Upload
mirsad-alagic
View
17
Download
0
Embed Size (px)
DESCRIPTION
pojam sistema i informacionog sistema
Citation preview
1
Informacioni sistemi u saobradaju i komunikacijama PREDAVANJE 2.
Pojam sistema i informacionog sistema
Pojam sistema
Pojam sistem se svakodnevnoj komunikaciji često upotrebljava sa dosta različitim terminološkim
značenjima. Ipak, za vedinu definicija zajedničko je postojanje sljedede tri osnovne kategorije:
- postojanje skupa objekta (elemenata),
- postojanje veza između objekata (skup veza),
- funkcionisanje sistema.
Bez ulaženja u analizu mnogobrojnih definicija sistema ovdje se navodi definicija koja omoguduje
razumijevanje pojma informacionog sistema. Sistem je skup objekata (komponenti) i njihovih veza
(međusobno povezanih objekata) koji čine cjelinu u svrhu postizanja nekog cilja.
Objekti nekog sistema su povezani sa objektima van njegovih granica. Granice sistema definišu skup
objekata koji de se u tome sistemu posmatrati. Neophodno je odrediti granice sistema, a koje izoluju
posmatrane objekte od "okoline" sistema. Djelovanje okoline na sistem naziva se "ulaz", a djelovanje
sistema na okolinu "izlaz" sistema. Objekti u sistemu se opisuju preko svojih osobina koje se nazivaju
atributima (obilježja, svojstva). Sistem je na najvišoj razini općenitosti predstavljen izrazom:
S = (K, R, F)s,t
gdje su:
S - sistem K - komponente sistema R - relacije (interakcija komponenti) F - funkcija sistema s,t - prostorno – vremenski okvir promatranja.
Sistem na slici može predstavljati poslovni sistem, mrežu puteva ili ulica, sistem za prijenos električne
energije, kretanje materijala koji se obrađuje, itd. Objekti u sistemu mogu biti veoma različiti, a veze
između objekata u sistemu i djelovanje okoline na sistem se ostvaruje na tri načina: razmjenom materije,
energije ili informacija.
2
Slika. Opšti prikaz sistema
Dakle, sistem predstavlja određenu ili funkcijsku izolaciju jednog dijela iz cjeline. Dio cjeline koji nije
obuhvaden sistemom nazivamo okolinom sistema. Djelovanje okoline na sistem predstavljeno je sa
ulazima, a djelovanje sistema na okolinu sa izlazima.
U vedini slučajeva postoje i drugi sistemi koji su u vezi sa posmatranim preko ulaza u sistem i izlaza iz
sistema, ali u posmatranju nekog sistema se posmatra samo dio u okviru definisanih granica. Način na
koji su elementi sistema povezani predstavlja strukturu sistema i struktura sistema određuje
funkcioniranje i svrhu sistema.
Ukratko, sistem je svaki uređen skup od najmanje dva elementa koji zajedno interakcijom ostvaruju
funkciju cjeline. Pri tome je cilj sistema transformacija različitih vrsta ulaza u izlaz. Transformacija se
obavlja djelovanjem različitih procesa u sistemu, ovisno o prirodi promatranog sistema.
Slika. Opšti prikaz modela sistema
Sistemi se mogu klasifikovati prema različitim kriterijima, npr.:
- sa stanovišta formiranja: prirodni i vještački,
- prema stepenu apstrakcije: apstraktni i realni,
- prema promjeni u vremenu: statički i dinamički,
- prema određenosti ponašanja: deterministički i stohastički,
- prema stepenu složenosti: prosti i složeni,
- prema povezanosti sa okolinom: otvoreni i zatvoreni.
Definisanje informacionog sistema
U najvedem broju slučajeva pojam informacije se pokušava definisati pomodu izraza podatka (i obrnuto),
ili pomodu izraza činjenica i pokazatelj. Jedan od primjera definisanja pojma podatka je da podatak
3
predstavlja bilo kakvu formu u kojoj je fizički zabilježen neki događaj, zapažanje ili činjenica. Ne ulazedi u
analizu definicija pojma podatka, može se dati sljededa definicija pojma podatka: podatak je kodirana
predstava neke osobine, nekog koncepta, objekta, činjenice ili događaja u realnom sistemu.
Za izraz informacija povezano je više različitih definicija i značenja. Proučavajudi različita značenja izraza
informacija postoji više osobina koje se mogu pripisati ovom izrazu, npr:
informacija kazuje nešto što je prethodno nepoznato primaocu,
informacija govori o nečemu što je manje nesumnjivo za primaoca,
informacija utiče na količinu ili strukturu znanja primaoca,
informacija može buti upotrjebljena u odlučivanju,
informacija proizvodi zamišljene, razmatrane ili stvarno poduzete akcije primaoca,
informacija primaocu smanjuje neizvjesnost,
informacija primaocu pomaže da identifikuje kontekstualna značenja riječi u rečenici,
informacija isključe neka od alternativnih stanja stvari,
informacija mijenja vjerovanja primaoca, itd.
Bez detaljnog ulaženja u razmatranju pojma informacije, jedna od definicija, odabrana u svrhu
razumijevanja informacionog sistema, glasi da „informacija predstavlja protumačeni podatak tj. znanje
koje se može izvudi iz podataka“. Riječ informacija, u svakodnevnom govoru, ima smisao obavještavanja,
objašnjenja, prenošenja znanja i sl. Za pojam informacije uobičajene su i druge definicije kao npr.
"informacija je kapacitet povedanja znanja" [I. Wilson, 1975] ili "informacija je nešto što ukida ili
smanjuje neodređenost" [N. Winer, 1979]. Iz ugla upravljanja i donošenja odluka, „informacija se može
razmatrati kao svaka vrsta znanja ili poruka koja može da se upotrijebi za poboljšanje upravljanja u
nekom sistemu“. Svrha informacije je da posluži kao osnova za donošenje odluka.
