SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANA- MARIA KUDERNOVSKI

INFORMACIJSKI SUSTAV KARTI ČNOG POSLOVANJA

U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

INFORMACIJSKI SUSTAV KARTI ČNOG POSLOVANJA

U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Menadžment informacijski sustav

Mentor: Red. prof. dr.sc. Marina Čičin-Šain

Student: Ana-Maria Kudernovski

Studijski smjer: Poduzetništvo

JMBAG: 0081106431

RIJEKA, RUJAN 2013.

Sadržaj

1. UVOD........................................................................................................................... 1

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA ........................................................ 1 1.2. RADNA HIPOTEZA .................................................................................................. 2 1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ............................................................................... 2 1.4. ZNANSTVENE METODE ........................................................................................... 3 1.5. STRUKTURA RADA ................................................................................................. 3

2. SUSTAVI ZA KARTIČNO POSLOVANJE ............................................................................. 4

2.1. ISTRAŽIVANJE O POZNAVANJU I KORIŠTENJU KARTIČNIH PROIZVODA KOD

STUDENATA ................................................................................................................ 8 2.2. VRSTE KARTICA ................................................................................................... 12 2.3. PAMETNE KARTICE .............................................................................................. 17 2.4. PREDNOSTI I NEDOSTACI POSLOVANJA PUTEM KARTICA ...................................... 21 2.5. SIGURNOST I ZAŠTITA PRI OBAVLJANJU FINANCIJSKIH TRANSAKCIJA ..................... 23

3. KARTIČARSKE KUĆE U HRVATSKOJ ............................................................................. 28

3.1. AMERICAN EXPRESS I PBZ CARD .......................................................................... 36 3.2. ERSTE CARD CLUB .............................................................................................. 37 3.3. EURO CARD – MASTERCARD HRVATSKA ................................................................ 39 3.4. VISA.................................................................................................................... 40

4. BUDUĆNOST KARTIČNOG POSLOVANJA ....................................................................... 42

5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................ 46

LITERATURA .................................................................................................................. 48

POPIS SLIKA, TABLICA I GRAFIKONA ................................................................................ 49

1

1. UVOD

Proizvodi platnih sustava American Express i Diners Cluba u Republici Hrvatskoj

počeli su se primjenjivati početkom sedamdesetih godina kada je započelo i izdavanje

nebankovnih kartičnih proizvoda. American Express i Diners Club već dugi niz godina

ostvaruju uspješnu suradnju sa korisnicima te razvijaju poslovanje i uvode nove vrste

proizvoda. Stoga ne čudi da najveći broj korisnika poznaje, ali i koristi upravo ove

marke kartičnih proizvoda.

Kao posljedica rasta konkurencije s pojavom raznih vrsta kartičnih proizvoda došlo je

do novostvorenih uvjeta na tržištu (Šućur, 2007).

U Republici Hrvatskoj kartično poslovanje je doživjelo nagli razvoj u samo nekoliko

godina. Naime, došlo je do pravog procvata na tržištu po broju kartičnih proizvoda u

odnosu na broj stanovnika. Hrvatsko tržište obiluje raznim vrstama kartičnih proizvoda.

Najpoznatije bankovne kartice su one izdane u suradnji banaka i platnih sustava, a tu se

ubrajaju MasterCard Worldwide i Visa International, dok su nebankovne kartice one

koje izdaju American Express i Diners Club. Postoji mali broj korisnika koji uopće ne

koriste niti jedan kartični proizvod i daju prednost gotovini. U bankarstvu je u

posljednjih deset godina također došlo do velikih promjena, na tržištu se pojavio niz

proizvoda i usluga koji su ranije bili potpuno nepoznati, ali i nedostupni korisnicima. Na

taj način banke su povećale atraktivnost te funkcionalnost kartičnih proizvoda (Šućur,

2007).

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA

Na domaćem tržištu prisutne su bankovne i nebankovne kartice koje mogu imati

različite funkcije, a zajednička osobina im je plaćanje bez korištenja gotovine.

Revolving kreditne kartice odobravaju i kreditne linije korištenjem kartice te

korisnicima daju mogućnost mjesečne otplate samo minimalnog iznosa koji su

iskoristili, a kojeg određuje izdavatelj.

2

U izradi diplomskog rada postavljen je slijedeći problem istraživanja: zbog brzine

tehnoloških promjena i suvremenih trendova u poslovanju, a nedovoljnih znanja o

karticama i kartičarskom poslovanju, potrebno je analizirati njihovu upotrebu sa

stajališta izdavatelja i stajališta korisnika. U skladu s problemom istraživanja, postavlja

se predmet istraživanja: istražiti i utvrditi informacijski sustav kartičnog poslovanja u

Republici Hrvatskoj, budući da on predstavlja moderan i praktičan alat, kako kod

građana tako i kod gospodarskih poduzetnika.

Predmet istraživanja utječe na objekte istraživanja, a to su: kartica, kartičarska kuća i

banka.

1.2. RADNA HIPOTEZA

Sukladno problemu, predmetu i objektu istraživanja postavljena je radna hipoteza:

Tehnološke promjene i upotreba suvremene tehnologije donijele su promjene u

kartičnom poslovanju banaka i kartičarskih kuća, ali i promjene u načinu i sigurnosti

upotrebe kartica te omogućili sigurnu i uspješnu transakciju upotrebom kartice.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Osnovna svrha i ciljevi istraživanja su analizirati postojeću situaciju na hrvatskom

kartičnom tržištu, analizirati utjecaj tehnologije na informacijski sustav kartičnog

poslovanja, utvrditi koliko se transakcija obavi putem kartica i tko su korisnici

određenih kartičnih proizvoda te koje kartice se najviše upotrebljavaju na hrvatskom

tržištu.

3

1.4. ZNANSTVENE METODE

Pri izradi diplomskog rada korištene su slijedeće znanstvene metode: metoda analize,

sinteze, induktivna i deduktivna metoda, metoda generalizacije, metoda dokazivanja,

statistička metoda, metoda deskripcije i komparacije te metoda klasifikacije.

1.5. STRUKTURA RADA

Rezultati istraživanja u diplomskom radu «Informacijski sustav karti čnog poslovanja

u Republici Hrvatskoj» predstavljeni su u pet međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, Uvodu, obrazložen je problem, predmet i objekti istraživanja,

postavljena je radna hipoteze, svrha i ciljevi istraživanja te znanstvene metode i

struktura rada.

Drugi dio ima naslov Sustavi za kartično poslovanje, a prikazan je u četiri podnaslova:

vrste kartica, pametne kartice, prednosti i nedostaci poslovanja putem kartica te sigurnost i

zaštita pri obavljanju financijskih transakcija.

Treći dio ima naslov Karti čarske kuće u Hrvatskoj, s podnaslovima: American

Express i PBZ Card, Erste Card Club, Euro Card – Mastercard Hrvatska i Visa, a u

njemu se pojašnjene najvažnije značajke najraširenijih i najviše upotrebljavanih kartica.

Četvrti dio ima naslov Budućnost kartičnog poslovanja, a u njemu se ukazuje na

suvremena tehnološka dostignuća u kartičnom poslovanju.

U posljednjem dijelu, Zaklju čku, dana je sinteza rezultata istraživanja kojima je

dokazivana postavljena hipoteza.

4

2. SUSTAVI ZA KARTI ČNO POSLOVANJE

Sustavi za kartično poslovanje bankama pružaju potporu, ali i vrše nadzor u provođenju

kartičnih transakcija. „Kartična industrija predstavlja jednu od najdinamičnijih i najbrže

rastućih industrija današnjeg vremena. Primjena novih tehnologija pridonijela je brzom

razvoju kartične industrije i širokoj paleti raznih proizvoda i usluga“ (Šućur, 2007, str.

215). U kartičnom poslovanju glavnu ulogu imaju banke koje u skladu s vodećim

platnim sustavom MasterCard Worldwide i Visa International izdaju razne vrste kartica,

ovisno o skupini korisnika kojima su namijenjeni. Osim bankovnih sustava, prisutni su i

oni nebankovni, kao što su American Express i Diners Club. Na tržištu se mogu naći i

proizvodi izdavatelja čija djelatnost nije financijske prirode. Oni se udružuju s

bankovnim i nebankovnim platnim sustavima te izdaju razne vrste co-brand1 ili

affinity2 kartica korisnicima (Šućur, 2007).

Danas, kada je elektronička trgovina vrlo razvijena, značajna je primjena Interneta pri

provođenju brojnih financijskih transakcija. Riječ je o ozbiljnim internetskim

aplikacijama i operacijama koje uključuju plaćanje vlastitih dugovanja i podmirenje

novčanih obveza prema vjerovnicima te naplatu potraživanja od svojih dužnika. Glavni

nedostatak primjene elektroničke trgovine je što se pogreške teško ispravljaju. S druge

strane, jedna od glavnih prednosti je brzina isporuke robe u koju je uključeno žurno

obavljanje posljednjeg segmenta kupoprodajnog posla – plaćanja, odnosno naplate.

Plaćanje se obavlja suvremenim oblicima plaćanja, tj. raznim vrstama kartica kao što su

kreditne i debitne, pomoću tzv. digitalnog novca i pametnih kartica, te se tradicionalan

način plaćanja gubi (Panian, 2000).

Instrument koji se najviše koristi kod elektroničkih plaćanja u maloprodaji su kartična

plaćanja. Prema procjeni Europskog zavoda za statistiku (ESS) u Europskoj uniji je u

upotrebi 726 milijuna kartica, što prosječno iznosi oko jednu i pol karticu kojom se

godišnje obave 43 transakcije u vrijednosti od 2.194 eura po stanovniku. „Veliki porast

volumena kartičnih plaćanja tijekom prošlog desetljeća nije rezultirao odgovarajućim

padom troškova koje snose potrošači i prodavatelji te još uvijek ima slučajeva

5

neprihvaćanja kartica na području drugih država članica, a kartične prijevare i dalje

predstavljaju značajan problem“ (Čar i suradnici, 2012, str. 215).

Istraživanja Centra za istraživanje tržišta GfK pokazuju da je u 2012. godini čak 91%

Hrvata od 18 do 55 godina koristilo bar jednu karticu i od toga njih 14% uspijevalo je

uštedjeti. Istraživanja provedena od strane kompanije MasterCard i GfK centra

pokazuju kako se broj posjedovanih kartica mijenja ovisno o osobnim prihodima, dobi i

obrazovanosti, a većina korisnika kartica posjeduje do 3 kartice te ih kontinuirano

koristi više od 5 godina. Prema istraživanjima koja se provode od 2009. godine udio

kartičnog plaćanja je u prosjeku 5-6 puta u 10 kupovina (Gfk Croatia, 2012.).

„Prema GfK istraživanju u srpnju 2012. godine u vrijeme krize Hrvati i dalje koriste

kartice na način da volumen korištenja raste, a smanjuju se potrošeni iznosi. Karticama

se plaćaju iznosi koji su se ranije plaćali gotovinom. Kartice se najčešće koriste za :

- kupnju odjeće (88%)

- hrane i pića (76%)

- goriva (74%)“

(Gfk Croatia, 2012, str.4)

„Kreditne kartice najčešće koriste građani s višim primanjima, a da su strane Internet

trgovine popularnije od domaćih dokazuju i povremene kupnje putem Interneta, pri

čemu se važnost pridaje cijeni i sigurnosti. Prema provedenom istraživanju mogućnost

beskontaktnog plaćanja mobilnim uređajima na mjestu prodaje je poželjno, a velika

većina potvrđuje obavljanje transakcija putem mobitela i to najčešće SMS plaćanje

naknada za parkiranje i transport“ (Gfk Croatia, 2012, str. 4).

„Davatelji usluga kartičnog plaćanja zarađuju prvenstveno na članarinama koje

naplaćuju od svojih komitenata, ali i putem naplate nerijetko lihvarskih zateznih kamata

nemarnim i neurednim komitentima“ (Panian, 2000, str.169). U mnogim slučajevima

nude i neke dodatne usluge kao što su povoljniji turistički aranžmani i sl., što može biti

zanimljiv izvor dodatne zarade. Plaćanjem kreditnom, debitnom ili pametnom karticom

ili digitalnim novcem naplata, odnosno sam proces naplate, skraćuje se za jedan ili

6

nekoliko dana (Panian, 2000). Kupcima je privlačno plaćanje karticom iz razloga što im

ona omogućuje odgodu plaćanja. Za banke je promet karticama povećanje zarade.

Banke naplaćuju proviziju za obavljene usluge te kupcima pružaju mogućnost

odobravanja kratkoročnog kredita. Sve su to pogodnosti koje nose povećani rizik i

upravo od toga se banke nastoje zaštititi.

„Trgovac, odnosno davatelj usluge, mora ugovoriti s bankom otvaranje računa za

potrebe elektroničkog plaćanja. Ako se radi o novom poduzetniku, to će biti uglavnom

rutinski posao, a “novajlije” će proći uobičajenu proceduru koja uključuje dokazivanje

svojih poslovnih sposobnosti i perspektiva posla u koji se upuštaju te odgovarajućih

provjera koje će obaviti banka, odnosno davatelj kartičnih usluga“ (Panian, 2000,

str.169). Svaki trgovac prilikom podnošenja zahtjeva mora predati odgovarajuću

dokumentaciju i dobro je pripremiti i potkrijepiti, jer bez računa nije moguća naplata

karticom ni digitalnim novcem, već samo gotovinom, novčanim doznakama ili

pouzećem. Banke, druge financijske institucije, poduzetnici i dr. ne žele raditi s

neprovjerenim, neodgovornim ili sumnjivim komitentima kako bi izbjegli rizik u

svojem poslovanju (Panian, 2000).

