Naša se zemlja može s punim pravom po-nositi izuzetnom planinarskom tradi-cijom, koja je od najranijih dana bila

nedjeljiv dio hrvatske kulture. Još davno prijenego što se planinarstvo poèelo razvijati kaoorganizirani pokret ljubitelja planina, brojni suistraživaèi obilazili hrvatske planine i na razli-èite naèine bilježili svoja zapažanja, otkrivajuæitako javnosti skrivene ljepote Hrvatske. Veæ je1536. godine u velikom djelu i ujedno prvom

hrvatskom romanu »Planine« Petar ZoraniæNinjanin ostavio pisani trag o uspinjanju na pla-ninske visove. Ta knjiga može se smatrati iprvom planinarskom knjigom na svijetu, jer jenapisana 19 godina prije tiskanja Gesneroveknjige »Pilatus«, koju neki europski narodismatraju najstarijom takvom knjigom.

Mnogo poslije, 1843. godine, ilirka Dra-gojla Jarneviæ, u svojem je dnevniku opisalasvoj penjaèki podvig kada se kroz stijenu Okiæa

DVIJE OBLJETNICE NAŠEG ÈASOPISADVIJE OBLJETNICE NAŠEG ÈASOPISA

»Hrvatski planinar« –stoljetna tradicija100. godište i 110 godina od prvog broja »Hrvatskog planinara«

Alan Èaplar, urednik »Hrvatskog planinara«

uspela do stare gradine na vrhu. Njezin usponprvi je zabilježeni penjaèki uspon kroz stijenu imože se smatrati preteèom alpinizma u Hrvat-skoj. Osobni dnevnik koji je vodila nije samovrijedan dokument o životu autorice, veæ ivješto pisano književno djelo iznimnog kultur-nog znaèenja.

Osnutkom Hrvatskog planinarskog društva1874. godine, Hrvati su postali deveti narodsvijeta sa svojim planinarskim društvom, a po-kretanjem èasopisa »Hrvatski planinar« 1898.godine dali su svojem djelovanju trajan peèat iostavili nam opipljiv trag o svojim otkriæima,postignuæima i doživljajima. Danas, poslije 110godina, èasopis »Hrvatski planinar« najstariji jehrvatski èasopis iz podruèja fizièke kulture ijedan od najstarijih planinarskih èasopisa nasvijetu. Tradicija te istraživaèki i književni dose-zi koje »Hrvatski planinar« baštini od planinaras kraja 19. i poèetka 20. stoljeæa, svrstava ga ured èasopisa koji su postali pisano kulturnodobro. Èasopis od samih svojih poèetaka, pa dodanas, objavljuje književne priloge, ponajvišeputopisnog karaktera, zatim ekspedicijskeizvještaje, struène èlanke, posebno s podruèja

speleologije, alpinizma, zaštite prirode, teorijei ideologije.

Ljudi koji su se uspinjali na planine i s njihsilazili, svojim su zapažanjima i iskustvimazabilježenim u »Hrvatskom planinaru« planineuèinili pristupaènijima i zanimljivijima, no naj-veæa vrijednost èasopisa nesumnjivo je ljudskiiskren i izravan izrièaj kojim planinari svihgeneracija u njemu pišu o onome što vide idoživljavaju u planinama.

Kako je poèeloKraj 19. stoljeæa u austrougarskoj državi bio

je vrlo plodno znanstveno i kulturno doba,ujedno i vrlo plodno doba za razvitak planinar-stva, pa nije neobièno da je veæ tada Hrvatskaišla ukorak s europskim planinarskim zbivanji-ma i trendovima. Godine 1874. osnovano je uZagrebu Hrvatsko planinsko družtvo (HPD),

koje je vrlo brzo zapoèelo s organiziranimistraživanjem i upoznavanjem hrvatskih planina.U poèetku se, dakako, planinarenjem bavilovrlo malo ljudi, no njihovi rezultati su i s današ-njeg gledišta vrlo vrijedni.

