IGH - UrbanizamIGH Urbanizam d.s.d., Herceg Novi 3 0. UVOD Ovaj rad obuhvaća analizu zakonodavstva Crne gore i prostorno‐planske dokumentacije višeg ranga po pitanju morskog dobra,

IGH Urbanizam d.s.d.

Save Kovačevića 67B, 85340 Herceg Novi

Naručioc:

OPŠTINA HERCEG NOVI

Trg Maršala Tita 2, 85340 Herceg Novi

Naziv elaborata: ANALIZA I OCJENA PROSTORNIH MOGUĆNOSTI KONTAKTNOG PRIOBALNOG PODRUČJA I PODRUČJA MORSKOG DOBRA UZ DUP SAVINA

Voditelj izrade:

dr. sc. Zrinka Rudež, dipl. ing. arh.

Za Stručnog izrađivača:

Mjesto i datum:

Nikša Begović, ing.

Nikolina Vuković Kolendić, dipl. ing. građ.

Jurica Knego, mag.geogr. i mag.ing.geod.et geoinf.

Katarina Mojaš, mag.ing.arch.

dr. sc. Zrinka Rudež, dipl. ing. arh.

Željko Vukelić, dipl. ing. arh.

Herceg Novi, septembar 2014.

SADRŽAJ:

0. UVOD 3

1. ZAKON O MORSKOM DOBRU 4

1.1. O NOVOM ZAKONU 5

2. IZVOD IZ VAŽEĆE PROSTORNO‐PLANSKE DOKUMENTACIJE 6

2.1. PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2020. GODINE 6

2.2. PROSTORNI PLAN PODRUČJA POSEBNE NAMJENE ZA MORSKO DOBRO 7

2.3. PROSTORNI PLAN OPŠTINE HERCEG NOVI DO 2020. GODINE 10

3. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA 11

3.1. PRIKAZ MORSKOG DOBRA USTUPLJENOG NA KORIŠĆENJE NA LOKACIJI SAVINA 12

4. POMORSKO DOBRO U REPUBLICI HRVATSKOJ 18

4.1. POJAM I DEFINICIJA 18

4.2. UTVRĐIVANJE GRANICA I EVIDENCIJA 18

4.3. UPRAVLJANJE I ZAŠTITA 19

4.4. IMOVINSKO‐PRAVNI ODNOSI NA POMORSKOM DOBRU 19

4.5. PITANJE KONCESIJA 20

4.6. PREDMET KONCESIJE 21

5. ZAKLJUČAK 23

Analiza i ocjena prostornih mogućnosti kontaktnog priobalnog područja i područja morskog dobra uz DUP Savina

_________________________________________________________________________________________________________________ IGH Urbanizam d.s.d., Herceg Novi

3

0. UVOD Ovaj rad obuhvaća analizu zakonodavstva Crne gore i prostorno‐planske dokumentacije višeg ranga po pitanju morskog dobra, koncesioniranja na području morskog dobra, kao i analizu lokacije Savina kroz prostorno‐plansku dokumentaciju (Prostorni plan Crne Gore do 2020. godine, Prostorni plan područja posebne namjene za morsko dobro, Prostorni plan Opštine Herceg Novi do 2020. godine), koja je glavni predmet istraživanja. Analizom spomenute dokumentacije utvrditi će se postojeće stanje na lokaciji Savina kroz prizmu morskog dobra i koncesioniranja, te mogućnosti i ograničenja koje pruža postojeća zakonska regulativa. Na temelju utvrđenih činjenica i primjera iz zakonodavstva Republike Hrvatske, predložiti će se izmjene postojeće zakonske regulative koja bi olakšala upravljanje morskim dobrim, njegovo koncesioniranje i stjecanje prihoda od istog.



4

1. ZAKON O MORSKOM DOBRU Zakon o morskom dobru (Sl. list RCG", br. 14/92) smatra morskim dobrom: ''morsku obalu, luke, lukobrane, navoze, nasipe, sprudovi, kupališta, hridi, limani, grebeni, vrulje, izvori i vrela na obali, ušća rijeka koje se ulivaju umore, kanale spojeni sa morem, podmorje, morsko dno i podzemlje kao i unutrašnje morske vode i teritorijalno more, živa i neživa bogatstva u njima i živa i neživa bogatstva epikontinentalnog pojasa.'' Morskom obalom, u smislu ovog zakona, smatra se pojas kopna ograničen linijom do koje dopiru najveći talasi za vrijeme najjačeg nevremena, kao i dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korišćenju mora za pomorski saobraćaj i morski ribolov i za druge svrhe koje su u vezi sa korišćenjem mora, a koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korišćenju mora za pomorski saobraćaj i morski ribolov i za druge svrhe koje su u vezi sa korišćenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara, računajući od linije koja je horizontalno udaljena od linije do koje dopiru najveći talasi za vrijeme najjačeg nevremena. Morsko dobro je u državnoj svojini i njime upravlja državno javno preduzeće. Morsko dobro, odnosno njegov dio može se dati na korišćenje pravnom ili fizičkom licu, domaćem ili stranom, za obavljanje privredne ili druge dozvoljene djelatnosti ili za privez plovnog objekta. Uslove, vrijeme korišćenja morskog dobra i visinu naknade za korišćenje određuje Vlada Crne Gore. Naknada za korišćenje morskog dobra je prihod javnog preduzeća i koristi se za zaštitu, uređenje, unapređenje morskog dobra, kao i za izgradnju infrastrukturnih objekata za potrebe morskog dobra.

