Uzroci Prvoga svjetskog rata mnogobrojni su i sloeni, ali svoj korijen uglavnom imaju u neravnomjernom ekonomskom razvoju vodeih europskih zemalja u 19

Uzroci Prvoga svjetskog rata mnogobrojni su i sloeni, ali svoj korijen uglavnom imaju u neravnomjernom ekonomskom razvoju vodeih europskih zemalja u 19. stoljeu, odnosno injenicom da su se mnoge drave - kaoNjemaka,ItalijaiJapan- iz politikih i drugih razloga relativno kasno profilirale kao velike sile te nisu mogle ravnopravno konkuriratiVelikoj BritanijiiFrancuskoju kolonijalnoj ekspanziji.

Drugi vaan razlog bio je procvatnacionalizmakao dominantne ideologije uEuropi19. stoljea. S obzirom na to da se granice drava uglavnom nisu poklapale s etnikim granicama, stvarno ili izmiljeno ugnjetavanje sunarodnjaka s druge strane granice bio je stalan izgovor za rat, dok su stara, ali jo uvijek postojea, vieetnika carstva kaoAustro-UgarskailiOsmansko Carstvopostala nestabilnija. S obzirom na postupni porast slobode tiska i demokratskih standarda u mnogim europskim dravama, vlade su postajale sve ovisnije o javnom miljenju i sporove s drugim dravama postajalo je sve tee rjeavati diplomatskim putem.

Nacionalizam je esto prerastao uovinizam, a u Njemakoj i urasizam, odnosno teze o superiornostigermanskihnadslavenskimnarodima. To jeDrugi Reichvodilo u gotovo neizbjeni sukob sRusijom, u kojoj je u to doba dominiraopanslavizam. Eskalaciju svih tih procesa u globalni sukob spreavao je diplomatski sustav ravnotee sila ustanovljen naBekom kongresu1815. godine. Taj je sustav nakonfrancusko-pruskog ratamodificiran nastojanjem njemakog kancelaraOtta von Bismarckada sprijei savez izmeu Francuske i Rusije, koji bi novonastalu dravu natjerao da ratuje na dvije fronte.

Bismarckova su nastojanja da ouva mir putem diplomacije prestala nakon to je na njemako prijestolje sjeo militantni carVilim II.On je smatrao da Njemaka, kao vojniki i ekonomski najsnanija drava u Europi, moe svrgnutiBritansko Carstvos mjesta jedine globalne supersile. Zbog toga je njemaka vanjska politika postala sve agresivnija, a Njemaka je uloila velike napore da stvori ratnu mornaricu koja bi mogla Britancima oteti dominaciju nad svjetskim morima i tako preoteti britansko kolonijalno carstvo.

Glavni su uzrok izbijanja I. svj. rata bile nesuglasice izmeu lanica Antante i njihovih saveznika te lanica Centralnih sila i njihovih saveznika oko odravanja i irenja nacionalnih i kolonijalnih imperija (imperijalizam; kolonijalizam). Njemaka je ula u rat kako bi od svojih suparnika preotela kolonije i podruja utjecaja te ostvarila svj. prevlast. Austro-Ugarska je ula u rat kako bi uvrstila prevlast u Srednjoj Europi, na Balkanu i podruju Jadranskoga i Egejskoga mora. Gl. ciljevi Velike Britanije bili su ouvanje vlastitoga kolon. imperija i slabljenje Njemake kao glavnoga i opasnoga suparnika. I Francuska je ula u rat kako bi ouvala kolon. carstvo, oslabila Njemaku i povratila Alsace i Lorenu, koje joj je Njemaka oduzela u ratu 187071. Carska se Rusija borila za utjecaj na Balkanu i u Osmanskom Carstvu, za Galiciju i Bukovinu, ali i za Dardanele, tj. za izlaz na Sredozemno more. Japan je elio ojaati svoj utjecaj u Kini i preoteti njem. posjede na Tihom oceanu. Talijanski su zahtjevi obuhvaali Juni Tirol, Slovensko primorje s Trstom, Istru, dio Dalmacije i Albanije, Antalyu i Izmir u Maloj Aziji te proirenje tal. kolonija u Africi. Na izbijanje rata takoer su utjecali: trajne napetosti u sloenom sustavu saveza uspostavljenom nakon 1870. koji se poeo iscrpljivati, utrka u naoruanju, unutranjopolit. situacija u pojedinim dravama (os. Njemakoj) ali i pogrjene percepcije moguega sukoba (ope miljenje u veini drava bilo je da e rat zavriti do kraja 1914) te slaba diplomatska komunikacija.Dogaaj koji je nedvojbeno obiljeio poetak kraja jednog dugoronogmirnodopskog razdoblja u povijesti Europe sasvim sigurno predstavlja atentat na nadvojvodu Franza Ferdinanda, poinjen u Sarajevu 28. lipnja 1914.

Kompleksnost tadanjih politikih odnosa, produbljenih etnikih podjelama na jugoistoku Europe, izbila je u prvi plan slijedom dogaaja koji su doveli do prvog velikog svjetskog sukoba. Po zavretku Balkanskih ratova iz 1912. i 1913., krojitelji vanjske politike Kraljevine Srbije kao i vei dio srpskog javnog mnijenja pokazivali su, uz podrku Ruskog Carstva, sve veu razinu agresivnosti prema Austro-Ugarskoj monarhiji. tovie, pojedini elementi u institucijama vlasti radili su na osporavanju, po potrebi ak i oruanim sredstvima, Habsburke vlasti u Bosni i Hercegovini na koju je u predveerje rata bila usmjerena velikosrpska tendencija za ekspanzijom.

Dvadeset osmog lipnja 1914. nadvojvoda Franz Ferdinand, prijestolonasljednik Austro-Ugarske monarhije, koji je nazoio velikim manevrima vojnih postrojbi u Bosni i Hercegovini, posjetio je Sarajevo. Kad se nadvojvodina povorka uputila prema gradskoj vijenici, Franz Ferdinand je izbjegao bombaki atentat koji su pripremili pripadnici organizacije Mlada Bosna. Meutim, na povratku on i njegova supruga, vojvotkinja Honeberg, likvidirani su hicima drugog atentatora Gavrila Principa.

Atentatori Nedeljko abrinovi i Gavrilo Princip bili su austrougarski dravljani srpske narodnosti i pripadnici udruenja Mlada Bosna, iji je osnovni cilj bio pripajanje Bosne i Hercegovine Kraljevini Srbiji. Ubojstvo prijestolonasljednika bila je tragina epizoda sukoba politikih koncepata koji su kulminirali 1914. Sukobljavanje je kao i 1908. i 1909., kod Bosansko-hercegovake krize, suelilo Austro-Ugarsku monarhiju i Kraljevinu Srbiju, ali ovaj put sukob je doveo do opeg rata.Austro-Ugarskanije imala dokaza o neposrednoj sukrivnji srpskih slubenih krugova u pripremanju atentata. Tek nakon rata otkrivena je uloga tajnog srpskog udruenja Crna ruka i njegova voe, pukovnika Dragutina Dimitrijevia Apisa, efa obavjetajne slube glavnog stoera, ali i protivnika tadanje srbijanske vlade.

U srpnju 1914. beka je vlada znala samo to da su atentatori nabavili oruje u Beogradu i da im je pogranina straa pomogla pri prijelazu granice. Za to je srpska vlada mogla biti neizravno odgovorna jer, vjerojatno obavijetena o uroti, nije uinila sve potrebno da sprijei akciju urotnika. S druge strane, na energinu i neposrednu akciju Austro-Ugarsku je navela unutranja politika. Nezadovoljstvo Slavena unutar monarhije bila je opasnost za njezin opstanak a izostanak odlune akcije nesumnjivo bi bio poticaj za djelovanje skupina iz redova drugih naroda. Kako bi takvu opasnost otklonilo, vodstvo monarhije se odluilo na obraun sa Srbijom kojim bi istu trajno uklonilo kao opasnost po vlastiti opstanak. Budui je bilo teko napasti protivnika bez upozorenja, Austrougarska vlada pripremala je ultimatum kako bi zatraila zadovoljtinu i odtetu zbog sarajevskog atentata. Tekst je pripreman na nain da je Be mogao biti siguran kako e srbijanska vlada odbiti ultimatum. Uz pronalaenje i kanjavanje svih sudionika atentata, beka vlada traila je od srpske da osudi propagandu koja se na njezinu teritoriju vodila protiv Austro-Ugarske, raspusti udruenja koja se posveuju politikoj propagandi i primi austrougarske inovnike koji e sudjelovati u ukidanju prevratnikih gibanja. Nota je predana srpskoj vladi 23. srpnja i dan je rok od 48 sati za odgovor, bez pregovora ili rasprave.

Srbija je velikim dijelom, uz neka ogranienja, prihvatila zahtjeve, ali je odbacila klauzulu koja je predviala djelovanje austrougarskih agenata na srpskom teritoriju. Bez opirnijeg ispitivanja, Austro-Ugarska je prekinula diplomatske odnose. Unato savjetima Velike Britanije da otponu izravni pregovori Austro-Ugarske i Srbije kojim bi se rijeila nastala kriza, 27. srpnja sastavljen je tekst objave rata koji je slijedei dan brzojavno predan srpskoj vladi. Time je atentat u Sarajevu postao izravni povod koji je u slijedu dogaaja doveo do izbijanja Prvog svjetskog rata. Suprostavljeni politiki koncepti, temeljeni na nerijeenim nacionalnim odnosima, potvrdili su svu kompleksnost stanja u jugoistonoj Europi koje se nakon rata dodatno intenziviralo. Na taj je nain prestala dugorona prisutnost dinastije Habsburg u hrvatskim krajevima to je u konanici dovelo do novih drutveno-politikih nestabilnosti i sukoba.

Sarajevski atentatposluio je kao povod za izbijanjePrvog svjetskog rata. Naime,Gavrilo Princip, lan tajne organizacije "Mlada Bosna" koja je imala za cilj da putem buna, ustanaka i oruanih atentata zbaci kolonijalnuaustrougarskuvlast uBosni i Hercegovini, izvrio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu -Franju Ferdinandai ciljajui generala Oskara Pooreka, sluajno ubio i nadvojvodinu suprugu Sofiju28. lipnja(28. juna)1914.

Prvobitni uzroci za planiranje i izvoenje Sarajevskog atentata lee jo u godini1878., tonije u odlukama doneenim naBerlinskom kongresukada Austro-Ugarska dobiva pravo okupiratiBosnu i Hercegovinuna trideset godina protivno vanjskopolitikim interesima Srbije i Crne Gore koji su htjeli zajedno anektirati tu Tursku pokrajinu. Formalno Bosna i Hercegovina je i dalje ostala Turska pokrajina, ali sada pod vojnom kontrolom Austro-Ugarske. Jedina potencijalna odteta za oekivano teritorijalno irenjeSrbijipostaje meunarodno priznanje nezavisnosti i pripojeno podruje grada Nia i njegove pokrajine.

Bez obzira na situaciju u Bosni sada i slubeno nezavisna Srbija se poinje u vanjskopolitikim poslovima oslanjati na Be i pokuaje teritorijalnog irenja na istoni Balkan. Srpska katastrofa u agresivnom ratu protiv Bugarske 1885-86 nije zavrila okupacijom i aneksijom Srbije samo zbog intervencije Austro-Ugarske koja tada spaava srpsku nezavisnost. Prijateljski odnosi izmeu Beograda i Bea e trajati sve do zavretka vladavine Obrenovia.

Dravnim udarom u Srbiji i dolaskom na vlast biveg francuskog asnika Petra I. Karaorevia 1903. godine politiki ciljevi se poinju mijenjati i jedan od najvanijih ciljeva postaje oslobaanje porobljene srpske brae u Austro-Ugarskoj. Vanjskopolitiki oslonac za tu politiku se naao u novim prijateljskim, saveznikim odnosima s Rusijom i Francuskom, dok zahlaenje s Austro-Ugarskom dovodi docarinskog rataizmeu1906.-1911, a aneksija Bosne i Harcegovine 1908. godine dovodi gotovo do pravog rata. Pobjeda Srbije u Balkanskim ratovima (1912 i 1913) i njeno prikljuenje Kosova i Makedonije, ne sputava ambicije o "oslobaanju" porobljene brae u zapadnim srpskim zemljama koja neprestano jaa.

