III dio - Palačaaudiologs.com/ozrenbilan/dio3.pdf · podatke da je Dioklecijanova palača solarno orijentirana, te da je istočni zid pod kutom 23.4⁰. Temeljem tih podataka izvedeni

O. Bilan: Nova arheokustička i arheoastronomska teorija Vestibula Dioklecijanove palače u Splitu III DIO

Holistički osvrt na Rimski imperij, znanost i gospodarstvo na prijelazu III i IV stoljeća

1 / 14

Bilan Audio Site

Nova arheokustička i

arheoastronomska teorija Vestibula

i Dioklecijanove palače u Splitu

III dio - Palača Kratki holistički osvrt na Rimski imperij, znanost i gospodarstvo na prijelazu III i IV stoljeća

New Archaeoacoustics and Archaeoastronomy Theory: Vestibule and Diocletian's Palace in Split

A Short Holistic Overview of the Roman Empire, Science and Economy at the Turn III - IV Century

copyright©

Ozren Bilan 2014.

I dio /III II dio /III

A.Einstein What we have called matter is energy, whose vibration has been so lowered as to be perceptible to the senses. There is no matter. N.Tesla Želite li otkriti tajne svemira, razmišljajte o energiji, frekvenciji i vibraciji Rimska Nemo propheta in patria sua

Mnoge Dioklecijanove odluke bile su bez presedana u povijesti, a reforme su produžile život Rimskog carstva te dale smjer Bizantu koji je nastojao kontrolirao sve što mu je bilo u moći. Dioklecijan je dokazao da je sjajan administrator, ali nije ni

slutio da je arhitekt imperijalizma od IV stoljeća do danas.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/dio1.pdf




2 / 14

3 DIO Dioklecijanova palača I dio /III II dio /III Ako niste bili, vrlo zanimljiva 3D virtualna šetnja palačom. Palača je upisana u listu Unesco svjetskog nasljeđa 1979. Najkraće bi je opisali kao arhitektonsko djelo bez presedana i bez uzora u arhitekturi, koju je sagradio rimski imperator bez presedana u povijesti. Sagrađena je između 295. i 305., a predstavlja prijelazni stil polugrčke i polubizantske arhitekture i jedan od najbolje sačuvanih arhitektonskih spomenika Rimskog Imperija. Međutim, ovom klasičnom opisu mogli bi dodati da palača ima elemenate sirijskog stila.

Najpoznatija je po vrlo velikom broju stupova, stepeništa, trgova, dva balneuma (istočne i zapadne therme), blagovaonica triklinij, sustav kanalizacije i vodovoda te monumentalne supstrukcije, popularno nazvane podrumi. Gradnja na mjestu palače počela je još u 1. stoljeću kao spoj vile i vojnog objekta na površini 28.900 m2. Istraživanja podruma počela su još u 19. stoljeću i do danas je poznato više od 80%, dok se o građevinama koje su prethodili palači, te o onima starima 3500(?) godina javno ne zna ništa, iako postoje fotografije iz 60-tih godina prošlog stoljeća koje prikazuju građevine ispod raskopanog Peristila. Neki arheolozi i stručnjaci postavili su teorije da je konstrukciju palače odredio položaj sunca; pokazat ćemo da je konstrukcija i položaj palače daleko složenija. Za sada kažimo samo to da je oblik palače svrhovito ugođen geoastronomskim odnosima. Dioklecijanova gradnja vlastitog mauzoleje unutar palače je djelo bez presedana, a kopirao ga je Maksentije u Rimu (307-312). Gradnja mauzoleja i Jupiterovog hrama u centralnom dijelu palače je ideja bez presedana u projektiranju imperijalne rezidencije. Stoga se opravdano postavlja pitanje modela koji se primijenio pri projektiranju. Dostupna literatura bavi se samo oblicima i