Serviseri, odnosno opslužitelji, trgovačkih računa trgovcima olakšavaju pristup do

vlasnika kreditnih kartica. Daju im ili iznajmljuju uređaje za naplatu putem kreditnih

kartica te im pružaju programsku podršku. Ovisno o potrebama trgovca, to može biti tek

dodatak registarskoj blagajni, a može biti čak posebno računalo s potrebnim softverom.

Banke i davatelji kartičnih usluga te svoje usluge naplaćuju. Ovisno o dogovoru, naplata

može biti paušalna ili u formi provizije, u nekom postotku od iznosa naplate, a samo

izuzetno takve usluge mogu biti, obično na kraći rok i iz posebnih, često promotivnih

razloga, besplatne. „Poslovna politika solidnih banaka i davatelja kartičnih usluga

obično je stimulativna za trgovca, tako da za veći obujam obavljenih transakcija

naplaćuju manje provizije. Davatelji usluga kartičnog poslovanja brinu i o sigurnosti

takvih financijskih transakcija, no i trgovac mora na sebe preuzeti određeni dio

odgovornosti u tom smislu“ (Panian, 2000, str.168).

7

Glavni nedostatak internetskih narudžbi je nepostojanje izravne međuljudske

komunikacije. Prodavač, naime, od kupca traži da unese broj kartice i lozinku, i to

prosljeđuje instituciji koja provjerava autentičnost primljenih podataka. Na taj način

kupac nema kontrole nad stvarnim procesom provjere identiteta i autentičnosti kupca.

Podaci o kupcu unose se u sigurnosni ekranski obrazac narudžbe i kupac je zapravo na

neko vrijeme u neizvjesnosti. Na ovakvim problemima intenzivno se radi i to kako na

njihovu minimiziranju, tako i na neutraliziranju njihovih mogućih negativnih učinaka

(Panian, 2000).

Današnji korisnici sve češće traže kartične proizvode kako bi mogli ostvariti kupnju

Internetom i upravo zbog toga neki izdavatelji nude kartice ponajprije namijenjene

internetskoj kupovini (npr. “Blue iz American Expressa”). Zbog sve veće negativne

pojave korištenja kartica za kockanje, izdavatelji u Hrvatskoj ne dopuštaju njeno

korištenje u tu svrhu, dok su u svijetu prisutna i potpuno oprečna stajališta. S obzirom

da postoji mogućnost zloupotrebe kartica na štetu korisnika, pojedini izdavatelji

upozoravaju korisnike kako je korištenje standardnih kartica s odgodom plaćanja i

revolving kartica na Internetu moguće, ali ne i preporučljivo (Šućur, 2007).

U grafikonu 1. Prikazana su kartična plaćanja prema vrstama kartica Grafikon 1. Kartična plaćanja prema vrstama kartica

289680

102301

50190

TRANSAKCIJE OBAVLJENE PREKO INETRNETA

DEBITNA KARTICA

CHARGE KARTICA

PREPAID KARTICA

Izvor: Vlastita izrada na temelju podatka objavljenih na:

http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm, 12.9.2013.

8

Debitne kartice klijenti automatski dobivaju otvaranjem računa tako da se smanjuje broj

klijenata koji uopće nemaju ni jednu karticu. Nameće se samo pitanje koje vrste kartica

korisnici imaju i zašto su odabrali upravo te. „Izdavatelji bankovnih kartica i banke

ulažu velike napore i izdvajaju značajna financijska sredstva za različite marketinške

aktivnosti i kampanje kako bi pridobili klijente i ujedno ih educirali o prednostima

korištenja njihovih kartica na prodajnim mjestima“ (Šućur, 2007, str.223). Prema

podacima platnih sustava, velik broj korisnika debitne kartice koristi samo za podizanje

gotovine, ali ne i za plaćanja jer još uvijek postoje oni kojima je neugodno manje iznose

plaćati na taj način. Izdavatelji konstantno rade na poboljšanju marketinških aktivnosti

kako bi promijenili svijest korisnika. Problem koji se nameće su i popusti na gotovinu

koje prodajna mjesta nude. S obzirom da se radi o postocima koji su nekad viši i od

10%, korisnici se odlučuju na tu opciju. Upravo zbog toga je važno educirati osoblje na

prodajnim mjestima kako ne bi ponekad bespotrebno obeshrabrili korisnike zbog

nedovoljnog znanja o debitnim karticama. (Šućur, 2007)

2.1. ISTRAŽIVANJE O POZNAVANJU I KORIŠTENJU KARTI ČNIH PROIZVODA KOD STUDENATA

Istraživanje u kojem je sudjelovalo 54 ispitanika provedeno je u razdoblju od 13.-

15.09.2013. godine, ispitanici su bili studenti Ekonomskog fakulteta Rijeka s područja

Bjelovarsko-bilogorske županije. Podaci su prikupljeni anketom o poznavanju i

korištenju kartičnih proizvoda putem elektroničke pošte. Od ukupnog broja ispitanika,

54 ispitane osobe, njih 21 odnosno 39% bilo je muškog spola, dok su ostalih 33 ili 61%

bile ženskog spola, što se može vidjeti na grafikonu 2.

9

Grafikon 2. Broj ispitanika prema spolu

39%

61%

Muško

Žensko

Izvor: vlastita izrada na temelju provedene ankete

Najviše ispitanika bilo je iz dobne skupine 21 - 30 godina starosti, dok ih je najmanje

bilo u skupini od 31 - 40 godina starosti.

Anketa se odnosila na poznavanje i korištenje kartičnih proizvoda. Rezultati istraživanja

pokazali su da svih 54 ispitanika poznaju navedene marke kartičnih proizvoda, a

ponuđene su bile: MasterCard, Visa Classic, Maestro, Visa Electron, American Express

i Diners Club. U grafikonima 3.,4.,5. i 6. prikazani su ostali rezultati istraživanja.

Grafikon 3. Kartični proizvodi koje koriste studenti

0,00%10,00%20,00%30,00%40,00%50,00%60,00%70,00%80,00%

Izvor: vlastita izrada na temelju podataka prikupljenih anketom

10

Vidljivo je da najveći broj studenata koristi Maestro debitnu karticu i to 75% , dok njih

37,50% koristi MasterCard, Visa Electron debitnu karticu koristi 12,5%, a najmanje

ispitanih stdenata ima American Express i Diners karticu. Među korisnicima kartica njih

10 označilo je da koristi više od jedne kartice.

Ne iznenađuje podatak da najviše ispitanih studenata koristi Maestro i Visa Electron.

Naime, to su debitne kartice kojima se studenti najviše služe kod podizanja novca na

bankomatima.

U grafikonu 4. prikazani su rezultati koji se odnose na postavljeno pitanje za što

studenti karticu najčešće koriste.

Grafikon 4. Namjena kartica kod studenata

0,00%10,00%20,00%30,00%40,00%50,00%60,00%70,00%

Izvor: vlastita izrada na temelju podataka prikupljenih anketom Čak njih 62,5% navelo je da kartice koriste za kupovinu odjeće i obuće, nakon čega

slijedi kupovina prehrambenih proizvoda sa 43,4% i gorivo sa 26,80%. Za ostale

ponuđene kategorije studenti slabije koriste kartice.

U grafikonu 5. prikazano je koliko ispitanih studenata koristi pogodnosti koje ostvaruju

kao studenti te općenito pogodnosti kartičnog proizvoda.

11

Grafikon 5. Pogodnosti kartičnog proizvoda kod studenata

25%

31,20%

12%

5,10%

0% 10% 20% 30% 40%

popusti za studente

net banking

on line kupovina

ostalo

popusti za studente

net banking

on line kupovina

ostalo

Izvor: vlastita izrada na temelju podataka prikupljenih anketom Što se tiče pogodnosti koje studenti imaju mogućnost koristiti rezultati su vrlo loši.

Samo mali broj ispitanika, točnije njih 25%, koristi popuste koje ostvaruju kao studenti,

dok se pogodnostima Internet bankarstva služi njih nešto više, 31,2%. Kupovinom

preko Interneta koristi se 12% ispitanih studenata.

Grafikon 6. ove ankete odnosi se na potrošnju ispitanih studenata putem kartičnih

proizvoda.

Grafikon 6. Mjesečna potrošnja studenata

0,00%

20,00%

40,00%

60,00%

100-500 knviše od 1000 kn

mjesečna potrošnja studenata

mjesečna potrošnja studenata

Izvor: vlastita izrada na temelju podataka prikupljenih anketom

12

Ispitanici su na posljednje pitanje ove ankete odgovorili da njih 50,2% mjesečno potroši

više od 1000 kn, 41,8% potroši od 500 do 1000 kn, dok samo njih 8% potroši u rasponu

od 100 do 500 kn.

Na temelju provedene ankete može se zaključiti da većina studenata posjeduje kartične

proizvode i to uglavnom debitne kartice (Maestro, Visa Electron) koje najčešće koriste

za kupovinu odjeće i obuće te prehrambenih proizvoda, a pritom vrlo rijetko koriste

pogodnosti koje im pruža status studenta i sam kartični proizvod. Većina ih posjeduje

samo jedan kartični proizvod, a visina potrošnje im je uglavnom iznad 1000,00 kn.

2.2. VRSTE KARTICA

Kreditna kartica je bankovna kartica sa kreditnim računom koji odobrava banka.

„Kreditna kartica je instrument bezgotovinskog platnog prometa koji služi kao pogodno

sredstvo kratkoročnog potrošačkog kreditiranja” (http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-

k/web/kreditna-kartica/,20.03.2013). Za izdavanje kreditne kartice osnovica je pokriće

na računu. Vlasnik kartice je onaj koji ju izdaje i daje korisniku na upotrebu. Korisnici

kartica plaćaju članarine i upisnine od čega korist ostvaruju izdatnici kartice. Prodajna

mjesta interes ostvaruju povećanim prometom i zato im odgovara da korisnici budu

osobe dobre platežne moći jer, osim članarinama i upisninom, izdatnici korist ostvaruju

i provizijom na prodajnim mjestima te kamatama na odobreni kredit. Korisnik

upotrebom kreditne kartice dobiva kredit, ali i stječe sigurnost u plaćanju

(http://novac.net/help-info/vrste-kartica/).

„ Kreditne kartice pojavile su se prije Drugog svjetskog rata u SAD i nakon rata se širi

njihova primjena na teritorij cijelih SAD, a do ekspanzije dolazi s kompjutorskom

revolucijom koja radikalno snižava troškove operacija s kreditnim karticama. Tada se,

kasnih šezdesetih, u poslovanje s karticama uključuju i banke. Značajnu početnu ulogu

imala je kartica Diners Club, nešto kasnije American Express i Carte Blanche, a

poznatije bankarske kartice su BankAmericard (danas VISA) i MasterCard”

(http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-k/web/kreditna-kartica/, 20.03.2013.) .

13

“Na tržištu postoji nekoliko vrsta kreditnih kartica, a to su:

• Revolving kreditne kartice

• Charge kreditne kartice

• Co-branding kartica“

(http://novac.net/help-info/brandovi-kreditnih-kartica/, 20.3.2013)

“Revolving kreditna kartica je kartica s odobrenim osobnim limitom potrošnje koji

predstavlja revolving, odnosno “samoobnavljajući“ kredit”

(http://www.limun.hr/main.aspx?id=655, 12.09.2013.). Klijent sam odlučuje o iznosu

kredita koji će koristiti te o načinu i vremenu vraćanja kredita. U slučaju nepodmirenja

troškova odjednom, ti troškovi postaju iskorišteni dio odobrenog kredita na koji klijent

plaća kamatu. Izdavatelj kartice, tj. banka, određuje minimalni postotak iskorištenog

kredita koji se mora plaćati mjesečno, recimo 5 ili 10% iskorištenog kredita. Kreditnom

karticom se, kao i debitnom, može podizati gotovina na bankomatu te plaćati na

prodajnim mjestima.

“Revolving kreditne kartice su jedan oblik revolving kredita. Korištenjem kartice

raspoloživi iznos se umanjuje, dok otplata kredita ponovo omogućuje daljnje korištenje

kreditne kartice do iznosa odobrenog limita. Revolving kredit je sporazum po kojem

kreditor stavlja određeni iznos novčanih sredstava na raspolaganje poduzeću, s tim da ih

ono može koristiti u svakom trenutku u obliku kontinuiranih kratkoročnih kredita.

Kredit se odobrava kao okvirni iznos. Svako korištenje smanjuje raspoloživa sredstva, a

vraćanje kredita obnavlja ih do prvotnog okvirnog iznosa. Kreditor je dužan osigurati

sredstva pozajmljivača na njegov prvi poziv i za takvo osiguranje sredstava banka

zaračunava naknadu za otvaranje kreditne linije. Dužnik ju je obavezan plaćati i onda

kada ne koristi tako odobrena sredstva“ (http://www.poslovni.hr/leksikon/revolving-

kredit-1693).

