Upload
domagoj-klovar
View
81
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA
MJERENJE USPJEŠNOSTI PROCESA – KONCEPT SIX SIGMA
SEMINARSKI RAD
OPATIJA, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA
MJERENJE USPJEŠNOSTI PROCESA – KONCEPT SIX SIGMA
PROJEKTNI ZADATAK
Kolegij: Informacijski sustavi Student: Marko Hunjet 21514
Mentor: Prof. dr. sc. Vlado Galičić Matični broj: 21514/11
Smjer: Menadžment u
hotelijerstvu
Status: Redovni student
Opatija, ožujak, 2013.
SADRŽAJ
UVOD.........................................................................................................................................2
DEFINIRANJE KONCEPTA SIX SIGMA...............................................................................4
1.1. Prednosti i nedostaci koncepta six sigma........................................................................6
1.2. Kritički faktori uspješnosti implementacije koncepta six sigma......................................7
1.DMAIC METODOLOGIJA..................................................................................................12
2.ALATI ZA IMPLEMENTACIJU ŠEST SIGMA KONCEPTA...........................................16
3.FORMIRANJE ŠEST SIGMA TIMOVA.............................................................................19
4.ŠEST SIGMA I HRVATSKA...............................................................................................20
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................21
LITERATURA.........................................................................................................................23
POPIS PRILOGA.....................................................................................................................25
I
UVOD
Šest sigma se često u literaturi spominje kao sustav koji je omogućio poslovni i
financijski preporod najvećih svjetskih kompanija. Upotreba Šest sigma metodologije datira
još od 80-ih godina prošlog stoljeća i vezana je uglavnom za velike američke korporacije kao
što su: Motorola, GE, Boeing, Dupont, Raytheon ali i velike kompanije iz ostatka svijeta:
Sony, Toshiba itd. Podatak kojim su navedene kompanije znatno pridonijele popularizaciji
Šest Sigma metodologije vezan je uglavnom za astronomske iznose ušteda ostvarenih kroz
implementaciju. Stoga je potrebno istaknuti kako metodologija Šest Sigma predstavlja jednu
od najučinkovitijih metoda kad je riječ o kontinuiranom rezanju troškova na svim razinama.
Šest sigma može imati nekoliko značenja od metrike, metodologije pa sve do sustava
upravljanja.1 Svako od ovih područja podjednako je važno te organizacije koje žele ostvariti
poboljšanje svojih poslovnih performansi moraju svim aspektima posvetiti podjednaku
pažnju. Jedino pravilo koje pri tome vrijedi istaknuti jest kako se sustav mora izgrađivati na
temeljima metrike, a zatim metodologije. Drugim riječima, svladavanje temeljnih statističkih
vještina koje se nalaze u podlozi upravljanja poslovnim procesima te nakon toga provedba
brojnih projekata poboljšanja prema standardiziranoj metodologiji nužni su preduvjeti
stvaranja sustava upravljanja kvalitetom koji nosi naziv Šest sigma .
Jedan od najpoznatijih zahtjeva ove metodologije jest zahtjev prema kojem bi ključni
procesi organizacije morali funkcionirati na razini od 3,4 pogreške na milijun slučajeva (eng.
Defects per Million Opportunities – DPMO). Udovoljavanje navedenom zahtjevu znači
gotovo savršeno funkcioniranje procesa što se na kraju odražava i u zadovoljstvu kupaca, ali i
u ostvarenim troškovima i prihodima. Ipak, u praksi se ostvarivanje navedenog zahtjeva često
promatra kao vizija poslovanja, a ne stvarno stanje. Osnovni razlog za navedeno jest što često
dovođenje procesa na ovakvu razinu zahtjeva prevelika ulaganja te iziskuje izuzetno veliki
trud i inicijativu zaposlenika i menadžmenta.
Ukratko, Šest sigma metodologija bazira se na kontinuiranim projektima poboljšanja
koje provode odgovarajući multifunkcijski timovi koristeći pri tomu jasno definiranu
1 McCarty, T., Daniels, L., Bremer, M., Gupta, P., The Six Sigma Black Belt Handbook, McGraw-Hill, New York, 2005.
2
hijerarhiju uloga. Direktni cilj svakog od ovih projekata jest uklanjanje varijacije iz temeljnih
procesa i njihovo svođenje na razinu funkcioniranja koja odgovara zahtjevu od 3,4 DPMO,
dok je indirektni cilj još važniji i uglavnom je temeljen na rezanju troškova i poboljšanju
ukupnih poslovnih performansi. Kad je riječ o ciljevima Šest Sigma metodologije oni se ne
razlikuju od uobičajenih ciljeva sustava upravljanja kvalitetom i u pravilu su bazirani na
zadovoljavanju i oduševljavanju kupaca. Jedan od ključnih aspekata Šest sigma sustava
zasigurno je odabir odgovarajućih projekata poboljšanja kao i njihova veza sa globalnom
strategijom organizacije.
Slika 1. Šest sigma metrika
3
Izvor: Izrada auora
4
DPMO
Sigma
razina
2
308,537 3
66,807 4
6,210 5
233 6
3.4
DEFINIRANJE KONCEPTA SIX SIGMA
Kao sustav upravljanja kvalitetom Šest sigma se po svojim temeljnim ciljevima ne
razlikuje značajno od ostalih sustava upravljanja kvalitetom. Ipak, ono po čemu se ovaj sustav
razlikuje od ostalih jest prvenstveno način na koji se ostvaruju njegovi ciljevi.
Schroeder i suradnici Šest sigma sustav za upravljanje kvalitetom definiraju kao
organiziranu, paralelnu strukturu organizacije usmjerenu redukciji varijacija u
organizacijskim procesima kroz korištenje specijalista, strukturiranih metoda i pokazatelja
performansi, a sveukupno usmjerenu ostvarivanju strateških ciljeva.2
Breyfogle Šest sigmu definira kao metodologiju za ostvarivanje kontinuiranog
unapređenja zadovoljstva kupaca i profita koja nadilazi redukciju defekata i naglašava
općenito poboljšanje poslovnih procesa.3
Kwak i suradnici navode kako je Šest sigma sustav projektno usmjeren sustav
upravljanja orijentiran na poboljšanje proizvoda, usluga i procesa organizacije kroz
kontinuirano smanjivanje defekata u organizaciji. Riječ je o poslovnoj strategiji usmjerenoj na
poboljšanje razumijevanja zahtjeva kupaca, poslovnih sustava, produktivnosti i financijskih
performansi.4
Zu i suradnici ističu tri prakse kao ključeve Šest sigma koncepta:5
Strukturirane uloge: Šest sigma sustav koristi grupu stručnjaka za poboljšanja u koje
se ubrajaju šampioni, glavni crni pojasevi, crni pojasevi i zeleni pojasevi. Hijerarhija
kao i uloge pojedinih sudionika u procesu poboljšanja unaprijed su zadani i svima
jasni.