U 25. godini rada HPD je odluèio pokre-nuti izdavanje svojega èasopisa. Izdavanje jepotaknuo književnik, pjesnik i profesor FranjoMarkoviæ predloživši na skupštini HPD-a 23.travnja 1898. »da se u prilog trajnom pobuði-vanju mara za planinarstvo i njegove svrhe izradiosnovu i priredi graðu za izdavanje društvenoglista.« Da je njegova inicijativa naišla na dobarodjek svjedoèi èinjenica da je odbor HPD-a veæ4. svibnja zakljuèio da se od mjeseca lipnjapoène izdavati mjeseènik »Hrvatski planinar«,da se prvi broj tiska u nakladi od 1000 primje-raka te za urednika izabrao tada veæ iskusnogputopisca i publicista Dragutina Hirca.

31, 2008

»Hrvatski planinar« najstariji je hrvatski èasopis iz podruèja fizièke

kulture i jedan od najstarijih europskih planinarskih èasopisa

Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898.

Dragutin Hirc zanimljiva je planinarska ipovijesna liènost. Bio je jedan od najplodnijihpublicista svoga doba s više od 1000 objavljenihèlanaka, a svoje je ime ovjekovjeèio s nekolikoknjiga sabranih putopisa koje su u ono dobabile najviši grafièki domet. Iako nije imao fakul-tetsku naobrazbu, zahvaljujuæi svojem entu-zijazmu Hirc je postao jedan od naših najugled-nijih botanièara. Svoje poznavanje naše zemljeokrunio je 1905. godine monumentalnim djelomPrirodni zemljopis Hrvatske (720 stranica!).

Govoreæi o poèetcima »Hrvatskog plani-nara« u tadašnjem europskom kontekstu, trebareæi da je tri godine prije u Ljubljani zapoèeoizlaziti »Planinski vestnik«, koji i danas izlazikao glasilo Planinske zveze Slovenije. Nemasumnje da je izlaženje »Planinskog vestnika«bilo jedan od poticaja da HPD u Zagrebupoène izdavati svoj èasopis. Slovenski planinar-ski èasopis veæ u ono doba zasigurno je biosvojevrstan uzor za »Hrvatski planinar«. Ipak,unatoè uzorima, kada je 1. lipnja 1898. godineizašao prvi broj èasopisa »Hrvatski planinar«bio je to izuzetan izdavaèki i kulturni pothvat.I danas, kada je planinara mnogo više nego štoih je bilo u ono doba i kada je grafièka i tiskar-

ska tehnologija neusporedivo naprednija, izda-vanje èasopisa je složen proces koji zahtijevadosta rada i znanja.

Na prvim stranicama prvog broja pred-stavljen je program èasopisa, koji do danas nijeizgubio na aktualnosti: »I evo 'Hrvatskog plani-

nara' koji u èednom ruhu pozdravlja hrvatski

narod i bratsku pruža ruku 'Planinskom vestniku',

glasilu pobratimskoga 'Slovenskega planinskoga

društva', koji izlazi veæ èetvrtu godinu u bijeloj

Ljubljani. Prema svrsi društva donašati æe HP

opise naših gora i planina; opisivati laznje na

visoke bregove i vrhove, a naroèito izticati vidike

i po tome upozorivati na krasotu naše drage

domovine (...) svratiti æe svoju pozornost flori i

fauni... donašati životopise domaæih i stranih

èuvenih planinara (...) pratiti rad slavenskih

planinarskih družtava, u prvome redu susjednih,

te æe živom rieèi nastojati, da se što prije ustroje

družtva u Dalmaciji, Bosni, Hercegovini i Istriji

(...) pribirati planinarsku graðu ... nastojati da

svojim radom obogaæuje duh uzvišenim idejama,

da razvija u njemu pravi idealizam i da uzgaja

spram drage i preliepe nam domovine u srcima

žarki patriotizam.«. Pokretaè èasopisa FranjoMarkoviæ javio se u prvom broju HP-a pjesmom