datumima izgradnje objekata ali je vrlo malo članaka o tome što je presudno utjecalo na projekt. Zanimljivo je da je palača kao model poslužila 50-tih godina projektantima Moskovskog metroa, koji su posudili oblik centralnih zgrada na nekoliko stanica metroa. Više na Youtube. Prije gradnje palače, Dioklecijan je ratom potisnuo nemire u Egiptu, a prethodno je to napravio Aurelije u Siriji. To je jedan od razloga zbog kojeg je u palaču ugradio modele iz pokorenih provincija. Palača je simbol imperijalnog kontinuiteta i legaliteta. Tutmozis, egipatski faraon XVIII dinastije, koji je vladao prije 3500 godina, kraljevskim imenom Djehuty-mes Men-kheper-re, u mladosti je bio dobro vojno uvježban. U tim vremenima Egipat je izgubio nadzor nad Sirijom i Libanonom pa Tutmozis III

…Prema nepokornima nemilosrdna, a dobre štiti…



http://www.burger.si/Croatia/Split/seznam.html



3 / 14

kreće na prvi bliskoistočni pohod. Pokorio je Gazu i Megid, a u pet mjeseci je stigao sve do sirijske obale. U idućih 18 godina organizirani su vojni pohodi u kojima je 350 gradova palo pod egipatsku vlast. Dioklecijanova palača u Splitu prožeta je istočnim simbolizmom, a kao elementi simbolizma javljaju se egipatske sfinge. One predstavljaju kraljevsku moć, koja je prema nepokornima nemilosrdna, a dobre štiti. U Dioklecijanovoj palači nalazi se najmanje 12 sfingi ili njihovih ostataka. Zatim, tu su i stupovi od asuanskog crvenkastog granita. Prema pronađenim zapisima, sfinge i granitni stupovi pripadali su Tutmozisu, čija je vladavina zapamćena po obilju i bogatstvu, a na istim lokacijama ratovao je Dioklecijan. U središnjem dijelu carske palače, ključno značenje imaju Mauzolej i Peristil. Sklonost Dioklecijana da prostore ukrašava egipatskim materijalom poveznica je s idejama božanske naravi imperijalne osobe. Međutim, kombinacija egipatskog i rimskog materijala kojeg susrećemo u najistaknutijim dijelovima palače, daje jasne refleksije imperija koje je bilo hibrid istoka i zapada ali istovremeno i sljedbenik. Do danas se ne zna tko su bili arhitekti palače. Pronađena su grčka ugravirana imena imena Filotas i Zotikos pa su mnogi autori pokušali s tim imenima povezati arhitekte. Prema (Bilan, 2015.) Zotiko(s), gr. Ζωτικό, je grčko ime koje postoji do danas, a nitko ne spominje da je Zotiko istovremeno i selo pored kojeg izvire rijeka Aheron. Kroz tri mitske grčke rijeke Aheron (rijeka boli), Piriflegeton (rijeka vatre i ključale krvi) i Kokita (rijeka naricanja) teku vode kraljevstva mrtvih Hada. Stoga ne čudi da se isto ime, u isto vrijeme – Zotiko, javlja u rimskim katakombama, čija je gradnja započela desetak godina prije palače u Splitu. Prema de Rossi najraniji simbolika imala je okultna značenja. Na mnogo mjesta, u katakombama u Rimu uklesane su riječi Zotiko Zotike s lat. značenjem Vitalis Vitalia - život života, što lako možemo dovesti u vezu s Zotikom na izvoru rijeke Aheron, koju prijelaze duše umrlih na putu prema kraljevstvu mrtvih Hadu. U Danteovom Infernu, Aheron je granica pakla. Dakle, ni u kojem slučaju, Zotiko nije arhitekt. Grčko ime Zotiko postoji i danas, a u francuskom jeziku u obliku Zotique, sa značenjem pun života. Filotas, gr: Φιλώτας je također selo u Grčkoj i danas često ime. Vrlo je upitno da su to bili arhitekti. Splitska palača kombinira obilježja imperijalne palače, vile i rimskog castruma. Obrambene zidine granice su palače sa četiri strane svijeta uz pomak od oko 20⁰. Najčešće se govori da je palača četverokutna, što je znak da onaj koji je opisuje, potpuno zanemaruje arheoastronomsku orijentaciju, jer je palača blago trapezoidna. Duže stranice su joj oko 215 m, a kraće oko 180 m ali nisu jednake. Od presjeka glavnih koridora prema jugu nalazi se Peristil, koji označava ulaz u carevu rezidenciju kroz Vestibul. Istočna strana Peristila vodi u carev mauzolej, a zapadna strana u Jupiterov hram. Ove dvije djelomično sačuvane zgrade pružaju uvid u ono što je eventualno inspiriralo arhitekte pri osmišljavanju palače. Vrlo slične primjere takvih zgrada nailaze se u centralnoj Anatoliji, a pored toga, velika je sličnost pri ukrašavanju, kao i primjena sirijskog luka, ugrađenog u Porta Aurea na sjevernoj fasadi. Aksijalni izgled palače podsjeća na egipatske grobnice i hramove. Međutim, presjek palače je tipična rimska vojna utvrda u kojoj se sijeku dvije okomite ulice cardo i decumanus, koje nas vode do zapovjedništva, tzv. principia. U principia se nalazi aedes principiorum koji se povezuje s imperijalnim kultom. Sirijski luk na Porta Aurea, završetku cardo, također predstavlja dobru usporedbu. Arhitektonska konstrukcija može značiti da su Dioklecijanovi arhitekti zamjenili aedes rimskog castruma s fasadom koja imitira egipatski kompleks hramova. Naravno, ovo ne mora biti točno, a navodi se kao usputna asocijacija.