“Charge je kreditna kartica čiji se utrošeni limit otplaćuje u jednom obroku (npr. ukupna

mjesečna potrošnja se plaća u sljedećem mjesecu). Stoga charge karticama nije

inherentna kamatna stopa“ ( http://novac.net/help-info/vrste-kartica/).

14

U tablici 1. prikazan je broj transakcija revolving i charge kartica preko bankomata,

POS uređaja i preko Interneta.

Tablica 1. Usporedba broja transakcijskih plaćanja prema vrsti kartica i načinu izvršenja

KARTICA

PREKO BANKOMATA

PREKO POS (EFTPOS) UREĐAJA

PREKO INTERNETA

BROJ TRANSAKCIJA

BROJ TRANSAKCIJA BROJ

TRANSAKCIJA

REVOLVING 545.794 4.927,36 152.418 CHARGE 109.483 8.227,35 102.301

Izvor: Vlastita izrada na temelju podataka objavljenih na: http://www.hnb.hr/platni-

promet/h-statisticki-podaci-o-pp-1.htm#5._PLATNE_KARTICE, 12.09.2013.

„Co-branding kartica je kartica koju banka izdaje u suradnji s tvrtkom partnerom čime

se objedinjuje najbolje što obje institucije mogu pružiti. Korisnik co-branding kartice

ostvaruje velik broj pogodnosti (pokloni, popusti, nagradni bodovi, sudjelovanje u

nagradnim igrama…) i na taj način biva nagrađen za svaku svoju transakciju”

(http://novac.net/help-info/vrste-kartica/).

Kao što je ranije spomenuto u radu, debitne kartice izdaju se odmah prilikom otvaranja

računa i mogu se koristiti neovisno o radu poslovnica. Uglavnom su to su besplatne

kartice. One se najčešće koriste za gotovinske transakcije i transakcije gotovine. Na

debitnim karticama dopušteno je prekoračenje na što se plaća kamata, iako nisu vezane

uz kamatnu stopu, već uz plaćanje određenih naknada.

„Prepaid kartice su platne kartice koje najčešće nisu vezane uz kreditni ili debitni račun“

(Antičić i Jelaš, 2011, str. 2). Radi se o karticama koje klijent „puni“ i nakon toga

raspolaže položenim iznosom na računu. U svakom slučaju ovakva vrsta kartice mora

biti unaprijed „napunjena“ kako bi se mogla koristiti (npr. studentske kartice za hranu).

Za klijente koji, npr. zbog loše kreditne povijesti ne mogu raspolagati kreditnom ili

debitnom karticom, prepaid je odlično rješenje, a može poslužiti i korisnicima kao

nadopuna postojećim kreditnim i debitnim karticama korisnika.

15

U tablici 2. prikazana je usporedba prepaid kartica s debitnom i kreditnom karticom.

Tablica 2. Usporedba prepaid kartica s debitnom i kreditnom karticom.

Prepaid kartica Debitna kartica Kreditna kartica

Bez provjere boniteta Potrebna provjera tekućeg

računa

Provjera kreditne

sposobnosti za kreditni

limit

Bez posudbe ili duga Dopušteno prekoračenje Kreditni limit

Bez kamata Kamate na dopušteno

prekoračenje Kamata na kreditni limit

Ovisno o vrsti kartice postoji

naknada za izdavanje ili po

transakciji

Naknada za vođenje

tekućeg računa Naknada za članarinu

Traže se samo osnovne

informacije o korisniku

Potrebne potpune

informacije o korisniku

Potrebne potpune

informacije o korisniku

Ako imaju brand VISA ili MC,

Maestro koriste se na svim

mjestima koje prihvaćaju taj brand

Koriste se na svim

mjestima koje prihvaćaju

VISA, MC,

Maestro…brand

Koriste se na svim

mjestima koje prihvaćaju

VISA, MC,

Maestro…brand

Ponekad se mogu koristiti i na

bankomatima

Koriste se na

bankomatima Koriste se na bankomatima

Mogu biti blokirane u slučaju

gubitka ili krađe

Mogu biti blokirane u

slučaju gubitka ili krađe.

Mogu biti blokirane u

slučaju gubitka ili krađe

Izvor: Antičić, A. i Jelaš, D. 2011, Uporaba prepaid kartica s primjerima trgovine

sportskim proizvodima, Visoka škola za menadžment i dizajn Aspira, str. 3.

„Prepaid kartice možemo podijeliti u četiri segmenta ovisno o načinu korištenja,

mogućnostima dopunjavanja sredstava na račun, podacima na kartici te svrsi same

kartice. Ovisno o načinu korištenja, prepaid kartice mogu biti:

16

• Open loop – odnosno kartica koja je univerzalno prihvaćena na svim prodajnim

lokacijama koje imaju istaknute logotipe neke od kartičnih shema (VISA,

MasterCard, Diners, Amex….).

• Ograničeni open loop – koristi se samo unutar neke grupe trgovaca i prolaze na

predefiniranim POS uređajima.

• Closed loop – kartice koje nisu brendirane brandom nekih kartičnih shema i

najčešće ih izdaju trgovci kako bi se sredstva s kartica trošila samo unutar

njihovog lanca.

• Kontrolirani closed loop – najčešće ga koristi koalicija partnera u zajedničkom

prepaid programu.“(Antičić i Jelaš, 2011, str. 4).

Prepaid kartica može sadržavati ime korisnika, ali ne mora nužno imati podatke o

korisniku. Kao što je ranije spomenuto, ovakva vrsta kartice se „puni“ i ona može biti ili

jednokratna (dok se ne potroši raspoloživ iznos na kartici) ili kartica koja ima

mogućnost dopune.

„Vrste prepaid kartica s obzirom na svrhu kartice:

• Kartice opće namjene (Convinience card) - koriste se u slučajevima kada se ne

mogu zadovoljiti uvjeti za debitnom i kreditnom karticom.

• Darovna kartica (Gift Card) - koristi se obično kao dar za rođendan, vjenčanje,

godišnjice i slične događaje.

• Kartica za putovanje (Travel Card) - koristi se prilikom putovanja. U slučaju

krađe ostatak svote na kartici se lako može blokirati.

• Virtualna kartica (Virtual/Web Card) - nije stvarna plastična kartica, već

korisnički račun koji se koristi kod plaćanja putem Interneta.

• Kartica za djecu i mlade (Youth/Kid Card) - kartica se izdaje na uporabu djeci i

mladima, ali uz mogućnost roditeljskog nadzora trošenja sredstava.“ (Antičić i

Jelaš, 2011, str. 5).

17

2.3. PAMETNE KARTICE

U suvremenom svijetu u kojem živimo tehnologija je svakim danom sve naprednija i

samo je pitanje dana kad će se na tržištu pojaviti neki novi izum. Razvojem novih

tehnologija stvorena je i pametna kartica.

„Zbog velikog broja prevara bankarska industrija je shvatila potrebu za pružanjem bolje

i sigurnije alternative za magnetne trake. Kada se uvidjelo da je potrebno unaprijediti

sam medij (karticu), počelo se razmišljati o uvođenju čipova umjesto magnetnih traka

za pamćenje podataka. Konačno, 1996. godine uvedena je nova specifikacija bankovnih

kartica, EMV standard. Standard pametnih kartica stvorile su organizacije Europay,

MasterCard i Visa. EMV standard pokriva niz svojstava koje opisuju pametnu karticu

za bankarstvo, uključujući i precizno ponašanje aplikacija koje ostvaruju bankovne

transakcije. Temelj sigurnosnih funkcionalnosti EMV standarda proizlazi iz otpornosti

samog čipa pametne kartice. Pametne kartice omogućuju pohranu kriptografskih

ključeva i drugih osjetljivih informacija koje se nisu mogle zapisati na magnetne trake u

prethodnim razdobljima“ (Sigurnost čip tehnologija, 2011, str. 18).

Pametne kartice imaju integrirani sklop koji sadrži komponente za prijenos, pohranu i

obradu podataka. Podaci se prenose pomoću kontakta koji se nalazi na čipu. Pametne

kartice koriste se zajedno sa PIN-om i na taj način puno je sigurnija. Mogu se koristiti

kako na prodajnim mjestima, tako i pri internetskoj kupovini. S obzirom na sigurnost

koju pružaju za razliku od “običnih” kartica, odnosno kartica s magnetskim “stripom,

njihova upotreba postala je osnovno platežno sredstvo (Panian, 2000).

„Izgledom podsjeća na običnu kreditnu karticu, međutim ono što je razlikuje je

elektronički sklop (čip) na kojem se nalazi mikroprocesor i memorija te dijelovi kartice

koji omogućavaju komunikaciju s okolinom što u biti predstavlja minijaturno računalo

na plastičnoj kartici“ (Antičić i Jelaš, 2011, str. 3). Na slici 1. prikazana je arhitektura

čipa.

18

Slika 1. Arhitektura čipa

Izvor: Sigurnost čip tehnologija, 2011, Laboratorij za sustave i signale, Fakultet

elektrotehnike i računarstva, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, str. 11.

„Čip prikazan na slici nema ugrađeni sat (engl. Clock) niti napajanje, ali ima centralnu

jedinicu za obradu i tri vrste memorije. U nastavku je kratki opis memorija na čipu:

- ROM (engl. Read Only Memory) – naziva se i maska čipa. Ovaj tip memorije

nije moguće brisati prilikom rada. Vrijednosti koje se u njoj nalaze moraju se

postaviti prilikom proizvodnje, a nakon toga ju je moguće samo čitati.

- RAM (engl. Random Access Memory) – koristi se za dinamičku pohranu

programskih varijabli i stoga (engl. Stack). Ima ista svojstva kao i RAM

memorija u stolnim računalima, no znatno je manjeg kapaciteta. Kada se prekine

dovod električne energije, sadržaj RAM memorije se briše.

- EEPROM (engl. Electrically Erasable Programmable Read Only Memory) –

najfleksibilnija memorija na čipu jer nudi dinamičku izmjenu i ne gubi sadržaj

nakon prestanka opskrbe električnom energijom.“

(Sigurnost čip tehnologija, 2011, str. 11)

„Osnovni dijelovi integriranog elektroničkog sklopa su:

• mikroprocesor (Microprocessor Unit – MPU), 32-bitni taktom od 25 do 30

MHz.

19

• ulazno-izlazni upravljački sklop (I/O Controller) koji upravlja tokom podataka

između mikroprocesora i čitača.

• memorija za čitanje (ROM ili flash ROM) ili programska memorija u koju

proizvođač trajno upisuje programske instrukcije, a pod posebnim se uvjetima

može obnavljati.

• radna memorija (RAM) koja služi kao privremeno spremište podataka. Radna

memorija nije trajna i gubi podatke pri isključenju napajanja.

• trajna memorija, danas većinom EEPROM. Pisanje i brisanje trajne memorije

izvodi se električnim putem. Podaci zapisani u EEPROM-u imaju vijek trajanja

10 godina, mogu se čitati/pisati najmanje 10 000 puta. Kartične aplikacije

koriste trajnu memoriju za pohranu podataka na karticu.“

(Antičić i Jelaš, 2011, str. 4)

Pametne kartice imaju razne primjene. Koriste se najviše u bankarstvu i mobilnoj

telefoniji. Korištenje pametne kartice u mobilnoj telefoniji je jedino korištenje koje u

praksi nema fizički izgled kartice. Uporaba pametnih kartica zaista je olakšala život

ljudi jer plaćanje cestarine, parkinga i sl. danas više nije problem.

„Podjela „pametnih“ kartica može biti po načinu komunikacije sa čitačem ili prema vrsti

elektroničkih sklopova integriranih u karticu“ (http://www.smartcardbasics.com/smart-

card-types.html). Vrste “pametnih“ kartica po načinu komunikacije sa čitačem (CAD –

Card Acceptance Device) se dijele na:

• kontaktne (umetanjem kartice u čitač spajaju se kontakti čitača s odgovarajućim

kontaktima pametne kartice i omogućuje međusobno komuniciranje) i

• beskontaktne (karticu nije potrebno fizički staviti u čitač već samo u njegovu

blizinu, a komunikacija se odvija putem radio valova).“

(Antičić i Jelaš, 2011, str. 4)

Na slici 2. prikazana je beskontaktna kartica sa čitačem.

20

Slika 2. Beskontaktna kartica sa čitačem

Izvor: Antičić, A. i Jelaš, D. 2011, Uporaba prepaid kartica s primjerima trgovine

sportskim proizvodima, Visoka škola za menadžment i dizajn Aspira, str. 4.

„Sa stajališta elektroničkih sklopova koji mogu biti ugrađeni u karticu vrši se podjela

na:

• memorijske kartice i

• mikroprocesorske kartice.“ (Antičić i Jelaš, 2011, str. 4).