Iz navedenog razmatranja se može uočiti da pojmovi podatak i informacija imaju različio značenje, iako
se nerijetko, ali pogrešno, koriste i kao sinonimi. Informacija je podatak kojeg je subjekt koji ga prima
protumačio, pa se može redi da je podatak objektivna, a informacija subjektivna kategorija. Da li de se
podatak transformisati u informaciju zavisi od više faktora: sadržaja i forme podataka, znanja primaoca,
skupa zadataka koje primaoc treba da rješava. Pod obradom podataka se podrazumijeva skup aktivnosti
koje prevode podatak u oblik koji je upotrebljiv krajnjem korisniku.
Slika. Relacija: podatak-informacija-znanje
4
Postoji čitav niz izraza za naziv nauke o informaciji, a od posebnog značaja su npr. informacione
tehnologije, informatika, i sl.
Da bi podatak postao informacija potrebno ga je interpretirati. Proces promjene podataka u informacije,
zasnovan je na sljededim aktivnostima:
- prikupljanje kojim se definišu potrebni podaci, identifikuju izvori i načini prikupljanja podataka,
- organizovanje kojim se uređuju, predstavljaju i formatizuju podaci za korištenje u ostalim
procesima informisanja,
- analiza kojom se vrši tumačenje podataka i njihova transformacija u informacije,
- čuvanje kojom se vrši njihovo skladištenje primjenom uređaja za čuvanje podataka, kao što su
magnetni diskovi, trake, optički diskovi, itd.
Slika. Dobijanje informacije obradom više podataka
Također, podaci i nformacije se mogu dalje obrađivati, prenositi, pretraživati i kontrolisati.
Sa stajališta računarske analize podataka možemo redi da znanje predstavlja određena količina
prikupljenih informacija na neku temu, kao i pravila za generiranje novih informacija (traženje uzoraka u
podacima). Pomodu znanja se podaci transformiraju u informacije.
Pomodu znanja u određenim okolnostima je mogude generiranje novog znanja (učenje).
Primjerice, djeca znaju napamet tablicu množenja do 10, ali to znanje ne mogu primijeniti da izračunaju
234 x 213, jer to znanje nisu stekli. Međutim, ako nauče način na koji se množe brojevi, to de biti u
stanju.
Računarski sistemi spremanju znanje na različite načine. Sistemi koji spremaju znanje koje je definisano
nizom pravila za obradu podataka zovu se ekspertni sistemi. Ekspertni sistem može, na temelju
postavljenih pitanja i danih odgovora, zaključiti da, primjerice ako automobil ne pali a rade prednja
svjetla, nije problem u akumulatoru.
Osim prikazivanja znanja pomodu formalnih pravila mogude je memorisati različite instance, te ih kasnije
u najboljoj mogudoj mjeri ponavljati. Ovakav pristup spremanju znanja imaju sistemi pod nazivom
neuronske mreže. Pomodu znanja se odgovara na pitanje "kako", te se u nekim slučajevima mogu
predviđati događaji u bududnosti.
5
Mudrost bi se mogla definirati kao primjenjivanje shvadanja, znanja i informacija u širem kontekstu,
traženje novih istina, i primjena postojedih u kontekstu nekih moralnih i etičkih vrijednosti. Mudrost je
specifična za ljudska bida i nema ekvivalent u računarskom svijetu.
Slika. Hijerarhija znanja
U kontekstu obrade podataka nastale u poslovno informacijskim sistemima, kvalitetno prikupljanje što
vedeg broja detalja o poslovnim transakcijama je neophodno kao temelj za kasnije donošenje poslovnih
odluka. Međutim, to je tek prvi korak. Iz prikupljenih podataka je potrebno dobiti kvalitetne informacije,
i generirati novo znanje.
Povezujudi definicije pojma sistem i informacija može se izvesti definicija informacionog sistema:
Informacioni sistem (IS) je sistem u kome se veze između objekta sistema i veze sistema sa okolinom
ostvaruju razmjenom informacija. Svaki sistem koji osigurava informacije neophodne za funkcionisanje
nekog drugog sistema predstavlja informacioni sistem tog sistema. Informacioni sistemi se mogu
predstaviti i kao skup elemenata (podaci, kadrovi, oprema, metode, informacije) i djelatnosti koje
osiguravaju transformaciju podataka u informacije i prezentaciju informacija korisnicima.
Prema organizaciji International Federation for Information Processing – IFIP „informacioni sistem
prikuplja, pohranjuje, čuva, obrađuje i isporučuje informacije važne za organizaciju i društvo, tako da
budu dostupne i upotrebljive za svakog ko ih želi koristiti, uključujudi poslovodstvo, klijente i osoblje;
informacioni sistem aktivni je društveni sistem koji može, ali ne mora koristiti računarsku podršku."
Pod pojmom "Integrirani informacioni sistem" se podrazumijeva visoko organizirana povezanost svih
funkcija, u smislu efikasne i efektivne povezanosti osoblja, opreme i sredstava, kojima je cilj prikupljanje,
kreiranje, obrada, memorisanje, korištenje, izdavanje i prenos podataka, a sve kao odgovor na potrebe
donositelja odluka na svim razinama preduzeda/institucije, kao i potrebe svakodnevnog rada. Kod toga
se ima interaktivan rad svakog korisnika s bazom podataka. Integrirani informacioni sistem (IIS)
predstavlja sređen i organiziran sistem koji osigurava pravovremene i tačne informacije, kao podloge za
donošenje upravljačkih odluka.
Informacioni sistemi mogu se zasnivati na klasičnim rješenjima, koja predpostavljaju korištenje poslovne
dokumentacije (tzv. manuelna obrada informacija), ili rješenjima koja su dijelimično ili potpuno bazirana
6
na primjeni informacione tehnologije. Ova posljednja vrsta informacionih sistema naziva se informacioni
sistemi bazirani na računaru, kompjuterizovani informacioni sistemi ili računarom podržani informacioni
sistemi. U literaturi, na engleskom jeziku, koristi se pojam CBIS (Computer Based Information System – IS
podržan računarom). Uslov opstanka bilo koje organizacije je da raspolaže adekvatnim informacionim
sistemom, u kojem su razrađeni postupci informacionih aktivnosti. Na osnovu toga bitno je uočiti
slijedede:
- Informacioni sistem je kompleksan organizacioni sistem a kompleksnost se odnosi na
strukturu elemenata i na strukturu veza kako u okviru sistema tako i sa okruženjem.
