Industrijski Pristup Proizvodnji Hrane Kao Izazov Modernog Doba

5/13/2018 Industrijski Pristup Proizvodnji Hrane Kao Izazov Modernog Doba - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/industrijski-pristup-proizvodnji-hrane-kao-izazov-modernog-doba 1/20

1

SEMINARSKI RAD

Industrijski pristup proizvodnji hrane kaoizazov modernog doba

Josip Tutavac

26. siječnja 2012.



2

1. Uvod

U zadnjih 50tak godina svjedoci smo eksplozivnog rasta broja stanovnika i ako se

nastavi ovakav trend, u prvih 20 godina 21. stoljeća će trebati proizvesti hrane koliko se

proizvelo u proteklih 10 000 godina!1 Ključ rješenja problema gladi leži u poljoprivredi

kao sustavnom pristupu proizvodnje hrane. Pošto je upotreba raspoloživog zemljišta

dosegla svoj limit, te su veoma male mogućnosti daljnjeg povećanja obradivih

poljoprivrednih površina, pred znanstvenicima je izazov da implementiraju najnovije

znanstvene spoznaje u poljoprivrednu proizvodnju u cilju povećanja prinosa po jedinici

proizvodnje uz smanjenje ulaznih sirovina.

Također, sve se jače čuje glas onih koji upozoravaju na neodrživost moderne

poljoprivrede. Održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije ne

ugrožavajući pri tom mogućnost zadovoljenja potreba budućih generacija2. Niz je

znanstvenih radova koji dokazuje negativne posljedice prekomjerne upotrebe pesticida,

umjetnih gnojiva i mehanizacije po zdravlje ljudi, staništa divljih životinja, bioraznolikost,

atmosferu, tlo i vode, uništavanje malih obiteljskih gospodarstava i ostalo.

Jačanje ekološke svijest koje se odvija paralelno s pokušajem rješavanja problema

prehrane rekordno velikog broja stanovnika rezultira nastajanjem niza prijepornih

mišljenja vezanih za modernu poljoprivredu i industrijski pristupa proizvodnji hrane te

se na tom polju preispituje niz etičkih načela.

1. Jošt, M., 2005. Oplemenjivanje bilja. Agronomski glasnik 5. str. 43

2 UN Documents, 1987. Our Common Future, Chapter 2: Towards Sustainable Development



3

2. Prirast stanovništva i trendovi

Prije 2000 godina na Zemlji je živjelo oko 300 milijuna ljudi i trebalo je proći više od

1600 godina da se broj udvostruči na 600 milijuna. Zemlja je milijardu stanovnikadosegla 1804. a nakon 123 godine tj. 1927. god. i drugu milijardu.

Slika 1. Porast broja stanovništva od 1650.-2000.

1960. god. na Zemlji je bilo 3 milijarde ljudi, već 1974. 4 milijarde, 1987. 5 milijardi,

1999. 6 milijardi dok se krajem 2011. god. rađa 7 milijarditi čovjek. U prosjeku, svake

godine broj stanovnika raste za 78 milijuna, te se pretpostavlja da će 2054. na Zemljii

živjeti 9 milijardi ljudi (UN).

Nadalje, u zemljama u razvoju koje bilježe najveći prirast stanovništva je (logično)

najveći udio stanovništva mlađe životne dobi za koje je karakteristična masovna

migracija iz rurarnih u urbana područja, te će ubrzo će više ljudi živjeti u gradskim negou rurarnim sredinama što dovodi do nedostatka radne snage u svim fazama

prehrambeno-proizvodnog lanca 3.

3FAO ethics series - 1 Ethicas issues in food and agriculture



4

S obzirom na gore navedene podatke, s pravom se naglašava problem prehrane

svjetskog stanovnika.

3. Malthusova teorija

Među prvim demografima i ekonomistima koji su isticali problem prirasta stanovništva

ovisno o proizvodnji hrane, isticao se engleski ekonomist i filozof Thomas Robert

Malthus (1766.-1834.) sa svojim pesimističnim ali i utjecajnim pogledima na rast

nataliteta. U svojim svescima „Eseji o principima stanovništva“ (1798.-1826.) isticao je

da se stanovništvo razmnožava brže nego što raste proizvodnja hrane te su, po njemu,

ljudi osuđeni na bijedu i siromaštvo ukoliko se ne poduzmu mjere ograničenja porastastanovništva. („...treba pobunama potaknuti druge oblike prisilnog i prirodnog uništenja.