2 Schroeder, R. G., Linderman, K., Liedtke, C., Choo, A., „Six Sigma: Definition and Underlying Theory“ Journal of Operations Management, Vol. 26, 2008., str. 536-554.3 Breyfogle, III. G. W., Implementing Six Sigma, (2E), Haboken, John Wiley, New York, 2003., str. 105.4 Kwak, H, Y., Anbari, F. T., „Benefits, obstacles and future of Six Sigma approach“, Technovation, Vol. 26, 2006., str. 708-715.5 Zu, X., Fredendall, L. D., Douglas, J., „The evolving theory of quality management: The Role of Six Sigma“, Journal of Operations Management, Vol. 26, 2008., str. 630-650.
5
Strukturirani proces poboljšanja: Šest sigma koristi strukturirani pristup postizanja
poboljšanja procesa koji je poznat pod oznakom DMAIC6, te također strukturiran
pristup poboljšanjima proizvoda i usluga poznat pod nazivom DMADV.7
Fokus na metriku: Šest sigma naglašava korištenje cijelog niza kvantitativnih
pokazatelja u procesu poboljšanja kao što su pokazatelji sigma razine procesa,
pokazatelji kritične kvalitete, stope defekata i stope poboljšanja te pored navedenih
uobičajeni pokazatelji kvalitete poput indeksa sposobnosti procesa.
Schroder i suradnici (2008) identificirali su pet principa na kojima se temelji Šest sigma
sustav, oni su:8
Uključenost menadžmenta u Šest sigma funkcije kao što su: odabir specijalista, odabir
projekata za poboljšanja itd. Jedan od načina na koje se menadžere nastoji više
uključiti u Šest sigma projekte jest zahtjev prema kojem i oni moraju postati
certificirani zeleni pojasevi.
Specijalisti za poboljšanja obučavaju se i razvijaju različite kompetencije (poznata
hijerarhija uloga temeljena na crnim i zelenim pojasevima).
Postojanje metrike za mjerenje performansi temeljenih na troškovima, kvaliteti i
rokovima.
Postojanje sustavne procedure za poboljšanja poznate pod nazivom DMAIC.
Prioritizacija projekata poboljšanja važan je dio Šest sigma sustava, a rang određuju
mnogi kriteriji poput troškova ili Pareto indeksa važnosti.
6 DMAIC - Define, Measure, Analyze, Improve, Control7 DMADV - Define, Measure, Analyze, Design, Verify8 Schroeder, R. G., Linderman, K., Liedtke, C., Choo, A., „Six Sigma: Definition and Underlying Theory“ Journal of Operations Management, Vol. 26, 2008., str. 536-554.
6
1.1. Prednosti i nedostaci koncepta six sigma
U literaturi je moguće pronaći cijeli niz prednosti koje implementacija Šest sigma
sustava omogućava. Neke od važnijih prednosti su sljedeće:
Šest sigma koristi holistički i sustavan multi-dimenzionalni pristup prema
razumijevanju problema i ponudi rješenja za te probleme. Na taj način stvara se bliska
veza između organizacijske kompetitivnosti, zadovoljstva kupaca i kontinuiranog
unapređenja.9
Način na koji se Šest sigma implementira predstavlja novi organizacijski pristup
poboljšanjima.10
Postoje autori koji ističu kako primjena koncepta Šest sigma zapravo znači povratak
kvalitete svojim korijenima budući da ova metodologija ima izrazito jako utemeljenje
u inženjeringu i statističkoj analizi.11
Iako postoji cijeli niz velikih kompanija koje ističu kako je Šest sigma omogućila
revolucionarne uštede u njihovu poslovanju, postoje i autori koji ističu neke od nedostataka u
primjeni ovog sustava. Kumar i suradnici navode kako među aviokompanijama koje su
implementirale Šest sigma programe manje od 50% izražava zadovoljstvo postignutim
rezultatima, oko 20% je djelomično zadovoljno, dok čak 30 % kompanija nije zadovoljno
ostvarenim rezultatima.12 Neki od nedostataka su sljedeći:
U pravilu Šest sigma inzistira na financijskim pokazateljima povrata odabranih
projekata naglašavajući tako njihov kratkoročan karakter. Iako postoje autori koji
9 Laosirihongthong, T., Rahman, S., Saykhun, K., „Critical Susess Factors of Six Sigma Implementation: An Analytic Hierarchy Prosess Based Study“, Int. Jour. of Innovation and Technology Management, Vol. 3, No. 3, 2006, str. 303-319.10 Schroeder, R. G., Linderman, K., Liedtke, C., Choo, A., „Six Sigma: Definition and Underlying Theory“ Journal of Operations Management, Vol. 26, 2008., str. 536-554.11 Van Iwarden, J., Van der Wiele, T., Dale, B., Williams, R., Bersch, B., „The Six Sigma improvement approach: a transnational comparison“, International Journal of Production Research, Vol. 46, No. 23, str. 6739-6758.12 Kumar, U. D., Nowicki, D., Ramirez-Marquez, J. E., Verma, D., „On the optimal selection of process alternatives in a Six Sigma implementation“, Int. J. Production Economics, Vol. 111, 2008., str. 456-467.
7
navode kako se određeni projekti pokreću isključivo zbog strateških ciljeva ipak
dominira strogi naglasak na kratkom vremenu povrata sredstava. 13
Filozofija i alati koje koristi Šest sigma identični su ostalim sustavima upravljanja
kvalitetom14, prema tome spomenuta metodologija predstavlja „prepakiranje poznatog
sadržaja“.
1.2. Kritički faktori uspješnosti implementacije koncepta six sigma
Postoji cijeli niz prepreka koje stoje na putu uspješnoj implementaciji bilo kojeg od
sustava za upravljanje kvalitetom. Ipak, jednako kako što se po svojim karakteristikama Šest
sigma razlikuje od ostalih sustava, razlikuje se i po faktorima koji su ključni za uspjeh. Na
samom početku navest će se neke od ključnih prepreka implementaciji Šest sigma programa
koje navode Gijo i suradnici:15
Nedostatak konzistentnosti svrhe: u okruženju koje se sve brže mijenja menadžment
sve teže prati tekuće, a posebno buduće zahtjeve te tako nastupa nekonzistentnost u
Šest sigma programima poboljšanja.