- Pojam informacionog sistema znatno je širi u odnosu na računar i računarsku obradu
podataka. To znači da informacioni sistem obuhvata i komjuterizovani i nekompjuterizovani
dio informacionih djelatnosti, što upuduje na zaključak da informacioni sistem postoji i onda
kada nema računarske podrške.
- Informacioni sistem obuhvata sve informacione djelatnosti, što znači da se ne može
poistovjetiti sa jednom, pojedinačnom od tih djelatnosti.
Osnovni ciljevi i zadaci informacionih sistema
Problem nedostupnosti informacija u praksi je vedi nego što se to možda naizgled čini. Određene vrste
poduzeda, naročito ona koja nisu profitno orijentirana, mogu funkcionirati na takav način. Međutim,
neko veliko poduzede, koje svoj glavni proizvod mjesec dana prodaje na tržištu po krivoj cijeni, zbog
netočnih informacija koje je uprava dobila iz lošeg informacijskog sistema, de se sigurno nadi u velikim
problemima. Ovisnost organizacije o kvalitetnim informacijama iz poslovnog sistema raste sa njenom
veličinom i geografskom dislociranosti njenih ureda. U manjim organizacijama je čest slučaj da "svatko
poznaje svakoga" i "svatko zna sve", pa je i neformalni tok informacija unutar poduzeda prilično efikasan.
U ovakvom preduzedu de se teško dogoditi da se neka bitna kriva odluka donese zbog krivih podataka u
softveru. Što je organizacija veda, i što se prostire na vedem geografskom području, osobni kontakt
među njenim zaposlenicima je manji ili uopde ne postoji, a bitne odluke na vrhu hijerarhije se u vedoj
mjeri donose na temelju izvještaja iz informacijskog sistema. Važnost raspolaganja tačnim informacijama
iz poslovanja za ovakva poduzeda je pitanje opstanka na tržištu.
Osnovni ciljevi zbog kojih se razvijaju informacioni sistemi su:
- Skradivanje vremena reagovanja, odnosno odziva organizacionih sistema i kvalitetnije
odlučivanje, odnosno postupanje, tj. blagovremeno informisanje svih upravljačkih nivoa u
skladu sa njihovim potrebama.
- Stalno prikupljanje podataka čijom obradom se dobijaju informacije o svim bitnim
performansama posmatranog sistema, stanju, rokovima, troškovima, kvalitetu, rezultatima
rаda, pouzdanosti, itd.
7
- Obezbjeđenje potpune „historije“ posmatranog sistema radi analiza i prognoziranja stanja
sistema u bududnosti, tj. trajno čuvanje podataka, sve dok su aktuelni, i mogudnost
ocjenjivanja efikasnosti sistema i njegovih elemenata.
- Minimiziranje ručnog rada na dokumentaciji.
Osnovni zadaci koji se postavljaju pred svaki informacioni sistem su da IS ima mogudnost prikupljanja
podataka, mogudnost čuvanja podataka, mogudnost obrade i selekcije podataka, mogudnost prenosa i
prezentiranja informacija.
Osnovni zahtjevi koji se postavljaju pred informacioni sistem (upravljački), nezavisno od konkretnog cilja,
jesu:
- potpunost (informacioni model treba da sadrži relevantne elemente, logičke i kvantitativne veze
i povezujude podatke),
- precizno definisani putevi prolaska informacija od popunjavanja primarnog oblika vođenja
informacija do njihove sistematizacije u sabirnim oblicima,
- fleksibilnost (sposobnost sistema da odgovori na promjene u delujudem sistemu),
- ekonomičnost (troškovi u odnosu na kvalitet),
- sigurnost (osiguranje podataka od gubljenja, falsifikovanja, pogrešne obrade, uništavanja,
krađe), kao i osiguranje tačnih i pravovremenih informacija,
- hijerarhijska organizacija sistema sa definisanim pravima i obavezama,
- provjerljivost (mogudnost provere i rekonstrukcije dobijenih podataka).
Funkcionisanje informacionih sistema se (osnovni procesi u IS), uglavnom, odvija putem: unosa i obrade
ulaznih podataka, procesa transformacije ulaznih podataka radi kreiranja potrebnih planova i formiranja
potrebne dokumentacije, podacima (čuvanje, obrađivanje: selekcija, sortiranje, filtriranje, ažuriranje,
proračuni), formiranja izlaznih podataka (tabele i izveštaji) i ažuriranja datoteka koje su osnova
izveštavanja narednih nivoa upravljanja.
Slika. Najjednostavniji sistem sa naznačenim ulazom i izlazom te povratom vezom
Osnovne funkcije IS su:
- Funkcija informisanja – ostvaruje se sa svrhom da se korisnicima osiguraju adekvatne
informacije za potrebe rukovođenja i upravljanja. Ona je glavni razlog postojanja IS u samom
Memorija
Obrada Ulaz Izlaz
8
sistemu. Funkcija informisanja treba da obezbijedi najviši stepen informisanja pri odlučivanju i
upravljanju.
- Funkcija dokumentacije – služi za obezbjeđivanje dokumentacije u svrhu ostvarivanja
komunikacionih veza između raznih podsistema i okruženja. Ovo je posebno važno kod
računarskih sistema kod kojih se automatizovano obavlja knjiženje poslovnih događaja.
Informacioni sistem se razvija za realni sistem, a informacije u njemu predstavljaju model realnog
sistema. Pod realnim sistemom podrazumjeva se stvarni dinamički sistem koji postoji u objektivnoj
realnosti. Skup elemenata koji iz okoline djeluju na sistem nazivaju se ulazi sistema. Stanje sistema se
definiše kao skup informacija o prošlosti i sadašnjosti sistema koji je potreban da bi se pod dejstvom
bududih poznatih ulaza, mogli odrediti bududi izlazi. U stanju sistema sadržana je cjelokupna historija
realnog sistema, a do informacije o stanju sistema se dolazi preko izlazne transformacije koja predstavlja
proces mjerenja ili posmatranja stanja sistema. Rezultat tog mjerenja je izlaz iz sistema.
