HRVATSKO PROLJE]E I MATICA HRVATSKAU HRVATSKOM PROLJE]U

Deklaracija

Politi~ki, 1971. godina u Hrvatskoj po~inje 1967. godine. Sedamdesetpr-va, odnosno masovni pokret, odnosno Hrvatsko prolje}e, izrazi su za poli-ti~ka zbivanja {to po~inju 1967. Deklaracijom o nazivu i polo‘aju hrvat-skoga knji‘evnog jezika: tom deklaracijom Matica hrvatska i brojne inehrvatske kulturne i znanstvene ustanove i udruge suprotstavile su se po-tiskivanju hrvatskoga i nadiranju srpskoga jezi~nog standarda u Hrvat-skoj.

(U doba Sedamdesetprve jezik je dvojako politi~ki funkcionirao. Jezik jebivao znakom politi~koga prepoznavanja: ako bi netko, u slu~ajnome raz-govoru, rekao »tisu}u« umjesto »hiljadu«, taj netko bi se time i politi~kio~itovao, saznali biste odmah da je slu~ajni va{ sugovornik »hrvatski na-cionalist«; jezi~ni kroatizmi tad su bili poput znaka ribe {to su ga crtalidrevni kr{}ani, u znak prepoznavanja za progona kr{}ana u RimskomeCarstvu. No jezik je tad bivao i politi~ka {ifra: govorilo se, recimo, kakoradni~ka klasa mora ovladati vi{kom vrijednosti, a htjelo bi se time kaza-ti kako valja sprije~iti daljnji odljev kapitala iz Hrvatske; govor Sedamde-setprve valjalo bi danas zapravo prevoditi, za one koji nisu bili suvreme-nici politi~koga govora u {iframa.)

Deklaraciju o hrvatskome jeziku komunisti~ke su vlasti proglasile dekla-racijom hrvatskoga nacionalizma te su protiv Deklaracije i potpisnikaDeklaracije pokrenule ‘estoku kampanju.

Zaglu{na kampanja protiv Deklaracije i potpisnika Deklaracije u ko-na~nome svome posljetku bila je me|utim kontraproduktivna: optu‘uju-}i hrvatske kulturne i znanstvene ustanove i udruge, tad i potom, da sumjesta nacionalisti~kog okupljanja, komunisti~ke vlasti pridonijele sutome da su te udruge i ustanove sredi{tima oporbenoga narodnog oku-pljanja doista i postale.

298

Matica i studenti

Kad su 1945. nasilno do{li na vlast, komunisti su kulturnoznanstveneustanove i udruge u Hrvatskoj sveli na politi~ke zombije stranke na vla-sti.

Nakon 1945. Matica hrvatska tek je tavorila — no nakon Deklaracije, ihajke na Deklaraciju, Matica hrvatska {iroj je javnosti odjednom postalazanimljivom: otada pa do dr‘avnoga udara u Kara|or|evu (1967–1971)ogranci i povjereni{tva Matice hrvatske ni~u posvuda u Hrvatskoj, Mati-~inih ~lanova–suradnika ve} je na desetke tisu}a (pa }e optu‘nica iz Ka-ra|or|eva Maticu optu‘iti da je postala masovna politi~ka stranka); rasloje i zanimanje za Mati~inu publicistiku te je Matica, uz mre‘u svojih ~aso-pisa, tad (1971) pokrenula i »Hrvatski tjednik«, novine visoke naklade.

Ono {to je u slu~aju Matice hrvatske zna~ila Deklaracija, u slu~aju hrvat-skoga sveu~ili{ta bili su izbori za studentskoga prorektora (1971).

Na tim izborima kandidatu prore‘imskog Saveza studenata Hrvatskesuprotstavio se neovisni kandidat (Ivan Zvonimir ^i~ak) — i pobijedio;kao i nakon Deklaracije, vlasti su me|utim na taj izbor uzvratile ‘esto-kim optu‘bama te su zahtijevale da studentski prorektor bude smijenjen(jer da je klerikalac i nacionalist); zaredali su, s time u svezi, studentskizborovi — i lavina je krenula, studentski zborovi izja{njavali su se, ve}i-nom, u prilog studentskome prorektoru; iz tog zborovanja (za ili protivstudentskoga prorektora) potekao je Pokret hrvatskih sveu~ili{taraca,{to }e potom pobje|ivati i na zborovima u Savezu studenata Hrvatske,dotada{njoj politi~koj transmisiji Saveza komunista.

Me|u kulturnim i znanstvenim ustanovama i udrugama {to su poticalemasovni pokret u Hrvatskoj, uz Maticu hrvatsku i hrvatsko sveu~ili{teisticalo se i Dru{tvo knji‘evnika Hrvatske.

Uloga inteligencije

U povijesnoj usporedbi, prije Hrvatskoga prolje}a hrvatski intelektualci— pjesnici ili jezikoslovci, recimo, ili pak sveu~ili{tarci — nikad nisu bilitako va‘an dru{tvenopoliti~ki ~imbenik, osim u doba narodnoga hrvat-skog preporoda, odnosno ilirskoga pokreta, u prvoj polovici devetnaesto-ga stolje}a.

299

U suvremenoj pak usporedbi: i drugdje u komunisti~kome svijetu oporbakomunisti~kome totalitarizmu, protjerana iz politike, oglasila bi se ukulturnoj sferi, a mjestom duhovnoga otpora bivala je i crkva (osobito ka-toli~ka i osobito u Poljskoj, i u Hrvatskoj).

(U me|uvremenu, od Hrvatskoga preporoda do Hrvatskoga prolje}a, po-liti~ka uloga hrvatske inteligencije bivala je i upitnom — u prvoj Jugosla-viji, 1918–1941., recimo: dok je obi~an svijet tad listom pristajao uz demo-kratski nacionalni pokret, oko HSS–a, me|u hrvatskim intelektualcimarazmjerno sna‘no bila je zastupljena i totalitarna politi~ka opcija, i lijevai desna, a tako|er i unitaristi~ka jugoslavenska politi~ka opcija, premdaje potonja nakon 1918. bila razgovijetno protuhrvatska. Ni nakon hrvat-skoga prolje}a, u zbivanjima 1989/1990. hrvatska inteligencija nije pono-vila dru{tvenopoliti~ku svoju ulogu iz Sedamdesetprve.)

Reformisti u SK

[ira je javnost Matici hrvatskoj i hrvatskim sveu~ili{tarcima povla|ivala.

Tome unato~, masovnoga pokreta u Hrvatskoj ne bi bilo da tom pokretu,objektivno, nije pomagala reformisti~ka struja u Savezu komunista Hr-vatske ({to }e potom u Kara|or|evu zbog toga biti osu|ena); ti hrvatskikomunisti opirali su se pritiscima da masovni pokret bude nasilno suzbi-jen te je zbog toga taj pokret, do dr‘avnoga udara u Kara|or|evu, opstao;nadalje, ti su hrvatski komunisti iskazivali nezadovoljstvo polo‘ajem Hr-vatske u komunisti~koj Jugoslaviji te je masovnome nacionalnom pokre-tu u Hrvatskoj i to pridonijelo (Deseta sjednica CK SKH, recimo).

No reformisti u SKH pribojavali su se da bi masovni pokret u Hrvatskoj,jednom potaknut, mogao izmaknuti kontroli te su bili skloniji tome dapromjene u Jugoslaviji poti~u komorno, u partijskim »forumima«, negolijavno, »na ulici«.

Spram masovnoga pokreta Sedamdesetprve reformisti u SKH bili su sto-ga ujedno i suzdr‘ani, nepovjerljivi (te bi se to ponekad i javno o~itovalo).

300

Masovni narodni pokret

Masovni pokret nastao je neo~ekivano — niti su potpisnici Deklaracijepredmnijevali {to }e ta Deklaracija sve potaknuti, niti su oni koji su pro-tiv Deklaracije pokrenuli kampanju predmnijevali {to }e ta kampanja svepotaknuti.

Iznenadan, masovni narodni pokret nije potom imao jedinstvena sredi-{ta, nego je bio potican iz raznih ‘ari{ta, a poglavito iz Matice hrvatske, izhrvatskoga sveu~ili{ta i iz Saveza komunista Hrvatske (iz SKH masovnipokret bio je, me|utim, i suzdr‘avan).

Policentri~an, taj narodni pokret, nadalje, nije bio ni koordiniran, konsti-tutivna tri njegova sredi{ta nisu dogovorno djelovala.

Vodstvo SKH i u‘a uprava Matice hrvatske u doba Hrvatskoga prolje}asamo su se u dva navrata sastali, no ni tad nije bilo ni{ta dogovoreno, biloje to zapravo tek uzajamno upoznavanje i odmjeravanje.

Analogno odnosu izme|u vodstva SKH i Matice hrvatske, me|u nekimaod ~elnika u sredi{njici Matice hrvatske bilo je bojazni da bi studentskipokret mogao oti}i politi~ki predaleko; kontakata izme|u uprave Maticehrvatske i studentskoga vodstva nije bilo, no Mati~ine novine, »Hrvatskitjednik«, podupirale su Pokret hrvatskih sveu~ili{taraca, tako|er i kad jeprogla{en studentski {trajk na hrvatskome sveu~ili{tu.

Koordinacije nije bilo ni izme|u vodstva studentskoga pokreta i vodstvaSKH.

Nadalje, ni Matica hrvatska nije djelovala iz jednoga sredi{ta, nego tako-|er policentri~no, bilo je zapravo toliko sredi{ta koliko je bilo ogranakaMatice hrvatske. U doba masovnoga pokreta broj Mati~inih ogranakabrzo se uve}avao, no ti novi ogranci nisu nastajali inicijativom Mati~inesredi{njice, ve} su redovito nastajali na inicijativu »s terena«. Nadalje,sredi{njica Matice hrvatske u djelatnost ogranaka u pravilu nije se uple-tala. Mati~ini ogranci bili su autonomni koliko je to uop}e mogu}e.

U sredi{njici Matice hrvatske pak (kao i u Mati~inim ograncima) zajednosu djelovale osobe razli~ita politi~koga podrijetla — od ~lanova Savezakomunista i biv{ih komunista pa do biv{ih zatvorenika u komunisti~kimtamnicama. Ni po politi~kome podrijetlu, ni po drugome kakvu kriteriju,u sredi{njici Matice hrvatske nije se, me|utim, o~itovala neka u‘a skupi-na {to bi usmjeravala djelatnost Mati~ine sredi{njice.

Isto tako, na hrvatskome sveu~ili{tu iza kandidature alternativnog kan-didata za studentskoga prorektora nije stajala nikakva organizacija, iza

301

te kandidature (I. Z. ^i~ka) prvotno nije stajao nitko, osim njega sama, asveu~ili{na ga je skup{tina spontano izabrala, u znak prosvjeda protivtek prividnih izbora — izbora sa samo jednim kandidatom, prore‘imskestudentske organizacije.

Nadalje, na studentskim zborovima {to su potom zaredali na fakultetimai u studentskim domovima u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Splitu, Osijeku —

Pokret hrvatskih sveu~ili{taraca nije potaknula neka (prevratni~ka) or-ganizacija, nego je masovni studentski pokret na tim zborovima sponta-no nastao.

U policijskoj, totalitarnoj dr‘avi — a to je ipak bila i titoisti~ka »samou-pravna« Jugoslavija — masovni oporbeni politi~ki pokret nije se ni moga-o druk~ije dogoditi nego spontano. (Nakon 1945. u Hrvatskoj je bilo nastotine poku{aja da se organizira ilegalni, podzemni pokret otpora, nosvaki poku{aj organiziranoga pokreta otpora politi~ka bi policija suzbila,redovito ve} u za~etku.)

Ina~e sveznaju}oj i svemo}noj komunisti~koj politi~koj policiji spontanipokreti otpora bili su me|utim neuhvatljivi, bili su nepredvidljivi.

Posvuda u komunisti~komu svijetu, a ne tek u Hrvatskoj, masovni pokre-ti otpora bili su stoga, sve u svemu, spontani. (Kad je 1956. izbila ma|ar-ska pobuna, jedan je moj znanac napomenuo: »U komunizmu policija znasve o svakome, samo ne zna da se milijunske mase valjaju ulicama i da jerevolucija«.)

Optu‘nica iz politi~kih procesa u Hrvatskoj nakon Kara|or|eva bila jeizmi{ljena: niti je u sredi{njici Matice hrvatske djelovala (fa{istoidna)kontrarevolucionarna grupa {to da je organizirala masovni pokret u Hr-vatskoj i njime ravnala — niti je taj masovni pokret uop}e bio s jednogamjesta organiziran. (S time u svezi: tko se u doba komunizma politi~kizbog i~ega vlastima zamjerio, a bio je Hrvat, taj bi vlastima odmah bio ihrvatski nacionalist, usta{a pobli‘e — {to je, primjerice, zadesilo AndrijuHebranga; analogno, nacionalistom bi bivao i svatko tko se u isto~noeu-ropskome komunisti~kom imperiju vlastima zamjerio, a nije bio Rus.)

Hrvatska dr`ava

Hrvatska javnost prete‘no nije bila naklonjena ni Jugoslaviji, ni komu-nizmu (pa ni u njegovoj titoisti~koj ina~ici), nego je htjela zasebnu demo-kratsku hrvatsku dr‘avu, zapadnja~koga tipa.

302

No izgleda na samostalnu hrvatsku dr‘avu u onaj mah nije bilo. Sedam-desetprve hrvatska je javnost stoga bila voljna poduprijeti reformiste uSKH/SKJ, pod uvjetom da te reforme ne budu tek prividne, nego teme-ljite.

U povijesnoj usporedbi: izgleda na samostalnu hrvatsku dr‘avu tradicio-nalno nije bilo, pa je hrvatska politika tradicionalno bila reformisti~ka,te‘ila je hrvatskoj dr‘avi u sklopu politi~ke zajednice u kojoj se Hrvatskazatje~e, preure|enjem te zajednice. Tako preporodni narodni pokret(ilirski pokret), kojim novija hrvatska povijest po~inje, ho}e hrvatsku dr-‘avu reformiranjem Habsbur{ke Monarhije; potom se prava{i u nekodoba dodu{e uzdaju u propast Monarhije (u ratu s Francuskom ili Rusi-jom), no kad se to nije zbilo, priklanjaju se i oni zamisli hrvatske dr‘ave usklopu preure|ene Habsbur{ke Monarhije; potom, u prvoj Jugoslaviji,Stjepan Radi} i narodni pokret {to ga je Radi} potaknuo zahtijevaju hr-vatsku dr‘avu u sklopu ju‘noslavenske politi~ke zajednice konfederativ-noga tipa; potom je usta{ki pokret dodu{e htio neovisnu hrvatsku dr‘a-vu, ali je (1941) pristao i na dr‘avu ograni~ena, pa i bitno ograni~ena su-vereniteta; potom je, nakon Sedamdesetprve i Hrvatska demokratskazajednica pristajala na hrvatsku dr‘avu {to bi bila u sklopu reformirane,konfederativne Jugoslavije (ne tek iz oporbe, ve} i nakon {to je 1990.do{la na vlast u Hrvatskoj).

Povijesni kompromis

Za temeljite reforme u Jugoslaviji Sedamdesetprve bilo je posljednji ~as.

Jugoslavenski samodr‘ac Josip Broz Tito u doba Sedamdesetprve bio jeve} star i vladala je zabrinutost da }e nakon njegove smrti Jugoslavijautonuti u novi balkanski mete‘ — ta crna prognoza bila je op}e mjesto upredvi|anjima o sudbini Jugoslavije nakon Tita.

Nesklona komunizmu i Jugoslaviji, hrvatska je Sedamdesetprva, u timokolnostima, ponudila dvostruki povijesni kompromis — i komunistimau Jugoslaviji, i Jugoslaviji.

Sedamdesetprve hrvatska je javnost, barem za neko vrijeme, bila voljnapristati na Jugoslaviju, no pod uvjetom da se ta Jugoslavija reformira uzajednicu nacionalnih dr‘ava konfederativnoga (konsenzualnog) tipa.