Istodobno korištenje velikog broja inicijativa: istodobna primjena više koncepata kao
što su ISO 9000, TQM, Lean samo stvara dodatnu zbrku kod zaposlenika tako da na
kraju često niti jedan od ovih programa ne urodi pozitivnim rezultatima.
Pristup „staro vino u novoj boci“: budući da Šest sigma metodologija zahtijeva
uporabu cijelog niza naprednih statističkih alata veliki broj poduzeća pod ovim
sustavom pokušava iskoristiti znanja i alate koje već posjeduju ne usvajajući ništa
novo. Iz tog razloga smatraju kako ni sama metodologija Šest sigma nije ništa novo
negoli prepakiranje starog sadržaja.
13 Pande, P.S., Neuman, R.P., Cavanagh, R.,. The Six Sigma Way: How GE, Motorola, and Other Top Companies are Honing their Perfor- mance. McGraw-Hill, New York, 200014 Schroeder, R. G., Linderman, K., Liedtke, C., Choo, A., „Six Sigma: Definition and Underlying Theory“ Journal of Operations Management, Vol. 26, 2008., str. 536-554.15 Gijo, E. V., Rao, T. S., „Six Sigma Implementation- Hurdles and More Hurdles“, Total Quality Management, Vol. 16, No. 6, 2005., str. 721-725.
8
Neprikladan pristup odabiru projekata: odabir projekata koji su u skladu sa
generalnom strategijom poduzeća te dovode kupce na prvo mjesto jest nužan.
Nedostatak resursa: budući da se ova metodologija zasniva na intenzivnoj uporabi
statističke analize nužno je i provođenje odgovarajuće edukacije koja zahtijeva znatna
ulaganja, resursi se intenzivno troše i tijekom realizacije projekata jer oni često
zahtijevaju rigoroznu analizu kao i uključenost velikog broja zaposlenika.
Nedostatak koordinacije među funkcijama: suradnja među odjelima ključ je
definiranja projektnih ciljeva jednako kao i implementacije rješenja.
Koncentracija na veliki broj nebitnih umjesto nekoliko ključnih uzroka: jako često
poduzeća odabiru one uzroke koje je lako riješiti , a ne one koji uzrokuju najveći broj
problema.
Nedostupnost podataka: Šest sigma je poznata po inzistiranju na rigoroznoj analizi
podataka tako da odsutnost pouzdanih podataka i metoda za njihovo prikupljanje
narušava smisao primjene same metodologije.
Nestrpljenje pri traženju rezultata: vrlo često korisnici metodologije ostavljaju
premalo vremena za postizanje poboljšanja te odbacuju projekte prije negoli nastupi
vrijeme u kojem oni izazivaju pozitivne promjene.
Odabir pojaseva: prečesto se prilikom odabira pojaseva naglašavaju njihove tehničke
vještine nauštrb onih menadžerskih, oba skupa vještina trebala bi dobivati jednaku
važnost.
Prema Maderu strukturirana primjena alata i metoda povećava udio uspješnih
poboljšanja procesa.16 Standardizacija metodologije smanjuje varijabilnost u procesima tako
da je organizacijama koje implementiraju Šest sigma metodologiju preporučeno da to naprave
na strukturiran i sustavan način.17 Jedan od razloga zašto Šest sigma programi ne uspijevaju
16 Mader, D. P., Design for Six Sigma, Quality Progress, Vol. 35, Issue 7, 2002, str. 8217 Jones, E. C., Perast, M. M., Adams, S. G., „A framework for effective Six Sigma Implementation“, Total Quality Management, Vol. 21, No. 4, 2010., str. 415-424.
9
jest nedostatak modela koji opisuje korake u samoj implementaciji.18 Moosa i Sajid ističu
kako je uniforman način kako implementirati Šest sigma sustav još uvijek mit.19 Prema tome
iako spoznaja o važnosti standardizacije implementacije Šest sigme postoji situacija u praksi
je još uvijek daleko od zadovoljavajuće.
U jednom od pokušaja standardizacije procesa uvođenja sustava Šest sigma u
organizaciju, Chakravarty navodi sljedeće ključne faze:20
Provođenje strateške analize: analiza mora biti zasnovana na tržištu i potrebama
kupaca. Odluka o tomu da se projekt pokrene isključivo radi povećanja učinkovitosti
ili rezanja troškova često dovodi do sub-optimalnih rezultata. Prvi alat koji se koristi u
ovoj fazi metodologije jest „glas kupca“ (eng. Voice Of the Customer).
Formiranje kros-funkcijskog tima za provođenje poboljšanja: članovi tima moraju se
sastojati od raznih funkcija ali i raznih hijerarhijskih razina organizacije. Ispunjavanje
ovog cilja djelomično je olakšano standardiziranom hijerarhijom uloga u timovima za
ostvarivanje poboljšanja.
Odabir alata za poboljšanja: Šest sigma metodologija je poznata po korištenju velikog
broj statističkih alata, ipak korisnici ne smiju postati taoci ovih alata tj. svrha
korištenja alata je postizanje poboljšanja, a ne obrnuto. Prema nekim istraživanjima
čak 60-70 % projekata poboljšanja ne zahtijeva uporabu naprednih statističkih alata.
Umjesto orijentacije na korištenje najnaprednijih statističkih alata poduzeća se moraju
orijentirati na vlastiti razvoj sposobnosti rješavanja problema.
Razvoj detaljnih procesnih mapa i ocjena predloženih poboljšanja: tipičan pristup jest
da se najprije identificiraju procesi poduzeća, a zatim napravi odabir i prioritizacija
projekata poboljšanja.
18 Chakravarty, S. S., „Six Sigma programs: An implementation model“, Int. J. Production Economisc, Vol. 119, 2009., str. 1-16.19 Moosa, K., Sajid, A., Critical analysis of Six Sigma implementation, Vol. 21, No. 7, str. 745-75920 Chakravarty, S. S., „Six Sigma programs: An implementation model“, Int. J. Production Economisc, Vol. 119, 2009., str. 1-16.
10
Razvoj detaljnog implementacijskog plana i formiranje timova za njegovu realizaciju
na najnižoj razini.
Implementacija, dokumentacija i revidiranje programa.