4 / 14

Supstrukcija palače, popularno nazvana podrumi, često se analizirala ali na vrlo malo mjesta možemo pročitati o obliku i načinu gradnje. Pogledamo li zidove supstrukcije primjetit ćemo neobičnosti. Mnogo kamenje ima neobičan oblik – kamenje je konveksno i konkavno (manje nego građevine Inka), te vrlo velikih dimenzija u odnosu na gornje strukture. Takva gradnja doprinijela je stabilnosti i dugovječnosti konstrukcije.

Pored te neobičnosti, iskapanja Peristila iz 60-tih godina prošlog stoljeća, te snimljene fotografije, otkrile su vrlo stare građevine nepoznatog podrijetla. Ne zna se tko ih je napravio. Pretpostavke govore o monolitnom hramu ali o tome nema opipljivih dokaza ni stručnih članaka.

U literaturi nailazimo na zapise o vrlo staroj povijesti Splita, koja datira do kamenog doba. Još je čudniji oblik i geografska lokacija palače o čemu nitko ne govori, pružaju se neuvjerljiva objašnjenja ili se sustavno zataškava. Tlocrti rekonstrukcije palače u literaturi najčešće nemaju označen sjever, ponekad je palača prikazana obrnuto u odnosu na sjever, a ponekad je označeni smjer pogrešan. Poznavajući točnost rimske geodezije znamo da nepravilan oblik palače nije pogreška niti slučajnost, a još manje posljedica konfiguracije terena. Pored navedenog, sve carske odaje su u zlatnom rezu. Ovi podaci zbunjuju. Neki istraživači, s dobrim i pozitivnim idejama, koji su uočili nelogičnosti, pokušali su zakošenost istočnog zida opravdati kutem precesije zemlje. Prema njima, ovo je orijentacija palače:

Pogrešna orijentacija istočnog zida iz dostupne literature, temeljena na precesiji zemlje. Slika pokazuje lokaciju Vestibula u palači, a posebno su označeni djelomično srušeni srednjevjekovni obrambeni zidovi. Obratite pozornost na detalj: suma

brojeva svakog od tri kuta iznosi po numerologiji 9. 2+3+4=9; 6+6+6=18 1+8=9, 1+1+3+4=9.