Pod tim uvjetom hrvatska je javnost ujedno, za neko vrijeme barem, bilavoljna pristati na komunisti~ku vladavinu u Hrvatskoj.

303

Taj povijesni kompromis u Hrvatskoj je u doba Sedamdesetprve bio po~e-o funkcionirati: vodstvo SK Hrvatske zauzimalo se za reformu jugosla-venske federacije, k tomu, to je vodstvo toleriralo svojevrstan politi~kipluralizam u Hrvatskoj ({to je nastajao »politizacijom« hrvatskih kultur-nih ustanova i osamostaljivanjem dotada{njih politi~kih produ‘etakaSaveza komunista, poput Saveza studenata Hrvatske); zauzvrat, hrvat-ska je javnost SK Hrvatske po~ela podupirati, a komunisti~ki prvaci (Sav-ka Dab~evi} Ku~ar, Miko Tripalo i ini reformisti u SK) u Hrvatskoj suodjednom postali omiljeni: na izborima Sedamdesetprve — i kad bi ti iz-bori bili posve slobodni — SK Hrvatske zacijelo bi nadmo}no bio pobije-dio, alternativne liste jedva da bi i bilo (u usporedbi: nikad dotad, niti ni-kad nakon Sedamdesetprve, komunisti na slobodnim izborima u Hrvat-skoj ne bi imali izgleda).

Perspektive reformi

Koji bi bio kona~an ishod reformi u Jugoslaviji?

Jugoslavija je bila mjesto raznih naroda, raznih vjera, raznih civilizacija(pa stoga i raznih vrijednosnih sustava i dru{tvenih psihologija), a bila je imjesto raznih razina gospodarskoga razvitka (te Jugoslavijom nije teklatek razdjelnica izme|u Istoka i Zapada, nego i razdjelnica izme|u Sjeverai Juga).

Druge takve dr‘ave u Europi nije bilo, Jugoslavija je doista bila umjetnatvorevina par excellence, te ni reformirana Jugoslavija ne bi opstala, i onabi se naposljetku raspala — ako ne prije, raspala bi se 1989/1990. kad suse u op}em slomu komunizma u Europi uru{ile sve europske komuni-sti~ke politi~ke i vojne zajednice (Var{avski pakt, Sovjetski Savez, Jugo-slavija, ^ehoslova~ka).

Komunizam pak — povijesni, realni komunizam — u svim svojim ina~i-cama bio je totalitarizam. Gdje god bi, redovito nasilno, do{la na vlast, ko-munisti~ka Partija htjela je biti apsolutnim sredi{tem dru{tvene mo}i,uspostavila bi savr{en monopol — monopol i vlasti, i vlasni{tva, i ideolo-gije. Povijesni, zbiljski komunizam politi~ki vazda je bio policijska dr‘a-va, duhovno bio je jednoumlje, materijalno bio je dru{tvo oskudice.

Kao alternativa gra|anskome (civilnom) dru{tvu zapadnja~ke civilizaci-je — u tomu svojemu navodnom povijesnom poslanju komunizam je bi-vao besmislen.

304

Reforme komunizma u Jugoslaviji dovele bi stoga naposljetku do propa-sti komunizma u Jugoslaviji.

Isto tako, reforme Jugoslavije dovele bi naposljetku do propasti Jugosla-vije.

No komunizam u Jugoslaviji i Jugoslavija, a i komunizam uop}e, ionakosu propali, i morali su naposljetku propasti. U pitanju — u posljednjojkonzekvenciji — nije bilo da li }e se to zbiti, nego kad }e se i kako }e se zbi-ti.

U usporedbi sa svima inim europskim komunisti~kim dr‘avama, a i u us-poredbi s euroazijskim Sovjetskim Savezom — u Jugoslaviji se to zbilo nanajgori na~in. Sedamdesetprva bila je pak {ansa — i bila je posljednja{ansa — da se to dogodi bez dramati~nih potresa, postupno i nenasilno.

Predvidivo, u procesu nenasilne i postupne tranzicije iz komunizma i Ju-goslavije reforma jugoslavenske federacije vodila bi konfederalizaciji Ju-goslavije, konfederalizacija Jugoslavije vodila bi (no ne nu‘no za Titova‘ivota) osamostaljenju dr‘ava–~lanica te konfederacije; simetri~no, poli-ti~ka liberalizacija u Jugoslaviji vodila bi fakti~nome politi~kom pluraliz-mu (u Hrvatskoj to se je Sedamdesetprve bilo zbilo), de facto politi~ki plu-ralizam vodio bi u institucionaliziran politi~ki pluralizam, u parlamen-tarnu demokraciju; privredna pak reforma vodila bi u tr‘i{no gospodar-stvo, tr‘i{no gospodarstvo vodilo bi restauraciji kapitalizma i reprivati-zaciji vlasni{tva.

Koraci u tom smjeru bili su, potencijalno, Ustavni amandmani 1971. go-dine kojima je Jugoslavija, u na~elu, reformirana u konsenzualnu zajed-nicu nacionalnih dr‘ava, a u tom smjeru vodila je, potencijalno, i istodob-na liberalizacija politi~koga i gospodarskog sustava u Jugoslaviji.

No potom su dr‘avnim udarom u Kara|or|evu (prosinca 1971) reformeu Jugoslaviji zapravo suspendirane.

I titoizam je totalitarizam

Samoupravni socijalizam nastao je u Jugoslaviji nakon {to se je Tito1948. godine sukobio s Kominformom, odnosno sa Staljinom.

Sukob sa Staljinom u Jugoslaviji posljedovao je (no ne odmah) zdu{nimraskrinkavanjem staljinizma.

305

Dotad, me|utim, Jugoslavija je me|u sovjetskim satelitima prednja~ila uizgradnji socijalizma, po sovjetskome kalupu, bila je uzorna dr‘ava na-rodne demokracije. Sukob Tita i Staljina nije bio na~elne naravi, niti ga jeTito i~im izazvao, ve} je taj sukob potaknula Staljinova paranoja.

Gorljiva jugoslavenska kritika staljinizma bila je stoga, objektivno, i ra-zorna autokritika jugoslavenskih komunista. Tu konzekvenciju u vod-stvu KPJ izveo je me|utim samo Milovan \ilas (dotad ina~e staljinisti~kiultra{); \ilas je stoga predlo‘io da se u Jugoslaviji odustane od jednostra-na~ja, a Komunisti~ka partija da se socijaldemokratizira — i zavr{io je uzatvoru.

Tito je pak, posvjedo~iv{i svoju pravovjernost, na Staljinovu ideolo{kuanatemu uzvratio prisilnom kolektivizacijom sela, po sovjetskom uzor-ku, i Golim otokom. Razdoblje odmah nakon raskida sa Kominformombilo je doba valjda najcrnijega staljinizma u Jugoslaviji — staljinizma bezStaljina, pa i protiv njega, no ipak staljinizma.

I unutarnjopoliti~ki i vanjskopoliti~ki Titu je me|utim potom ipak bilooportunije da ne bude tek pravovjerni staljinist i »nevina ‘rtva« Staljino-ve paranoje, ve} da sebe i jugoslavenski komunizam predstavi kao ne{todrugo i samoniklo, {to bi dapa~e bilo i svjetskopovijesna alternativa so-vjetskomu komunisti~kom modelu (taj je povijesni redizajn ujedno uga-|ao Brozovoj ta{tini).

Iz racionalizacije sukoba sa Staljinom, iz naknadnoga domi{ljanja, na-stao je tako — neprestanim reformama od pedesetih godina nadalje — ju-goslavenski samoupravni socijalizam {to }e se od sovjetskoga komuni-sti~kog modela na posljetku razlikovati u svemu, osim u bitnome: i u sa-moupravnoj Jugoslaviji samoupravljao je ipak jugoslavenski samodr‘ac,samoupravljalo je jednostrana~je i jednoumlje, i ta je dr‘ava bila ipak po-licijska dr‘ava — i titoizam je bio totalitarizam, totalitarizam s ljudskimlikom, no ipak totalitarizam.

Osna`enje apsolutizma

Sedamdesetprve titoisti~ki prosvije}eni apsolutizam dvojako je, me|u-tim, doveden u pitanje.

U Hrvatskoj je Sedamdesetprve nastao masovan narodni pokret; taj po-kret nastao je spontano, bio je samosvojan, i, samim time, bio je izazov ap-solutnoj monarhiji u titoisti~koj Jugoslaviji.

306

Isto tako, uspostavljaju}i suverena nacionalna sredi{ta mo}i, ni konfede-ralizacija Jugoslavije nije bila kompatibilna s apsolutnom monarhijom utitoisti~koj Jugoslaviji.

U dilemi izme|u reformi i samodr‘avlja u Jugoslaviji Broz Tito odlu~io se(nakon stanovita oklijevanja) narodni pokret u Hrvatskoj nasilno suzbi-ti, a usput pomesti i reformiste u Jugoslaviji uop}e (osim u Hrvatskoj, jo{ iu Sloveniji, u Srbiji i u Makedoniji).

Liberalne i, u tendenciji, konfederalisti~ke reforme iz Sedamdesetprvenakon Kara|or|eva nisu me|utim bile opozvane, naprotiv, ustavniamandmani iz 1971. recipirani su u jugoslavenski ustav iz 1974. — no na-kon Kara|or|eva te su reforme formalizirane, svedene su na pukedru{tvenopoliti~ke rituale.

Iza pravnoga privida, u Jugoslaviji je nakon dr‘avnoga udara u Kara|or-|evu osna‘en Brozov apsolutizam, u~vr{}eno je jednostrana~je i jednou-mlje.

Kara|or|evo i srpski nacionalizam

Postupnom demokratizacijom i konfederalizacijom Jugoslavije komuni-sti su narodnu potporu mogli ste}i ne tek u Hrvatskoj ve} posvuda u Ju-goslaviji, osim u nacionalisti~kim srpskim krugovima.

U Srbiji je me|utim u onaj mah na vlasti bilo razmjerno liberalno i euro-peisti~ko vodstvo SK Srbije, oko Latinke Perovi} i Marka Nikezi}a (zbogtoga }e i to vodstvo nakon Kara|or|eva biti smijenjeno) — i, ako ikad, ra-zlo‘it sporazum sa srpskom politikom bio je ba{ u doba Sedamdesetprveizgledan.

Sedamdesetprvu u Hrvatskoj, i liberalne reforme u Jugoslaviji uop}e,nije suzbio srpski nacionalizam, nego jugoslavenski samodr‘ac, BrozTito (ina~e Hrvat) i osobe u koje se Broz tad najvi{e pouzdao: EdvardKardelj (Slovenac) i Vladimir Bakari} (tako|er Hrvat).

Oslonili su se pritom, me|u ostalim, i na srpski nacionalizam.

Za dr‘avni udar u Kara|or|evu odlu~an nije bio studentski {trajk u Hr-vatskoj, ni ovaj ili onaj napis ili govor nekoga iz Matice hrvatske — ve} sudemokratizacija i konfederalizacija Jugoslavije kao takve bile nespojive smakar i »prosvije}enim« apsolutizmom u Jugoslaviji.

307

Apsolutizma u Jugoslaviji, jednostrana~ja i jednoumlja u Jugoslaviji —

toga se pak Tito i titoisti~ka ~vrsta jezgra u SKH i SKJ nisu bili voljni odre-}i; u Kara|or|evu to se definitivno ispostavilo.

Optu`nica iz Kara|or|eva

Na sastanku s vodstvom KPH i potom s pro{irenim Predsjedni{tvom KPJ,1. prosinca 1971. u Kara|or|evu, jugoslavenski samodr‘ac Josip BrozTito proglasio je da je u Hrvatskoj u tijeku nacionalisti~ka kontrarevolu-cija {to bi htjela uspostaviti hrvatsku dr‘avu nalik na usta{ku NDH, a uepicentru fa{istoidne kontrarevolucije da je Matica hrvatska.

Na iznenadnome tome ad hoc sastanku, sazvanome zbog politi~ke situa-cije u Hrvatskoj, Broz Tito je, me|u ostalim, kazao:

»Mi smo ovdje, u diskusiji, vidjeli dobar deo razloga koji su doveli do jednetakve pojave kao {to je masovni {trajk studenata koji je imao tendencijuda preraste u jedan op{ti, generalni {trajk ne samo studenata, nego i rad-ni~ke klase, da uko~i ~itav ‘ivot. Ve} i sama najava takvog generalnog{trajka je kontrarevolucionarna pojava«.

Nadalje:

»[trajk na Univerzitetu nije stvar samo studenata. Tu postoji jedna gru-pa ve} dosta poznatih negativnih ljudi koja iza toga stoji. Znamo da posto-ji takozvani revolucionarni komitet pedesetorice — a ja ga nazivam kon-trarevolucionarnim — koji rukovodi svim tim akcijama. Tu su ~etvori-ca–petorica onih koji su glavni, ali mi znamo da ih ima mnogo vi{e. To jeorganizacija koja radi i ilegalno, a ‘ari{te toga je Matica hrvatska«.

Nadalje:

»Mnogo je vremena izgubljeno, a {ovinizam je rastao i doveo je danas dotih dimenzija sa kojima ja ne znam kako }emo sada iza}i na kraj. Kad jedrug Tripalo rekao da {ta mo‘e sva{ta da se dogodi, to je mene pecnulo.[ta mo‘e da se dogodi? Jasno, kada bismo mi po~eli praviti gluposti, kadabismo po~eli hajku u Hrvatskoj, time bismo mi uzbudili, jer je psihozamase do te mjere raspirena, da bi nas svaki nepametni korak mogao dove-sti do te{ke situacije. [to onda imamo? Imamo ili gra|anski rat {to je vrloopasna stvar, ili bismo morali preduzeti mjere koje bi sprije~ile gra|anskirat. A vi znate {to to onda zna~i, kakve bi to mjere mogle da budu«.

Nadalje:

308

»^injenica je da je Matica hrvatska danas broj~ano vrlo jaka. Kakvi su toelementi unutra? Ja ne bih rekao da su to nesvjesni antisocijalisti~ki ele-menti. To su svjesni antisocijalisti~ki elementi. Meni se stalno vrti u glavida takvu jednu organizaciju, koja je dobila ovdje ocjenu kao jedna organi-zacija svih mogu}nosti, skalupljenih zbrda–zdola i koja nema nikakveveze sa socijalizmom — da takvu organizaciju mi danas veoma te{ko mo-‘emo zabraniti.

Vi ste tu krparili, vi ste mislili da }ete sa par komunista, koje }ete unutrainfiltrirati na izvjesna mjesta, preporoditi Maticu hrvatsku. Me|utim,nije se Matica preporodila nego su se ti komunisti srodili sa tim elementi-ma unutra«.

Sve u svemu, glede Matice hrvatske Broz Tito je ustvrdio:

»Kad bi se donijela odluka da zabranimo Maticu imali bismo halo u Hr-vatskoj, imali bismo veoma te{ke posljedice«.

No, ujedno je zaklju~io:

»Ali, ja mislim da treba odmah da idete u akciju protiv onih koji su sadanajglasniji, koji vama najvi{e {tete i koji su ve} odavno zaslu‘ili da budune samo izolirani, ve} i potpuno onemogu}eni. Oni se, me|utim, jo{ uvi-jek {etaju i pi{u sva{ta. Kao {to sam kazao, Matica hrvatska postala vamje paralelna partija koja je danas vrlo sna‘na. Iz njenog krila priti~u anti-socijalisti~ke organizacije koje nisu samo protiv vas i rukovodstva Jugo-slavije, nego su protiv jugoslavenske dr‘ave kao cjeline. Kao {to ste vi re-kli, oni nisu za ovakvu dr‘avu, ve} za neku drugu, tipa Paveli}a«.

Ustvrdiv{i, dakle, u Kara|or|evu kako je Matica hrvatska postala opa-sno sredi{te i protukomunisti~koga i protudr‘avnoga djelovanja u Hrvat-skoj, Broz Tito zaklju~io je kako protiv Matice hrvatske ba{ zbog toga va-lja postupati oprezno; odnosno, odre|enije — zaklju~io je kako protiv Ma-tice hrvatske ne valja i}i frontalno, nego selektivno.

