25
SVEUČILIŠTE U RIJECI FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI ODSJEK ZA KROATISTIKU TEMA DOMOVINSKOG RATA U HRVATSKOM PJESNIŠTVU Seminarski rad Kolegij: Hrvatska književnost poslije Drugog svjetskog rata Nositelj kolegija: Sanjin Sorel Studentica: Filip Marcijuš Jednopredmetni studij hrvatskoga jezika i književnosti

Tema Domovinskog Rata u Hrvatskom Pjesništvu

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Seminar

Citation preview

SVEUILITE U RIJECIFILOZOFSKI FAKULTET U RIJECIODSJEK ZA KROATISTIKU

TEMA DOMOVINSKOG RATA U HRVATSKOM PJESNITVUSeminarski rad

Kolegij: Hrvatska knjievnost poslije Drugog svjetskog rataNositelj kolegija: Sanjin SorelStudentica: Filip MarcijuJednopredmetni studij hrvatskoga jezika i knjievnosti

U Rijeci, svibnja 2015.SADRAJ

UVOD11.DOMOVINSKI RAT KAO TEMA HRVATSKOG PJESNITVA DEVEDESETIH21.1.Openito o Domovinskom ratu32.RAZLIITOST PRISTUPA DOMOVINSKOM RATU62.1.Jezina specifinost ratnog pjesnitva63.NAJZNAAJNIJI PJESNICI HRVATSKE RATNE LIRIKE84.ANALIZA PJESAMA104.1.Dragutin Tadijanovi: Izbor pjesama104.2.Igor Zidi: Izabrane pjesme114.3.Nikola Milievi: Zemljo moja12ZAKLJUAK13POPIS LITERATURE14

UVOD

Domovinski rat neiscrpna je tema i nepresuno vrelo inspiracije, ma koliko bolna ili teka bila. Jo se uvijek (suvremeni) pjesnici dotiu stradavanja, pokolja i ljudske zlobe, a upravo je period izmeu 1990. i 1995. jedan od najplodnijih i najsugestivnijih u hrvatskom pjesnitvu uope. U ovome seminarskom radu dotaknuli smo se upravo tematike Domovinskoga rata u pjesnitvu Lijepe nae, premda tema na prvi pogled zvui nezahvalno, preopenito ili nedovoljno istraeno.Rad je podijeljen na nekoliko cjelina i podcjelina. U prvom dijelu govori se o openitim crtama pjesnitva u devedesetima, odnosno razdoblju tijekom i nakon Domovinskog rata. Drugi dio donosi tematske strukture konkretnog pjesnitva i njegovu jezinu specifinost, dok je trei dio koncentriran na najznaajnije autore i njihova djela. U posljednjoj cjelini fokusiralo se na analizu odabranih pjesama, a na koncu se pristupilo iznoenju zakljuaka na temelju dobivenih saznanja.Prilikom izrade seminarskog rada koristili smo se dostupnom strunom literaturom, internetskim izvorima, lancima i znanstvenim radovima te dosad steenim znanjem o problematiziranome.

DOMOVINSKI RAT KAO TEMA HRVATSKOG PJESNITVA DEVEDESETIH

Domovinski rat u Republici Hrvatskoj, voen od kolovoza 1990. do prosinca 1995. jo je uvijek, dvadeset godina od njegova slubenog zavretka, uzrok mnogim bolima i patnjama hrvatskoga naroda. Nimalo stoga ne udi ni to je upravo ta tema izuzetno plodno tlo za knjievno stvaralatvo, kroz koje autori publici nastoje pribliiti atmosferu oruanih sukoba, prognanstava, straha, strepnje i konano izvojevane pobjede nad agresorom, a takva su ostvarenja gotovo uvijek proeta dubokim osjeajima te konstruirana na nain da u itatelju probude iskrene emocije, suosjeanje i bol.U povijesti svjetske knjievnosti uope ratna je lirika oduvijek imala, mogli bismo rei, uroenu sposobnost da u javnosti naie na pozitivan odjek i razmjerno veliki uspjeh zasluga je to prvenstveno naravi same tematike te oblikovanim iznoenjem ratnih strahota i alosti, to kod ireg itateljstva gotovo uvijek potie izrazito zanimanje.Rat je u Hrvatskoj promptno, kao neposredno i traumatino iskustvo, postao vana - gotovo presudna literarna tema. Bio je bolna, ali i opsesivna inspiracija umjetnikom stvaralatvu, o emu svjedoe brojni zapisi pjesnika ili tek slobodnih pjesnika, koji su se pera uhvatili samo kako bi svoju bol, gorinu, ljutnju i strah prenijeli na papir. On, naime, trpi sve.O ratnoj zbilji pisalo se i s aspekta fikcije, odnosno neposredno, i sa iskustvenog stajalita, odnosno autentino. Pogotovo plodne godine u razvoju hrvatskog pjesnitva o Domovinskom ratu bile su 1991. i 1992. kada praktiki nije postojala persona pjesnika od imena i djela koji se nije izrazio o stranoj zbilji i stvarnosti u kojoj je tada obitavala Hrvatska.Rat udruenih neprijatelja - Srba, Crnogoraca, komunisTa, jugorazbojnika i svjetskopovijesnih hulja svake vrsti - a protiv nae prelijepe domovine Hrvatske - jamano e dokraja izmijeniti i hrvatsko pjesnitvo. (...) Pjesnitvo devedesetih jamano e se vratiti zbiljskim odnosima, koliko u pojedinevu, toliko i u drutvenom ivotu. Nije, naime, mogue pretpostaviti da e se jednom, kad se nad Hrvatskom nadvije blaeno stanje nanovo zadobivene pravde i mira zaboraviti sva ona okrutnost to ju je ona proivljavala. Nesree su ostavile preduboke biljege i oni e, oblikovani jezikom, svjedoiti o nemilom opstanku za duga vremena.[footnoteRef:2] [2: Sanader, I., Stama, A. U ovom stranom asu - antologija hrvatske ratne lirike, kolska knjiga, Zagreb, 1994. g, str. 11-12]