23,4⁰

66,6⁰

SJEVER

ISTOK 23,4⁰

113.4⁰

POGREŠNA ORIJENTACIJA

WRONG ORIENTATION



5 / 14

Zemljina orbitalna ravnina poznatija je kao ekliptika, a kut zemljine osi, koji astronomi nazivaju nagib ekliptike, predstavlja kut između ekliptike i ekvatora nebeske sfere. Označava se grčkim slovom ε. Taj kut mijenja se vremenski, a trenutno nagib zemljine osi iznosi oko 23.4°. Ta vrijednost ostaje približno ista u odnosu na stacionarnu orbitalnu ravninu za vrijeme ciklusa precesije. Međutim, zbog gravitacijskog djelovanja velikih planeta i perturbacija smanjuje se oko 47" svakih 100 godina. Period precesije je 25920 godina, što su poznavali Maje, kojima je to vrijeme bilo temelj računanja vremena. Ako pogledamo kutove orijentacije palače u dostupnoj literaturi, nailazimo na podatke da je Dioklecijanova palača solarno orijentirana, te da je istočni zid pod kutom 23.4⁰. Temeljem tih podataka izvedeni su mnogi zaključci čija je točnost upitna.

Takvi podaci vjerojatno su dobiveni nedovoljno točnim mjerenjima, korištenjem, npr. ručnog kompasa. Iako su autori imali vrlo zanimljive ideje, koje su djelomično točne, njihove izmjere moramo nadopuniti točnijima. Kut od 23,4⁰ više je wishfull thinking koje se uklapa u unaprijed smišljenu teoriju, nego stvarna situacija na terenu. Pored toga, apsolutno svi prikazani (pogrešni) rezultati kutova imaju numerološku vrijednost 9, pa mogu biti posljedica numerologije. Međutim, Rimljani su bili vrlo pragmatični.

Preciznijim mjerenjima, primjenom Google karata, digitalnih ortofoto topografskih karata i geodetskih aerofoto snimaka, dobivaju se točniji rezultati. Pogledajmo kartu s ucrtanim smjerom istočnog zida Dioklecijanove palače u Google kartama. Azimut je 20.32⁰. Može li još točnije?

Danas je geodetska točnost – apsolutna. Kako je ovdje točnost mjerenja nešto manja od apsolutne, možemo odrediti smjer 20,32⁰.

TOČNIJA

ORIJENTACIJA



6 / 14

Sa digitalne karte Geoportala i uz pomoć DOF u Autocadu smo izmjerili 20.6⁰. Konačno primjenom aerofoto snimaka u Autocadu izmjerili smo 20.63⁰. Apsolutnu točnost postigli bi jedino mjerenjem na licu mjesta ali za to nije bilo prilike.

Ovo je prilika da komentiramo i iskaze kritičara koji tvrde da se zbog visine Mosora ne može promatrati izlazak zvijezda na horizontu (promatramo li okomito od istočnog zida palače). Naime, takav dojam se može dobiti stojimo li na mjestu Srebrenih vrata okrenuti u smjeru istoka, gdje horizont zaklanjaju sagrađene zgrade u neposrednoj blizini.

Uvidom, u geografske karte primijetit ćemo da liniju pogleda na horizontu presijeca greben Kula, visine 600m, u Stanićima poslije Omiša. Zračna linija je 25 km, pa kut prema horizontu iznosi 1.37⁰.

U samom gradu nadmorska visina, u smjeru pogleda je najviša na Firulama. Iznosi 36 m. Uzmemo li u obzir nadmorsku visinu palače i udaljenost od 1140 m, do Firula, dobijemo kut prema horizontu manji od 1,8⁰. Kut je zanemariv promatramo li s povišenog mjesta. To

mjesto bi moglo biti jugoistočni rub ambulatorija palače, kojem je pristup imala samo carska obitelj, a još vjerojatnije jugoistočna kula. Pojmovi kula i jugoistok daju dovoljno simboličkog značenja.