Siromašne poticati na nečistoću, nagomilavati više ljudi u kuće i izazivati povratak

kuge...“ ). Iako su se njegove pretpostavke o povećanju broja stanovnika pokazale

pogrešnima, jer po Malthusu je 1998. god. na Zemlji trebalo biti 256 milijardi stanovnika,

mnogi smatraju da su njegova predviđanja odgođena za ne tako daleku budućnost ili su

lokalizirana na pojedina svjetska područja i države pošto se u zadnjih 170 godina

stanovništvo Azije, Oceanije i Afrike povečalo za više od 3100 %.4

Kako proizvesti toliko hrane?

4http://en.wikipedia.org/wiki/Thomas_Robert_Malthus



5

4. Povijest poljoprivrede

Poljoprivreda je među najstarijim ljudskim djelatnostima, te se po arheološkim ostacima

pretpostavlja da je nastala u periodu od prije 9000-12000 godina. Definira se kako

sustavni proces proizvodnje tvari za čovjekovu prehranu i za ishranu životinja5 dok se u

zadnje vrijeme koristi i za proizvodnju sirovina za dobivanje energije.

Metode obrađivanja zemljišta razvijale su se polako sve dok u 18. stoljeću takozvana

agrarna revolucija nije dovela do radikalnih promjena, kada se zemlja počela obrađivati

strojevima prehranjujući sve veći broj ljudi. Ključne novine koje su usljedile nakon 1750.

(uzgoj “na veliko”, intenzivan uzgoj životinja, plodored) su najavile eru modern

poljoprivrede.

Smatra se da je razvoj poljoprivrede kroz povijest prošao 3 revolucije:

- Prva poljoprivredna revolucija predstavlja početak obrade tla a s tim i do

uvođenja prvih smišljenih “poremećaja” u prirodni sustav.

- Druga poljoprivredna revolucija predstavlja razdoblje korištenja lemešnog pluga i

uvođenje plodoreda te se smatra jedinim uravnoteženim razdobljem u razvitku

svjetske poljoprivrede.

- Treća poljoprivredna revolucija, koja se naziva i kemijska, se zasniva na

znanstveno utemeljenom uzgoju biljaka i životinja, koristi se velika količina

kemijskih sredstava, te minimalno sudjelovanje ljudske radne snage.6

5http://hr.wikipedia.org/wiki/Poljoprivreda

6http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest_poljoprivrede



6

4.1. Zelena revolucija

Kao odgovor poljoprivrede na ubrzani porast broja stanovnika (a samim time i potrebu

za hranom) te Malthusova radikalne mjere rješavanja problema gladi, između 40tih i

70tih godina 20. stoljeća dolazi do novih kretanja temeljenih na znanstvenom pristupu u

poljoprivrenoj proizvodnji poznat pod pojmom „Zelena revolucija“. Podrazumjeva „niz

istraživanja, razvoja i inicijativa prenosa tehnologija u poljoprivredi što dovodi do

povećanja proizvodnje hrane“7. To je period razvoja visokorodnih sorti žitarica, hibridnih

sjemena, usavršavanje tehnika i infrastrukture navodnjavanja, upotreba umjetnih

gnojiva, pesticida i niz drugih mjera.

Razvijena u Meksiku 1943. god. pod vodstvom agronoma Normana Borlauga (dobitnik

Nobelove nagrade za mir 1970. god.) i pokroviteljstvom zaklade Rockefeller, se ubrzo

širi najprije u Indiju a zatim i na druge zemlje. Upotrebom novih agrotehnoloških mjera

tako u pokrajini Punjabi (Indija) 1968. god. prinos riže hibrida IR8 raste sa 5 tona /

hektaru na 10 tona / hektar. Kao rezultat povećanja prinosa po jedinici površine se javlja

pad cijene riže sa 550 dolara po toni (1960.) na 200 dolara po toni, kolika je bila cijena

2001. godine. Indija, od zemlje uvoznice, postaje najuspješniji svjetski proizvođač riže te

najveći svjetski izvoznik. Slična je situacija i na Filipinima, gdje se proizvodnja riže

udvostručuje, kao i kod niz drugih zemalja, koje primjenom novih agrotehnoloških mjera,od uvoznica riže i drugih žitarica postaju izvoznice. Ukupna svjetska proizvodnja žitarica

od 1950.-1984. se povečala 250 %, dok svaki stanovnik zemalja u razvoju u prosjeku

konzumira 25% kalorija više nego prije „Zelene revolucije“. Nesumljivo da je Zelena

revolucija spriječila glad i smrt od gladi oko milijarde ljudi. 8

7Hazell, Peter B.R., The Asian Green Revolution (2009.), str. 1.