Osnovna funkcija informacionih sistema je da donosiocima raznih odluka prikazuje informacije potrebne
za odlučivanje. Funkcionisanje sistema ostvaruje se kroz tri posebne faze.
Ulaz – prikupljanje podataka. Prikupljanju podataka kao veoma značajnoj fazi mora da prethodi
analitičko utvrđivanje potreba. Polazi se od bududih korisnika informacija, odnosno grupe internih
korisnika, ali i grupe eksternih korisnika o čijim se potrebama, takođe, mora voditi računa. Kad su
utvrđeni korisnici i njihove informatičke potrebe, pristupa se klasifikovanju informacija po sadržaju. To je
polazište za određivanje izvora (proizvođača) podataka koji de se kasnije prerađivati u informacije.
Podatke i informacije kji iz raznih izvora ulaze u informacioni sistem nazivamo primarni. Prikupljaju se po
utvrđenoj metodologiji i selektivno, zavisno od potreba korisnika.
Podjela činilaca informacionog sistema na izvore (proizvođače) i korisnike informacija je neophodna,
zbog jasnog definisanja tehnologije sistema, pa se ipak uslovno, pojedinac najčešde javlja u obje uloge –
u ulozi proizvodjača (izvora) i u ulozi korisnika informacija.
Obrada podataka. Prikupljeni podaci i informacije (primarne) nisu u takvom stanju da se mogu
neposredno koristiti za donošenje odluka ili za tekudu aktivnost. Često su izvorni materijali vrlo opširni i
ekstenzivni. Nekad od podataka iz dva različita izvora treba napraviti jednu kratku informaciju za tekudi
rad. To de učiniti informacioni sistem.
On primarne podatke i informacije razlaže na manji broj informacija značajnih za donošenje upravljačkih
odluka. Pored selektivnosti u prikupljanju, bitan uslov za dobar kvalitet informacije, odnosno za njenu
upotrebljivost je i standardizacija. Mora se tačno utvrditi koju de informaciju sadržati, koji su njeni
osnovni elementi, oblik, obim. Pri tome je veoma bitna racionalnost. U informaciji ne smije biti ¨tapkanja
u mjestu¨. Zna se, na primjer, šta, pored osnovnih bibliografskih podataka, mora sadržati sažetak u
jednoj knjizi, na osnovu čega se izvlače ključne riječi koje de kasnije biti dragocjene. Standard informacije
obezbeđuje se programom obrade.
Podaci se mogu obrađivati klasično (ručno), ali veliki je priliv informacija, veoma brzo zastarivanje
postojedih i pojava novih, pa su neophodne brze obrade, što nalaže da se informacioni sistem
kompjuterizuje. Bez toga on nije savremen. Nije svejedno koji de se računari koristiti za informacioni
9
sistem. Ne bi imalo smisla stvarati informacionu liniju sa tehnički prevaziđenim računarima. Peta
generacija računara raspolaže ¨vještačkom inteligencijom¨ što ubrzava rad i poboljšava kvalitet.
Korištenje podataka i informacija. Podaci i informacije se obrađuju i skladište u odgovarajude baze da bi
se svakodnevno koristili i doprinosili poboljšanju kvaliteta i efikasnosti rada. Vrlo je bitno da rezultat
rada, za „izlaz“ stigne do korisnika. Ako to ne postigne, nede postojati kružni tok informacije. Nastupit de
prekid i informacioni sistem de biti mrtav. Zato treba definisati način prezentiranja informacija
korisnicima – internim i eksternim. Utvrđuje se oblik i frekvencija informisanja pri čemu frekvencija treba
da bude takva da obezbjedi da korisnici stalno budu „u kursu“.
Neosporno je da informacioni sistemi imaju veoma veliki značaj u poslovanju kompanija. Neke od
najvažnijih koristi od informacionih sistema su:
- izvršavanje radnji velikom brzinom, obrada velike količine podataka i računskih operacija,
- osiguravanje brze, precizne i jeftine komunikacije unutar i između organizacija,
- memorisanje velike količine informacija i obezbjeđenje, brzog i jednostavnog pristupa
korisnicima,
- mogudnost komunikacije i saradnje bilo gdje i u bilo koje vrijeme (u zavisnosti od izvedbe IS),
- porast efikasnosti i efektivnosti ljudi koji rade u grupama na jednoj ili na više lokacija,
- prezentiranje informacija u formi koja je razumljiva za ljudsku logiku, tj. olakšanje interpretacije
ogromne količine podataka,
- olakšavanje posla u rizičnom i neizvjesnom okruženju,
- automatizacija poslovnih procesa (poluatumatizovanih i onih koji su se ručno obavljali),
- olakšavanje globalne trgovine, itd.
Elementi i komponente sistema i informacionih sistema
Mogu se izdvojiti sljededi elementi sistema i definisati njihove glavne osobine:
- podsistemi, odnosno komponente koje pripadaju sistemu,
- granice koje definišu opseg sistema,
- okolina, sve što je izvan granica sistema ali utiče na sistem,
- ulazi, elementi koji ulaze u sistem iz okoline,
- izlazi, elementi koji napuštaju sistem,
- interfejs je veza između sistema i njegove okoline,
- ograničenja, koja sačinjavaju unutrašnji i vanjski činioci,
- karakteristike, koje opisuju organizaciju, interakciju, međuzavisnost i integrisanost.
Svaki informacioni sistem mora imati:
- elemente baze podataka,
- elemente programske podrške,
- elemente tehničke podrške,
- elemente kadrovske podrške.
10
Organizacija je struktura i poredak, odnosno hijerarhijske veze koje određuju formalnu komunikaciju i
upravljački lanac (npr. ustanova, preduzede). Interakcija predstavlja način na koji pojedine komponente
sarađuju sa drugim komponentama (npr. sektor proizvodnje sa sektorom prodaje). Međuzavisnost
pokazuje da jedan podsistem zavisi od drugog da bi mogao funkcionisati, dok je integrisanost mjera
povezanosti komponenti.