U tablici 1. nalazi se detaljniji opis faktora ključnih za implementaciju Šest sigma
sustava u organizaciji.
Tablica 1. Opis ključnih faktora implementacije Šest sigma sustava
Faktor Opis
Vodstvo, uključenost i obveza
menadžmenta
Pružanje adekvatne financijske pomoći
Uključivanje u sastanke ocjene napretka projekta
Komuniciranje želja, potreba i očekivanja kupaca kroz
organizaciju
Trening i razumijevanje Šest
sigma metodologije i alata
Osiguranje budžeta za trening
Pokretanje formalnog programa edukacije
Ocjena razumijevanja edukacijskih programa
Povezivanje Šest sigme i
poslovne strategije
Definiranje strategije pojedinih odjela
Definiranje veza između strategija pojedinih odjela
Komunikacija strategije prema svim hijerarhijskim
razinama
Povezivanje Šest sigme i
kupaca
Određivanje potreba, zahtijeva i očekivanja kupaca
Komuniciranje zajedničkih ciljeva na svim razinama
organizacije
Vještine prioritizacije, odabira i
upravljanja projektima
Određivanje vremenskog okvira projekta
Određivanje odgovornosti za svaki korak projekta
Nadzor odvijanja projekta
Povezivanje Šest Sigme i
dobavljača
Odabir dobavljača koji će se uključiti u programe
poboljšanja
Komuniciranje opće i strategije pojedinih odjela prema
dobavljačima
Izvor: Laosirihongthong, T., Rahman, S., Saykhun, K., „Critical Susess Factors of Six Sigma Implementation: An
Analytic Hierarchy Prosess Based Study“, Int. Jour. of Innovation and Technology Management, Vol. 3, No. 3,
2006, str. 307.
11
Jedna od kritika koja se često upućuje Šest sigmi jest njen izrazito loš utjecaj na
inovacijski kapacitet poduzeća.21 Iako se uz pojam Šest sigma često veže riječ revolucionarna
promjena, ono što ustvari donosi ispravna primjena ovog sustava jest revolucionarno
poboljšanje poslovnih rezultata, dok se isporučeni proizvodi ili organizacijski procesi ne
moraju mijenjati toliko drastično. U kontekstu inovacija radikalnu promjenu predstavlja
plasiranje potpuno novog proizvoda potpuno novim kupcima i upravo s tog aspekta kritičari
Šest sigma sustava nude cijeli niz argumenata protiv ovog sustava. Nužno je primijetiti kako
uspjeh bilo koje inicijative kvalitete uključujući i Šest Sigmu ovisi o koegzistenciji pažnje
prema detaljima i inovacija. Dok strukturne varijable kao DMAIC osiguravaju pažnju
detaljima kontekstualni faktori kao uključenosti menadžmenta ili crnih pojaseva osiguravaju
inovacijsku kulturu22 (Jones et al. 2010). Navedene činjenice svjestan je i Gupta koji ističe
kako je jedan od ključnih izazova s kojima se susreću crni i zeleni pojasevi izazov stvaranja
revolucionarnih rješenja.23 Šest sigma može biti jedan od načina na koji se stvara dvolična
organizacija24. Prema Schroederu i suradnicima ova metodologija stimulira istodobno i
strukturnu kontrolu i strukturnu eksploraciju.25
Oni koji implementiraju Šest sigma sustav stvaraju sustav upravljanja temeljen na
podacima te moraju koristiti elementarnu do srednju statistiku na svim razinama i svim
funkcijama u organizaciji.26 Temeljni princip Šest Sigme jest „podizanje organizacije na
poboljšanu sigma sposobnost kroz primjenu rigoroznih statističkih tehnika i alata27
21 Hindo, B. „AT 3M: A struggle between efficiency and creativity“, BusinessWeek, No. 4038, 2007., str. 3.22 Jones, E. C., Perast, M. M., Adams, S. G., „A framework for effective Six Sigma Implementation“, Total Quality Management, Vol. 21, No. 4, 2010., str. 415-424.23 Gupta, P., The Six Sigma Performance Handbook: A Statistical Guide to Optimizing Results, McGraw-Hill, New York, 2004., str. 105.24 Dvolična organizacija jest pojam koji se upotrebljava kad je riječ o organizacijama koje su sposobne u isto vrijeme ostvarivati dva na prvi pogled suprotna cilja, u ovom slučaju radi se o isporuci kvalitetnih i inovativnih proizvoda/usluga.25 Schroeder, R. G., Linderman, K., Liedtke, C., Choo, A., „Six Sigma: Definition and Underlying Theory“ Journal of Operations Management, Vol. 26, 2008., str. 536-554.26 Moosa, K., Sajid, A., Critical analysis of Six Sigma implementation, Vol. 21, No. 7, str. 745-75927 Laosirihongthong, T., Rahman, S., Saykhun, K., „Critical Susess Factors of Six Sigma Implementation: An Analytic Hierarchy Prosess Based Study“, Int. Jour. of Innovation and Technology Management, Vol. 3, No. 3, 2006, str. 303-319.
12
1. DMAIC METODOLOGIJA
Tri su temeljna elementa Six sigma modela, a to su:28
1. unapređenje procesa,
2. dizajniranje / redizajniranje procesa,
3. upravljanje procesima.
Unapređenje procesa: cilj unapređenja procesa je u pronalaženju i eliminaciji uzroka
nedostatnih performansi postojećih procesa. Nedostatne performanse mogu uzrokovati ili
vidljive probleme ili spriječiti organizaciju u efikasnom poslovanju. U svom radu na
poboljšanju poslovnih procesa timovi koriste prvenstveno DMAIC metodologiju.
Primjena DMAIC metodologije slijedi nakon odabira projekta pri čemu se naravno,
polazi od jasnog definiranja samog problema. Pojedine od navedenih faza DMAIC modela
uključuju slijedeće radnje :
D - Definiranje problema ili prilike za poboljšanje. U ovoj fazi kreira se Project
Charter. To je ključni dokument u kojem se navode osnovni parametri bitni za sam projekt.
Određuje se obujam projekta, područje koje on obuhvaća, krajnji korisnici, članovi
tima koji će sudjelovati na projektu, rokovi do kojih pojedine faze moraju biti gotove, kao i
druge koristi za samu kompaniju.