Odgovor Hrvatskoga tjednika na optu`be

U Kara|or|evu Broz Tito okomio se i na tisak u Hrvatskoj, a osobito natisak Matice hrvatske: »U {tampi, naro~ito Matice hrvatske, ali i u Vje-sniku i drugim listovima — u nekima vi{e u nekima manje — ti razni an-tisocijalisti~ki, antisamoupravlja~ki elementi daju takve izjave koje suapsolutno protuustavne, koje su ka‘njive i tra‘e gonjenje. Oni slobodno

309

istupaju, a nikome se ni{ta ne doga|a. I ja sam morao drugovima kazatida je to nepodno{ljivo«.

U ono doba Matica hrvatska bila je najve}i nakladnik knjiga i najve}i na-kladnik periodike u Hrvatskoj. Nakladni zavod Matice hrvatske tiskao jeoko tri stotine knjiga godi{nje, a nakladni~ka sredi{ta bili su i ogranciMatice hrvatske. Mati~ini ~asopisi, diljem Hrvatske, bili su pak: u Zagre-bu »Kolo« i »@ivot umjetnosti«, u Karlovcu »Svjetlo«, u Puli »Istarski mo-zaik«, u Rijeci »Dometi«, u Zadru »Zadarska revija«, u Splitu »Mogu}no-sti«, »Pogledi« i »^akavska ri~«, u Dubrovniku »Dubrovnik«, u Vukova-ru »Ogledi«, u Osijeku »Revija«, u Po‘egi »Hrvatska pokrajina«, u Pakra-cu »Pakrac danas«, u Sisku »Rije~i«. Nadalje, Matica je u Zagrebu objav-ljivala »Hrvatski znanstveni zbornik«, a zbornike su objavljivali i neki odogranaka Matice (u Gospi}u, Kri‘evcima, Po‘egi i @upanji); nadalje, uZagrebu je Matica prigodno objavljivala i Izvje{}a Matice hrvatske, a pri-godne su publikacije objavljivali i neki od ogranaka Matice. U travnju1971. sredi{njica Matice hrvatske u Zagrebu pokrenula je »Hrvatski tjed-nik«, novine »za kulturna i dru{tvena pitanja«, u nakladi od 35.000 pri-mjeraka: za takvu vrstu novina bila je to iznimno visoka naklada; no i tase naklada brzo pove}avala, te se nakon tek tridesetak brojeva tira‘a»Hrvatskog tjednika« pribli‘no u~etverostru~ila, s tendencijom i daljnje-ga porasta (31. broj Hrvatskoga tjednika tiskan je u 130.000 primjeraka,a 34. broj naru~en je u 180.000 primjeraka — no vlasti su daljnje objavlji-vanje »Hrvatskoga tjednika« tad sprije~ile).

Knjigama i mre‘om svoje periodike Matica hrvatska komunicirala jeipak tek s uskim dru{tvenim slojem, prete‘no intelektualaca. Mati~inHrvatski tjednik ~itao je, me|utim, i »obi~an svijet«, tim tjednikom Mati-ca hrvatska doprla je bila i do {irokih narodnih slojeva.

Nakon Kara|or|eva u Matici hrvatskoj valjalo je stoga odlu~iti, ponajpri-je, ve} o sljede}em broju »Hrvatskoga tjednika«, a i o »Hrvatskome tjed-niku« uop}e.

Kampanjâ protiv Matice hrvatske bivalo je i prije Kara|or|eva, jo{ od De-klaracije o imenu i polo‘aju hrvatskoga jezika (1967). U upravi Maticehrvatske bilo je stoga i iluzija da }e i nepogoda iz Kara|or|eva s vreme-nom nekako ipak minuti — pa je bilo i sugestija da »Hrvatski tjednik« ume|uvremenu izmijeni ure|iva~ku politiku i odustane od napisa {to bivlastima mogle dati povoda za daljnje napadaje na Maticu hrvatsku.Uredni{tvo »Hrvatskoga tjednika« na to nije pristalo, nego je ponudilokolektivnu ostavku — a odlu~ilo je i da svoju ostavku javno obrazlo‘i. Utoj izjavi za javnost uredni{tvo »Hrvatskoga tjednika« odbacilo je optu‘-be kojima je bilo izlo‘eno i stalo je iza dotada{nje svoje ure|iva~ke politi-

310

ke. Izjava uredni{tva »Hrvatskoga tjednika« bila je naslovljena »^uvanjenade« i, u bitnome, glasila je:

»Vi{e ni{ta ne mo‘emo re}i. Svaka na{a izjava pove}ava ve} postoje}i ilizapo~inje novi nesporazum. Pred tom iracionalnom ~injenicom mi smopotpuno nemo}ni. Povijesni vjetar pomutio je jezike! (...) Nije nam pomo-gla ni o~iglednost, ni banalnost: netko je uvijek izvrtao smisao na{ih pro-grama! Nisu nam pomagali ni dokazi ni obja{njenja: uvijek je netko obr-nuo njihov sadr‘aj i svrhu. I nema tako jednostavnih misli, tako pripro-stih ‘elja koje ne bi postale subverzivne ve} zato {to ih mi zastupamo! (...)Jedino pravo u kojem smo se mogli osje}ati sigurni bilo je pravo na zadnjapitanja. Svemir nam je prepu{ten na meditaciju bez ikakvih nesporazu-ma. Mogli smo se slobodno diviti veli~ini drugih i postupati mazohisti~kiprema sebi! Sav prostor nestvarnog prepu{ten nam je na uporabu i zaprijateljske susrete. Mi smo dobili prava koja ni od koga ni{ta ne tra‘e!Hrvatski idealizam mogao se razmahati do suicida, do rasapa u izmaglici!(...) Zemlja nije samo mjesto na{eg porijekla: Ona je materijal cijelog na-{eg ‘ivota, njegova mjera, jedini prostor po kojem stvarno postoji. I makoliko bili veli~anstveni prizori neba {to nam je naklonjeno, nas uvijekodr‘ava jedan prisni predjel i prava {to ih na njemu imamo! A to je Hrvat-ska. Iz nje po~inje povijest na{eg srca i na{e du{e, prve pouke zemlje i svi-jeta. (...) Jedini grijeh {to ga u sebi mo‘emo otkriti, to je Hrvatska! (...)Na{ rad je do‘ivio politi~ku osudu s najvi{eg mjesta na{e federativne za-jednice. A mi se na drugi na~in ne znamo zauzimati za one programe kojesmatramo novo{}u i napretkom za cijelo na{e dru{tvo i za na{u domovi-nu: slobodu i pravdu samoupravnog socijalizma. Zato smo podnijeliostavku izdava~u na{eg lista. Prihvativ{i tu ostavku, Izvr{ni odbor Mati-ce hrvatske odlu~io je da nastavi izdavanje lista s drugom redakcijom. (...)Napu{taju}i »Hrvatski tjednik« mi ne napu{tamo nadu koja nas je u nje-mu skupila. Uvjereni smo da je ona zajedni~ka svima koji budu}nost na{ezemlje i budu}nost svijeta zami{ljaju kao doba slobode i pravde, jedinodoba koje mo‘e osigurati smisao ~ovjekovih snova, ~ovjekove povijesti: odprvog dodira s materijom do posljednjeg pogleda u svjetlost neba. Jer: nitismrt u{utkava sve mrtve, niti {utnja ukida svaku nadu!«

311

Odgovor Matice hrvatske na optu`be

Svoju ostavku uredni{tvo »Hrvatskoga tjednika« podnijelo je na sjedniciIzvr{noga odbora Matice hrvatske odr‘anoj 6. i 7. prosinca 1971. Bila jeto prva sjednica Izvr{noga odbora nakon Kara|or|eva, pa je na dnevno-me redu sjednice bila izjava za javnost kojom bi — nakon »Hrvatskogatjednika« — i Matica hrvatska odgovorila na optu‘nicu iz Kara|or|eva.Zapisnik te sjednice ne mogu doslovno navesti. Naime, pri udaru na Ma-ticu hrvatsku policija je oduzela velik dio dokumentacije o Mati~inoj dje-latnosti. Najva‘niji dio oduzete dokumentacije javni tu‘itelj potom jepredao sudu, jer da je to dokazni materijal u procesu protiv skupine du‘-nosnika Matice, pred okru‘nim sudom u Zagrebu. Me|u optu‘enima biosam i ja te sam, sukladno Zakonu o krivi~nom postupku, zatra‘io uvid udokumentaciju na koju se javni tu‘itelj pozivao i tu sam dokumentacijuekscerptirao.

Zapisnik o posljednjoj sjednici Mati~ina Izvr{noga odbora, 6. i 7. prosinca1971., navest }u prema onim svojim zatvorskim pribilje{kama — budu}ida dokumentacija s procesa Mati~inim du‘nosnicima Matici hrvatskojnije vra}ena. Prema zatvorskoj mojoj pribilje{ci, zapisnik sjednice Mati-~ina Izvr{noga odbora, 6. i 7. prosinca 1971, glasi: »Dnevni red: izjava Iz-vr{noga odbora u povodu posljednjih politi~kih ocjena rada Matice hrvat-ske; razno. Izvr{ni odbor odlu~io je da dade tu izjavu te da se sutra ponov-no sastane i raspravi prijedlog teksta izjave«.

Zapisnik pak o nastavku te sjednice Mati~ina Izvr{noga odbora, 7. pro-sinca 1971., u mojoj pribilje{ci glasi: »Rasprava o prijedlogu teksta Izjave{to ga je pro~itao Jonke. S malim primjedbama i dopunama Izvr{ni odborprihva}a tekst izjave Izvr{nog odbora, a i kratku izjavu Predsjedni{tvaMatice hrvatske od 3. prosinca 1971. Ivi~evi}: izvje{}uje da je uredni{tvoHrvatskoga tjednika odlu~ilo dati kolektivnu ostavku. Izvr{ni odbor tuostavku prihva}a. Jonke, u ime Izvr{noga odbora: mo‘e li uredni{tvourediti jo{ jedan broj Hrvatskoga tjednika sa izjavama Izvr{noga odbora iPredsjedni{tva u ostavci? Gotovac i Ivi~evi} u ime uredni{tva pristaju daurede taj broj Hrvatskoga tjednika — s izjavama Izvr{noga odbora i Pred-sjedni{tva Matice hrvatske, te s izjavom uredni{tva Hrvatskoga tjednikau ostavci. Jonke konstatira da se sad postavlja pitanje formiranja novoguredni{tva Hrvatskoga tjednika. Izvr{ni odbor zaklju~uje: o novom ured-ni{tvu Hrvatskoga tjednika raspraviti na sljede}oj sjednici Izvr{nog od-bora 13. prosinca, te na sjednici Glavnog odbora 20. prosinca«.

Poput uredni{tva »Hrvatskoga tjednika« — i Izvr{ni odbor Matice hrvat-ske u izjavi za javnost odbacio je optu‘nicu iz Kara|or|eva i stao je iza do-

312

tada{nje svoje djelatnosti. Ta izjava Izvr{noga odbora Matice hrvatske, ubitnome, glasi:

»Smatramo u svakom slu~aju da treba ve} sada naglasiti, da s obzirom naglasove i prigovore zbog nacionalizma, {ovinizma i sl. Matica hrvatska nemo‘e na sebe preuzeti nikakve odgovornosti i krivnje. Ona je s odu{evlje-njem prihvatila demokratizaciju socijalisti~kog dru{tva u nas, ali nije kri-va zbog mnogih neravnopravnosti u politi~kom i gospodarskom ‘ivotu,koje su dugo, pa i danas ostale. Matica hrvatska je s odobravanjem i s veli-kim povjerenjem u na{e politi~ke avangardne snage prihvatila na~ela sa-moupravnosti, ali nije kriva {to su akumulaciju, taj plod radnih ruku svihnaroda ove zemlje, prigrabile antisamoupravne i antisocijalisti~ke snagei {to je pro{irena reprodukcija, dakle najva‘niji faktor dru{tvene obnove inapretka uop}e, prepu{tena grupnom financijskom kapitalu. Matica hr-vatska je s razumijevanjem i odobravanjem prihvatila dru{tvenu i pri-vrednu reformu, ali ona nije kriva {to su bitna pitanja deviznog, bankar-skog i vanjskotrgovinskog re‘ima ostala do danas nerije{ena, kao stalniizvor nezadovoljstva, kao i stvarne proizvodne i dru{tvene nedjelotvor-nosti. Matica hrvatska se uop}e nije bavila niti je imala namjeru i mo-gu}nosti baviti se generalnim problemima politi~kih zbivanja, ona je vje-rovala u racionalno i razborito vo|enje dru{tvenog ‘ivota, ali nije krivazbog te{kih prilika na selu, zbog pogre{nih investicija ili zbog bolne i kob-ne emigracije hrvatskog ‘ivlja, i ne samo hrvatskog, i zbog njihovog pe-~albarskog ‘ivota u tu|ini. I tu le‘e izvori mnogih nezadovoljstava, pa inacionalizma, a ne le‘e u krilu Matice hrvatske«.

Nadalje:

»U svojoj dugoj i svijetloj povijesti Matica hrvatska i njezini nebrojeni ~la-novi, oni davno nestali, kao i ovi danas diljem domovine, u najve}oj sumjeri sudjelovali u stvaranju i objavljivanju kulturnih vrijednosti prven-stveno hrvatskog naroda, ali i drugih s kojima je na{ narod na ovom pro-storu ‘ivio ili s kojima je dolazio u doticaj. Stvaraju}i i objavljuju}i te vri-jednosti Matica hrvatska je to radila i mogla je to raditi samo u javnosti ipred licem javnosti. Tako je bilo u veliko doba hrvatskog preporoda, u go-dinama ilirizma, godine 1848, u vrijeme Bachova apsolutizma, u dugim itu‘nim godinama hrvatsko–ugarske nagodbe i vladavine Khuena Hé-derváryja, tako je bilo i kasnije, u svim povijesnim razdobljima, mra~nimi svijetlim, u godinama uspona i u trenutcima isku{enja, kad god je bilaslobodna. A bila je slobodna onda kad je njezin narod bio slobodan, to~nijekao jedno od sna‘nih sredi{ta njegove kulturne svijesti, bila je ~esto i slo-bodnija, ukoliko je kulturna svijest uop}e slobodnija i manje uvjetovanapovijesnim i svakodnevnim zbivanjima.

313

(...) Djeluju}i tako pred licem javnosti na punom danjem svjetlu, to~no jeda je Matica hrvatska naro~ito, i mo‘da prije mnogih drugih, nagla{avalapotrebu stvarne ravnopravnosti svih na{ih naroda, a da je to zaista po-trebno i da je u tome imala pravo, dokazuju i napokon izvr{ene izmjeneustava SFRJ i izmjene ustava SR Hrvatske, koje su u toku, a kojom prili-kom je upravo nacionalna i republi~ka dr‘avnost nagla{ena i u~vr{}enakao neophodan preduvjet i jamstvo ravnopravnosti (...) To je sve {to uovom trenutku Izvr{ni odbor Matice hrvatske mo‘e re}i svom narodu icjelokupnoj javnosti ove zemlje«.

U kratkoj pak izjavi predsjedni{tva Matice hrvatske re~eno je bilo, u bit-nome, da je Mati~ina djelatnost javna, da u toj djelatnosti Matica ni~imnije povrijedila svoja Pravila te da }e se uskoro odr‘ati Mati~ina glavnaskup{tina, kojoj }e Upravni odbor podnijeti op{irno izvje{}e o radu.

Predsjedni{tvo je, naknadno, odlu~ilo da tu izjavu ne objavi, jer da je kon-zumirana u izjavi Izvr{nog odbora.

U ostavci za tisak uredni{tvo je pripremilo izvanredni broj »Hrvatskogtjednika«, u kojem su bile one dvije izjave (Izvr{nog odbora Matice hrvat-ske i uredni{tva »Hrvatskog tjednika«). U tiskari Vjesnika izvanrednibroj »Hrvatskog tjednika« bio je ve} slo‘en za tisak — no vlasti su potomsprije~ile da taj slog bude otisnut.