8http://en.wikipedia.org/wiki/Green_Revolution



7

Slika 2. Prinos pšenice u periodu od 1951.-2004. za zemlje u razvoju (Izvor FAO)

4.2. Druga strana medalje

Proizvodnja hrane po stanovniku u svijetu je izrazito neravnomjerno raspoređena (Kinakoja ima 25% svjetskog stanovništva ima samo 7% svjetske obradive površine), te

porast ukupne proizvodnje hrane u nerazvijenim zemljama je nedovoljan po kvaliteti i po

kvantiteti i ne može pratiti brz porast nacionalnih populacija.

Pothranjenost godišnje pridonosi smrti 5 milijuna djece mlađe od 5 godina u zemljama u

razvoju9, dok je 146 milijuna djece ispod težine normalne za njihovu dob10.

9UNICEF (2006), Under five deaths by cause

10 UNICEF (2007), The State of the World's Children,



8

Istodobno, svijet se suočava s epidemijom pretilosti kao neposrednom posljedicom

tehnološkog razvoja koji omogućuje jednostavan i relativno jeftin pristup energetski

bogatoj hrani11. Tehnološki razvoj je odgovoran za smanjenje fizičkih aktivnosti i

istodobno veći unos kalorija kroz biljna ulja, šečere i žitarice koje su postale dostupnije i

ljudima nižeg životnog standarda. Pretilost je tek prvi korak u pojavi kroničnih bolesti.

5. Etika, bioetika i poljoprivredna etika

Etika izučava pravila ponašanja i moralnih prosudbi. Etički zakoni kažu kako bi trebalo

postupiti, a ne kako se mora postupiti. Pri tom svakom etičkom argumentu može se

suprostaviti isto toliko opravdani protuargument.12

Bioetika je u svojoj temeljnoj ideji „dijaloška disciplina koja poziva ljude različitih

profesija da međusobno razmjenjuju stavove i spoznaje te oblikuju normativno -

vrijednosne sudove glede tehnika, metoda, zahvata i djelovanja u okviru biomedicinskih

znanosti“. (Van Rensselaer Potter, 1970)

Poljoprivredna etika se razmatra kao dio bioetike i prema Hartel-u (1994.) „razmatra

filozofski, socijalni, pravni, ekonomski, znanstveni i estetski vid poljoprivrednih problema

i daje smjernice za donošenje ispravne odluke za njihovo rješavanje“, te bi trebala biti

cjeloviti način promatranja i prosuđivanja u poljoprivredi.

Etički standardi se temelje na mnogim pravima koja su propisana međunarodnim

deklaracijama i konvencijama poput „Deklaracija UN-a o ljudskim pravima“, „Konvencija

Međunarodne organizacije rada“, „Deklaracija konferencije UN –a o ljudskom okolišu“,

„Konvencija o biološkoj raznolikosti“.

11McLellan, 2002. citiran u Mazija, H. I Šerman, V., DOBROBIT PREMA ŽIVOTINJAMA I LJUDIMA – U KOJOJ SU

MJERI SUKOBLJENI? (2007.), str. 348.

12Jošt, M. Izazov tehnologije samouništenja (2009), str.1



9

PRAVO NA ODGOVARAJUĆU HRANU

Ljudi imaju pravo na slobodu od gladi i svatko ima pravo na pristup odgovarajućoj hrani

(UN deklaracija o ljudskim pravima, 1948.)

PRAVO NA RAD

Svatko, bez ikakve razlike, ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad; svatko ko radi

ima pravo na pravičnu i povoljnu naplatu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava život

dostojan čovjeka i koja se, prema potrebi, dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite

(UN deklaracija o ljudskim pravima, 1948.)

