INKLUZIVNI I INOVATIVNI PRISTUPI NASTAVI TZK-a I …

Priručnik dobre prakseBroj 8

INKLUZIVNI I INOVATIVNI PRISTUPI NASTAVI TZK-a

I SPORTSKOM VJEŽBANJU

ISBN 978-953-48177-4-2

Ana Žnidarec Čučković

Priručnik dobre prakseBroj 8

Vijeće Europe

INKLUZIVNI I INOVATIVNI PRISTUPI NASTAVI TZK-a

I SPORTSKOM VJEŽBANJU Priručnik dobre prakse za kretanje

putem sportske aktivnosti

Mišljenja navedena u ovoj knjizi odgovornost su autora i nužno ne predstavljaju službeno stajalište Vijeća Europe.

Sva prava zadržana. Ni jedan dio ove publikacije ne smije se prevoditi, reproducirati ili dijeliti na bilo koji način ni u bilo kojem

obliku, elektronički (CD-ROM, Internet itd.) ili mehanički što uključuje kopiranje, snimanje ili koji drugi sustav pohranjivanja

informacija, bez prethodne pisane dozvole Glavne uprave za komunikaciju (F-67075 Strasbourg Cedex ili [email protected]).

Tekst je odobrilo Vijeće Europe koje je dalo dozvolu za njegovo objavljivanje. Prijevod teksta objavljen je u dogovoru s Vijećem

Europe, ali je prijevod isključiva odgovornost prevoditelja.

Naslovna fotogra�ja: ©Shutterstock.comDizajn naslovnice: Odjel pripreme dokumenata i publikacija,

Vijeće EuropeIzgled naslovnice: Jouve, Pariz

Ilustracije i infogra�ke: Lidija Novosel i Adam Peter MaguirePrijevod s engleskog: Lovorka Cesarec Ban

Izdanje Vijeća EuropeF-67075 Strasbourg Cedex

http://book.coe.int

© Vijeće Europe, kolovoz 2018. Tiskano u Vijeću Europe

Sadržaj

PREDGOVOR 5ZAHVALA 7UVOD 9

1. Vrijednosti u sportu i TZK 13

1.1. Tolerancija i različitost u sportu 13

1.2. Rezultat konferencije na Bledu 15

1.3. Prikladni ciljevi politika TZK 18

1.4. Kako sport može doprinijeti učenju i društvenoj promjeni? 20

1.5. Preporuke 24

Što nam je potrebno? 27

2.1. Društvena i emocionalna inteligencija 27

2.2. Od namjere do rezultata 29

2.3. Pedagoški pristupi 31

2.4. Kompetencije za demokratsku kulturu 39

2.5. Vrijednosti i načela 44

3. Kako sve to postići? 49

3.1. Vrijednost TZK 50

3.2. Profesionalni razvoj 51

3.3. Pristupi poučavanja 54

3.4. Najbolje prakse i ideje za promicanje tolerancije i različitosti 56

3.5. Pregled okvira, konteksta i temeljnih polazišta 67

Str. 3

4. Priprave za nastavu 69

69

4.2. Stvarnost – negativne strane TZK i sporta

4.1. Izrada plana, igranje s de�nicijama – što bi trebao biti TZK?

79

4.3. TZK i sport za demokraciju i ljudska prava 81

4.4. Natjecanje i suradnja 84

4.5. Diskriminacija i nasilje u sportu4.6. Uvjetovane / izmijenjene �zičke igre za etički razvoj

87

90

4.7. Stilovi poučavanja koji podržavaju ljudska prava i demokraciju 93

4.8. Empatija i očekivanja 97

4.9. Od namjere do rezultata (TASK) 100

5. Zaključak 103

LITERATURA 105DODATAK I: OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA 109DODATAK II: DEKLARACIJA KONFERENCIJE O TOLERANCIJII RAZLIČITOSTI U TZK I SPORTU NA BLEDU 2015. GODINE

117

O AUTORICI 123

Inkluzivni i inovativni pristupi nastavi TZK i sportskom vježbanju Str. 4

PredgovorN a temelju duha univerzalnosti i integracije značajnih dostignuća na području TZK-a i sporta, Vijeće Europe,

Prošireni djelomični sporazum o sportu (EPAS) i njegove države članice združeno nastavljaju sa svojim djelo-vanjem na tom području kako bi stvorili primjere dobre prakse u sportu i kroz sport s relevantnim pedagoškim

doprinosima. Uvođenje univerzalnih principa poput fair playa, rodne jednakosti, mira, nediskriminacije, ljudskih prava i društvene inkluzije u sportu i kroz sport, koristi tjelesne aktivnosti, održivost sporta, uključivanje osoba s invaliditetom te zaštita dječjih prava predstavljaju neke od glavnih tema tih zajedničkih napora, a posebna je pažnja posvećena glavnim primjenama UNESCO-ove Povelje o sportu : zagovaranju, razvoju ili dijeljenju pokazatelja i ostalih sredstava za nadgledanje i procjenu, zatim programu edukacija, razmjeni dobre prakse i razvoju kapaciteta.

U skladu s time EPAS je sudjelovao u organizaciji konferencije „Tolerancija i različitost u TZK-u i sportu“ zajedno s Ministarstvom obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije te Nacionalnim institutom za sport Planica koja se održala 19. i 20. studenog 2015. na Bledu u Sloveniji. Cilj konferencije bio je povećati svjesnost o ulozi tjelesnog obrazovanja i sporta u promicanju različitosti, tolerancije i interkulturnog dijaloga u europskim društvima i u razvoju demokratske kulture, što je bio i fokus političke rasprave. Zaključci, navedeni u deklaraciji konferencije, mogu biti poticaj i pružiti smjernice za daljnje korake na nacionalnoj razini.

1. Vidi www.unesco.org/new/en/social-and-human-sciences/themes/physical-education-and-sport/sport-charter.

Str. 5

Shvaćanje sporta i tjelesnog obrazovanja kao sredstva povezivanja u obrazovnom razvoju daje nam širu sliku o tom holističkom procesu te šire prepoznavanje njihovih pozitivnih doprinosa. Potpuna upotreba potencijala tjelesnog obrazovanja i sporta prvenstveno zahtijeva iskrenu predanost i suradnju obrazovnih stručnjaka, pedagoga, ljudi iz prakse i stručnjaka iz akademsko-istraživačke prakse kao i udruga, institucija i organizacija koje upravljaju sportom i podržavaju ga.

Primjera dobre prakse ima i oni mogu imati praktičnu primjenu za zakonodavce i ljude iz prakse na terenu. Istovre-meno oni pokazuju kako TZK i sport neupitno mogu doprinositi svim subjektima u obrazovnom sustavu. Promican-jem zajedničkog poštovanja, tolerancije i razumijevanja u povezivanju ljudi različitog roda, rase, vjeroispovijesti, dobi i gospodarskog statusa, TZK i sport daju pozitivan doprinos društvu ispitujući osobne stavove, vještine i znanja po pitanju diskriminacije, predrasuda i stereotipa.

Ovo izdanje, u seriji priručnika o dobrim praksama, daje praktičan pogled na političku predanost država članica Vijeća Europe u vezi s TZK-om i sportom te obrazovanjem općenito. Korištenjem konkretnih primjera, EPAS se nada kako će ovaj priručnik pružiti potrebne alate za izgradnju mosta razumijevanja te stvoriti opipljivu korist koja može pokrenuti potrebne promjene.

Stanislas FROSSARDIzvršni tajnik Proširenog djelomičnog sporazuma o sportu (EPAS)

Direktorat za ljudsko dostojanstvo, jednakost i sportske vrijednosti Vijeća Europe


ZahvalaI skrena zahvala ide svima koji su bili uključeni u pripremu ovog priručnika. Razmjena iskustava, suradnja, kao i

moguće učenje i daljnji razvoj na temelju ovog učenja, jedina je moguća zahvala na podršci nizu kolega iz različitih zemalja i sportskih sektora kao i na svim informacijama koje su podijelili sa mnom.

Prvenstveno sam zahvalna Josefu Huberu (Odjel za obrazovanje, Direktorat za demokratsko građanstvo i sudjelovanje Vijeća Europe, program Pestalozzi), Pascale Mompoint-Gaillard (konzultantica i pedagoška savjetnica), Angeliki Aroni i Rose-Marie Repond (koje su bile moje trenerice, suvoditeljice i prijateljice na ovom putovanju).

Zatim posebno zahvaljujem svim sudionicima koji su naporno radili, bez obzira na to jesu li izašli iz svoje zone komfora: Monika Baran, Olegas Batutis, Elvira Baze, Špela Bergoč, Zlata Crnogorčević, Ruta Dadeliene, Andra Fernate, Annapetra Jenssen, Antti Jokinen, Valiantsina Liauchuk, João Martins, Dana Masarykova, Katarzyna Pankowska-Koc, Phani-Anna Poiriazi, António Rodrigues, Antonio Perić, Veranika Sadounikava, Claude Scheuer, Goražd Stotošek, Jana Vašíčková, George Yiallourides i Ronald Zammit. Posebno hvala Ognjenu Čučkoviću.

Nakraju iskreno zahvaljujem Proširenom djelomičnom sporazumu o sportu (EPAS), posebice Stanislasu Frossardu (izvršnom tajniku), Michaelu Trinkeru i Caroline Larghi na poticaju i prilici za razvoj ove publikacije putem �nanciranja i podrške.

Ana Žnidarec Čučković

Str. 7

Uvod

U natoč velikom broju istraživanja i članaka na temu Tjelesne i zdravstvene kulture (TZK), ne postoji međunarodno usklađena de�nicija ili tvrdnja o njezinoj funkciji. Usto TZK i sport imaju mnogo toga zajedničkog, iako većina ljudi vidi bitne razlike. Budući da rasprava o razlikama između TZK-a i sporta i dalje

traje (Bailey 2005, Murdoch 1990, Whitson i Macintosh 1990) važno je razjasniti upotrebu pojmova u ovom priručniku. Priručnik se temelji ne samo na međunarodnim konvencijama, strateškim dokumentima i rezultatima istraživanja već i na obrazovanju, profesionalnom iskustvu, pedagogiji i radu autorice i njezinih suradnika tijekom pisanja ove knjige. Na ovim stranicama čitatelji će pronaći sveobuhvatna istraživanja na temu TZK-a/obrazovanja/sporta koja se vode interdisciplinarnim znanstvenim dimenzijama kojima pedagogija i kineziologija pridonose obrazovanju.

Priručnik počinje uvodnom riječi izvršnog tajnika, g. Stanislasa Frossarda, o naporima i postignućima Proširenog djelomičnog sporazuma o sportu (EPAS)2 u kojem objašnjava važne doprinose koji su detaljno opisani kasnije u priručniku. Čitatelji će imati priliku odrediti koliko su se udaljili od ove teme i gdje se nalaze u svom profesionalnom životu. Taj će ih uvod motivirati da otkriju kako poboljšati ili dobiti inspiraciju u svojoj praksi i kako pomoći drugima. Prvo poglavlje, „Vrijednosti u sportu i TZK-u“, donosi referentni okvir za tu temu. Poglavlje se bavi preporukama iz

2. Vidi www.coe.int/epas.

Ako ne možeš letjeti onda trči, ako ne možeš trčati onda hodaj, ako ne možeš hodati onda puži, ali što god da radiš moraš se kretati naprijed.

Martin Luther King

Str. 9

3. Vidi www.coe.int/en/web/pestalozzi/modprev.4. Vidi www.coe.int/t/DG4/EPAS/Publications/publications_collection_handbook_en.asp.

EPAS-a i detaljno objašnjava određene povezane teme. Glavni je naglasak stavljen na ishode konferencije „Tolerancija i različitost u TZK-u i sportu“ koja se održala 2015. godine na Bledu u Sloveniji. Prioritet je bio povećati svjesnost o ulozi TZK-a i sporta u promicanju različitosti, tolerancije i međukulturnog dijaloga u europskim društvima te razvoju demokratske kulture. Čitatelji mogu jednostavno pratiti raspravu i rezultat u obliku izjave (vidi Prilog II).