Mnogi hrvatski knjievni kritiari, pisci i poznavatelji onodobne ratno-knjievne situacije na hrvatsku ratnu knjievnost u cjelini nerijetko primjenjuju glasovitu reenicu Alberta Camusa koju je izrekao prigodom dodjele Nobelove nagrade za knjievnost 1957. Pisac nikada ne stoji uz one koji stvaraju povijest, nego uz one koji zbog nje trpe.Zaista, i hrvatski pjesnici Domovinskog rata nisu pisali zbog onih i za one koji su direktno pisali povijest, premda se moe (i mora!) kazati kako izuzetak od toga pravila jesu upravo sami branitelji-autori koji su pisali potaknuti prvenstveno svojim osobnim iskustvima na bojinicama.

Openito o Domovinskom ratu

Domovinskim ratom naziva se obrambeni rat voen za neovisnost i cjelovitost hrvatske drave protiv agresije udruenih velikosrpskih snaga (srbijanskih ekstremista u Hrvatskoj, Jugoslavenske narodne Armije - JNA te Srbije i Crne Gore).Prvom naznakom izbijanja rata smatra se pobuna srbijanskog stanovnitva u Hrvatskoj koja je buknula u kolovozu 1990. godine. Neto su ranije hrvatski graani otpoeli s osnivanjem politikih stranaka (HSLS, HDZ) koje su teile hrvatskoj suverenosti, a to je teko palo Srbiji i Crnoj Gori koja je eljela pod svaku cijenu ostati u sklopu Jugoslavije.Slijedom toga, u proljee 1990. odrani su i prvi viestranaki izbori na kojima je nadmono pobijedila Hrvatska demokratska zajednica na elu s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tumanom. Krajem svibnja iste godine konstituiran je i viestranaki Sabor, a hrvatske i slovenske snage poinju Jugoslaviju priznavati samo kao konfederaciju.Slubenim (oruanim) poetkom rata smatra se takozvana balvan-revolucija koja je naziv dobila po balvanima kojima su Srbi blokirali ceste i pruge. Pobuna je izbila poslije hrvatske odluke da zbog najavljenog srbijanskog referenduma povue oruje priuvnog sastava iz policijskih postaja u mjestima s veinski srbijanskim stanovnitvom. Srbi su tada blokirali sve puteve prema Benkovcu, Graacu i Kninu, a JNA je svojim zrakoplovstvom u korijenu sasjekla eventualnu intervenciju Republike Hrvatske.Daljnji tijek rata donio je osnivanje autonomnih srbijanskih oblasti na pobunjenim i okupiranim podrujima, a osobito je znaajna u tom smislu bila Srpska autonomna oblast (SAO) Krajine koja je obuhvaala veliku veinu Like i sjeverne Dalmacije te je ubrzo pokrenula postupak za razdruivanje od Hrvatske s ciljem ostanka u Jugoslaviji.Napetost je porasla 1991. godine kada hrvatske policijske snage gue pobunu policajaca srbijanske nacionalnosti u Pakracu. Dolazi do Krvavog uskrsa, odnosno pobune Srba na Plitvicama 31. oujka te pada prva rtva Domovinskog rata - policajac Josip Jovi. Poetkom svibnja u Borovu (kod Vukovara) ubijeno je 12 hrvatskih policajaca, a upravo je to dodatno raspirilo vatre i uzrokovalo kasnije krvave sukobe.Hrvatski Sabor 25. lipnja 1991. godine proglaava Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (danas se na taj datum slavi Dan dravnosti), a