Lučka kapetanija stara se o zaštiti morskog dobra od zagađivanja opasnim i štetnim materijama sa kopna i sa plovnih objekata. Preduzeca, druga pravna lica i radni ljudi u čijem procesu rada nastaju opasne ili štetne materije dužni su da imaju uređaje za prečišćavanje otpadnih materija i voda kao i uređaja za mjerenje i kontrolu količina i kvaliteta ispuštenih opasnih i štetnih materija i da o tome vode evidenciju.

Slika 1. – Šetalište na lokaciji Savina – Herceg Novi



5

1.1. O NOVOM ZAKONU

Godine 2013. Vlada Crne gore utvrdila je Predlog novog zakona o morskom dobru. Umesto aktuelnog

Javnog preduzeća “Morsko dobro” predviđeno je osnivanje Agencija za upravljanje morskim dobrom

koju kontroliše Vlada. Ona imenuje sedmočlani Upravni odbor agencije u kojem primorske opštine

mogu predložiti tri člana. Agencija će imati i Službu zaštite morskog dobra, ali ona neće imati

inspekcijsku nadleženost, što je i do sada bilo glavni problem JP “Morsko dobro”.

Na morskoj obali, obali reke Bojane, plažama, kupalištima, pristaništima, privezištima, pontama,

postama, mandraćima, sidrištima i vezovima ne može se sticati pravo svojine ni druga stvarna prava

po bilo kom osnovu. Ovim zakonom ne dira se u stvarna prava u privatnoj svojini na nepokretnostima

u zoni morskog dobra, stečena u skladu sa propisima, do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Predviđeno je i formiranje nove državne komisije koja će odrediti konačne granice zone morskog

dobra koje sada dopiru i kilometrima daleko od obale. U sedmočlanoj komisiji primorske opštine

imaće jednog svog člana.



6

2. IZVOD IZ VAŽEĆE PROSTORNO‐PLANSKE DOKUMENTACIJE 2.1. PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2020. GODINE Morsko dobro po prostornom planu Crne Gore do 2020. vodi se kao područje od javnog interesa isto kao i nacionalni parkovi; regionalni parkovi; područja pod zaštitom UNESCO (Svjetski rezervat biosfere, Svjetsko prirodno i kulturno nasljeđe); područja urbanih naselja GUP‐ova; koridori infastrukturnih sistema; akumulacije, brane i prateći objekti; obale rijeka, jezera i mora. Prostorni plan Crne gore definiše Morsko dobro definicijom iz Zakona o morskom dobru te ističe da prirodne i pejzažne vrijednosti Primorskog regiona odavno trpe pritisak narastajućeg turizma i urbanizacije, što prouzrokuje osiromašivanje prirodnih predjela koji daju mediteranski karakter ovom području i ugrožavanje pojedinih komponenti biodiverziteta. Ističe se kako razvoj turističkog smještaja na primorju treba veoma pažljivo planirati, jer je kapacitet nosivosti opština u ovom regionu već gotovo iscrpljen. Broj turista u glavnoj sezoni od jula do avgusta stvara negativne efekte, kao što su preopterećenje saobraćajne infrastrukture, zakrčenje gradskih centara,zbog nedostatka parking prostora, nestašica vode, zagađenje plaža i kolovoza, itd. Razvoj turističkog smještaja biće fokusiran na: ‐ Oblast opštine Herceg Novi, pretežno na lokacijama: Kobila, Njivice, Savina, Meljine‐Lalovina, Zelenika, Kumbor, Baošići, Arza‐Mirište‐Žanjice, i Luštica.

Slika 2. – Prostorni plan Crne Gore do 2020. Godine



7

Smjernice za izradu planova područja od posebnog značaja date su kroz šest kategorija definisanja prostora među kojim i Obalno područje Jadrana sa Morskim dobrom: Obalno područje crnogorskog Jadrana pripada prostorno razvojnoj cjelini države i području Mediterana. Osiguranjem jedinstvenog planskog zahvata treba uspostaviti sistem integralnog upravljanja obalnim područjem koje je zasnovano na Prostornom planu posebne namjene Morskog dobra, opštinskim planovima primorskih opština, a u skladu sa međunarodnim aktivnostima i konvencijama za Mediteran. Uređenje prostora obalnog područja treba da se zasniva na sljedećim osnovnim smjernicama: Izgradnju i uređenje prostora planirati i sprovoditi na način da se zaštite prirodne, kulturne i

tradicionalne vrijednosti obalnog i priobalnog pejzaža, te da se sprovedu mjere za sanaciju i revitalizaciju ugroženih i vrijednih područja prirodne i graditeljske baštine;

Kada je potrebno povećati, tj. proširiti građevinska područja gradova i naselja smještenih u obalnom području, uz morsku obalu, to treba činiti po pravilu na prostorima udaljenijim od obala, izuzetno uz obalu i to tako da se izbjegne stvaranje neprekinute zone građenja;

Treba osigurati pristup obali i javni interes za korišćenje tog prostora, kao i mogućnost prioritetnog

korišćenja za rekreaciju i pomorske djelatnosti, te naročito uvesti odgovarajuće režime očuvanja i

korišćenja prirodnih plaža; Određenje jedinstvene cjeline uređenja i zaštite obalnog pojasa te granice Morskog dobra na

kopnu, mora da se zasniva na funkcionalnim kriterijumima i prirodnim uslovima na način da se osigura cjelovitost planskog zahvata i režima korišćenja prostora morfoloških jedinica;

Zaštita „zelenih koridora” koji povezuju planinsko zaleđe sa obalom od gradnje i intenzivnog korišćenja zemljišta.