4 1, 2008

Znameniti publicist i botanièarDragutin Hirc – prvi urednik«Hrvatskog planinara«

Franjo Markoviæ, istaknuti književnikkoji je inicirao izlaženje »Hrvatskogplaninara«

Osim ureðivanjem èasopisa,Vjekoslav Novotni zadužio nas je»Vodièem u goru zagrebaèku«

Na kraju 19. i u prvoj polovici 20. stoljeæa, prevladavao je u

èasopisu znanstveno-popularni stil buduæi da je planinarstvo tada

bilo usmjereno na istraživanje dotad nepoznatih krajeva Hrvatske

»Pozdrav Triglavu sa zagrebaèkog Sljemena«,nadahnutom vidikom sa sljemenske piramidekoji je jednog jutra sezao do Triglava.

Transformacija èasopisaIzdavanje èasopisa nije išlo glatko. Neki su

brojevi imali više, neki manje stranica, a zbogteškoæa s izdavanjem sredinom 1901. godineèasopis je postao dvomjeseènik. Kada se Hircumorio, 1904. godine urednikom je postao Vje-koslav Novotni, zagrebaèki gimnazijski profe-sor i zaljubljenik u Medvednicu. Za razliku odHirca, on je sve svoje slobodno vrijeme posve-tio HPD-u: bio je èlan od osnutka, dugo godinatajnik i širokogrudni mecena, tako da je »Hrvat-ski planinar« u njegovo doba doista postaoodraz društvenoga rada.

Godine 1907. izdan je jedinstven sedmobroj5 – 12 (na 20 stranica), a nakon toga èasopis jenastavio izlaziti kao prilog Obzorova »Vienca«pod naslovom »Planinarski list« (opet kao mje-seènik). »Obzor« je u to doba bio jedan od naj-znaèajnijih hrvatskih listova i odigrao je vrlovažnu ulogu u razvitku književnosti prije Prvogsvjetskog rata. U to vrijeme ureðivao ga je knji-ževnik prof. Josip Pasariæ, buduæi predsjednikHPD-a i kasnije urednik »Hrvatskog planinara«.Nakon èetiri godine izlaženja pod okriljem»Vienca«, »Hrvatski planinar« se 1914. godine

ponovno osamostalio, no nakon 7 brojeva poduredništvom Josipa Poljaka èasopis je zbogratnih okolnosti ponovno prestao izlaziti.

»Hrvatski planinar« je od poèetka pratioživot HPD-a i poslije PSH-a, a danas HPS-a, ibio svjedok svih transformacija planinarstva nanašim prostorima. U prvom razdoblju organi-ziranog hrvatskog planinarstva, na kraju 19. i uprvoj polovici 20. stoljeæa, prevladavao je uèasopisu znanstveno-popularni stil, buduæi daje u tom razdoblju planinarstvo bilo najvišeusmjereno na struèno istraživanje dotad nepo-znatih planinskih kutaka Hrvatske. Planinar-stvo je za mnoge istraživaèe toga doba zapravobilo naèin da »spoje ugodno s korisnim«, aèasopis »Hrvatski planinar« bio je glasnik gdjesu mogli svoja zapažanja s istraživaèkih ekspe-dicija zabilježiti i podijeliti s drugim istraživa-èima planina. Drugi, literati, èasopis su koristilikao glasilo specijalizirano za književnost inspi-riranu planinama, tako da se meðu prvimsuradnicima èasopisa nalaze brojna najugled-nija prirodoslovna i književna imena onogadoba, sve redom liènosti koje danas imaju»svoje« ulice u Zagrebu i mnogim drugim gra-dovima. Bili su to, primjerice: Hugo Badaliæ,Gjuro Deželiæ, Mirko Divkoviæ, DragutinGorjanoviæ Kramberger, Janko Jurkoviæ, IvanKukuljeviæ Sakcinski, Dragutin Hirc, Ðuro

51, 2008

U ovo doba godine – prije stotinu godina...