prihvaena je i povelja o pravima Srba ime su im zajamena sva prava (na primjer prava na nacionalni jezik i kulturu, politiko organiziranje i slino).Jugoslavenska narodna armija intervenirala je nakon to je Slovenija proglasila samostalnost. Zbilo se to 27. lipnja 1991, a cilj je bio uspostaviti nadlenost federacije na dravnim granicama. Jedna od prekretnica bilo je i bombardiranje Banskih dvora u listopadu 1991, nakon ega je primijenjena Odluka o raskidanju dravnopravnih sveza Hrvatske sa Saveznom federativnom Republikom Jugoslavijom. U prosincu iste godine pobunjeni Srbi na podruju SAO Krajine proglaavaju Republiku Srpsku Krajinu i pridruuju im oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema te Zapadne Slavonije. U obrani Hrvatske sudjelovali su ljudi iz cijele zemlje, ali i mnogobrojni Hrvati (kao i vojnici ostalih nacionalnosti) iz Bosne i Hercegovine i dijaspore. Sav ljudski (i materijalni) teret podnio je narod, oruana je obrana bila organizirana po bojitima, a nastanak bojita i oruane borbe bili su uvjetovani smjerom i snagom srbijanskih napada, kao i geografskim obiljejima napadnutih dijelova zemlje.U vrtlog rata uvueni su, dakle, obini ljudi - prisilni vojnici koji su se zatekli na odsluenju obveznog vojnog roka ili su na njega pozvani, a te su situacije zajedno s vrlo popularnim dezerterstvom iz vojske - na velika vrata ule i u hrvatsku knjievnost.Poslije 1992. godine dolo je do zastoja u agresiji, mirovne snage Ujedinjenih naroda poele su se razmjetati du crta prekida vatre, a u tom je periodu dolo i do diplomatskih nastojanja i pregovora uz stalne provedbe raznih taktikih operacija kojima su malo po malo oslobaani okupirani hrvatski teritoriji.Posljednja etapa obrane zbila se 1995. godine kad je izveden niz takozvanih navalnih operacija kojima je osloboeno podruje Posavine i zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like i sjeverne Dalmacije. Najvea je oslobodilaka akcija bila operacija Oluja kojoj je prethodio sporazum Tuman - Izetbegovi o vojnoj suradnji s BiH potpisan u Splitu u kolovozu 1995. godine.Upravo je temeljem toga sporazuma izvedena zajednika akcija HV-a, HVO-a i Armije BiH kojima su osigurani strateki poloaji na Dinari i otvoren put prema Kninu, koji je bio sjedite srbijanske pobune u Hrvatskoj. Knin je najzad osloboen 5. kolovoza, srbijanske su vojne snage otjerane iz Hrvatske, a s njima je pobjegla i veina srbijanskog civilnog stanovnitva.Posljedice rata bile su katastrofalne. Prema podacima iz 2009. godine stradalo je najmanje 12.500 Hrvata, 1.030 osoba jo se uvijek vodi kao nestalo, a ranjeno je 33.043 osoba, od toga 9.816 civila. Srbijanska je strana (prema nepotpunim podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata) brojala 6.153 poginulih i nestalih vojnika i civila, a uniteno je ak 183.526 stambenih zgrada.[footnoteRef:3] [3: prema: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea - mreno izdanje: www.enciklopedija.hr]