Automobil u kojem se Franjo Ferdinand vozio za vrijeme atentata

S druge strane u Balkanskim podrujima Austro-Ugarske dolazi da jaanja ideje o stvaranju junoslavenske dravne zajednice u kojoj prava Srba, Hrvata i Slovenaca nee biti ugnjetavana od strane Njemaca i Maara. To nezadovoljstvo Slavena je poetkom dvadesetog stoljea postalo oito i mlaoj generaciji dravnih slubenika u Beu iji glavni predstavnik postaje prijestolonasljednik Franjo Ferdinand koji poinje zagovarati reformu dvojne Austrijsko-Maarske unije u trojnu Austrijsko-Maarsko-Slavensku uniju. Ta ideja je odbojna Maarskim politiarima koji bi tom reformom izgubili izlazak na more, ali ona je bila vie nego odbojna Kraljevini Srbiji iji premijer Nikola Pai e kasnije izjaviti da se jedini put u ivotu uplaio kada je uo za tu Ferdinandovu ideju

PrijestolonasljednikFranjo Ferdinand. rtva kobnog dogaaja.

Gavrilo Principubija austro-ugarskog prijestolonasljednikaFranju Ferdinandai njegovu enu Sofiju.

Osnovnu ulogu u atentatu e odigrati tajna srpska teroristika organizacijaCrna rukakoja je slubeno osnovana 10. lipnja 1910. godine iako su njeni lanovi ve ranije bili ukljueni u teroristike operacije i politika ubojstva kao na primjer ubojstvo srpskog kralja Aleksandra Obrenovia. Glavni zapovjednik Crne Ruke je bio ujedno i glavni zapovjednik Srpske vojne obavjetajne slube pukovnikDragutin Dimitrijevi Apis. Na podruju BosneCrna rukaje kontrolirala organizaciju Mlada Bosna iji lanovi e izvriti atentat.

Planovi za ubojstvo Franje Ferdinanda poeli su se stvarati tek poto se tajnim kanalima u Srpskoj obavjetajnoj slubi na elu saD.D. Apisomsaznalo da austro-ugarski prijestolonasljednik dolazi u Sarajevo da nadgleda vojne vjebe. Aktivnostima na granici, prebacivanju trojice mladia sa orujem u Bosnu bio je obavijeten srpski premijerNikola Paikoji je navodno srpskom ambasadoru u Monarhiji naredio da vijesti prenese dravnom vrhu meutim, on je to prenio previe diskretno, govorei da su vjebe i pokazivanje moi na srpski vjerski praznik moda previe provokativni. U samom atentatu sudjelovalo je sedam osoba rasporeenih po marruti od polja gdje su se odravale vjebe do Gradske vijenice:

Mehmed MehmedbaiVasa ubriloviNedeljko abrinovije bacio bombu na povorku, ali je prijestolonasljednik odgurnuo bombu sa krova i ona je pala na sljedei automobil u koloni.

Cvetko PopoviDanilo IliTrifko GrabeGavrilo Princip: kao i ostali atentatori niz ulicu su uli eksploziju bombe i napustili svoja mjesta. Neobinim spletom sluajnosti, nadvojvodin automobil je u trenutku proao pored Gavrila Principa koji je iskoristio priliku i potegao revolver. Prvim hicem je pogodio nadvojvodu a drugim, namijenjenim Oskaru Pooreku, vojvotkinju Sofiju. On, kao i ostali atentatori su uhvaeni i sueno im je od 12. do 28. listopada1914. godine. Austro-Ugarska monarhija je odmah po dospijeu vijesti o atentatu optuila Srbiju i njenu vladu za organiziranje prevrata van svoje teritorije, zatim provela samo formalnu istragu. Vijest o ubojstvu je bila kao poruena za Austro-Ugarsku koja je samo traila povod da zarati sa Srbijom, uvjerena da e je pokoriti i unititi jednim udarcem. Namjere Austro-Ugarske najbolje se vide u ultimatumu upuenom Srbiji.

Uvecer 28. lipnja 1914. izbile su u Sarajevu protusrpske demonstracije i izgredi, pri emu su uniteni srpski duani i kue. Novireis-ul-ulemaDemaludin auevijavno je prosvjedovao protiv tog pogroma i osobno uzeo u zatitu nekoliko Srba.[1]Antisrpskih nemira je bilo i u drugim delovimaBosne, uBeui drugim austrijskim gradovima.[2]U danima nakon sarajevskog atentata antisrpska oseanja su se veoma proirila Habsburkim carstvom.[3]

Gavrilo Princip- atentator, ubojica i revolucionar. Ubojica Franje Ferdinanda.Situacija za Austro-Ugarsku nakon atentata je bila prilino jednostavna. Prijestolonasljednik je bio ubijen od strane pripadnika udruenja Mlada Bosna koji su bili obuavani i naoruani u Beogradu. Takoer Austro-Ugarska policija je nala dokument o organizaciji atentara potpisan od Nikole Paia 5. lipnja 1914 (23 dana prije atentata) u kojem je napisan i nadimak jednog od atentatora. Srbija e 1917 godine izvesti pred sud sada nepoeljnogDragutin Dimitrijevi Apisazbog zloina nevezanih s ovim Sarajevskim atentatom i on e tada priznati da ga je organizirao u svojstvu "Glavnog zapovjednika Srpske vojne tajne slube". Na kraju zbog drugih zloina koje nije ni poinio Apis je 1917 osuen i strijeljan. Vrhovni sud Srbije e ga 1953. godine proglasiti nevinim za zloine zbog kojih je 1917 pogubljen.

Austro-Ugarska e nakon zvretke preliminarne istrage atentat uputiti takozvani Srpanjski ultimatum Srbiji koji e na poetku Srbija vie manje prihvatiti, da bi ga nakon dobijene podrke od Rusije potom odbila. S druge strane bez obzira na dokaze koji povezuju Srbiju s ubojstvom Franje Ferdinanda, Austro-Ugarski car Franjo Josip se estoko protivio objavi rata. Bez obzira na narodnu elju za osvetom, vlastito ministarstvo vanjskih poslova (u liku ministra grofa Leopolda Bertholda), zapovjednitvo vojske koje zahtjeva rat od 1913 (nakon Balkanskih ratova) i punu podrku Njemake on je odbijao potpisati objavu rata. U tom trenutku najvee mogue napetosti dio srpskih vojnika se "grekom" iskrcao na Austro-Ugarskoj obali na to su tamonji vojnici pucali u zrak. To je bio zavrni "mirnodopski" akt krize stvorene atentatom u Sarajevu i Austro-Ugarska 28. srpnja 1914 objavljuje rat Srbiji. Navodne rijei Franje Josipa nakon potpisivanja mobilizacije su bile: "Ja sam sve uradio najbolje to sam mogao, ali sada je sve gotovo"[4].Ubrzo potom Rusija objavljuje rat Austro-Ugarskoj, a Njemaka Rusiji i Francuskoj s ime poinjePrvi svjetski rat.

Gavrilo Princip(Obljaj,25. srpnja1894.-Theresienstadt,28. travnja

HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/1918." \o "1918." 1918.), bio jeatentatorna Franju Ferdinanda. Bio je pripadnik jugoslavenske organizacijeMlade Bosne. Mladi Srbin iz Bosne voen idejom izdvajanja svih junih Slavena iz Austro-Ugarske monarhije izvrio je atentat naFranju Ferdinanda,austro-ugarskogprijestolonasljednika, kad je ubijena i groficaSofija,28. lipnja1914.godine uSarajevu. Ovaj dogaaj, poznat kaoSarajevski atentat, uzrokovao je poetak akcije protivSrbijeto je dovelo doPrvoga svjetskog rata,a kasnije i raspada Austro-Ugarske monarhije.

Gavrilo Princip, sin potara, roen je u srpnju 1894. godine u mjestuObljajkodBosanskog Grahova. Bio je jedno od devetero djece, od kojih je jedno umrlo u djetinjstvu. Njegovo zdravlje od najranije je dobi bilo problematino i patio je odtuberkuloze. USarajevuje pohaao Trgovaku kolu. Gavrilo Princip je odgajan na srpskoj mitologiji, tijekom kolovanja u Sarajevu na Trgovakoj koli proirio je svoje vidike i postupno se odmicao od radikala u zatvorenim srpskim omladinskim akim organizacijama. Jedna od presudnih uloga za takav njegov postupak bila je prijateljstvo s HrvatomIvom Kranjeviemkoji mu je pomogao u koli, a poslije su se obojica "nali da jednako mislimo i osjeamo" iako su bili razliitih nacionalnosti, to je za Principa bilo svojevrsno iznenaenje. Za vrijeme gimnazijskog kolovanja bio je iskljuen iz estog razreda zbog veze s jednom uenikom protuaustrijskom organizacijom. O Principovom postupnom odmicanju od iste prosrpske struje u Mladoj Bosni svjedoi navod iz njegovog pisma prijateljuMarku Maglovu, u kojem Princip nakon osnivanja Srpsko-hrvatske nacionalistike omladine1912.u Sarajevu, pie: "Oni su nas (misli se srpski radikali, op. a.) otpoeli odmah da napadaju svim moguim izrazima i naroito su nam predbacivali da nismo Srbi. Nastao je meu nama dubok jaz i mrnja." Sva ta iskustva natjerala su Principa da jo jae poradi na hrvatskosrpskom zbliavanju u okviru akih drutava. Tako je na preteno hrvatskim studentskim demonstracijama18. veljae1912. u Sarajevu, koje je organizirao bosanski HrvatLuka Juki, protiv maarske vlasti u Hrvatskoj, meu lake povrijeenima od policijskog konjikog napada na demonstrante prve veeri bio i Gavrilo Princip, iju je odjeu razderala policijska sablja. Princip je nakon toga jo ustrajnije apelirao da se drugi srpski uenici pridrue demonstracijama.[1]Princip se u svibnju1912. preselio se uBeograd. U Beogradu je nastavio kolovanje, zavrio srednju kolu 1914. godine, i stupio u dodir s tajnom organizacijomCrna ruka.[2]Naredne dvije godine veinom je vrijeme provodio je s drugim nacionalistima u planiranju ujedinjenja Bosne i Hercegovine i Srbije Za vrijemePrvoga balkanskog rataprijavio se u Srpsku vojsku kao dragovoljac ali je odbijen

Kada je objavljeno da e nadvojvoda Franjo Ferdinand naslijediti prijestolje Austro-Ugarske te da e posjetiti Sarajevo u lipnju1914.godineDragutin Dimitrijevi, ef obavjetajne slube u srpskoj vojsci i elnik Crne ruke, poslao je tri ovjeka - Gavrila Principa,Trifka GrabeaiNedeljka abrinoviau Sarajevo da izvre atentat. Svakom je dao pitolj, dvije bombe i malu koliinucijanida. Naime, bilo je im je nareeno da izvre samoubojstvo nakon to nadvojvoda bude ubijen jer je Dragutinu Dimitrijeviu bilo od izuzetne vanosti da nitko ne preivi kako bi time eliminirao svaku mogunost da priznaju kako je ubojstvo organizirano. Gavrilo Princip i Trifko Grabe patili su od tuberkuloze i bili su svjesni kako nee jo dugo poivjeti, te su stoga bili voljni dati svoj ivot za svoj politiki cilj - nezavisnost Bosne i Hercegovine odAustro-Ugarske. Po dolasku u Sarajevo zavjerenici su se pridruili ostalim sudionicima zavjere: Muhamedu Mehmedbaiu, Danilu Iliu, Vasi ubriloviu, Cvijetku Popoviu, Miku Jovanoviu i Veljku ubriloviu.

U subotu28. lipnja1914.godine Franjo Ferdinand i Sofija von Chotek vlakom su stigli u Sarajevo. GeneralOskar Potiorek, guverner provincije Bosne i Hercegovine ekao ih je na kolodvoru kako bi ih odveo na primanje u Gradsku vijenicu. U prvom automobilu vozili su se Fehrim uri, sarajevski gradonaelnik i dr. Gerde, naelnik policije. Franjo Ferdinand i Sofija von Chotek bili su u drugom automobilu s Oskarom Potiorekom i grofom von Harrachom. Krov automobila bio je sputen kako bi okupljena gomila imala to bolji pogled na ugledne goste. Nekoliko pripadnika Crne ruke ekalo je du rute kojom e proi Franjo Ferdinand. Svakome od njih bilo je zapovjeeno ubiti Franju Ferdinanda kada doe do mjesta gdje se nalaze. Prvi zavjerenik Muhamed Mehmedbai, koji je stajao ispred zgrade Austro-maarske banke, nije pucao kada je nailo vozilo. Kasnije na suenju izjavio je kako je ispred njega stajao policajac te se bojao da e ga uhititi prije nego to ispali hitac. Naredni atentator bio je Nedeljko abrinovi. Oko 10:15 sati bacio je bombu na nadvojvodino vozilo. Meutim, voza, koji je vidio kako neto leti prema vozilu, je ubrzao te je bomba eksplodirala ispod kotaa narednog automobila. Tada su ozbiljno ranjene dvije osobe koje su se nalazile u automobilu iza vojvodinog - Eric von Merizzi i grof Boos-Waldeck. rapneli bombe pogodili su i desetak promatraa.