Ostavka Izvr{nog odbora Matice hrvatske

Na sjednici 6. i 7. prosinca 1971. Mati~in Izvr{ni odbor nije kanio podno-siti ostavku — a kad je na toj sjednici ostavku podnijelo uredni{tvo »Hr-vatskoga tjednika«, Izvr{ni je odbor zaklju~io da na sljede}oj sjednici iza-bere novo uredni{tvo »Tjednika«. Na sljede}oj svojoj sjednici, tek ~etiridana potom (11. prosinca 1971.), Izvr{ni odbor Matice hrvatske nije me-|utim raspravljao o izboru novoga uredni{tva »Hrvatskog tjednika«,nego je tad i Izvr{ni odbor podnio ostavku.

U me|uvremenu, IK CK SKH utvrdio je (7. XII) »program akcija«.140

314

140 HDA, SKH CK i IK, str. pov. indok 833.

Akcioni program IK CK SKH

U tome akcionom programu Izvr{nog komiteta CK SKH glede Matice hr-vatske navedeno je (u to~. 8. Programa):

»Gradska konferencija SKH odmah }e formirati aktiv SKH od ~lanova'Matice hrvatske' iz Zagreba da bi se osigurala provedba politike SKH iSKJ o programu i radu 'Matice hrvatske', kao kulturno–prosvjetne orga-nizacije. Nu‘na je organizirana, neposredna i trajna aktivnost komuni-sta protiv svakog djelovanja koje je suprotno kursu Saveza komunista.Potrebno je utvrditi obaveze i odgovornosti komunista u vezi sa naciona-listi~kim i {ovinisti~kim djelovanjem grupe i pojedinaca u 'Matici hrvat-skoj'.

Rok 15. XII 1971«.

Nadalje (u to~. 9. Programa):

»Zadu‘uje se rukovodstva Saveza komunista da na svom terenu gdje dje-luju ogranci 'Matice hrvatske', zajedno sa Socijalisti~kim savezom, teme-ljito rasprave njihovo djelovanje i energi~no i odmah onemogu}e njihovoanga‘iranje izvan zadatka na kulturno–prosvjetnom planu — zbog kojihsu i organizirani, te da insistiraju na uklanjanju iz tih organizacija svihelemenata koji djeluju s nacionalisti~kih i {ovinisti~kih pozicija.

Rok 20. XII 1971«.

Nadalje (u to~. 14. Programa):

»Na osnovu date politi~ke kvalifikacije o dosada{njem djelovanju 'Hrvat-skog tjednika' kao lista koji je najdirektniji nosilac aktivnosti nacionali-sti~ko–{ovinisti~kih kontrarevolucionarnih snaga zadu‘uju se komuni-sti u pravosudnim organima da na osnovu takve ocjene a u skladu sa za-konom poduzmu odgovaraju}e mjere.

Rok 20. XII 1971«.

Nadalje (u to~. 20. Programa):

»Komunisti u SUP–u i drugim pravosudnim organima du‘ni su da naosnovi zakonskih ovla{tenja adekvatno politi~koj kvalifikaciji i ocjeniopasnosti djelovanja i organiziranja neprijateljskih snaga hitno poduz-mu mjere prema onim grupama i pojedincima, za koje je utvr|eno da sebave neprijateljskom djelatno{}u.

Rok 20. XII 1971«.

U Kara|or|evu, sve u svemu:

315

1. Broz Tito zaklju~io je da za navodnu kontrarevoluciju u Hrvatskoj poli-ti~ki nije oportuno optu‘ivati Maticu hrvatsku, nego navodnu usta{toid-nu grupu u Matici hrvatskoj.

2. Tome sukladno, i akcioni program Izvr{nog komiteta CK SKH potom jepredvidio da }e Matica hrvatska opstati; no u Matici ubudu}e da valjasprije~iti svako djelovanje suprotno kursu Saveza komunista (pa iz Mati-ce valja ukloniti one koji djeluju s nacionalisti~kih i {ovinisti~kih pozici-ja); za politi~ku ~istku u Matici hrvatskoj »zadu‘eni su« komunisti u Ma-tici.

3. Komunisti u policiji i u pravosu|u uop}e »zadu‘eni su« pak da organi-ziraju politi~ke procese (odnosno nalo‘eno im je, eufemisti~ki, da poduz-mu mjere primjerene politi~koj kvalifikaciji da se odre|ene osobe i grupebave neprijateljskom djelatno{}u).

Politi~ku ~istku u Matici hrvatskoj sekretar IK CK SKH, Josip Vrhovec,zahtijevao je potom i u razgovoru s predsjednikom Matice, LjudevitomJonkeom.

Vojnopolicijska asistencija

S re‘iranom »‘ivom politi~kom aktivnosti« sinkronizirano — protiv na-vodne fa{istoidne kontrarevolucije u Hrvatskoj u jugoslavenskim mediji-ma pokrenuta je bjesomu~na kampanja. Ta zaglu{na hajka popra}ena jebila prijete}im pokretima jugoslavenske vojske, odnosno JNA.

U svojim memoarima Savka Dab~evi}–Ku~ar spominje da je Broz Titovojskom prijetio ve} u srpnju 1971., na sastanku s hrvatskim politi~kimvodstvom u vili Weiss u Zagrebu: »Prije }e Armija uvesti red, nego daRusi ili neka druga armija pravi red. To vam garantujem«. O vojnoj situa-ciji u doba Kara|or|eva dr. Dab~evi}–Ku~ar pak navodi: »Na osnovi na-{ega dotada{njega politi~kog iskustva (koje je sazrijevalo br‘e nego {to bibio slu~aj u obi~nim vremenima i okolnostima) bili smo potpuno svjesnida su JNA i policijske snage ve} odavna spremne za obra~un s hrvatskommogu}om pobunom i to svim sredstvima. Izravno nas je na to u Kara|or-|evu upozorio i Tito. Znali smo tada pouzdano da su oklopne brigade izDugog Sela i Jaske na prilazima Zagrebu.

O to~nosti tada{njih obavijesti nedavno odgovorno svjedo~i general Jan-ko Bobetko, tada zamjenik \oke Jovani}a. Dr. Savka Dab~evi}–Ku~ar ci-

316

tira potom generala Bobetka: »Podsje}am vas da je velikosrpska hegemo-nija za hrvatske demokratske procese od 1968. do 1971. pripremila tripuka: Vara‘dinski, Zagreba~ki i Banjalu~ki, dvije oklopne brigade iz Ja-strebarskog i Dugog Sela sa zada}om da krenu na Zagreb i da ga kazneukoliko se usprotivi odlukama iz Kara|or|eva. Ja sam, gospodo, auten-ti~ni svjedok takvih naredbi (...) Ja sam u to vrijeme bio zamjenik koman-danta Zagreba~ke vojne oblasti. Jo{ prije Kara|or|eva nazvao me iz Va-ra‘dina pukovnik Glumac, komandant Vara‘dinske divizije. PukovnikGlumac me pitao {to mu je ~initi ako dobije naredbu da krene s vojskomna Zagreb. Budu}i da sam znao da nas prislu{kuju, odgovorio sam kako jenjegovo da slu{a naredbe i da pazi jesu li mu jedinice u dobru stanju.Osobno mogu posvjedo~iti da su 1971. postojale spremne interventnesnage, koje su samo ~ekale prigodu da napadnu i razore Hrvatsku«.

Uz asistenciju vojnopolicijskog kompleksa, hajka na navodnu fa{istoidnukontrarevoluciju u Hrvatskoj danomice je eskalirala. U tim, eto, okolno-stima Izvr{ni odbor Matice hrvatske toga je dana (11. prosinca) podnioostavku.

U mojemu zatvorskom izvodu, zapisnik te sjednice Izvr{nog odbora Ma-tice hrvatske glasi: »Jonke: u ime Predsjedni{tva Matice hrvatske pred-la‘e da Izvr{ni odbor Upravnome odboru 20. prosinca dade kolektivnuostavku. Konstatira da se u tijelima MH odluke donose ve}inom glasova,ako ima kvoruma. Na taj na~in valja donijeti i odluku o kolektivnoj ostav-ci Izvr{nog odbora. Nakon diskusije, zaklju~ak: IO daje ostavku 11. pro-sinca, a UO da u roku od dva mjeseca sazove Glavnu skup{tinu Matice hr-vatske, koja }e raspraviti o dosada{njem radu MH i izabrati novu upravuMH. O ovom zaklju~ku obavijestiti sredstva informiranja i CK SKH«.(Svoju ostavku Izvr{ni odbor nije obrazlo‘io; implicite ustrajao je stoga uonoj svojoj izjavi od 7. prosinca u kojoj je odbacio optu‘nicu iz Kara|or|e-va i stao u obranu dotada{nje djelatnosti Matice hrvatske).

317

Studentske demonstracije

Na politi~ka zbivanja u Hrvatskoj, nakon Kara|or|eva, hrvatski sveu~i-li{tarci reagirali su burno, osobito 11–14. prosinca 1971. U kronologijizbivanja u studentskim redovima policijskoga Operativno–preventivno-ga centra u Zagrebu,141 o tome se, me|u ostalim, navodi: »Dana 11. XII.1971. godine u izdanju predsjedni{tva Saveza studenata Zagreba izlazi uve}em tira‘u ve} u jutarnjim satima letak sa naslovom ’Na{a kona~na ri-je~’ na tekst Augusta Cesarca ’|a~ki pokret iz 1912. godine’ i pisani pozivsvim studentima za izlazak na dan 12. XII. 1971. godine u 8,30 sati na [e-tali{te Karla Marksa ispred zgrade CK SKH radi podr{ke dr. Savki Dab~e-vi}–Ku~ar, Ivanu [iblu, Miki Tripalu, Sre}ku Bijeli}u, Peri Pirkeru,Marku Koprtli i Janku Bobetku koji su, kako u pozivu stoji, 'svojim dr‘a-njem i stavovima zadu‘ili sve studente' a jasan cilj je bio bojkot 23. sjedni-ce CK SKH.

Kako je letak Na{a kona~na rije~ zbog svog dramati~nog sadr‘aja pokre-nuo ‘ivu aktivnost studentskog rukovodstva i njihovih istomi{ljenika, auli~ni skup zakazan za 12. XII. 1971. u 8,30 sati nagovje{tavao opasnostza nerede ve}ih obima, to su poduzete sljede}e mjere: (a) da bi se slu‘bamogla efikasnije suprotstaviti nastalim pojavama, broj radnika od 800pove}an je na 1.700 sa snagama iz drugih organa Javne sigurnosti s po-dru~ja SRH i svi studentski objekti stavljeni su pod posebnu kontrolu; (b)pristupljeno je zavr{noj izradi kaznene prijave, koja je ve} zbog dota-da{njeg djelovanja studentskog rukovodstva bila u pripremi; (c) donese-na je odluka da se prorektora Ivana Zvonimira ^i~ka, Antu Parad‘ika,predsjednika SS Hrvatske, Dra‘ena Budi{u, predsjednika SS Zagreb iGorana Dodiga, potpredsjednika SS Zagreb, kao najutjecajnije li~nostina studentski pokret, li{i slobode na temelju kaznene prijave kvalificira-ne po ~l. 100 i 118 KZ.

Tako su u no}i od 11. na 12. XII. 1971. godine li{eni slobode ^i~ak, Budi{ai Dodig i uz kaznenu prijavu privedeni sucu istra‘itelju, dok Ante Parad-‘ik nije prona|en tom prilikom ve} se je naknadno sam javio sucu istra‘i-telju. Istoga dana li{eno je slobode jo{ 15 osoba koje su zate~ene na raspa-~avanju po javnim mjestima i gra|anima letka Na{a kona~na rije~ i pozi-va za skup 12. XII. 1971. i u dokaznom postupku podnesena je kaznenaprijava iz ~l. 118 i 119 KZ protiv 10 studenata i jednog radnika i to: Jakova]oli}a (]uri}a, op. J. I.), Nedjeljka \ereka, Josipa Petrovi}a, Davorina

318

141 Studentska doga|anja — 1453/ HDA. Uprava za suzbijanje kriminaliteta Sekretarija-ta za unutra{nje poslove.

Pami}a, Milana Hod‘i}a, Kre{imira Ganze, Ante Primorca, Filipa Vu~a-na, Ferde Bu{i}a i Bruna Bu{i}a, te radnika Ignje Ignjatovi}a, dok je pro-tiv ostale ~etvorice studenata podnesena prijava za prekr{aj. Svi prijav-ljeni privedeni su sucu istra‘itelju, odnosno sucu za prekr{aje.

Dana 12. XII. 1971. godine, da bi se sprije~ilo okupljanje studenata na [e-tali{tu Karla Marxa, ve} u ranim jutarnjim satima pokriveni su ja~imsnagama pripadnika Javne sigurnosti Studentski centar, svi studentskidomovi u vidu blokade i {ire prilazni putovi u pravcu zgrade CK SKH. Ustudentskim domovima Nine Marakovi}a, Stjepana Radi}a i Cvjetnomnaselju zate~en je ve}i broj studenata ve} u toku no}i koncentriran u teobjekte, koji su od 8 sati kroz cijeli dan poku{avali probiti blokade, alikako su u tim poku{ajima efikasno sprje~avani nastavljeno je s burnimmanifestacijama podr{ke dr. Savki Dab~evi}–Ku~ar, Miki Tripalu, PeriPirkeru, Ivanu [iblu, Sre}ku Bijeli}u, Marku Koprtli i drugima te stu-dentskom rukovodstvu koje je li{eno slobode, a uz to su isticali i druge pa-role kao {to su: 'Dolje izdajnik Tito', 'Dolje Kara|or|evo', 'Dolje Bakari}'itd.

Poduzetim operativnim mjerama slu‘ba je uspjela sprije~iti okupljanjestudenata na [etali{tu Karla Marxa, ali su ve} u toku dana i u ve~ernjimsatima od strane manjih grupa nastajali incidenti na pojedinim mjestimau gradu, posebno u ve~ernjim satima na Trgu Republike. Reagiraju}i nadoga|aje incidenata u obliku naru{avanja javnog reda i mira i raspa~ava-nju raznih parola, li{eno je slobode 26 osoba, ve}inom studenata, protivkojih su podnesene prijave za prekr{aj.

Dana 13. XII. 1971. poduzete su iste operativne mjere na blokadi stu-dentskih domova i Studentskog centra kao i na odr‘avanju reda i mira nasvim prilaznim pravcima zgradi CK SKH, a ujedno su vr{ene pripreme zasuzbijanje nereda na Trgu Republike i drugim mjestima, jer su sve infor-macije koje su prispjevale upu}ivale na pripreme studenata za ve}e obi-me javnih demonstracija u ve~ernjim satima. U toku dana nisu zabilje‘e-ni zna~ajniji incidenti na javnim mjestima, ali je u studentskim domovi-ma Nine Marakovi}a, Stjepana Radi}a i Cvjetno naselje nastavljeno sistim intenzitetom burnih manifestacija kao i prethodnog dana. Ve} oko19 sati na prostor Trga Republike pristizale su iz svih pravaca grupe stu-denata i |aka koje su manifestirale podr{ku rukovodstvu u ostavci i stu-dentskom rukovodstvu koje je li{eno slobode. Prostor Trga Republike isvi prilazni putovi bili su ve} pokriveni ja~im snagama pripadnika javnesigurnosti u gra|anskom odijelu i uniformi, a istovremeno dr‘ani su podblokadom studentski domovi i Studentski centar, tako da je u izvr{enjezadatka uklju~eno svih 1.700 radnika. U prostorijama 'Vajda' na Trgu

319

Republike broj 6 bilo je sjedi{te {taba koji je pratio doga|aje i donosio dalj-nje odluke.