Namjena IS je prikupljanje i pružanje informacija korisnicima u jednom ili više poslovnih sistema, te se
mogu nazvati organizacioni IS. Upravljanje informacijama se obavlja bez obzira na vrstu sistema, a
sačinjavaju ga: prikupljanje podataka, zapisivanje i pamdenje podataka, obrada podataka, skladištenje i
pronalaženje informacija, kao i prikaz informacija u odgovarajudem obliku. Informacioni sistem
sadrži/predstavlja znanje organizacije, kompanije ili sl. koju podržava.
Informacioni sistemi se baziraju na računarsko-komunikacionim sistemima koji omogudavaju
prikupljanje, memorisanje, obradu i prijenos podataka. Strukturu informacionog sistema čine:
- Hardware računarskog sistema čini materijalno-tehnička komponenta informacionog sistema,
odnosno fizičke jedinice računarskog sistema namijenjene procesiranju i prijenos u podataka, tj.
svi fizički uređaji koji obezbjeđuju ulaz, izlaz, obradu, memorisanje (čuvanje) i prikazivanje
podataka.
- Software računarskog sistema, predstavlja nematerijalnu komponentu informacionog sistema u
vidu računarskih programa koji su ugrađeni u hardver i koji diktiraju način obrade podataka, tj.
aplikativni i sistemski softver koji daju instrukacije hardveru koje zadatke treba uraditi i kojim
redoslijedom.
- Dataware ili podaci, ovu komponentu obuhvataju podaci, informacije i znanja, shvadeni kao
informacioni resursi koji postaju izuzetno vrijedna imovina svake organizacije.
- Lifeware ili kadrovska komponenta čine svi ljudi koji u bilo kojoj funkciji učestvuju u radu sa
informacionom tehnologijom, bilo kao profesionalni informatičari, bilo kao korisinici rezultata
obrade podataka.
- Orgware ili organizaciona komponenta, obuhvata organizacione postupke, metode i načine
kojima se usklađuje, tj. koordinira rad svih komponenata informacionog sistema, kako bi one
činile skladnu i funkcionalnu cjelinu.
- Netware ili mrežna komponenta se odnosi na računarske i telekomunikacijske mreže za
povezivanje računara u cilju razmjene podataka i komunikacija između fizički udaljenih računara,
pa se može redi da čestu komponentu informacionog sistema čine telekomunikaciona sredstva i
veze za prijenos podataka na daljinu, tj. netware se sastoji se od hardvera i softvera koji prijenos
i podatke i omogudava dijeljenje podataka i resursa između povezanih računara.
11
DATA
INFORMACIJE
SOFTWARE ORGWARE
NETWARE
HARDWARE
LIFEWARE
Slika. Komponente informacionog sistema
12
Klasifikacija i vrste informacionih sistema
Klasifikacija informacionih sistema se može izvršiti na osnovu više kriterija, npr:
1) Na osnovu primjenjenih sredstava rada, informacioni sistemi mogu biti:
- manuelni-neautomatizovani (klasični) informacioni sistemi,
- automatizovani ili računarom podržani IS - karakterišu se time što je obrada i izdavanje
informacija o realnom sistemu automatizovana.
2) Na osnovu namjene (prema objektnim sistemima koje informacioni sistemi podržavaju):
- opšti (poslovni) informacioni sistemi,
- računovodstveno - knjigovodstveni informacioni sistemi (RK),
- informacioni sistemi za automatizaciju kancelarijskog poslovanja,
- tehnički ili proizvodno - tehnički informacioni sistemi,
- sistemi za planiranje i upravljanje procesima rada - principijelno se odnose na prekidne
procese rada,
- sistemi za nadzor procesa rada - odnose se na kontinualne procese rada, to je procesna
informatika,
- sistemi specijalne namjene.
Dakle, prema načinu izvođenja operacija IS se dijele na neautomatizovane i automatizovane. U
neautomatizovanim IS sve procese izvršava čovjek koristedi svoje sposobnosti. U automatizovanim IS
procesi se izvršavaju uz podršku računara.
Informacioni sistemi pored funkcionalnih komponenti imaju i strukturu koja daje specifičnu podršku
različitim nivoima menadžmenta. Različiti nivoi menadžmenta imaju različite potrebe za informacijama,
pa tako i za različitim vrstama IS, pa je od posebnog značaja podjela prema specijalnim namjenama:
Transakcioni informacioni sistemi [Transaction Processing System – TPS], a upotrebljavaju se i
sinonimi DPS (Data Processing System), OIS (Operations Information System) čija je namjena da
evidentiraju i obrađuju podatke o poslovnim transakcijama.
UIS - upravljački informacioni sistemi [Management Information System - MIS], koji imaju
zadatak da podržavaju upravljačku funkciju na osnovu dokazanih matematičkih/statističkih
metoda i namjenjeni su za podršku taktičkog planiranja i kontrole.
SPO - sistemi za podršku odlučivanju [Decision Support System - DSS+, koji služe za odlučivanje
na osnovu nestrukturiranih podataka iz različitih izvora.
Izvršni informacioni sistemi *Executive Information System - EIS], koji predstavljaju podvarijantu
IS za izvršne rukovodioce.
ES - ekspertni sistemi [Expert Systems - ES+, odnosno sistemi sa ugrađenim znanjem i
simulacijom zaključivanja i uglavnom služe za podršku višem menadžmentu.
Sistemi za automatizaciju kancelarijskog poslovanja [Office Automation Systems - OAS].
Sistemi za grupnu podršku *Group Support System, Groupware - GSS].
13
Informacioni sistem tehnološkog i/ili organizacionog (poslovnog) sistema jest onaj dio tog sistema koji
stalno obezbjeđuje potrebne informacije za sve nivoe upravljanja i odlučivanja i sa te tačke gledišta
može mu se pridružiti atribut upravljački i definisati na sljededi način: upravljački informacioni sistem je
sistem koji prenosi, čuva i obrađuje podatke i informacije potrebne za upravljanje.