2.2. PROSTORNI PLAN PODRUČJA POSEBNE NAMJENE ZA MORSKO DOBRO Prostorni plan područja posebne namjene za morsko dobro za područje Herceg Novog lokaciju Savina navodi sledeće podatke: U poglavlju Prirodne karakteristike, resursi i potencijali sa razvojnim mogućnostima;

Karakteristike flore i vegetacije ističe se kako su Stara stabla na Crnogorskom primorju sačuvana u nevelikom broju. Među najzanimljivijim su i pojedinačna stara stabla ili grupe stabala crnike (Quercus ilex) u Savini kod Herceg‐Novog. Potencijalne biljna vrsta koja se predlaže za zaštitu u užoj zoni morskog dobra na lokalitetu Savina jest rijetka vrsta Asphodelus fistulosus L.

U poglavlju Pejzažne i ambijentalne specifičnosti; Plaže Crnogorskog primorja za područje Herceg Novog navedena je i plaža Savina u dužini 1590 metara.

U poglavlju Tehnička infrastruktura, Odvodnja otpadnih voda; navodi se kako je na istočnom kolektoru, na potezu Meljine ‐ Herceg Novi izgrađena je pumpna stanica Savina (kapaciteta 76 l/s,), kojom se prepumpavaju i upotrebljene otpadne vode sa područja Zelenike ovim kolektorom prečnika 600mm do centralne stanice Forte Mare. Sa pumpne stanice Forte Mare (PS Herceg Novi) otpadne vode cijelog područja sa poteza Igalo ‐ Meljine, poslije komunitora se upuštaju preko dva velika ispusta koji počinju na obali izmedju hotela "Plaža" i gradske luke, a završavaju na dubini od oko 45m; jedan je dug 1600m (ljetnji), a drugi 334m (zimski).

U poglavlju Kulturna baština navodi se vrednost manastirskog kompleksa Savina u spomeničkom nasleđu ovog područja kao spomenika sa izuzetnim spomeničkim kavalitetama sa zidnim dekoracijama i izuzetno bogatim fondom pokretnih spomenika.



8

U poglavlju Projekcije djelatnosti na području Primorja; Turizam i komplementarne djelatnosti na lokacijama: Kobila, Njivice, Savina, Meljine‐Lalovina, Zelenika, Kumbor, Baošići, Arza‐Mirište‐Žanjice, sela na Luštici, predviđa se izgradnja oko 10.000 ležaja pretežno u višim kategorijama smještaja, što bi sa registrovanim i procijenjenim iznosilo oko 37.500 ležaja.

Središnji reon ‐ Hercegnovski zaliv broj sektora: 3 Topla - Herceg Novi – Savinaosnovne namjene izgrađena obala – lungo mare – šetalište Pet Danica

gradska luka sa komercijalnim privezimanapomena razmotriti mogućnost formiranja putničke luke, uz ispunjenje prostornih,

saobraćajnih i drugih uslova smjernice za kupališta

javna - uređena kupališta (lungo mare) na dijelu izgrađene obale odrediti kupališta za hotele u zaleđu (ne više od 50%)

smjernice za zaštitu

očuvanje ritma vještačkih i prirodnih dijelova obale i pažljivije formiranje novih kupališta sa što manje nasipanja i betoniranja obale sanacija Citadele Mezaluna

smjernice za sprovođenje

važeći UP šetališta Pet Danica uslovi PPPPNMD za kupališta i šetališta (direktno sprovođenje)

Slika 3. – Prostorni plan područja posebne namjene za morsko dobro



9

Slika 4. – Prostorni plan područja posebne namjene za morsko dobro – Zoning, namjena površina, smjernice za sprovođenje



10

2.3. PROSTORNI PLAN OPŠTINE HERCEG NOVI DO 2020. GODINE Prostorni plan opštine Herceg Novi posebno ističe kako kod razvoja turističkog smještaja mora se prvenstveno shvatiti da je neophodno sprovoditi postojeću prostorno‐plansku dokumentaciju (PPPPN Morsko dobro i GUP‐ovi nekoliko opština) i ubrzati izradu dokumentaciju nižeg nivoa. Treba poboljšati kvalitet smještajnih kapaciteta do srednjeg i visokog standarda na račun postojećih smještajnih kapaciteta niskog standarda; planovima urbanističkog i građevinskog oporavka komplementarne kapacitete treba u najvećoj mogućoj mjeri pretvoriti u osnovne smještajne kapacitete većeg kvaliteta. Obim kapaciteta po opštinama definisaće se inoviranim Master planom razvoja turizma, a raspored i ostali elementi definišu se planskom dokumentacijom. U poglavlju Okvirni projektni kriterijumi za realizaciju objekata zaštite od bujičnih vodotoka i kišnih voda Prostorni, planom Dopušta se uvođenje izliva kišnih kolektora u more, ali se ispusti moraju tako locirati da ne ugrožavaju plaže i druge vrijednosti morskog dobra. Nije dozvoljeno ispuštanje kišnih kolektora u zoni plaža i drugih rekreativnih površina u zoni morskog dobra. Kod planiranja upravljanja područjem morskog dobra neophodno je utvrditi odgovarajući ekološki model, spriječiti znatnije izmjene pejzažnih vrijednosti, tj. težiti ka zadržavanju autentičnih odlika pejzaža, a budući privredni i turistički razvoj bazirati na principu ”održivog razvoja”. Posebno treba voditi računa o: racionalnijem korišćenju već zauzetog prostora, što manjem zauzimanju novih prostora, korišćenju očuvanih prostora uz minimum intervencija i maksimalno očuvanje prirodnog