Nakon to je bacio bombu abrinovi je progutao cijanid i skoio u rijekuMiljacku. Meutim etiri ovjeka su ga slijedila (meu kojima i dva detektiva) i uspjeli su ga uhvatiti. Otrov nije djelovao pa je odveden u policijsku stanicu. Voza Franje FerdinandaFranz Urban, nakon pokuaja atentata, provezao je veoma brzo pored ostalih zavjerenika te oni nisu pokuali napasti nadvojvodu. Nakon slubenog primanja u Gradskoj vijenici nadvojvoda se interesirao za osobe ranjene u atentatu. Kada su mu rekli da se jo nalaze u bolnici inzistirao je da ih posjeti. Pripadnik nadvojvodine svite barun Morsey rekao je nadvojvodi kako bi to moglo biti opasno, ali je Oskar Potiorek (koji je bio odgovoran za sigurnost kraljevskog para) odgovorio: "Zar vi mislite da je Sarajevo puno atentatora?" Ipak Potiorek je predloio da nadvojvotkinja Sofija ostane u Gradskoj vijenici. Meutim kada joj je barun Morsey to rekao ona se usprotivila: "Sve dok se danas nadvojvoda pojavljuje u javnosti i ja u biti s njim."

Kako bi bio to sigurniji da e nadvojvoda stii do bolnice Potiorek je odluio zaobii gradsko sredite, ali je to zaboravio rei vozau koji je u ulici Franje Josipa skrenuo desno. U to vrijeme na uglu je stajao Gavrilo Princip. Potiorek je tada shvatio da voza ide krivim putem rekavi: "to je ovo? Ovo je krivi put!" Voza je zakoio i krenuo unazad. Kako je to radio sporo Princip je imao vremena izvui pitolj i ispaliti nekoliko hitaca. Nadvojvoda je pogoen u vrat, a nadvojvotkinja u abdomen. Principov metak presjekao je vratnu ilu nadvojvode, ali je on prije nego to e izgubiti svijest uspio povikati: "Sofija, draga moja! Sofija, draga moja! Nemoj umrijeti! Preivi zbog nae djece!" Voza ih je odvezao u Konak, guvernerovu rezidenciju, ali iako su oboje bili ivi kada su stigli do Konaka ubrzo su podlegli ranama. Nakon to je izvrio svoj cilj Princip je uperio pitolj u sebe. Meutim ovjek koji je primijetio to je Princip uinio uhvatio ga je za desnu ruku i sprijeio ga u pokuaju samoubojstva. Ubrzo su stigla i dva policajca koja su uhitila Principa. Nakon sasluanja Principa i abrinovia, oni su odali svoje drugove u zavjeri koji su, osim Muhameda Mehmedbaia koji je uspio pobjei u Srbiju, uhvaeni i osueni za ubojstvo i izdaju. Prema vaeem zakonu maloljetne osobe (ispod 21 godine) nisu mogle biti osuene na smrt te su osueni na 20 godina zatvora.

Nakon sasluanja Principa i abrinovia oni su odali svoje drugove u zavjeri koji su, osim Muhameda Mehmedbaia koji je uspio pobjei u Srbiju, uhvaeni i osueni za ubojstvo i izdaju. Prema vaeem zakonu maloljetne osobe (ispod 21 godine) nisu mogle biti osuene na smrt tako da su osueni na 20 godina zatvora.

"Ja sam jugoslavenski nacionalist koji tei za ujedinjenjem svih Jugoslavena, i nije me briga kakva ce biti drava, samo da bude slobodna od Austrije".

(Gavrilo Princip na sudenju 1914. godine)

Gavrilo Princip preminuo je u 28. travnja 1918. (u 24. godini ivota) od tuberkuloze u zatvoru tvrave Terezin u ekoj. Tri godine kasnije, tone1921. njegovo telo je preneseno u Sarajevo i sahranjeno u zajedniku grobnicu atentatoraMlade Bosne. Za vreme rojalistike Jugoslavije na mjestu atentata postavljena je spomen ploa koja je uspostavomNezavisne Drave Hrvatskei dolaskom nemake okupacijske sile maknuta. Mlai brat Gavrilov, Nikola Princip, uhapen je i ubijen od ustaa, 1941.Utemeljenjem socijalistike Jugoslavije ploa je vraena da bi osnutkom samostalne Bosne i Hercegovine ponovo bila uklonjena.

Spomen ploca atentata jos uvijek stoji gdje je i prije stojala

Gavrilo Princip, u sredini, tijekom suenja 5. prosinca 1914.

Gavrilo Princip preminuo je 28. travnja 1918. godine (u 24. godini ivota) od tuberkuloze u zatvoru tvrave Terezin u ekoj.[2]Tri godine kasnije, tonije1921.godine njegovo tijelo preneseno je u Sarajevo i sahranjeno u zajedniku grobnicu atentatoraMlade Bosne. Za vrijeme rojalistike Jugoslavije na mjestu atentata postavljena je spomen ploa koja je uspostavomNezavisne Drave Hrvatskei dolaskom njemake okupacijske sile maknuta. Utemeljenjem socijalistike Jugoslavije ploa je vraena i postavljene su stope na mjestu odakle je pucao u prijestolonasljednika. Osnutkom samostalne Bosne i Hercegovine, stope su uklonjene, a obnovom fasade muzeja na ijem je zidu bila ploa, ploa je premjetena nie, naglasivi tako novi stav Bosne i Hercegovine prema atentatoru.

Gavrilo Principje biosrpskinacionalista i pripadnik organizacijeMlada Bosna, koji je 28. juna1914. godine izvrio atentat na austrougarskog prijestolonasljednikaFranju Ferdinandau Sarajevu.

Princip je roen25. jula1894. godine uBosanskom Grahovu, kao etvrto od devetero djece. Gimnaziju je pohaao uTuzliiSarajevu, a1912. godine, prilikom boravka uBeogradu, povezuje se sa pripadnicima tajne srbijanske teroristike organizacijeCrne rukei postaje lanMlade Bosne. Po izvrenju atentata, u kojem je osim Ferdinanda sluajno pitoljskim hicima usmrtio i njegovu suprugu Sofiju, pokuava samoubistvo sa bezdjelotvornimcijankalijem, ali biva uhapen pri pokuaju da pored cijankalija sebi puca u glavu. Kao maloljetnik osuen na dvadeset godina robije. Oruje koje je Princip koristio, bilo je Browning M 1910 poluautomatski pitolj, kalibra 7.65x17mm (.32 ACP). Na suenju izgovara reenicu koja ulazi u historiju "Mi smo voljeli svoj narod".

U vrijeme atentata Gavrilo Princip je bio suvie mlad po austrijskom zakonu pa je osuen na doivotni zatvor. Meutim,28. aprila1918. godine, preminuo je u zatvorskoj bolnici uTeresienstadtu, od posljedica izuzetno tekih zatvorskih uslova koji su prouzrokovali tuberkuloze.

Posmrtni ostataci Gavrila Principa i ostalih uesnika atentata su nakon Prvog svjetskog rata7. jula1920. godine preneseni u zajednikoj grobnici uSarajevuda bi tek1939. godine nakon to je zavrena namjenska kapela Svetog Arhanela, "Kapela Vidovdanskih heroja", bili sahranjeni u Starom srpskom pravoslavnom groblju Sv. Mihajlo na Koevu. Kapela Vidovdanskih heroja je podignuta po projektu A. Deroka. Na ploi ugraenoj u kapelu na kojoj se nalazi natpis "Vidovdanski heroji" sa imenima Vidovdanskih heroja stoje i Njegoevi stihovi: "Blago tome ko dovijek ivi, imao se rata i roditi".

Kapela "Vidovdanskih heroja" koja se i danas nalazi uSarajevuje oteena u vandalskom napadu1996. godine.

Historijske ocjene Gavrila Principa su raznolike, tako da je u srpskoj historiografiji zabiljeen kao nacionalni heroj, dok ga austrijska historiografija smatra teroristom. Neutralne historiografije ga obiljeavaju kao srpskog nacionalistu i izvrioca atentata, bez jasnijeg odreenja o prirodi atentata.

elija, uTereznu, u kojoj je bio pritvoren Gavrilo Princip.

28. juni1914: Dugo se vjerovalo da ova slika prikazuje hapenje Gavrila Principa. Danas se smatra da slika prikazuje hapenje sluajnog prolaznika koji je pokuavao da spasi Principa od linovanje od strane razjerena mase naroda.

S dva metka ispaljena na Vidovdan 1914. Gavrilo Princip je otvorio novo poglavlje europske povijesti. Iako je od tada prolo mnogo vremena, diskusije oko njega jo uvijek traju. Je li on bio junak, terorist ili rtva?

Preko puta svakodnevne vreve glavne autobusne stanice u Beogradu die se zgrada Ekonomskog fakulteta. U otvorenom amfiteatru uje se askanje studenata prije predavanja. Nou, studenti su negdje drugdje, ali susjedni Picin park i tada ivi. Ovde desetljeima prijateljice noi ekaju svoje muterije. Iza itavog kolorita prua se Ulica Gavrila Principa, samo jedan od simbola poasti koje u Srbiji uiva sarajevski atentator nacionalni junak koji je 28.lipnja 1914. godine u Sarajevu izveo atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. U nekim drugim europskim prijestolnicama uti ete da je Princip bio terorist, ubojica, krivac za Prvi svjetski rat. No, bilo kako bilo, uoi stogodinjice atentata ovaj dogaaj ponovno plijeni panju i interes. Objavljuju se knjige, dramski tekstovi i borba za ocjenu Gavrila Principa kao da ulazi u odluujuu rundu.

Junak i ubojica

Njegov cilj bilo je oslobaanje Bosne od austrougarske vlasti i stvaranje velike junoslavenske drave. Njegovo sredstvo bio je atentat. Danas, gotovo sto godina kasnije, besmisleno je pitati se je li u ovom sluaju cilj opravdava sredstvo, kae poznati njemaki povjesniar Holm Sundhaussen. Sve je pitanje perspektive. Netko tko je za cilj imao veliku jugoslavensku ili srpsku dravu ima sasvim razliito stajalite od nekoga tko nije elio dravu junih Slavena, a pogotovo ne Veliku Srbiju, kae ovaj profesor za DW.

Franz Ferdinand sa suprugom Sofijom, neposredno prije atentata

Njegov kolega Chrstopher Clark sa Cambridgea, pronalazi jo krau formulaciju: Onaj tko je za nekoga terorist, uvijek je za nekog drugog borac za slobodu. Clark je u posljednje vrijeme mnogo citiran zbog svoje knjige Mjeseari o izbijanju Velikog rata. (Prvog svjetskog rata). U njemakom izdanju knjige je rije terorist ispred Principovog imena promijenjena u rije atentator. Princip i njegovi kolege nisu elieli ubijati nedune ljude i iriti strah meu stanovnitvom. Istina, oni su eljeli stvoriti klimu straha u bekoj politikoj eliti, ali nisu bili teroristi u dananjem pejorativnom smislu rijei, kae Clark za DW.

Za srpskog knjievnika Vladimira Kecmanovia, ne postoji sumnja - pucnji u Sarajevu bili su pucnji za slobodu, a Gavrilo Princip je junak.Kada je ovjek spreman sebe osuditi na smrt, to je junatvo, ne znam kako drugaije to da nazovem, kae Kecmanovi za DW. Povjesniar Sundhaussen, meutim je drugaijem miljenja. On kae kako meta jednog heroja nije trebao biti Franz Ferdinand. Principovo okruenje i Mlada Bosna uvijek su se pozivali na ubojstvo tiranina, a to ne moe biti istina. Ferdinand nije bio tiranin nego reformator.