Drugo poglavlje istražuje i objašnjava poveznicu između područja pa je nazvan „Što nam je potrebno?“, a njime se tumači što valja povezati. Ponekad je teško sadržaj pretvoriti u ishode učenja i kompetencije koje želimo da naši učenici razviju. Tu su stoga čitateljima predstavljeni znanstveni pedagoški pristupi i alati koji im mogu pomoći da shvate i povežu stvarne društvene kontekste, uz objašnjenje Kompetencija za demokratsku kulturu (CDC) i kako one pridonose TZK-u i sportu. Jednako su važne napomene o sportskim vrijednostima i principima koji sačinjavaju ključne osnove.

U trećem poglavlju naslova „Kako sve to postići?“ čitatelju se nude moguća metodološka rješenja i poticaj na stalan profesionalni razvoj. Identi�kacija učiteljevih ili trenerovih kompetencija s njihovom primjenom na terenu i stalan profesionalni razvoj, opisani su primjerom dobre prakse (program Pestalozzi, modul sport,3 priručnik EPAS4 i drugi). Četvrto poglavlje donosi devet nastavnih jedinica koje su direktno primjenjive u praksi i možda potaknu motivaciju i oluju ideja za one na terenu. Peto poglavlje predstavlja kombinirane zaključke. Putem istraživanja ovog širokog spektra razumijevanja, znanja, okolnosti i iskustva, čitatelji mogu dobiti niz primjenjivih opcija za inkluzivne i inovativne pristupe podučavanju TZK-a i treninzima u vlastitim kontekstima i uvjetima.


Cilj ovog priručnika nije dati sveobuhvatnu procjenu inicijativa dobre prakse koje opisuje, već bi ga se trebalo smatrati istraživačkim radom koji pokazuje mogućnosti daljnjeg razvoja na ovom području. Gdje je bilo moguće, autorica se pokušala usredotočiti na dokazane izjave i inicijative u skladu s kriterijima temeljenima na kompetencijama u današnjem društvu. Fokus je kako na vrijednostima tako i na kompetencijama: vrijednosti povezane s borbom protiv diskriminacije, s ljudskim pravima, demokracijom, učinkovitošću, održivošću, utjecajem, prenosivošću, pregledima, ocjenjivanjem i sudjelovanjem svih dionika uključenih u obrazovni proces – formalno, neformalno ili informalno. Usto je priložen i niz preporuka s prednostima, nedostacima i potencijalnim problemima s kojima bi se čitatelji mogli suočiti u svojoj svakodnevnoj praksi.

Nadamo se proširiti i produbiti čitateljeva znanja o zahtjevima pedagogije TZK-a i sporta u suvremenom nacionalnom i međunarodnom kontekstu. Pokušali smo razviti visoku razinu kritičkog razumijevanja pedagogije i TZK-a vezano za praksu temeljenu na modelu, kritičku pedagogiju, implementaciju i realizaciju politika te profesionalnu socijalizaciju. Stvaranjem prilika za razvoj vještina propitivanja i za prikaz kompetencija stručnog istraživanja, u nekim bi aspektima TZK-a i sporta trebalo ojačati vještine kritičkog razmišljanja i sposobnost suradničkog učenja te tako omogućiti ulazak (ili konsolidaciju unutar) položaja u izvršnim tijelima, istraživačkim agencijama, savjetništvu i obrazovnim institucijama TZK-a i sporta. Sve je to potrebno za stvaranje temelja za cjeloživotno učenje s doprinosima, partnerstvom i kreativnom uvažavanju teorije i prakse TZK-a i sporta.

Str. 11

1. Vrijednosti u sportu i TZK-u

V Vrijednosti navedene pri završetku uvodnog poglavlja čine temelje tolerantnog i civiliziranog društva te su kao takve neophodne za europsku stabilnost, gospodarski rast i društvenu koheziju. Cilj je rada EPAS-a na području sporta prenijeti te vrijednosti u sportsku stvarnost.

Sport i TZK važni su kako bi odgoj budućih generacija bio u duhu temeljnih vrijednosti koje promiče Vijeće Europe. Sport podrazumijeva poštovanje pravila i pružanje svima jednakih prilika za sudjelovanje te uključuje koncepte prijateljstva, poštovanja drugih i sportskog ponašanja.

Za promjene u društvu važni su aktivni sudionici koji mogu utjecati na promjene. TZK i sport snažno su oružje u stvaranju promjena u društvu, a za promicanje pozitivnih vrijednosti, stavova i ponašanja kao i tolerancije te poštovanja različitosti, važno je da ih usađujemo u nastavu TZK-a i sportove. Jedan je od načina promjene izvrsnost u radu nastavnika i trenera jer oni su ključ u stvaranju i održavanju prikladnih programa za učenike i mlade sportaše. Prepoznavanjem i promicanjem ključnih kulturnih vrijednosti, stavova i ponašanja u TZK-u i sportu, oni mogu učinkovito podržavati toleranciju i različitost u sportu.

Promicanje različitosti u sportu i kroza nj prioritet je EPAS-a već niz godina, a to će i nastaviti biti. Organizacijom različitih seminara i konferencija, EPAS je na taj način pokrenuo i omogućio raspravu te poticao svjesnost o ovoj temi. Cilj Konferencije o toleranciji i različitosti kroz Tjelesnu kulturu i sport, održane u studenom 2015. godine na Bledu u Sloveniji, bio je povećati svjesnost o ulozi TZK-a u promicanju različitosti, tolerancije i međukulturnog

1.1. Tolerancija i različitost u sportu

Str. 13

dijaloga u europskim društvima, razvoju kulture demokracije i prenošenju tih vrijednosti u sportsku stvarnost. Sudionici konferencije nastavljaju graditi temelje za tolerantnije i civiliziranije društvo.

Početkom 2014. godine, Prošireni djelomični sporazum o sportu i program Pestalozzi Vijeća Europe započeli su projekt edukacije „Tjelesna kultura i sport za demokraciju i ljudska prava“. Taj je program, namijenjen nastavnicima TZK-a u školama i sportskim trenerima, omogućio uspješno stvaranje i upravljanje TZK-om i sportskim aktivnostima koje se temelje na vrijednostima.

Predmet TZK sastoji se od nekoliko dinamičkih procesa koji uključuju interaktivno i međuovisno djelovanje svih sudionika. Jedan od načina da se opiše razlika između tradicionalnog predmeta TZK-a ili sporta i novog holističkog pristupa govori o učenju kretanja i kretanju radi učenja. „Učenje kretanja“ podrazumijeva vještine, tehnike i razumijevanje potrebno za sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima: znanje i kontrola svog vlastitog tijela, njegovih sposobnosti i mogućnosti kretanja. „Kretanjem do učenja“ stavlja TZK u kontekst resursa za učenje: primjerice, sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima, društvene vještine; upravljanje natjecanjem i suradnjom; implementacija strategija i taktika; rješavanje problema, primjena moralnih i estetskih promišljanja, saznanje kada upotrijebiti te različite procedure i prikladna ponašanja i zašto; zatim učinkoviti odnosi među vježbama, zdravlje sudionika i dobrobit okoline. Taj pristup Hardman naziva „Kvalitetan TZK“ (Hardman i drugi 2013).

U sažetku svojih preporuka vladama, Međunarodna radna grupa Sport za razvoj i mir navela je: Sport se može koristiti kao važno sredstvo za poboljšanje ljudskih prava. Izričito spominjanje sporta, igre i tjelesne aktivnosti, u mnogim instrumentima ljudskih prava ističe važnost tih aktivnosti za ljudsko zdravlje, razvoj i dobrobit te uspostavlja snažne i nezaobilazne temelje grupi Sport za razvoj i mir. (MRG SRM 2008)

Sport i TZK mogu biti alati za razvoj pojedinaca i zajednica te mogu podržavati primjenu novih znanja i vještina (soft skills), uključujući i širok raspon kompetencija koje se koriste u svakodnevnom životu. One također mogu biti važan doprinos cjeloživotnom učenju kojemu je cilj utjecaj na razvoj društava temeljenih na znanju, omogućujući


5. Vidi www.unesco.org/new/en/social-and-human-sciences/themes/physical-education-and-sport/sport-charter.

1.2. Rezultat konferencije na Bledu

građanima da unaprijede svoja znanja, vještine i stavove.

Originalnu UNESCO-ovu Povelju o sportu (1978)5 revidirali su vladini stručnjaci, sportske organizacije, članovi akademija i nevladine organizacije. Nova je verzija detaljno pregledana na sjednicama Međuvladinog vijeća za Tjelesnu kulturu i sport (Committee for Physical Education – CIGEPS) i njezina Stalnog savjetodavnog odbora (Permanent Consultative Council – PCC) kao i Izvršnog odbora UNESCO-a. Tako je nastala Berlinska deklaracija koju je prihvatilo 600 sudionika iz 121 države kao rezultat 5. Svjetske konferencije Ministara sporta (5th World Conference of Sport Ministers – MINEPS V). Međunarodna povelja stavlja Tjelesnu kulturu, tjelesnu aktivnost i sport u službu razvoja čovjeka te zahtijeva od svih – ali posebice vlada, međuvladinih organizacija, sportskih tijela, nevladinih subjekata, poslovnih zajednica, medija, edukatora, stručnjaka u istraživanjima, sportskih profesionalaca, volontera i sudionika, njihovog pomoćnog osoblja, sudaca i obitelji te gledatelja – da usvoje Povelju, dijele njezine postulate te da na taj način njezini principi postanu stvarnost za sva ljudska bića.

Tijekom konferencije na Bledu 2015., organizirano je pet usmjerenih debata na kojima su sudionici bili zamoljeni dati moguća rješenja za izazove u trenutnoj praksi, a koja se temelje na vrijednostima TZK-a i sporta u Europi.

Rasprave su bile organizirane u skladu s „world café method“, odnosno jednim ili dva voditelja te šest do deset sudionika na svakom stolu koji su radili u tri bloka od 20 minuta te su imali mogućnost zamijeniti stol nakon svakog bloka.

Teme rasprave bile su: stanje i uloga TZK-a u školama te ciljevi TZK-a i instrumenti politika za unaprjeđenje rada u tom predmetu. Usto se tijekom dviju dodatnih rasprava detaljno istraživao utjecaj i doprinos suradničkog učenja i društvene promjene u raznim sportovima poput nogometa i vodenih sportova.

Str. 15

Očekivanja od nastave TZK-a promijenila su se i narasla. Stavljen je naglasak na toleranciju i poštovanje različitosti. U radu fokus-skupina istaknuta su sljedeća pitanja:

Jesu li učitelji TZK-a spremni za ono što se od njih očekuje kako bi promicali toleranciju?

Koje su vrijednosti vodilje TZK-a u današnjem društvu?

Imamo li potrebnu infrastrukturu i opremu za postizanje tih ciljeva?

Pruža li �nancijski plan dovoljno �nancijskih sredstava za TZK i sport?

Što bi školski kurikul trebao uključivati u smislu TZK-a i sporta?

Sudionici su se složili kako TZK i sport trebaju kvali�cirane i kompetentne učitelje i trenere kako u školama tako i na sportskim aktivnostima. Učitelji TZK-a neophodni su u osnovnim školama i trebali bi raditi zajedno s ostalim nastavnicima da se tjelesna aktivnost spoji s ostalim sadržajima. Obrazovna politika i kurikul trebali bi odražavati činjenicu kako je TZK ključan predmet u školama, jednako kao čitanje, pisanje ili matematika. TZK, zajedno s predmetima iz umjetnosti (likovne, glazbene), trebao bi predstavljati ključ u promicanju građanskog odgoja i demokracije i ljudskih prava.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), zajedno s mnogim udrugama liječnika, jasno zahtijeva 60 minuta tjelesnog i zdravstvenog odgoja dnevno, s time da se nedostatak infrastrukture ne bi trebao smatrati izlikom za neodržavanje nastave TZK-a. Sudionici su predložili razna kreativna rješenja koja bi bila sigurna za učenike, a to su učionice, hodnici, prostor ispred škole, parkovi i šume.