pejzaža, zaštiti mediteranske vegetacije, maslinjaka i šumskih kultura, očuvanju vrijednih grupacija egzota, naročito uz obalne saobraćajnice, šetališta i pristane, zadržavanju tradicionalnih arhitektonskih rješenja kao djelova autohtonog kulturnog pejzaža, zadržavanju autentičnosti pristana, zabrani izgradnje objekata čije funkcionisanje zagađuje sredinu.

Vezano za lokalitet Topla‐Savina, Prostorni plan opštine Herceg Novi pri ocjeni postojećeg stanja prostornog uređenja ističe povoljnosti prisustva pratećih sadržaja: administrativnih, kulturnih, trgovinskih, ugostiteljskih, a kao nepovoljnosti: infrastrukturnu, posebno saobraćajnu neopremljenost, problem parkiranja, gusto izgrađeno gradsko tkivo nepristupačno za izgradnju i rekonstrukciju.



11

3. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Svake godine, u kontinuitetu, dobar dio priobalnog pojasa prilagođava i pretvara u veoma lijepe i funkcionalne prostore za kupanje, a njihova organizacija unapređuje u skladu sa najvišim međunarodnim standardima. U svrhu bolje organizacije kupališta, JP Morsko dobro, na osnovu Pravilnika o uslovima koje moraju ispunjavati uređena i izgrađena kupališta, koji donosi ministarstvo nadležno za turizam, svake godine priprema Program organizacije kupališta, kojim se određuju bliži uslovi za organizaciju svakog kupališta. Za 2014. godinu na lokalitetu Savina, uz južni deo zahvata DUP‐a Savina, u dužini morskog dobra od 1980 metara planirani su sledeći sadržaji:

BROJ LOKACIJE U PLANU I

PROGRAMU

NAZIV PLAŽE / LOKACIJE TIP PLAŽE / LOKACIJE

KATEGORIZACIJA KUPALIŠTA / LOKACIJE

DUŽINA ZAHVATA

KORISNIK VISINA NAKNADE

11A ŠETALIŠTE PET DANICA –

SAVINA JAVNO UREĐENO I IZGRAĐENO 85+180m AD "VEKTRA BOKA" *

11B ŠETALIŠTE PET DANICA –

SAVINA JAVNO UREĐENO I IZGRAĐENO 35m Nema korisnika

11C ŠETALIŠTE PET DANICA –

SAVINA JAVNO UREĐENO I IZGRAĐENO 17m

"MATIJAŠEVIĆ COPAS" HERCEG NOVI

5.500,00 eura godišnje, bez PDV‐a

11D ŠETALIŠTE PET DANICA –

SAVINA PRIRODNO OBALA ZA KUPANJE 45m Nema korisnika

11E ŠETALIŠTE PET DANICA –

SAVINA JAVNO UREĐENO I IZGRAĐENO 75m Nema korisnika

11F ŠETALIŠTE PET DANICA –

SAVINA JAVNO UREĐENO I IZGRAĐENO 70m Brajković Rajko 1,000.00€

12A ŠETALIŠTE PET DANICA ‐ “ĆOROVIĆA PLAŽA”

JAVNO UREĐENO I IZGRAĐENO 120m DOO "NIKOSS PERIŠIĆ" 11.420,50 eura

godišnje, bez PDV‐a

12B ŠETALIŠTE PET DANICA ‐ “ĆOROVIĆA PLAŽA”

JAVNO UREĐENO I IZGRAĐENO Nema korisnika

13A1 ŠETALIŠTE PET DANICA ‐

VOJNA BOLNICA HOTELSKO UREĐENO I IZGRAĐENO 15m "PERLA" DOO

6.600,00 eura godišnje, bez PDV‐a ZA

(13A1+13A2)

13A2 ŠETALIŠTE PET DANICA ‐

VOJNA BOLNICA JAVNO UREĐENO I IZGRAĐENO 20m "PERLA" DOO

6.600,00 eura godišnje, bez PDV‐a ZA

(13A1+13A2)