Svatko ima slobodu udruživanja, pravo na organiziranje, pravo na kolektivno

pregovaranje, da bude slobodan od prisilinog rada, na jednake mogućnosti i tretman;Dječiji rad (djece mlađe od 15 godina) će biti ukinut (Međunarodna organizacija rada,

Ustav 1920 ).

PRAVO NA VLASNIŠTVO

Svatko ima pravo da sam posjeduje imovinu, kao i u zajednici s drugima, i nitko ne

smije biti neosnovano lišen svoje imovine (UN deklaracija o ljudskim pravima, 1948.).

PRAVO NA OBRAZOVANJE

Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje treba biti besplatno, bar u početnim i

osnovnim stupnjevima. Osnovno obrazovanje mora biti obavezno (UN deklaracija o

ljudskim pravima, 1948 .).

PRAVO ( I PRAVA BUDUĆIH GENERACIJA ) NA ZDRAV PRIRODNI OKOLIŠ

Čovjek ima temeljno pravo na slobodu, jednakost i adekvatne životne uvjete u

kvalitetnom okruženju koje omogućuje život u dostojanstvu i dobrobiti (Deklaracija

konferencije UN –a o ljudskom okolišu, 1972 .); i gdje priroda mora biti cjenjena „... i gdje

su prepoznate granice ljudskog mjenjanja prirodod svijeta“ (Konvencija UN-a o biološkoj

raznolikosti, 1994.); pravo da se djeluje na zaštiti okoliša; i pravo da se sudjeluje na

donošenju odluka o okolišu (UN deklaracija o ljudskim pravima, 1948.).



10

Ova prava su polazne točke u preispitivanju etičkih pitanja sustava svjetske proizvodnje

hrane, posebno oko klimatskih promjena, korištenja zemljišta, prirodnih resursa i

tehnologije.

5.1. Kupovina zemljišta i koncentracija ekonomske moći

Sposobnost posjedovanja i zadržavanja poljoprivrednog i obradivog zemljišta je bitna

komponenta u prevenciji oštečenja prirodnih resursa. Bez jasnog i zakonski definiranog

prava na vlasništvo poljoprivrednog zemljišta, poljoprivrednici ne mogu mogu ulagati u

svoju zemlju na održiv način pri čemu pati proizvodnja hrane. Međutim, kada se

vlasništvo individualizira, zemljište je podložno tržišnoj transakciji i tada postoji opasnost

da najsiromašniji pripadnici društva neće moći priuštiti kupnju zemljišta pri ćemu se

njihova prehrambena sigurnost dramatično smanjuje.

Dok ukupna globalna proizvodnja dostiže rekordne razine, ekonomska moć postaje sve

koncentriranija. Tako, imovina 200 najbogatijih ljudi posjeduje veće materijano

bogatstvo nego što vrijedi imovina 41% svjetske populacije, dok 200 najvećih

međunarodnih koorporacija danas obavlja jednu četvrtinu svjetske gospodarskeaktivnosti. Upravo zbog polarizacije ekonomske moći odvija se trend kupovine plodnog

poljoprivrednog zemljišta u siromašnim zemljama od strane bogatih kupaca. Kina,

Južna Koreja, niz ostalih bogatih zemalja, privatnih investitora i državnih fondova

tajanstvenim i agresivnim ponudama kupuju velike površine poljoprivrednog zemljišta

duž cijele Afrije (najgladnijeg kontineta)13.

13 Howden, D. , UN attempts to slow the new scramble for Africa, (2009)

http://www.independent.co.uk/news/world/africa/un-attempts-to-slow-the-new-scramble-for-africa-

1816577.html



11

SLIKA 3. Zemlje označene crvenom bojom su vlasnici poljoprivrednog zemljišta u zemljama

osznačenim plavom oznakom

FAO navodi da je 2,5 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u 5 subsaharskih

država unajmili ili otkupili stranci od 2005 godine14.

Trendovi centralizacije i okrupnjavanja su također zabilježeni i u ostalim fazama

poljoprivredne proizvodnje i distribucije hrane, od proizvodnje sjemena, pesticida,

gnojiva, mehanizacije, što dovodi do postizanja rekordnih prinosa po jedinici površine,

standardizaciju poljoprivrednog proizvoda, te smanjenje cijenehrane, ali isti tako i do

osjetljivosti distribucije hrane o političkim i ekonomskim prilikama te izrazitu mogučnost

manipulacije, špekulacije i monopola.