Kako je broj demonstranata sve vi{e ja~ao i ve} oko 20,30 sati brojio 4.000— 5.000 poduzete su mjere na blokadi prilaznih putova kako bi se sprije-~ilo daljnje uve}anje mase, a istovremeno nastavljeno je s upu}ivanjemupozorenja svim gra|anima koji su se na{li kao slu~ajni promatra~i da seudalje s tog prostora, a demonstrantima da }e biti upotrijebljena fizi~kasila ukoliko ne prestanu s demonstracijama i mirno se ne razi|u. Na upu-}ena upozorenja mnogi gra|ani su se razi{li, a demonstranti nastavilimanifestaciju jo{ ve}om ‘estinom, uzvikuju}i parole podr{ke dr. SavkiDab~evi}–Ku~ar, Miki Tripalu, Ivanu [iblu i drugima, odnosno paroleosude 21. sjednice CK SKH najotvorenije vrije|aju}i najvi{e rukovodioce'Dolje izdajnik Tito', 'Dolje Bakari}' pale}i usput transparente, parole ijavnu {tampu.

Oko 21,15 sat, da bi se uspostavio naru{eni red i mir i razbili demonstran-ti, donesena je odluka o primjeni sredstava prisile i nare|ena upotreba fi-zi~ke snage i gumene palice protiv glavnih nosilaca nereda. U tom po-stupku uhva}eno je i privedeno 93 izgrednika, od ~ega je protiv 32 osobepodnesena prijava za prekr{aj, protiv 3 kaznene prijave i to protiv Zvjez-dane Znidar~i}, studentice, zbog kaznenog djela iz ~l. 118 KZ; Dragutina[inka, arhitekta, zbog kaznenog djela iz ~l. 174 i Ognjena Drobni}a, rad-nika, zbog kaznenog djela iz ~l. 118 KZ, dok je ostalih 58 osoba zbog nedo-statka dokaza da su igrali ulogu glavnih organizatora i izgrednika, nakonobavljenih razgovora i izvr{enih provjera, pu{teno.

Nakon {to je uspostavljen red na Trgu Republike, razbje‘ane grupice de-monstranata poku{ale su s izgredima na raznim drugim mjestima u cen-tru grada, ali su ih uspje{no spre~avali policijski radnici koji su bili usmje-reni na taj zadatak. Iste te ve~eri dok su trajale demonstracije i poslijetoga do kasno u no}, burne manifestacije odvijale su se u pojedinim stu-dentskim domovima, a posebno u domu Nine Marakovi}a, Stjepana Ra-di}a, ali kako su se neredi odvijali samo u krugu objekata, nije interveni-rano, ve} je blokadom suzbijano da ne iza|u na ulicu.

Dana 14. XII. 1971. godine pristupa se primjeni istih operativnih mjerakao i prethodna dva dana i utvr|uje se bezbroj parola i plakata na stu-dentskim objektima i drugim dijelovima grada a me|u zna~ajnijim su:'Jo{ Hrvatska nije propala', 'Tito je svemu kriv', 'Dolje re‘im', 'Dolje Ka-ra|or|evo', a jo{ ve}i broj parola i plakata odnosi se na podr{ku dr. SavkiDab~evi}–Ku~ar, Miki Tripalu i drugima, kao i zahtjevi za pu{tanje naslobodu studentskog rukovodstva.

320

Ve} oko 18 sati nastaju ponovno neredi na Trgu Republike i okuplja se jo{ve}i broj demonstranata nego prethodne ve~eri. Taj prostor pokriven jejo{ ja~im snagama slu‘be Javne sigurnosti, a istovremeno i svi studentskiobjekti, tako da su na odre|ene zadatke uvedeni i prometni milicionari.Poslije 20 sati broj demonstranata uve}ao se na preko 5.000 i nastao jeop}i nered uz skandiranje podr{ke dr. Savki Dab~evi}–Ku~ar, Miki Tri-palu, studentskom rukovodstvu, a pojedinci su uzvikivali razne parolekao {to su: »'Tito izdajica', 'Dolje re‘im', 'Dolje Bakari}', 'Milicija ubice' idruge.

Iz sjedi{ta {taba upu}ivana su stalna upozorenja demonstrantima i pozi-vani su gra|ani koji su se na{li kao slu~ajni prolaznici da se udalje sa togprostora, jer }e radi uspostavljanja naru{enog reda biti primijenjena fi-zi~ka sila. Ve}ina gra|ana se razi{la a demonstranti su postajali sve agre-sivniji, pa je odlukom {taba oko 20,45 sati nare|ena upotreba gumene pa-lice i fizi~ke snage. Prilikom ove intervencije uhva}eno je i privedeno 103izgrednika i od toga protiv 85 osoba podnesena je prijava za prekr{aj, pro-tiv dvojice kaznene prijave, i to protiv Milorada [oji}a, u~enika u privredii Kre{e Brlobu{a, studenta, zbog kaznenog djela iz ~l. 118 KZ, dok je osta-lih 16 osoba zbog nedostatka dokaza nakon obavljenih razgovora i izvr{e-nih provjera pu{teno.

Poslije uspostavljenog reda na Trgu Republike kao i prethodne ve~eri na-stali su incidenti u manjim grupama na raznim dijelovima grada, poseb-no u centru, ali su na svim mjestima brzom intervencijom uspje{no uspo-stavljeni red i mir. U studentskim domovima Nine Marakovi}a, StjepanaRadi}a neredi su se odvijali jo{ ja~eg intenziteta nego prethodnih ve~eri,ali tako|er nije intervenirano ve} su objekti dr‘ani pod blokadom«.

Sve u svemu, prema policijskome Broj~anom prikazu predvedenih osobaza vrijeme nereda na Trgu Republike i kontrolom u studentskim domovi-ma — privedeno je 866 sveu~ili{taraca (mnogi od njih pretu~eni su dok sunenasilno prosvjedovali, pri privo|enju ili pak na policiji); nadalje 475sveu~ili{taraca prekr{ajno je ka‘njeno (zatvorom, izgonom iz Zagreba ilinov~ano), a protiv 35 sveu~ili{taraca kaznene prijave podnesene su jav-nome tu‘ila{tvu (ti sveu~ili{tarci bit }e potom, prete‘no, sudbeno osu-|eni).

321

Ostavke u vodstvu SKH

Tih dana (12. prosinca) sazvana je sjednica CK SKH. O politi~koj atmosfe-ri u Zagrebu, dok su ~lanovi Centralnog komiteti pristizali na tu sjednicu— dr. Savka Dab~evi}–Ku~ar svjedo~i:

»Sve putove i ceste do zgrade Centralnog komiteta blokirala je milicija.Promet je otvoren samo za nas koji smo dolazili na sjednicu. Grad je jed-nostavno prekriven milicijskim automobilima. Nad gradom, vrlo nisko,kru‘e helikopteri. To su izvidnice. Dio vojske ve} je blizu aerodroma.Spremne su vojne i policijske snage, i njihovo otvoreno demonstriranjesile daje sliku poluratnog stanja. Znamo da su po~eli i da traju studentskiskupovi u svim domovima. U onom, najbli‘em CK, na Savi, bu~no kli~uBudi{i, ^i~ku, Tripalu, Pirkeru, Bijeli}u i meni. I viju velike hrvatske za-stave«.

Spremnost za obra~uns »hrvatskim separatizmom i {ovinizmom«

Na toj (23.) sjednici CK SKH ostavke su podnijeli dr. Savka Dab~evi} Ku-~ar i Pero Pirker, predsjednica i sekretar toga partijskog tijela (~lan Iz-vr{nog biroa CK SKJ Miko Tripalo ostavku je podnio predsjedniku togapartijskog tijela, Brozu Titu). Obrazla‘u}i ostavku, tako|er i u ime P.Pirkera, dr. Dab~evi} Ku~ar je, me|u ostalim, kazala: »Drugovi i drugari-ce, na 21. sjednici Predsjedni{tva Saveza komunista Jugoslavije, odr‘a-noj 1. i 2. ovog mjeseca u Kara|or|evu, prihvatili smo o{tru kritiku drugaTita, upu}enu Savezu komunista Hrvatske, u vezi sa nebudno{}u, libera-lizmom, nedovoljno efikasnom akcijom prema nesocijalisti~kim pojava-ma, konkretno prema hrvatskom {ovinizmu i separatizmu. Tu kritikuprimamo kao po funkciji najodgovornije li~nosti u Savezu komunista Hr-vatske. Primamo je i osobno, jer smo polaze}i od ocjene pozitivnog raspo-lo‘enja radni~ke klase i radnih ljudi Hrvatske i njihove spremnosti zaprovo|enje programa Saveza komunista, koja je ispoljena u proteklomperiodu, istovremeno i pored upozorenja druga Tita, podcijenili opasnostklasnog neprijatelja, te smo odgovorni {to odre|ene akcije nisu nai{le naradikalan i dovoljno efikasan otpor u konkretnim idejnim i politi~kim ak-cijama rukovodstva i organizacija Saveza komunista Hrvatske.

322

Titovu kritiku masovnog pokreta, koji predstavlja organizaciju sumnji-vih ciljeva i sadr‘aja, primamo bez rezerve. Kada smo mi upotrebljavalitaj termin, nismo mislili o posebnoj organizaciji ili o ne~emu {to bi bilo su-protstavljeno vode}oj i idejnoj i politi~koj ulozi Saveza komunista i bezglavnog oslonca na radni~ku klasu. Kao predsjednik Centralnog komite-ta Saveza komunista Hrvatske i sekretar Izvr{nog komiteta smatramose odgovornim za ~injenicu postojanja nejedinstva u rukovodstvu Savezakomunista Hrvatske, koje nismo uspjeli prevladati, i posebno za stanjeunutar Izvr{nog komiteta. Sve to nu‘no uklju~uje i povla~enje konse-kvenci. Stoga Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske podno-simo ostavke na du‘nosti Predsjednika Centralnog komiteta Saveza ko-munista Hrvatske, {to uklju~uje i prestanak funkcije u Predsjedni{tvuSaveza komunista Jugoslavije, ostavku na du‘nosti sekretara Izvr{nogkomiteta Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, te ostavkuna ~lanstvo u Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske. O ovojodluci obavijestili smo Predsjednika Saveza komunista Jugoslavije dru-ga Tita u ~etvrtak, 9. ovog mjeseca; o tome smo obavijestili Izvr{ni komi-tet Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske 10. ovog mjeseca«.

Nadalje: »Na{a ostavka na ~lanstvo u Centralnom komitetu Saveza ko-munista Hrvatske izraz je odgovornosti za upu}ene nam kritike. Istovre-meno izra‘avamo svoju spremnost i odlu~nost da se kao komunisti anga-‘iramo u provo|enju u djelo odluka Predsjedni{tva Saveza komunistaJugoslavije i rije~i druga Tita u borbi protiv hrvatskog separatizma i {ovi-nizma kao i protiv svih drugih kontrarevolucionarnih ili antisocijali-sti~kih i antisamoupravnih pojava, na politici i programu Saveza komu-nista Hrvatske, Saveza komunista Jugoslavije i druga Tita«.

»Kontrarevolucionarna urota« u MH

Nakon udara na pokret hrvatskih sveu~ili{taraca, na redu je bila Maticahrvatska. Glede udara na Maticu hrvatsku Broz Tito je, me|utim, upozo-ravao na oprez.

Sukladno upozorenjima Broza Tita u Kara|or|evu hrvatsko komuni-sti~ko vodstvo odlu~ilo je stoga da ne optu‘i Maticu hrvatsku kao takvu,nego da optu‘i skupinu du‘nosnika u Matici: uhi}ena i optu‘ena bila bita »kontrarevolucionarna grupa«, koja da je Maticu zlorabila u zlo~i-na~ke svrhe — a Matica bi hrvatska opstala.

323

Nezgoda s teorijom urote

Nezgoda s teorijom o urotni~koj skupini u Matici hrvatskoj bila je u tome{to ni Broz Tito, ni vodstvo SKH, ni njihove (brojne) policije — dokaza onekakvoj urotni~koj grupi u Matici niti su imali, niti su mogli imati: tu»grupu« Broz Tito i vodstvo SKH jednostavno su prigodno izmislili. U tojneprilici, u Izvr{nome komitetu SKH domislili su se tome da se fantom-ska »kontrarevolucionarna grupa« u Matici hrvatskoj sama oda — ili daje pak Matica hrvatska proka‘e. Naime u razgovoru s predsjednikom ipotpredsjednikom Matice, predstavnik Izvr{nog komiteta SKH, J. Vrho-vec, usprotivio se kolektivnoj ostavci uprave Matice hrvatske — nego dabi Matica hrvatska — »trebala izlu~iti neke pojedince, ili da to u~ine onisami«.

Kolektivna ostavka upravnoga odbora Matice hrvatske

Na dramati~noj »posljednjoj ve~eri« Upravnog odbora Matice hrvatske— na sjednici toga tijela 20. prosinca 1971. — prevagnulo je, me|utim,stajali{te da Matica hrvatska na ono {to se u komunisti~kome ‘argonunazivalo »unutra{njom diferencijacijom« — ne smije pristati, nego daUpravni odbor Matice hrvatske podnese kolektivnu ostavku. U mojoj za-tvorskoj zabilje{ci zapisnik te posljednje sjednice onodobnoga Upravnogodbora Matice hrvatske u bitnome glasi:

»Jonke izvijestio o ostavci Izvr{noga odbora 11. prosinca i o prijedlogu Iz-vr{noga odbora da se sazove Glavna skup{tina. Obratili su se J. Vrhovcuda bi ga predsjednik Matice hrvatske i tri potpredsjednika posjetili radirazgovora o sada{njem polo‘aju Matice hrvatske. Vrhovec je javio da nasastanak do|u Jonke i Ivekovi}, koji su ga izvijestili o prijedlozima. Vrho-vec rekao da je voljan razgovarati op{irnije poslije sjednice Upravnog od-bora Matice hrvatske, te da }e biti rekonstruiran aktiv SK u Matici. Ko-lektivnu ostavku oni op}enito smatraju negativnim postupkom. Maticahrvatska trebala bi izlu~iti neke pojedince ili da to oni u~ine sami. Ve}inuu Matici hrvatskoj smatraju prihvatljivom. O~ekuju pojedina~ne ostav-ke, koje ne utje~u na zakonsku odgovornost, ukoliko takva postoji. AkoMatica hrvatska ostane kompaktna, to zna~i da Matica hrvatska ostajefrontalno protiv politike SK, kako je i kvalificirana. To je u razgovoru po-sebno nagla{eno.

324

Jonke smatra da je glavna to~ka razmatranja na dana{njoj sjednici formaostavki.

Rekao da ni on osobno ne bje‘i od odgovornosti, koja proistje~e iz njegovefunkcije. Vrhovec nije direktno imenovao osobe koje bi trebale dati poje-dina~ne ostavke, jer da su njihova imena dovoljno prononsirana u javno-sti i svima dobro poznata. Jonke izjavio da je osobno spreman dati ostav-ku, da to i ~ini, ali svakako uz konstataciju da u radu organa Matice hr-vatske nije bilo antisocijalisti~kog i kontrarevolucionarnog djelovanja.Jo{ jednom naglasio da bi dobrovoljne pojedina~ne ostavke nekih drugo-va znatno olak{ale polo‘aj Matice u ovom ~asu.

Ivekovi} je dopunio Jonkea. Vrhovec da je rekao da bi osobe koje su bile ujavnosti ozna~ene kao nacionalisti~ke — trebale dati javnu izjavu o svo-jem povla~enju sa svih funkcija u Matici hrvatskoj. Posavac: kako je obra-zlo‘ena ostavka Izvr{nog odbora? Ne smatram da je to neva‘no za povi-jest. Pejovi}: Izvr{ni odbor i Predsjedni{tvo Matice hrvatske dali svojeizjave, ali te izjave nisu objavljene, iz poznatih razloga. Balen: Izvr{ni od-bor odstupio jer je smatrao kako je u interesu Matice hrvatske da dadekolektivnu ostavku. Ma‘uran: kolektivna ostavka nije shva}ena kakosmo mi htjeli; daje ostavku kao ~lan Upravnog odbora. Jonke: pro~itaoostavku Marina. Horvati}: protiv pojedina~nih ostavki, za nastavak radapreostalog Upravnog odbora.