RAZLIITOST PRISTUPA DOMOVINSKOM RATU

Hrvatska ratna lirika obuhvaa iroki korpus djela od izuzetnog znaaja i vrijednosti koji se redom odlikuju visokom kvalitetom te su lieni pretjerane patetike.Pjesnitvo Domovinskog rata obuhvaa zaista irok dijapazon tema, stoga se ne moe jednostrano klasificirati. S jedne strane nailazimo na autentine zapise s bojinice (autori-branitelji), autore koji su se koncentrirali samo na primjerice napaeni Vukovar - najrazornije ratno okruenje na hrvatskom podruju, sve do onih koji su samo odrastali u okruenju rata i koje su upravo ti dogaaji na neki nain formirali i obiljeili im ostatak ivota.Hrvatski su se knjievnici u globalu sjajno stopili s glasovitom reenicom Miroslava Krlee ovjek ne moe ostati neutralan u ratu, osim ako nije beutni licemjer. Najmanje to su mogli uiniti jest - pisati o njemu, zapisivati svjedoanstva i na taj nain ne dopustiti zubu vremena da na Domovinski rat baci veo zaborava.No, popularnost hrvatske ratne knjievnosti, pa tako i pjesnitva, ipak je poela mnogo poslije zavretka rata. Premda je glavnina najvrjednijih ostvarenja nastala upravo u vihoru ratnih zbivanja, knjievnost s temom Domovinskog rata bila je u ono vrijeme na marginama zanimanja kako medija, tako i itateljstva.Upravo kako bi se podigla svijest o vanosti takve tematike 2000. godine pokrenuta je i Nagrada Bili smo prvi kad je trebalo, iji je idejni zaetnik Mladen Pavkovi s Udrugom branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata (UBIUDR).Hrvatski su se pjesnici, u irokom rasponu suvremenih pjesnikih smjerova, svojim najboljim jezinim snagama okrenuli 'ivotu', ako je rat kao stanje uasa ikakav ivot: prije e biti da je on put prema smrti. Smrt se naime u svim svojim najstravinijim oblicima nadvila nad hrvatsku zemlju; nad njezina polja i planine, nad njezino nebo i more, nad ljude i njihovo blago, nad kamene simbole i zapise o njezinoj sadanjosti, prolosti i budunosti. 'Smrt i smrt i smrt u nadi i otkriu', rekao bi Tin Ujevi.[footnoteRef:4] [4: Sanader, I., Stama, A. U ovom stranom asu - antologija hrvatske ratne lirike, kolska knjiga, Zagreb, 1994. g, str. 10.]

1.1. Jezina specifinost ratnog pjesnitva

Specifinost (i osjetljivost) teme kakva je rat (openito) trai i specifian jezik izraavanja. Ne samo da dobra ratna poezija mora biti sadrajno snana i uvjerljiva, ve mora imati i uvjerljiv jezik, odnosno nain izraavanja. Istovremeno bolan i ohrabruju, plaan i vedar... Hrvatski pjesnici snano se se okrenuli jezinom dotjerivanju pjesama s tematikom Domovinskog rata; svim su snagama prionuli poslu te na koncu stvorili niz neprocjenjivih djela. Valja istaknuti i kako su od pomoi u tom smislu bili i prirodno jezino jaki izrazi ratni izrazi, izrazi smrti i stradanja, agresije i obrane: grozota, raka, grobovi, masovne grobnice, balkanske krvopije, rugobna lica okupatora, gr, bol, nada, vjera, samostalnost, Bog, religija, alosne majke i sestre, udovice, branitelj, bojinica, granate, zrakoploviAko je knjievnost raznovrsno poravnano, odnosno hrapavo zrcalo zbilje koje odrazuje njezine pojavne i skrovite oblike ali toj istoj zbilji istodobno nudi i prethodno ustrojene zrcalne modele, kako bi se zbiljski oblici mogli ogledati u estetiki ve dovrenim arhetipovima rat kao posve odreeno stanje neredna zdruenog ivljenja pokazuje najzastranije od svih lica ali se istodobno i sam ogleda u poetiki ustrojenim jezinim tvorbama. One su njegov najsnaniji afektivni izraz, ali su mu i skup 'nadreenih' uzoraka koji ve ive u mnogoslojnim mogunostima suvremenog hrvatskog jezika koju pjesnici, vjetaci govora, bacaju preko pojavnoga svijeta.[footnoteRef:5] [5: Sanader, I., Stama, A. U ovom stranom asu - antologija hrvatske ratne lirike, kolska knjiga, Zagreb, 1994. g, str. 10.]

Hrvatski pjesnici uspjeli su poetiki oblikovati stradanja, nemile scene, opsade Knina, Vukovara, Slavonije i Baranje razvili su jedan (u odnosu na principe ranijih desetljea) gotovo novi stil izraavajui se kroz potresne slike, pla, uzdahe i snane metafore. Pjesnika osjetljivost u to je doba izala ispod kamena i zasjala u punom svjetlu. U tekim danima upravo su oni bili ti koji su davali traak nade, tjeili ili dizali duh i vjeru dubokim razmiljanjima, osjeajnou i jednostavno jezinom ljepotom.Na posve izvjestan nain hrvatska ratna lirika svjedoi i o standardu svoga matinog jezika. Jer pjesnitvo, meu inim odrednicama, posjeduje i tu da reprezentira, na poseban nain strukturira, jezik u kojem je napisana. Tako mu poput niza ljepotnih jezgara Ujevi bi rekao 'zlatnika' uvruje ustrojstvo i podaruje trajnost.[footnoteRef:6] [6: Sanader, I., Stama, A. U ovom stranom asu - antologija hrvatske ratne lirike, kolska knjiga, Zagreb, 1994. g, str. 7-8.]