Također, postizanju socio-ekonomske jednakosti ne idu na ruku i izdašne subvencije

koje vlade bogatih zemljalja isplačuju svojim poljoprivrednicima. Ovakav protekcionizam

uništava poljoprivrednike siromašnijih zemalja čineći njihove proizvode nekonkurentnim

i na lokalnom i na globalnom tržištu.

Richard Manning (2000) predlaže kao jedan od načina rješenja problema prehrane

rastućeg svjetskog stanovništva, da znanstvenicima „trećeg svijeta“ pomognemo da

14Cotula, Vermeulen, i Keeley, Land grab or development opportunity? (2009). , str.109.



12

nahrane vlastit narod u tim zemljama uz osiguranje kulturološke i ekološke osjetljivosti

što smo propustili u prvoj zelenoj revoluciji15.

Također, ako žene nemaju pravo glasa i ostala društvena prava u tržišno orijentiranoj

raspodjeli zemljišta također ostaju uskraćene za vlasništvo nad zemljištem.Međutim, tržišno utemeljen sustav daje veću mogućnost imigracijskim radnicima.

5.2. Razlika između „prehrambeno sigurnih“ i „prehrambeno

nesigurnih zemalja“

Bez obzira što se Pravo na odgovarajuću hranu naglašava kao temeljno ljudsko pravo,u praksi susrećemo izrazito neslaganje s načelima tog prava. Strategija akcijskog plana

svjetskog summita hrane (World Food Summit Plan of Action) se provodi različitim

intezitetom i efikasnošću u pojedinim državama. Dostizanje prehrambene sigurnosti se

može postići s proizvodnjom obilja hrane što je postignuto primjenom suvremenih

agrotehnoloških mjera, međutim zbog nemogućnosti pristupa proizvedenoj hrani danas

800 miljuna ljudi gladuje.

Također je problem i neodgovarajući unos potrebnih nutritienata, pa danas 12 milijunadjece godišnje umire zbog bolesti uzrokovanih nekvalitetnom ishranom (mnogo više

nego što uzrokuju kronične bolesti).

Samo 28% svjetske populacije troši dnevno više od 3000 kcal per capita te struktura

ishrane im daje mogućnost optimalnog korištenja umnih i fizičkih sposobnosti. 12%

koristi dnevno 2500-3000 kcal, međutim njihova struktura ishrane nije na

zadovoljavajućem nivou, dok najveći dio, 60% svjetske populacije, živi u područ jima i

zemljama kojima je pojava gladi osnovna prijetnja i svakodnevni problem.16

15 Machuka, J., 2001., Agricultural Biotechnology for Africa. African Scientists and Farmers Must Feed Their OwnPeople. Plant Physiology, May 2001, Vol. 126, pp. 16–19, 16

Kovačević, B. 2003., Problematika proizvodnje hrane i glad u svijetu. EKONOMSKI PREGLED, 54 (3-4) 299-323



13

Na kraju, hrana mora biti sigurna za konzumaciju. Pojava prenosa bolesti hranom je i

dalje česta pojava u svijetu. Kontaminacija mikroorganizmima usljed dugog lanca

distribucije i neadekvatnih uvijeta skladištenja najčešće pogađa stanovništvo urbanihsredina siromašnih zemalja.3

5.3. Prirodni resursi i raspodjela veličine zemljišta

Veličina farmi i upotreba prirodnih resursa su bitne komponente pravdenog sustava

proizvodnje hrane, jer je upravo pristup tim faktorima ključan u borbi protiv siromaštva.

Dramatičan porast broja stanovništva bez popratnog jačanja institucija za očuvanje i

upravljanje prirodnih resursa, u zemljama u razvoju dovodi do osiromašenja resursa,

gubitak biološke raznolikosti te zagađenja (Hayami 2001).

Raznovrsnost biljnih i životinjskih vrsta konstantno osigurava sirovine za proizvodnju

prehrambenih proizvoda kao i drugih vrsta proizvoda za opstanak čovjeka. Od 1990. do

danas, 16 miljuna hektara kišnih šuma se svake godine uništava u svrhu dobivanja

poljoprivrednih površina17

17 .http://www.fao.org/news/story/en/item/40893/icode/



14

SLIKA 4. CRVENO-šumska područja prije 8000godina, ZELENO-šumska područja danas (IZVOR:

http://www.globalchange.umich.edu/globalchange2/current/lectures/deforest/deforest.html)

Prema Međunarodnoj konvenciji o biološkoj raznolikosti, biološka raznolikost se može

definirati kao sveukupnost svih živih organizama koji obitavaju u različitim staništima i

dio su ekološke cjeline u i na tlu, moru i drugim vodenim ekosustavima (UN, 1992).