113.4⁰

20.63⁰

Elevacija pogleda prema horizontu dok promatrač

gleda okomito od istočnog zida

Jugoistočna kula Dioklecijanove palače

Onima koji vole numerologiju evo zanimljivosti: Udaljenost Dioklecijanovog Vestibula u Splitu do središta Bizanta – Aja Sofija i ulaz u Aju Sofiju (snimio Viktor Bilan)

[Upišite citat iz dokumenta ili

sažetak zanimljivog dijela teksta.

Tekstni okvir možete u dokument

postaviti na bilo koje mjesto.

Pomoću kartice Alati za crtanje

promijenite oblikovanje tekstnog

okvira istaknutog citata.]

[Upišite citat iz dokumenta ili sažetak

zanimljivog dijela teksta. Tekstni

okvir možete u dokument postaviti

na bilo koje mjesto. Pomoću kartice

Alati za crtanje promijenite

oblikovanje tekstnog okvira

istaknutog citata.]

Zanimljivost za one koji vole numerologiju: Od Dioklecijanovog Vestibula do središta Aja Sofije je 666 milja. Ako u imenu DIOCLES AVGVSTVS, zbrojimo slova (D, I, C, L, V) koja predstavljaju rimske brojeve, suma je

500 + 1 + 100 + 50 + 5 + 5 + 5= 666

Desno ulaz

u Aja Sofiju

snimio

Viktor Bilan



7 / 14

Vestibul Geolokacija središta 43°30'28.74" sjeverno 16°26'24.12"istočno. Vestibul (lat. vestibulum, ulazno dvorište od stabulum: staja), u rimskoj arhitekturi označava zatvoreno predvorje u prizemlju stambene kuće ili javnoga reprezentativnog objekta. Dakle, to je lobby, ulazna dvorana ili hodnik između ulaza i interijera zgrade. Arhitektonski, vestibul je prostor između unutrašnjeg i vanjskog prostora koji spaja vanjski svijet i unutrašnjost zgrade. Vestibuli su dijelovi zgrade koji nisu smješteni unutar jezgre, nego stvaraju prijelazno područje s čitavim nizom funkcija. Međutim, vestibul najčešće imaju impozantne zgrade koje imaju posebnu, uzvišenu namjenu. Grci i Rimljani su koristili vestibule, kako u hramovima tako i u javnim zgradama, a najčešće su to bili nadsvođeni vanjski prostori koji su okruživali ulaz u zgradu.

Video 3D rekonstrukcija Dioklecijanove palače - šetnja od Porta Aurea prema Peristilu i ulazu u vestibul

U drevnoj rimskoj arhitekturi vestibul označava djelomično zatvoreni dio, pretkomoru, između interijera zgrade i vanjskog dijela - ulice. To je prostor u kojemu se čovjek nađe kad uđe u vrlo važnu zgradu, ali još nije stupio u njenu unutrašnjost; to je svojevrsno čistilište.

Stanje Vestibula prije rekonstrukcije, prema R. Adamu, unutar Vestibula nalazilo se nekoliko zgrada.

Desno, jugoistočna obrambena kula (prozori su otvoreni u srednjem vijeku) – trenutno stanje



8 / 14

Rekonstrukcija Vestibula prema R. Adamu (lijevo) i Niemayeru (desno)

Iz rekonstrukcija nije potpuno jasno je li Vestibul imao okulus, ali je većina stručnjaka suglasna da nije. Ako je to istina onda možemo odbaciti dio teorije o arheoastronomskoj orijentaciji Vestibula, što je malo vjerojatno.

Vestibul daje osjećaj grandioznosti, to je ulaz u građevine u kojima žive sinovi bogova. U Dioklecijanovoj palači vestibul se nalazi s južne strane protirona, gdje označava prijelaz iz javnog u privatno. Vestibul je najčešće imao religiozni i ceremonijalni značaj, koji je označavao točku izlaska iz uobičajenog, svakodnevnog svijeta i ulazak u novu, višu božansku dimenziju, u Dioklecijanov domus koji je vjerojatno sadržavao hram u izoliranoj jugoistočnoj kuli.