Pilar, August Šenoa, Napoleon Špun Strižiæ,Adolfo Weber, Ivan Zahar, Ljudevit FarkašVukotinoviæ itd. U tom razdoblju, a i poslije,tiskan je niz vrijednih struènih èlanaka koji se idanas citiraju u struènim publikacijama kada segovori o ishodištima geografije, botanike, geo-logije, meteorologije i drugih znanstvenih disci-plina u Hrvatskoj.

Poslije Prvog svjetskog rata, kada je glavnuulogu u planinarskoj organizaciji preuzeo širisloj bogatog graðanstva, i u èasopisu su poèeliprevladavati nadahnuti putopisi. U novije doba,kada se planinarstvo proširilo na sve društveneslojeve, èasopis je, u skladu s novim trendovima,postao reprezentativna revija s obiljem atrak-tivnih slika i vrlo raznovrsnih èlanaka i vijesti.

Zanimljivo je pratiti i kako se mijenjaojezik kojim se pisalo. Neke rijeèi koje su se uprvim godinama redovito koristile, danas dje-luju arhaièno i teško su razumljive. Primjerice,u prvim godinama èeste su rijeèi bile: uzlaz(uspon), prorov (tunel), okuèi i krivuljice(zavoji, serpentine), bjelolist (runolist) itd.

Razdoblje izmeðu dva svjetska rataÈasopis je nakon stišavanja nevolja Prvog

svjetskog rata poèeo izlaziti 1922. godine, po-novno pod uredništvom dr. Josipa Poljaka.Radi izdavanja èasopisa utemeljena je 12. trav-nja 1921. unutar HPD-a, s vrlo dobrim odzi-

vom, Nakladna zadruga hrvatskih planinara,(HP 1922, 62). Poljakovom zaslugom èasopisdobiva suvremeniji izgled i bogatiji sadržaj.Urednikom mu je bio do 1929., kada je svoj radu planinarskoj publicistici okrunio izvrsnim»Vodièem po Velebitu«. Osim toga, ureðivaoje HPD-ov »Fotografski vjesnik«, a postao je ipotpredsjednikom društva.

Godine 1922. u èasopisu je dr. Ivan Krajaè,buduæi reformator hrvatskog planinarstva, obja-vio svoj programatski èlanak »Hrvatsko plani-narstvo« (ponovno 1924. pod naslovom »Razvi-tak HPD-a«), no veæ 7. kolovoza 1925. na sjed-nici uprave Krajaè daje ostavku jer je imenovanza ministra trgovine u Beogradu. Na redovnojskupštini HPD-a izabran je za novog predsjed-nika dotadašnji potpredsjednik prof. JosipPasariæ, popularno zvan Japica. Predsjednièkije mandat Pasariæ zapoèeo velikim slavljemprigodom otvaranja Tomislavova doma, a samje godinama požrtvovno snosio glavni teretdruštvenog rada. Za njegova razdoblja HPD jepostigao velike uspjehe i višestruko poveæaoèlanstvo. Pasariæevim imenom nazvani su plani-narski dom na Ivanšèici i jedan kuk u Rožan-skim kukovima na Velebitu.

Josipa Poljaka naslijedio je na mjestu ured-nika 1929. upravo sam Pasariæ. Pasariæ je tadaveæ imao za sobom veliko publicistièko i ured-nièko iskustvo (od 1892. do 1905. bio je ured-nik »Obzora«). Nakon rada u »Obzoru« bio jeprofesor i ravnatelj gimnazije, a djelovao je ipolitièki pod okriljem HSS-a (u vrijeme Austro-Ugarske sukobljavao se s banom Khuenom, au novoj državi bio je i podsekretar prosvjete uBeogradu i potpredsjednik skupštine). Zahva-ljujuæi svom autoritetu uspijevao je izgladitimnoge društvene nesuglasice, ali je na krajumandata nastao oštar sukob »starih i mladih«koji je završio Pasariæevim neslavnim porazom.Naime, Pasariæ je sebi uzeo za pravo da u HPD-uodluèuje prilièno samovoljno, u èemu je imao iKrajaèevu podršku èiji se autoritet veoma pošti-vao. Prvi otvoreni sukob dogodio se nakonHPD-ove skupštine 1932. kad se na odbor-nièkoj konferenciji trebao konstituirati upravniodbor. Veæina odbornika predložila je za II.potpredsjednika dotadašnjega dugogodišnjegtajnika, odvjetnika dr. Zlatka Prebega, no Pasa-