Project Charter konačni je output faze definiranja, a izrazito je važan jer predstavlja
putokaz koji obuhvaća slijedeće:29
opisuje poslovni slučaj, uključujući cost-benefit analizu,
definira problem koji se pokretanjem projekta želi riješiti,
specificira obujam projekta,
deklarira cilj projekta,
28 http://www.asq.org/picss/ixsigma.html29 Gupta, P., The Six Sigma Performance Handbook, McGraw Hill, 2005., str 167.
13
definira uloge pojedinih članova tima,
utvrđuje vremenski rok, kritične točke i poželjne rezultate projekta,
utvrđuje resurse i ostale zahtjeve.
Ovo je faza u kojoj je izrazito korisno poznavanje pravih alata i metoda za upravljanje
kvalitetom. Ukoliko postoje nužni resursi potrebni za provođenje projekta, potrebno ih je
odrediti. Dio prve faze je i intervjuiranje korisnika kako bi se saznalo što je osnovni problem
i koja su očekivanja korisnika. Također, cijeli se poslovni proces raščlanjuje i određuje se koji
su inputi i outputi procesa te interakcija između sudionika u procesu. Alati koji se koriste u
ovoj fazi su: brainstorming, dijagram afiniteta, ishikawa dijagram, dijagram tijeka, dijagram
oblika strijele itd.
M - Mjerenje performansi procesa. Vremenski najdulja faza u kojoj se prikupljaju svi
relevantni podatci procesa koje je moguće brojčano izraziti. Cilj je utvrđivanje uzročne veze
između performansi procesa i dodavanja vrijednosti za kupca. Određuju se varijable koje
utječu na proces, inputi, outputi, korisnici, vremenske varijable. U ovoj se fazi od alata koriste
brojne statističke metode kako bi se na osnovu prikupljenih podataka iskazala Šest sigma
vrijednost, a alat koji se najčešće koristi je Pareto dijagram. U njemu se iskazuju najvažnije
varijable procesa tj. one koje imaju najveći utjecaj na proces, dok ostale koje nisu toliko
značajne ostaju po strani. Time je omogućeno da se projekt fokusira na najvažnije varijable te
samim tim ostvari i najveći učinak. Od ostalih alata koriste se još: histogrami, kontrolne karte
itd.
A - Analiza procesa kako bi se utvrdili korijeni slabih performansi, uključujući odluku
može li se proces poboljšati ili ga treba redizajnirati. Podrazumijeva analiziranje podataka
prikupljenih u fazi mjerenja. U ovoj fazi već je vidljiv način kako unaprijediti proces i kojim
putem dalje voditi projekt. Provodi se identifikacija uzroka prethodno definiranih problema,
postepeno se sužava izbor uzročnika te se projekt usmjerava prema glavnom uzroku. Ovo je
faza teoretskog rješavanja problema, a od alata se koriste: Ishikawa dijagram, stratifikacija,
matrični dijagram itd.
I - Poboljšanje procesa kroz eliminaciju uzroka problema. Dolaskom u ovu fazu
projekt se bliži svom kraju. Ovu fazu nije moguće započeti bez završetka prethodnih. U fazi
unaprjeđenja provodi se iskazivanje rješenja problema u stvarnom okruženju. Do rješenja se
14
dolazi korištenjem spoznaja i analiza prethodnih faza. Testiranje se vrši uglavnom
pilotiranjem na nekom primjeru iii simuliranjem sustava nakon implementacije rješenja.
Alati koje je moguće koristiti u ovoj fazi su:
Programirane karte za proces odlučivanja i
stablo dijagram.
Slika 2. Stablo dijagram za odabir PDS-aSlika 15. Stablo dijagram: Odabir smjera na petoj godini prediplomskog sveučilišnog studija
ODABIR SMJERA POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA
KORISNOST STUDIJA
ISPITI
IMAGE STUDIJA
NASTAVNI KADAR
utjecaj na plaću
napredovanje
društvene veze
način polaganja ispita
broj ispita
težina ispita
iskustvo starijih studenata
podatci iz medija
profesori
asistenti
stručnjaci iz prakse
Izvor: http://www.google.hr/imgres?hl=hr&sa=X&biw=1366&bih=608&tbm=isch&prmd=imvns&tbnid
C- Kontrola poboljšanja procesa kako bi se provjerilo ostvaruju li se zacrtani ciljevi.
Faza kontrole zapravo je faza zaključivanja projekta. U njoj se kontrolira implementacija
rješenja te se nadgleda proces i njegovo funkcioniranje nakon uvođenja rješenja. Posebno je
bitno osvrnuti se na reagiranje procesa i sudionika nakon uvođenja rješenja, te biti spreman na
dodatne aktivnosti oko eventualnih manjih prilagodbi.
15
Redizajn procesa: ponekad puko poboljšanje postojećeg procesa nije dovoljno, stoga
se prilazi dizajniranju novog procesa ili barem redizajniranju postojećeg. Postoji nekoliko
razloga zbog kojih je to potrebno napraviti:
Organizacija se može odlučiti na zamjenu umjesto popravljanja nekih procesa;
Tijekom unapređenja procesa utvrdi se kako postojeći proces nikad neće priskrbiti
razinu kvalitete koju kupci žele;
Organizacija uočava mogućnost da ponudi potpuno nov proizvod ili uslugu.
Upravljanje procesima: upravo zato sto zahtijeva fundamentalne izmjene u strukturi i
upravljanju procesima, ova točka predstavlja vremenski najduži i najizazovniji dio Šest sigma
modela. Upravljanje procesima sastoji se od:
definiranja procesa, ključnih zahtijeva kupaca i vlasnika procesa,
mjerenja performansi u odnosu na zahtjeve kupaca i ključne pokazatelje performansi,
analize podataka s ciljem usmjeravanja upravljanja procesima,
kontrole performansi procesa nadgledanjem inputa i outputa, s brzom reakcijom na
probleme i varijabilnost procesa.
Uspostavljanje Šest sigma modela unutar organizacije dugoročan je proces čija je bit
neprekidni proces konstantnog unaprjeđenja. Cak i najpredanije kompanije planiraju
uspostavljanje Šest sigma sustava u roku od šest do deset godina. Ipak, s druge strane, ako se
pravilno uvede, ovaj model nudi opipljive financijske rezultate u kratkom razdoblju; štoviše,
od menadžmenta se i očekuju sto brži rezultati iz jednostavnog razloga sto oni mogu
poslužiti za daljnju motivaciju zaposlenika u provođenju programa.30
30 Vorley G., Tickle F., Quality management «Tools and Techniques,, Biddles limited, 2002., str. 94.
16
2. ALATI ZA IMPLEMENTACIJU ŠEST SIGMA KONCEPTA
Osnovna karakteristika Šest sigma modela, kao sto je već prethodno navedeno, je
izrazita uporaba statističkih alata. Svi članovi projektnih timova upoznati su sa osnovama
statističke analize iako se uloge pojedinih članova u cijelom procesu, naravno, razlikuju.