NAJZNAAJNIJI PJESNICI HRVATSKE RATNE LIRIKE

Meu istaknutim hrvatskim pjesnicima koji su se doticali teme Domovinskog rata u prvim su redovima eljko Sabol, Tito Bilopavlovi, Boris Bileti, Drago Britvi, Ljerka Car-Matutinovi, Ivo Dekanovi, Dubravko Horvati, Ernest Fier, Miljenko Jergovi, eljko Kneevi, Nikola Marti, Slavko Mihali, Luko Paljetak, Mile Peorda, Damir Sirnik, Milivoj Slaviek, Vinja Stahuljak, Ante Stama, Milorad Stojevi, Andriana kunca, Antun oljan, Drago tambuk, Dragutin Tadijanovi, Igor Zidi i jo mnogi, mnogi drugi.Vjerojatno najpoznatija persona u tom je smislu Bjelovaranin eljko Sabol pjesnik, kritiar, esejist, tekstopisac, slikar, leksikograf i povjesniar umjetnosti koji je zbog Domovinskoga rata i skonao ivot u Zagrebu 5. rujna 1991. godine poinivi samoubojstvo u znak prosvjeda protiv srbijanske agresije na Hrvatsku.Sabolova je pjesnika lirika, premda je njegov opus iz Domovinskog rata iz oitih razloga kvantitativno siromaan izrazito sugestivna, prepuna boli i patnje, moglo bi se rei ak i strahovite ljutnje i nezadovoljstva zbog svega to se dogaa. Zar je to ba potrebno? Zato ljudi ratuju? Zato nam ne daju ivjeti u miru?, poruuje nam kroz svoje stihove Sabol nenametljivom lirikom, domoljubnom zanesenou i stalnom strepnjom od smrti.U svojoj posljednjoj objavljenoj pjesmi Imala sam kuu, imala sam dom Sabol doslovce vie itatelju, na trenutke se gotovo moe osjetiti pjesnikova bol, suosjeanje prema svima poginulima, onima koji su ostali bez svojih najmilijih, kao i onima koji su ostali bez domova i mjesta za ivljenje.Ovo nije pria, ovo nije film/pokraj mene prasak, pokraj mene dim/nee san na oi ni u kasni sat/traili smo ljubav, a dobili rat/traili smo ljubav, sigurnost i mir/a oko nas jauk, i avolji pir/plamen pokraj ceste i poruen krov/a bio je blistav, a bio je novDomovinskim ratom bavio se i jedan od najuglednijih pjesnika svoga vremena Tito Bilopavlovi, pravnik iz Nove Gradike i dugogodinji tajnik Drutva hrvatskih knjievnika. Jedno od najznaajnijih njegovih ostvarenja jest pjesma U proljee, tamo napisana u Bleiburgu 1993, u kojoj se Bilopavlovi dotie stradanja iz Drugog svjetskog rata povlaei paralelu sa strahotama koje su se u to vrijeme ponavljale. Kao da nas prolost ba niemu nije nauila, Bilopavlovi pie:Veimo se nevidljivom icom, dobri prijatelju./Kroimo prema vazda istom usudu,/prema smrti koja nas konano zbliava.[footnoteRef:7] [7: Sanader, I., Stama, A. U ovom stranom asu - antologija hrvatske ratne lirike, kolska knjiga, Zagreb, 1994. g, str. 15.]

Jedan od ratno produktivnijih pjesnika bio je i Slavko Mihali, takoer jedan od reprezentativnih hrvatskih knjievnika i prema mnogima najznaajniji hrvatski pjesnik druge polovice 20. stoljea. Mihali pjeva o zrakoplovima-ubojicama, nacionalnom parku smrti, Danu mrtvih 1991, Karlovcu kojega e progutati movara, Tatarima koji glume Osmanlije, muzama u sklonituJo uvijek odzvanja njegov slavni, jaki stihovi: Zar jo jednom mora iskrvariti Hrvatska/da bi Zapad spoznao kakva mu kuga/prijeti s Istoka? Zar jo jednom Zrinski? Turski je osvaja slomio kimu kod Siska,/a etnike eka propast kod KarlovcaZnaajan autor ratne lirike jest i Ante Stama, ije je pjesnitvo od svojih poetaka odisalo hrabrim suoavanjem s aktualnim, egzistencijalnim, povijesnim i metafizikim pitanjima osjetljivo je sondiralo mijene vremena - na nejasni metafiziki i mrani povijesni horizont odgovaralo je zatamnjenim znaenjima, naglaenim intelektualizmom i dubokim osobnim proivljavanjima, a na uspostavljanje metafizike okomice te razoblienje povijesnog zla reagiralo je sonetima u kojima Stama dosee svoj estetski vrhunac.[footnoteRef:8] [8: Stanislav Marijanovi, www.knjiznica-drenovci.hr/anto-stamac]