Područje Južne Amerike, otočje Kariba, zatim tropska područja u Aziji i na Pacifiku su

staništa za oko 80% vrsta koje čine ekološku mega-raznolikost18 Upravo na tim

područjima su se nalazi veliki broj „zemalja u razvoju“ gdje su mnogi poljoprivrednici

često prisiljeni proširivati granice svojih posjeda na štetu ekološki osjetljivih područja

(prašume, močvare...). Nestajanje staništa zbog proširenja područja za stanovanje ili

poljoprivrednu proizvodnju su glavni uzrok smanjenja broja vrsta ili izumiranja za oko

85% svih poznatih vrsta. Procjenjuje se da od 1,5 milijardi hektara obradive površine19.

18Lughadha i sur.,2005. Citirani u Slavica i Trontel, Biološka raznolikost i održivi razvoj. Hrvatski časopis za

prehrambenu tehnologiju, biotehnologij i nutricionizam (2010), 5 (1-2), 24-3019

Ammann, 2009, Citiran u Citirani u Slavica i Trontel, Biološka raznolikost i održivi razvoj. Hrvatski časopis za

prehrambenu tehnologiju, biotehnologij i nutricionizam (2010), 5 (1-2), 24-30



15

u svijetu degradirano 400 milijuna hektara, dok se 130 milijuna hektara smatra

nepovratno degradirano i ne može se koristiti za budući proizvodnju20.

Vrednovanje potrebe za biološkom raznolikošću ekosustava je veoma komplicirano, jer

je često u sukobu s osiguranjem prehrambenih potreba i zdravstvene skrbi zasiromašne. Tako je, primjera radi, zabrana DDT-a u Africi je uzrokovala smrt tisuća ljudi

usljed oboljenja od malarije21.

Iz perspektive održivosti, pravo na hranu i na zdrav okoliš su nerazdvojno povezani, jer

propadanjem okoliša se ugrožavaju ključni svjetski resursi koji mogu odgovoriti na

rastuće potrebe za hranom dok zajednicama koje ovise o poljoporivredi (kao primarnom

izvoru prihoda) prijeti gubitak izvora egzistencije i razvoja.

Što ako bi zabrana sječe šume u zapadnoj Kini ili brazilske Amazone onemogučila

lokalnoj zajednici pristup zemlji koja je potrebna za poljoprivredne aktivnosti ili prodaju

drva za stjecanje prijeko potrebnih prihoda? Da li se tu poništavaju etički principi te

sukobljava degradacija šuma i siromaštvo tj. glad?

Sustav prava trgovinom zemljištem poboljšava kapital kroz poticanje trgovine i razvoja

tržišta u poljoprivrednom zemljištu jer razvoj tržišta ima ključnu ulogu smanjenju

siromaštva.

20de Haen, 1997., Citiran u J.von Braun, M.A. Brown, Ethical Questions of Equitable Worldwide Food Production

Systems. Plant Physiology 133:1040-1045 (2003) 21

Slavica i Trontel, Biološka raznolikost i održivi razvoj. Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologij

i nutricionizam (2010), 5 (1-2), 24-30. Hrvatski č asopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologij i nutricionizam

(2010), 5 (1-2), 24-30



16

5.4. Rad

Većina siromašnih u svijetu izvor zaposlenja pronalaze u poljoprivrednim djelatnostima.

Važna etička pitanja prate stvaranje kapitala kroz radno – intezivan pristup u sustavu

proizvodnje hrane. Strogi fokus na kapital kroz radno – intenzivan pristup može izravno

dovesti do sukoba s etičkim principima ljudskih prava (prljavi i nehumani radni uvjeti,

dječiji rad, smanjena mogućnost organiziranja i cjenkanja).