Razne rekonstrukcije vestibula i Dyggveov tribunal u protironu sa ulazom u supstrukciju

Konstrukcija je izvedena od alternativnih prijelaza cigle i kamenih blokova vezanih malterom. Promjer mu je 12 m, a kupola na stropu imala je visinu 17 m. Oculus kupole, najvjerojatnije nije izvoran, a u vrijeme konstrukcije, jedini izvor svjetla su bili lučni prozori na kupoli. Međutim, ne smijemo zaboraviti i vrlo veliki par vrata, naročito južna, kroz koje zimi prodiru zrake sunca duboko u unutrašnji dio vestibula. Na određenom datumu zrake Sunca, koje prodiru kroz vrata, spajaju se sa zrakama koje prolaze kroz prozore i tvore sunčane strijele, usmjerene prema nišama. Prisjetimo se Hadrianove Vile Tivoli i Roccabrune. Najpoznatiji rimski hram je Pantheon, možda su dioklecijanovi arhitekti vidjeli i nešto u njemu; npr. oculus i simboličku igru svjetla koje je osvjetljavalo skulpture bogova. Mitra – Sol Invictus je bio Bog svjetla i plodnosti. Četiri polukružne niše u razini tla prostorno su ukrštene pod 90⁰, a vjerojatno su sadržavale statue tetrarha ili božanstava. Neki znanstvenici podrijetlo venecijanskog prozora, tzv. serlijane, vežu uz motiv sirijskog zabata koji se pojavljuje na protironu vestibula i naličju kriptoportika Dioklecijanove palače u Splitu. Iako, npr. Niemann opisuje zabat protirona vestibula kao oblik visoke renesanse, recentna ga istraživanja vezuju uz antičku carsku ikonografiju.



9 / 14

Arheoakustika Vestibula Vestibul je poznat po dobroj akustici i u njemu nastupa veliki broj klapa. Ekstrakcijom klapskog napjeva iz videa visoke rezolucije i HD zapisom signala 24 bita, 88.2kHz, te snimkama napravljenima na objektu pri impulsnoj pobudi i pobudi muškim glasom, dobili smo valne oblike i spektre signala.

Mjerenjem na lokaciji dobiveni su slični rezultati izgleda spektra

S Peristila se ulazi u Vestibul; gdje u ljetnim danima, zbog dobre akustike, svaki dan pjevaju klape (a capela)

70 Hz

140 Hz

Hz

90 Hz

90 Hz

Pobuda vestibula muškim glasom

Pobuda vestibula klapskim napjevom



10 / 14

Pri akustičkoj pobudi Vestibula nastale su malo izražene rezonancije na 70, 90 i 140 Hz. Statistička analiza signala: Left Right Peak Amplitude: -1,01 dB 0,00 dB True Peak Amplitude: 0,06 dBTP 0,80 dBTP Maximum Sample Value: 7471019 8388607 Minimum Sample Value: -6910072 -8388608 Possibly Clipped Samples: 0 11 Total RMS Amplitude: -19,71 dB -19,47 dB Maximum RMS Amplitude: -10,05 dB -10,88 dB Minimum RMS Amplitude: -113,51 dB -110,08 dB Average RMS Amplitude: -22,62 dB -22,61 dB DC Offset: 0,00 % 0,00 % Measured Bit Depth: 24 24 Dynamic Range: 103,46 dB 99,20 dB Dynamic Range Used: 24,55 dB 25,15 dB Loudness: -16,68 dB -16,03 dB Perceived Loudness: -10,79 dB -9,79 dB ITU-R BS.1770-2 Loudness: -15,63 LUFS 0dB = FS Square Wave Using RMS Window of 50,00 ms Account for DC = true