Operativni informacioni sistemi, kao posebna vrsta informacionih sistema, su glavni proizvođači
informacija za više klase informacionih sistema. Iako nisu direktno orijentisani prema odlučivanju,
izlazne informacije ovih sistema predstavljaju ulazne veličine za druge klase informacionih sistema.
Upravo zbog tih svojih karakteristika, ovi informacioni sistemi su podloga za razvoj viših klasa
informacionih sistema.
Sistem za podršku odlučivanju je interaktivni i na računaru zasnovan informacioni sistem koji pomaže u
donošenju odluka na osnovu nestruktuiranih podataka.
Tabela. Usporedba glavnih osobina transakcijskog i analitičkog informacionog sistema
Transakcijski IS Strateški IS
Trenutni podaci stanja i prometa Povijesni podaci stanja i prometa
Dinamički podaci Uglavnom statički podaci
Ponavljajuda obrada Ad hoc obrada po zahtjevu
Visok nivo transakcijske aktivnosti Nizak / srednji nivo transakcijske aktivnosti
Predvidljiv način korištenja Nepredvidljiv način korištenja
Transakcijski orijentiran Analitički orijentiran
Aplikativno orijentiran Orijentiran prema području
Podrška svakodnevnom odlučivanju Podrška strateškom odlučivanju
Poslužuje veliki broj korisnika Poslužuje manji broj korisnika
Sadrži detaljne podatke Sadrži grupirane (manje detaljne) podatke
Sredinom 50-tih godina javlja se vještačka inteligencija – VI (Artificial Intelligence – AI) kao disciplina
usmjerena na razumijevanje čovjekove inteligencije kroz konstruisanje računarskih programa koji
oponašaju inteligentno ponašanje. Jedno od područja vještačke inteligencije su sistemi zasnovani na
znanju koje obuhvata ekspertne sisteme – ES. Prema nekim shvatanjima, ekspertni sistemi mogu da
budu shvadeni kao poseban oblik sistema podrške odlučivanju, dok prema drugim shvatanjima oni
predstavljaju novi stepen razvoja u evolucionoj ljestvici informacionih tehnologija. Ekspertni sistem je
inteligentni računarski program koji se koristi znanjima i procedurama zaključivanja radi rješavanja
problema koji su dovoljno teški da njihovo rješavanje zahtijeva čovjekovu ekspertizu.
14
Automatizovana kancelarija (Office Automation – OA) je izraz koji označava primjenu savremene
informacione tehnologije u realizaciji aktivnosti kancelarijskih poslova sa ciljem da se osigura njihova
veda produktivnost, a time doprinese višem nivou efikasnosti i efektivnosti funkcionisanja organozacije.
Automatizacija kancelarije obuhvata sljedede grupe poslova:
- komunikacija unutar organizacije (Electronic Mail),
- komunikacija između organizacija (Electronic Data Interchange – EDI),
- planiranje radnog vremena (Time managment & Planing),
- upravljanje projektima (Project managment),
- obrada dokumenata (Text Procesing) i obrada grafike (Graphics Editor),
- arhiviranje i pretraživanje dokumenata (Document Library),
- priprema upravljačkih odluka (Calculator, Spreadsheet),
- memorisanje i pretraživanje dijela poslovnih podataka (Data Base),
- priprema i realizacija poslovnih sastanaka.
Prema nekim shvatanjima sve prethodno navedene oblasti primjene, zajedno sa automatskom obradom
podataka – AOP predstavljaju jedan cjelovit sistem – informacioni sistem zasnovan na primjeni računara
(Computer Based Information System – CBIS).
Tabela. Upravljački nivoi i informacioni sistemi
Informacioni sistem Informacije, kada? Korisnici, ko? Upravljanje
Transakcioni informacioni sistemi
Obrada podataka, dnevno
Niži menadžment Operativno
Upravljački informacioni sistemi Zbirne, periodične Srednji menadžemnt
Taktičko (trendovi)
Sistemi za podršku odlučivanju Sintetizovane, „ad-hoc“ Viši menadžment Strategijsko
Po načinu primjene razlikujemo sljedede osnovne vrste IS:
informacioni sistemi za pronalaženje i skladištenje informacija,
informacioni sistemi za obradu podataka.
Kao ilustraciju informacionih sistema za skladištenje i pronalaženje informacija možemo navesti službu
informisanja u gradu, koja sadrži podatke o stanovnicima. Korisnici takvog sistema mogu na osnovu
imena saznati broj telefona istog. Obradanje korisnika sistemu za obradu podataka prije svega dovodi do
ažuriranja podataka, dok izlazne informacije ne moraju uvijek direktno postojati i često su rezultat
obrade skladištenih podataka. Primjer informacionog sistema za obradu podataka je IS banke koji sadrži
podatke o ulozima klijenata. Vedina izlaza bankarskih informacija predstavlja obradu podataka u nekom
periodu.
15
Sistemi za podršku odlučivanju
Prednosti upotrebe DSS su: postizanje vedeg kvaliteta odluke, poboljšanje komunikacije, smanjenje
troškova, povedana produktivnost, ušteda vremena, poboljšano zadovoljstvo potrošača i zaposlenih.
Ograničenja DSS:
- DSS mogu biti napravljeni za prilično usku i specifičnu oblast primjene.
- neke ljudima urođene vještine i talenti ne mogu biti ugrađeni u današnje DSS,
- DSS je ograničen na znanje koje posjeduje, odnosno ograničene su mu sposobnosti da stekne
nova znanja i ograničen je vrstama obrade znanja koju njegov software može da izvrši,
- mogudnosti DSS su ograničene mogudnostima kompjutera (hardware i OS) koji se koriste,
- jezik kojim korisnici treba da saopšte svoje zahtjeve ograničava broj korisnika na one koji
prihvataju ovakav način izražavanja.
Klasifikacija DSS:
1. Power smatra da osnovnu podelu DSS treba izvršiti prema namjeni na:
- Enterprise-wide (DSS namenjene preduzedima),
- Desktop DSS (DSS za rad jednog korisnika).