Kao izlika što nisu osigurani prikladni uvjeti za poučavanje, uvijek se može koristiti manjak novca te bi stoga predmet TZK trebao imati osigurano �nanciranje. Suradnja između učitelja i administracije može se olakšati godišnjim planom koji uključuje aktivnosti previđene školskim kurikulom uz navedene troškove. De�niranjem potreba za


6. Bailey i Dismore (2004) proveli su istraživanje u više od 50 država kako bi dobili „ funkcionalnu de�niciju” (to jest opis onoga što se događa, a ne samo analitičkog navoda: „One strukturirane, nadzirane tjelesne aktivnosti koje se događaju u školi i tijekom školskog dana“, ili u Engleskoj i Walesu: „Tjelesna kultura zakonsko je područje školskog kurikula koje se bavi razvojem učenikovih tjelesnih kompetencija i samopouzdanja te njihove sposobnosti da ih koriste u izvođenju niza aktivnosti.“) (DfEE 200: 129). 7. „Sport označava sve oblike tjelesne aktivnosti koji, u neobaveznom ili organiziranom sudjelovanju, imaju cilj izraziti ili poboljšati tjelesnu kondiciju i mentalno zdravlje, oblikovati društvene odnose ili dobiti rezultate u natjecanju na svim razinama.” (Europska Povelja o sportu).

opremu i infrastrukturu, može se odrediti budžet za sljedeću školsku godinu. Kvalitetan sustav osiguranja može pratiti troškove te se tako mogu kontrolirati implementacija sadržaja i ishodi koji su određeni kurikulom.

Tijekom konferencije na Bledu 2015. godine, rasprava se temeljila na razumijevanju de�nicija i ciljeva TZK-a6 i sporta7 u kontekstu škole. Među primjerima dobre prakse i idejama za promicanje tolerancije i različitosti putem TZK-a i sporta temeljenim na vrijednostima, zapažene su neke prednosti TZK-a i sporta poput zdravlja, pozitivnog utjecaja na dnevne navike, motoričkih vještina, natjecanja nasuprot suradnji, pokreta i izbora kao i testa kondicije, koji svi uključuju procjenu s kohezijom i inkluzijom. Dijelovi kurikula za TZK i sport trebali bi imati ciljeve koji uključuju društvene kompetencije kao standard. Kurikul bi trebao kombinirati teoretsko i praktično znanje te de�nirati zahtjeve prikladne zaključcima istraživanja i najboljoj praksi te države. Korištene metode moraju uključivati propitivanje, odnosno okrugle stolove koji se tiču dijeljenja i proučavanja informacija nakon određenog događaja. Razumijevanje tolerancije i različitosti ključni su za razvoj društva. Elementi TZK-a i sporta u školskom kurikulu trebali bi pratiti ideju cjeloživotnog učenja, razvijanja nastave temeljene na znanju i tako omogućiti učenicima da unaprijede svoja znanja, vještine i stavove kako bi povećali građansku uključenost i društvenu koheziju. Ciljevi predmeta TZK moraju se istraživati u različitim kontekstima. Zid između učionice i dvorane mora nestati, a Tjelesna i zdravstvena kultura mora postati integralnim dijelom obrazovanja za građanstvo i građanske vrijednosti.

Str. 17

8. Vidi https://search.coe.int/cm/Pages/result_details.aspx?ObjectID=09000016805cf01f.

1.3. Prikladni ciljevi politika TZK-a Različitost je prirodni aspekt modernih društava, a TZK i sport mogu igrati važnu ulogu u pomaganju ljudima da nauče kako živjeti zajedno u raznolikim društvima. Ako kvali�cirani igrači na političkim i praktičnim razinama stvore i implementiraju gore navedene standarde, sport i TZK imaju velik potencijal u poučavanju poštovanja različitosti. Takvo poštovanje osigurava uključivanje mladih ljudi pomoću učenja i sudjelovanja u društvenim i građanskim aktivnostima, stvarajući inkluzivno društvo te promičući toleranciju i međusobno razumijevanje svojih članova.

TZK i sport imaju važnu ulogu u izgradnji i podržavanju društva i zajednica. Štoviše, oni su sredstva pomoću kojih se podiže svjesnost o demokraciji i ljudskim pravima te se razvijaju relevantni stavovi. Suradnja među različitim dijelovima društva, posebice između sporta i obrazovanja, vrlo je važna ako želimo da sport postigne svoj najveći mogući učinak u promicanju demokratskih vrijednosti i ljudskih prava. TZK i sport također su važan gospodarski faktor, ne samo kao �zičko ulaganje već i kao psihološki, mentalni, društveni i intelektualni kapital građana. TZK i sport mogu se koristiti za razvoj „tjelesne pismenosti“ i građanskog angažmana, kombinirajući i spajajući tjelesne sposobnosti s učenjem temeljenim na vrijednostima i komunikaciji te unaprjeđujući kognitivne procese. Te nam prednosti omogućuju da preispitamo prevladavajuće predrasude i stereotipe vezane za sport što je dobar početak za cjeloživotni građanski angažman i tjelesno zdravlje. Pedagogija bi trebala poticati i unaprjeđivati TZK i sport.

Jedan je od prijedloga za implementaciju koncepta alata za cjeloživotno učenje „ponuditi posebno krojene oblike učenja građanima kako bi ih osposobili da razviju nove kompetencije, a ideja je da se istraže novi obrazovni oblici koji se međusobno nadopunjuju jer su za postizanje gospodarske konkurentnosti potrebne nove kvali�kacije“. (Andonova, Acs i Holmes 2013)

Preporuku CM/Rec (2010)7 Odbora ministara8 državama članicama za Povelju Vijeća Europe o obrazovanju za


demokratsko građanstvo i ljudska prava, potpisale su i prihvatile sve države članice Vijeća Europe. U Odjeljku II o ciljevima i načelima stoji sljedeće:

Sljedeće ciljeve i načela trebaju voditi države članice u oblikovanju svoje politike, zakonodavstva i prakse.

Cilj je pružiti svakoj osobi na svojem teritoriju mogućnost obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava.Učenje u obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava cjeloživotni je proces. Učinkovito učenje u ovom području obuhvaća širok raspon sudionika uključujući donositelje političkih odluka, obrazovne stručnjake, učenike, roditelje, obrazovne ustanove, obrazovne vlasti, državne službenike, nevladine organizacije, organizacije mladih, medije i javnost.Sva sredstva obrazovanja i učenja, bila formalna, neformalna ili informalna, imaju ulogu u ovom procesu učenja i vrijedna su u promoviranju načela obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava te ostvarivanju njihovih ciljeva.Nevladine organizacije i organizacije mladih daju vrijedan doprinos u učenju za demokratsko građanstvo i ljudska prava, posebice u sklopu neformalnog i informalnog učenja, pa im je potrebna prilika i potpora kako bi taj doprinos mogli dati.Praksa i aktivnosti podučavanja i učenja trebali bi slijediti i promicati vrijednosti i načela demokracije i ljudskih prava, posebno u upravljanju odgojno-obrazovnim ustanovama uključujući škole, te trebaju odražavati i promicati vrijednosti ljudskih prava kao i njegovati osnaživanje i aktivno sudjelovanje učenika, nastavnog osoblja i sudionika uključujući roditelje.Bitan element svakog obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava promicanje je socijalne kohezije i interkulturalnog dijaloga te vrednovanje raznolikosti i ravnopravnosti uključujući i ravnopravnost spolova; u tu je svrhu nužno razvijanje znanja, osobnih i društvenih vještina i razumijevanje koje smanjuje sukob, povećava poštovanje i razumijevanje razlika između vjere i etničkih skupina, izgrađuje uzajamno poštovanje ljudskog dostojanstva i zajedničkih vrijednosti, ohrabruje dijalog te promiče nenasilje u rješavanju problema i sporova.

a.

b.

c.

d.

e.

f.

Str. 19

1.4. Kako sport može doprinijeti učenju i društvenoj promjeni?

g.

h.

i.

j.

Jedan od temeljnih ciljeva svakog obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava nije samo dati učenicima znanje, razumijevanje i vještine nego ih također osposobiti spremnošću na poduzimanje mjera u društvu u obrani i promicanju ljudskih prava, demokracije i vladavine prava.Stalno stručno usavršavanje i razvoj obrazovnih stručnjaka i voditelja mladih kao i samih trenera obrazovnih stručnjaka, u načelima i u praksi obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava vitalni su dio primjene i održivosti učinkovitog obrazovanja na ovom području pa ga je u skladu s tim potrebno primjereno opremiti i planirati.Potrebno je poticati partnerstvo i suradnju među širokim slojem sudionika uključenih u obrazovanje za demokratsko građanstvo i ljudska prava na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se njihovi doprinosi najviše iskoristili uključujući donositelje političkih odluka, obrazovne stručnjake, učenike, roditelje, obrazovne ustanove, nevladine organizacije, organizacije mladih, medije i široku javnost.S obzirom na međunarodno obilježje vrijednosti i obveza ljudskih prava te opća načela na kojima se temelji demokracija i vladavina prava, važno je da zemlje članice potiču međunarodnu i regionalnu suradnju u aktivnostima koje su obuhvaćene ovom Poveljom te identi�ciraju i razmijene primjere dobre prakse.

Poučavanje TZK-a i sporta implicitno nudi mogućnosti novih znanja uključujući vještine i kompetencije koje će se prenijeti u svakodnevni život. Društvene kompetencije koje uključuju rodnu jednakost, kulturni pluralizam i vjersku toleranciju primjerice će činiti dio građanskih aktivnosti koje mogu dovesti do društvene promjene.

Misija Tjelesne kulture i sporta trebala bi uključivati pristupe „učenja kretanja“ i „kretanjem do učenja“. Vlade bi trebale razmotriti potrebu za globalnom i holističkom prevencijom te intervencijom s ciljem potpore inkluzivnih i inovativnih pristupa. Za poučavanje TZK-a i sporta potrebni su kompetentni profesionalni nastavnici koji se specijaliziraju u radu na različitim područjima, ali unutar speci�čnog koncepta društva. Obrazovni pristupi


De�nicija 1: Obrazovanje kroz sport metoda je razvoja ključnih kompetencija u raznim aspektima života pomoću sporta i tjelesnih aktivnosti. De�nicija 2: Obrazovanje kroz sport pedagoški je pristup koji koristi sport i tjelesnu aktivnost kao instrument širenja seta vrijednosti kako bi se razvile speci�čne kompetencije koje mogu poboljšati različita područja života ili u životu. Obrazovanje kroz sport pomaže unaprijediti društvene, kulturne, moralne i etičke kompetencije s ciljem pružanja promjena na osobnoj, profesionalnoj i društvenoj razini. De�nicija 3: Obrazovanje kroz sport proces je učenja i poučavanja pomoću personaliziranih sustava za razvoj vještina, znanja i iskustva u mnogim aspektima života. De�nicija 4: Obrazovanje kroz sport uključuje procese učenja koji koriste sport i tjelesnu aktivnost kao instrument za implementaciju stvarnih životnih vještina i kompetencija za pojedince ili grupe.

utemeljeni na „zabavi i učenju“ trebali bi biti nadmoćniji konceptu „win or die“.

Sudjelovanje mladih u sportu i tjelesnoj aktivnosti jednako je važno kao i poboljšanje kvalitete učenja kroz sport. Tjelesna kultura trebala bi biti dio školskog kurikula. Potrebni su složeni i inovativni obrazovni pristupi za potporu prijenosa potrebnih vrijednosti u širi kontekst društva. Sportski treneri i nastavnici TZK-a trebali bi biti educirani za produbljivanje svojih znanja i pogleda koja nadilaze tjelesne i motoričke ciljeve TZK-a. Satovi TZK-a trebaju se ponavljati kako bi uključili svoje vrijednosti u širi kontekst društva.

Didaktika i metodika sporta trebale bi se dodatno razvijati. Prema Andonovoj, Acsu i Holmesu (2013) učitelji i treneri koji usvoje neformalni pristup „Kretanjem do učenja“ za poučavanje koncepta obrazovanja kroz sport koriste jednu od sljedeće četiri de�nicije:

Prema istraživanju Hartmanna i Kwauka (2011), osim vidljivih �zičkih i psiholoških učinaka, sudjelovanje u sportu također može imati pozitivne društvene i gospodarske učinke. Sport se smatra načinom suzbijanja siromaštva i nezaposlenosti te prevencije kriminala i segregacije. Također može unaprijediti osnaživanje i društveno povezivanje mladih, posebice onih koji žive u nepovlaštenim uvjetima. Hartmann i Kwauk vjeruju kako sudjelovanje u sportu i

Str. 21

vježbanju poboljšava društveno ponašanje, pomaže u konsolidaciji društvenih odnosa, služi kao sredstvo za poboljšanje društvenih i profesionalnih vještina te je također instrument povećanja obrazovnih postignuća.