Arheoastronomija Vestibula Iako iz rekonstrukcija nije potpuno jasno je li Vestibul, od početka, imao okulus, većina stručnjaka je suglasna da nije. U toj situaciji moramo odbaciti teorije o solarnoj arheoastronomskoj orijentaciji vestibula (što je malo vjerojatno). Ipak, može nastati situacija u kojoj bi kombinacije zraka Sunca, koje prodiru kroz vrata i prozore tvorile zanimljive oblike osvjetljavajući ulazna vrata i niše u kojima su se nalazile skulpture nepoznatih božanstava, kao u Hadrianovoj Vili Tivoli. Datumi rimskih svetkovina na kojima Sunce osvjetljava niše, mogli bi dati ideju koje su skulpture bile postavljene. Iako zbog nedostatka potrebnih 3D modela, ovdje taj pristup nije u cijelosti izveden, u svakom slučaju bi to trebalo napraviti u budućnosti. Bez obzira na to, prikazat ćemo samo nekoliko fotografija, bez točnih datuma, što ostavljamo za drugu prigodu i analizu uz napomenu da su neki prozori, u gornjem dijelu Vestibula, kroz koje bi sunčeve zrake mogli osvjetljavali niše, zazidani.

90 Hz

Pobuda Vestibula muškim glasom



11 / 14

Rimske svetkovine u 12. mjesecu za vrijeme imperatora Dioklecijana:

1 prosinca (Kalendas): ceremonije u hramovima za Neptuna i za Pietas 3 Bona Dea obredi samo za žene 5 (none) festival zemlje za Faunus 8 Festival Tiberinus Pater i Gaia 11 Agonalia za Indiges; također (najvjerojatnije nevezano)

Septimontium 12 obredi u hramu Consus na Aventine 13 (ide) Dies Natalis hrama Tellus, a povezan s Lectisternium za Ceres 15 Consualia ili Feriae za Consus, drugog u godini 17-23 Saturnalije u čast Saturna, s javnim ritualom 17. 19 Opalia u čast Opa 21 Divalia u čast Angerona

Hercules i Ceres također prinose žrtve 22 (Proslava Dioklecijanovog rođendana) 23 Larentalia;

komemoracije za hramovima Diana i Juno Regina u cirkusu Flaminius i za Tempestates;

Sigillaria, posljednji dan Saturnalija posvećen darivanju 25 Dies natalis Solis Invicti Brumalia

Vestibul zimi – kombinacija sunčevih zraka kroz vrata i prozor

Šetnica na vrhu Vestibula, ljeti

Vestibul ljeti – osvjetljenje sjevernog ulaznog portala kao u Pantheonu i (desno) trenutak osvjetljenja niše kroz prozor Vestibula –

datumi bi mogli biti svetkovina božanstva predstavljenog na skulpturi. Možemo odrediti: 24.06. Fors Fortuna - Isis, 23.07.

Neptunalia – povezano s Dioklecijanom, 30.07. Fortunae Huiusque Diei i 12.08. Hercules Invictus – povezano s Maksimijanom



12 / 14

Arheoastronomija Vestibula Rezultati su mnogo impresivniji…Zaključite sami. Astronomski program Stelarium daje nam sliku izuzetno rijetkog astronomskog fenomena u vrijeme Dioklecijana. Obratite pozornost, svaki kvadratić predstavlja 10⁰ x 10⁰ na nebu, tj. 3 kvadratića su 30⁰.

Nebo nam priča: 21.12.300 sunce izlazi u 7.43. Ispred južne fasade je u 9:45 h. U vrlo rijetkom linearnom rasporedu, redaju se planeti i nebeska tijela. Tu su svi najvažniji Rimski bogovi: Jupiter, Sunce, Venera, Merkur, Mars, Uran, Mjesec i Saturn. Vidi tablicu na stranici 13. Gaiusu Aureliusu Valeriusu Diocletianusu Augustusu, sinu vrhovnog Rimskog božanstva Jupitera i sljedbeniku kulta Mitre i Solis Invictusa, svi Rimski bogovi, uključujući Jupitera, u linearnoj formaciji odaju počast, dok na nebu prolaze uzduž južne fasade palače. Tu priči nije kraj. Sunce zalazi u 16:10h. Po zalasku sunca, u 18:27 h na nebu izlazi Sunce iza Sunca, čuvar galaksije, Zoroastrijski Tishtar. Tishtar je Perzijski anđeo Yazad zvijezde Sirius - Canis Major, Veliki (vjerni) pas. Najupečatljiviji događaj na noćnom horizontu. Sirijus izlazi u 18:27h na 21⁰. Ispred njega su Orion i Taurus.