13B ŠETALIŠTE PET DANICA ‐

VOJNA BOLNICA JAVNO UREĐENO I IZGRAĐENO 60m "KRSTO" DOO

3.353,00 eura godišnje, bez PDV‐a

13C ŠETALIŠTE PET DANICA ‐

VOJNA BOLNICA JAVNO UREĐENO I IZGRAĐENO 38 m Nema korisnika

13D ŠETALIŠTE PET DANICA ‐

VOJNA BOLNICA PRIRODNO OBALA ZA KUPANJE 15m Nema korisnika

14A MELJINE JAVNO UREĐENO I IZGRAĐENO 160m ''LUMA'' D.O.O. 11.951,00 eura bez

PDV‐a

Privremeni objekti u zoni morskog dobra ustupaju se na korišćenje u skladu sa Planom objekata privremenog karaktera. Predmet obuhvata Plana objekata privremenog karaktera je zona morskog dobra u zahvatu koji je definisan članom 2 Zakona o morskom dobru i Prostornim planom područja posebne namjene za zonu morskog dobra. Do privođenja namjeni prostora u zoni morskog dobra saglasno članu 115, stav 4 Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata („Službeni list CG“ broj 26/12), Ministarstvo održivog razvoja i turizma određuje prostore za podizanje ili postavljanje privremenih objekata i postavljanje sezonskih objekata i uređaja na javnim površinama u cilju pružanja turističkih usluga tokom sezone;



12

Planom objekata privremenog karaktera utvrđuju se privremene lokacije u granicama zone morskog dobra na kojima se povremeno, do njihovog privođenja namjeni, mogu postavljati privremeni objekti, njihova vrsta i namjena. 3.1. PRIKAZ MORSKOG DOBRA USTUPLJENOG NA KORIŠĆENJE NA LOKACIJI SAVINA



13



14



15



16

Iz dostupnih podataka sa strane Javnog preduzeća za upravljanje Morskim dobrom Crne Gore, na lokaciji uz zahvat DUP‐a Savina, kao koncesionirano morsko dobro koristi se cca.1020 metara što predstavlja 51% promatranog područja.



17



18

4. POMORSKO DOBRO U REPUBLICI HRVATSKOJ 4.1. POJAM I DEFINICIJA Pomorsko dobro je, prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, 158/03., 100/04., 141/06., 38/09.), opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njenu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uslovima i na način propisan predmetnim Zakonom. Sastoji se od unutarnjih morskih voda, teritorijalnog mora, njihovog dna i podzemlja te dijela kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi, ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Ovdje se u dijelove kopna ubrajaju: morska obala, luke, nasipi, prudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva. Pomorsko dobro sastoji se od tri komponente: vodene, koja obuhvaća unutrašnje morske vode i teritorijalno more RH, podmorja, kojemu pripada dno i podzemlje unutrašnjih morskih voda, i obalne, koje se sastoje od dijela kopna što po svojoj prirodi ili namjeni služi iskorištavanju mora za pomorski promet i morski ribolov te za druge svrhe koje su u vezi s korišćenjem morem, a široka je najmanje šest metara od crte srednjih viših vod, odakle se proteže morska obala sve do crte do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena (Jelavić, 2012.). Pomorsko dobro u Republici Hrvatskoj definirano je još 1994. godine u Pomorskom zakoniku. Godine 2003. donesen je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, u kojem je do danas došlo do nekoliko izmjena i dopuna (Narodne novine, 100/04., 141/06., 38/09.). Navedeni zakoni definiraju pomorsko dobro i to kao opće dobro od interesa za državu, dobro pod osobitom državnom zaštitom, a upotrebljava se ili se njime koristi pod uslovima ili na način opisan Zakonom. Pomorsko dobro ne može biti objekt stjecanja stvarnih prava te njime upravlja i o njemu skrbi Republika Hrvatska neposredno ili preko jedinica regionalne samouprave ili lokalne samouprave. U pripremi je novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, čiji je radni materijal izrađen u prosincu 2013. godine. 4.2. UTVRĐIVANJE GRANICA I EVIDENCIJA Postupak određivanja granice pomorskog dobra provodi se prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama i Uredbi o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra (Narodne novine, 08/04., 82/05.). Uredba o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra naznačuje kako se granicom pomorskog dobra obuhvaća prostor koji služi za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s iskorištavanjem mora, po dokumentima prostornog uređenja. Granica pomorskog dobra utvrđuje se temeljem postojećih prirodnih i legalno sagrađenih umjetnih prepreka (prirodni pokosi, vegetacija i raslinje, kopneni rub šetnice, morski rub razvrstane ceste, potporni zidovi, građevine za stanovanje i odmaranje, kulturne, vjerske, povijesne građevine, suvozidi, betonski zidovi i sl.). Ako ne nastupi promjena konfiguracije morske obale, primjenjuje se maritimo linija iz katastarskih promjena. Podnositelj zahtjeva za određivanje granice pomorskog dobra mogu biti Vlada Republike Hrvatske preko nadležnog Ministarstva, potom tijela državne uprave te fizičke i pravne osobe. Granica pomorskog dobra utvrđuje se rješenjem što ga donosi Poverenstvo Ministarstva, osim kad se određuje granica lučkog područja u lukama otvorenim za javni promet. Evidencija o pomorskom dobru se vodi u zemljišnim knjigama pri općinskim sudovima, a u katastar se unose podaci o granici pomorskog dobra. Evidencija pomorskog dobra u zemljišnim knjigama ujedno