„Memorijske kartice sadrže samo trajnu memoriju (EEPROM) i sklopove s određenom

sigurnosnom logikom. Omogućen je direktan ili zaštićen pristup memoriji kartice, a

sadržane naredbe u memoriji nije moguće mijenjati. Podaci se ne mogu obrađivati, jer

nema mikroprocesora.“ (Antičić i Jelaš, 2011, str. 4)

„S obzirom na vrste ugrađene memorije razlikujemo sljedeće tipove memorijskih

kartica:

• obična memorijska kartica - uglavnom služi za pohranu podataka i ima najnižu

cijenu po bitu pohranjene informacije;

• zaštićena memorijska kartica - određeni dijelovi se mogu zaštiti od pisanja i

brisanja što se postiže kriptiranjem podataka kojima je pristup omogućen

posebnim zaporkama;

• memorijska kartica s pohranjenom vrijednošću - kartica čuva neku vrijednost,

moguća za jednokratnu ili višekratnu uporabu u slučaju obnavljanja, no

sigurnost ovakvih vrsta kartica nije velika.“ (Antičić i Jelaš, 2011, str. 2).

21

„Mikroprocesorske kartice sadrže i memorijske i mikroprocesorske elektroničke

komponente. Karakteristike mikroprocesorskih „pametnih“ kartica su:

• povećana sigurnost, jer se podaci uz uporabu procesora šifrirano upisuju u trajnu

memoriju kartice;

• upotrebljavaju se različiti kriptografski algoritmi i primjena širokog skupa

zaštitnih mehanizama;

• moguća je obrada i zaštita pohranjenih podatka po strogo određenim

standardima.“ (Antičić i Jelaš, 2011, str. 6 ).

Primjena pametnih kartica u Hrvatskoj je na visokoj razini. Može se reći da je Hrvatska

lider u primjeni EMV tehnologije. U Visa kompaniji tvrde da je čak 90% transakcija

Vise u Hrvatskoj obavljeno primjenom EMV čip tehnologije. U SAD-u se tek sad

nastoji pojačati primjena EMV tehnologije. EMV tehnologija rabi se na svim Visa

karticama te na MasterCard i Maestro karticama kako bi se smanjila zloupotreba i

pokušaji krivotvorenja kartica. Bankama je EMV tehnologija odlična investicija upravo

zbog sigurnosti transakcija. Naime, rizik kopiranja, tj. skeniranja kartica, je minimalan,

a korištenje PIN-a kao načina autentifikacije povećava sigurnost plaćanja. To potvrđuju

i svjetske statistike prema kojima je upravo implementacija standarda EMV povećala

sigurnost poslovanja i smanjila opsege zloupotrebe (http://www.poslovni.hr/financijska-

tržišta/hrvati-preferiraju-pametne-kartice-230891, 20.03.2013.)

2.4. PREDNOSTI I NEDOSTACI POSLOVANJA PUTEM KARTIC A

Razvojem tehnologije izdavatelji kartica unaprijedili su svoje poslovanje

implementacijom čipa na kartične proizvode. Poslovanje karticama sa čipom mnogo je

sigurnije od onog sa karticama koje imaju magnetnu traku. Naime, čip, odnosno smart

kartice, osim što pružaju sigurnost nude i druge pogodnosti kao što je mogućnost

pohrane čak 80 puta više podataka nego na magnetnu traku. Proizvodima pružaju

različite mogućnosti, a izdavatelji moraju samo odabrati najbolju kombinaciju usluga i

na taj način privući nove korisnike. (Šućur, 2007) Što se tiče sigurnosti pametnih

22

kartica, one imaju mogućnost zaštite podataka od neovlaštenog pristupa i korištenja.

Povjerljivi podaci se obrađuju isključivo u samoj kartici (odnosno čipu). Uporabom

dodatnih kriptografskih algoritama i protokola moguće je dodatno osigurati podatke na

kartici (Sigurnost čip tehnologija, 2011).

Glavni nedostatak kod plaćanja karticama je što se njihov račun odmah tereti i što se na

takvu transakciju kupcima neće odobriti popust. Problem koji se nameće su prodajna

mjesta koja su sklopila ugovore sa bankama ili sa nebankovnim kartičnim kućama da se

trošak provizije za uslugu prihvatitelja kartice (banka, nebankovna kuća) prebaci na

korisnika kartice, iako se taj trošak ni u kojem slučaju ne bi smio odražavati na njega.

Prodajna mjesta opravdavaju ovakve postupke visinom troška provizije koju plaća

prihvatitelju. Na taj način prodajna mjesta negativno utječu na korisnike kartica zbog

čega se oni najčešće odlučuju za gotovinu, ali i nanose veliku štetu kartičnoj industriji.

Za izdavatelje je veoma važno izgraditi dugoročno uspješne odnose sa korisnicima kako

bi ostvarili uspješno poslovanje. Prema istraživanjima izdavatelji moraju prosječno

investirati pet do šest puta više u privlačenje novih korisnika nego u marketinške

aktivnosti za zadržavanje postojećih. Činjenica je da je tek manji broj korisnika

profitabilan, a Paretovo pravilo pokazuje da oko 80% prihoda dolazi od 20% korisnika.

Iz tog razloga valjalo bi usmjeriti marketinške strategije na tih 20% korisnika, imajući

na umu da im korisnici neće ostati lojalni ukoliko nisu zadovoljni ponuđenom

kvalitetom proizvoda i usluga. (Šućur, 2007).

Kako bi se povećao broj korisnika starije populacije potrebno je uvesti neke promjene

kojima bi se starijim korisnicima približilo kartično poslovanje. Naime, stariji su

korisnici najčešće spremni provesti mnogo vremena stojeći u redovima u bankama samo

zato što se ne znaju služiti bankomatima. Na taj način se stvaraju gužve u poslovnicama

banaka, što uzrokuje nezadovoljstvo klijenat i smanjenu kvalitetu usluga pruženih od

strane banke. Izdavatelji bi trebali nastojati što više približiti kartično poslovanje i

starijem segmentu populacije, njihovom načinu života te ekonomskoj situaciji kroz

razne edukativne akcije od kojih bi se mnoge mogle organizirati u poslovnicama banaka

(Šućur, 2007).

23

Postoje razne predrasude da je plaćanje karticom putem Interneta opasno, no

pretjeranome strahu ipak nema mjesta i to najviše iz razloga što je to već dobro uhodan i

siguran postupak. Naravno, rizik je prisutan, ali ipak su sve te bojazni preuveličane.

Uostalom, i kod plaćanja kreditnom karticom na prodajnim mjestima postoji rizik, kao

što je npr. rizik od kopiranja potvrde o plaćanju („slipa“) na kojem se nalaze svi

potrebni podaci o kupcu koji se mogu iskoristiti za zloupotrebu. Ukoliko do zloupotrebe

i dođe, radi se o počinjenju kaznenog djela i prodavatelj koji je počinio kazneno djelo

falsificiranja biti će kažnjen. U ovom slučaju postoji rizik kako za kupca, tako i za

prodavatelja.

Analizirajući prednosti i nedostatke poslovanja karticama može se zaključiti da su smart

kartice izuzetno sigurne za pohranu raznih podataka, posebice ako se radi o povjerljivim

podacima (brojevi računa,...) One će uskoro zamijeniti razne identifikacijske kartice jer

su sada osobni podaci klijenata pohranjeni na smart karticama, čime su smanjeni

troškovi obrade podataka. Na taj način postiže se i ušteda koja je ranije uključivala papir

i obradu podataka. Smart kartice pružaju rješenja problema modernog svijeta.

2.5. SIGURNOST I ZAŠTITA PRI OBAVLJANJU FINANCIJSKIH TRANSAKCIJA

U kartičnom poslovanju sigurnost i zaštita korisnika veoma su bitni faktori i konstantno

se radi na poboljšanju sustava zaštite klijenata. „Tehnološki razvoj i nove ponuđene

usluge kontinuirano povećavaju zahtjeve za reguliranje odnosa te sigurnost i zaštitu

privatnosti. Republika Hrvatska donijela je (uglavnom) potrebne zakone za reguliranje

tog prostora:

- Zakon o telekomunikacijama,

- Zakon o zaštiti potrošača,

- Zakon o zaštiti osobnih podataka i

- Zakon o elektroničkoj trgovini.

- Zakon o elektronskom potpisu (jedan je od zakona koji osnažuju neke oblike

zaštite).“ (Polonijo, 2012, str. 34).

24

„Sigurnost i zaštita podataka potrebnih za realizaciju financijskih transakcija putem

Interneta kritični su faktori utjecaja na uspješnost cjelokupnog takvog suvremenog

poslovnog sustava“ (Polonijo, 2012, str. 36). Ukoliko se kupcima ne daju čvrsta jamstva

o sigurnosti i zaštiti podataka, oni se neće odlučiti na internetsku kupovinu. Kada se

složeni procesi odvijaju kako valja, bez poteškoća, “daleko od očiju” sudionika u tom

poslu, nitko im ne pridaje veću pozornost, gotovo da se za njih ni ne zna. Smatra ih se

naprosto uobičajenim, rutinskim dijelom trgovačkog posla. No, bez obzira na to, na

unapređenju sigurnosti internetskih transakcija svakodnevno se i intenzivno radi. Zaštita

se provodi enkripcijom, obrambenim vatrenim zidovima i sigurnosnom politikom.

(Polonijo, 2012).

„Enkripcija je način kodiranja podataka s ciljem prikrivanja njihova stvarnog sadržaja,

obrambeni (vatreni) zidovi služe kao logičke barijere neovlaštenim korisnicima za

obavljanje nedopuštenih transakcija, a sigurnosna politika je ukupnost organizacijskih

mjera, postupaka i propisa usmjerenih maksimalizaciji sigurnosti i zaštite tajnosti

povjerljivih podataka“ (Polonijo, 2012, str.43).

„Sve su te mjere obuhvaćene određenim industrijskim standardima, kao što su SSL ili

SET. Važno je naglasiti da sigurnosni problemi pri ostvarivanju financijskih transakcija

na Internetu postoje, da od njih ne treba bježati ili se praviti da ih nema, ali da isto tako

postoje, već i danas, dobre mjere za njihovo ublažavanje, a za očekivati je da će

situacija s time u svezi u budućnosti biti još povoljnija. No, apsolutno sigurnog sustava

nema, naprosto zato što takve sustave grade i uspostavljaju ljudi, a ljudi ih nastoje i

narušavati, odnosno “probijati” (Panian, 2000, str. 171).“

„U procesu autentifikacije kod pametnih kartica (utvrđivanja identiteta) uvijek se vrši

dvostruka provjera:

• nešto što se ima (posjeduje) i

• nešto što se zna.“ (Antičić i Jelaš, 2011, str. 7)

„Kod prepaid kartica, u procesu autentifikacije, korisnik za dokazivanje svog identiteta

mora proći dvostruku provjeru, i to putem kartice na kojoj se nalazi njegov elektronički

25

potpis (nešto što ima) i putem PIN-a kojim se omogućava pristup do elektroničkog

potpisa na pametnoj kartici (nešto što zna). „(Antičić i Jelaš, 2011, str. 7)

PIN je osobni tajni broj koji dobiva svaki korisnik kartice, a elektronički potpis temelji

se na metodi kriptiranja s javnim ključem. Svaki korisnik ima svoj jedinstveni par

ključeva, i to jedan privatni kojeg upotrebljava samo njegov vlasnik te drugi javni koji

je svima dostupan. Ključevi se kreiraju pomoću složenih matematičkih algoritama

(RSA) koji osiguravaju da osoba koja ima javni ključ, ne može doći do tajnog ključa.

Elektroničkim potpisom dokazuje se identitet korisnika i na taj način nemoguće je

pobiti činjenicu da je netko potpisao neku transakciju. Elektronički potpis s druge strane

omogućava tajnost podataka koji su elektronički potpisani. (Antičić i Jelaš, 2011).

Prije no što se započne s naplaćivanjem, prodavatelj će kupca „pozvati“ u tzv. sigurno

područje i pružiti mu mogućnost sigurnog slanja podataka korištenjem odgovarajućeg

sigurnosnog protokola, sigurnosnog standarda i sigurnosne tehnologije. Najčešći

sigurnosni protokol u uporabi je protokol Secure HTTP (HTTP-S) (Panian, 2000).

„Skup sigurnosnih standarda kojega forsira skupina velikih zainteresiranih kompanija

(Microsoft, Visa, MasterCard i druge) jest SET (Secured Electronic Transaction).

Najsuvremenija tehnologija koja omogućuje vrlo pouzdanu enkripcijsku zaštitu

podataka je SSL (Secure Socket Layer)“ (Panian, 2000).

Prilikom online kupovine plaćanje karticom je vrlo jednostavno. Sve što kupac treba

napraviti je unijeti osobne podatke, dakle ime i prezime, kućnu adresu, e-mail, vrstu

kreditne kartice, broj kartice i rok važenja te još neke podatke ukoliko će biti potrebno.

Nakon što je upisao tražene podatke klikom ih šalje prodavatelju. Podaci se nakon toga

provjeravaju te će, ako je sve u redu, kupac dobiti neku vrstu potvrde plaćanja.

„Napredniji sustavi omogućuju kupcima otvaranje vlastitih lozinki koje će biti trajno

zapamćene.“ (Panian, 2000, str.230). Na taj način povećava se pouzdanost plaćanja

kreditnim karticama jer kupac sam kreira osobni identifikacijski broj (PIN) koji može

biti niz znakova, kombinacija slova i brojeva. Ovakav sustav plaćanja karticom prvi je

uveo Jeff Bezos. Glavni problem koji se javlja je pouzdanost onoga kome se plaća, a ne

onoga tko plaća Internetom. Bilo bi dobro kupovati na web mjestima koja se smatraju

26

“sigurnima”. Na takvim web mjestima klijent može kupovati sa sigurnošću da će podaci

o njegovoj kreditnoj kartici biti zaštićeni i da ih nitko prilikom slanja Internetom neće

moći otvoriti i pročitati. To će moći učiniti samo web mjesto kojemu su oni upućeni pa

nema opasnosti od krađe kartičnih podataka tijekom prijenosa (Panian, 2000).