Zaklju~ak: Upravni odbor prihva}a kolektivnu ostavku Izvr{nog odboraMatice hrvatske (jedan protiv, dvojica suzdr‘ana). O dnevnome redusjednice Glavnoga odbora Matice hrvatske zaklju~eno je: na dnevnomeredu neka bude kolektivna ostavka Upravnoga odbora (ako Upravni od-bor podnese kolektivnu ostavku); nadalje, Glavni odbor Glavnu skup{ti-nu Matice hrvatske da sazove do konca velja~e 1972. Jonke: Predsjed-ni{tvo Matice hrvatske predlo‘ilo da Upravni odbor raspravi o obustaviHrvatskog tjednika. Gotovac: javnost bi trebalo informirati o ostavciuredni{tva Hrvatskoga tjednika 7. XII. i o odluci Upravnog odbora Mati-ce hrvatske 20. XII. o obustavi Hrvatskog tjednika, ako se takva odlukadonese. Zaklju~ak: obustavlja se daljnje izla‘enje Hrvatskoga tjednika.Prihva}a se prijedlog Gotovca o tome. Likvidaciona komisija: Berkovi},Kati~i}, [ercar. Babi} predlo‘io da Upravni odbor donese odluku da Ma-tica hrvatska snosi odvjetni~ke tro{kove za Brunu Bu{i}a. [egedin: Pred-sjednik nas svojom odlukom kondicionira, protiv je pojedina~nih ostavki.Nije bilo nacionalizma, te ne vidi razloga za ostavku Predsjednika, koju jeon obrazlo‘io svojom odgovorno{}u za sveukupan rad Matice hrvatske.Tu|man: kolektivna ostavka Upravnoga odbora i prestanak djelovanjanjegovih ~lanova u Matici hrvatskoj. Ivi~evi}: apelirao za otvoreni razgo-vor o polo‘aju u kojem se na{la Matica hrvatska. Jonke misli, ako se otvo-

325

reno govori, da bi za Maticu hrvatsku bilo korisno da ~etiri–pet drugova,me|u njima i on, dadu ostavke. Gotovac se sla‘e s Jonkeom. Nekoliko po-jedina~nih ostavki smirilo bi situaciju oko Matice hrvatske. I on }e datiostavku. Trebali bi je dati: Jonke, \odan, Tu|man, Gamulin, Veselica ion, Gotovac; i da, tako|er, Upravni odbor dade kolektivnu ostavku; onistupa iz ~lanstva Matice hrvatske.

Jonke: Gamulin nema razloga za ostavku, u ostalome se sla‘e s Gotov-cem. Vaupoti}: ne i ostavke ~lanova Upravnog odbora u ~lanstvu Maticehrvatske. Tu|man: odre|ene snage pri‘eljkuju pojedina~ne ostavke. Onje za kolektivnu ostavku. Ivi~evi}: pojedina~ne ostavke vode razgrani~a-vanju koje ne}e koristiti Matici, kako neki misle. Posavac: postupak Sre-di{njice paradigma je za ogranke Matice hrvatske. Brandt: pojedina~neostavke. Macan: kolektivna ostavka. Zidi}: kolektivna ostavka ~lanovaIzvr{nog odbora u Upravnom odboru, preostali Upravni odbor da bi daljedjelovao. Pejovi}: Predsjednikova ostavka povla~i ostavke svih potpred-sjednika Matice hrvatske. Ivekovi}: ostavke samo predsjednika i pot-predsjednika. Jonke: prevladalo stajali{te da Upravni odbor i Predsjed-ni{tvo Matice hrvatske podnesu kolektivne ostavke. Imenovati odbor zavo|enje teku}ih poslova (Jonke, Brandt, Ivekovi}, Pejovi}, Pavleti}, [er-car). Glasovanje: jedan protiv, dvojica suzdr‘ana — svi ostali za kolektiv-nu ostavku Upravnog odbora«.

Nakon prvotnih dvojbi o »formi ostavki« (Jonke) — zaklju~ak o kolektiv-noj ostavci Upravnoga odbora Matice hrvatske donesen je, eto, naposljet-ku skoro jednoglasno.

Nakon glasovanja Upravnoga odbora, predsjednik Jonke nazvao je J. Vr-hovca u Izvr{ni komitet SKH i kazao mu da u Matici ne }e biti pojedi-na~nih ostavki — a Vrhovec je odvratio: »Onda ne}e biti ni Matice!«.

Udar na Maticu hrvatsku

Nakon {to Upravni odbor nije pristao na »unutra{nju diferencijaciju« uMatici — u no}i 11. sije~nja 1972. otpo~eo je udar na Maticu hrvatsku ucjelini.

Kako se to zbilo u Zagrebu — o tome je dr. Tvrtko [ercar, tada{nji poslov-ni tajnik Matice hrvatske, me|u ostalim, naveo (u »Oku« od 4. X. 1990.):

»Poslije premeta~ine u stanu bio sam predveden u \or|i}evu (kolokvijal-ni izraz za sredi{njicu kriminalisti~ke policije u Zagrebu, op. J. I.), a za-

326

tim preba~en u Maticu hrvatsku, gdje sam stavljen pod klju~ u vlastitojradnoj sobi. Pred ulazom u zgradu Matice hrvatske 2 i pred vratima me-zanina u kojem se nalaze prostorije Mati~ine sredi{njice i uredni{tva nje-zinih ~asopisa, Hrvatskoga tjednika i Nakladnog zavoda Matice hrvatske— ve} je stajalo vi{e policajaca sa automatima na grudima, a premeta~inaje ve} bila u toku. Zaplijenjena je i odnesena kompletna kartoteka ~lano-va suradnika — taj je dio Mati~ina ~lanstva brojao preko 50.000 osoba —

evidencija ~lanova radnika kojih je bilo preko 4.000, te ina dokumentacijao radu Matice hrvatske, kao i dokumentacija Hrvatskog tjednika te ~aso-pisa Kolo i @ivot umjetnosti«.

Nadalje: »Nakon premeta~ine, koja je trajala nekoliko dana, nastupila jeposebna komisija SDK koja je svoj pregled materijalno–financijskog po-slovanja Matice hrvatske zavr{ila u o‘ujku 1972. Poslovanje Matice hr-vatske i Hrvatskog tjednika, po ocjeni te komisije, bilo je uredno i {tovi{e,uzorno vo|eno. Na scenu tad stupa financijska policija ne bi li otkrilaeventualna kriminalna djela, osobne utaje, kra|e, itd., ali je i njezin nalaznakon gotovo jednogodi{njeg rada bio takav da se njezin predstavnik naj-pohvalnije izrazio. Usporedno s polaganjem ra~una o poslovanju, osimpreslu{avanjima kojima sam bio podvrgavan u razli~na doba dana i no}iizvan prostorija Matice hrvatske, danomice sam punu godinu dana zna-tan dio radna vremena provodio u ’razgovorima’ s dva predstavnika -RSUP RSH i SUP grada Zagreba, koji su stalno bili u Mati~inim prostorija-ma, te su, me|u ostalim, rukovodili popisivanjem Mati~ine pokretne i ne-pokretne imovine. Pri koncu kolovoza 1973. taj je popis kona~no zavr{en.Po popisivanju dokumenata o tome sve su Mati~ine prostorije, osim ra~u-novodstva, bile zape~a}ene, a ja sam napustio Maticu hrvatsku, prethod-no si vlastoru~no dav{i otkaz — budu}i da u Matici hrvatskoj, policijskizaposjednutoj, nije bilo vi{e nikoga ovla{tenog da mi otkaz potpi{e. U Ma-tici su potom ostale samo slu‘benice ra~unovodstva i predstavnik Grad-ske konferencije socijalisti~kog saveza radnog naroda Hrvatske, koja }epo~etkom osamdesetih godina predati Mati~inu pokretnu i nepokretnuimovinu Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Naj-poslije, nekoliko godina kasnije rje{enjem RSUP SRH Matica je hrvatskaizbrisana iz registra dru{tvenih organizacija«.

U me|uvremenu, onaj »predstavnik Socijalisti~kog saveza radnog naro-da« rijetke je namjernike godinama do~ekivao kao da je on tamo u imeMatice hrvatske — bila je to policijska stupica {to je u prostorijama sre-di{njice Matice hrvatske ostala razapeta i kad Matice vi{e nije bilo, zasvaki slu~aj. U me|uvremenu, nadalje, poput Mati~ina poslovnoga tajni-ka, policijskome »islje|ivanju« bili su podvrgnuti i ini du‘nosnici Maticehrvatske te osoblje Mati~ine sredi{njice.

327

Iz dokumentacije prilo‘ene sudbenome spisu ustanovio sam, primjerice,da su samo jednoga dana, 30. o‘ujka 1972, u Sektoru za upravne posloveSJS Zagreb bili saslu{avani: Stjepan Babi}, [ime Balen, Miroslav Brandt,Pero Budak, Vladimir Filipovi}, Ivo Frange{, Grgo Gamulin, Hrvoje Ive-kovi} (iznimno, on je bio saslu{an u svojemu stanu), Ljudevit Jonke, To-mislav Ladan, Ive Ma‘uran, Danilo Pejovi}, Zlatko Posavac, Jak{a Ra-vli}, Petar [egedin, Tvrtko [ercar, Miroslav Vaupoti}, Igor Zidi}; policij-ski »tretirani« bili su tako|er ~lanovi uredni{tva, novinari, administra-tivno osoblje i brojni suradnici »Hrvatskoga tjednika«.

Indeksi zabranjenih ljudi

Policijski udar na Maticu hrvatsku bio je sustavan i sinkroniziran te su11. sije~nja 1972. istodobno napadnuti sredi{njica, ogranci i povjere-ni{tva Matice hrvatske, diljem Hrvatske. O zama{itosti toga pothvata su-diti je uzmu li se u obzir ovi podatci: u onaj mah Matica hrvatska je imalaogranke (navodim ih redom kako su osnivani) — u Splitu, Dubrovniku,Rijeci, Zadru, Vinkovcima, Osijeku, Slavonskoj Po‘egi, Puli, [ibeniku,Pakracu, Sisku ^akovcu, @upanji, Karlovcu, Umagu, Pore~u, Slavonsko-me Brodu, Kri‘evcima, Vara‘dinu, Koprivnici, Gospi}u, Pazinu, Rovi-nju, Kor~uli, Jastrebarskom, Metkovi}u, \akovu, Imotskom, SlavonskojOrahovici, Donjem Miholjcu, Bjelovaru, Na{icama, Drni{u, Otoku, Ilo-ku, Omi{u, Virovitici, Novoj Gradi{ki, Zapre{i}u, Blatu, Petrinji, Samo-boru, Valpovu, Makarskoj, Novskoj, Kutini, Ozlju, Krapini, PodravskojSlatini, Trogiru, Plo~ama, Ka{tel Su}urcu, Sinju, Ninu, Ogulinu.

Povjereni{tva pak Matica hrvatska imala je u Grudi, Kuni, @upi, ]ilipi-ma, Stonu, Slanome, Dragani}u, Poli~niku, Bibinju, Posedarju, Prekom,Stankovcima, [kabrnji, Feri~ancima, Komletincima, Gorjanima, Toma-{ancima, Vi{kovcima. (Povjereni{tva je Matica hrvatska osnivala u ma-njim mjestima i ta bi povjereni{tva bila u svezi s obli‘njim Mati~inimogrankom).

Nadalje, u tijeku su bile inicijative da se ogranci, odnosno povjereni{tvaMatice hrvatske osnuju u Belom Manastiru, Vukovaru, Tovarniku, Ku-tjevu, Grubi{nom Polju, Klo{tru Podravskom, Prugovcu (kraj \ur|ev-ca), Pitoma~i, Virju, Daruvaru, Ivani}–Gradu, Slunju, Opatiji, Delnica-ma, Pagu, Hvaru, Starigradu na Hvaru, Biogradu, Bra~u, Kominu (krajPlo~a), Skradinu, Murteru, Suko{anu, Vrsaru, Novigradu (kraj Zadra),

328

Pridragi, Starigradu (kraj Zadra), Zelini, Stubi~kim Toplicama, Trpnju,Cavtatu.

U udaru na sredi{njicu Matice hrvatske i na mre‘u njezinih ogranaka ipovjereni{tava sudjelovali su stoga svi centri Slu‘be dr‘avne sigurnosti uHrvatskoj, a toj politi~koj policiji na usluzi bili su i svi sekretarijati Slu‘bejavne sigurnosti, odnosno kriminalisti~ke policije u Hrvatskoj (pa je tako,primjerice, navodnu sredi{nju »kontrarevolucionarnu grupu« u Maticihrvatskoj uhitila, formalno, kriminalisti~ka policija, a i pritvoreni smopotom bili u zatvoru te policije, u Petrinjskoj). U ograncima i povjere-ni{tvima Matice hrvatske zbivalo se potom {to i u Mati~inoj sredi{njici:prostorije Mati~inih ogranaka i povjereni{tava policijski su zaposjednu-te, dokumentacija im je zaplijenjena, imovina oduzeta, zaredala su poli-cijska privo|enja i preslu{avanja.

O sudbini arhiva Matice hrvatske, s time u svezi: prema informaciji Re-publi~kog sekretarijata za unutra{nje poslove 1990., pri obnovi Maticehrvatske — arhivi sredi{njice, ogranaka i povjereni{tava Matice hrvat-ske nakon 11. sije~nja 1972. dospjeli su u komitete SK, u forume Socijali-sti~koga saveza, u sudove i javna tu‘ila{tva, u sekretarijat za unutra{njeposlove u Zagrebu, u sve op}inske sekretarijate za unutra{nje poslove uHrvatskoj, osim u Gospi}u (?), te u dje~ji vrti} u Zadru (?). (U Osijeku, pri-mjerice, komitetu SK predan je popis vi{e od 2.800 ~lanova Matice hrvat-ske, u tri indeksa, od kojih je jedan obuhva}ao, posebice, studente i |ake).Nastajali su tako indeksi zabranjenih ljudi, u razne svrhe.

Ina~e, osim zdru‘enih policija u Hrvatskoj, istragu protiv Matice hrvat-ske vodile su i policije u Bosni i Hercegovini i u Vojvodini. Naime, i tamoje bilo ~lanova Matice hrvatske, a i poku{aja da se osnuju Mati~ini ogran-ci, pa je stoga nakon Kara|or|eva i tamo bilo istrage protiv Matice hrvat-ske, policijske a i sudbene (progona Matice hrvatske tamo je bilo i prijeKara|or|eva — pa je tako, primjerice, su|enje prof. Ivanu Alilovi}u,1970. u Mostaru bilo zapravo i su|enje navodnome ogranku Matice u Mo-staru, a i Matici uop}e).

Nadalje, istrage protiv Matice hrvatske bilo je i u inozemstvu, u svezi snavodnim Mati~inim ograncima u Zapadnoj Europi, Sjevernoj i Ju‘nojAmerici te u Australiji, a i zbog navodne povezanosti Matice hrvatske,odnosno »kontrarevolucionarne grupe« u Matici, s »ekstremnom« hrvat-skom politi~kom emigracijom.

329

Izvje{}e zdru`enih policija

Nakon vi{emjese~ne intenzivne istrage, u Jugoslaviji i u inozemstvu, za-jedni~ki pothvat jugoslavenskih policija rezultirao je, travnja 1972., po-vjerljivim izvje{tajem o kontroli zakonitosti rada Matice hrvatske, {to gaje potpisao Republi~ki sekretarijat za unutra{nje poslove SR Hrvatske.142

To op{irno izvje{}e — na 568 stranica — bit }e potom prilo‘eno optu‘niciprotiv navodne kontrarevolucionarne sredi{njice u Matici hrvatskoj. Uiscrpnome pregledu djelatnosti sredi{njice, ogranaka i povjereni{tavaMatice hrvatske — evo {to taj Izvje{taj Mati~inu ogranku u PodravskojSlatini, primjerice, inkriminira:

»Inicijativni odbor osnovan je u prvom polugodi{tu 1971. god., a brojio je14 ~lanova. Odbor je vrlo intenzivno vr{io pripreme za osniva~ku skup-{tinu, te je zbog toga odr‘ao 16 sjednica. ^lanstvo odbora naro~ito se an-ga‘iralo na {to sve~anijem izgledu mjesta prilikom osniva~ke skup{tine.Sredi{njica je bila uputila plakate i pozivnice, a po izlozima i javnim loka-lima u Podravskoj Slatini i okolnim selima bilo je izlijepljeno, ili izvje{enona hiljade zastavica. Naro~ita se aktivnost osje}ala kod upisa u ~lanstvo«.