19

je i uslov za upis koncesije. Evidencija u zemljišnim knjigama obavlja se po Zakonu o zemljišnim knjigama (Narodne novine, 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13.), a podredno i Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama. Pritom se primjenjuju odredbe o upisu općeg dobra u zemljišne knjige. 4.3. UPRAVLJANJE I ZAŠTITA Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama u upravljanju pomorskim dobrom daje određene ovlasti jedinicama regionalne samouprave i jedinicama lokalne samouprave, i to u dijelu pomorskog dobra u općoj upotrebi koje se nalazi na njihovom području. Ovime se postiže decentralizacija, i znatno se rasterećuju županije, što je posebno bitno za županije s natpolovičnim udjelom svog teritorija na moru (primjerice Splitsko‐dalmatinska županija). Također, pomorsko dobro bitan je izvor prihoda za proračun malih obalno‐otočnih jedinica lokalnih samouprava, koje teško mogu namaknuti prihode za svoje postojanje. Upravljanje pomorskim dobrom može biti redovito i izvanredno. Redovito upravljanje pomorskim dobrom podrazumijeva skrb o zaštiti i njegovu održavanju u općoj upotrebi a obavlja se prema godišnjem planu koji donosi poglavarstvo jedinice lokalne samouprave. Izvanredno upravljanje obuhvaća sanaciju pomorskog dobra izvan luka nastalu zbog izvanrednih događaja i izradbu prijedloga granica pomorskog dobra i njegovu provedbu. Gradovi i Općine vode skrb o redovitom upravljanju, a županije se skrbe o izvanrednom upravljanju. Zaštitu pomorskog dobra, prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, provode Republika Hrvatska, jedinice lokalne i regionalne samouprave. Ingerencije jedinica lokalne samouprave na pomorskom dobru obuhvaćaju i sljedeće aktivnosti: prostorno planiranje, donošenje programa održivog razvitka obalno‐otočnih županija i otočnih i obalno‐otočnih gradova i općina te utvrđivanje granica pomorskog dobra i poslovi vezani za koncesije. 4.4. IMOVINSKO‐PRAVNI ODNOSI NA POMORSKOM DOBRU U skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, na pomorskom dobru se ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Za građevine za koje se do 1974. godine moglo steći pravo vlasništva (građevine na pomorskom dobru namijenjene za stanovanje) propisano je da će se dati na posebnu upotrebu za sve vrijeme dok se njima koristi za stanovanje, bez naknade, a korisnik građevine mora zatražiti koncesiju. Ukoliko dio građevine služi za obavljanje gospodarskih djelatnosti, korisnik treba zatražiti koncesiju za to. Pomorsko dobro pripada zaštićenom području na kojemu se može provesti postupak izvlaštenja, tj. postupak ograničenja ili oduzimanja vlasništva uz naknadu tržišne vrijednosti nekretnine, vrijednosti koja se za tu nekretninu može postići na tržištu izraženoj u omjeru ponude i potražnje u vrijeme njegova utvrđivanja. Izvlaštenje na pomorskom dobru se provodi tako da se bivšem vlasniku dodjeli koncesija bez plaćanja naknade za korištenje sve dok iznos utvrđene koncesijske naknade ne dosegne iznos naknade za oduzeto vlasništvo. Jedini primjer u kojem se može priznati pravo vlasništva na pomorskom dobru jest pravo vlasništva nad objektima koje je ovlaštenik koncesije izgradio na pomorskom dobru, i to samo dok koncesija traje (tzv. privremeno vlasništvo).



20

Novim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je trenutno u izradi, predložena su nova i drukčija rješenja, primjerice za definiranje pomorskog dobra, vlasništva nad objektima izgrađenim na pomorskom dobru za vrijeme trajanje koncesije i sl. Definirana je i decentralizacija prava, ali i odgovornosti, upravljanje pomorskim dobrom te osnivanje Agencije radi sustavnosti i jednoobraznosti određivanja granice pomorskog dobra, koncesije, koncesijske naknade i ostale teme od značaja za pomorsko dobro. 4.5. PITANJE KONCESIJA Koncesija se može definirati kao pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko iskorištavanje pravnim i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Koncesija i koncesijsko odobrenje u Republici Hrvatskoj definirani su Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama i Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (Narodne novine, 23/04., 101/04., 39/06., 63/08., 125/10., 102/11., 83/12.), a posebno Zakonom o koncesiji. Prvi hrvatski Zakon o koncesijama donesen je 1990. godine. Godine 1992. donesen je novi Zakon o koncesijama, nakon čega je usledilo donošenje novog istoimenog Zakona 2008. godine. Godine 2012. donesen je posljednji važeći Zakon o koncesijama, koji je temeljen na potrebi primjene javno‐privatnog partnerstva, definiranju jasnijih pravila po pitanju koncesijskog modela te donošenju novog okvira Evropske unije, posebno Prijedloga direktive o koncesijama, koja je razvila model prema načelima zajedničkog tržišta: načelom tržišnog natjecanja, jednakog tretmana, zabrane diskriminacije, uzajamnog priznavanja, razmjernosti i transparentnosti. Navedeni Zakon dao je velike nadzorne nadležnosti ministarstvu zaduženom za financije (Vojković, 2014.) Zakonom o koncesijama (Narodne novine, 143/12.) koncesija je definirana kao „pravo koje se steče ugovorom“, čime su one iz „dozvola za obavljanje neke djelatnosti uvjetovane posebnim odobrenjem“, koje su bile često vezane za raspolaganje ograničenim dobrima ili davanjem javnih, često i monopolističkih usluga, postale oblik javnog i privatnog sektora. Novi Zakon proširio je svoje važenje na sve pravne odnose koji sadržajno predstavljaju koncesiju. Primjerice, odobrenja koja se daju za lučke djelatnosti na unutarnjim vodama prema Zakonu o plovidbi i lukama unutarnjih voda (Narodne novine, 109/07., 132/07., 51/13.). Naime, prema tom zakonu, na lučkom području lučki korisnici smiju obavljati lučke djelatnosti na temelju odobrenja. Zakon o javnoj nabavi (Narodne novine, 90/11., 83/13., 143/13., 13/14.) i drugi propisi vezano za postupak javne nabave postali su integralni dio koncesijskih režima u Republici Hrvatskoj. Prilikom provođenja postupka davanja koncesija davaoci koncesija obavezni su, u odnosu na sve pravne i fizičke osobe, poštovati načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastana, načelo slobode pružanja usluga, načelo učinkovitosti, kao i ostala temeljna načela iz Ustava Republike Hrvatske te Ugovora o funkcioniranju Evropske unije, kao što su načelo tržišnog natjecanja, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti. Zakonom o koncesijama definirane su tri vrste koncesija: • koncesija za gospodarsko korišćenje općeg ili drugog dobra • koncesija za javne radove • koncesija za javne usluge