Ivo Dekanovi, premda roen u Zagrebu, bio je pak vrsto vezan uz Vukovar mjesto najveeg stradanja i patnji, s obzirom na to da je upravo tamo pohaao niu gimnaziju. Dekanovi pjeva o potresnoj slici djeaka koji gleda svoj razrueni grad, gotovo ne prepoznaje njegove ulice, stabla i parkove u kojima se nekada igrao i kojima je etao te istie kako je u takvoj situaciji zaborav praktiki nemogu.I djeak udno samotniki sabran/zbog vlastitog mu neznanog opustoenja/naposljetku pokuava razgovarati/sa svim tim ruevinama/pokuava uti makar kakav znani apat/a nita mu ne dolazi do sluha/dotie ga jedino silina/kojom ruevine sasvim preputene/vremenu praznine/nezadrivo i dalje traju/sumrano ga okruuju, straare/kao da e odmah sad na svakoga nasrnuti/Djeak e iznova vidjeti/pred sobom te ruevine/bit e ponekad jako svean i skruen.O Vukovaru je pisao i Mile Peorda, istiui barbarstvo agresora u neobinom pjesnikom stilu vie nalik proznom obliku koristei se s mnogo retorike, upozoravanja i referiranja na znaajne dogaaje iz hrvatske povijesti (primjerice Metrovievu sliku 'Povijest Hrvata'), dijelove teritorija (Zagorje, Meugorje) te hrvatsku jezinu povijest (glagoljica, latinica, materina molitvica).

ANALIZA PJESAMA

U ovom emo se dijelu seminarskog rada detaljnije pozabaviti nekim konkretnim ostvarenjima s tematikom Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj, osobito onima nastalim u ranim godinama rata odmah poslije poetka oruanih sukoba, odnosno 1991. i 1992. godine, a koja su ujedno i oznaena kao najbolja, najiskrenija, najpotresnija i najkvalitetnija.injenica je to koja nimalo ne udi s obzirom na to da su u to doba sukobi jo uvijek tinjali, bol i sjeanja su bili svjei, a pera knjievnika naotrena patnjom, suosjeanjem i neiscrpnom eljom za mirom i suivotom.Hrvatska ratna lirika bogato je podruje u kojemu su se okuali kako potpuni knjievni anonimusi, prosjeni hrvatski pisci, kao i najvea imena hrvatske knjievnosti i pjesnitva uope poput Dragutina Tadijanovia, Slavka Mihalia, Nikole Milievia

1.2. Dragutin Tadijanovi: Izbor pjesama

Jedan od najgenijalnijih hrvatskih pjesnika, knjievnik nominiran i za Nobelovu nagradu nije se mogao ne dotaknuti teme Domovinskog rata budui da je od poetka svoga stvaralatva bio naklonjen takozvanoj socijalnoj knjievnosti. Tadijanovi je i u ratnoj lirici slijedio svoje osnovne pjesnike karakteristike eksplicitnost, poslovinu distanciranost lirskog subjekta, skeptinost i rezigniranost te ironinost, na mjestima gdje je to bilo mogue i moralno.Dvije vjerojatno najznaajnije takve pjesme jesu Na grobu prijatelja i O rijeima. U prvospomenutoj Tadijanovi koristi ratnu situaciju kako bi na neki nain odao poast svom preminulom kolegi i prijatelju - Juri Katelanu.Katelanov je grob stavljen u funkciju bolnog sjeanja na sve one bezimene grobove, ljude iji su ostaci zauvijek nestali u vihoru bespotrebnog, suludog ratovanja... Lirski subjekt u tom sluaju slijedi Tadijanoviev modus operandi u kojemu se na neki nain, i u nekom trenutku, vraa uspomenama u ovom sluaju uspomenama na Katelana. Tadijanovievi su stihovi osloboeni krute ritmike strukture, rime i metra, a svejedno na itatelja djeluju poput udarca groma to je u sluaju njegove ratne lirike (zbog naravi teme) jo i izraenije.Dooh na grob tvoj. Ploa/S tvojim potpisom. I sunce./A uokolo sami grobovi, Grobovi s imenima, tui./Pomislih: Gdje li su jablani,/oni iz tvojih pjesama,/Da pratnja ti budu i ovdje/U pustoj vjenosti tvojoj?/No, sjetih se da je dosta/Srcu ovjejem malo ljubavi/Kitica cvijea, rije prijatelja/A koliko njih, koliko ljudi,/u ovo grabeljivo, krvolono doba,/Nemaju nita, ni svoga groba./Vratih se, sputene glave, uprte u zemlju.Vjenost i prolaznost Tadijanovi i u ovom sluaju postavlja kao jedne od motiva. Tadijanovieva je umjetnost poezija prolaznosti svega. Lirski subjekt i ne ini drugo, u toj poeziji, nego otkriva tu prolaznost, ukazuje na nju a veliinu ivota nalazi prije svega u suprotstavljanju te oite prolaznosti prividnim, 'privremenim' neprolaznostima. Sve je, sav je ivot, zapravo zbivanje pod sjenom jake palice zajednikog pastira, Smrti, koja nas polako, neumitno prostake i gospou zbija pod svoje mrano okrilje. () Poezija je sazdana od spoznaje, na spoznaji o prolaznosti svega. A umjetnici su ti koji tu prolaznost ine svjesnom sebe, zaustavljaju je, krote estetskim aktom, savladavanjem otpora grae, njezinim podvrgavanjem i obuzdavanjem uz pomo forme.[footnoteRef:9] [9: Frange, I. Rije to traje knjievne studije i rasprave, kolska knjiga, Zagreb, 2005. g, str.373-374]

