Hrvatski šahirani (kvadratičasti, „kockasti“) grb svakako je najprepoznatljiviji vizualni simbol kako hrvatskoga naroda, tako i današnje Republike Hrvatske, te stoga ne čudi što se isti kroz prošlost nalazio, cjelovit ili u segmentima, na grbovima pojedinih plemićkih obitelji, ali i županija i gradova s hrvatskih povijesnih prostora. Takav je slučaj i s grbom grada Karlovca kojemu je još davne 1781. godine kralj i car Josip II. Habsburgovac (1741. – 1790.) potvrdio sloboštine slobodnog kraljevskoga grada i tom prigodom podijelio gradski grb.

Nastala na temelju višegodišnjeg autorovog istraživačkog rada u brojnim arhivima i knjižnicama u domovini te u znatno većoj mjeri u inozemstvu, izložba Habsburški korijeni šahiranoga polja karlovačkoga grba nije samo svojevrsna inventura dosad poznatih prikaza šahiranoga hrvatskoga grba u svim svojim inačicama, ali i različitih historiografskih tumačenja geneze nastanka, razvoja i upotrebe hrvatskoga grba, već je autor, Zvonimir Gerber, javnosti prezentirao brojne do sada manje poznate ili potpuno nepoznate povijesne prikaze šahiranoga hrvatskog grba. Koncipirana na 35 dimenzijama velikih panoa na kojima zainteresirana publika može pronaći brojne tekstualne i vizualne informacije, izložba se svojim sadržajem osvrće na brojna povijesna pitanja i kontroverze vezane uz hrvatski šahirani grb, ali im nudi i brojne odgovore. Tako je Gerber predstavio pretheraldičke prikaze, tj. upotrebu šahiranoga polja, pri čemu je posebno važno istaknuti kontekstualiziranje šahiranoga ugaonog kamena na prednjem zidu zvonika crkve sv. Lucije u Jurandvoru na otoku Krku, pri čemu ga je povezao s brojnim sličnim primjerima iz srednje i sjeverne Europe. Štoviše, autor genezu šahiranih grbova, bilo obiteljskih ili grbova političko-teritorijalnih cjelina poput kraljevstava, pronalazi u popularnoj društvenoj igri srednjega vijeka - šahu, pri čemu naglašava simboličku važnost igre šaha kao igre kojoj je suština ratni sukob, što je opet moguće povezati sa srednjovjekovnim patronatskim pravom vladara kao zaštitnika pravnog poretka, iz čega proizlazi njegovo vrhovno zapovjedništvo vojskom, ali s plemićkim

privilegijem i obavezom nošenja oružja, tj. njihovom ratničkom ulogom.

Isto tako treba kazati kako je autor brojnim primjerima, od kojih je svakako najpoznatiji prikaz hrvatskog šahiranog grba na kući u austrijskom gradu Innsbrucku, ukazao na činjenicu da je njemački car i pretendent na ugarsko-hrvatsko prijestolje, Maximilian I. Habsburgovac (1459. – 1519.), svakako jedan od najzaslužnijih pojedinaca za promociju i distribuciju kako upotrebe šahiranoga grba kao simbola Hrvatskog Kraljevstva (regnum Croatiae), tako i grba s tri lavlje glave kao grba Dalmatinskog Kraljevstva (regnum Dalmatiae). Gerber, naime, naglašava važnost grbova u vladarskoj ideologiji cara Maximilijana, pri čemu je donio brojne primjere prikaza hrvatskog šahiranoga grba na različitim grbovnicima koje se mogu povezati s habsburškim nasljednim zemljama, ali i prostorom Njemačkoga Carstva, poput prikaza u Grünenbergovom grbovniku iz 1483. godine, brojne druge prikaze hrvatskoga grba poput onoga na vitraju prozora u crkvi sv. Sebalda u Nürnbergu, ili pak onoga na zvonu Maria Maximilijana iz 1503. godine u Schwazu u austrijskoj pokrajini Tirolu. Ipak, Gerber donosi i primjere upotrebe hrvatskog šahiranoga grba koji se istovremeno mogu pronaći na prostoru Zemalja Krune sv. Stjepana, tj. Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva, od kojih je najglasovitiji prikaz na grbu kralja Vladislava II. Jagelovića (1456. – 1516.) prikazan na gradskoj vijećnici u slovačkom gradu Bardejovu. Na nizu eksponata autor je argumentirano prikazao polemiku o nastanku i upotrebi varijante hrvatskog povijesnog šahiranoga grba s početnim bijelim poljem, pri čemu se osvrnuo na stalno prisutne tendencije u javnom prostoru koje ga povezuju s ustaškim totalitarnim režimom. Brojnim primjerima još iz perioda od 16. do početka 20. stoljeća Gerber je jasno ukazao na činjenicu kako je upotreba šahiranog grba s prvim bijelim poljem u tom razdoblju bila znatno češća, tj. prevladavajuća. Štoviše, autor je ukazao da je već ugledni hrvatski povjesničar iz prve polovice 20. stoljeća, Ferdo Šišić, jasno naglasio kako je grb Hrvatskog Kraljevstva koji se nalazi na glasovitoj Cetingradskoj povelji obrnuto okrenut, baš kao i natpis „pečat Kraljevstva