21

4.6. PREDMET KONCESIJE Koncesija se daje u različitim područjima i za različite djelatnosti, a osobito: za istraživanje i/ili eksploataciju mineralnih sirovina; za korišćenje voda; za pravo lova na državnim lovištima i uzgajalištima divljači; na pomorskom dobru; za pojedine djelatnosti unutar zaštićenih područja prirode te za korišćenje drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti i speleoloških objekata; 6. u području energetike; za obavljanje linijskog i obalnog pomorskog i riječnog prijevoza; za luke; za javne ceste; za javni prijevoz; za zračne luke; u području sporta; na kulturnim dobrima; za komunalne djelatnosti; u području javnih vodnih usluga; u području železnica; u području žičara; za djelatnosti gospodarenja otpadom; u području turizma; u području zdravstva; za pružanje medijskih usluga televizije i radija; te za slobodne zone. Koncesija se ne može dati na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske i na drugim dobrima utvrđenim posebnim propisima. S obzirom na plan davanja koncesija, postoje srednjoročni (trogodišnji) i godišnji plan davanja koncesija, koju mora izraditi davaoc koncesije, a za što je potrebno imati odgovarajući razvojni okvir i iskazani odgovarajući javni interes. U tom planu navode se gospodarska i druga područja u kojima se planiraju dati koncesije, građevine koje će se graditi, odnosno djelatnosti koje će se obavljati na temelju koncesije, planirani rashodi i prihodi te ocjena očekivane gospodarske koristi o koncesija. Podatke je potrebno dostaviti nadležnom ministarstvu na način da se jasno prikaže usklađenost plana davanja koncesija s razvojnim gospodarskim okvirom i pojedinačnim projektima, a u skladu s javnim interesom. Godišnji plan davanja koncesija mora biti u skladu sa srednjoročnim (trogodišnjim) planom davanja koncesija. U početku postupka davanja koncesije potrebno je poduzeti sljedeće aktivnosti: imenovanje stručnog povjerenstva za koncesiju, izrada studije opravdanosti davanja koncesije ili analize davanja koncesije, procjena vrijednosti koncesije te izrada dokumentacije za nadmetanje. Kod koncesija za javne usluge i koncesije za gospodarsko korišćenje općeg ili drugog dobra, a kada se više koncesija istodobno daje za isti ili sličan predmet koncesije, davaoc koncesije može izraditi jednu studiju opravdanosti davanja koncesije za sve koncesije, pazeći pri tom da studija jasno utvrdi posebnosti i sve elemente nužne za davane svake od koncesija. Ovo je osobito primenjivo kod koncesija na pomorskom dobru. U postupku davanja koncesije svakom se gospodarskom subjektu daje mogućnost da pod jednakim uslovima preuzme dokumentaciju za nadmetanje, koja sadrži sve potrebne podatke koji gospodarskom subjektu omogućavaju izradu zahtjeva za sudjelovanje i/ili ponude. Dva su alternativna kriterija na kojima davaoc koncesija može temeljiti odabir najpovoljnije ponude: • ekonomski najpovoljnija ponuda sa stajališta davaoc koncesije te kriteriji vezani uz predmet

koncesije • najviša ponuđena naknada za koncesiju Kada davaocu koncesije prihod od iste nije isključivi razlog davanja koncesije (primjerice kada davaoc koncesije želi dati koncesiju na lučke djelatnosti s ciljem razvijanja gospodarstva u županiji), potrebno je odabir temeljiti na kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude. Pravna zaštita u postupku davanja svih koncesija provodi se u skladu s propisima kojima se uređuje javna nabava. Za rješavanje o žalbama u vezi s postupcima davanja koncesija nadležna je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave.