Ubojstvo austrougarskog prijestolonasljednika bilo povod poetku rata

Revolucionar i rtva

Spisateljica Biljana Srbljanovi kritizira dananje pokuaje da se Gavrilo Princip jednostavno oznai herojem ili teroristom. Njena drama Princip (Mali mi je ovaj grob) prikazana je premijerno prije nekoliko tjedana u Schauspielhaus u Beu, i tu je, kae, nisu zanimale interpretacije Principa nego originalni dokumenti. On je bio prije svega revolucionar. Imao je revolucionarni cilj oslobaanja barem jednog dijela svoje zemlje Jugoslavije koji je bio pod okupacijom. Nainio je revolucionarnu gestu koja je naalost u sebi nosila in nasilja, kae ona.

Srpska knjievnica, za razliku od ostalih sugovornika, Principa vidi i kao rtvu. I to ne samo zato to je skonao u mranoj i vlanoj tamnici, nego i zato to je bio izmanipuliran od strane Crne ruke, koja ga je i vrbovala i naoruala za atentat. Gavrilo Princip nije sasvim razumio kako su njegove pravedne revolucionarne ideje bile zapravo izmanipulirane od strane te paradravne organizacije koja je imala sasvim drugaiji cilj Veliku Srbiju, kae Srbljanovieva u razgovoru za DW.

Razlog i povod

Dr. Holm Sundhaussen

Poslije sarajevskog atentata povijest se ubacuje u petu brzinu kroz samo 37 dana vladat e rat koji e odnijeti 15 milijuna ivota. Nakon austrougarskog ultimatuma Srbiji i objave rata, sukobu se pridruuju Njemaka, Rusija, Engleska i Francuska. Kada se o tome govori, obino se atentat u Sarajevu uzima samo kao direktan povod. Rata bi, smatraju mnogi povjesniari, svakako bilo i bez atentata, prvom slijeedeom prilikom.

Christopher Clark je neto drugaijeg miljenja. Iako kae da bi bilo apsurdno i smijeno kriviti Srbiju za rat, dodaje da je atentat bio vie od pukog izgovora. Tijekom kriza prije 28. lipnja 1914., u diskusijama u Beu golubovi su uvijek pobjeivali sokolove, a tih sokolova itekako ima recimo, naelnik glavnog stoera Konrad von Hetzendorf je prizivao rat svakom prilikom. Ali politika kemija u Beu znaajno se promjenila tek nakon sarajevskog atentata. Najmoniji zagovornik mira je upravo Franz Ferdinand. No, budui da je bio mrtav, vie nije mogao nita rei pria Clark.

Revizija povijesti tako Vladimir Kecmanovi zove tumaenja poput Clarkovog. Zapadni povjesniari pokuavaju relativizirati germansku krivnju i ele za sve okriviti Srbina Principa. Nakon pobjede nad Sovjetima i Istonim blokom u Hladnom ratu, Njemaka i Austrija postaju saveznici Francuske, Velike Britanije i Amerike. Sada, kao pobjednici, pokuavaju izgladiti meusobne povjesne sukobe i proturijenosti, smatra Kecmanovi. To je najlake uraditi preko lea male drave koja iz njihove perspektive nije mnogo znaajna, a pri tome je zbog ratova devedesetih ve ocrnjena kao negativac, zakljuuje on.

Istina je negdje drugdje

Kada se potegne pitanje srpske krivnje za rat, Biljana Srbljanovi rado istie da Gavrilo Princip uope nije bio Srbin. Zato je naa sugovornica u srpskom bulevarskom tisku ve prozvana kradljivicom srpskog junaka. Sam Princip se tijekom suenja predstavljao kao Jugoslaven po nacionalnosti i tvrdio da govori hrvatsko-srpski. U svom posljednjem trenutku lijeniku je izgovorio reenicu koja je ostala zapisana. Rekao je da niti kao mali nije vjerovao u Boga. On dodue potjee iz srpske pravoslavne obitelji ali je sam bio uvjeren Jugoslaven. Tako da ja Srbima nita ne oduzima, Princip se sam opredijelio, dodaje Srbljanovieva.

Ploa u Beogradu

Stavovi e se sueljavati sve jae, kako se bude bliila stota godinjica atentata. Ali na kraju te rasprave, kao i na kraju ovog teksta, moemo se slobodno prisjetiti rijei njemakog filozofa i pisca Friedricha von Schlegela: Istina se ne pronalazi, nego proizvodi. Ona je relativna. Drugim rijeima, bez obzira to kau povjesniari, beogradske prostitutke e i dalje ekati zainteresirane u blizini ploe Ulica Gavrila Principa. Nasuprot tome, Princip (vjerojatno) nikada nee imati ulicu u Beu ili Berlinu.

100 godina nakon sarajevskog atentata u BiH su podijeljena miljenja o Gavrilu Principu i dogaajima koji su prethodili I. svjetskom ratu. ini se da pria o Principu i atentatu nikada nee biti ispriana do kraja.

Kako se primie stota godinjica sarajevskog atentata i poetka Prvog svjetskog rata, tako se i balkanske nacionalistike strasti sve vie razbukatavaju. U neiscrpnoj raspravi o dogaajima koji su prethodili jednom od najmranijih poglavlja u povijesti ovjeanstva Srbin iz sela Obljaj kod Bosanskog Grahova,Gavrilo Princip(naslovna fotografija), ima poseban znaaj. Kao pripadnik "revolucionarne organizacije" Mlada Bosna, on je 28. lipnja 1914. godine u Sarajevu ubio austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju.

Stotinu godina kasnije, raspravama o atentatu i Gavrilu Principu balkanski nacionalistiki voe, kako se to moe vidjeti iz medijskih napisa, nastoje ubrati dodatne politike bodove, posebno u BiH, kako bi u izbornoj 2014. godini ojaali svoje klimave pozicije. U igri su i najave o podizanju spomenika Gavrilu Principu u Beogradu i Istonom Sarajevu, a Franzu Ferdinandu u Sarajevu, pri emu se povijesne injenice selektivno iznose i proizvoljno tumae.

Mjesto atentata u Sarajevu danas

Vladajue strukture u BiH su nesposobne za mijenjanje sumorne sadanjosti i budunosti svojih "podanika", pa se zato utrkuju u mijenjanju zajednike prolosti, a pria o atentatu je jedan u nizu pokuaja manipulacije povijeu kojim se legitimiraju nacionalistike oligarhije, istie sarajevski novinar Senad Peanin.

"Oni koji slave otomanske okupatore BiH u Gavrilu Principu vide i direktnog pretka Radovana Karadia i Ratka Mladia. Drugi, koji ukazuju na tragini idealizam Principovog rtvovanja, ignoriraju injenice o rukopisu Crne ruke kao instrumentu velikosrpskog hegemonizma. U sukobu prvih i drugih, Gavrilo Princip je ponovo rtva, a s njim i mogunost trezvenog sagledavanja povijesnih injenica", kae Peanin za Deutsche Welle.

"Ujedinjenje ili smrt"

DW.DE

Europljani kao mjeseari krenuli u rat

Gavrilo Princip - junak, rtva, ubojica...

Obljetnica sarajevskog atentata

Je li Gavrilo Princip bio heroj, terorist ili rtva indoktrinacije? Je li se, pod maskom jugoslavenstva Mlada Bosna, iji je Princip bio lan, zalagala za srpske velikodravne interese? U kojoj je mjeri srpska organizacija Crna ruka, poznata i pod nazivom "Ujedinjenje ili smrt", utjecala na Mladu Bosnu? Povjesniari o tome danas iznose razliite ocjene.

Navodno nema vrstih dokaza da je Crna ruka bila direktno vezana za srbijansku vladu, no izvjesno je da su ovu organizaciju vodili ljudi iz srbijanskih struktura vlasti. Njen ef je bio utjecajni srbijanski obavjetajac Dragutin Dimitrijevi Apis, od kojeg su atentatori i dobili oruje. Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Edin Radui smatra da je Crna ruka srpska nacionalistika, a prema elementima nasilja koje je pokazivala, i teroristika organizacija. "Crna ruka je imala i neke jugoslavenske pretenzije, ali je to jugoslavenstvo uglavnom podrazumijevalo dominaciju srpstva", tvrdi Radui.

Grafika suvremenika na kojoj je predoen atentat u Sarajevu 28. lipnja 1914.

Bosanskohercegovaki povjesniar Tomislav Iek kae da danas ima mnogo razliitih tumaenja o tome je li Princip bio heroj ili terorist te je li atentat bio povod ili uzrok rata. "Gavrilo Princip je bio lan Mlade Bosne oko koje se takoer danas stvara jedna velika zbrka. Ta je organizacija bila protiv Habsburke Monarhije. Gavrilo Princip je ubio Franza Ferdinanda, ali i njegovu trudnu suprugu Sofiju Hchenberg, to je stvorilo dojam da je rije o teroristikom inu. To i je bio teroristiki in, ali treba znati njegovu pozadinu. Austro-Ugarska se pripremala za jedan rasplet dogaaja koji bi uslijedio i bez atentata", kae Iek za Deutsche Welle.

"Srbijanskavlada je bila apsolutno protiv rata"

Profesor Iek istie da se uoi stote godinjice atentata i poetka Prvog svjetskog rata ponovo postavlja pitanje odgovornosti za te dogaaje. "U odreenim krugovima se javljaju potpuno neutemeljeni napori da bi se na nekoga svalila povijesna odgovornost ili da bi se ona s nekoga skinula. Danas se pronalaze i kao nekakvi dokazi, spominju tzv. eksluzivni dokumenti, meu kojima je i pismo austrijskog guvernera Oskara Potioreka, koji su i prije vie puta objavljeni te s tog aspekta ne predstavljaju nikakvu novost. Ako uzmemo u obzir povijesne injenice, onda je jasno da nema dileme oko odgovornosti za Prvi svjetski rat. Samo se traila iskra koja bi zapalila svijet. Srbijanska vlada na elu s Nikolom Paiem je bila apsolutno protiv rata", tvrdi Iek.

Principovi otisci na mjestu dogaaja

No, ima i onih koji misle drugaije. Austrijsko-britanski povjesniarChristopher Clark vjeruje da je Srbija odgovorna za Prvi svjetski rat, a njegova knjiga "Mjeseari" izazvala je buru negodovanja u Beogradu. Direktor sarajevskog Instituta za povijest Husnija Kamberovi najavio je da e stota godinjica atentata i poetka Prvog svjetskog rata u Sarajevu od 19. 6. do 21. 6. 2014. godine biti obiljeena i velikom znanstvenom konferencijom na kojoj e oko 150 povjesniara iz velikog broja zemalja raspravljati o uzrocima i posljedicama Prvog svjetskog rata. "elimo vidjeti to se moe potvrditi, a to eventualno promijeniti u interpretaciji poetka, trajanja i posljedica Prvog svjetskog rata", pojasnio je Kamberovi.

Razlike u bh. gleditima

Percepcije tih dogaaja i danas su razliite, posebno u BiH. Budui da je rije o Balkanu, o Gavrilu Principu nema pravog povijesnog odgovora, kae za Deutsche Welle osniva i urednik mostarskog portala www.neznase.ba Emil Karamati. "Uglavnom se sve svodi na epsko promatranje uz prizvuk gusala s ciljem raspirivanja nacionalistikih strasti i, budui da je izborna godina, u svrhu najprizemnijeg oblika stranakog divljanja. S druge strane, pria oko spomenika Franzu Ferdinandu samo je sirovi odgovor na sirovu priu oko Gavrila Principa", kae Karamati.

Glavni i odgovorni urednik portala www.6yka.com Aleksandar Trifunovi podsjea da je jedino politiko gorivo koje pokree ivot u BiH podgrijavanje strasti, pri emu se koristi svaka linost ili dogaaj. Tako je i s Principom. "Meutim, prekrajanje povijesti u beskonanost predstavlja dokaz potpune nezrelosti jednog drutva. U povijesti koju sam ja uio u zemlji u kojoj sam odrastao, a to je bila Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija, Gavrilo Princip se smatrao herojem i hrabrim, mladim nositeljem ideje jugoslavenstva i borbe protiv okupatora. Ja misim da je takav povijesni odnos prema njemu potpuno opravdan i logian", kae Trifunovi za Deutsche Welle.

I dok Princip u Beogradu i dalje ima svoju ulicu...