6 1, 2008

DESET UREDNIKASadržaj èasopisa uvelike su obilježili njihovi

urednici, a veæina njih bili su ugledni znanstve-nici, književnici ili prosvjetni djelatnici. Za ured-nike su brižljivo birane liènosti koje su bile nesamo viène pisanju nego su i vrsni planinari. Tosu bili redom:1. Dragutin Hirc (1898. – 1903.), 2. Vjekoslav Novotni (1904. – 1909.), 3. Josip Pasariæ (1910. – 1913. i 1929. – 1933.), 4. dr. Josip Poljak (1914. i 1922. – 1929.), 5. Ante Cividini (1934.), 6. prof. dr. Fran Kušan (1935. – 1939.), 7. Ivan Rengjeo (1940. – 1944.), 8. Petar Luèiæ Roki (1949. – 1958.), 9. prof. dr. Željko Poljak (1959. – 2000.), 10. Alan Èaplar (2001. –).

riæ se tome usprotivio, a u tome ga je podržaoi Krajaè. Kad su njih dvojica zaprijetili ostav-kom, 10 od 18 odbornika predalo je ostavku.Pasariæ je svim HPD-ovim podružnicama upu-tio dopis u kojem je pobrojao Prebegove nedo-statke, no Prebeg mu nije ostao dužan pa jetiskao pamflet pod naslovom »Odgovor« na 23stranice, s teškim optužbama protiv Pasariæa.Pasariæ je tada odnio Pirovu pobjedu, jer veæiduæe godine (1933.) Prebeg je sa svojim isto-mišljenicima odnio pobjedu (239 : 347 glasova)i Pasariæ je ostao u manjini. Ozlojeðeni Pasariæizjavio je da »iz èinjenice odglasanog mu nepo-vjerenja povlaèi konzekvence i polaže kakopredsjednièki, tako i mandat èitavog odbora«(HP 1933, 200).

Za Pasariæeva nasljednika na èelu HPD-a,a ujedno i na mjestu urednika »Hrvatskog pla-ninara« izabran je dr. Ante Cividini, srednjo-školski profesor, publicist, pedagog i politièar.Izabran je kao kompromisna liènost, koja je bilaizvan dotadašnjih sukoba i poznat po tome štonije imao ambicija da vlada »èvrstom rukom«.Za njegova razdoblja, koje je trajalo šest godina(1933. – 1939), HPD je bio u stalnom usponu i

71, 2008

Josip Pasariæ – istaknuta planinar-ska i javna liènost u razdobljuizmeðu dva svjetska rata

Geolog Josip Poljak – autor »Vodièapo Velebitu« (1929.) i jedan od prvihistraživaèa našeg krša

Ante Cividini – šest uspješnihgodina na èelu Hrvatskog planinar-skog društva i »Hrvatskog planinara«

Osim što je odigrao veliku ulogu u razvitku hrvatskog planinarstva,

ekspedicionizma i speleologije, èasopis veæ više od stotinu godina

ima vodeæu ulogu u hrvatskoj planinarskoj književnosti

Prepoznatljive korice èasopisa 1920-ih i 30-ih godina

bez znaèajnijih društvenih nesporazuma. Kaoroðeni Goranin osobito je volio planine Gor-skog kotara. Za njim je ostalo nedovršeno djelo»Gorski kotar«, zamišljeno kao monumentalnaedicija (izašla su samo tri sveska). Kao urednik»Hrvatskog planinara« Cividini je èasopisunastojao dati opæekulturno obilježje, no veænakon 14 Cividinijevih brojeva preuzeo je 1935.godine urednièke poslove oko èasopisa pot-predsjednik HPD-a Fran Kušan. Taj profesorbotanike u godinama koje su slijedile istaknuose kao jedan od najveæih istraživaèa hrvatskeflore. Bio je osnivaè Botanièkog zavoda i Bota-nièkog vrta Farmaceutskog fakulteta u Zagre-bu, koji danas nosi njegovo ime, osnivaè bota-nièkog vrta kod Tomislavova doma na Sljeme-nu 1939. i botanièkog vrta u Modriæ-dolcu podZavižanom na Velebitu 1967. godine.