Nadalje: »Osnivanje ogranka je odr‘ano 27. VI. 1971. god. na sportskomigrali{tu u Podravskoj Slatini u prisutnosti od oko 3.000 ljudi, tako da jeto u stvari bio miting, a ne skup{tina«.

A ogranku Matice hrvatske u Iloku Izvje{taj RSUP–a inkriminira, pri-mjerice: »Osniva~ka skup{tina Ogranka bila je odr‘ana 25. IV. 1971. god.u kino–dvorani u Iloku. Po{to svi zainteresirani nisu mogli stati ukino–dvoranu, prenos skup{tine vr{en je preko zvu~nika izvan dvorane«.

Nadalje: »U dvorani je bilo me|u prisutnima veoma mnogo ~lanova Mati-ce hrvatske, koji su do{li u Ilok u auto–kolonama iz Slavonske Orahovice,Valpova, \akova, Na{ica, Osijeka, Vinkovaca i jo{ nekih mjesta«.

Osniva~koj skup{tini ogranka Matice hrvatske u Virovitici (9. V. 1971)Izvje{taj inkriminira pak: »U~esnici skup{tine aplaudirali su istupimagovornika. Na ~itav ovakav ton skup{tine utjecala je kolona od oko 100osobnih automobila, koja je do{la iz pravca SO Orahovice i Na{ica iski}e-na zastavama i zastavicama bez petokrake zvijezde, grbovima Matice iupotrebom zvu~nih signala pri prolasku gradom«.

Osniva~ka skup{tina toga Mati~ina ogranka postat }e potom »slu~aj Po-dravska Slatina«, o kojem }e brujati svi mediji u Jugoslaviji; prema beo-gradskoj »Politici«, primjerice — »prizor prolaska duge kolone automobi-

330

142 Izvje{taj o kontroli zakonitosti rada Matice hrvatske, Matica hrvatska, Zagreb, 2002.

la sa zastavama bez petokrake zvezde i s ’preude{enim’ nacionalnimgrbovima borci ovog kraja do‘iveli su kao te{ku provokaciju«; a premapartijskome glasilu »Komunist«, primjerice — »borcima koji su pro‘ivjelijedno vrijeme ta kolona je izgledala stravi~no« te da »suvi{e podsje}a nate{ka vremena i tragedije koji su za nama«; op}inski komiteti Na{ica i\akova opovrgnuli su, me|utim, da bi na onim automobilima bilo nacio-nalnih amblema »bez socijalisti~kih oznaka« — no pravo je pitanje zapra-vo bilo: za{to bi povijesni hrvatski amblemi ikome izgledali »stravi~no« iza{to bi se zbog takova ponekog amblema potresla sva Jugoslavija?

Ina~e, Izvje{taj RSUP–a bavio se osobito »politi~kim karakteristikama«~lanova Matice hrvatske. Ovako, recimo (rije~ je o Mati~inu ogranku uDubrovniku):

»Upravni odbor brojio je 29 ~lanova, ~ija je struktura bila:

— s fakultetom 25

— s vi{om str. spremom 2

— sa srednj. str. spremom 2

— ~lanova SK 12

— ~lanova OK SK 1

— osu|. za KD pr.nar. i dr‘ave 1

— osu|. za KD pr. oru‘anih snaga 1

— osu|. za ostala KD 1

— ~lan. Me|. op}. konf. SK 1

— ~lanova OK SOH 1

— odbornika SO 3

— zastupnika Sabora 2

— savezni poslanik 1

— IB–ovaca 1

— biv. ~lanova HSS 1«

Nadalje, »Prema evidencijama u ogranku, ~lanstvo Matice hrvatske sekretalo:

1968. — 112 ~lanova, od kojih 28 ~lanova radnika

1969. — 376 ~lanova, od kojih 47 ~lanova radnika

1970. — 626 ~lanova, od kojih 47 ~lanova radnika

1971. — 858 ~lanova, od kojih 116 ~lanova radnika

331

Od 857 ~lanova Matice hrvatske koliko ih je bilo u ogranku 1971. godineza razna krivi~na djela bilo je osu|ivano 111 ~lanova.«

Poput ogranka u Dubrovniku, u Izvje{taju RSUP–a »obra|eni« su sre-di{njica u Zagrebu i svi ogranci i povjereni{tva Matice hrvatske. To }epak re}i da je nakon Kara|or|eva u Matici hrvatskoj policijski »tretira-no« oko 50.000 osoba (toliko je naime, pribli‘no, 1972. bilo ~lanova Mati-ce hrvatske).

Kriminaliziraju}i, posebice, i kontakte Matice hrvatske s dijasporom (a tisu kontakti bili i legitimni i legalni) — Izvje{taj RSUP–a o Matici hrvat-skoj navodi:

»Stavovi u organima upravljanja Matice o potrebi da Matica oja~a i zauz-me dominantnu ulogu u dru{tvu, Pravilima iz 1970. godine dobili su or-ganizaciona i sadr‘ajna rje{enja. Matica postaje policentri~na organiza-cija sa nagla{enim funkcijama centra — Sredi{njice, gdje jedan ekstre-mni dio ~lanstva preuzima ulogu ’operativnog rukovode}eg vrha’ stvara-ju}i planove da kroz Maticu lansira ’bu|enje nacionalne svijesti’ u Hrva-ta kao ’drugog hrvatskog preporoda’ i stvori iluzije o nastajanju ’masov-nog pokreta’ za ’oslobo|enje’ hrvatske od potla~enosti i eksploatacije ujugoslavenskoj federalnoj zajednici. Raspaljuju}i {ovinizam, bacanjemkrivnje na druge nacije u jugoslavenskoj zajednici zbog nerije{enihdru{tvenih problema, ’rukovode}i vrh’ Matice postao je ideolog ’masov-nog pokreta’, izvor separatizma i ‘ari{te nacionalizma stvaraju}i predu-vjete za izdvajanje hrvatskog naroda iz jugoslavenske zajednice i druga~i-ji oblik dru{tvenog i politi~kog ure|enja hrvatske dr‘ave. /...’Za hrvatskinarod Hrvatska je nacionalna ideja najvi{a ideja (...) u tom kontekstu i so-cijalisti~ko samoupravljanje nije svrha nego samo jedno od sredstava dase to postigne...’/.

Tako nastala nacionalisti~ka ideologija istakla je Maticu hrvatsku kao je-dinog borca za prava hrvatskog naroda, dovela ju do sprege sa politi~komemigracijom i pretvarala u pokret za ’ujedinjenje’ svih Hrvata.«

Izvje{taj RSUP–a SRH o Matici hrvatskoj potom zaklju~uje:

»’Masovni pokret’, iniciran i materijaliziran kroz organizacionu struktu-ru Matice (u zemlji ograncima, u inozemstvu dru{tvima prijatelja — kaounutra{nja i vanjska opozicija), djelovanjem jednog dijela ~lanstva Mati-ce dobio je obilje‘ja politi~kih akcija usmjerenih na promjenu postoje}egdru{tvenog i politi~kog ure|enja u SRH. Matica hrvatska, dopustiv{i dazbog neprijateljskog djelovanja jednog dijela svoga ~lanstva postane ‘ari-{te kontrarevolucije, odstupila je od svoje svrhe odre|ene Pravilima i kaoudru‘enje za {irenje knji‘evnosti, umjetnosti i nauke razvijala se i prera-sla u udru‘enje za ostvarivanje kontrarevolucionarnih ciljeva.«

332

Naputak Vladimira Bakari}a

Na frontalni napad na Maticu hrvatsku vlasti su se nakon Kara|or|evaodlu~ile tek nakon {to je Uprava Matice hrvatske odbila sura|ivati s no-vim vlastodr{cima u Hrvatskoj. No, i nakon masovnog udara na Maticumjerodavan je bio naputak Josipa Broza Tita da politi~ki ne bi bilo opor-tuno zabraniti Maticu hrvatsku, nego da bi valjalo sankcionirati navod-nu kontrarevolucionarnu organizaciju unutar Matice hrvatske. O tomesvjedo~i i rukopisni naputak dr. Vladimira Bakari}a o tome kako postu-pati u slu~aju Matice hrvatske.143 Taj naputak glasi:

»Treba paziti na nekoliko stvari:

1. radi se o organizaciji. To nije MH, nego njihovi sastanci. Matica se kori-sti.

2. u izjavama i ~lancima se radi o motivima, tj. o sijanju mr‘nje i nepovje-renja, a ne o kritici ili tra‘enju drugih rje{enja. Sijanje mr‘nje ide uz pre-drasude kontrarevolucionarne i nacionalisti~ke.

Zato detalj nije va‘an, nego koli~ina«.

Tome rukom pisanu naputku prilo‘en je strojem napisan popis osoba,prete‘no du‘nosnika Matice hrvatske. Evo toga popisa:

1. Veselica, dr. Marko 7. Ivi~evi} Bakuli}, Jozo

2. Veselica, dr. Vladimir 8. Juras, dr. Jure

3. \odan, dr. [ime 9. Glibota, Ante

4. Bu{i}, Ante 10. Ba~i}, Ante

5. Gotovac, Vlado 11. Pavleti}, Vlatko

6. [o{i}, dr. Hrvoje 12. Tu|man, dr. Franjo

Osobe s toga popisa potom }e biti uhi}ene pa je Bakari}ev popis ujednobio i uhidbeni nalog, osim glede dr. Vladimira Veselice (o~ito je naknadnozaklju~eno da se ipak ne uhite oba brata, i Marko i Vlado Veselica).

333

143 HDA, f. 1002, osobni fond Vladimir Bakari}.

Kako su montirani politi~ki procesi

U komunisti~kome svijetu sudbeni procesi s politi~kim implikacijamanisu bili pravosudni ~in, nego ~in dr‘avnoga terorizma. U takvim »prav-nim predmetima« od policijske predistrage do pravomo}ne sudske presu-de — o svemu su odlu~ivale politi~ke instance.

Nakon Kara|or|eva vlast u Hrvatskoj bila je usredoto~ena u IK CKSKH144

— ali tek u prvoj instanci; u posljednjoj instanci ta vlast bila jeusredoto~ena u osobi jugoslavenskog samodr{ca, a svojevrsna me|uin-stanca u poretku mo}i bio je dr. Vladimir Bakari} — Brozov Khuen uHrvatskoj (a i potom osoba povjerenja Broza Tita i, stoga, politi~ka sivaeminencija u Hrvatskoj).

Pri organiziranju politi~kih procesa formirane su bile dvije »radne gru-pe«. Jedna od njih bila je Koordinaciona radna grupa, kojoj je zada}a bila»pravilno informiranje javnosti o toku, ~injenicama i karakteru istrage ipriprema su|enja i koordinaciono djelovanje svih faktora koji u~estvujuu ovom postupku«.145 U toj Koordinacionoj radnoj grupi bili su: Ante Jo-sipovi}, ~lan Izvr{noga komiteta CK SKH; Mirko Bili}, sekretar za infor-miranje u Izvr{nome vije}u (odnosno ministar u vladi SR Hrvatske); Ivi-ca Krizmani}, partijski faktotum na Radioteleviziji Zagreb, Bogumil Zuc-con, okru‘ni javni tu‘itelj u Zagreb i Mane Trbojevi}, predstavnikOkru‘nog suda u Zagrebu (pred tim sudom odr‘at }e se potom glavniprocesi 1972). Na sjednici 18. sije~nja 1972. ta Koordinaciona radna gru-pa konstatirala je, me|u ostalim, da je »postupak istrage protiv poznatihlica u toku i odvija se za sada normalno«. Okru‘ni javni tu‘itelj izvijestioje pak, me|u ostalim, da je »grubi koncept optu‘nice protiv studenata ve}napravljen«, te da je »dostavljen i IK–u«, odnosno Izvr{nome komitetuCK SKH. Taj koncept, zaklju~io je javni tu‘itelj, mo‘e se, »ako to ocijeniIK koristiti za informiranje Saveza komunista«. Koordinaciona radnagrupa zaklju~ila je, nadalje, me|u ostalim, »da su|enje treba da budekoncentrirano na izvla~enju jezgre optu‘enih, najvi{e tri do ~etiri glav-nih, kako studenata tako i onih drugih, a ne na {irok broj {to }e se tokomistrage jo{ rasvijetliti«.

Osim Koordinacione radne grupe, IK CK SKH formirao je bio i »radnugrupu« pravnih stru~njaka — za komunisti~ke politi~ke procese.146 U toj

334

144 Arhiva IK CK SKH u Hrvatskome je dr‘avnom arhivu.145 HDA, CK SKH, str. pov., indok 469.146 HDA, SKH CK IK, Pov. D–331.

»radnoj grupi« bili su Josip Hrn~evi} i Vlado Ranogajec, javni tu‘itelji udoba »revolucionarnoga« komunisti~koga terora u Hrvatskoj nakonDrugoga svjetskoga rata, te Jure Ivezi}, tako|er iz redova »revolucionar-noga« komunisti~koga pravosudnog kadra. Toj »radnoj grupi« povjerenje bio »zadatak cjelokupne krivi~ne analize rada Matice hrvatske i nekihpojedinaca iz nje« — a savjetnik bi Izvr{nome komitetu CK SKH u tojstvari bio Jakov Bla‘evi} (javni tu‘itelj, me|u ostalim, na su|enju nadbi-skupu Stepincu).

Operativni plan »M«

Operativno pak — po narud‘bi iz Izvr{noga komiteta CK SKJ — glavnapoliti~ka uhi}enja nakon Kara|or|eva pripremljena su, i izvedena su, poplanu akcije »M« zdru‘ene politi~ke i kriminalne policije, odnosno Slu‘-be dr‘avne sigurnosti i Slu‘be javne sigurnosti.147 Ta zdru‘ena policijskaakcija odvijala se pak u dvije faze. U prvoj fazi: »Akcija M obuhva}a priku-pljanje dokaznog materijala o neprijateljskoj djelatnosti, koja, na osnovizaklju~aka Predsjedni{tva SKJ i 23. sjednice CK SKH, ima obilje‘ja kon-trarevolucionarnog napada na dr‘avno i dru{tveno ure|enje SFRJ«.

Najprije utvr|eno je, eto, da je kazneno djelo »kontrarevolucionarnog na-pada na dr‘avno i dru{tveno ure|enje« po~injeno — i to su »utvrdila«partijska tijela SKJ i SKH — a tek potom otpo~elo je policijsko »prikuplja-nje dokaza« o tome da je to kazneno djelo po~injeno te o tome tko ga je po-~inio!

Pobli‘e, prema policijskome planu »M«: »Prikupljanje dokaznog materi-jala vr{i se za slijede}e osobe u u‘em planu: 1/ Budak Slobodan, 2/ Bu{i}Bruno, 3/ \odan Dr. [ime, 4/ Glibota Ante, 5/ Gotovac Vlado, 6/ Ivi~e-vi}–Bakuli} Jozo, 7/ Juras Jure, 8/Ladan Tomislav, 9/ Milas Ivan, 10/ Pa-vleti} Vlatko, 11/ Pejovi} Danilo, 12/ [egvi} Neven, 13/ [o{i} Dr. Hrvoje,14/ Tu|man Dr. Franjo, 15/ Veselica Dr. Marko, 16/ Vukasovi} Ante.

Prikupljanje dokaznog materijala za osobe u {irem planu: l/ Babi} Iko, 2/Ra~i} Ante, 3/ Frange{ Ivo, 4/ Gamulin Grga, 5/ Ga‘i Ivica, 6/ Jonke Dr.Ljudevit, 7/ Kne‘evi} Bruno, 8/ Markota Drago, 10/ Maji} Slavko, 11/ Pa-veli} Kre{o, 12/ Posavec Zlatko, 13/ Sari} Jure, 14/ [egedin Petar, 15/ [er-

335

147 Matica hrvatska — 1453/ HDA, Uprava za suzbijanje kriminaliteta Sekretarijata zaunutra{nje poslove.

cer Tvrtko, 16/ Todori} Ante, 17/ Vaupoti} Miroslav, 18/ Veselica Vlado19/ Vrki} Ivica, 20/ Vu~i} Petar, 21/ Vuksan Vinko, 22/ Zidi} Igor«.