2. Holsapple & Whinston smatraju da postoji šest različitih grupa DSS:
- Text-oriented DSS (orijentisani na tekst),
- Database-oriented DSS (bazirani na bazama podataka),
- Spreadsheet-oriented DSS (tabelarni rad),
- Solver-oriented DSS (rješavanje),
- Rule-oriented DSS (pravila),
- Compound DSS (složeni DSS).
Komponente DSS (Decision Support System) su:
- podsistem za upravljanje podacima,
- podsistem za upravljanje modelima,
- podsistem za upravljanje znanjima,
- korisnički interfejs i korisnik.
16
Slika. Komponente DSS (Decision Support System)
Podsistem za upravljanje podacima se sastoji iz: baze podataka DSS, DSS (Decision Support System),
direktorijuma sa podacima i upita.
Baza podataka predstavlja kolekciju međusobno povezanih podataka organizovanih prema potrebama i
strukturi organizacije, koji mogu da se koriste od strane jednog ili više korisnika, za jednu ili više
aplikacija. Vedi DSS posjeduju bazu podataka u okviru skladišta podataka - „Data Warehouse“.
Razlikuju se podaci koji potiču iz spoljašnjih izvora (Internet, podaci iz industrijske grane, sa tržišta,
državni propisi...) i unutrašnjih izvora (sama organizacija). Veza između spoljašnjih podataka i DSS se
može ostvariti preko baze podataka DSS-a ili direktnim unošenjem podataka korištenjem aplikacije.
Proces kreiranja DB ili DW preko spoljašnjih izvora naziva se ekstrakcija. Sistem za upravljanje bazom
podataka – DBMS (Database Management System) omogudava upravljanje ekstrakcijom podataka.
Podaci: unutrašnji i
spoljašnji
Drugi računarski
zasnovani sistemi
Upravljanje
podacima
Upravljanje
znanjem
Korisnički
interface
Korisnik
Upravljanje
modelima
17
Slika. Struktura DSS
Podsistem za upravljanje znanjem (Intelligent Decision Support Systems IDSS; Knowledge-baseg DSS) se
izdvaja od ostalih zbog postojanja baze znanja, što omogudava pružanje korisniku ekspertize o
postavljenom problemu.
Podsistem za upravljanje modelima se sastoji iz: baze modela, sistema za upravljanje bazom modela,
jezika za modeliranje, direktorijuma modela, komandnog procesora.
Podsistem – korisnički interfejs se sastoji iz: sistema za upravljanje korisničkim interfejsom, jedinice za
prevođenje na prirodan jezik, terminala, printera, plotera i sl. Ovaj podsistem pokriva sve aspekte
komunikacije između korisnika i sistema za podršku menadžmentu, dakle, ne odnosi se samo na
hardware i software, ved na faktore korištenja i pristupačnosti sistema. Ima veliki značaj kako za
korisnike sistema, tako i za projektante IS. Od kvaliteta korisničkog interfejsa zavisi mogudnost upotrebe
i prhvatljivosti sistema od strane korisnika.
Sistemi za grupnu podršku
GDSS (Group Decision Support Systems) je interaktvivni, računarski sistem koji pomaže nizu donosioca
odluka u rješavanju nestruktuiranih problema, koji rade zajedno kao grupa. Među komponente GDSS
spadaju: hardware, software, korisnici i procedure. Software čine baza podataka, baza modela, program
za upravljanje sistemom i fleksibilan korisnički intefejs. Svaki član grupe preko svog kompjutera ima
Korisnikova dilema
Definisanje i formulacija
problema
Obrada od strane DSS
Prezentacija alternativa
Korisnikov izbor
Projekcija posljedica
Informacija za bududu upotrebu
Opis situacije Opis domena
Ekspertsko
rezonovanje i
logika
Znanje
Informacija
Izvori podataka
Društveni faktori Ekonomski faktori
18
pristup glavnom procesoru preko mreže (LAN, WLAN, Internet i sl.). Osim pristupa GDSS, svi članovi
grupe imaju pristup istoj bazi podataka i bazi modela. Pogodnosti koje pruža upotreba GDSS su:
- smanjenje troškova do čak 90%, dostizanje konkurentskih prednosti,
- podsticanje inovativnih aktivnosti,
- smanjenje dužine trajanja procesa odlučivanja,
- poboljšanje komunikacije,
- dobra koordiniranost rada članova grupe, itd.
Najvažnije karakteristike GDSS:
- posebno projektivani IS, a ne kombinacija postojedih komponenata,
- projektovani sa ciljem da podrže grupu donosioca odluka u njihovom radu,
- odlikuju se lahkodom i jednostavnošdu upotrebe,
- mogu biti projektovani za jedan tip problema ili različite organizacione nivoe,
- ohrabruju generisanje ideja, rešavanje konfliktnih stavova ili slobodu izražavanja,
- sadrže ugrađene mehanizme koji onemogudavaju razvoj negativnih grupnih ponašanja.
Ekspertni sistemi
Pojavom ES (Expert Systems) znatno je olakšan rad na onim mjestima odlučivanja gdje se donose veoma
složene ili veoma značajne odluke. ES su programski sistemi koji sadrže ljudsko znanje i koriste ga u
rješavanju problema iz oblasti vještačke inteligencije. ES podrazumijeva uspostavljanje, unutar računara,
dijela vještine nekog eksperta koja se bazira na znanju i u takvom je obliku da sistem može da ponudi
inteligentan savjet ili da preduzme inteligentnu odluku o funkciji koja je u postupku. Poželjna dopunska
karakteristika, koju mnogi smatraju osnovnom, je sposobnost sistema da na zahtjev verifikuje svoju liniju
rezonovanja, tako da direktno obavještava korisnika koji postavlja pitanje. Način ostvarivanja je
programiranje na bazi pravila.
Postoje dvije grupe ES: ES koji analiziraju neki problem, ES koji vrše sintezu u procesu rješavanja
problema.