„Razvoj čipova osigurao je i porast njihove uloge u mobilnoj telefoniji. Pametne kartice

koje su spriječile kloniranje uređaja zovu se SIM (engl. Subscriber Identity Module)

kartice, a koriste se u svim GSM9 i 3G10 mobilnim uređajima. SIM kartica je entitet

koji sadrži identitet pretplatnika, a primarna funkcija je osiguravanje autentičnosti

pokretne stanice s obzirom na mrežu. Čip je zamišljen kao samostalna pametna kartica,

a pojam „SIM“ je podrazumijevao i fizičko sklopovlje (odnosno čip) te programsku

potporu koja je na njemu.“ (Sigurnost čip tehnologija, 2011, str. 14). Međutim, sa

pojavom novih vrsta mobilnih mreža, nastala je potreba da se na čip ugradi dodatna

programska potpora. Tako su nastale nove pametne kartice pod nazivom UICC (engl.

Universal Integrated Circuit Card) i USIM (engl. User Services Identity Module).

„USIM predstavlja evoluciju SIM kartica i može ih se zamijeniti u starijim uređajima

koji koriste GSM standard. UICC sadrži programsku potporu na niskoj razini (engl.

Low-level software) i pristup osnovnim telekomunikacijskim uslugama (kao stvaranje i

primanje poziva i kratkih poruka). USIM je naprednija programska potpora koja

omogućuje pristup osnovnim, ali i naprednijim telekomunikacijskim uslugama kao što

su kupovina karata za javni prijevoz, uvid u telefonski račun i drugo“ (Sigurnost čip

tehnologija, 2011, str. 14).

Povjerljive informacije koje se pohranjuju na pametne kartice (kao PIN broj) ,

pohranjuju se u datoteke. Svaka datoteka uvjetuje tko može pisati u određenu datoteku.

Recimo, unosom ispravnog PIN-a, dobiva se pristup svim SMS porukama koje se

nalaze na SIM-u. Postoje i dodatne datoteke koje omogućuju izmjenu određenih

postavki (npr. PIN), ali krajnji korisnik nikad nije s njima u kontaktu. Kako bi se

pristupilo tim datotekama potrebno je unijeti dodatne brojeve koji se najčešće sastoje od

barem osam znakova za autorizaciju, npr. PUK broj (Sigurnost čip tehnologija, 2011).

„Ukoliko napadač želi povećati svoje privilegije bez uporabe navedenih autorizacijskih

brojeva, može izazvati grešku prilikom izvođenja provjere unesenog broja. Uspješnim

27

izvođenjem napada, može se izazvati greška u trenutku kada algoritam radi obradu

unesenog broja i time će se ostvariti pristup povjerljivim podacima. Prepreka uspješnom

izvođenju ovakvog napada je nepoznavanje pozadinskog algoritma za provjeru brojeva i

činjenica da se greška mora uzrokovati točno u određenom trenutku kako bi se postigao

željeni učinak“ (Sigurnost čip tehnologija, 2011).

Kloniranje znači stvaranje kopije nečega. Da bi se kopirao čip bilo potrebno je kopirati

čitav sadržaj ROM i EEPROM memorije, i nakon toga staviti kopirane podatke na drugi

čip sa istom aplikacijskom logikom. Tako kopiran čip sadrži jednaka identifikacijska

obilježja kao i kopirani te ga može u potpunosti zamijeniti. Ovaj problem sigurnosti

postoji još od ranih početaka čip tehnologija. Sa korištenjem čipova u mobilnoj

tehnologiji i bankama, taj oblik narušavanja sigurnosti bio je jako čest, posebice zato što

je dobit za uspješan „napad“ vrlo velika. Pod kloniranje čipa misli se na izradu kopije

čipa, a ne identičnog klona. Da bi se izradio stvarni klon potreban je puno širi skup

operacija. Svaki čip ima jedinstven identifikator koji se u fazi izrade ugrađuje u čip.

Kada se napravi kopija čipa, sva fizička svojstva ostaju ista. Svojstva ostaju netaknuta i

samo bi se detaljnom analizom fizičkih atributa tih dvaju čipova otkrilo da postoje

razlike među njima. Pojam „kloniranje“ danas je sveprisutan u službenim literaturama i

to zahvaljujući velikom interesu javnosti i medija. Postupak kloniranja pojedinih čip

tehnologija razlikuje se i često uključuje puno više od samo jednostavnog kopiranja

memorije. Za zaštitu od ovakve mogućnosti kopiranja koriste se kriptografski algoritmi

i protokoli za autentifikaciju. U tom slučaju, kloniranje podrazumijeva provaljivanje

primijenjenog algoritma ili protokola (Sigurnost čip tehnologija, 2011).

28

3. KARTI ČARSKE KUĆE U HRVATSKOJ

Kartično poslovanje naglo je poraslo u zadnjem desetljeću i svake godine sve više raste

i zauzima visoko mjesto u Republici Hrvatskoj. Jedini problem je mogućnost zasićenja

tržišta zbog sve većeg broja kartičnih proizvoda na tržištu. Vodeća zemlja po broju

kartica, i to čak 1,28 kartica po stanovniku, je Slovenija, što premašuje čak i europski

prosjek koji iznosi 1,26. Nakon nje slijedi Hrvatska sa oko 0,9% kartica po stanovniku.

Slovenija i Republika Hrvatska, s obzirom na to da su zemlje s malom populacijom

stanovnika, sve više se približavaju zapadnoeuropskom prosjeku u izdavanju kartica.

Tome posebice pridonosi sve više prodajnih centara, supermarketa i dr. zbog čega kupci

sve manje troše u malim prodavaonicama i sve više plaćaju karticama umjesto

gotovinom (Šućur, 2007).

„Prema podacima koje je Sektor za bankarstvo i druge financijske institucije HGK

prikupio od banaka i kartičnih kuća, na kraju lipnja 2012. godine u Hrvatskoj je bilo

9.094.713 debitnih i kreditnih kartica. U odnosu na isto razdoblje prošle godine, ukupan

broj kartica je veći za 0,3%. Trend rasta broja čip kartica je nastavljen i u ovoj godini.

Udio čip kartica u ukupnom broju kartica je 89,7% (sredinom 2005. godine, njihov udio

bio samo 6,1%), što dodatno pridonosi podizanju razine sigurnosti u kartičnom

poslovanju i sprječavanju prijevara s karticama. Od ukupnog broja kartica, 88,9% (

8.085.227 kartica) su debitne i kreditne kartice banaka (28 banaka), a 11,1% (1.009.486

kartica) su kreditne kartice kartičnih kuća (2 kartične kuće). U ukupnom broju kreditnih

kartica (1,9 milijuna), 47,64% su kreditne kartice banaka, a 52,36% kreditne kartice

kartičnih kuća. Ukupna vrijednost kartičnih transakcija na kraju lipnja 2012. iznosila je

55,7 milijardi kuna te u odnosu na isto razdoblje 2011. pokazuje porast oko 3%. Broj

kartičnih transakcija na kraju lipnja 2012. je 142,4 milijuna i ima porast nešto više od

4,4% u odnosu na kraj lipnja 2010. Godine“ (Polonijo, 2012, str. 9).

„Na kraju lipnja 2012. godine, u Hrvatskoj je bilo 4.051 bankomat, a 99,7% ih je sa čip

tehnologijom. U odnosu na isto razdoblje prošle godine, broj bankomata je veći za

5,6%. Od ukupnog broja bankomata 70% je instalirano izvan prostora banke. Preostali

bankomati su instalirani u prostoru banaka s tim da je 29,4% bankomata dostupno

29

klijentima 24 sata dnevno. Od ukupnog broja bankomata, 93,7% su isplatni, a 6,3%

bankomata ima i uplatnu i isplatnu funkciju. Ukupan broj EFT POS terminala,

instaliranih na različitim prodajnim mjestima 30. lipnja 2012. godine bio je 102.785. U

odnosu na kraj lipnja 2011. godine, ostvaren je rast od 6,2%. Većina EFT POS

terminala, njih 62,7%, su terminali banaka (21 banka), a ostalo su terminali kartičnih

kuća. U odnosu na kraj 2000. godine broj kartica povećan je za gotovo 4 puta, broj

bankomata za 5 puta, a broj EFT POS je povećan za gotovo 11 puta. Nastavlja se rast

udjela smart kartica i širenja bankomatske mreže i povećava se dostupnost EFT POS

terminala na prodajnim mjestima“ (Polonijo, 2012, str. 9).

U tablici 3. brojčano je prikazan broj obavljenih platnih transakcija u trećem

tromjesečju 2012. godine.

Tablica 3. Broj obavljenih platnih transakcija, 1.7. - 30.9. 2012.

BROJ PLATNIH TRANSAKCIJA

Građani Udio

Poslovni

subjekti Udio UKUPNO

Obrasci 2.233.693 3,25 4.648.652 17,94 6.882.345

Elektronički 33.827.385 49,29 19.448.339 75,04 53.275.724

Na temelju zaprimljenih

osnova za plaćanje 80.008 0,12 8.890 0,03 88.898

Na temelju ugovorne

ovlasti 32.482.810 47,33 1.784.133 6,88 34.266.943

Nerazvrstane platne

transakcije 12.224 0,02 27.240 0,11 39.464

UKUPNO - prema načinu

zaprimanja naloga za

plaćanje 68.636.120 100,00 25.917.254 100,00 94.553.374

Izvor: vlastita izrada na temelju podataka objavljenih na:

http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm, 20.3.2013.

30

Elektronički Internet uključuje naloge za plaćanje podnesene od imatelja računa na teret

njihovih računa u banci putem usluge elektroničkog, odnosno Internet bankarstva.

Internet bankarstvom vrše se bankarske aktivnosti, a osim plaćanja računa, vrši se i

prijenos sredstava, provjera stanja računa i sl. Kod pristupa svom računa klijent pokreće

program Internet bankarstva koji se nalazi na serveru banke, a ne na klijentovom

računalu. Naravno, prije pokretanja, uslugu je potrebno dogovoriti s bankom. Postoje i

100% Internet banke, npr. Telebank i Banknet koje svoj softver koriste kao jedini kanal

distribucije prema korisnicima. U Hrvatskoj sve veći broj banaka (gotovo sve) nudi

opciju Internet bankarstva koja je izuzetno popularna kod stanovništva

(http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/I/Internet-bankarstvo, 20.03.2013).

„Na temelju podataka objavljenih na stranicama Hrvatske narodne banke vidljivo je da

je tijekom 2012. godine ukupno obavljeno 94,5 milijuna platnih transakcija, od čega

53,2 milijuna elektroničkim putem. Građani su podnijeli najviše naloga elektroničkim

putem (49%), potom slijede nalozi na temelju ugovorne ovlasti (47%), a tek ostalih

3,5% čine ostale skupine izdanih naloga. Kod poslovnih subjekata najveći udio također

čine elektronički nalozi (75%), a potom slijede obrasci (18%)“

(http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm, 20.3.2013.).

Tablica 4. Broj obavljenih platnih transakcija elektroničkim putem, 1.7. - 30.9. 2012.

Način transakcije

BROJ PLATNIH TRANSAKCIJA

Građani Udio Poslovni subjekti

Udio UKUPNO Udio

Elektronički - ukupno 33.827.385 100,00 19.448.339 100,00 53.275.724 100,00

Internet 9.310.537 27,52% 13.411.933 68,96% 22.722.470 42,65%

telebanking 0 0,00% 1.277.360 6,57% 1.277.360 2,40%

mobilni telefon 172.961 0,51% 27.707 0,14% 200.668 0,38%

fiksni telefon 56.644 0,17% 29.064 0,15% 85.708 0,16%

POS (EFTPOS) 23.891.159 70,63% 1.043.839 5,37% 24.934.998 46,80%

ostalo 396.084 1,17% 3.658.436 18,81% 4.054.520 7,61% Izvor: vlastita izrada na temelju podataka objavljenih na:

http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm, 20.3.2013.

31

Elektronički telebanking temelji se na fiksnoj telefonskoj mreži (fiksna telefonska

linija), a uključuje naloge za plaćanje koje podnosi imatelj računa na teret svog

transakcijskog računa u banci putem elektroničkog bankarstva.

Elektronički mobilni telefon uključuje naloge koje imatelj podnosi na teret svog

transakcijskog računa putem usluge elektroničkog bankarstva preko mobilnih telefona.

Elektronički fiksni telefon temelji se na telefonskoj mreži, a nalozi za plaćanje koje

imatelj podnosi na teret svog računa vrše se pomoću telefonskog uređaja, odnosno

preko linije u fiksnoj telefonskoj mreži.

Elektronički POS (EFTPOS) je uređaj instaliran na prodajnom mjestu koji omogućuje

izvršenje bezgotovinskog plaćanja putem platne kartice (debitne) tako da tereti račun

imatelja kartice, odnosno platitelja. Prethodno je potrebno izvršiti autorizaciju, dakle

unijeti PIN broj. Sva zadana plaćanja preko POS (EFTPOS) uređaja izvršavaju se

pojedinačno, do iznosa visine sredstava na transakcijskom računu ili do određenog

limita.