U policijskome planu akcije »M« specificirano je potom {to sve valja podu-zeti poradi »prikupljanja materijala« o (navodno ve} utvr|enoj) »kontra-revolucionarnoj djelatnosti« u Hrvatskoj — a odre|eno je i tko }e to »pri-kupljanje materijala« organizirati (iz centra Slu‘be dr‘avne sigurnosti teiz sekretarijata Slu‘be javne sigurnosti u Zagrebu).

Druga pak faza akcije »M« »obuhva}a pretragu poslovnih prostorijaodre|enih institucija, pretragu stanova i privo|enje odre|enih osoba«.Podrobnije, planom te druge faze akcije »M« ustanovljen je »{tab za izvo-|enje akcije« (u tome »{tabu« bili su Lackovi} Zlatko, iz centra SDS, teLojna Josip, Peri} Vlado i Rajki Stjepan iz sekretarijata SJS u Zagrebu).Nadalje, odre|ene su »ekipe za izvo|enje akcije« (a te ekipe »formiraju seod jednog radnika DS, dva civilna radnika JS, jednog uniformiranog rad-nika SJ«; »vo|a ekipe« je »radnik DS«, a »u pojedinim slu~ajevima, zavi-sno o zna~aju, ekipa }e biti pro{irena«. Za koordinaciju rada izme|u eki-pa odre|en je pak Martinovi} Mijo (iz Sektora za suzbijanje kriminalitetaSJS u Zagreb). Nadalje, »za izvo|enje akcije« Zlatko Lackovi} odredio je»33 radnika iz Centra DS«, a Josip Lojna odredio je »50 civilnih radnikaJS, 33 uniformirana radnika JS, {est daktilografa, jednog koordinatora,kriminalisti~ku tehni~ku ekipu za daktiloskopiranje i fotografiranje teostala tehni~ka sredstva i radne prostorije.«

U planu policijske akcije »M« navedeno je, poimence, koje }e ekipe obavitipretragu poslovnih prostorija, i to Matice hrvatske, »Hrvatskoga tjedni-ka« i Nakladnoga zavoda Matice hrvatske, »Hrvatskoga gospodarskogglasnika«, Dru{tva ekonomista, Dru{tva pravnika, Ekonomskoga insti-tuta te ~asopisa »Encyclopedia moderna«. Nadalje, navedeno je, poimen-ce, koja }e ekipa pretra‘iti stan i privesti Marka Veselicu, Vladimira Ve-selicu (uz njegovo ime dopisano je: samo pretraga), [imu \odana, BrunuBu{i}a; Vladu Gotovca, Hrvoja [o{i}a, Jozu Ivi~evi}a, Juru Jurasa (uznjegovo ime dopisano je: samo pretraga), Antu Glibotu, Antu Ba~i}a — teje jo{ dopisano: dodati Komaricu. Navedeno je, poimence, koje }e ekipepretra‘iti stanove »osoba koje se ne privode« (osim ako se kod njih ne pro-na|e »eksploziv, letci, {tambilji, materijal o {pijuna‘i, korespondencijasa politi~kom emigracijom«); u toj su skupini: Stjepan Babi}, ZvonimirBaleti}, Mirko Bari{i}, @eljko ^udina (uz njegovo ime dopisano je: neizvid), Ivan Dominkovi}, Ivica Ga‘i, Grga Gamulin, Bruno Kne‘evi},Ivan Lajtman, Ivan Milas, Vlatko Pavleti} (uz njegovo ime dopisano je:prebaciti u krivi~nu prijavu), Danilo Pejovi}, Neven [egvi}, Tvrtko [er-car, Franjo Tu|man (uz njegovo ime dopisano je: u prijavu), Miroslav Va-upoti}, Vice Vukov.

336

Uhi}enja

Naposljetku, sredstva javnog priop}avanja objavila su: »PredsjednikOkru‘nog suda u Zagrebu (...) u srijedu je na konferenciji za {tampu slu‘-beno saop}io da se u istra‘nom zatvoru ovog suda nalazi 11 osoba, osno-vano sumnjivih da su po~inili krivi~no djelo protiv naroda i dr‘ave kon-trarevolucionarnim napadom na dr‘avno i dru{tveno ure|enje, ozna~e-no i ka‘njivo po ~lanu 100 Krivi~nog zakona«.

Nadalje: »Okru‘ni javni tu‘itelj za grad Zagreb podnio je zahtjev za pro-vo|enje istrage protiv dra Marka Veselice, ro|enog 1936. godine, ~lanaupravnog odbora Matice hrvatske; dra Franje Tu|mana, ro|enog 1922,generala JNA u penziji i ~lana Upravnog odbora Matice hrvatske; dra[ime \odana, ro|enog 1927, gospodarskog tajnika Matice hrvatske;Ante–Brune Bu{i}a, ro|enog 1939, ve} ranije osu|ivanog zbog krivi~nogdjela neprijateljske propagande; Vlade Gotovca, ro|enog 1930, ~lanaupravnog odbora Matice hrvatske, te glavnog urednika ’Hrvatskog tjed-nika’, glasila Matice hrvatske; dra Hrvoja [o{i}a, ro|enog 1920, ~lanaUpravnog odbora Matice hrvatske, ve} osu|ivanog radi krivi~nog djelaneprijateljske propagande; Joze Ivi~evi}a–Bakuli}a, ro|enog 1930. glav-nog tajnika Matice hrvatske i odgovornog urednika lista ’Hrvatski tjed-nik’; Zvonka Komarice, ro|enog 1920. penzionera, ~lana Upravnog odbo-ra Matice hrvatske; Ante Glibote, ro|enog 1945. tajnika uredni{tva glasi-la ’Hrvatski gospodarski glasnik’; Ante Ba~i}a, ro|enog 1926. ve} osu|i-vanog radi krivi~nog djela udru‘ivanja protiv naroda i dr‘ave, ~lanaUpravnog odbora Matice hrvatske, i Vlatka Pavleti}a, knji‘evnika, ro|e-nog 1930. ~lana Upravnog odbora Matice hrvatske. Pritvorenoj grupi pri-pisuje se osnovana sumnja da su silom i drugim protuustavnim metoda-ma poku{ali oboriti postoje}i dru{tveni sistem demokratskog samou-pravnog socijalizma, koji se temelji na vlasti radnog naroda SR Hrvatske,i da su nasilnim i drugim protuustavnim na~inima poku{ali razbiti posto-je}e federativno ure|enje SFRJ. Oni su — kako se slu‘beno navodi — to-kom 1969, 1970. te 1971. godine vr{ili sistematsku i svestranu neprija-teljsku propagandu u {tampi, na javnim zborovima i na drugi na~in, ~imesu, polaze}i od svog kontrarevolucionarnog, nacionalisti~ko–separati-sti~kog programa djelovali protiv dru{tvenog i dr‘avnog poretka kojeg jehrvatski narod stvorio u revoluciji. Njihov krajnji cilj bio je — kako jeslu‘beno saop}eno — da se Hrvatska nasilno ili drugim protuustavnimputem izdvoji iz federacije SFRJ.«

Nadalje: »Da bi ostvarili navedena djela i ciljeve uhap{ena grupa stvorilaje kontrarevolucionarnu organizaciju, koriste}i pri tom postoje}e legalne

337

dru{tvene, kulturne, sportske pa ~ak i radne organizacije, a u prvom reduMaticu hrvatsku i studentsku organizaciju. U tim sredinama osumnji~e-ni su stvarali organizirana politi~ka jezgra koja su agitaciono, organizira-no i na drugi na~in djelovala u pravcu ostvarenja navedenih kontrarevo-lucionarnih ciljeva, posebno protiv interesa povijesne borbe hrvatskoganaroda, kako na podru~ju SRH i SFRJ, tako i u inozemstvu. Me|u ostalim,oni su se — kako se navodi — povezivali s raznim usta{kim i drugim orga-nizacijama u inozemstvu. Povezuju}i se i sinhroniziraju}i svoj neprija-teljski antisocijalisti~ki rad s emigracijom, koja je bila u stalnom kontak-tu sa stranim obavje{tajnim slu‘bama i ~iji je kona~ni cilj bio nasilno iz-dvajanje Hrvatske iz SFRJ i promjena njenog demokratskog samouprav-nog socijalisti~kog sistema, grupa je poku{ala oboriti vlast radnog naro-da«.

Nadalje: »U namjeri da zapo~ne s direktnim kontrarevolucionarnim na-padom na postoje}e dru{tveno i dr‘avno ure|enje SR Hrvatske, uhap{e-na grupa je u drugoj polovici 1971. godine organizirala i pokrenula op}i{trajk studenata, nastoje}i ga pretvoriti u generalni {trajk svih radnihljudi u SR Hrvatskoj. Bila je to, kako se navodi, prva faza nasilnog obara-nja postoje}eg dru{tvenog i dr‘avnog ure|enja SR Hrvatske. Generalnim{trajkom oni su nastojali potpuno paralizirati promet, gospodarsko djelo-vanje, kao i cjelokupno normalno funkcioniranje ‘ivota u SR Hrvatskoj«.

Nadalje: »Oni su — kako se precizira — po~inili takvo krivi~no djeloupravljeno na to da se silom i drugim protuustavnim putem obori vlastradnoga naroda i promijeni federativno ure|enje. Istra‘ni sudac Okru‘-nog suda u Zagrebu, nakon {to se upoznao s materijalom koji mu je do-stavljen uz zahtjev za otvaranje istrage, saslu{ao je prijavljene osobe,odredio pritvor i donio rje{enje o provo|enju istrage. Predsjednik Okru‘-nog suda u Zagrebu (...) izjavio je na kraju konferencije za {tampu da jeAnte–Bruno Bu{i} uhap{en jo{ pro{log mjeseca s grupom studentskih ’li-dera’ i da je, poslije hap{enja Veselice i grupe, protiv njega pro{irenaistraga«.

Vijest o tim uhi}enjima objavljena je u jeku histeri~ne kampanje protivnavodne kontrarevolucije u Hrvatskoj. Primjerice, u broju u kojem jeobjavio vijest o uhi}enjima »Vjesnik« (od 13. 1. 1972) je o tobo‘njoj kon-trarevoluciji u Hrvatskoj objavio jo{ tridesetak napisa! Poput »Vjesnika«na hrvatske »kontrarevolucionare« hu{kana su sva sredstva javnog pri-op}avanja (osim glasila Katoli~ke crkve) — sve novine, sve televizijskepostaje, sve radiopostaje, i ta hajka razlijegala se Hrvatskom i Jugoslavi-jom mjesecima, iz dana u dan, bjesomu~no.

338

Reakcije na Kara|or|evo

Tri bitna ~imbenika hrvatske Sedamdeset prve — Matica hrvatska, po-kret hrvatskih sveu~ili{taraca i reformisti u vodstvu SKH — razli~ito sureagirali na udar na Hrvatsku iz Kara|or|eva.

U svojim memoarima dr. Savka Dab~evi} Ku~ar navodi tri mogu}e reak-cije na Karador|evo: (1) Aktivan otpor (»povratkom u Hrvatsku izazvatiop}i prosvjed stanovni{tva, produ‘iti {trajk mladih i pozvati na op}i{trajk«), (2) Pasivan otpor (»da sve reknemo otvoreno i prkosno odemo«),(3) Postupiti u skladu s partijskim uzancama (odstupiti »dogovorno, uzsamokritiku«).

U toj trilemi, reformisti u vodstvu SKH postupili su po partijskim uzanca-ma: osudili su narodni »masovni pokret« u Hrvatskoj, pokajali su se zbog»nebudnosti« i »liberalizma«, te su pristali sura|ivati u nasilnome suzbi-janju nacionalnog pokreta u Hrvatskoj.

Uprava Matice hrvatske odlu~ila se za pasivan otpor: odbacila je optu‘ni-cu iz Kara|or|eva, stala je iza dotada{nje svoje djelatnosti te nije pristalasura|ivati s novim vlastodr{cima u Hrvatskoj, nego je podnijela kolektiv-nu ostavku.

Pokret hrvatskih sveu~ili{taraca odlu~io se pak na aktivan politi~ki otpor— taj otpor bit }e potom nasilno suzbijen.

Spomenuti je, me|utim, da se nakon Kara|or|eva bio zbio i poku{aj oru-‘ana otpora. Naime, na trome|i Bosne, Hercegovine i Dalmacije u srpnju1972. iz inozemstva bila se ubacila skupina hrvatskih politi~kih emigra-nata — ta gerilska tzv. Bugojanska grupa bit }e potom postupno uni{tena(spomenuti je, s time u vezi, da je i tu zlosretnu gerilsku skupinu optu‘ni-ca pripisivala »kontrarevolucionarnoj grupi« u Matici hrvatskoj — na su-|enju toj navodnoj kontrarevolucionarnoj sredi{njici, ujesen 1972).

Nakon {to Upravni odbor Matice hrvatske nije pristao na »unutra{nju di-ferencijaciju« i na pojedina~ne ostavke, nego je podnio kolektivnu ostav-ku — komunisti~ke vlasti daljnju su Mati~inu djelatnost nasilno sprije~i-le, a potom su proglasile da je Matica hrvatska prestala postojati. Gore odtoga bilo bi, me|utim, da je Matica hrvatska tad opstala. Nakon Kara|or-|eva Matica hrvatska mogla je, naime, opstati samo pod uvjetom da semoralno upropasti.

Ne bi li Maticu hrvatsku ipak kompromitirale, komunisti~ke vlasti poku-{avale su (u srpnju 1973) Mati~inu djelatnost obnoviti. No toj se inicijati-vi vlasti malo tko odazvao, te je poku{aj da se uspostavi kolaboracioni-sti~ka Matica hrvatska propao. Matica hrvatska obnovljena je tek u rasu-lu komunisti~ke Jugoslavije, i kao znamen te propasti.

339

Zaklju~ak

O hrvatskom nacionalnom pokretu 1971. zaklju~io bih da je to bio refor-misti~ki pokret {to je prete‘no te‘io samostalnoj i demokratskoj hrvat-skoj dr‘avi — ali tek u posljednjoj konzekvenciji. U me|uvremenu, hrvat-sku dr‘avu taj je pokret htio uspostaviti reformiranjem postoje}e dr‘ave,odnosno postupnom konfederalizacijom i demokratizacijom komuni-sti~ke Jugoslavije.

Nasilno slomiv{i Sedamdesetprvu u Hrvatskoj, Tito i titoisti~ka »~vrstajezgra« u SKH i SKJ osujetili su prigodu za mirnu i postupnu tranziciju izkomunizma i Jugoslavije. Za ono {to se potom zbilo u Jugoslaviji — zaVukovar, za Srebrenicu, za Kosovo i za sve ono {to ti toponimi danas zna-menuju — odgovorni stoga nisu tek Slobodan Milo{evi} i velikosrpski na-cionalizam: suodgovorni za to su i Broz Tito i hrvatski titoisti, i suodgo-vorna za to je Brozova uzdanica i miljenica, njegova JNA.

A o Matici hrvatskoj 1971. godine zaklju~io bih: u hrvatskomu nacional-nom pokretu Sedamdesetprve Matica hrvatska bila je osobito poticajnosredi{te. U udaru na taj nacionalni pokret, nakon Kara|or|eva, Maticahrvatska bila je stoga izvrgnuta osobito te{kome progonu, te nakon 11.sije~nja 1972. vi{e nije mogla djelovati. Dodu{e, Matica hrvatska mogla jei nakon Kara|or|eva opstati — no pod uvjetom da se moralno kompromi-tira. Pod tim uvjetom, me|utim, Matica hrvatska niti je htjela, niti jesmjela opstati.

340

148 Ovaj napis sa‘etak je napisa {to sam ih o toj temi objavio u ~asopisima »Hrvatska revi-ja«, »Hrvatsko slovo« i »Politi~ki zatvorenik« i u zborniku Istina o crnome danu 11. si-je~nja 1972.