Tradicionalno, sudjelovanje u sportu i TZK-u natjecanje podrazumijeva prioritetom za razvoj sudionika. Obrazovni ciljevi – poput razvoja društvenih vještina, zdravlja, prehrane i građanskog odgoja – smatraju se sekundarnima s obzirom na natjecanje i razvoj motoričkih vještina. Često se smatra kako sportski klubovi nisu odgovorni za pozitivni razvoj osobe kao građanina, te kako bi to trebala biti uloga roditelja i škola. Tehničko osoblje fokusira se na organizaciju sportskih događanja i razvoj tjelesnih sposobnosti sudionika čime se stavlja naglasak na izvedbu i natjecanje kao prioritete. Mladi sudionici u natjecateljskim su aktivnostima pod pritiskom te im dalje nedostaje samopouzdanja i društvenih vještina. Koncentriranje na natjecanje ograničava njihovu sposobnost učenja i usvajanja ostalih vještina potrebnih za njihov potpuni razvoj kao ljudskih bića. Kao rezultat toga, društvo gubi značajan doprinos u prevenciji nasilja i agresije, kao i u promicanju pozitivnih vrijednosti i međuljudskih odnosa.

Međunarodna Povelja stavlja Tjelesnu kulturu, tjelesnu aktivnost i sport u službu razvoja čovječanstva. Svaki pojedinac u društvu ima osnovno pravo na tjelesnu aktivnost i sport. Svaka osoba ima pravo slobodno razviti tjelesne, psihološke i društvene kvalitete i vještine kako bi postigla željenu razinu, odgovarajuću svojim mogućnostima i interesima. Aktivnosti i treninzi trebali bi u svim slučajevima biti implementirani bez diskriminacije u svakom obliku. Sudjelovanje u aktivnostima trebale bi podržavati vlade kao i sportske i obrazovne institucije. Obrazovni sustav treba uravnotežiti i pojačati vezu između tjelesnih aktivnosti i drugih komponenti obrazovanja, dajući im potrebno mjesto i važnost. Osiguravanje kvalitete poučavanja Tjelesne kulture trebao bi biti prioritet obrazovnih i sportskih institucija koje imaju integralnu ulogu u svakodnevnoj rutini djece i mladeži.

Svakodnevno sudjelovanje u tjelesnim i sportskim aktivnostima poboljšava mentalno zdravlje i povećava samopouzdanje, samopoštovanje i (kako je skovao Albert Bandura) samoučinkovitost. Također smanjuje rizik od mentalnih i �zičkih bolesti. Razvijanjem šireg raspona vještina i kvaliteta kroz Tjelesnu kulturu i sport, svako ljudsko biće može uspostaviti bolje i snažnije veze unutar zajednice i obitelji. Razvoj pozitivnih društvenih stavova i


ponašanja, kao i suživot s ljudima iz različitih kultura ili društveno-ekonomskih konteksta, stvara osjećaj pripadanja i prihvaćanja u zajedničkoj implementaciji interesa i zajedničkih ciljeva. Tjelesna kultura i sport mogu dati značajan doprinos društvu općenito – zdravstvenom, društvenom i gospodarskom dimenzijom – povećavajući produktivnost i poboljšavajući građanski aranžman i društvenu koheziju.

Programi TZK-a i sportskih aktivnosti trebali bi biti osmišljeni na način da zadovoljavaju potrebe i osobne vještine onih koji ih prakticiraju tijekom cijelog svog života. Oni koji osmišljavaju školske i sportske programe na području TZK-a i sporta, trebali bi biti kvali�cirani i kompetentni da poučavaju vještine, stavove i znanja potrebne za cjeloživotno učenje. Nastavu i aktivnosti mora sustavno pratiti i ocjenjivati mjerodavna nacionalna agencija kako bi se procijenila kvaliteta programa za krajnje korisnike.

Dužnost je svih onih uključenih u sport i TZK da obrate pažnju na sveobuhvatne principe održivosti iz gospodarske, ekološke i sportske perspektive. Prodaja sportske opreme raste i može imati globalni utjecaj na ekonomiju. Industrija mora preuzeti odgovornost za razvoj i integraciju društvenih i ekološki prihvatljivih praksi.

Vlade i svi dionici na području sporta i TZK-a trebali bi inicirati i promicati istraživanja na tom cjelokupnom području. Stvaranje politike dobre kvalitete ovisi o kvaliteti informacija sakupljenih iz raznih izvora, uključujući znanstvena i profesionalna istraživanja, nadzor medija i procjenu trenutnih i prethodnih politika i programa. Iznimno je važno sakupiti i objaviti, na način da svi dionici mogu razumjeti, rezultat istraživanja i druge dokumente o Tjelesnoj kulturi i sportu, a ovdje mediji mogu odigrati ključnu ulogu.

Svi oni koji rade i poučavaju na području TZK-a, tjelesne aktivnosti i sporta imaju profesionalnu odgovornost osigurati posjedovanje prikladne kvali�kacije, edukacije i pristupa kontinuiranom profesionalnom razvoju.

Tjelesna aktivnost zahtijeva prikladan prostor i opremu koja se mora održavati u skladu s potrebama korisnika, uzimajući u obzir ekološke standarde, klimu, kulturu, rod, dob i invaliditet. Izgradnja i održavanje prateće

Str. 23

infrastrukture zadaci su javne vlasti, sportskih organizacija, škola i ostalih institucija odnosno njihova zajedničkoga rada. Ta bi tijela trebala pružiti uvjete da se Tjelesna kultura i sport provode u sigurnim uvjetima koji štite dostojanstvo, prava i zdravlje svih sudionika. Svi sudionici uključujući administratore, nastavnike, trenere i roditelje, moraju biti svjesni potencijalnih rizika, opasnih ili neprikladnih metoda treniranja ili natjecanja te psihičkih pritisaka ikakve vrste. Oni bi trebali biti zaštićeni od maltretiranja te bi trebali raditi zajedno kako bi se spriječilo nasilje, rodna ili rasna diskriminacija te promicanje štetnih društvenih normi i rodnih stereotipa.

Svi uključeni sudionici trebali bi poduzeti mjere s ciljem sprječavanja manipulacija i korupcije. Javne institucije moraju implementirati transparentne poslovne prakse i dobre principe upravljanja. Poslodavci moraju voditi brigu o mentalnom i �zičkom zdravlju svojih zaposlenika te promicati strategije prevencije. Obrazovanje svih uključenih važno je za prevenciju i mora se temeljiti na pozitivnim vrijednostima i zdravlju.

Strategija za TZK, vježbanje i sport potrebna je za ravnotežu i optimizaciju rezultata politika i ciljeva na različitim razinama. Nacionalne i lokalne vlasti, učitelji, treneri, roditelji, suci, navijači i ostali sudionici dijele odgovornost za razvoj politike. Oni na vlasti dužni su usvojiti zakone i pravila za vođenje razvojnih planova, smjernica i ostalih mjera koje podržavaju Tjelesnu kulturu, vježbanje i sport, kako nacionalno tako i međunarodnim suradnjama i partnerstvima, u svrhu razvoja, mira, solidarnosti i prijateljstva među zajednicama i nacijama, kako je i navedeno u revidiranoj međunarodnoj povelji.

Tjelesna kultura i sport smatraju se snažnim i vrlo učinkovitim sredstvima za razvoj, obrazovanje i učenje te se vjeruje kako su ključni za razvoj životnih vještina, društvenih znanja i vještina, pozitivnih vrijednosti i odlika vođenja.

Coubertin je u svojim memoarima jasno dao svoju interpretaciju olimpizma. On ga je vidio kao „školu plemenitosti i moralne čistoće, ali i istrajnosti i tjelesne energije – ali samo ako su… iskrenost i nesebičnost sportaša razvijeni

1.5. Preporuke


jednako dobro kao i snaga mišića“ (Coubertin 1931, citat u Armour 1921). Stoga bi se TZK i sport trebali obrazovanjem pomaknuti od ekskluzivnog (samo za sportaše) do inkluzivnog fokusa na sadržaj.

Svim je članovima Vijeća Europe cilj promicati demokratsko i multikulturno društvo. Stoga je potrebno osposobiti učenike i učitelje, sportaše i trenere za usvajanje znanja i vještina potrebnih za promicanje društvene kohezije, vrijednosti i poštovanja različitosti, za sprječavanje svih oblika diskriminacije te rješavanje nesuglasica i kon�ikta nenasilnim putem uz poštovanje zajedničkih prava.

Postoje neke smjernice za implementaciju i daljnji razvoj Tjelesne kulture i sporta iz dokumenta „Najbolji primjeri prakse i ideje za promicanje tolerancije i različitosti kroz Tjelesnu kulturu i sport utemeljenima na vrijednostima“ koji je nastao kao rezultat rasprava sudionika Konferencije o toleranciji i različitosti kroz Tjelesnu kulturu i sport na Bledu u Sloveniji 2015. godine. One su navedene u trećem poglavlju ovog priručnika dok su stvarni primjeri dani u četvrtom poglavlju.

Očekivanja se razlikuju ovisno o kontekstu. Zagovaratelji tjelesne kulture moraju premostiti jaz između neimanja ikakvih očekivanja (ideje da je TZK predmet manje važnosti) do, s druge strane, očekivanja kako su u opasnosti od pretrpavanja plana i programa (primjerice da nastava Tjelesnog mora nadomjestiti manjak tjelesne aktivnosti izvan škole ili da bi učitelji Tjelesnog morali zamijetiti talent, poučavati tehničke vještine za olimpijske sportove te usaditi društveno ponašanje).

Ovaj raspon u količini očekivanja očit je i na razini politika ministara sporta koji moraju često upravljati pitanjima i problemima „sporta za sve“ do pitanja elitnih sportaša i njihovih iznimnih rezultata, uz ona druga politička pitanja poput sigurnosti, inkluzije i pravednosti.

Nastavnici TZK-a koji su prošli edukaciju imaju čini se solidna znanja, ali postoji potreba za daljnjom edukacijom na radnom mjestu s obzirom na nove ili popularne sportove i društvene vrijednosti.

Str. 25

Potrebno je revidirati nacionalni kurikul kako bi se osiguralo postojanje elemenata koji promiču vrijednosti poput demokracije, poštovanja ljudskih prava i digniteta, vladavine zakona, međukulturnog razumijevanja, izostanka diskriminacije i nasilja.

Također je potrebno osnažiti socijalnu psihologiju i pedagoške aspekte u edukativnim programima za nastavnike i trenere, usmjeriti se na riječi koje opisuju poteškoće te interpretaciju njihova značenja za mlade. Što se tiče nogometa, potrebno je također razmotriti društveni aspekt koji je vidljiv u ponašanju navijača, a koji može biti iznimno opasan u nekim državama zbog rasprostranjenog nasilja, rasizma i nacionalizma.

Naposljetku je potrebno uspostaviti obrazovne aktivnosti za nelicencirane (dobrovoljne) djelatnike u sportu ili instruktore uz pomoć ministarstava sporta, a koje se temelje na principu „one-stop-shop“ kako bi bile što učinkovitije. One se ne bi odnosile na nositelje nacionalnih licencija.


2. Što nam je potrebno?

TZK i sport važan su element u politikama Vijeća Europe te u tradicijama i mnogim obrazovnim sustavima članica Vijeća. Mnoga su istraživanja pokazala da Tjelesna kultura i sport mogu dati važan doprinos širim obrazovnim ciljevima, ali da dosad nisu ostvarili svoj potencijal u najvećoj mjeri. Stoga je krajnje

vrijeme da se ponovo razmotri uloga TZK-a i sporta kao dijela šireg obrazovanja mladih. Istraživanja su također pokazala kako prikladne i dobro vođene tjelesne i sportske aktivnosti imaju pozitivan učinak na djecu unutar obrazovnih konteksta (Bailey i Dismore 2004), a ostali radovi pokazuju kako je pogrešno uvjerenje da sudjelovanje u sportu i TZK-u imaju negativan obrazovni učinak (Stead i Neville 2010, Lidner 1999) te da, u pravim okolnostima, sudjelovanje zapravo može dovesti do boljih akademskih rezultata (Bailey i ostali 2009, Trudeau i Shephard 2008, Cornelißen i Pfeifer 2010).