Krajem 1939., kada su se Cividini i Kušanpovukli, za urednika »Hrvatskog planinara«izabran je prof. Ivan Rengjeo, koji je unatoèratnim teškoæama i nevoljama uspio održatièasopis do sredine 1944. godine. Rengjeo je bioravnatelj prve klasiène gimnazije u Zagrebu.Došao je iz Sarajeva, gdje je bio predsjednik

Fran Kušan – botanièar svjetskogglasa, osnivaè triju botanièkih vrtova(Zagreb – Lašèina, Sljeme, Zavižan)

Gimnazijski ravnatelj Ivan Rengjeoureðivao je èasopis u teško vrijeme(Drugi svjetski rat)

Petar Luèiæ Roki – prvi urednik nakonponovnog poèetka izlaženja èasopisa1949. godine (»Naše planine«)

Od 1898. godine kada je »Hrvatski planinar« poèeo izlaziti do danas

u 752 svezaka (brojeva, dvobroja...) objavljeno je više od 28.500

stranica, otprilike 21.000 èlanaka i vijesti te 15.000 slika

Prepoznatljive korice èasopisa 1940-ih godina

8

Hrvatskog športskog kluba (1913.), tajnik HPD»Bjelašnica« (od 1923.), suosnivaè Društva pla-ninara BiH 1921. i njegov potpredsjednik. UZagrebu je bio predsjednik Hrv. numizmatiè-kog društva (1940.) i istodobno s »Hrvatskimplaninarom« urednik »Numizmatièkih vijesti«.

Drugi svjetski rat duboko je potresao iplaninarsku organizaciju. Ustaški režim 1941.odredio je da podružnice HPD-a moraju posveprekinuti vezu sa Središnjicom u Zagrebu ipostavio na njihovo èelo režimske povjerenike,a krovna planinarska udruga postalo je novo-osnovano Hrvatsko planinarsko družtvo NDH,koje je 1942. pretvoreno u Hrvatski planinarskisavez NDH. Reorganizacijom je, dakle, HPDformalno bio likvidiran, ali unatoè tome nastojidjelovati »po starim pravilima« i na izvanred-nom èlanskom sastanku 13. listopada 1943. birasvoju upravu postavljajuæi kao cilj »da se saèuvai poveæa društvena imovina i da se održi živiminteres èlanstva za planinarstvo i društveni rad,kako bi društvo u povoljnijim prilikama moglorazviti svoju punu djelatnost«. Uprava HPD-asazvala je 29. ožujka 1944. redovnu 68. glavnuskupštinu na kojoj ponovno usvaja nekadašnjustrukturu sa središnjicom i podružnicama te zapredsjednika HPD-a izabire Vilima Ivaniša.Okolnosti meðutim nisu bile povoljne: nakonobjavljivanja ovog skupštinskog zapisnika »Hrvat-ski planinar« prestao je izlaziti. Posljednji brojje 6-8, 1944.

Naše planineNedugo nakon što je 1948. godine zapoèelo

osnivanje planinarskih društava i nakon što jeosnovan Planinarski savez Hrvatske, ponovnoizdavanje planinarskog èasopisa potaknuo jeprof. Vladimir Blaškoviæ. Blaškoviæ je poslije usvojoj »Povijesti hrvatskog Planinarstva« (Za-greb, 1975) ovako opisao HPD-ovo i PSH-ovoglasilo: »Èasopis je odigrao veoma važnu ulogune samo kao propagator planinarske misli negoi kao publikacija s obiljem dragocjenog plani-narskog štiva. Pored vješto pisanih planinarskihcrtica i nebrojenih bilježaka, vijesti, instruktiv-nih savjeta i zanimljivih podataka najraznovrs-nijeg planinarskog sadržaja, donosio je i prilogenemale znanstvene vrijednosti, koji su ponekadznaèili pravo otkriæe... Uz refleksivne planinar-

ske impresije u tom je èasopisu bilo objavljenoknjiževno visokovrijednih, upravo briljantnopisanih putopisa dostojnih da budu tiskani i unajserioznijem književnom èasopisu.«