U Srbiji nema posebnih dilema oko lika i djela Gavrila Principa.Osniva i urednik beogradskog portala http://kolumnista.com/ Aleksandar Bei kae da bi u ovoj zemlji bilo "heretino" razmiljati o tome je li Gavrilo Princip bio terorist, jer ga najira javnost doivljava kao heroja. "Poslije 100 godina, sarajevski atentat se u Beogradu tumai kao neminovnost koja nije skrivila Prvi svjetski rat, ve samo ubrzala njegovo izbijanje. Povjesniari su, takoer, jednoglasni da je Princip osoba koja je izvrila atentat i nitko ga ne doivljava kao terorista, a tek malo tko kao rtvu. Srpski mediji predstavljaju Gavrila Principa kao 'luonou slobodarske misli', kae Bei za Deutsche Welle.

I danas su, kao i 1914. godine, vidljive nedoumice, kako o Gavrilu Principu, tako i Austro-Ugarskoj okupaciji (aneksiji) BiH. Iznosei zanimljive podatke o raspoloenju graana prema Austro-Ugarskoj, Vladimir Dedijer u svojoj knjizi "Sarajevo 1914" navodi da se jedan od atentatora, bosanski Srbin Nedeljko abrinovi, posvaao s vlastitim ocem, koji je uoi dolaska prijestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevo na kui istakao austrougarsku zastavu.

Percepcije graana

Miljenja graana BiH i danas su podijeljena. B.R. iz Mostara tvrdi da je Gavrilo Princip "svjesno ili ne, radio za srbijanske, a ne jugoslavenske interese". "Naoruala ga je Crna ruka, instrukcije je dobivao od srbijanskih obavjetajaca i na kraju je, pucajui u trudnu enu, poinio i teroristiki in. Nisam siguran da su ba svi u BiH, posebno Hrvati, tada bili za neku ideju jugoslavenstva", kae B.R.

"Atentat pripadnika Mlade Bosne na Ferdinanda bio je samo inicijalna kapsula svemu onom to se dogodilo poetkom dvadesetog stoljea u Europi. Princip je prije svega bio revolucionar, kao i drugi pripadnici Mlade Bosne, i elio je slobodu za svoju zemlju", kae N.K. iz Trebinja.

M.T. iz Banja Luke smatra da se ljudi i njihova djela moraju promatrati u kontekstu vremena i dogaaja u kojem su ivjeli i djelovali. Ona podsjea da su Austro-Ugarsku zvali i "tamnicom naroda" zbog ega je bilo logino to je i u BiH, u vrijeme ideje jugoslavenstva, bilo ljudi koji su se protivili aneksiji BiH. "U tom smislu, Princip za mene nije ni heroj ni terorist, ve jednostavno mladi ovjek koji je zajedno sa svojim prijateljima imao neku ideju za koju je vjerovao da je dobra, plemenita i uzviena. Rat je bio neminovan u vrijeme kada se atentat dogodio, ali je atentat bio gotovo savren povod. to se spomenika tie, mislim da bi trebalo obiljeiti ovaj dogaaj na isti nain na koji je ve bio obiljeen, vratiti iz Muzeja njegove stope i spomen plou na mjesto gdje se dogaaj i desio. Sve drugo je politizacija", kae M.T.

... u Sarajevu je Principov most dobio novo ime

A M.K. iz Sarajeva kae da je Gavrilo Princip bio romantiar, poput veine mladia njegove dobi. "Pod jakim utjecajem nacionalistike propagande iz Beograda veina lanova Mlade Bosne uinila bi to i on, ali bi to isto uinili i pripadnici trenutno postojeih nacionalistikih grupa u Srbiji i BiH. to se spomenika tie, treba ih podii u Sarajevu, na mjestu na kojem se atentat dogodio. Ja sam za spomenik i Principu i Ferdinandu, odnosno dogaaju po kojem je Sarajevo prvi put postalo globalno poznato", kae M.K.

"Za mene je Gavrilo Princip bio jedan nedovoljno obrazovani mladi, zadojen idejama nacionalizma koje su ga na kraju i natjerale da uradi takvu, po meni katastrofalnu stvar. Inicijativa za podizanje spomenika Gavrilu Principu je klasina nacionalistika propaganda, poput inicijative za postavljanje kria na Zlatitu iznad Sarajeva", istie K.K. iz Sarajeva.

S obzirom na razliita gledita graana, ali i tumaenja povjesniara, ini se da pria o Gavrilu Principu i sarajevskom atentatu na ovim podrujima nikada nee biti ispriana do kraja, te da su glavne linije podjela oko njegove uloge danas izraajnije nego prije stotinu godina.

Pucnji u Sarajevu 28. juna 1914. odjeknuli su u cijelom svijetu.Gavrilo Principbio je pripadnik Mlade Bosne, organizacije pod uticajem tajnog srbijanskog udruenja Ujedinjenje ili smrt, poznatog i kao Crna ruka. Austrougarska je za ubistvo prijestolonasljednikaFranza Ferdinandai njegove suprugevojvotkinje Sophieoptuila Srbiju. Uslijedio je jedan od najsmrtonosnijih sukoba u historiji, Prvi svjetski rat.

Prema elementima nasilja koje je ispoljavala, moe se rei da je 'Crna ruka' bila teroristika organizacija"

Pojedini historiari tvrde da Crna ruka nije bila direktno vezana za srbijansku vladu, ali da su je vodili ljudi iz srbijanskih struktura vlasti. ef ove organizacije bio je uticajni srbijanski obavjetajacDragutin Dimitrijevi Apis, od kojeg su atentatori dobili i oruje. Razliita su miljenja o karakteru Crne ruke koja je, prema ocjeni strunjaka, ispoljavala i teroristiko djelovanje, objavio je danasDeutsche Welle.

Prema elementima nasilja koje je ispoljavala, moe se rei da je 'Crna ruka' bila teroristika organizacija. Ona je, takoer, bila i srpska nacionalistika organizacija. To je bilo vrijeme tzv. srpsko-hrvatskog jedinstva, odnosno jugoslovenstva, pa je 'Crna ruka' imala i neke jugoslovenske pretenzije. No, to jejugoslovenstvo uglavnom podrazumijevalo dominaciju srpstva, kae dr.Edin Raduiprof. Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Stope Gavrila Principa

Svaa atentatora s ocem

Historiari ocjenjuju da sarajevski atentat nije odraavao tadanju volju naroda u BiH, kako se to isticalo u vrijeme srpske dominacije na ovim prostorima. Iznosei zanimljive podatke o raspoloenju graana prema Austrougarskoj,Vladimir Dedijeru svojoj knjizi Sarajevo 1914 navodi da se jedan od atentatoraNedeljko abrinoviposvaao sa sopstvenim ocem koji je uoi atentata na kui istakao i austrougarsku zastavu.

Radui tvrdi da najvei broj ljudi u BiH u to vrijeme nije bio za nasilne promjene. Ni dominantna grupa ljudi koja je tada vodila srpsku nacionalnu politiku nije bila za agresivan nain rjeenja tog pitanja. Mnogi Srbi proizilazili su iz jednog graanskog miljea. Znatan broj Srba tada se bavio i trgovinom, a trgovaki elementi ne vole nagle prevrate, kae dr. Radui.

No, pojedini srpski krugovi Principa svrstavaju u red najveih nacionalnih heroja,poredei ga i sa Miloom Obiliem. Uticaj je to i propagande, jer je malo koji historijski dogaaj politiziran kao sarajevski atentat. Kako se kroz 20. stoljee mijenjao dravni i politiki sistem, tako se atentat razliito tumaio, pojanjava struna saradnica u sarajevskom Institutu za historijudr. Vera Katz.

Kada se poredaju injenice o sarajevskom atentatu, od 1914. preko Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne drave Hrvatske koja je zbrisala pomen na Principa, njegovog ponovnog oivljavanja u socijalistikoj Jugoslaviji do devedesetih kada su u Sarajevu uklonjene stope postavljene 1953, onda se moe pratitii upotreba historijskih dogaaja u politike i ideoloke svrhetokom cijelog 20. stoljea, kae dr. Katz.

Slino pie iSlobodna Evropakoja napominje da djeca u Bosni i Hercegovini danas ue razliito, u ovisnosti o mjestu ivljenja. Posljedice razliite interpretacije istorijskih injenica i turo izuavanje dogaaja oko kojih ne postoji politika saglasnost u zemlji je teko ispraviti, upozorava prof. dr.Zijah ehi.

Sarajevski stavovi - negativni

Razliita su i miljenja graana. Princip je za jedne heroj, a za druge terorista. U Sarajevu prevladavaju negativni stavovi. Za jedne je terorista, a za druge osloboditelj i patriota koji je elio dobro ovoj zemlji tvrdi graanin Sarajeva.Atentat nije bio u interesu BiH nego 'Velike Srbije', kae mladi Sarajlija. Ne volim ljude koji uzrokuju nesreu i ne mogu zamisliti da neko iz dobrih namjera moe ubiti trudnu enu, istie graanka Sarajeva.

Posjeta Ferdinanda glavnom gradu BiH bila je planirana za 28. juni, dan koji se u kalendaru srpskog nacionalizma obiljeava kaoVidovdan, odnosno godinjica Kosovske bitke. Atentat je izvren kod Latinske uprije. U bivoj Jugoslaviji most je bio nazvan po atentatoru Gavrilu Principu, da bi mu nakon osamostaljenja BiH ponovo bio vraen prvobitni naziv, pieDW.

Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa je Sarajevski atentat. Dvadeset osmog juna ove godine navrilo se tano 99 godina otkako jeGavrilo Principu Sarajevu ubio austrougarskog prestolonasledinika nadvojvodu Ferdinanda i njegovu enu Sofiju, to je bio povod za izbijanje Prvog svetskog rata. Od tada, evo ve celo jedno stolee vode se debate o tome ta je bio sarajevski antentat, ko je stajao iza njega i da li je ubistvo nadvojvode Ferdinanda bilo herojski ili teroristiki in.

Nai sagovornici su dva istoriara:Edin Radui, docent na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, iBojan Dimitrijevi, nauni savetnik Instituta za savremenu istoriju iz Beograda.

Razgovaralo se o tome da li je iza atentatu stajala ondanja vlada Srbije, kakva je bila uloga tajne srpske organizacije Crna ruka i njenog voe pukovnikaDragutina Dimitrijevia - Apisa, da li su atentatori, pripadnici organizacije Mlada Bosna, delovali samoincijativno ili su primali naloge iz Beograda, ta deca u Bosni i Hercegovini i Srbiji ue o Gavrilu Principu, kao i o tome zato je u srpskom narodu dominatno miljenje da je Gavrilo Pricip bio heroj, dok Bonjaci i Hrvati na njega gledaju kao na negativni istorijsku linost.

Omer Karabeg: ta je bio cilj zaverenika? ta su hteli da postignu ubistvom austrougarskog prestolonaslednika? Zato je ubijena i njegova ena? Da li je ona bila, kako bi se to danas reklo, samo kolateralna teta?

Edin Radui:Sarajevski atentat je bio jedan u nizu agresivnih inova organizacija koje su eljele brzu promjenu drutveno-politikih sistema. One su eljele kraj austrougarske monarhije i stvaranje drave koju je trebalo da predvodi Srbija, zvala se ona Srbija ili Jugoslavija. Sutinski, atentat je bio rezultat sukoba dva nacionalizma - agresivnog srpskog nacionalizma, s jedne strane, i agresivnog austrougarskog imperijalizma, s duge strane. Sofija je bila samo kolateralna teta. Prva i stvarna meta bio je Franc Ferdinand.

Omer Karabeg: Ali ta se htelo da postigne tim atentatom?

Edin Radui:Trebalo je terorom i nasiljem uzdrmati austrougarski reim i pokazati da nema legitimno pravo vlasti na ovim prostorima.

Bojan Dimitrijevi:Cilj zaverenika, pripadnika Mlade Bosne zadojenih romantizmom i nacionalizmom, bila je borbe protiv centralnog reima u Beu. Kljuno je pitanje kakva je bila uloga Srbije u svemu tome, to jest da li je Mlada Bosna bila inicijator ili je to bila srpska strana, odnosno tajna teroristika organizacija Crna ruka. Udeo jednih i drugih je i danas istorijska nepoznanica. Sumnjam da su sami atentatori, koji su u stvari bili maloletna lica, imali jasan ideoloki cilj. Njihova akcija je bila jedan revolucionarni in saobrazan tom vremenu.