U elektronički – ostalo svrstani su nalozi za plaćanje koje je imatelj podnio na teret svog

računa u banci elektroničkim putem, a koji nisu sadržani u drugim kategorijama. Na

grafikonu 7. vidljivo je plaćanje transakcija elektroničkim putem

(http://www.hnb.hr/platni-promet/h-statisticki-podaci-o-pp-1.htm, 20.03.2013).

Grafikon 7. Broj elektroničkih platnih transakcija, 1.7.-30.9.2012.

43%

2% 0% 0%

47%

8%

Broj ukupnih platnih transakcija

Internet telebanking mobilni telefon fiksni telefonPOS (EFTPOS)ostalo

Izvor: vlastita izrada na temelju podataka objavljenih na:

http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm, 20.3.2013.

32

Od ukupno 53,3 milijuna transakcija u ukupnim elektroničkim transakcijama, najviše je

obavljeno putem POS-a (47%), potom slijedi Internet (43%). Usluge telebankinga

sudjeluju tek sa 2,4%, a usluge mobilnog i fiksnog telefona su zanemarivih 0,38% i

0,16%.

Grafikon 8. Broj elektroničkih platnih transakcija - građani, 1.7.-30.9.2012.

Broj platnih transakcija-gra đani

28%

0%

1%

0%70%

1%

Internet

telebanking

mobilni telefon

fiksni telefon

POS (EFTPOS)

ostalo

Izvor: vlastita izrada na temelju podataka objavljenih na:

http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm, 20.3.2013.

Građani su elektroničkim putem najviše koristili usluge POS-a (70%), putem Interneta

obavljeno je 28% transakcija dok su ostale stavke zanemarive.

33

Grafikon 9. Broj elektroničkih platnih transakcija – poslovni subjekti, 1.7.-30.9.2012.

Broj platnih transakcija -poslovni subjekti

69%

7%

0%

0%

5%

19%

Internet

telebanking

mobilni telefon

fiksni telefon

POS (EFTPOS)

ostalo

Izvor: vlastita izrada na temelju podataka objavljenih na:

http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm, 20.3.2013.

Poslovni subjekti najviše su transakcija obavljali putem Interneta i to 69%,

telebankigom 7% i putem POS uređaja 5%. U drugom tromjesečju 2012. najmanje su

zastupljene transakcije putem mobilnog i fiksnog telefona i kod građana i kod poslovnih

subjekata.

U tablici 5. prikazane su platne kartice prema funkcijama u Republici Hrvatskoj na dan

30.9.2012.

34

Tablica 5. Platne kartice prema funkcijama na dan 30.09.2012.

Funkcija Opća Poslovna

Broj Udio Broj Udio

Za plaćanje 8.667.265 99,46% 452.992 100%

Gotovina 8.633.120 99,07% 452.69099,93%

Čekovno jamstvo 4.646.909 53,33% 8.699 1,92%

E-novac 0 0% 0 0%

Čip 7.146.418 82,01% 345.01676,16%

Co-branding 92.558 1,06% 6.030 1,33%

Affinity 25.109 0,29% 0 0% Međunarodna (prihvatljiva u

inozemstvu) 8.626.321 98,99% 326.64972,11%

Ostalo 223.632 2,57% 103 0,02%

Ukupan broj platnih kartica u optjecaju 8.713.987 100 452.992 100

Izvor: vlastita izrada na temelju podataka objavljenih na:

http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm, 20.3.2013.

„Platne kartice su kartice koje omogućuju izvršenje plaćanja za kupljenu robu ili usluge

na prodajnim mjestima, a platne kartice - gotovina su kartice koje omogućuju podizanje

gotovog novca. Čekovno jamstvo su platne kartice koje omogućuju autorizaciju

korisnika pri izdavanju čeka i kojom korisnik (ili banka) jamči isplatu čeka u cijelosti ili

do određenog iznosa. E-novac su platne kartice koje sadrže na sebi (na čipu)

elektronički pohranjenu novčanu vrijednost. Omogućuju široku uporabu za izvršenje

plaćanja u prodajnoj mreži. Plaćanja se mogu izvršavati do iznosa novčane vrijednosti

pohranjene na kartici. Transakcije se ne izvršavaju terećenjem računa, već se za svako

izvršeno plaćanje umanjuje novčana vrijednost pohranjena na kartici. Platne kartice

sadrže jedan ili više računalnih čipova za pohranu podataka, za identifikaciju ili za

obrade posebnih namjena, a koje se upotrebljavaju npr. za verifikaciju osobnih

autorizacijskih brojeva (tzv. PIN-ova) te autorizaciju kupnje i slično. U nekim

slučajevima memorija se ažurira svaki put kada se kartica upotrijebi (npr. ažurira se

podatak o stanju na računu). Co-branding su platne kartice koje je izdavatelj kartice

izdao u suradnji s određenim tvrtkama ili udruženjima uz osiguranje posebnih

pogodnosti za korisnike kartice (članove). Affinity su platne kartice kod kojih se dio

35

novčanog iznosa od članarina/prihoda usmjerava u razvoj određene djelatnosti ili

udruženja s kojim je izdavatelj sklopio ugovor. Pod ostalo su platne kartice koje imaju

neku funkciju koja nije navedena. Budući da može imati više funkcija, kartica se najviše

koristi za plaćanje, podizanje gotovina i u međunarodnim plaćanjima“

(http://www.hnb.hr/platni-promet/h-statisticki-podaci-o-pp-1.htm).

Tvrtka MBU-u je vodeći kartični procesor u Hrvatskoj i regiji. MBU d.o.o. pruža razne

usluge izdavanja kartica, procesiranja i prihvata kartica na bankomatima, POS

uređajima, Internetu i sl. te druge usluge vezane uz kartično poslovanje. Ova tvrtka

uspješno prati svjetske trendove u kartičnom poslovanju te ima tendenciju širenja

poslovanja u srednjoj i istočnoj Europi. Usluge ove tvrtke vezane uz kartično

procesiranje koristi ukupno 28 banaka i financijskih institucija iz Hrvatske te banke

Austrije, Slovačke, Srbije, Bosne i Hercegovine te Ukrajine

(http://www.mbu.hr/Default.aspx?sid=2).

36

3.1. AMERICAN EXPRESS I PBZ CARD

PBZ Card u vlasništvu je Privredne banke Zagreb, koja je jedna od vodećih organizacija

što se tiče kartičnog poslovanja u Hrvatskoj. “Specijaliziran je za izdavanje i

procesiranje charge, kreditnih i debitnih kartica. PBZ Card ujedno je i jedina kartična

organizacija zadužena za izdavanje i prihvat American Express kartica na hrvatskom

tržištu. Kompanija pruža i uslugu prihvata te izgradnje prodajne mreže za MasterCard i

Visu za hrvatsko tržište. American Express kontinuirano je na hrvatskome tržištu

prisutan od 1965. godine. Franšizu od 1998. godine posjeduje Privredna banka Zagreb

(PBZ), a PBZ American Express postaje jedan od vodeći izdavatelja kreditnih kartica u

Hrvatskoj. 1. siječnja 2006. godine PBZ American Express mijenja naziv u PBZ Card

koji proširuje poslovanje i na kartični portfelj Privredne banke Zagreb, uključujući

MasterCard i Visa brandove. Svoje poslovanje PBZ Card zasniva na velikom znanju i

iskustvu izgrađenim tijekom više od četrdeset godina prisustva American Expressa na

hrvatskome tržištu, vodećem položaju robne marke American Expressa na tržištu charge

i revolving kreditnih kartica u Hrvatskoj, na vrijednosti brandova MasterCarda i Vise te

snažnom položaju koji je izgradila Privredna banka Zagreb kao vodeća banka u

uvođenju novih tehnologija i proizvoda u kartično poslovanje“

(http://www.americanexpress.hr/pomoc/o-pbz-cardu.html).

Ujedinjenjem PBZ Grupe u jednu kompaniju najbolje su iskorišteni svi njezini

potencijali te znanja i iskustva koja se odražavaju posebice na dobrom poznavanjem

lokalnog tržišta, jer su na taj način ponudili korisnicima i poslovnim partnerima

proizvode najviše kvalitete. Tim ujedinjenjem stvoren je jedan od najsuvremenijih

informatičkih sustava za izdavanje i prihvat American Express kartica u Hrvatskoj.

Privredna banka Zagreb pruža snažnu podršku, zahvaljujući kojoj dolazi do snažnog

razvoja tvrtke, a to rezultira širokom paletom novih proizvoda i usluga

(http://www.americanexpress.hr/pomoc/o-pbz-cardu.html, 25.3.2013).

1965. godina je značajna za American Express jer je te godine zagrebački Hotel

Esplanade postao prvo prodajno mjesto American Expressa u Hrvatskoj. Druga

značajna godina je 1972. kada je sklopljen licencni ugovor između putničke agencije

Atlas i American Expressa. Nakon te godine počinje izdavanje prve serije osobnih

37

American Express kartica. 1994.godine izdana je The Gold Card (“zlatna” kartica),

prestižna kartica koja je namijenjena osobama koje imaju viša primanja. Važna godina

za American Express je i 2000.godina kada je korisnicima ponuđena mogućnost

sudjelovanja u Membership Rewards programu u kojemu se oni nagrađuju raznim

privlačnim nagradama. Tri godine kasnije American Express tržištu je predstavio Blue,

prvu karticu s čip tehnologijom, a 2004. The Platinum Card, najprestižnija kartica na

tržištu. Važna kartica za ovu kompaniju je i ona koja na sebi ima srce i ima humanitarno

značenje. Naime, za svaku kupnju napravljenu ovom karticom PBZ Card će određeni

dio sredsatva izdvojiti za pomoć projektu “Praćenje djece s neurorizicima” (Gfk

Croatia, 2012).

Centar za istraživanje tržišta GfK proveo je istraživanje i prema njihovim podacima

American Express se u 2012. godini na hrvatskom tržištu potvrdio kao najpoznatiji

brend. Podaci Hrvatske gospodarske komore također potvrđuju vodeći položaj među

kreditnim karticama s tržišnim udjelom od oko 26%. Istraživanja su pokazala kako od

9% ispitanika najviše njih poznaje upravo American Express karticu. Sudeći prema

istraživanju, ona je najpoznatija kartica u Hrvatskoj. Osim što najbolje poznaju ovu

karticu, korisnici koji ju i posjeduju vrlo su zadovoljni njezinim mogućnostima.

Konstantno se radi na unapređenju kvalitete usluge i pogodnosti plaćanja American

Express karticom, a sav trud se itekako isplati jer podaci istraživanja potvrđuju

zadovoljstvo korisnika i činjenicu da su korisnici skloni preporučiti karticu drugima

(Gfk Croatia, 2012).

“Asortiman American Expressa u Hrvatskoj danas čini oko 25 različitih proizvoda, a

PBZ Card je jedan od najuspješnijih nositelja licence ovog brenda u svijetu” (Gfk

Croatia, 2012, str. 6).

3.2. ERSTE CARD CLUB

Erste Card Club je kartična industrija koja ima dugu povijest poslovanja na području

Republike Hrvatske, a jedina na hrvatskom tržištu upravlja poslovanjem Diners Cluba.

38

“Diners Club je na hrvatskom tržištu prisutan od 1969. godine kad je potpisan franšizni

ugovor s Diners Clubom International za područje tadašnje Jugoslavije. Potpisom

ugovara Diners Club kartica je bila prva koja je ušla na domaće i tržišta zemalja u regiji.

U početku, Diners Club posluje kao sektor poduzeća Generalturist, kada se 1984.

godine osniva poseban OOUR pod nazivom ‘Kreditne kartice u turizmu’.

Usklađivanjem prema tadašnjem Zakonu o poduzećima, 1990. godine Diners Club

postaje samostalna radna organizacija. Promjenom društvenih okolnosti 1992. mijenja

se oblik organizacije te iz društvenog poduzeća postaje dioničko društvo Diners Club

Adriatic. Osnutkom novog društva potpisan je i novi franšizni ugovor kojim je DC

Adriatic dobio franšizno pravo poslovanja za zemlje cijele bivše Jugoslavije, a nakon

toga i franšizno pravo za Albaniju, Bugarsku i Rumunjsku. Tijekom 2004. Srbija i

Makedonija postaju samostalne franšize, dok u prosincu 2007. Diners Club Adriatic

dobiva franšizno pravo i za mađarsko tržište” (http://www.diners.com.hr/O-

nama/Povijest-poslovanja.html?Y2lcNDEscFwxNjQ%3D).

Do početka 2007. godine posluje kao dioničko društvo, sve dok ga u cijelosti nije kupio

Erste der oesterreichischen Sparkassen AG iz Beča i na taj način Diners Club Adriatic

postaje član Erste Bank grupe. Tada je započeo proces prilagodbe poslovanja kako bi se

društvo prilagodilo standardima poslovanja ostalih članica grupe. Rezultat te prilagodbe

je i promjena naziva društva iz Diners Club Adriatic u Erste Card Club. Erste Group

Bank ima preko 50.000 zaposlenih i više od 17,5 milijuna klijenata u 3.200 poslovnica u

osam država. Jedan je od vodećih pružatelja financijskih usluga na području središnje i

istočne Europe (http://www.erstecardclub.hr/O-nama/Povijest-oslovanja.html,

25.3.2013).