U pjesmi Rijei Tadijanovi se pak vie okree retorici profinjenim jezinim sredstvima podvlai crtu pod (be)smislenost rata i ratnih razaranja te se pita: Postoje li uope rijei koje mogu izraziti takvo to? Sam pisac se predaje i priznaje kako su i njegove rijei tek kap u moru, nesposobne ita promijeniti i sve to mogu jest dugo i nairoko lamentirati, opisivati uase i jadikovati nad sudbinom nesretnih ljudi. Gdje je nestala ta prolaznost, ono mirno doekivanje smrti koje eka svakoga od nas? Kako li se pak rijei mogu radovati?Rijei su moje preslabe za taj uas,/Za strahote muenja, ubijanja, pokolja./Rijei mogu jedino da se tiho raduju,/Kao uvijek, suncu nae ljubavi/I ponekad, od sree, da potajice zaplau.

1.3. Igor Zidi: Izabrane pjesme

Igor Zidi bio je u svojoj ratnoj lirici kratak, saet, ali i bolno jasan. Njegov je lirski subjekt on sam, atmosfera pjesama odie nemoi, preputenosti sudbini i agresorskim akama, a pozitivnosti su uglavnom bestragom nestale sa samim sadrajem i motivima pjesme.Iz kua/spaljenih/die se/nova kua/Domovine. Zidi tek daje naslutiti kako e rat proi, kroz godine ili desetljea situacija e se normalizirati, ljudi e se premda slomljeni i umorni - vratiti starim navikama i starom ivotu, a Hrvatska e postati novom domovinom onakvom kakvu su njezini stanovnici oduvijek eljeli i za to su mnogi platili svojim ivotom.Suprotnog je osjeaja pjesma Garite u kojoj Hrvatska u tom trenutku stradava i nestaje (ili joj barem nestajanje prijeti). Vijenac/crnih/dimova/Hrvatsku/nosi/u nebo.Zanimljiv je i Zidiev Naputak kameri jednostavan, ali vrlo ivopisan nain da se istakne vanost saznavanja istine, podastiranja istine vanjskom svijetu, svijetu izvan granica tadanje Jugoslavije, a u emu su krucijalnu ulogu imali mediji. Padnem li/snimaj;/nek u svijet/krenu/ive slike/smrti..

1.4. Nikola Milievi: Zemljo moja

Nikola Milievi ostao je u ratnom pjesnitvu dosljedan svojim glavnim karakteristikama: pisanju iz empirije, uzbuenja i (stvaralakog) iskustva. Njegova je stvaralaka fizionomija tijekom rata poprimila izrazito domoljubne crte, no osnovne je stilske odrednice pjesnika ipak zadrala.I u pjesmi Zemljo moja Milievi uspijeva izraavati se jednostavno, prirodno i nadasve iskreno, ali i promiljeno i objektivno ako se radi o donoenju kakva suda. U ovome sluaju objektivnost uope nije u pitanju pjesnik na neki nain pokuava dati hrvatskom narodu neto nade i vjere, pomoi im da unato bolu metaforiki izginu za svoju domovinu i vole ju jo vie.Ti barbari to ti granatama/rue gradove i sela/i preoravaju zemlju/umjesto da te ponize i unize,/oni su te uzvisili/Oni su iz zemlje, iz ruevina/izvukli tvoju zakopanu, tvoju pritajenu snagu/izvukli je u svjetlost dana/i nitko je vie/nee moi upokojiti/I to je vie otvorenih grobova/i polomljenih krieva, ta snaga je sve jaa. () Iz nje e izrasti stoljee pamenja,/stoljee gorke mrnje/na vau mrnju,/stoljee kletvi/koje e posvuda pratiti/vas i djecu vau./Iza svega toga e nad tobom i u tebi/zemljo moja, procvasti velika snaga/i velika svjetlost/i nitko te vie nee moi/prekriti tamom.