Tako npr. u Africi, usjeve od jutra do večeri uglavnom obrađuju žene što nije u skladu s

obiteljskim dužnostima koja se od njih, u tim područjima, očekuju ( podizanje i odgajanje

djece te priprema hrane za obitelj). Djeca u zemljama južne Amerike svakodnevno

radeći na plantažama naranči (tvrtke iz USA od plodova proizvode sokove) izlažući se

pri tom nezdravim kemikalijama koje se koriste za suzbijanje štetnika. Također, ta ista

djeca radeći na tim poljma naranči troše vrijeme prijeko potrebno za odrađivanje

školskih obaveza. Unatoč uvjetima rada i posljedicama koje osjećaju, oskudna sredstva

od 1 dolara po danu su od vitalne važnosti za opstanak njihovih obitelji22.

5.5. Tehnologija

Kao što je već ranije naglašeno, upravo je početak primjene najsuvremenijih

tehnoloških dostignuća u poljoprivrednoj proizvodnji započeo Zelenu revoluciju.

Međutim, tehnologija se koristi kao sredstvo polarizacije malog broja bogatih kapitalista

i velikog broja osiromašenih radnika bez zemlje23. Učinkovitost tehnologije smanjuje

potrebu potrebu za fizičkim radnicima koji su zatim prisljeni emigrirati u gradove

predstavljajući socijalno ekonomski problem. Rast svjetske populacije a time i potreba

za hranom predstavljaju tehnološki izazov jer je poznato da se samo povečanjem22

J.von Braun, M.A. Brown, Ethical Questions of Equitable Worldwide Food Production Systems. Plant

Physiology 133:1040-1045 (2003)

23Hayami,2001., cititan u J.von Braun, M.A. Brown, Ethical Questions of Equitable Worldwide Food Production

Systems. Plant Physiology 133:1040-1045 (2003)



17

tehnološke učinkovitosti može povećati produktivnosti što je nužno jer se ukupna

površina kultiviranog zemljišta ne može značajno povečati. Da li je biotehnologija, razvoj

transgenih ili genetski modificiranih organizama odgovor?

Biološki napredak generira kontrovezna pitanja etike i pravednosti u suvremenojproizvodnji hrane. Biotehnologija ima potencijal da značajno poveća kapital siromašnim

zajednicama koje žive u ekstremnim vremenskim prilikama (ekstremna pothranjenost),

da poboljša sigurnost opskrbe hranom te nudi šire mogučnosti za gospodarski razvoj.

Nadalje, uništavanje ili onečišćenje okoliša se može smanjiti upotrebom biotehnologije

zbog toga što neki oblici (transgenetički krumpir, pamuk te neke sorte kukuruza) imaju

daleko manju potrebu za upotrebom pesticida i mehaničke obrade (smanjuje

mogučnost erozije tla). Povečava prinos hrane po jedinici površine, smanjuju se ulazni

troškovi te potencijalno pridonosi ekološkoj održivosti što je veoma jak argument

(posebice za siromašne zajednice).

Međutim postoje i brojne zabrinutosti oko biotehnologije.

U prvom redu oko dugoročnog utjecaja na prirodni okoliš, sigurnost pristupa hrani (jer

raspodjelu sjemena kontrolira svega nekolicina firmi) te pitanja tradicije.

U zemljama u razvoju siromašni mogu biti biti uskračeni za informacije o proizvodu koji

konzumiraju. Etička pitanja se odnose na vaganje rizika djelovanja nasuprot

nedjelovanju.



18

6. Zaključak

Unaprijeđenjem medicinskih znanosti te higijenskih navika kao osnovnih preduvjeta

zdravih životnih uvjeta, korištenjem mehanizacije kao učinkovitije alternative teškom

fizičkom radu, stavljanjem znanosti u službu tehnologije te geopolitičkom ravnotežom

snaga kao jamstva stabilnosti, zadnji 60 godina civilizacija se našla u najharmoničnijem

razdoblju svog postojanja. Prirodne neprijatelje i konkurente za životni prostor

(grabežljivce, viruse, bakterije) smo podčinili, priridne nepogode više-manje možemo

predvidjeti i neutralizirati a nekad smrtnonosne bolesti izlječiti. Na globalnoj razini se

postižu rekordni prinosi u proizvodnji hrane, te svaki čovjek u prosjeku konzumira 25%

kalorija više nego prije 60tak godina. Gore navedeni trendovi su zahvatili cijelu planetu

(iako na nekim manjim područjima ne izgleda tako) te je Zemlja naizgled postala idealnomjesto za nesmetano razmnožavanje Homo sapiensa.