Uz obrazovna postignuća postoje i tri aspekta koja mogu poboljšati društveno-emotivni razvoj, a to su: samosvijest, upravljanje sobom i društvena osviještenost.

Za izgradnju i razvoj potreban je puni raspon vještina, uključujući i one kognitivne, tjelesne i afektivne. Kao rezultat toga, učinkovita i uspješna aktivnost proizlazi iz točne procjene osobnih jakih strana i ograničenja kao i optimizma i samopouzdanja da se tijekom procesa mogu savladati svi izazovi.

U svakoj fazi procesa važno je upravljanje samim sobom. Svaka aktivnost, posebice ona u kojoj se stvara nešto novo, vjerojatno će uključivati razvoj ciljeva u hodu, reviziju istih i upravljanje frustracijama dok stvaratelj ispunjava zadatak i usvaja nove vještine, procese i znanja koja su s time povezana.

2.1. Društvena i emocionalna inteligencija

Str. 27

Empatija je ključno područje samosvijesti jer podrazumijeva da je osoba dobar slušatelj i da razumije perspektivu druge osobe.

Stvaratelji

Za mnoge od nas, kreativno razmišljanje s ciljem rješavanja problema ide ruku pod ruku sa začetnicima pokreta i tvorcima obrazovanja. Kanađanin Cory Doctorow začetnik je pokreta u kojem pojedinci uče radeći dok istovremeno surađuju. Ono kombinira nove tehnologije s kulturom zanata, ali se također temelji na obrazovnim idejama Marie Montessori i Friedricha Fröbela. Nije sve stvaranje i građenje pokušaj dolaska do rješenja za zajednicu i svjetske probleme, ali stvaranje u tom smislu ima potencijal proizvesti značajnije projekte stvaratelja.

Nadalje, gledamo li na praktičnoj razini, potrebno je postići da spojivosti i međuovisnosti postanu katalizatori za cjelokupno učenje. Nije toliko važno da svako dijete bude izvrsno. Ponekad je dovoljno pustiti učenike da stvore svoje vlastite kriterije kvalitete te razviju okvire koji će im pomoći da razumiju što i kako rade. Možemo mobilizirati učenje tako da mobiliziramo i osnažimo učenike u zajednicama do kojih im je stalo, a mi možemo napraviti učionice mjestom u kojima učenici žele biti. Poučavanje i učenje ne bi se smjelo pojednostavljivati. Ponekad je tradicionalni obrazovni sustav postavljen od vrha nadolje, ali postoji mnogo prostora za inovacije. Zašto ne bismo počeli davati učenicima priliku da se izjasne kako im je potrebna pomoć za rješavanje mogućih problema?

Odgovorni za planiranje stručnog usavršavanja učitelja trebali bi razmotriti mogućnost da učiteljima ponude edukacije o tome kako biti aktivni, poduzetni, odgovorni, �eksibilni i spremni prilagoditi se društvenim i gospodarskim uvjetima. Glavni izazov nalazi se u promjeni i utjecaju na mentalitet odraslih i mijenjanju stavova prema obrazovanju. Potreba za ulaganjem u učitelje je neupitna jer oni su pojedinci koji vode našu djecu kroz obrazovni proces i imaju veliki utjecaj na njihovu budućnost. Odgovor trebamo pronaći danas, dok je problem aktualan.


9. Vidi http://eur-lex,europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1389776578033&uri=CELEX:52012DC0669.

2.2. Od namjere do rezultataKoncept kompetencije je stup razvoja kurikula te sila koja pokreće proces promjene. Kompetencija se može de�nirati kao „razvoj složenih sposobnosti koje omogućuju učenicima da misle i djeluju na različitim poljima aktivnosti… Sastoji se od postizanja znanja aktivnošću, rezultata smislenog temelja znanja koje se može provesti u praksu i koristiti da se objasni što se događa“ (Braslavsky 1999). Učenje temeljeno na kompetencijama pristup je obrazovanju koje se usredotočuje na učenikovo pokazivanje željenih ishoda učenja kao središta procesa učenja.

U kurikulu temeljenom na kompetencijama, izlazni pro�li određuju vrstu situacije s kojom se učenici moraju biti sposobni kompetentno nositi na kraju svog obrazovanja. Ovisno o sustavu obrazovanja ili predmetu, ovi tipovi situacija identi�ciraju se ili na temelju situacija iz stvarnog života ili iz poslovnog svijeta ili na temelju unutarnje logike predmeta u pitanju. Kompetencija kao princip organizacije kurikula način je kako dovesti stvarni život natrag u učionicu (Jonnaert i ostali 2007) što predstavlja pomak od ideje da je kurikul uglavnom implementiran učenikovom reprodukcijom teoretskog znanja i pamćenja činjenica (konvencionalni pristup temeljen na znanju).

Gledamo li pristup koji uključuje cijelu školu ili drugu obrazovnu instituciju, trebamo imati na umu tri ključne osnove u postizanju našeg cilja koje su međusobno povezane: učionica koja je otvorena i ima klimu temeljenu na povjerenju, demokratski upravljana škola te učenici i učitelji koji razvijaju transverzalne pristupe, vještine i znanja. Sve se to trebapartnerstvom i suradnjom s lokalnim dionicima odražavati u zajednici. Za učitelje je ovdje korist to što stručno usavršavanje pruža potporu učenikovu napretku u učenju, njihovom sudjelovanju i procesima pregovaranja i donošenja odluka.

Europske inicijative za razvoj vještina počinju od inicijative Rethinking Education (Promišljanje o obrazovanju).9 Ova je inicijativa pokrenuta 2012. godine s ciljem reforme obrazovnih sustava u Europskoj uniji kako bi se zadovoljila sve veća potražnja za višim razinama vještina te se smanjila nezaposlenost. Fokus inicijative je na tri područja:

kvalitetapristupačnost�nanciranje

Str. 29

10. Vidi http://ec.europa.eu/laguages/index_en.htm.11. Vidi http://ec.europa.eu/education/policy/school/math_en.htm.12. Vidi www.coe.int/t/dg4/education/pestalozzi/source/documentation/pestalozzi4_en.pdf.

Reforme na tim trima područjima trebale bi:

Europska komisija radi sa zemljama Europske unije na jačanju ključnih kompetencija – znanja, vještina i stavova koji bi pomogli učenicima pronaći osobno zadovoljstvo te kasnije u životu posao i tako biti dijelom društva. Te ključne kompetencije uključuju tradicionalne vještine poput komunikacije na materinskom jeziku te stranim jezicima,10 digitalne vještine, pismenost, osnovne vještine u matematici i prirodnim znanostima11 kao i horizontalne vještine poput učenja o tome kako učiti, društvene odgovornosti, inicijative, poduzetništva, kulturne svjesnosti i kreativnosti. One nam pružaju teoretski okvir, no kako to izgleda i kako bi se moglo primijeniti u praksi?

Kako bi se ispunio taj cilj, program Vijeća Europe Pestalozzi izradio je knjižicu „TASKs for democracy – 60 activities to learn and asses transversal attitudes, skills and knowledge“ (ZADACI za demokraciju – 60 aktivnosti za usvajanje i procjenu transverzalnih stavova, vještina i znanja), priručnik za stručnjake u formalnim i neformalnim obrazovnim okolinama.12 Naprimjer naslov jednog dijela obrazovnog modula „Trening trenera“, u modulu TZK i sport za ljudska prava i demokraciju bio je „Izgradnja mosta“ s ciljem stvaranja slike i ideje o premošćivanju onoga što nedostaje u iskustvu polaznika. Most predstavlja proces provođenja TASK-a (transversal attitudes, skills, knowledge) – transverzalnih stavova, vještina i znanja – u praksu. No teško je pretvoriti sadržaj u ishode učenja i stečene kompetencije, ali taj je dio tečaja bio usmjeren na osposobljavanje sudionika za razvoj aktivnosti koje bi pridonijele razvoju transverzalnih stavova, vještina i znanja. Rezultat je pet različitih aktivnosti na temu „Baci i uhvati“ s različitim transverzalnim stavovima, vještinama i znanjima i te su aktivnosti objavljene na platformi Community of Practice programa Pestalozzi kako bi se dobile povratne informacije od drugih stručnjaka u zajednici Pestalozzi. Rad s transverzalnim stavovima, vještinama i znanjima može predstavljati izazov, ali stručnjacima daju profesionalni holistički prijenos za svakog pojedinca s kojim rade.

povećati osnovnu razinu vještinapromicati pripravništvo promicati poduzetničke vještinepoboljšati znanje stranih jezika


2.3. Pedagoški pristupiDiseminacijom novog razmišljanja o poučavanju sporta možemo vidjeti razlike između „pedagogije sporta“ i tradicionalnog pristupa poučavanju u sportu koji je vezan za strukturu, sadržaj i usmjerenost kurikula s jedne strane te pedagoških pristupa s njihovim odnosom prema ciljevima učenja s druge strane. Naglasak je pedagogije sporta na većoj dubini sadržaja uz povećanje vremena potrošenog za jedan sport te proširenju ciljeva kurikula koji obično uključuju tehnike kretanja i razumijevanje taktike, razvoja osobnih i društvenih vještina, kulturnog i društvenog razumijevanja. Taj model uključuje prilike za učenje ne samo u igrača već i u drugih uloga u sportu poput trenera, direktora, suca i novinara. Pedagogija sporta dokučila je potrebu za onim oblikom TZK-a koji nudi učenicima smisleno, autentično i razlikovno sudjelovanje.

Imajući to na umu, sportska se pismenost može de�nirati kao funkcionalna upotreba znanja o sportu za aktivno i angažirano građanstvo (Pill 2009). Ostajući vjerna de�niciji obrazovanja u TZK-u Petera Arnolda (Arnold 1979), cilj sportske pismenosti je integrirati poučavanje i učenje za vrednovanje triju vrsta učenja: u sportu, kroz sport i o sportu. Učenjem u sportu riječ je o usvajanju sportskih vještina koje omogućuju pojedincima da se kreću i donose taktičke odluke učinkovite u sportskim situacijama. U učenju o sportu riječ je o prepoznavanju činjenice da je sport strukturiran na određene načine kako bi donio određene rezultate, a učenjem kroz sport utjelovljuje se iskustvo igre. Nadalje sportska pismenost ima dva principa za poučavanje u sportu: sport u TZK-u može poboljšati pristup učenika praksama i idejama koje im omogućuju pozitivno doprinijeti društvu, a sport pomaže učenicima da shvate sami sebe i društvo u kojem žive. U promicanju sudjelovanja u sportu u školi i izvan nje, TZK je povezan s razvojem vještina i shvaćanja koja omogućuju funkcionalnu upotrebu znanja o sportu u aktivnom i angažiranom građanstvu (Drummond i Pill 2011). Učenjem u pokretu, kroz pokret i o pokretu, učenici shvaćaju kako je kretanje integralni dio ljudskog izričaja koji doprinosi zadovoljstvu ljudi i pospješuje kvalitetu njihova života. Učenici se obrazuju o kretanju, razumijevanju i poštovanju vlastitog tijela, kako se pozitivno odnositi prema drugima te kako pokazati konstruktivne stavove i vrijednosti. To se učenje događa kako se uključuju u igru, sportove, vježbanje, rekreaciju, avanture i izražajno kretanje u raznim �zičkim i društvenim okolinama.

TZK potiče učenike da sudjeluju u iskustvima kretanja koja promiču razvoj tjelesnih i društvenih vještina, ali im

Str. 31

13. L. S. Shulman (1986) „Oni koji shvaćaju: rast znanja u poučavanju“, Educational Researcher svezak 15, broj 4: 4–14 na stranici 8.

također pomaže naučiti i primijeniti bio�zička znanja (anatomija, biomehanika, �ziologija vježbanja, sportska psihologija i nutricionistički principi) i vještine. To omogućuje učenicima da razumiju kako se njihova tijela kreću u novim kontekstima i okolinama, usvajaju bio�zička i društveno-kulturna znanja (društveni i kulturni konteksti u kojima se kretanje odvija) te uče kako kritički razmišljati o mjestu tijela u društvu. Aktivno sudjelujući u kontekstima koja uključuju izazov, učenici proširuju i ispituju svoja duševna, tjelesna, mentalna i emotivna ograničenja, i kao pojedinci i kao dio grupe. Aktivnosti kretanja imaju društveno i kulturno nasljeđe koje može pridonijeti društvu i održavati društvene pretpostavke. Primjena društveno-kulturne perspektive za kontekste kretanja može stvoriti okolinu za učenje u kojima se sudionici dotiču pitanja poput rodne nejednakosti u plaćama ili medijske pokrivenosti određenih sportova.