Omer Karabeg: Gospodine Raduiu, da li je, po vama, iza atentata stajala ondanja Srbija?

Dugoroni ciljevi srpske vlade i ciljevi nacionalistike ili nacionalne organizacije, kakva je bila Mlada Bosna, sutinski se nisu razlikovali.

Edin Radui:S obzirom da ima malo podataka, teko bi bilo dokazati direktni uticaj srpske vlade. Meutim, treba imati u vidu da je u ondanjoj Srbiji vladalo uvjerenje da je Bosna i Hercegovina dio srpskog nacionalnog prostora. Dugoroni ciljevi srpske vlade i ciljevi nacionalistike ili nacionalne organizacije, kakva je bila Mlada Bosna, sutinski se nisu razlikovali. Drugo je pitanje da li je Srbiji u tom trenutku odgovarao rat. Podaci pokazuju da je Srbija nastojala da ga izbjegne. Ali do Prvog svjetskog rata bi dolo i bez atentata. Naao bi se neki drugi povod.

Apisovi ljudi su bili veza izmeu Mlade Bosne i zvaninih krugova u Beogradu.

Bojan Dimitrijevi:Sasvim je sigurno da su ideje koje su vodile i Mladu Bosnu i vladu Srbije, a i tajnu organizaciju Crna ruka, na ovaj ili onaj nain bile sline ili iste. Re je o ruenje Austrougarske monarhije i stvaranju nove, ire, srpske ili jugoslovenske drave. Meutim, postupci su im bili razliiti. Dok je srpska vlada elela sve, samo ne rat u tom trenutku, verovatno je da su pripadnici Mlade Bosne gledali na atentat sa revolucionarnim i mladalakim zanosom. Glavno je pitanje da li je postojala transmisija izmeu zvanine dravne politike tadanje Srbije i izvrilaca atentata. Kljuna linost u svemu tome bio je ef obavetajnog odeljenja Glavnog eneraltaba Kraljevine Srbije, pukovnik Dragutin Dimitrijevi-Apis, koji je istovremeno bio i jedan od voa oficirske grupe koja je izvrila Majski prevrat i ubila Aleksandra Obrenovia i njegovu suprugu i koja je oformila tajnu organizaciju poznatu kao Crna ruka. Na njegovoj vezi bili su mnogi ljudi koji su sprovodili nacionalne, revolucionarne, pa i teroristike aktivnosti na prostorima koje je Srbija smatrala za svoje. To su bili, pre svega, juna Srbija, Kosovo i Metohija, Makedonija, a potom i Bosna i Hercegovina. Apisovi ljudi su bili veza izmeu Mlade Bosne i zvaninih krugova u Beogradu. Oni su organizovali naoruavanje i obuku pripadnika Mlade Bosne, prebacivanje preko granice, dakle, radili su sve ono to je logistika podrka. Posebno je pitanje da li je vrh Crne ruke sledio zvaninu srpsku politiku ili je imao svoje procene. Po nekim istoriarima Apis je imao svoje nacionalno-dravne ciljeve koji su po dinamici bili razliiti od ciljeva srpske vlade. On je, pre svega, smatrao da je pojava jedne jake linosti na politikoj sceni Austrougarske monarhije, kao to je bio Franc Ferdinand, pretnja za Srbiju i moda najava nove agresije na Srbiju. Apis se takoe bojao da bi reorganizacija Austrougarske, koju je Franc Ferdinand nameravao spovesti kako bi ojjaao slavenski elemenat u monarhiji, zaustavila ekspanziju Srbije na Bosnu i Hercegovinu i zapadne pokrajine, koje su kasnije ule u sastav Kraljevine Jugoslavije. Tako da je mogue da je vrh Crne ruke procenjivao da je atentat potreban i da on moe da zaustavi odreene poteze Austrougarske.

Edin Radui:Teko je dokazati da li je postojala direktna veza izmeu pripadnika Mlade Bosne i vlade Srbije. S druge strane, sama Apisova linost, koji je bio dio sistema srpske vlasti, kod njih je mogla stvoriti utisak da imaju iza sebe i zvanini Beograd. U stvari u svemu tome postojala su tri nivoa. Jedan nivo je bila Mlada Bosna, drugi Crna ruka, iji su pojedini lanovi bili dio sistema srpske vlasti, i trei nivo je bila srpska vlast koja je morala biti i najodgovornija, ali kojoj u tom trenutku nije odgovarao direktan obraun sa Austrougarskom.

Omer Karabeg: A da li su lanovi Mlade Bosne, pogotovo oni koji su uestvovali u atentatu, bili direktno povezani sa Crnom rukom, da li su od te organizacije dobijali naloge ili su delovali samoinicijativno?

injenica da je Crna ruka pruala pomo prilikom prebacivanja zavjerenika preko granice govori o toj povezanosti.

Edin Radui:Teko je govoriti o samoinicijativnoj djelatnosti ove organizacije. Mislim da je u sutini postojala neka povezanost. Po meni ak nije ni vano da li je postojao neki konkretan i direktan nalog od strane zvaninog Beograda ili od Crne ruke, ali injenica da je Crna ruka pruala pomo prilikom prebacivanja zavjerenika preko granice govori o toj povezanosti.

Bojan Dimitrijevi:Pripadnici Mlade Bosne su mogli da steknu utisak da drava Srbija, ili neki njeni predstavnici, stoje iza njihovih priprema, ali je jako teko ustanoviti ko je tu imao kolika ovlaenja i kakve namere. Sasvim je jasno da su odreeni ljudi sa srbijanske strane, pre svega pripadnici Crne ruke, imali kontakt sa lanovima Mlade Bosne i da su ih preporuili pukovniku Dimitrijeviu, ali i Glavnom eneraltabu i da su im obezbedili logistiku podrku, ali to je bilo daleko od nekakvog dravnog cilja. Kontekst itavog dogaaja ostavlja dosta iroke mogunosti da se na razliite naine tumai uticaj Sarajevskog atentata na odnose izmeu Srbije i Austrougarske, a i na sam poetak Prvog svetskog rata. Percepcija tog dogaaja bila je pozitivna u vreme Kraljevine Jugoslavije i Socijalistike Jugoslavije, ali se pogled na Sarajevski antentat znaajno promenio devedesetih godina, kada je rat ponovo stigao u ove krajeve, pogotovo u Bosnu i Hercegovinu.

Omer Karabeg: Gospodine Dimitrijeviu, pomenuli ste percepciju. U srpskom narodu je dominantna predstava o Gavrilu Principu kao nekome ko je simbol otpora protiv austrougarske okupacije. To je miljenje naroito dominantno u Republici Srpskoj. On dobija mitske dimenzije i poredi se sa Miloem Obiliem.

Bojan Dimitrijevi

Bojan Dimitrijevi:U pravu ste. Sam njegov in i datum kada se atentat dogodio, to je Vidovdan, sve okolnosti koje su pratile taj dogaaj, kao i sudbina samog Principa, uticali su da oni koji su zadojeni nacionalnom romantikom Principa smatraju herojem i ovekom koji je izvrio junako delo. Oni kojima je bio blizak revolucionarni klasno- ideoloki koncept, a on je bio prisutan u vreme SFRJ, takoer su Principa mogli smatrati herojem, jer je anentat na austrougarskog prestolonaslednika na neki nain imao i revolucionarnu komponentu. Ono o emu se manje govori, a to je esto i van oiju javnosti, to su posledice atentata - koliko je on kotao Kraljevinu Srbiju i koliko je ono to se desilo nakon atentata vredelo tog revolucionarnog zanosa. Jednom reju, da li je taj atentat bio vredan stravine cene koju su tokom Prvog svetskog rata platili narodi na ovom prostoru.

Omer Karabeg: Meu Bonjacima i Hrvatima, posebno nakon devedesetih godina, dominantno je miljenje o Gavrilu Principu kao negativnoj istorijskoj linosti.

Tano je da je dominantna percepcija tog dogaaja meu bh. Bonjacima i Hrvatima, pogotovo tokom posljednjeg rata i odmah nakon njegovog zavretka, bila da se radilo o teroristikom inu.

Edin Radui:Tano je da je dominantna percepcija tog dogaaja meu bosanskohercegovakim Bonjacima i Hrvatima, pogotovo tokom posljednjeg rata i odmah nakon njegovog zavretka, bila da se radilo o teroristikom inu. To je bilo dominantno u iroj javnosti, dok struna javnost uvijek mora uvaavati razliite mogunosti tumaenja. Naime, moglo se nai elemenata na osnovu kojih bi se ovaj in mogao posmatrati i kao teroristiki akt i kao herojski in, ili ga tumaiti onako neutralno kao uvod u Prvi svjetki rat, mada je neosprorno je da se radilo politikom ubojstvu. Za razliku od dananjeg shvatanja terorizma, koje podrazumijeva neselektivni cilj, ovdje se radilo o selektivnom cilju. S jedne strane, imamo legitimna prava austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, a, s druge strane, legitimno pravo pojedinca ili grupe da izvri atentat na predstavnika te uprave pozivajui se na volju naroda. Naravno, teko je danas utvrditi kolika je bila podrka tom inu meu bosanskim Srbima, da ne govorim o ostalim stanovnicima Bosne i Hercegovine. Medjutim, reakcije na sam atenenat, pogotovo meu ondanjim Bonjacima i Hrvatima, pokazuju da nije postojala veinska podrka tom inu.

Omer Karabeg: Kako se danas o Gavrilu Principu govori u kolskim udbenicima u Bosni i Hercegovini? ta aci ue? Da li jedno ue u Federaciji, a drugo u Republici Srpskoj?

Enciklopedija Britanika: Gavrilo PrincipEdin Radui:Danas je situacija neto drugaija nego to je bila neposredno nakon rata. Dobrim djelom i pod uticajem meunarodnih institucija, prije svega OSCE-a, dolo je do, neu rei pribliavanja, ali relaksiranja u tumaenju dogaaja iz prolosti. Prvo su se brisali uvrijedljivi sadraji koji su smetali drugim narodima, usaglaene su takozvane zajednike jezgre i, to je posebno vano, agresivni nastupi u udbenicima nisu doputeni. Mada, kada je rije o Sarajevskom atentatu, mogu se izmeu redova iitati suprodstavljena gledita na ovaj dogaaj.

Omer Karabeg: ta pie u kolskim udbenicima u Srbiji o Sarajevskom atentatu i Gavrili Principu?

Bojan Dimitrijevi:Taj dogaaj nema tako dramatian kontekst u srpskim udbenicima. U lekcijama o Prvom svetskom ratu dominantni su ratni napori Srbije, bitke koje su Srbi vodili sa austrougarskom i nemakom vojskom i, pre svega, velike rtve koje je Srbija imala u Prvom svetskom ratu, tako da Gavrilu Principu nije dat preveliki nacionalni znaaj, on je prosto stavljen na ono mesto kakvo verovatno stvarno i ima.

Omer Karabeg: Kako evropska istorijografija gleda na Sarajevski atentat i Gavrila Principa?

Edin Radui

Edin Radui: Vrlo je teko govoriti o evropskoj historiografiji uope, a posebno o njenom pogledu na Sarajevski atentat. Od trenutka kada se atentat dogodio, pa do danas, postojala su razliita tumaenja tog dogaaja. Ako pogledamo ko su bile zaraene strane u Prvom svjetskom ratu, jasno je da su oni, koji pripadaju evropskoj historijografiji, bili na suprotnim stranama.

Omer Karabeg: Znai, ne moe se govoriti o nekakvom dominantnom miljenju?

Edin Radui:Svako ozbiljnije razmatranje ovog dogaaja pokazuje svu njegovu kompleksnost. Kao to sam ve rekao, ako elimo da dokaemo bilo koju od pomenutih teza - bilo da se radilo o teroristikom aktu, herojskom inu ili samo o politikom ubojstvu koje je dovelo do Prvog svjestkog rata - moemo nai argumente za svaku od tih teza, jer je rije o dogaaju koji je izuzetno slojevit.