Prema vrsti informacija koju pružaju, ES se dijele na:
- Samostalni – samostalno izvode proces donošenja odluke i planiranja bududih pravaca akcije, a
korisnika izvještavaju o primjenjenim postupcima i razlozima za usvajanje određene procedure.
- Konsultantski – pružaju razne konsultanste usluge, tj. pomažu korisnicima na način na koji bi i
„živi“ ekspert pružio svoje mišljenje.
- Savjetnički – mogu ih koristiti i eksperti, ali i ostali korisnici kojima je potreban savjet u
odgovarajudim situacijama.
- Sistemi za ispitivanje „šta bi bilo ako...“ – omogudavaju razmatranje određenih situacija u kojima
je potrebno predvidjeti efekte primjene alternativnih akcija.
Prema Turban & Aronson postoje sljedede vrste ES:
19
- Knowledge-based ES (zasnovani na znanju),
- ES zasnovani na pravilima,
- Frame-based ES (zasnovani na okvirima),
- Hybrid ES,
- Ready-made, Off-the-shelf Systems (spremni za rad),
- Model-based ES (zasnovani na modelima),
- Real-time ES (rade u realnom vremenu).
Goodwin & Wright navode sljedede vrste ES:
- ES koji se javljaju kod komplikovanih istraživačkih projekata ili potencijalno nerješivih problema,
gdje je potrebno razviti novi način prezentovanja ili izlaganja znanja.
- ES koje su izgradili konsultanti putem korištenja specijalno razvijenih školjki (shells). ES – shells
sadrže sve komponente kao i posebno razvijeni ES, s tom razlikom što im je baza znanja prazna,
otuda i naziv „prazni ili okvirni ES“. Korisnik školjke ES sam popunjava bazu znanja, unosedi u nju
pravila koja se odnose na probleme koje je potrebno da njegov ES rješava (XiPlus, EXSYS
Professional, BEST – Blackboard-based Expert System Toolkit).
ES posjeduju sedam dimenzija: ekspertiza, rezonovanje manipulacijom simbola, opšta sposobnost
rješavanja problema u datom domenu, složenost i težina, reformulacija, rezonovanje o sebi, vrsta
zadatka za čije se obavljanje sistem izgrađuje.
Zadaci koje ES uspješno rješavaju: inetpretacija podataka kojim se opisuju različite situacije ili stanja
sistema, dijagnostika i servisiranje, planiranje, predviđanje i prognoziranje, dizajn, mjerenje, otkrivanje
kvarova u složenim tehničkim sistemima, analiza i konsultacije, kontrola.
Model jednostavnog ES sastoji se iz četiri dela: baza znanja, mehanizam za zaključivanje, korisnički
interface, radna memorija.
Znanje eksperta se čuva u nizu fajlova nazvanih „Baza znanja“. Najčešde je znanje predstavljeno pomodu
„if ... then“ pravila. „Mehanizam“ za zaključivanje koristi bazu znanja kako bi se obezbjedila nova
informacija. Preko korisničkog interfejsa se omogudava komunikacija između ES i korisnika. Radna
memorija sadrži detalje o stanju znanja sistema u određenom trenutku.
20
Slika. Model jednostavnog ES
Hibridni sistemi
HS nastaju integracijom dva ili više kompjuterski baziranih IS. Razvijeno je više klasa HS, a među osnovne
spadaju integracija DSS i ES, integracija ES i neuronskih mreža, aspekti globalne integracije više IS. Oblici
integracije dva ili više IS međusobno se razlikuju po arhitekturnim rješenjima spajanja sistema.
Integracija ES i DSS se može izvesti na dva osnovna načina:
1. ES integrisan kao DSS komponenta,
2. ES kao posebna komponenta DSS.
Korisnik
Podrška Interface, sredstva za rukovanje fajlovima, sredstva za pružanje
objašnjenja, alat za rukovanje bazom znanja
„Mehanizam“ za
zaključivanje
Baza znanja Radna memorija
21
Slika. Hibridni IS
Kao najkompleksniji oblik integracije kompjuterski baziranih IS za podršku odlučivanju smatra se tzv.
Globalna integracija, koja može uključivati nekoliko tehnologija za podršku menadžmentu i nekoliko
kompjuterskih IS, ili čak povezivanje sa sistemima iz druge organizacije.
Varijante HS:
- Kompletno preklopljen – sistem ima dualnu prirodu, tj. zasnovan je i na znanju i na neuronskoj
mreži. Pomodu uređaja za konverziju sistem može da se prikaže ili kao ES ili kao neuronska
mreža, u zavisnosti od želje korisnika.
- Parcijalno preklopljen – sistem posseduje karakteristike i ES i neuronske mreže, ali ova dva
sistema u ovom slučaju komuniciraju preko kompjuterske memorije ili neke spoljašnje baze
podataka.
- Paralelni – ES i neuronska mreža rade zajedno, paralelno, i ne dijele svoju unutrašnje strukturu
podataka, a komuniciraju preko ulaznih i izlaznih uređaja i datoteka;
- Sekvencijalni – izlaz iz jednog od komponentnih sistema ulaz u drugi.
- Povezani ili ugrađeni – ES ugrađen u neuronsku mrežu ili obrnuto (gost i domadin), a korisnik vidi
samo jedan sistem (domadina).
U okviru savremenih modela globalne integracije kompjuterskih IS uključene su i brojne napredne
tehnologije radi pobošanja karakteristika modela. U okviru filtracije podataka se uključuju inteligentni
agenti ili pretraživači koji znatno skraduju vrijeme potrebno da se izdvoje neophodne informacije.
Također, postoji težnja da se čitav model uskladi sa protokolima standardnim za priključivanje sistema
na globalnu mrežu – Internet.
Baza
podataka
Baza modela
Baza znanja
Reporti
Predviđanje,
prognoze
Preporučene
akcije
Objašnjenja,
savjet
Analiza i obrada
EIS
MBMS DBMS
Ekspertni
sistem
Hardware &
software
Donosilac
odluke
Povratna sprega
Interaktivna
povratna sprega
Obrada
Ulaz Izlaz