22

Davaoc koncesije dužan je kontinuirano nadzirati rad koncesionara i izvršavanje njegovih obaveza iz ugovora o koncesiji, što uključuje i redovito praćenje izvršavanja plaćanja naknade za koncesiju, ako je ona određena ugovorom o koncesiji, te plaćanja svih ostalih obveza koja nastaju kao posljedica provedenih nadzora od strane inspekcijskih službi i drugih nadležnih tijela. Ministarstvo nadležno za financije može samostalno, bez zahtjeva davaoca koncesije, putem svojih inspekcijskih službi pokrenuti postupak nadzora nad koncesionarom koji ne izvršava obaveze skladu s ugovorom o koncesiji i posebnim propisima, a u okviru djelokruga nadležnog za financije. Izmjene ugovora o koncesiji može se izmijeniti za vrijeme njegovog trajanja, na prijedlog davaoca koncesije ili koncesionara, samo kada su uslovi i mogućnosti za nastanak izmjene bili predviđeni u dokumentaciji za nadmetanje i ugovoru o koncesiji na jasan, nedvosmislen i precizan način. Primjerice, kada su ugroženi nacionalna sigurnost i obrana države, okoliš ili ljudsko zdravlje, te ako to zahtjeva interes Republike Hrvatske određen u Hrvatskom saboru. Izmjene ugovora o koncesiji ne smiju mijenjati vrstu i/ili predmet ugovora o koncesiji. Bitna izmjena ugovora o koncesiji u pravilu nije dozvoljena. Ako je u ugovor o koncesiji potrebno uneti bitne izmjene, davaoc koncesije pokrenuti će novi postupak davanja koncesije i sklopiti novi ugovor o koncesiji. Zakon o koncesiji detaljno uređuje i načine prestanka koncesije. Ugovor o koncesiji mora sadržavati odredbu o pravu davaoca koncesije da jednostranom izjavom raskine ugovor o koncesiji u cijelosti ili djelomično, ako Hrvatski sabor odlukom odredi da to zahtijeva javni interes. Zakon predviđa i koncesije koje se dodjeljuju na zahtjev, bez javnog natječaja. Riječ je o koncesijama koje se za gospodarsko korišćenje općeg ili drugog dobra može iznimno dati na zahtjev gospodarskog subjekta kada mu je to nužno radi provedbe ugovora o koncesiji za javne radove ili koncesije za javne usluge i dr.



23

5. ZAKLJUČAK

Pojam, definicija, granice, evidencija, upravljanje i zaštita nad morskim dobrom definirani su

Zakonom o morskom dobru (Sl. list RCG, br. 14/92.). U pripremi je novi zakon o morskom dobru, za

koji je izrađen i utvrđen Prijedlog 2013. godine. Prostorni potencijali, uređenje, načini i uslovi

korišćenja morskog dobra načelno su definirani Prostornim planom Crne gore do 2020. godine,

Prostornim planom područja posebne namjene za morsko dobro i Prostornim planom opštine Herceg

Novi do 2020. godine

Na lokalitetu Topla‐Savina, Prostorni plan opštine Herceg Novi ističe povoljnosti prisustva pratećih

sadržaja: administrativnih, kulturnih, trgovinskih, ugostiteljskih, a kao nepovoljnosti: infrastrukturnu,

posebno saobraćajnu neopremljenost, problem parkiranja, gusto izgrađeno gradsko tkivo

nepristupačno za izgradnju rekonstrukciju.

Iz dostupnih podataka sa strane Javnog preduzeća za upravljanje Morskim dobrom Crne Gore, na

lokaciji uz zahvat DUP‐a Savina, kao koncesionirano morsko dobro koristi se cca.1020 metara što

predstavlja 51% promatranog područja.

Predlažu se izmjene postojećeg Zakona o morskom dobru na način da se na teritoriji Crne gore

morskim dobrom integralno upravlja. Uloga predviđene Agencije mora biti kontrolna i nadzorna i ni u

kom slučaju ne može tržišno poslovati kao što je to do sada bio slučaj sa Javnim preduzećem. Isto

treba primijeniti i na lokalnom nivou, dajući ovlašćenja lokalnim skupštinama tako da lokalne

samouprave imaju prirodno pravo da ostvaruju prihode i samostalno sa njima raspolažu na teritoriji

morskog dobra koje pripada njihovoj opštini. Ovime se postiže veća decentralizacija i lakša kontrola

te se znatno rasterećuje dosadašnje upravljanje, a ovo je osobito bitno i za opštine s visokim udjelom

teritorija na moru. Morsko dobro bitan je izvor prihoda za proračun obalskih opština. Opštine moraju

znatnije sudjelovati u davanju koncesija, osobito onima na kraći rok, i od toga direktno zarađivati. U

ovom kontekstu potrebno je promatrati i područje Savina, koji predstavlja veliki turistički potencijal

unutar Opštine Herceg Novi sa bogatim kulturnim i ostalim društvenim resursima.

U pogledu zakonodavstva i ostalih propisa koji se tiču morskog dobra, za predviđene godišnje

planove, izvještaje o upravljanju javnim dobrom na lokalnom nivou, potrebna je saglasnost Agencije,

čime se obezbjeđuje integralno upravljanje, kontrola, nadzor i transparentnost. Potrebno je

preispitivanje dugoročnih ugovora koje Javno preduzeće sklapa sa investitorima, jer prijeti opasnost

da se privatnim interesom kroz loše ugovore i još lošije njihovo poštovanje blokira opšti interes.

Documents

IGH - UrbanizamIGH Urbanizam d.s.d., Herceg Novi 3 0. UVOD Ovaj rad obuhvaća analizu zakonodavstva Crne gore i prostorno‐planske dokumentacije višeg ranga po pitanju morskog dobra,