Bojan Dimitrijevi:injenica da su pobednike strane u oba svetska rata bile iste, a poraene na neki nain sline, uticala je na poglede evropskih istoriara na uzroke Prvog svetskog rata i ulogu atentata Gavrila Principa. Princip je bio pozitivan lik u pobednikim istoriografijama, a negativan u gubitnikim, ali rekao bih da se devedesetih godina ta polarizovana slika izmenila i da je dolo do novog itanja tog dogaaja i istorije Bosne i Hercegovine. Najkarakteristiniji je svakako Noel Malkom sa svojom Kratkom istorijom Bosne, ali pojavio se i itav niz radova koji su simplifikovali dogaaje iz istorije Bosne i Hercegovine i Gavrila Principa esto stavljali u negativan kontekst. ini mi se da je taj trend proao i za oekivati je da e istorijska dinstanca od 100 godina i novi odnosi na Balkanu uticati na istoriare da realnije i trezvenije pokau kakav je bio uticaj Sarajevskog atentata na izbijanje Prvog svetskog rata.

Omer Karabeg: I na kraju, ta je, po vama, blie istini - da je Gavrilo Princio bio heroj ili da je bio terorista?

Radi se o politikom ubistvu i to je nesporno, a da li se radi o teroristikom aktu ili herojskom inu - to je stvar percepcije.

Edin Radui:Kada bih se opredijelio za jednu ili za drugu stranu, sutinski bih porekao sve ono o emu sam ranije govorio. Da, radi se o politikom ubistvu i to je nesporno, a da li se radi o teroristikom aktu ili herojskom inu - to je stvar percepcije, a ja pripadam grupi istoriara koja uvaava percepciju i perspektivu. Moemo sigurno rei da se radilo o politikom ubistvu, tu nema dileme. To ubistvo jeste politiko i jeste sa politikim ciljem, a da li je taj in pozitivan ili negativan - ja u izbjei da direktno odgovorim, jer bih se u tom sluaju sukobio sa svojim pristupom prolosti.

Bojan Dimitrijevi:Ja bih to ocenio kao jedan romantino- revolucionarni in sa nesagledivim posledicama po narod, iz koga je Gavrilo Princip potekao.

Omer Karabeg: A da li se slaete da je to bilo politiko ubistvo?

Bojan Dimitrijevi:To je sasvim sigurno bilo politiko ubistvo, inspirisano tada vladajuim oseanjima. Ali, kao to sam ve rekao, to je bi jedan romantino-revolucionarni in koji je doneo nesagledive posledice upravo srpskom narodu, s obzirom na rtave koje je Srbija podnela u Prvom svetskom ratu. A, ako bih govorio sa dananje distance, rekao bih da je to bio jedan nepromiljen in izazvan nacionalnim romantizmom.

Omer Karabegkarabego@rferl.orgKarabeg je novinar Radija Slobodna Evropa od osnivanja Programa na junoslovenskim i albanskom jeziku 1994. godine. Marta 1994. pokrenuo emisiju Most s namerom da uspostavlja ratom pokidane veze izmeu ljudi sa prostora bive Jugoslavije.Dobitnik nagrade "Dr Erhard Busek" za doprinos boljem razumevanju u Jugoistonoj Evropi za 2010., koju dodeljuje SEEMO.

Ove i sledee godine, vie nego ikada u proteklih sto godina, komentarisae se na sve mogue naine, u svim oblastima od nauke do politike i umetnosti - Gavrilo Princip i sarajevski atentat na Ferdinanda i Sofiju 1914. Povratak skrivane istorije ili upotreba "stare" istorije za pravljenje nove? I oko ove dileme lomie se koplja. Iako je istorija prepuna ljudske krvi (jedino je ta nedobrovoljna transfuzija ini ivom), upravo jednom prolivena krv ne prestaje da uznemirava i proganja naredna pokoljenja ivih. Od ubistva se ruke teko peru.

Da li je Princip narodni heroj ili terorista? Poelo je lagano zagrevanje za ovu polemiku i mi emo u njoj uestvovati sa svim naim snanim navijakim strastima. Doekaemo je, kao i uvek, nespremni, ali razdrljiemo zato patriotske grudi i, naravno, medijski rat opet izgubiti. Beograd trideset godina ve gubi medijske ratove, i nikoga briga za to, mediji su sve nekompetentniji i ispod nivoa ostalih u "regionu". Ve je krenula "patriotska" kampanja da je obeleavanje stogodinjice poetka Prvog svetskog rata sledee godine u Sarajevu novi napad Zapada na Srbiju. Moda ima i takvih namera, ali upravo zato je istina o Sarajevu 1914. i Gavrilu Principu vanija za nas negoli za svet. I ako budemo imali snage da sami doemo do nje, bilo bi vrlo lekovito i da se pomirimo sa tom istinom, ma kako teka bila.

Najmerodavniji za ovu istinu - istoriari - nisu ba, koliko je meni poznato, iscrpno istraivali sarajevske dogaaje iz 1914, kao ni sam Prvi svetski rat i ta se sve sa Srbijom dogodilo. Tako da je ostalo iroko polje za stvaranje predrasuda i mitologije. Da li su zaista Gavrilo Princip i Srbija sruili Austrougarsku monarhiju? Od kojih je naroda bila sastavljena austrougarska vojska kada je napala Srbiju? Koliko je u njoj bilo Slovena, koliko Srba i da li je zbog toga u poetku rata srpska vojska odnela znaajne pobede? Da li senku na Principov atentat baca ubistvo Ferdinandove supruge Sofije, slovenskog porekla i majke troje dece? Ili je treba smatrati kolateralnom tetom ili je nad njom izvrena pravedna osveta zato to se udala za mrskog Habsburgovca, kao to je pre toga pogubljena Draga Main ili u novije vreme surovo izolovana Jovanka zato to je bila supruga Josipa Broza, mada je i ona pucala na Nemce a za slobodu srpskog naroda?

Najznaajnija i vrlo informativna je uzbudljiva knjiga Vladimira Dedijera Sarajevo 1914, ali pisana pre 50 godina. U meuvremenu su u svetu izale i nove studije i otvorilo se jo fascikla po arhivama, a danas se primeuje da je Dedijer i romantizovao atentatore komunistikom ideologijom, a u nekim zakljucima je i roaki i zemljaki pristrasan, mada ga upravo istraivanja koja sam prezentira opovrgavaju. On priznaje da nema materijala sa kojim bi se utvrdilo da je postojao homogeni i programatski pokret Mlada Bosna i da je to ipak sintagma koju je Petar Koi upotrebio aludirajui na Mladu Italiju, ali ipak konstruie iz retkih pisama i nekoliko lanaka intelektualnu platformu koja bi uokvirila njihovo nezadovoljstvo i opravdala akcije usmerene na svakog sa kim nisu bili zadovoljni.

Dedijer dezavuie Principovim prezirom injenicu da je u Bosni bilo prilino uticajnih Srba koji su eleli da se Austrije oslobode legalnim putem, bez pucanja i terora, kao to su to inili Maari i esi. On Principovom preziru pridruuje svoj, komunistiki prezir nazivajui ih "srpskim buroaskim politikim grupama", oduzimajui im tim etiketiranjem legitimitet a opredeljujui se, kako on pie, za "revolucionarnu omladinu" (jo jedan komunistiki mit i kult). Dedijer citira Principa:"Starija generacija htela je da dobije slobodu od Austrije legalnim putem, a mi nismo verovali u takvu vrstu slobode". I sa ovim citatom Dedijer se zaustavlja i nastavlja da opisuje ideje leviara po Evropi, a nama je potrebno da znamo konkretnu politiku i drutvenu stratifikaciju u Bosni i kakvo je bilo raspoloenje meu svim njenim narodima. Interdisciplinarno nauno istraivanje je neophodno da bi razumeli ta se dogodilo i kakav stav danas da zauzmemo prema tim dogaajima. Od sutinske vanosti za na identitet jeste da drava finansijski podri ovakva istraivanja, uostalom kao i sve ostale institucije nauke i kulture. Dedijer je svoju studiju i uspeo da napie zahvaljujui univerzitetima Oksford, Harvard i Kornel, na kojima je boravio.

Kako danas proceniti Principove pucnje u ime slobode naroda i stvaranja jugoslovenske nacije, a protiv kolonijalizma, dok u Beogradu gomila sveta pet sati eka pred vratima prodavnice H&M, a kada se otvore, onda se potuku oko jeftinih majica koje u Kambodi prave robovi? Ili dok politiari i vlade balkanskih drava pokazuju drastinu insuficijenciju kreativnih sposobnosti pa bi u svojim vladama na ministarskim mestima najradije videli strance? ta je uradio Princip onda, kada balkanski lideri sada na kolenima mole belosvetske "investitore" (nekad su se zvali kolonijalisti) i strane banke da dou i zaposle nas, spremni da sve uine kako bi im olakali sticanje i izvlaenje profita? I da li toliko korumpirano drutvo ima etiko pravo da beatifikuje oveka koji se rtvovao za uzvienu ideju, mada je i samo umnogome doprinelo da se njena realizacija zaustavi i srui? Da li je Princip odabrao pogrean put, jer dve Jugoslavije su sruene u svojevoljnom ratu brae koje je on hteo da oslobodi, a svaki od njih ezne da ue u EU, dravnu superstrukturu sa mnogim narodima kojoj je Austrougarska liila? Kako objasniti paradoks da Balkanci stalno kukaju da ih neko ometa u razvoju, a kada postanu slobodni, sve oko njih poinje da propada i truli, ak i samo vreme? Kako objasniti da se istovremeno iskazuje velika ljubav prema domovini i jo vea sposobnost da se ona opustoi i pokrade u slobodi? Posle sto godina postavie se spomenik Francu Ferdinandu u Sarajevu, a Beograd je i dalje u neizvesnosti kako e i da li e Srbija opstati.

Meu prvima koji su osudili sarajevski atentat bili su predsednik srpske vlade Nikola Pai i prestolonaslednik Aleksandar. Oni su javno izjavili da je to "gnusan zloin". I svemoni Apis je smatrao da je za Srbiju ubistvo Ferdinanda tetno i pokuao je da zaustavi atentatore kada je shvatio da se oni ne ale. Prvi koji se Gavrilu Principu zahvalio na ubistvu prestolonaslednika bio je niko drugi do Franc Jozef. Na vest o ubistvu uzviknuo je "Uasno!", a onda, kako svedoi njegov autant, promrmljao: "Ne moe se Svevinji izazivati. Via sila je uspostavila red koji ja nisam umeo da odrim!". Adolf Hitler se patetino takoe zahvalio Principu uporedivi ga sa "rukom boginje pravde":

- Ovo je ruka boginje pravde i neumoljive kazne i ona je sruila najveeg smrtnog neprijatelja austrijske Nemake nadvojvodu Franca Ferdinanda. On je bio izreetan mecima ije je izlivanje sam pomagao. Zar on nije titio ovu slovenizaciju Austrije od vrha do dna?

Hitler je optuio Ferdinanda da je u Dvojnoj monarhiji svim moguim sredstvima suzbijao nemstvo i da je bio pod snanim slovenskim uticajem svoje supruge ehinje, ak je i govorio eki. inovnitvo je punio Slovenima i esi su Be smatrali svojim gradom. "Glavna misao ovog novog Habsburgovca, tvrdio je Hitler, bila je u tome da u Srednjoj Evropi stvori postepeno jednu slovensku dravu koja bi u odbrani od pravoslavne Rusije vrsto stajala na katolikim osnovama."

Gavrilo Princip je do danas ostao zagonetna linost, ak nismo sigurni niti da je izgledao tako kao to je na poznatim fotografijama. Njegov drug i saborac Dobroslav Jevevi tvrdio je da "sve slike koje o njemu cirkuliraju izvetaene su i lane, bilo da se radi o poznatoj idealizovanoj litografiji ekog slikara, ili o slikama austrijske provenijencije, stilizovanim da uasavaju. ak nijedna od fotografija koje sam video ne predstavlja pravog Gavrila Principa. Nedostaju im svima njegove oi, koje su sainjavale svu osebujnost njegovog izraza. Nisam video pogled vuka na slobodi, ali sam uveren da je slian Principovom. Iz njih je izbijao ledeni dah, izgledalo je kada promatraju oveka da instinktivno trae najzgodnije mesto gde treba zagristi". Jevevi je objasnio i kako je Princip polomio svoj inae pravilan i lep nos i dobio izgled boksera. Navodno ga je deformisao poto je pao sa visokih skela jedne beogradske novogradnje gde je imao ljubavni sastanak sa mladom panjolskom Jevrejkom. Nikada nije preboleo tu deformaciju svoga lica. "Kada je hteo da se omrzne sam sebi, onda je pred ogledalom pravio najgroznije i najneverovatnije grimase, koje su izobliavale lice do uasa. Nikada ne videh glumca, koji bi bio toliki gospodar svojih miia na licu."