ZAKLJUAK

Ratna lirika nesumnjivo je vrlo nezahvalno podruje knjievnog stvaralatva, no istom i podruje u kojemu se oprobalo mnotvo hrvatskih pisaca. Od Dragutina Tadijanovia do Ljerke Car-Matutinovi, hrvatski su pjesnici bili vaan faktor u Domovinskom ratu, ratu za hrvatsku neovisnost i samostalno, svaki na svoj nain pomaui narodu da podigne moral, samopouzdanje i vjeru u bolje sutra.Jezino gledajui, pjesnici su jednostavno morali pronai specifian stil i nain pisanja koji e odgovarati situaciji te biti na neki nain moralno ist. Ne valja se igrati osjeajima toliko velikog broja ljudi, stoga je poprilino znaajna injenica to je jezik hrvatskog ratnog pjesnitva okarakteriziran lijepim i profinjenim.Pjesme s tematikom iz Domovinskog rata naile su (i jo uvijek nailaze) na masovno odobravanje javnosti. Neke od njih postigle su znaajne uspjehe odmah po izlasku, neke su svojih pet minuta doekale godinama kasnije (npr. Britvieva 'Boe uvaj Hrvatsku'), a mnoge od njih u sebi nose i dozu autentinosti s obzirom da postoji i aica kvalitetnih i kompetentnih autora-branitelja.Zanimljivo je takoer primijetiti koliko je irok raspon tema (neki spominju ak i brojku od tridesetak), no i jedna svima zajednika mantra promijenjen (pesimistiniji) odnos prema zbilji, razmiljanje o povijesnim nesreama, posezanje za bivim ratovima i stradavanjima. Vie se okreu ka blaenju neprijatelja i disciplini kad se radi o povijesnim ratovima.Ogroman uspjeh i prepoznavanje autori hrvatske ratne lirike nisu zasluili samo kvalitetom i upornou kojom su se istaknuli u ratnim godinama, ve su doprinijeli tome da hrvatska knjievnost/pjesnitvo postane jednom hrvatskom knjievnou i jednim hrvatskim pjesnitvom, da dostigne svoj standard, odnosno reprezentira jezik na kojemu je napisana. A to je ono to se pamti i to su hrvatski pisci uspjeli unato ogromnoj tuzi, bolu i masovnim stradanjima kojima su bili izloeni u trenucima stvaranja hrvatske povijesti

POPIS LITERATURE

Knjige:

1. Barievi, M. Krik za Vukovar Zagreb, studeni 2010. g.2. Brei, V. Krvatska: lirika ratne 1991, Zrcalo: HFD, Zagreb, 1991. g.3. Frange, I. Rije to traje knjievne studije i rasprave, kolska knjiga, Zagreb, 2005. g4. Ivaniin, N. Profesorovi knjievni zapisi, Knjievni krug, Split, 2006. g.5. Javorovi, B. Domovina u ratu: Kraj i beskraj: lirika, Defimi, Zagreb, 2003. g.6. Jeli, D., Grgurovac, M. Hrvatska knjievnost u Domovinskom ratu: uz 20. obljetnicu Domovinskoga rata, 1991.-2011, 16. Dani Josipa i Ivana Kozarca, Vinkovci: Privlaica, 2011. g.7. Milanja, C. Hrvatsko pjesnitvo od 1950. do 2000, Zagrebgrafo, Zagreb, 2000. g.8. Pandi, V., Petra, B. Hrvatska laa: izbor pjesnikih i proznih tekstova, te dokumenata o stvaranju neovisne, suverene drave Hrvatske i o Domovinskom ratu 1990-1992, Alfa, Zagreb, 2001. g.9. Sanader, I., Stama, A. U ovom stranom asu - antologija hrvatske ratne lirike", kolska knjiga, Zagreb, 1994. g.10. Teak, D. Prie i pjesme iz Domovinskog rata, Divi, Zagreb, 2002. g.

lanci:

1. Penava, . "Bibliografija radova o Vukovaru u Domovinskom ratu", Scrinia Slavonica. 3, 1(2003), str. 714-728.2. Bokovi, I. J. "Hrvatska knjievnost u ratu: usputne natuknice", Cetinska vila. 3(1995), 2(6); str. 33-44.

Internetski izvori:

1. Hommage knjievniku Nikoli Milieviu, www.matica.hr/kolo/3732. Hrvatska povijest, www.hr/hrvatska/povijest/domovinski3. Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea - mreno izdanje: www.enciklopedija.hr4. Stanislav Marijanovi, www.knjiznica-drenovci.hr/anto-stamac14