Hrvatskog“ (REGNI SIGILLUM ), tj. zapravo započinje prvim bijelim poljem. Također su zanimljivi brojni prikazi upotrebe šahiranoga hrvatskog grba s prvim bijelim poljem u sklopu grba Narodne, tj. Socijalističke Republike Hrvatske (1945. – 1990.), što dodatno ukazuje na to da ono nije predstavljalo značajan problem u vremenu socijalističke totalitarne države, tj. da genezu ove polemike treba tražiti u novije vrijeme.

Nekoliko eksponata posvećeno je i grbu grada Karlovca među kojima se svakako ističu oni u kojima su predstavljene i prevedene diplome kralja i cara Josipa II. Habsburgovca iz 1781., te kralja i cara Franje II. Habsburgovca (1768. – 1835.) iz 1799. godine, kojima je Karlovcu dan te potom i potvrđen kako status slobodnog kraljevskog grada, tako i gradski grb. Pažnju također privlače i brojni prikazi upotrebe karlovačkoga gradskoga grba iz kojih se jasno uočava njezina nestalnost, te razmjerno česta nepravilna upotreba karlovačkoga grba koja je ponekad, i to posebice u doba socijalističke Jugoslavije, proizlazila iz ideoloških pozicija.

Na kraju treba kazati kako je Zvonimir Gerber svojom izložbom otvorio i mnoga druga pitanja vezana uz povijest nastanka i upotrebe hrvatskih povijesnih grbova, poput značenja i položaja hrvatskih grbova u hv. ilirskoj heraldici, ili pak upotrebe šahiranih simbola u američkoj vojsci i na tamošnjim sveučilištima.

Kao što je već kazano, izložba Habsburški korijeni šahiranoga polja karlovačkoga grba temelji se na dugogodišnjem minucioznom radu njena autora Zvonimira Gerbera, ali isto tako reflektira njegovu izuzetnu involviranost u heraldičku tematiku, kao i poznavanje zakonitosti i datosti iste. Zbog svega navedenoga za očekivati je da će izložba Habsburški korijeni šahiranoga polja karlovačkoga grba zainteresirati ne samo karlovačku publiku kojoj je prvenstveno namijenjena, već i širu publiku u Hrvatskoj i izvan nje.

Na samome kraju treba jasno čestitati kolegi Zvonimiru Gerberu na trudu koji je uložen u istraživanje, pripremu i postavljanje ove vrlo vrijedne izložbe.

izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kekez

Stari grad Dubovac Izložba je otvorena:

utorak - nedjelja

10 - 20 sati Ponedjeljkom, blagdanima

i praznicima zatvoreno.

Katalog izložbe je dostupan na www adresi:

http://www.matica-hrvatska-karlovac.hr

OTVORENJE IZLOŽBE

28- lipnja 2019. u 19 sati

ZVONIMIR GERBER

HABSBURŠKI KORIJENI

ŠAHIRANOGA POLJA KARLOVAČKOGA GRBA