Pedagoško je znanje nastavnikovo duboko razumijevanje procesa i praksi u metodi poučavanja i učenja, a uključuje: shvaćanje prirode učenika, poznavanje strategija za ocjenjivanje učenika, shvaćanje kognitivnih, društvenih i razvojnih teorija učenja i kako se one primjenjuju na učenike u učionicama (Koehler i Mishra 2008). Ono uključuje „prožimanje sadržaja i pedagogije u shvaćanje kako su određene teme, problemi ili pitanja organizirani, zastupljeni i prilagođeni različitim interesima i sposobnostima učenika, te predstavljeni za poučavanje“.13 U tom kontekstu nastavnici mogu primijeniti različite perspektive, naprimjer: društveno-kulturnu perspektivu koju zastupa kretanje od razvojnih do društveno-kulturnih teorija učenja temeljenih na shvaćanju kako se učenikov razvoj de�nira njegovim društveno-kulturnim iskustvima, zatim društveno-kritička perspektiva koja se temelji na propitivanju i promiče re�eksivnu prirodu za jačanje kritičkog razmišljanja te dovodi u pitanje postojeće prakse i pretpostavke, ili pak transmisijska pedagogija u kojoj učitelj ima najviše znanja i prenosi ga učenicima. Neke su pedagogije kulturološki neaktivne i imaju vrlo ograničenu korisnost. Dobri se primjeri mogu naći u radovima kritičke pedagogije koju Henry Giroux opisuje kao „obrazovni pokret vođen strašću i načelima koji pomaže učenicima razviti svjesnost o slobodi, prepoznati autoritativne tendencije i spojiti znanje s moći i sposobnošću poduzimanja konstruktivnih radnji (Giroux 2010).


14. Opis stilova nalazi se na stranici: www.spectrumofteachingstyles.org.

Stilovi poučavanja

Kako možemo učinkovitije promicati korisno učenje za različite učenike u našem razredu? Stilove poučavanja u predmetu Tjelesna kultura analizirao je Muska Mosston iznimno uspješnim modelom Spectrum.14 Logika modela podupire konceptualizaciju stilova poučavanja u Tjelesnoj kulturi u mnogim zapadnim obrazovnim sustavima, uključujući i one u Sjedinjenim Državama, Australiji, Španjolskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Taj se model razvijao tijekom nekoliko godina i njegov se naglasak na nastavak proširivanja tehnokratskog poučavanja znanja o TZK-u ukorijenio u institucionaliziranoj kulturi. Spectrum može biti temelj za stručnjake u analizi vlastitog poučavanja i njegove učinkovitosti u postizanju određenih ishoda učenja pomoću jednog od jedanaest stilova poučavanja.

Naredbeni stil je izvedba preciznosti: reprodukcija očekivanog odgovora, vježbe ili aktivnosti na zahtjev slijedeći određenu stopu i ritam. Učitelj donosi sve odluke. Praktični stil potiče individualnu privatnu vježbu memorije ili zadatak s reprodukcijom učenika prilikom primanja privatne povratne informacije od učitelja. Studenti provode zadatke koje je propisao učitelj. Recipročni stil razvija socijalnu interakciju koja poboljšava neposredno davanje i primanje povratne informacije vođene posebnim kriterijima koje je pripremio učitelj. U ovom slučaju vršnjaci rade u parovima: dok jedan radi, drugi daje povratne informacije. Stil samostalne provjere razvija neovisnu vježbu memorije/zadatak s reprodukcijom – učenici vrše samoprocjenu vođenu uspostavljenim kriterijima. Inkluzivni stil pruža mogućnosti za kontinuirano sudjelovanje svih učenika u odabranom zadatku bez obzira na razinu njihovih vještina. Ovaj stil uključuje različite razine težine vještina tako da učenici mogu provjeriti opcije, odabrati težinu i napraviti prilagodbe za razinu svog zadatka. Učenici provjeravaju svoje rezultate usporedbom s pripremljenim kriterijima.

Str. 33

Uz ovaj niz stilova učitelj zbilja može biti kreativan u upotrebi različitih opcija i njihova kombiniranja tijekom planiranja i donošenja odluka. U poučavanju TZK-a, učinkoviti se učitelj kontinuirano prilagođava i revidira očekivane ishode u skladu s potrebama i odgovorima učenika.

Stil vođenog otkrivanja razvija logičko i sekvencijsko razmišljanje: pitanja su pripremljena u logičke i sekvencijske serije koje vode učenika do otkrivanja predodređenog koncepta, načela, odnosa ili pravila koje nije prethodno znao. Stil konvergentnog otkrivanja razvija kognitivni kapacitet s ciljem razvijanja jednog očekivanog, predodređenog odgovora na nepoznati poticaj miješanjem poznatih informacija kako bi došao do otkrivenog očekivanog odgovora. Stil divergentnog otkrivanja vodi do nekoliko otkrivenih odgovora unutar istog seta kognitivnih operacija na jedno ili više nepoznatih pitanja ili situacija. Svaki učenik predstavlja nekoliko ideja koje prije nije znao. Divergentno otkrivanje teži proširivanju parametara razmišljanja o sadržaju drugačijem od poznatog i očekivanog. Stil individualnog programa koji je izradio učenik, označuje da je uloga učitelja donijeti općenite (predmetne) i logističke odluke za učenika. Uloga je učenika donijeti odluku o tome kako istražiti predmet ili temu.Stil poučavanja koji inicira učenik u sebi objedinjuje učenikovu motivaciju i kognitivne namjere za stjecanje vlastitog iskustva učenja. Učenik pokreće zahtjev za istraživanjem teme sa složenostima koje su inherentne za donošenje svih odluka, de�nirajući ciljeve učenja i stvaranje ideja. Učenik odlučuje o razini uključenosti učitelja. Stil samopoučavanja temelji se na odlučnosti pojedinca i želji da stvori vlastito iskustvo učenja. Ovaj stil poučavanja-učenja vodi se očekivanjima pojedinca o donošenju odluka i njegovih želja te ne postoji u školama i učionicama.


Izvor: Ana Žnidarec Čučković 2017. (na temelju Mosstona i Ashwortha).

STILOVI POUČAVANJA U PREDMETU TJELESNA KULTURAUčenici su na različitim razinama izvrsnosti, zrelosti, neovisnosti, odgovornosti i ostalim aspekatima koji utječu na njihovu sposobnost učenja. Učitelji moraju imati nekoliko instrumenata u svojoj „učiteljskoj torbi“ kako bi mogli napraviti nastavni sat u kojem svi učenici uče.

Stilovi poučavanja koje ovdje navodimo ponešto su izmijenjeni (i preimenovani kako bi se lakše upamtili) od onih u radu Mosstona i Ashwortha. Glavna je razlika ta da mi promičemo koncept inkluzije za svaki od stilova poučavanja umjesto da inkluziju tretiramo kao odvojeni stil. Inkluzivnim pristupom će u svakom od stilova svi učenici moći iskusiti uspjeh, nositi se s izazovima te poboljšati vlastitu učinkovitost. Odabir stila poučavanja temelji se na vlastitom iskustvu/sposobnosti, cilju nastavnog sata i potrebama učenika. I vi i vaši učenici uživat ćete u raznovrsnosti.

Tradicionalna metoda poučavanja u kojoj učitelj vodi razred kroz zadatak. Obično svi učenici izvode isti zadatak u isto vrijeme.

Prednosti:

Nedostaci:

Uloga učitelja:

Uloga učenika:

Vremenski učinkovito, mnogo prilika za vježbanje, dobro za uvođenje novih vještina. Poteškoće s davanjem povratne informacije i varijacija za sve učenike. Učitelj je središte. Planirati zadatke, voditi učenike kroz iste, dati im povratnu informaciju. Slijediti učiteljeve „naredbe“.

1

Direktno poučavanje

Str. 35

Prednosti:

Nedostaci:

Uloga učitelja:

Uloga učenika:

Učitelj može dati speci�čne povratne informacije pojedinim učenicima. Učenici mogu raditi neovisno. Teško je dati povratne informacije svim učenicima. Planirati zadatke i dati povratnu informaciju. Odrediti točno kako, kada i gdje napraviti zadatak.

Učenicima su uručeni zadaci (na papiru) s jasnim kriterijima, a učitelj slobodno šeće među učenicima i daje povratne informacije.

2

Povratne informacije od učitelja

Učenici dobivaju zadatak s jasnim kriterijima i ocjenjuju vlastitu izvedbu. iPhone aplikacija iCoachview može se koristiti za snimanje i pregledavanje videa te omogućava stavljanje napomena, usporeno gledanje i ostalo.

Prednosti:

Nedostaci:

Uloga učitelja:

Uloga učenika:

Učenici uče analizirati svoje pokrete, neovisniji suManje vješti učenici možda neće uspjeti točno analizirati sami sebe. Jednako kao i kod davanja povratne informacije partneru, osim što učitelj mora odrediti učenikove sposobnosti da sami sebe ocijene. Izvršiti zadatke koje je učitelj isplanirao te ocijeniti svoju izvedbu svake vještine.

4

Povratne informacije sebi samima

Učenici su podijeljeni u grupe u kojima ocjenjuju jedni druge izvršavajući zadatak s jasnim kriterijima.

Prednosti:

Nedostaci:

Uloga učitelja:

Uloga učenika:

Svi učenici dobivaju povratnu informaciju. Učenici uče promatranjem i analiziranjem kretanja ostalih učenika. Dobro za rad na društvenim vještinama. Učitelj se može kretati po cijelom razredu. Zadaci moraju biti dovoljno jasni da ih učenici rade sami. Učenici možda ne mogu jedni drugima dati jasne povratne informacije.Planirati zadatke i pružiti posebne kriterije o tome kako izvesti svaku vještinu, promatrati mogućnosti učenika u zajedničkom radu i kako jedni drugima daju povratne informacije. Biti dostupni kada je potrebno. Izmjenjivati se u izvršavanju zadatka odnosno u promatranju i davanju povratne informacije.

3

Povratne informacije od vršnjaka


Prednosti:

Nedostaci:

Uloga učitelja:

Uloga učenika:

Promicanje upotrebe vještina kritičkog razmišljanja, dobro za rad na socijalnim vještinama. Učenici moraju biti motivirani, grupiranje učenika je važnije. Postaviti problem i osmisliti zadatke koji će učenicima pomoći da otkriju rješenje problema. Riješiti zadatak koji je pripremio učitelj ujedno surađujući kako bi pronašli rješenje problema.

Učenicima se zadaje problem koji ima samo jedno rješenje te im je dopušteno da samostalno otkriju odgovor (obično vještine nižeg reda).

5

Konvergentno otkrivanje

Učenici su podijeljeni u grupe kojima je zadatak naučiti određenu vještinu. Kada nauče vještinu, njihova grupa zatim poučava drugu grupu. I tako dalje. Više informacija o takvom načinu učenja dostupno je na www.jigsaw.org.

Prednosti:

Nedostaci:

Uloga učitelja:

Uloga učenika:

Učitelj se može slobodno kretati među učenicima, učinkovito sredstvo učenja je situacija u kojoj učenici poučavaju učenike, dobro za rad na društvenim vještinama. Učenici moraju biti motivirani, zadatak može biti težak za učenike slabije razvijenih vještina.Napraviti zadatke za svaku grupu i biti dostupan za povratne informacije. Biti voljan učiti od svojih suučenika te poučavati druge.

7

Učenje kao slagalica

Učenicima se zadaje problem koji ima nekoliko rješenja te se od njih traži da otkriju vlastiti odgovor (obično vještine višeg reda). Naprimjer učenici moraju osmisliti koreogra�ju koristeći plesne pokrete koje su naučili tijekom nastave.

Prednosti:

Nedostaci:

Uloga učitelja:

Uloga učenika:

Promicanje kreativnosti učenika, odlično za autentično ocjenjivanje, dobro za rad na društvenim vještinama. Učenici moraju biti motivirani, grupiranje učenika je važnije.Postaviti problem i osmisliti zadatke koji će učenicima pomoći da otkriju različita rješenja problema. Izvršiti zadatak koji im je učitelj pripremio ujedno surađujući kako bi pronašli rješenje problema.