Erste Card Club d.o.o. je kartična kuća koja ima najdužu tradiciju poslovanja u

Hrvatskoj što potvrđuje podatak da ima više od 507.000 izdanih kartica. Suradnjom sa

velikim kartičnim kućama ugovara prihvat JCB-a i DFS-a i na taj način omogućava

plaćanja japanskim i američkim turistima u Hrvatskoj. Redovito radi na poboljšanju

svojih proizvoda i nudi nove pogodnosti za korisnike. Erste Card Club osim Classic

Diners Club-a, MasterCard -ai Visa kartice, nudi i proizvode s pogodnostima partnera

kao što su Croatia Airlines, Hrvatski autoklub ili ORYX. Na više od 60.000 prodajnih

39

mjesta ostvaruje uspješnu suradnju, dok na preko 28.000 omogućuje obročnu kupnju.

Kupnje su omogućene u najvećim maloprodajnim lancima, trgovačkim i građevinskim

centrima, trgovinama namještaja i brojnim drugim mjestima. ECC je u svoje poslovanje

uveo i različite elektroničke kanale kako bi poboljšao komunikaciju na obostrano

zadovoljstvo. Primjerice, na svojoj web stranicu www.dinersposebnozavas.hr

omogućuje uvid u sva prodajna mjesta na kojima se mogu ostvariti popusti i druge

pogodnosti ukoliko se plaća Diners Club karticom. Jedini na internetskim stranicama

objavljuje multimedijalni magazin D Life u kojem se nalaze razne teme iz

svakodnevnog života koje su obrađene mnogo zanimljivije, na medijski potpuno novi

način. Osim toga, njihovi korisnici mogu pronaći i sve informacije o brojnim

pogodnostima koje pružaju. ECC je plasirao i aplikaciju ECC Diners ProFile koja

korisnicima omogućuje potpunu kontrolu troškova, a omogućava i kontrolu potrošnje

putem web i iPhone aplikacije. Osim toga, bio je među prvima koji je započeo

komunikaciju preko Facebook i Twitter profila (http://www.erstecardclub.hr/o-

nama.html, 25.3.2013).

ECC poslovanje ističe se prije svega kroz raznovrsnost proizvoda i usluga koje su

namijenjene privatnim i poslovnim korisnicima. Nude klijentima mogućnost odabira

između više od četrdeset različitih proizvoda, a sve u skladu s potrebama plaćanja i

interesa korisnika. Svojim korisnicima nude pogodnosti poput nagradnog programa i

mnoge druge. Zbog svojih inovativnih proizvoda, Diners Club International nagrađivao

ga je više puta , a čak pet puta nagrađivan je za „Best New Initiative“, i to za razvoj E-

Carda, razvoj ECC On-line usluga, plasman Diners D2C kartice, Diners Medo Štedo

kartice te za redizajn nagradnog programa „Dinersirano za vas“. Uz sva ova priznanja,

tri puta mu je dodijeljivano priznanje „Best Franchise“ za najbolju franšizu te tri puta

priznanje „Best Corporate Performance“ za najveći rast u korporativnom segmentu

poslovanja. (http://www.erstecardclub.hr/o-nama.html, 25.3.2013).

3.3. EURO CARD – MASTERCARD HRVATSKA

40

MasterCard je jedna od najprihvaćenijih kreditna kartica na svijetu koju u svojoj ponudi

imaju brojne banke. MasterCard je osmislio više od 130 Virtual Account programa, a

sve kako bi unaprijedio internetsko poslovanje. Pomoću MasterCard virtualne kartice

korisnici dobivaju MasterCard broj računa, odnosno kartice, koji služi za kupnju na

Internetu, bilo da se radi o kataloškoj i telefonskoj prodaji ili o mobilnoj trgovini.

MasterCard pruža brojne mogućnosti kartice, pa se tako ona može izdati kao co-brand,

u obliku koji izgleda kao kartica, ili kao zaseban proizvod ili kao dodatak postojećoj

fizičkoj MasterCard kartici.

Kako bi zaštitili svoje korisnike i spriječili zloupotrebu kartica, MasterCard im je

ponudio SecureCode uslugu koja se već uspješno primijenjuje u svijetu. Prva British

zrakoplovna kompanija koja je ponudila uslugu MasterCard sigurnosnog koda u više od

23 zemlje bila je Airways. Ova usluga rješava glavne probleme internetske trgovine:

brigu korisnika za sigurnost on-line kupovine i rizik trgovca vezan uz jamstvo plaćanja.

Neki izdavatelji MasterCard i Maestro kartica pružaju korisnicima čak i uslugu slanja i

primanja novca putem kartica. Ukoliko korisnici koriste mobitele ili internetsku stranicu

banke, potrebno je da unesu šifru, navedu koliko novca žele poslati, karticu koju žele

teretiti i tko je primatelj. Primatelja je jednostavno identificirati, i to e-mail adresom,

brojem mobilnog telefona ili brojem kartice, a potrebno je manje od minute da mu

stigne e-mail ili SMS poruka kako je novac uplaćen (Šućur, 2007).

3.4. VISA

Visa kartice najviše su zastupljene i najšire prihvaćeni kartični proizvodi u svijetu. Visa

kartice u svojoj ponudi imaju mnoge banke na tržištu. Pomoću Visa Gold kartice

korisnici mogu platiti različite proizvode i usluge na milijunima prodajnih mjesta u

Hrvatskoj i u svijetu. Vlasnici Visa Gold kartice potpuno samostalno upravljaju

troškovima po kartici. Korisnici odabiru dinamiku podmirenja troškova koja im najbolje

odgovara, u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama. Sami odabiru iznos troškova,

visinu kamatne stope te rok u kojem će podmiriti troškove učinjene karticom. Ukoliko

podmiruju cjelokupan iznos troškova, ne naplaćuje se kamata i Visa Gold kartica tada

41

funkcionira kao kartica s odgodom plaćanja. Ukoliko korisnici ne namjeravaju odmah

podmiriti cjelokupan iznos troškova, mogu koristiti opciju revolving kredita. Kako se

kartica koristi, raspoloživi iznos kredita se smanjuje, a sve uplate ga obnavljaju do

visine odobrenog limita. Korisnici su obvezni otplatiti 5% troškova nastalih u

prethodnom obračunskom razdoblju, a ostatak duga od 95% podmiruju prema dinamici

koju odaberu do isteka roka otplate kredita (do 2 godine za Visa Gold i do 5 godina za

Visa Gold Plus karticu). Korištenje Visa Gold kartice veoma je jednostavno i praktično

te se potpuno prilagođava očekivanjima i željama korisnika

(http://www.zaba.hr/home/wps/wcm/connect/zaba_hr/zabapublic/kartice/kreditne+karti

ce/visa+gold/, 28.4.2013).

Za poslovne subjekte iz Vise nude kartični proizvod naziva VISA Business Electron. To

je debitna kartica koja je za poslovne subjekte međunarodno valjana, a njeno korištenje

je prije svega jednostavno i sigurno te je prihvaćena na svim prodajnim mjestima i

bankomatima koji nose oznaku Visa. Ova kartica nudi brojne pogodnosti, a neke od njih

su uplata gotovine na poslovni račun i to putem bankomata te korisnicima nudi

mogućnost odabira visine dnevnog limita koji će podizati na bankomatima

(http://www.pbzcard.hr/hr/izdavanje-kartica/visa/visa-business-electron-debitna-kartica-

za-poslovne-subjekte, 28.4.2013).

Međunarodna debitna kartica tekućeg računa je Visa Electron, a izdaje ju banka (PBZ,

Erste, Zagrebačka banka i dr.) novim korisnicima tekućih računa. Raspolaganje novcem

je jednostavno i sigurno, korisnici imaju stalan pristup informacijama o računu,

omogućeno je plaćanje Internetom te na brojnim prodajnim mjestima diljem svijeta.

Osim jednostavnog i sigurnost raspolaganja novcem 24 sata dnevno, ona omogućava

stalni pristup informacijama o računu, plaćanje na Internetu i prodajnim mjestima

diljem svijeta te kupovinu GSM bonova na bankomatima. Kartica sadrži čip i na taj

način pruža sigurnosti tijekom obavljanja transakcija, a osim toga je za identifikaciju i

autentifikaciju potrebno unijeti PIN koji banka dodjeljuje kod otvaranja računa

(http://www.hpb.hr/?hr=visa-electron-kartica, 28.4.2013).

42

4. BUDUĆNOST KARTI ČNOG POSLOVANJA

Platne usluge kao jedna od najstarijih djelatnosti na svijetu doživjele su mnogo različitih

oblika. Povećanom upotrebom kreditnih kartica javljaju se prvi bankomati, započinje

elektronički prijenos, pojavljuju se EFTPOS uređaji i debitne kartice. Nakon toga dolazi

do pojave internetskog plaćanje te do mobilnog plaćanja. Upravo takav način plaćanja

nosi sa sobom velika očekivanja. Očekuje se 'boom' ove tehnologije, tako da se

telekomunikacijska industrija, financijska industrija i maloprodaja pripremaju i vide u

mobilnom plaćanju svoju šansu za novi tehnološko-financijski iskorak. Što se tiče

Hrvatskog Telekoma, napravljeni su prvi koraci na tom polju i to u srpnju 2012. Godine

i to kroz prvi pilot projekt mobilnog plaćanja pomoću NFC tehnologije u Hrvatskoj

(Polonijo, 2012).

Elektronička plaćanja počela su dobivati na važnosti porastom elektroničke trgovine,

odnosno prodaje putem Interneta. Broj osoba koje za kupovinu koriste Internet do 2014.

godine procjenjuje se na više od 190 milijuna, a prosječna godišnja vrijednost kupovine

preko 601 eura. Glavni problemi su visoki transakcijski troškovi i sigurnosna pitanja.

Porast broja mobilnih transakcija rezultat je sve većeg korištenja mobitela i dostupnosti

sofisticiranih mobilnih aplikacija. No, nedostatak je u adekvatnom reguliranju okvira i

tehničkih standarda, sigurnosnih problema i troškova provođenja transakcija (Čar i

suradnici, 2012).

Godine 2012. u RH je pokrenuta druga faza kartičarstva – prelazak na beskontaktnu

tehnologiju (ERSTE, PBZ), a MasterCard/Visa/Amex ih imaju u uporabi već više od 5

godina. Beskontaktno blizinsko čitanje kartice omogućuje kupcima izvođenje regularne

bankovne kartične transakcije na jednostavniji, fleksibilniji te brži beskontaktni način

što mijenja navike kupaca (ne samo za transakcije male vrijednosti nego i za uobičajene

kupovine).

Beskontaktno plaćanje već je niz godina prisutno kao standard platnih shema, a u nekim

regijama u Europi bilježi se izuzetno dobar prijem kod korisnika kartica. Da bi to bilo

43

moguće u Hrvatskoj, gdje su takva rješenja tek u začetku, potrebno je osigurati

okruženje i infrastrukturu za prihvat beskontaktnih kartica. Implementacija

beskontaktnih tehnologija tek je prvi korak u ostvarenju okruženja za krajnje korisnike,

a suradnja svih uključenih strana, posebno banaka i vlasnika terminalske mreže,

predstavlja najvažniji element za uspješan iskorak u dosadašnjoj ponudi bankarskih

usluga, ali i važan temelj za ostvarenje novih (Polonijo, 2012).

U 2013. godini očekuje se rast mobilnih plaćanja od 60% te se očekuje da će ukupna

vrijednost transakcija preći 170 milijardi USD. Pametni mobilni uređaji tako su postali

e-novčanici, dok korisnici vrlo često nisu niti svjesni specifičnih sigurnosnih rizika koji

proizlaze iz korištenja ove "nove" klijentske platforme (Polonijo, 2012).

Pametne kartice se koriste u mnogim sustavima današnjice te, ovisno o sustavu, imaju

razne primjene. Najpoznatija primjena pametnih kartica je u bankarstvu i mobilnoj

telefoniji, no njihova uporaba se proteže i u druga područja. Najraširenija i

najpopularnija primjena pametnih kartica je u području mobilne telefonije, a druga po

redu industrija je bankarstvo. Mikroprocesor koji se nalazi na pametnim karticama

izgledom ne podsjeća na moćnije procesore koji se koriste u današnjim osobnim

računalima. Ipak, osnovna arhitektura pametnih kartica je slična onima arhitekturi

procesora za stolna računala. Čipovi pametnih kartica su vrlo mali i zato postoji fizičko

ograničenje na funkcionalnost i resurse koje se mogu staviti na čip. Najnoviju čip

tehnologiju predstavljaju RFID čipovi koji omogućuju prijenos podataka bez fizičkog

kontakta sa čitačem, a trenutno se koristi u mnogim područjima društva. Tehnologija je

prilagodljiva jer sadrži niz standarda koji omogućuju da se prilagodi svakoj primjeni.

Nagli porast u primjeni čip tehnologija privukao je i čitav niz sigurnosnih problema.