Dobroslav Jevevi u svojim memoarima Sarajevski atentatori (objavljeni 1934. u Zagrebu) daje sliku i Principa i njegovih drugova koja se i danas ne dopada onima koji bi eleli da sauvaju i razviju Principov kult. Memoari su izali u vreme kada je poelo da se obnavlja seanje na Gavrila Principa, jer odmah posle Prvog svetskog rata u novonastaloj dravi ni na koji nain se nije slavilo, niti podsealo na dogaaje iz 1914. U Beogradu, glavnom gradu, smatralo se da je to bio akt terorizma.

Poetkom 1930. na poslastiarnici ispred koje je pucao Princip postavljena je uz pravoslavnu crkvenu ceremoniju (Princip je, meutim, bio ateista) memorijalna ploa na kojoj je pisalo "Ovde, na ovom istorijskom mestu, na Vidovdan 28. juna 1914, Gavrilo Princip je proglasio slobodu". Tom prilikom Vasa ubrilovi je izjavio piscu Luii Albertiniju da "Srbi nastavljaju da prenose kult heroja i danas oni sa imenom Miloa Obilia povezuju ime Gavrila Principa: prvi je iskazivao srpski heroizam u tragediji na Kosovom polju, a drugi u konanom osloboenju". Princip se, meutim, izjanjavao kao Jugosloven i eleo je da se svi Juni Sloveni ujedine u jednoj dravi. Vinston eril, gorljivi monarhista, tu proslavu je prokomentarisao:"Princip je umro u zatvoru, a spomenik koji su njegovi zemljaci nedavno podigli svedoi o njegovoj kao i o njihovoj zloi (infamy)." Glorifikacija Principa nastavlja se u komunistikoj dravi, ali ne kao srpskog heroja, ve kao simbola revolucionarnog pokreta protiv monarhistiko-kapitalistikih sila. Sa raspadom Jugoslavije i ratom u Bosni Princip se opet s jedne strane tretira kao terorista, a s druge kao srpski heroj. U Bosni se inae nesrpsko stanovnitvo nikada nije identifikovalo sa atentatom, a tvrdi se da je Principova majka, koja je umrla pred Drugi svetski rat, ivela u tako velikoj bedi da je preivljavala prosei i zajmei po susedstvu.

Dobroslav Jevevi, osvedoeni srpski nacionalista i atentator od svoje 13. godine, preiveo je austrougarsku tamnicu - na Vikipediji ima prilino podataka o njemu. U vreme pisanja svojih memoara o Principu bio je narodni poslanik, lan Organizacije jugoslovenskih nacionalista, lider opozicije kralju Aleksandru sve do ubistva u Marseju, a od 1941. je etniki vojvoda u Hercegovini u kolaboraciji sa Italijanima i Nemcima protiv partizana, i 1945. uspeva da pobegne u Italiju, gde je i umro 1962.

Jevevi opisuje Principa kao izuzetno konfliktnu linost punu kompleksa. Zlurado je ismejavao dugogodinju borbu onih koji su se opredelili za klasnu karijeru. Smatrao ih je "iftama iz arije" i jednako omraenim neprijateljima kao to je okupator. Njegova predavanja o literaturi, seao se Jevevi, bila su bleda "kao to su mlako zvonile i lirske mu pesme posveene najpre lepoj Jeleni, jednoj skromnoj i punakoj uenici, koja je namrtenom mladiu preferirala nalickane gospodiie. Ali je zato o akciji govorio suvereno i zapovedniki. U tim asovima budila se u njemu zver. Krik rase onih to se odrae pod stoletnim igom Latina i Turina, sve osobine onih to su klali neprijatelje na spavanju i govorili vulgarne rei na kolac nataknuti ogledale su se u njegovim oima, u uvitom na skok spremnom telu, u stranoj teini brutalnih izraza, koje je nalazio sa naroitom inspiracijom".

Sarajevski atentat

Politiki i vojni pritisak Austrougarske na Srbiju i Srbe poveao je kod njih osjeaj ugroenosti, a pobjede u balkanskim ratovima jaale su samopouzdanje. Osim revolucionarno raspoloene omladine iz pokreta Mlada Bosna i politiara oko lista Narod su odluili da u sluaju napada na Kraljevinu Srbiju pokrenu protivaustrijsku revoluciju u BiH.

Bogdan eraji i njegov atentat bili su uzor mladobosancima. Meu mladobosancima bio je i Gavrilo Princip koji je boravio i u Beogradu. Neki od aka iz Bosne su se u Beogradu pribliili tajnom udruenju Ujedinjenje ili smrt.

U Bosni su demonstracije u kolama i na ulicama bile este. U takvim okolnostima je stigla informacija o dolasku velikog broja austrougarskih vojnika na podruje Sarajeva zbog vojne vjebe. Sami manevri bili su vjeba napada na Kraljevinu Srbiju. Uslijedila je i vijest da e prestolonasljednik F. Ferdinard posjetiti manevre i provesti se Sarajevom na Vidovdan. To je podstaklo nekoliko buntovnih mladobosanaca koji su bili u Beogradu da pripreme atentat na omraenog predstavnika tamnice naroda. Oni su vjerovali da atentatima mogu zastraiti vlastodrce i podstai narod na borbu protiv njih. Ideja o politikom atentatu nije bila rijetka posljednjih decenija XIX i poetkom XX vijeka.

O atentatu je bio obavjeten i voa organizacije Ujedinjenje ili smrt Dragutin Dimitrijevi Apis. On je tada bio starjeina obavjetajne slube u vojsci Srbije. Pored njega samo mali dio Crne ruke je znao ta se sprema. Atentatori su iz Srbije donijeli oruje. Netana je optuba iz Austrougarske da je Paieva vlada, koja je od ranije bila u sukobu sa Crnom rukom, bila povezana sa atentatom.

udno je kako dobro organizovana policija i uhode Austrougarske nisu saznali za prenoenje oruja i kako su mogli pustiti mogue atentatore da se slobodno kreu u blizini kola prestolonasljednika Ferdinanda.

Na Vidovdan 28.6.1914. u Sarajevu je prilikom obilaska grada ubijen austrougarski prestolonasljednik nadvojvoda F. Ferdinard. Prvo je N. abrinovi pokuao da izvri atentat bacanjem bombe. Oko sat vremena kasnije prestolonasljednik Ferdinand je iao da otvori muzej. Tada ga je ubio G. Princip pucnjima iz pitolja. U panici, Gavrilo je ubio i Ferdinandovu suprugu Sofiju.

U Sarajevu i Zagrebu su istog dana odrana protivsrpska okupljanja. Nasljednik J. Franka, I. Frank je govorei na Jelaievom trgu u Zagrebu za ubistvo Franca Ferdinanda optuio sve Srbe. Protivsrpski neredi u Zagrebu potrajali su nekoliko dana. Demonstranti su poeli da rue i pljakaju srpske kue i radnje. U Sarajevu su napadnuti objekti u vlasnitvu Srba. U nasilju i demonstracijama uestvovao je mali broj osoba. Nasuprot demonstrantima, dio trezvenih Hrvata i muslimana pozivao je da se ne uestvuje u nasilju prema Srbima.

Atentatori, osim Muhameda Mehmedbaia koji je pobjegao, i njihovi neposredni pomagai bili su brzo pohapeni. Svi uhapeni su bili dravljani Austrougarske. Veinom su bili Srbi, ali je bilo i Hrvata. Trojica atentatora (Princip, abrinovi i Grabe) neposredno prije atentata boravili su u Srbiji.

Oruje za atentat bilo je donijeto iz Srbije. Kasnije, u oktobru 1914. godine odrano je suenje u Sarajevu. Dio atentatora je bio osuen na smrt i ubijen. Neki su zbog maloljetnosti osueni na dugogodinje zatvorske kazne. Trojica od zavorenih su ubrzo umrla u zatvorima.Isto se dogodilo aprila 1918. godine sa Gavrilom Principom.

Ultimatum Srbiji i izgovor za poetak rata

Ve 28.6.1914. predstavnici vlade i kralja Srbije izrazili su sauee Austrougarskoj. Vidovdanske sveanosti su prekinute, a vlada je izjavila da e provesti istragu protiv svih graana Srbije koji budu osumnjieni za umjeanost u atentat. Isto je postupila i Crna Gora. Nasuprot stavu predstavnika vlasti, narod u Srbiji i Crnoj Gori veinom se radovao tom dogaaju.

Za austrougarsko politiko i vojno vosto ubistvo prestolonasljednika je bilo prilika da se obrauna sa Srbijom. Dva dana poslije atentata i u Beu su poele protivsrpske demonstracije. Austrougarska je odluila da za zloin koji je pripremila i izvrila mala grupa nacionalista (srpskih i jugoslovenskih) optui cio srpski narod i Kraljevinu Srbiju. U atentatu je davanjem oruja atentatorima uestvovaosamo dio vojnih zavjerenika bliskih Apisu.

Poetkom jula 1914. godine njemaka vlada je obeala Austrougarskoj potpunu podrku u sluaju rata sa Srbijom. Poslije priprema, Austrougarska je 23.7.1914. vladi Srbije predala ultimatum. Zahtjevano je da se na njega odgovori u roku od 48 sati. Za Srbiju je posebno bila neprihvatljiva 6. taka ultimatuma. Prema njoj Srbija je trebalo da pristane da austrougarski predstavnici uestvuju u istrazi na teritoriji Srbije. Predstavnici Antante u Beogradu savjetovali su Srbiju da popusti u to je mogue veoj mjeri. Jedva ispunivi rok od 48 sati, Pai je predao odgovor austrougarskom poslaniku u Beogradu 25.7.1914. Srbija je prihvatila sve zahtjeve osim este take, jer je njome naruavan suverenitet Kraljevine Srbije.

Austrougaski poslanik je izjavio da odgovor nije zadovoljavajui i istog dana napustio Beograd. Diplomatski odnosi su prekinuti, a rat je postao izvjesnost. Srpska vlada se premjestila u Ni. Otpoela je mobilizacija vojske.

Uoi objave rata (26.7.1914.) Austrougarska je uvela vojnu upravu u BiH. Otpoela su masovna hapenja, prvenstveno Srba. Zabrane listova, srpskih udruenja i hapenja ljudi primjenjivani su i u drugim srpskim oblastima (Dalmacija, Hrvatska, Vojvodina). Meu uhapenim u Dalmaciji je bio i tada omladinac iz Bosne Ivo Andri. Piui kasnije o tim dogaajima I. Andri u djelu Na Drini uprija kae: Ljudi su se podijelili na progonjene i na one koji gone. Ona gladna ivotinja koja ivi u ovjeku i ne smije da se pojavi dok se ne uklone prepreke dobrih obiaja i zakona, sada je osloboena. Znak je dat, prepreke su uklonjene. Kao to se esto u ljudskoj povjesnici deava, preutno su doputeni nasilje i pljaka, pa i ubijanje, pod uslovom da se vri u ime viih interesa, pod utvrenim parolama, nad ogranienim brojem ljudi, odreenog imena i ubeenja. 28.7.1914. vlada Austrougarske, obinim telegramom, objavila je rat Kraljevini Srbiji. Napadi pljakakih i nasilnikih grupa na Srbe ponovili su se i poslije objave rata u BiH i Hrvatskoj.

Rat se brzo proirio i postao svjetski. Rusija je otpoela mobilizaciju svoje vojske. To je bio izgovor za Njemaku da 1.8.1914. objavi rat Rusiji, a 3.8.1914. i Francuskoj. Poslije toga je Austrougarska objavila rat Rusiji. Francuska i Velika Britanija objavile su rat Austrougarskoj. Tako je poetkom avgusta poelo stvaranje dva glavna ratita (fronta) Prvog svjetskog rata. Zapadni front se protezao od Sjevernog mora preko Belgije i sjeverne Francuske do vajcarske. Dui je bio Istoni front od Baltikog mora do Rumunije.

Krajem avgusta 1914. godine Japan je objavio rat Centralnim silama. U oktobru 1914. Turska se priduila Njemcima i napala Rusiju.

Crna Gora je 6.8.1914. objavila rat Austrougarskoj. Crnogorski kralj Nikola Petrovi je poetkom avgusta 1914. godine objavio proglas svom narodu u kome ga poziva da junaki slijedi dva stara srpska kralja u ratu.