Uloge sežu od jednostavnog prikupljanja podataka pa sve do provođenja najsloženijih
statističkih analiza. Pored izrazite uporabe statistike, šest sigma model koristi još veliki broj
alata za upravljanje kvalitetom čije korištenje najčešće zavisi o fazi DMAIC metodologije. Za
svaku fazu karakteristična je uporaba velikog broja propisanih alata. U nastavku ovog rada
ukratko ce se prezentirati samo najvažniji alati koji se koriste unutar Šest sigma metodologije.
To su:
definiranje: Pareto analiza,
mjerenje: Deskriptivna statistika,
analiza: FMEA analiza,
poboljšanje: DOE31 i Taguchieva metoda
kontrola: Kontrolne karte.
Pareto analiza: koristi se, prije svega, za razlučivanje najvažnijih uzroka određenih
događaja/problema. U slučaju prikupljanja velikog broja podataka pomaže nam da odvojimo
važne i nevažne podatke. Pareto pravilo najjednostavnije se ilustrira kroz jednostavnu 80/20
zakonitost, prema kojoj samo 20 posto uzroka rezultira sa 80 posto problema; radi se o
pravilu koje se može primijeniti u većini životnih situacija. Zahvaljujući primjeni Pareto
principa organizacija se može posvetiti najvažnijim projektima koji su ujedno i financijski
najisplativiji, dok veliko mnoštvo problema koji ne stvaraju velike troškove ili njihova
neprovođenje ne utječe značajno na povećanje prihoda može zanemariti.
U slučaju da frekvencijska distribucija ne odgovara Pareto pravilu, ili drugim riječima,
kada su sve pojave nastupile približno podjednak broj puta, koristimo ponderiranu Pareto
analizu. Kao ponder može poslužiti trošak koji pojedinačni problem uzrokuje. Primjenom ove
metode dolazi se do istinski najvažnijih problema koje je potrebno otkloniti.
31 Design of experiments
17
Pareto analizu provedenu u okviru Šest sigma metodologije karakterizira tzv. PPI
indeks (indeks prioriteta projekta). PPI indeks računa se prema sljedećoj formuli:
PPI= SxP/CxT
S - potencijalne uštede ostvarene projektom,
P - vjerojatnost uspjeha projekta,
C- trošak provođenje projekta,
T- vrijeme završetka projekta.
Deskriptivna statistika: koristi se, prije svega, za opisivanje funkcioniranja procesa
koristeći pritom najjednostavnije statističke pokazatelje. Koristeći deskriptivnu statistiku
saznajemo tri stvari o određenoj distribuciji, a to su: lokacija ili centriranost populacije,
raspršenost i oblik distribucije. Najčešće korišteni pokazatelji u okviru deskriptivne statistike
su: aritmetička sredina, mod, medijan, raspon, varijanca, standardna devijacija,
asimetričnost, itd.
FMEA analiza: radi se o sistematičnoj metodi čiji je krajnji cilj identificiranje
potencijalnih pogreški s ciljem zaustavljanja njihova nastanka kako bi se minimalizirala
vjerojatnost da se kupac susretne sa analiziranim pogreškama. Pritom su u obzir uzeti i
unutarnji i vanjski kupci. Tri su najvažnija pokazatelja na temelju kojih se formira RPN
odnosno pokazatelj važnosti određenog problema u okviru FMEA analize, a to su:
ozbiljnost problema- svaki problem koji se javi u organizaciji nema iste posljedice, a
kao pokazatelj ozbiljnosti može poslužiti trošak uklanjanja određenog problema;
vjerojatnost pojave- mjeri vjerojatnost pojavljivanja određenog problema.
vjerojatnost detekcije problema prije njegove manifestacije.
Nakon određivanja RPN-a za probleme s kojima se određena organizacija suočava,
neovisno radi li se o proizvodnji određenih proizvoda ili pružanju usluga, pristupa se
izdvajanju onih problema koji su najvažniji (imaju najveći RPN) te se provodi cijeli niz mjera
kako bi se njihov RPN smanjio na prihvatljivu razinu.
18
DOE (Design of experiments) metoda: moćna statistička tehnika kod koje najveću
vrijednost predstavlja činjenica kako je, za razliku od drugih modela, moguće istodobno
pratiti utjecaj dvije ili vise varijabli na output određenog procesa. Svi prethodni modeli
orijentirali su se na zasebno proučavanje pojedinih varijabli, dok su ostale držali
konstantnima.
Taguchieva metoda32: polazište ove metode nalazi se u koncepciji „robusnog dizajna“:
Prema ovom konceptu, proizvodnja outputa mora biti u potpunosti neovisna o varijacijama
unutar inputa same proizvodnje. Ukratko, Taguchijev model može se sažeti u dvije osnovne
ideje:
Kvaliteta bi se trebala mjeriti kao odstupanje od zadane ciljne vrijednost, a ne kao
uklapanje u zadane granice tolerancije kao sto je to primjerice slučaj na kontrolnim
kartama.
Kvalitetu je nemoguće osigurati kroz dorade i inspekciju, nego se ona mora postići
već prilikom dizajniranja procesa i proizvoda.
Kontrolne karte: najpoznatiji su alat korišten za održavanje procesa pod statističkom
kontrolom. Najčešći način krivog korištenja kontrolnih karata javlja se u slučaju kada se
njima mjere performanse procesa koji prethodno nije stavljen pod statističku kontrolu. U
slučaju da kontrolne karte ukazu na odstupanje od zadanih granica dolazi do obustavljanja
proizvodnje; stoga je jasno da ih je nemoguće koristiti za procese kojima se prethodno nije
ovladalo. Drugim riječima kazano, kontrolne karte nisu alat za poboljšanje performansi
procesa, već je njihova uloga tek dana vrijeme ukazu na nastale probleme, tj. dana vrijeme
registriraju sistemske uzroke varijacije. Kontrolne karte dijele se na dvije osnovne vrste, a to
su atributivne i varijabilne kontrolne karte, ovisno o vrsti podataka koji se prikupljaju.