Budući da je tehnologija, a i samo računarstvo kao znanost, bila u ranim povojima, nisu

se predvidjeli svi sigurnosni problemi i nedostaci čipova. Dugi niz godina i stalni rad na

poboljšanju sigurnosti osigurao je daljnji opstanak čipova u društvu. Čip tehnologije

poput USIM, 3G i EMV predstavljaju sigurne platforme o čijoj sigurnosti ovise gotovo

svi ljudi diljem svijeta. Te platforme trenutno nemaju poznatih ranjivosti i nije ih

moguće klonirati ili zloupotrijebiti (Sigurnost čip tehnologija, 2011).

44

Austria Card je, kao društvo kći Austrijske narodne banke OeNB, kompetencijski centar

za razvoj i izradu visoko sigurnih čip kartica kao osnove za elektronska plaćanja,

telekomunikaciju i identifikaciju te osmišljava nove postupke i polja djelovanja na teme

kao što su e-Payment i digitalna signatura. S ciljanom inovacijom i pratećim

konzaltingom razvijaju, zajedno s klijentima, nove i poboljšane funkcije inteligentnih

kartica. Samostalni razvitak bazične tehnologije i fokusirano ustrojavanje know howa u

poduzeću nosiva su osnova za održavanje i izgradnju pozicije poduzeća visoke

tehnologije na austrijskom tržištu i u proširenoj Europskoj uniji. Usredotočeni su na tri

polja djelovanja: platni promet, telekomunikacije i identifikaciju u svrhu pravovremene

realizacije složenih projekata u međunarodnom kontekstu. Tradicionalne ključne

kompetencije kao što su „Proizvodnja kartica, „Personalizacija" i „Logistika", pod

visoko sigurnim uvjetima su, pored razvoja „čip aplikacijskog softwarea i operativnih

sustava", nosivi stupovi trajnog uspjeha (Polonijo, 2012).

PayPass automatska naplata prolaza i kontrola je rješenje realizirano korištenjem RFID

tehnologije (RFID kartice, RFID čitači i antene). Rješenje omogućava kontrolu i naplatu

ulazaka vozila te kontrolu prometa na pograničnom području lučke uprave. Naplata se

vrši samo za određenu skupinu vozila (autobuse), dok ostala vozila mogu ući u područje

lučke uprave ako imaju valjanu RFID karticu. Svaki prolazak se prati i uz pomoć video

nadzora te je svaki prolazak popraćen setom slika. Za potrebe projekta razvijena je web

aplikaciju koja omogućava unos uplata, upravljanje dozvolama prolaska (aktivacija ili

blokiranje RFID kartica), evidenciju i pregled svakog prolaska (Polonijo, 2012).

U nastojanju da unaprijede svoje poslovanje neke banke u svijetu, ali i u Republici

Hrvatskoj (Privredna banka Zagreb d.d.), već su prije nekoliko godina uvele uslugu

mPay, odnosno mogućnost plaćanja mobilnim telefonom uz korištenje mPay PIN-a.

Ova usluga u praksi nije široko prihvaćena jer se korisnicima čini komplicirana, a do

problema na prodajnim mjestima ponekad nailaze ako trgovci nisu dovoljno educirani

za tu vrstu transakcija transakcije. U međuvremenu, u Japanu, tehnološki

najrazvijenijem tržištu svijeta, ovaj proizvod je odavno unaprijeđen. Tako je japanski

trgovački lanac Takashimaya u suradnji s nacionalnim platnim sustavom JCB uveo

plaćanje novom vrstom mobitela u koji je integrirana čip kartica. Sada korisnici mogu

45

plaćati putem mobilnih telefona i ne trebaju nositi gotovinu ili platne kartice (Šućur,

2007).

Složenost operativnih poslova i procedura u kartičnom poslovanju tjera davatelje usluga

na uvođenje poboljšanih sustava upravljanja (Card Management System) i na

automatizaciju knjiženja (Clearing & Settlement procesa) za razne kartične sustave te

uvođenje dodatnih aplikacija (npr. lojalnost – klijenti se potiču na sakupljanje nagradnih

bodova čime se postiže atraktivnost ponude, povećana potrošnja i lojalnost) (Polonijo i

suradnici).

Izdavatelji diljem svijeta su shvatili kako više nije dovoljno osigurati samo adekvatne

usluge korisnicima, nego je potrebno samu karticu učiniti atraktivnijom i drugačijom od

ostalih na tržištu. Stoga se počinju uvoditi oblici kartica različiti od kartice standardnih

dimenzija, namijenjeni određenim segmentima premium korisnika ili pak mlađim

generacijama. Tako je španjolska on-line banka Uno-e lansirala novi Maxi & Mini

kartični program, koji kombinira zlatnu debitnu MasterCard karticu sa zlatnom

MasterCard SideCard karticom, 30% manjom od standardne. Moderan i neobičan dizajn

SideCard kartice postao je imperativ koji mladi europski korisnici kartica “moraju

imati”. Ona ne predstavlja samo vizualnu inovaciju, nego nudi i pogodnosti kao putno

osiguranje od EUR 310.000, popuste na odabrane hotele i 1% popusta na svaku kupnju

(Šućur, 2007).

RFID je tehnologija koja povećava produktivnost i praktičnost, a trenutno se koristi u

mnogim područjima društva. Zahvaljujući nizu standarda tehnologija se može

prilagoditi svakoj primijeni. Dodatne pogodnosti tehnologije su smanjenje troškova

održavanja i produžen životni vijek proizvoda. Uporaba RFID tehnologije je doživjela

iznenadan rast 2006. godine kada je prodano preko 1.3 milijarde uređaja. Glavna

svojstava RFID čipova je njihova oznaka (engl. Tag). Oznaka sadrži jedinstveni

identifikator koji se odašilje kada je čip u dometu čitača. Trenutno najveća uporaba ovih

čipova je u velikim trgovačkim centrima za označavanje proizvoda (Sigurnost čip

tehnologija, 2011).

46

5. ZAKLJU ČAK

Tehnologija je svake godine sve naprednija, stvara nov način komuniciranja te zauzima

visoko mjesto u kartičnom poslovanju. Od telefonskih kartica pa sve do pametnih

kartica budućnost je obilježena promjenama. Kartice i kartični način poslovanja uz

primjenu suvremene tehnologije i informacijskih sustava nude neograničene

mogućnosti, a najveće prednosti očituju se u veličini, prenosivosti, višekratnoj upotrebi,

raznolikosti, funkcionalnosti i sigurnosti. Najvažnije svojstvo kartice predstavlja njezina

sigurnost jer zbog kriminalnih radnji pohrana informacija i zaštita protoka informacija

postaju nužnost. Razvoj tehnologija omogućio je upotrebu tzv. pametnih kartica koje se

odlikuju visokom razinom sigurnosti i sigurnim načinom pohrane informacija u

okruženju. Najraširenija „pametna“ kartica je prepaid kartica koja se može unaprijed

napuniti sa određenom količinom novca.

Rezultati provedenog istraživanja provedenih temeljem ankete kod studenata

Ekonomskog fakulteta Rijeka pokazali su da većina studenata poznaje navedene marke

kartičnih proizvoda, a ponuđene su bile: MasterCard, Visa Classic, Maestro, Visa

Electron i American Express. Rezultati ankete pokazuju da većina studenata posjeduje

kartične proizvode i to uglavnom debitne kartice (Maestro, Visa Electron) koje koriste

najčešće za kupovinu odjeće i obuće te prehrambenih proizvoda, a pritom vrlo rijetko

koriste pogodnosti koje im pruža status studenta i sam kartični proizvod. Većina ih

posjeduje samo jedan kartični proizvod, a visina potrošnje im je uglavnom iznad

1000,00 kn

.

Republika Hrvatska ima dugu povijest razvoja kartičnih proizvoda. Na tržištu je

mnoštvo različitih proizvoda nebankovnih platnih sustava (American Express i Diners

Club) te onih izdanih od strane banaka u suradnji s platnim sustavima (MasterCard

Worldwide i Visa International). Banke su izdale milijune različitih vrsta kartica u

svega nekoliko godina.

47

Tehnološke inovacije i širenje telekomunikacijskih kanala, a posebice Interneta,

omogućili su ubrzan razvoj postojećih i novih bankarskih proizvoda i usluga. Upravo taj

razvoj omogućio je financijskim institucijama te telekomunikacijskoj industriji dodatan

izvor zarade.

Tehnologija je dosegla vrlo značajnu ulogu u današnjem društvu i svakog dana možemo

očekivati novitete na tržištu. Telekomunikacijska, financijska i maloprodajna industrija

pripremaju se za „boom“ telefonske, mobilne i Internet tehnologije i nastoje pratiti

tempo koji nameće tržište kako bi se nametnuli kao lideri na nekom od tih područja. U

Republici Hrvatskoj prošle godine je pokrenut prvi korak po tom pitanju. Naime,

Hrvatski Telekom pokrenuo je dugo najavljivani prvi pilot projekt mobilnog plaćanja

pomoću NFC tehnologije. Sada sve ostaje na iščekivanju, jer problem predstavljaju

velika financijska ulaganja.

48

LITERATURA

1) KNJIGE I ČLANCI

1. Antičić, A. i Jelaš, D. 2011, Uporaba prepaid kartica s primjerima trgovine

sportskim proizvodima, Visoka škola za menadžment i dizajn Aspira

2. Čar, A. i suradnici, 2012, Europa info, Bilten informacijskog centra za europsko

pravo / «EU-I», Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, siječanj 2012, broj 13.

3. Orange Newsletter, Centar za istraživanje tržišta, no.32, srpanj 2012, GfK Croatia,

Zagreb.

4. Orange Newsletter, Centar za istraživanje tržišta, no.35, prosinac 2012, GfK

Croatia, Zagreb.

5. Panian, Ž. 2000, Bogatstvo Interneta, Strijelac, Zagreb.

6. Polonijo, A. i suradnici, 2012, Konferencija o tehnologijama, normama i primjeni

čip kartica u financijskim, trgovačkim i drugim djelatnostima, CASE d.o.o., Rijeka,

dostupno online na: www.case.hr/smartcard2012

7. Sigurnost čip tehnologija, 2011, Laboratorij za sustave i signale, Fakultet

elektrotehnike i računarstva, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.

8. Šućur, I. 2007, Tržište kartičnih proizvoda u Republici Hrvatskoj, Tržište, Vol.

XIX (2007), no. 2, str. 213 – 230.

2) INTERNET IZVORI

9. http://novac.net/help-info/brandovi-kreditnih-kartica/, 20.3.2013.

10. http://novac.net/help-info/brandovi-kreditnih-kartica/, 20.3.2013.

11. http://www.americanexpress.hr/pomoc/o-pbz-cardu.html, 25.3.2013.

12. http://www.erstecardclub.hr/o-nama.html, 25.3.2013.

13. http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm, 20.3.2013.

14. http://www.poslovni.hr/financijska-trzista/hrvati-preferiraju-pametne-kartice-

230891,20.3.2013.

49

15. http://www.hpb.hr/?hr=visa-electron-kartica, 28.4.2013.

16. http://www.pbzcard.hr/hr/izdavanje-kartica/visa/visa-business-electron-debitna-

kartica-za-poslovne-subjekte, 28.4.2013.

17. http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-k/web/kreditna-kartica/, 20.03.2013

18. http://www.zaba.hr/home/wps/wcm/connect/zaba_hr/zabapublic/kartice/kreditne+ka

rtice/visa+gold/, 28.4.2013.

POPIS SLIKA, TABLICA I GRAFIKONA

POPIS SLIKA

Slika 1. Arhitektura čipa .....................................................................................................

Slika 2. Beskontaktna kartica sa čitačem.............................................................................

POPIS TABLICA

Tablica 1. Usporedba broja transakcijskih plaćanja prema vrsti kartica i načinu izvršenja

Tablica 2. Usporedba prepaid kartica s debitnom i kreditnom karticom. ...........................

Tablica 3. Broj obavljenih platnih transakcija, 1.7. - 30.9. 2012. .......................................

Tablica 4. Broj obavljenih platnih transakcija elektroničkim putem, 1.7. - 30.9. 2012. .....

Tablica 5. Platne kartice prema funkcijama na dan 30.09.2012. .........................................

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Kartična plaćanja prema vrstama kartica.........................................................

Grafikon 2. Broj ispitanika prema spolu.............................................................................

Grafikon 3. Kartični proizvodi koje koriste studenti...........................................................

Grafikon 4. Namjena kartica kod studenata........................................................................

Grafikon 5. Pogodnosti kartičnog proizvoda kod studenata................................................

Grafikon 6. Mjesečna potrošnja studenata .........................................................................

Grafikon 7. Broj elektroničkih platnih transakcija, 1.7.-30.9.2012. ....................................

Grafikon 8. Broj elektroničkih platnih transakcija - građani, 1.7.-30.9.2012. ....................

Grafikon 9. Broj elektroničkih platnih transakcija – poslovni subjekti, 1.7.-30.9.2012. ....

50

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam rad s naslovom INFORMACIJSKI SUSTAV KARTIČNOG

POSLOVANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ izradila samostalno pod voditeljstvom

prof.dr.sc. MARINE ČIČIN ŠAIN. U radu sam primjenila metodologija znanstveno –

istraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe

spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajuću

navela u diplomskom radu na standardan način citirala sam i povezala s korištenim

bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim

stranicama Fakulteta.

Studentica

Ana-Maria Kudernovski