6

Divergentno otkrivanje

Str. 37

Slično kao liga postignuća, osim što se bodovi članova tima ne zbrajaju već se svako bodovanje u grupi rangira (od najvišeg do najnižeg), pa se ti bodovi zatim uspoređuju s istim mjestom druge grupe (npr. najviše bodova jedne grupe s najviše bodova druge grupe, drugi najviši broj bodova jedne grupe s drugim najvišim bodovima druge grupe i tako dalje). Timovi dobivaju bodove za svaku usporedbu u kojoj su imali više bodova.

Prednosti:

Nedostaci:

Uloga učitelja:

Uloga učenika:

Fokus na suradnji i poboljšanju, učinkovito sredstvo učenja je situacija u kojoj učenici poučavaju učenike, dobro za rad na društvenim vještinama.

Učenici moraju biti razvojno spremni za preuzimanje odgovornosti. Fokus na krajnjoj izvedbi a ne na procesu, određeni učenici dominiraju dok drugi stoje po strani.

Napraviti zadatak za čije je rješenje potrebna suradnja, pružiti potrebne resurse za izvršavanje zadatka, omogućiti raspravu nakon prvog zadatka, promatrati interakciju učenika, dati povratne informacije.

Surađivati, usredotočiti se na timski napredak, raditi neovisno o učitelju.

9

Turnir timskih igara

Prednosti:

Nedostaci:

Uloga učitelja:

Uloga učenika:

Fokus na suradnji i poboljšanju, učinkovito sredstvo učenja je situacija u kojoj učenici poučavaju učenike, dobro za rad na društvenim vještinama.

Učenici moraju biti razvojno spremni za preuzimanje odgovornosti. Fokus na krajnjoj izvedbi umjesto na procesu, određeni učenici dominiraju dok drugi stoje po strani.

Napraviti zadatak za čije je rješenje potrebna suradnja, pružiti potrebne resurse za izvršavanje zadatka, omogućiti raspravu nakon prvog zadatka, promatrati interakciju učenika, dati povratne informacije.

Surađivati, fokus na timskom napretku, raditi neovisno o učitelju.

Učenici su podijeljeni u timove, zadaje im se zadatak i daju potrebni resursi. Na kraju određenog vremenskog razdoblja ocjenjuje se učenike svakog tima i njihovi bodovi ulaze u prosjek bodova tima. Grupe zatim sudjeluju u raspravi kako poboljšati izvedbu, dobivaju povratne informacije i zatim ponovno pokušaju izvršiti zadatak. Na kraju zadatka ponovno dobivaju povratnu informaciju te se prosjek tima uspoređuje kako bi se vidjelo ima li poboljšanja.

8

Timovi učenika – Podijeljena postignuća


15. Vidi www.coe.int/en/web/education/competences-for-democratic-culture.

2.4. Kompetencije za demokratsku kulturu Demokracija ne može funkcionirati bez demokratske kulture15. Sve demokratske institucije temelje se na kulturi koja promiče demokratske vrijednosti, stavove i prakse. Bez obzira na kulturološke razlike, kultura demokracije uključuje obavezu prihvaćanja vladavine zakona i ljudskih prava, obvezanost na transparentnost u javnoj sferi, uvjerenje kako bi se sukobi trebali razriješiti mirnim putem, poštovanje i prepoznavanje različitosti, volju i sposobnost za izražavanje mišljenja te slušanja drugih mišljenja, predanost prihvaćanja odluka koje donese većina, predanost osiguravanju zaštite manjina i njihovih prava te volju i želju za uključivanjem u dijalog.

Međukulturno razumijevanje i kompetencija danas su važniji nego ikad jer otkrivaju važna pitanja zajedničkog suživota u današnjim kulturno različitim društvima. Ta su pitanja svakodnevno prisutna i povezana s nedostatkom razumijevanja unutar društva i među društvima, uzrokujući stalne društvene boljke poput diskriminacije, govora mržnje i netolerancije.

Međukulturni dijalog iznimno je važan kao sredstvo u demokratskim procesima jer predstavlja osnovno načelo demokracije prema kojem ljudi mogu izraziti svoja mišljenja kako bi se postigla jednakost u donošenju javnih odluka. Tek kada se pojedinci međusobno smatraju demokratski jednakima te poštuju međusobnu komunikaciju, moguće je uspostaviti istinski dijalog. No institucije mogu pronaći načine kako omogućiti građanima da koriste svoje demokratske i međukulturne kompetencije.

Svjesnost i prihvaćanje međukulturnih kompetencija ključni je preduvjet za bivanje građaninom. Kompetencije se ne usvajaju automatski već se razvijaju i uče tijekom života. Središnji je aspekt edukacije u multikulturnim društvima „građanski odgoj“ koji promiče i razvija suživot različitih kultura unutar društva i među društvima. Razvoj tih kompetencija trebala bi biti vizija demokratskih društava.

Str. 39

16. Živjeti zajedno kao jednaki u dostojanstvu, Vijeće Europe, Strasbourg, 2008. Vidi www.coe.int/t/dg4/intercultural/source/white%20paper_�nal_revised_en.pdf.17. Vidi www.coe.int/t/dg4/education/pestalozzi/Source/Documentation/Module/sport/BAD.pdf za program Pestalozzi, osnovni dokument za seriju modula, 2015.

Prema Bijeloj knjizi o međukulturnom dijalogu Vijeća Europe,16 obrazovanje ne samo da igra ključnu ulogu u pripremi pojedinaca za život već ih također osposobljava da usvoje kompetencije potrebne za učinkovito sudjelovanje u demokraciji i međukulturnom dijalogu. Obrazovanje pruža priliku svim pojedincima da funkcioniraju kao autonomna društvena bića koja mogu odabrati i slijediti svoje životne ciljeve. Model Vijeća Europe za demokratske kompetencije također je namijenjen ljudima s posebnim obrazovnim potrebama koji imaju jednaka prava i osnovne slobode kao i ostali učenici (Vijeće Europe 2016). Razvijanje kompetencija ima prioritet nad tradicionalnim pristupom poučavanja prema kurikulu koji se temelji na sadržaju.

Program edukacije Pestalozzi pokušava razvijati transverzalne stavove, vještine i znanja potrebna za demokratska društva te razviti sljedeće kompetencije predavača17:

Prema Kompetencijama za demokratsku kulturu (Vijeće Europe 2016), kultura ima tri glavna aspekta: materijalne resurse koje koriste članovi društva, društvena sredstva (jezik, religija, pravila društvenog ponašanja) te subjektivna sredstva koja koriste pojedinci (vrijednosti, stavovi, uvjerenja i prakse).

kritičko promatranje iz različitih perspektivadjelovanje temeljeno na poštovanju ljudskih prava i dignitetasposobnost djelovati na demokratski način i sudjelovati razumijevanje različitosti i sposobnost življenja u različitostirazumijevanje prošlosti i sadašnjosti te sposobnost projekcije samog sebe u budućnostisposobnost komuniciranja preko svih vrsta granicakritička, odgovorna i korisna upotreba medijskog okruženjasposobnost i spremnost pojedinca da nastavlja učiti tijekom života


Druga de�nicija kulture temelji se na pristupu tekućim problemima unutar grupe s obzirom na to da kulturne grupe mogu biti vrlo heterogene same po sebi. Neke grupe prihvaćaju niz različitih normi i praksi koje se često mogu dovoditi u pitanje i koje se tijekom vremena mijenjaju. Norme i prakse pojedinaca personaliziraju općeniti konsenzus u njihovoj grupi. To možemo gledati kao ukupnost resursa distribuiranih po cijeloj grupi s time da svaki član prisvaja i koristi samo dio potencijalnih kulturnih resursa grupe, pa stoga grupe svih veličina mogu imati svoje vlastite različite kulture: nacije, etničke grupe, vjerske grupe, gradovi, kvartovi, radne organizacije, profesionalne grupe, grupe različitih seksualnih orijentacija, grupe osoba s invaliditetom, generacijske grupe i obitelji. Svatko paralelno pripada mnogim različitim grupama i kulturama i s njima se identi�cira. Stoga postoje neke varijacije unutar kulturnih grupa jer se resursi neizbježno povezuju s članstvom u grupi koju osporavaju ili odbijaju različiti pojedinci i podgrupe.

Na taj način međukulturne situacije nastaju kada se pojedinac ili grupa smatraju kulturološki različitima od ostalih. Kada se drugi ljudi smatraju članovima društvene grupe i njezine kulture, ali ne kao pojedinci, oni su često kategorizirani (i mogu se prepoznati) kao članovi kulturološke grupe te su time podložni određenim uvjetima. Dijalog se stoga može de�nirati kao otvorena razmjena stajališta na temelju međusobnog razumijevanja i poštovanja među pojedincima ili grupama koji prepoznaju svoju različitu kulturološku povezanost.

Stoga trenutni model kompetencija često upućuje na „ljude za koje se smatra da imaju različite kulturološke sklonosti od drugog“ (a ne primjerice „ljudi iz drugih kultura“). Međukulturni dijalog zamišljen je kao otvorena razmjena stajališta među pojedincima ili grupama za koje se smatra da imaju različite kulturološke sklonosti. Međukulturni dijalog iznimno je važan za njegovanje konstruktivnog angažmana u kulturološkim podjelama i za poboljšanje kohezije demokratskih društava iako se potpuna otvorenost može vrlo teško postići pod određenim uvjetima (Vijeće Europe 2016: 21). Kompetencije su u stvarnosti dinamične jer „kompetencije uključuju odabir, pokretanje, organizaciju i koordinaciju relevantnih psiholoških resursa koji se zatim primjenjuju ponašanjem na takav način da pojedinac može prikladno i učinkovito reagirati u određenoj situaciji“ (Vijeće Europe 2016:24).

Str. 41

Pojedinačne kompetencije rijetko se koriste samostalno jer se, ovisno o situaciji, koriste s nizom ostalih kompetencija istovremeno. Tijekom jednog međukulturnog dijaloga moguće je mobilizirati mnogo različitih kompetencija, a takav dijalog podrazumijeva otvorenost prema drugim osobama i grupama. Ako tijekom međukulturne interakcije osoba smatra da sugovornik nema zajedničkih interesa ili osjećaja, oni mogu nadvladati anksioznost ili nesigurnost i nastaviti komunikaciju. Nakon što započne dijalog, potrebno je pažljivo slušati, koristiti jezične i komunikacijske vještine, odgovarati na sadržaj dijaloga i ujedno ispuniti komunikacijske i kulturne potrebe koje odgovaraju standardu svih uključenih. Dijalog također podrazumijeva empatiju kao i analitičke vještine i kritičko razmišljanje. Ako postoje nespojive razlike između stajališta sugovornika, potrebno je tolerirati nejasnoće s time da obje strane prihvaćaju nedostatak jasnih de�nicija. Dakle učinkovito i prikladno ponašanje u kontekstu međukulturnog dijaloga zahtijeva mobilizaciju, koordinaciju i implementaciju širokog spektra kompetencija.

U kontekstu demokratske kulture, profesionalne aktivnosti pojedinca dolaze u obzir tek kada osoba prikladno zadovolji zahtjeve, izazove i prilike koji nastaju u demokratskim i međukulturnim situacijama te učinkovito mobilizira i uvede neke ili sve kompetencije u četiri opsežne kategorije: vrijednosti, stavovi, vještine i znanja te kritičko razumijevanje. Učinkovito i prikladno sudjelovanje u kulturi demokracije zahtijeva 20 kompetencija svakog pojedinca i društva (Vijeće Europe 2016).


20 kompetencija demokratske kulture

Izvor: Vijeće Europe 2016: 7.

VRIJEDNOSTI STAVOVI

VJEŠTINE

KOMPETENCIJE

ZNANJE I KRITIČKO RAZUMIJEVANJE

- poštovanje ljudskog dostojanstva i ljudskih prava- poštovanje kulturne različitosti- poštovanje demokracije, pravde, pravednosti, jednakosti i vladavine prava

- otvorenost prema kulturama drugih i drugim uvjerenjima, stajalištima i praksama- poštovanje- građanska osviještenost- odgovornost- samopouzdanje u izvršavanju zadataka- tolerancija prema nejasnoćama

- vještine autonomnog učenja- vještine analitičkog i kritičkog mišljenja- vještine slušanja i promatranja- empatija- �eksibilnost i prilagodljivost- jezične, komunikacijske i višejezične vještine- vještine suradnje- vještine rješavanja sukoba

- znanje i kritičko razumijevanje sebe- znanje i kritičko razumijevanje jezika i komunikacije- znanje i kritičko razumijevanje svijeta: politike, zakona, ljudskih prava, kulture, kultura, religija, povijesti, medija, gospodarstva, okoliša, održivosti.