Èasopis je, da u njemu ne bi bilo hrvatskihobilježja, 1949. dobio neutralno ime, »Naše pla-nine«. Urednikom je postao Pero Luèiæ Roki,šef raèunovodstva Veterinarskog fakulteta uZagrebu. Luèiæ Roki poèeo je planinariti kaouèenik u Sinju. Bio je èlan HPD-a »Mosor« uSplitu prije Drugog svjetskog rata, a nakon rataje meðu osnivaèima PD-a »Zagreb«. Bio je utom društvu predsjednik (1952.) i potpredsjed-nik te èlan vodstva PSH (potpredsjednik, refe-rent za veze s inozemstvom, predsjednik Komi-sije za izdavaèku djelatnost), osnivaè Alpini-stièkog kluba u Zagrebu 1959. i njegov prvi pred-sjednik. Osobito se istaknuo kao fotograf, preda-vaè i publicist, a zahvaljujuæi svojoj komunikativ-nosti i temperamentu kao uspješan propagan-dist. Njegovo djelo je reprezentativna fotomono-grafija »Planine Jugoslavije« 1967. godine.

9

Od 1949. do 1991. godine èasopis je nosio neutralno ime»Naše planine« i distribuirao se po cijeloj Jugoslaviji

Željko Poljak 42 godineza kormilom èasopisa

Drugu polovicu 20. stoljeæa obilježilo jeposebno jedno ime. To je ime prof. dr. ŽeljkaPoljaka, koji je bio urednik od 1959. do 2000.godine – pune 42 godine. Tako dug urednièkistaž apsolutni je rekord na prostoru jugoistoèneEurope i rekord svih vremena u hrvatskoj pu-blicistici uopæe. Poljakova biografija je vrloopsežna i impresivna, a buduæi da je veæ mnogoputa objavljena i dobro poznata, neæemo jeovdje ponavljati, veæ samo ustvrditi da u cjelo-kupnoj hrvatskoj planinarskoj povijesti nemaplaninara s tako bogatom i raznolikom plani-narskom biografijom. Poljak se sam najboljepredstavio bogato ilustriranom knjigom »Životna planinarski naèin« 2005. godine u izdanjuHPS-a. Poljak je i danas aktivan, a premda udobi od 82 godine, neumorno planinari, stvara,ureðuje razne publikacije i suraðuje u »Hrvat-skom planinaru« lektorirajuæi svaki broj (puteminterneta!).

Godine 1966., od broja 7., »Naše planine«bile su ujedno glasilo i Planinarskog savezaBosne i Hercegovine. Tako je bilo do kraja 1981.kada je PS BiH odustao od suizdavaštva jer nijeviše mogao snositi tiskarske troškove. Predstav-nik BiH u uredništvu bio je sarajevski planinarDrago Bozja, a od 1980. Tomislav Batiniæ iŠefko Hadžialiæ.

Povijesni dogaðaji koji su uzrokovali raspadJugoslavije poèetkom 90-ih godina 20. stoljeæaodrazili su se i u hrvatskom planinarstvu i usamom èasopisu. Èasopisu je naglo prepolov-ljena naklada jer je prije Domovinskog ratamnogo planinara iz drugih jugoslavenskih repu-blika primalo »Naše planine«, no èasopisu jevraæeno hrvatsko obilježje i naslov koji je imaood poèetka – »Hrvatski planinar«. Odluka otome da se Planinarski savez Hrvatske preime-nuje u Hrvatski planinarski savez i da se èaso-pisu »Naše planine« vrati staro tradicionalnoime »Hrvatski planinar« donesena je na redov-noj skupštini PSH-a 13. travnja 1991.