Atributivni podaci javljaju se onda kad postoje samo dva moguća ishoda mjerenja npr. dobar-
los, prihvatljiv-neprihvatljiv, visok-nizak, itd., dok su varijabilni podaci rezultat raznih
mjerenja te se najčešće brojčano iskazuju.
32 16 Gupta, P, The Six Sigma Performance Handbook, McGraw Hill' 2005.str 311.
19
3. FORMIRANJE ŠEST SIGMA TIMOVA
Tim možemo definirati kao maleni broj ljudi komplementarnih vještina usmjerenih na
ostvarenje zajedničkog cilja temeljenog na pristupu za koji zajednički odgovaraju. Šest sigma
projekti zahtijevaju raznolikost vještina koje sežu od tehničke analize do razvoja i
implementacije rješenja. Šest sigma timovi su međufunkcijski, sto znači da uključuju
pojedince iz raznih odjela i funkcija jedne organizacije. Ove timove također karakterizira i
postojanje stroge hijerarhije uloga, kao i kodnih imena pod kojima članovi timova
funkcioniraju. Šest sigma timova sačinjavaju sljedeći članovi:
Šampioni: Radi se o menadžerima vrhovne razine koji promoviraju i vode uspostavu
Šest sigma projekata u najvažnijim područjima poslovanja. Šampioni razumiju
filozofiju kao i alate Šest sigma projekata; oni biraju projekte, određuju ciljeve,
pribavljaju sredstva, te nadgledaju timove; odgovorni su za završetak i rezultate
projekata, biraju članove tima.
Glavni crni pojas: Zaposlenik koji na Šest sigma projektima radi puno radno
vrijeme, odgovoran za strategiju, mentorstva, razvoj i rezultate projekta. U pravilu
nisu članovi projektnog tima ali ih savjetuju i usmjeravaju pri rješavanju problema.
Crni pojas: U potpunosti obučeni pojedinci koji su prošli najmanje 160 sati obuke za
korištenje alata te izvršavaju cjelokupnu tehničku analizu vezanu za Šest sigma
projekte. Zadatak crnih pojaseva je da tehničke podatke konvertiraju u jezik koji
razumiju šampioni. Oni su u pravilu vode timova, te nakon završetka projekta zajedno
sa odgovornima za analizirani proces rade na implementaciji rješenja. Pored
tehničkih vještina, moraju još posjedovati i liderske te komunikacijske vještine.
Zeleni pojas: Zaposlenici obučeni za primjenu Šest sigma metodologije koji dio
radnog vremena provode u radu na Šest sigma projektima. Oni provode jednostavnije
analize podataka, asistiraju crnim pojasevima te nude ideje za poboljšanja.
Članovi tima: Pojedinci iz raznih funkcijskih odjela koji potpomažu ostvarenje
pojedinih projekta. Najčešće je njihova dužnost prikupljati podatke.
20
4. ŠEST SIGMA I HRVATSKA
Implementacija sustava Šest sigma zanimljiva je hrvatskim kompanijama prvenstveno
jer je riječ o jednoj od varijanti nadogradnje postojećih sustava upravljanja kvalitetom.
Štoviše, posjedovanje norme ISO 9000 može se također smatrati jednim od nužnih preduvjeta
uspjeha implementacije jer primjena norme jamči poznavanje temeljnih statističkih alata ali i
svrhe postojanja cjelokupnog sustava.
Izvori koji opisuju implementaciju metodologije Šest Sigma u Hrvatskoj su zaista
oskudni. Ipak, Kondić i suradnici ističu kako sustavna i organizirana implementacija ove
metode u Hrvatskoj gotovo i ne postoji.33 Kad je riječ o Hrvatskoj i kompanijama koje su
implementirale ovaj sustav, većina njih se može klasificirati u jednu od dvije skupine:
Velike kompanije sa stabilnim izvorima prihoda u potrazi za učinkovitom
metodologijom upravljanja troškovima (Pliva, Raiffeisenbank Austria)
Kompanije u stranom vlasništvu kod kojih je inicijativu za implementaciju pokrenuo
strani vlasnik (Alstom Hrvatska, 3M Hrvatska).
Jedan od najvećih problema kad je riječ o implementaciji ovog sustava u RH zasigurno
predstavlja i problem edukacije i treninga zaposlenika. Navedeni principi temelj su cijelog
sustava i upravo o njihovoj kvaliteti ovisi sudbina cijelog projekta. Nažalost i edukacija i
trening zahtijevaju ulaganje značajnih resursa kako novčanih tako i vremenskih te stoga
posebno malim kompanijama ne predstavljaju primamljivu opciju. Profil kompanija koje u
ovom trenutku primjenjuju sustav Šest sigma vrlo vjerojatno nudi i jedino moguće rješenje za
popularizaciju ovog sustava u budućnosti. Naime, njegov put ka masovnoj uporabi omogućit
će upravo velike kompanije u stranom vlasništvu te tek nakon što koncentracija ovog sustava
u navedenim kategorijama organizacija postane dovoljno velika moguće je očekivati
prelijevanje uporabe na mala i srednja poduzeća.
33 Kondić, Ž., Maglić, L., Čikić, A. „Investigation of implementation of Six Sigma Methodology in small production organizations and prediction of its wider application in Croatian companies“, Technical Gazzete, Vol. 16, 2009., str. 94.
21
ZAKLJUČAK
Na kraju rada još će se jednom sumirati svi faktori koji bi trebali doprinijeti uspjehu
implementacije Šest sigma sustava. Prije toga još jednom je potrebno istaknuti da koliko god
se činilo kako se potpora menadžmenta ovoj metodologiji podrazumijeva ona ne traži
formalnu potporu već aktivni angažman top menadžera te ispunjavanje ovog cilja zaista
predstavlja kamen temeljac izgradnje Šest sigma sustava.