Međutim, kao što svaka medalja ima dvije strane tako i ova ima svoje naličje koje nije

nimalo blistavo. Povijesno rekordan broj stanovnika koji žive na Zemlji (a trend je

nezaustavljiv) zahtjeva i rekordnu proizvodnju hrane. Hrana se proizvodi

visokointenzivnim metodama koji rapidno iskorištavaju prirodne resurse. Ne možemo

zamisliti poljoprivrednu proizvodnju bez upotrebe pesticida čije tragove pronalazimo u

životinjskim i ljudskim organizmima čineći ih manje otpornim na neke nove vrste bolesti.

Nitrati koji imaju veliki utjecaj na povečanje prinosa, nalazimo u pitkim vodama, pri

čemu one postaju nepitke, dok upotreba mehanizacije uzrokuje eroziju kojom

nepovratno gubimo dragocjeno poljoprivredno zemljište. Glavni trend u svjetskoj

poljoprivredi je ubrzana industrijalizacija, a kao o svaka industrijska djelatnost podložna

globalizaciji tj. centralizaciji ili okrupnjivanju kapitala. Kao što mala riba biva pojedene od

velike ribe tako velike poljoprivredne korporacije, vodeći se interesima stjecanja ekstra

profita, uništavaju mala seoska gospodarstva, a krčenjem kišnih šuma (omogučujukorumpirane vlade siromašnih zemalja) se uništava dragocjena bioraznolikost. Nadalje,

industrializirana poljoprivreda je uvelike ovisna o upotrebi energije tj. fosilnih goriva, dok

cijena prehrambenih proizvoda je postala ovisna o kretanju cijena energenata na

špekulativnom svjetskom tržištu. Iako je nakon Zelene revolucije došlo do velikoga



19

povečanja proizvodnje hrane, još je brže rastao unos potrebne energije tako da se

odnos proizvodnje i potrebne energije smanjivao.

Iako se ponekad čini da se nezaustavljivo povečanje broja stanovika i potreba za

prehranom pretvara u začarani krug koji dovodi do uništenja dragocjenih prirodnihresursa a samim time i do postupnog uništenja čovječanstva koji se suvereno nalazi na

vrhu hranidbenog lanca, povijest je pokazala da je čovjekov um na znanstvenim

osnovama uvijek uspio zaskočiti svjetske probleme, tako da nam se valja nadati da će

taj slučaj biti i s hranom.



20

7. Literatura

1. Jošt, M.,2005, Oplemenjivanje bilja, Agronomski glasnik 5. str. 43

2. UN Documents, 1987. Our Common Future, Chapter 2: Towards Sustainable Development

3. FAO ethics series - 1 Ethicas issues in food and agriculture

4. http://en.wikipedia.org/wiki/Thomas_Robert_Malthus

5. http://hr.wikipedia.org/wiki/Poljoprivreda

6. http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest_poljoprivrede

7. Hazell, The Asian Green Revolution (2009.), str. 1

8. http://en.wikipedia.org/wiki/Green_Revolution

9. UNICEF (2006), Under five deaths by cause

10. UNICEF (2007), The State of the World's Children

11. McLellan, 2002. citiran u Mazija i Šerman, DOBROBIT PREMA ŽIVOTINJAMA I LJUDIMA – UKOJOJ SU MJERI SUKOBLJENI? (2007.), str. 348.

12. Jošt, M., 2009, Izazov tehnologije samouništenja, str.1

13. HOWDEN, D., 2009, UN attempts to slow the new scramble for Africa,

14. Cotula, i sur., 2009, Land grab or development opportunity?. , str.109.

15. Machuka,J., 2001., Agricultural Biotechnology for Africa. African Scientists and Farmers MustFeed Their Own People. Plant Physiology , May 2001, Vol. 126, pp. 16–19,

16. Kovačević, B. 2003., Problematika proizvodnje hrane i glad u svijetu. EKONOMSKI PREGLED,54 (3-4) 299-323

17. Slavica, i Trontel, Biološka raznolikost i održivi razvoj. Hrvatski časopis za prehrambenu

tehnologiju, biotehnologij i nutricionizam (2010), 5 (1-2), 24-30

18. J.von Braun, M.A. Brown , 2003., Ethical Questions of Equitable Worldwide Food Production

Systems. Plant Physiology 133:1040-1045