Prof. dr. Željka Poljaka na urednièkojdužnosti naslijedio je s prvim danima treæeg

10 1, 2008

milenija, 2001. godine, pisac ovih redaka, u dobiod samo 21 godinu (dakle dvaput manje negošto je Poljak tada veæ bio urednikom)! Koristeæise novim tehnologijama i moguænostima, èaso-pis se 2001. poèeo tiskati u boji i prerastao ubogato ilustriranu reviju na 40 stranica. Danasse tiska u nakladi od 2000 primjeraka.

Bogatstvo planinarske rijeèiVeliko ime za »Hrvatski planinar« je i ime

kutinskog planinara prof. dr. Darka Grundlera,koji je izradio cjelovitu raèunalnu bibliografijuèasopisa – od prvog broja do danas. Koliko jeto opsežan posao svjedoèi èinjenica da je natome radio 10 godina (!), a da mu za unospodataka o jednom prosjeènom broju trebajuprosjeèno 4 sata (4×800 brojeva = 3200 dobro-voljnih sati za planinarstvo!). Ta baza podatakazasad još nije dostupna planinarskoj javnosti,jer se od 2007. provodi projekt digitalizacijesvih brojeva »Hrvatskog planinara«. Rezultattog posla bit æe kompletna digitalna arhivaèasopisa – dostupna za raèunalno pretraživanjei pregledavanje.

U Hrvatskoj danas postoji samo jedna cje-lovita biblioteka sa svim brojevima »Hrvatskogplaninara« i »Naših planina«. To je bibliotekaprof. dr. Željka Poljaka. Darko Grundler, AlanÈaplar i HPS kompletirali su svoje bibliotekekopiranjem i skeniranjem brojeva koji su imnedostajali iz Poljakove biblioteke.

Prije Grundlerove cjelovite bibliografije, te-matsku tiskanu bibliografiju HP i NP napravioje i objavio prof. dr. Željko Poljak. Bibiblio-grafija je tiskana najprije 1959. kada je Poljakpostao urednikom »Naših planina«, a poslije unastavcima u br. 9-12, 1975 i 1-2, 1976 i zatimu knjizi Željka Poljaka i suradnika »Hrvatskoplaninarstvo« (Zagreb 1975, str. 315-380).

Tijekom godina nastao je u »Hrvatskomplaninaru«, ali i u drugim èasopisima i knjigama,pozamašan planinarski opus, koji je 1994. go-dine predstavljen antologijom Željka Poljaka»Hrvatska planinarska književnost«. Ta je vrstaknjiževnosti, inaèe najsrodnija putopisnoj knji-ževnosti, vrlo razvijena i cijenjena u alpskihnaroda. U èasopisu ima više stotina vrijednihknjiževnih ostvarenja, o èemu svjedoèi èinjenicada je više autora svoje èlanke sabralo i objavilo

kao samostalne književne zbirke (Ante Ruka-vina, Željko Poljak, Mira Šincek, Darko Ber-ljak). U èasopisu su, meðu ostalima, objavljivalii istaknuti pjesnici i književnici kao što su Vladi-mir Nazor, August Šenoa, Ljudevit Farkaš-Vukotinoviæ, Franjo Markoviæ i drugi.

Osim što je odigrao veliku ulogu u razvojuhrvatske planinarske književnosti, èasopis veæviše od stotinu godina ima vodeæu ulogu urazvitku hrvatskog planinarstva, ekspedicio-nizma i speleologije kao djelatnosti fizièke kul-ture, a svojim dugogodišnjim izlaženjem postaoje svojevrstan arhiv za povijest hrvatskog plani-narstva. Njegovih stotinu godišta predstavlja nesamo bogatu planinarsku biblioteku nego itrajnu vezu meðu planinarskim misliocima broj-nih generacija.

111, 2008

Urednici u zadnjih pola stoljeæa i 50 godišta èasopisa: Željko Poljak (42) i Alan Èaplar (8) – Troglav, 2007.