Rimski Canis Major – Sirius, vjerno prati mitskog lovca Oriona, koji predstavlja Mitru u lovu na bika (Taurus)

Položaj planeta na zimski solsticij 21.12.300. Dioklecijanov rođendan je 22.12. – planeti prate južni zid palače



13 / 14

Babilonski Sunčev pas, egipatska identifikacija boginje Isis, zaštitnice mrtvih, rimski Canis Major vjerno prati mitskog lovca Oriona, koji predstavlja Mitru u lovu na bika (Taurus). Orion je impozantan dok izlazi malo nakon Taurusa, a kad dođe do zenita prelazi zviježđe bika pri zalazu na zapadu. Kretanje zvijezda opisuje tauroktoniju - ubojstvo astralnog bika.

Nevjerojatni pogled okomito na istočni zid Palače: Orion lovi Taurusa uz pomoć Velikog psa Siriusa Smjer pojavljivanja Siriusa predstavlja okomicu na „pogrešno“ usmjereni istočni zid palače

Pogled okomito prema južnom ambulatoriju Palače : Jupiter, Sunce, Venera, Merkur, Mars, Uran, Mjesec i Saturn u nizu



14 / 14

Arhitekt Dioklecijanove palače Idejni otac palače je rimski arhitekt Marcus Vitruvius Pollio, koji je rođen 80 p.K. , a umro 16 p.K. Između brojnih djela koje je napravio, možda je najpoznatiji Vitruvijev čovjek, kojega je naknadno nacrtao Leonardo da Vinci, 1490. god. Vitruvijev čovjek je temelj arhitektonskog plana palače. Sliku u višoj rezoluciji možete pogledati ovdje.

Čovjek je temelj palače, odnosno Vitruvijevi omjeri čovjeka. Na sjevernoj strani su stopala, na presjeku carda i decumanusa – pupak. Srce, koje daje takt i ritam grada je Peristil. Ljudske ruke prolaze kroz Mauzolej i Jupiterov hram. Na mjestu tribunala, odakle Dioklecijan govori podanicima, su usta. Točno na mjestu Vestibula nalazi se ljudski mozak, a u središtu Vestibula je centar mozga s epifizom; središtem duše kako je naziva Descartes. Kako se čovjek kreće od nižih funkcija prema višim ulaskom u Vestibul, a zatim u Dioklecijanov domus, napušta ljudsko tijelo i ulazi u mjesto gdje živi Jupiterov sin – bog. Poruka je jasna. Dioklecijanova palača je arhitektonsko djelo koje na zemlju preslikava nebeski sklad i harmoniju, bez presedana.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/DiocletianPalaceBasicPlan.jpg



15 / 14

Autor: O. Bilan Zahvaljujem sinovima Deanu Bilanu na geodetskoj 3D analizi primjenom Google karata, topografskih karata i geodetskih aerofoto snimaka Viktoru Bilanu na fotografijama iz Istanbula, Aja Sofie i Arheološkog Muzeja, Turska, te asistenciji pri snimanju zvuka

Kraj III dijela /III I dio /III II dio /III

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/autor.htm



Documents

III dio - Palačaaudiologs.com/ozrenbilan/dio3.pdf · podatke da je Dioklecijanova palača solarno orijentirana, te da je istočni zid pod kutom 23.4⁰. Temeljem tih podataka izvedeni