Standardizirana aplikacija: pod tim se ne misli samo na standardizaciju metrike i
metodologije ovog sustava koja je obavljena na više nego zadovoljavajući način nego na
standardizaciju uvođenja sustava Šest sigma u organizaciju. Bez obzira što se kad je riječ o
standardizaciji implementacije Šest sigma sustav nalazi daleko ispred ostalih (uz iznimku
norme ISO 9000) daljnja standardizacija je još uvijek potrebna. Navedena činjenica posebno
je bitna kad je riječ o kriterijima za odabir pojedinih projekata poboljšanja. Naime iako se
kriterij ostvarenih financijskih ušteda čini sasvim jasan, točnost procjene uglavnom ovisi o
sposobnostima i iskustvu članova tima odnosno voditelja projekata, a ne objektivnim
kriterijima. S druge strane, ostvarivanje financijskih ušteda ne može biti jedini kriterij za
odabir projekata jer jako često žrtvovanje trenutne profitabilnosti može u budućnosti
poduzećima osigurati znatno intenzivniji rast. Ipak, priča o standardizaciji implementacije ima
i svoju tamnu stranu. Iako s jedne strane nudi siguran recept za postizanje uspjeha te
osigurava brzo širenje sustava, pitanje je koliko se pristup postizanju poboljšanih performansi
u današnjem izrazito dinamičnom okruženju uopće može standardizirati. Činjenica je kako će
jedan dio znanja vezan za uporabu sustava kvalitete bilo da se radi o Šest sigmi ili nekom
drugom sustavu uvijek biti tacitan i upravo je taj dio ključan za tretiranje kvalitete kao izvora
konkurentske prednosti.
Dvojni ciljevi: uloga Šest sigma sustava ne mora biti stvaranje revolucionarnih novih
proizvoda i osvajanje novih tržišta. Međutim, tvorci sustava moraju biti svjesni kako postoji i
dio poslovanja kojemu ova metodologija jednostavno nije primjerena. Japanska poduzeća
najbolji su primjer kako kvaliteta nije odgovor na svaki izazov te u određenim tržišnim
situacijama pretjerano inzistiranje na kvaliteti može biti kontraproduktivno.
22
Naglasak na statističkim tehnikama: kvalitetna edukacija zaposlenika po pitanju
statističkih tehnika nužni je preduvjet uspjeha implementacije. Jedan od osnovnih ciljeva
uspostave stroge hijerarhije uloga na kojoj inzistira ova metodologija upravo je u definiranju
statističkih znanja potrebnih na pojedinim razinama. Posjedovanje norme ISO 9000 može se u
kontekstu nadogradnje sustava promatrati kao pozitivan preduvjet, međutim pokušaj njegove
nadogradnje bez usvajanja novih znanja, a posebno kad je riječ o statističkoj metodologiji
unaprijed je osuđen na neuspjeh. Kao primjer potrebno je navesti da svaki projekt poboljšanja
kreće od računanja trenutne sigma razine te aspekt uporabe statističkih tehnika zaista
zahtijeva posebnu pažnju. Poželjno je da se u početku primjene angažiraju kompetentni
suradnici, a cijelo vrijeme organizacija mora provoditi adekvatan trening i edukaciju vlastitih
zaposlenika.
Povezivanje projekata poboljšanja i strategije organizacije: još jedan od nužnih
preduvjeta uspjeha jest zasigurno zadržavanje konzistentnosti i fokusa u projektima
poboljšanja. Iz tog razloga često se navodi kako je prije implementacije samog Šest sigma
sustava potrebno detaljno proučavanje okruženja poduzeća koje obuhvaća prvenstveno kupce
i dobavljače ali i sve ostale izvore radikalnih promjena u okruženju.
Izgradnja sustava nagrađivanja članova projektnih timova: Svaki član tima koji
rješava projekt poboljšanja mora znati što ga očekuje ako uspješno dovrši projekt. Navedeno
se u nekim zemljama smatra ključnim faktorom uspjeha (Njemačka). Raspodjela dobiti od
projekta mora biti razrađena do detalja. Dio ostvarenih ušteda treba predvidjeti za financiranje
drugih projekta, odnosno dio zarade se investira u još veću zaradu. Na taj način metodologija
direktno sama sebe financira i potiče razvoj proizvoda, procesa, poduzeća u cjelini.
23
LITERATURA
1.) Knjige
Breyfogle, III. G. W., Implementing Six Sigma, (2E), Haboken, John Wiley, New York,
2003.
Bosilj Vukušić, Vesna i dr. Upravljanje poslovnim procesima, Školska knjiga, Zagreb, 2007.
Bosilj Vukušić, Vesna i dr. Upravljanje poslovnim procesima, Sinergija, Zagreb, 2004.
Chakravarty, S. S., „Six Sigma programs: An implementation model“, Int. J. Production
Economisc, Vol. 119, 2009.
Gijo, E. V., Rao, T. S., „Six Sigma Implementation- Hurdles and More Hurdles“, Total
Quality Management, Vol. 16, No. 6, 2005.
Kondić, Ž., Maglić, L., Čikić, A., „Investigation of implementation of Six Sigma
Methodology in small production organizations and prediction of its wider application in
Croatian companies“, Technical Gazzete, Vol. 16, 2009.
Kumar, U. D., Nowicki, D., Ramirez-Marquez, J. E., Verma, D., „On the optimal selection of
process alternatives in a Six Sigma implementation“, Int. J. Production Economics, Vol. 111,
2008.
Kwak, H, Y., Anbari, F. T., „Benefits, obstacles and future of Six Sigma approach“,
Technovation, Vol. 26, 2006.
Laosirihongthong, T., Rahman, S., Saykhun, K., „Critical Susess Factors of Six Sigma
Implementation: An Analytic Hierarchy Prosess Based Study“, Int. Jour. of Innovation and
Technology Management, Vol. 3, No. 3, 2006.
Lazić M. Alati, metode i tehnike unapređenja kvaliteta, univerzitetski udžbenik, Mašinski
fakultet, Kragujevac, 2006.
Mader, D. P., Design for Six Sigma, Quality Progress, Vol. 35, Issue 7, 2002.
McCarty, T., Daniels, L., Bremer, M., Gupta, P., The Six Sigma Black Belt Handbook,
McGraw-Hill, New York, 2005.
Moosa, K., Sajid, A., Critical analysis of Six Sigma implementation, Vol. 21, No. 7, 2010.
Pande Pete, Holpp Larry. Što je šest sigma?, Mate d.o.o., 2006. Godina.
Panian, Željko, Poslovna informatika, Zagreb: Informator, 1999.
24
2.) Internet
http://www.isixsigma.com/new-to-six-sigma/getting-started/what-six-sigma/ (10.03.2012)
http://www.businessballs.com/sixsigma.htm (10.03.2012)
http://www.nickmutt.com/process-of-six-sigma.htm (13.03.2012)
http://www.sixsigmadigest.com/six-sigma-methodology.shtml (13.03.2012)
25
POPIS PRILOGA
Popis tablica
Tablica 1. Opis ključnih faktora implementacije Šest sigma sustava.......................................12
Popis slika
Slika 1. Šest sigma metrika.........................................................................................................5
Slika 2. Stablo dijagram za odabir PDS-a.................................................................................16
26