Str. 43

18. Govor Nelsona Mandele nakon preuzimanja nagrade Laureus za životno postignuće u Monaku 2000. dostupno na http://db.nelsonmandela.org/speeches/pub_view-asp?pg=item&itemID=NMS1148.

2.5. Vrijednosti i načela

Ove su kompetencije potrebne da bi ljudi lakše postali učinkoviti članovi građanskog društva te da vodili svoj život u miru s drugima kao ravnopravnima u svojim kulturnim i demokratskim društvima. Pojam „demokratska kultura“ (a ne „demokracija“) koristi se u ovom kontekstu da bi se naglasila činjenica kako demokracija ne može postojati bez demokratskih institucija i zakona. Te institucije i zakoni ne mogu funkcionirati u praksi ako nemaju temelja u kulturi demokracije, a ti temelji uključuju predanost vladavini zakona i ljudskim pravima, predanost javnoj sferi, uvjerenju kako se sukobi rješavaju mirnim putem, prepoznavanju i poštovanju različitosti, volji za izražavanjem vlastitih mišljenja, volji da se čuje mišljenje drugih, predanosti odlukama većine, predanosti zaštiti manjina i njihovih prava te volji za uključivanjem u dijalog bez obzira na kulturološke razlike.

Sport… ima moć ujediniti ljude kao ni jedna druga aktivnost. Sport se obraća mladima na jeziku koji oni razumiju. Sport može stvoriti nadu… on je moćniji od vlada u borbi protiv rasnih podjela. Smije se u lice svim vrstama diskriminacije. (Nelson Mandela)18

Sport i rekreacija pomažu u izgradnji društva društvenom inkluzijom, osjećajem povezanosti, zajedničkim iskustvima i zajedničkim postignućima. Sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima i sportu može pomoći u obrazovanju i spriječiti negativno društveno ponašanje. Na lokalnoj razini, sportske aktivnosti povezuju ljude i imaju pozitivan utjecaj na tjelesnu i mentalnu dobrobit zajednice. Sportovi i rekreativne aktivnosti mogu pridonijeti razvoju snažnijih društvenih mreža i društvenoj koheziji. Sudionici, volonteri i navijači imaju priliku za društveni angažman, razvoj svjesnosti i prihvaćanje različitosti među pojedincima i zajednicama. Nagrada za društvenu inkluziju je zajedničko iskustvo kojim se jačaju pojedinci i zajednice. Mnoge institucije i organizacije – političke, sportske, međunarodne, formalne i neformalne – postavile su načela i vrijednosti za temelje svojih pravila s ciljem poboljšanja kvalitete demokratskog društva.


19. Olimpijska povelja (2015). Vidi https://stillmed.olympic.org/Documents/olympic_charter_en.pdf, stranica 13.

Sport i tjelesna aktivnost mogu biti način života i jedna od komponenti za razvoj aktivnog i povezanog društva kako je opisano u Olimpijskoj povelji19 kojom se propisuju temeljne vrijednosti i načela olimpizma i sporta:

Olimpizam je životna �lozo�ja kojom se slave i sjedinjuju u uravnoteženu cjelinu kvalitete tijela, volje i uma. Spajajući sport s kulturom i obrazovanjem, olimpizam teži stvaranju takvog načina života koji se temelji na radosti koja proizlazi iz napora, obrazovnoj vrijednosti dobrog primjera, društvenoj odgovornosti i poštovanju općih temeljnih etičkih načela.

Cilj je olimpizma stavljanje sporta u službu skladnog razvoja čovječanstva radi stvaranja mirnog društva koje nastoji očuvati ljudsko dostojanstvo.

Olimpijski je pokret zajedničko, organizirano, univerzalno i trajno djelovanje pod vrhovnom vlašću MOO-a, svih pojedinaca i entiteta inspiriranih vrijednostima olimpizma. On pokriva pet kontinenata. Svoj vrhunac postiže okupljanjem sportaša svijeta na najvećem sportskom festivalu, olimpijskim igrama. Njegov simbol čini pet isprepletenih krugova.

Bavljenje sportom ljudsko je pravo. Svakom pojedincu mora biti omogućeno bavljenje sportom, bez diskriminacije bilo koje vrste i u olimpijskom duhu, što zahtijeva obostrano razumijevanje u duhu prijateljstva, solidarnosti i fair playa.

Svaki oblik diskriminacije države ili osobe na temelju rase, religije, politike, roda ili ostalog nespojiv je s članstvom u olimpijskom pokretu, a organizacija, administracija i upravljanje sportom moraju kontrolirati neovisna sportska tijela.

Str. 45

Olimpizam je životna �lozo�jakoja stavlja sport u službu čovječanstva

Doprinos izgradnjiboljeg svijeta kroz sport

Poticatinapore

Osigurati redovno odvijanje Olimpijskih igaraObrazovanje mladih kroz sport

Promocija olimpizma

OLI

MPI

ZAM

VIZI

JAM

ISIJA

VRIJE

DN

OST

I

TEŽITIIZVRSNOSTI

Čuvati ljudskodostojanstvo

ISKAZIVANJEPOŠTOVANJA

Razvijatisklad

SLAVLJENJEPRIJATELJSTVA

Olimpijska platforma

Izvor: Olimpijska platforma, MOO 2010.


20. Vidi www.foxsportpulse.com/assoc_page.cgi?c=1-3653-0-0-0&sID=138368.

Izvrsnost: ova vrijednost podrazumijeva davanje najboljeg od sebe, na terenu ili u poslu. Ne radi se o pobjeđivanju već i o sudjelovanju, napredovanju prema osobnim ciljevima, težnji da budemo najbolji i da damo najbolje u našem svakodnevnom životu te imamo koristi od zdrave kombinacije snažnog tijela, uma i volje. Prijateljstvo: ova nas vrijednost potiče da sport smatramo sredstvom za međusobno razumijevanje pojedinaca i ljudi iz cijelog svijeta. Olimpijske igre nadahnjuju čovječanstvo da nadiđe političke, gospodarske, rodne, rasne ili vjerske razlike te da ljudi sklapaju prijateljstva unatoč tim razlikama. Poštovanje: ova vrijednost uključuje poštovanje prema samome sebi, svom tijelu, poštovanju drugih, poštovanju pravila i zakona, sporta i okoliša. Što se sporta tiče, poštovanje znači fair play i borbu protiv dopinga ili druge vrste neetičkog ponašanja.

Tri osnovne vrijednosti Olimpijskog pokreta koje nas inspiriraju na individualnim i organizacijskim razinama su:20:

Sudjelovanje u organiziranom sportu i rekreaciji ima pozitivne učinke na društvenu povezanost, obrazovne ishode te tjelesno i mentalno zdravlje svih sudionika. Sudjelovanje mladih, starih, invalida i osobama s posebnim potrebama u sportu i tjelesnim aktivnostima važno je radi poboljšavanja kvalitete obrazovanja i života. Tjelesna kultura i sport mogu biti sredstva za usmjeravanje i jačanje sudionika u promjeni života njihovih društava. Tjelesna kultura i sport poboljšavaju tjelesnu pismenost i građanski angažman, jačaju kognitivne procese i združuju ih radi povezivanja tjelesnih sposobnosti i učenja temeljenog na vrijednostima i komunikaciji.

Str. 47

3. Kako sve to postići?

Uobrazovanju ili odgoju djece ponekad se vodimo starim načelima poučavanja i učenja kako bismo postigli učenje faktografskih znanja. Sada prihvaćamo načelo kako se poučavanjem i učenjem postižu primjenjiva i transformativna znanja i vještine, sa stavovima i vrijednostima koja su otvorena inovacijama i nadograđivanju

u skladu s brzim promjenama u društvu, kulturi, gospodarstvu, znanosti i tehnologiji.

Niz pedagoških faktora pridonosi postizanju ciljeva obrazovanja koji su: kognitivni, afektivni i psihomotorni razvoj. Obrazovni ciljevi učenika mogu se odrediti u svrhu promicanja suradnje, natjecanja ili pojedinačnih postignuća, a svaka učionica ili dvorana imaju strukturne procese učenja sa svrhom postizanja niza određenih ciljeva. Aktivne strategije učenja mogu povezati učitelje i učenike u pripremi nastavnih satova, učeničkom radu i procjeni rezultata. Direktna interakcija između učitelja i učenika omogućuje izbor između različitih metoda rada koje mogu stvoriti prikladne i visokokvalitetne procese poučavanja. Atmosfera kritičkog razmišljanja postiže se suradničkim učenjem. Ova metoda poučavanja ima, između ostalog, svoja �lozofska polazišta u razvoju razmišljanja/mišljenja i sadržaja.

Prodali su nam ideju kako se obrazovanje sastoji od obučavanja i „uspjeha“ koji se mjeri �nancijski, a ne od učenja u svrhu kritičkog razmišljanja i propitivanja. Ne bismo smjeli zaboraviti kako su prava svrha obrazovanja ljudi sposobni razmišljati, a ne samo njihove karijere. Kultura koja ne razumije važno međusobno djelovanje morala i moći, koja krivo podrazumijeva mudrost kao tehniku upravljanja, koja ne razumije da se civilizacija mjeri suosjećanjem, a ne brzinom ili mogućnošću konzumiranja, osuđena je na smrt. (Hedges i Kumar, 2009.)

Str. 49

21. COM (2007) 391 završno, dostupno na http://eur-lex-europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=LEGISSUM:I35010.22. Vidi http://ec.europa.eu/sport/library/policy_documents/eu-physical-activity-guidelines-2008_en.pdf.

3.1. Vrijednost TZK-aPredmet TZK nije ograničen samo na treniranje tjelesnih vještina te ima više od samo rekreativne dimenzije. Uključivanjem u mnoge tjelesne aktivnosti, učenik dobiva znanja i uvide utemeljene na načelima i konceptima poput „pravila igre“, fair playa i poštovanja, taktike i svjesnosti o tijelu te društvene osviještenosti povezane s osobnom interakcijom i timskim postignućima. Ciljevi koji nadilaze TZK i sport – poput dobrog zdravlja, zdravog osobnog razvoja i društvene inkluzije – daju dodatnu težinu ovom predmetu u školskom kurikulu. Društvena vrijednost TZK-a i sporta navedena je u raznim dokumentima poput Bijele knjige o sportu u kojoj je Europska komisija istaknula kako vrijeme provedeno baveći se sportom, u školi ili u izvanškolskim aktivnostima, može imati značajne obrazovne i zdravstvene koristi.21 U Smjernicama o tjelesnoj aktivnosti za bolje zdravlje iz 2008. godine,22 Radna skupina za sport i zdravlje Europske unije pozvala je na pridavanje veće pozornosti tjelesnim i psihičkim zdravstvenim problemima uzrokovanim odbijanjem sudjelovanja u tjelesnoj aktivnosti među mladima te sve bržem povećanju sjedilačkog načina života i pretilosti. Radna je skupina procijenila da se čak do 80% djece školske dobi uključuje u tjelesne aktivnosti samo u školi te su preporučili kako bi se djeca te dobi svakodnevno trebala baviti laganom tjelesnom aktivnošću u trajanju od barem jednog sata. Dovoljno vremena posvećenog sportu i tjelesnoj aktivnosti u školi, kao dio službenog kurikula ili izvanškolskih aktivnosti, može imati značajni doprinos zdravijem stilu života.

Veliki broj inicijativa pokušava povezati znanje, obaveze države i situaciju u učionici. Program Vijeća Europe Pestalozzi temelji se na dugoj povijesti suradnje na području stručnog usavršavanja i edukacije. Program je nastao prvotno kao subvencionirana shema te se razvio s ciljem odgovaranja na izazove istaknute na Trećem samitu čelnika država i vlada Vijeća Europe 2005. godine. Povezivanjem politike i prakse, ovaj program razmatra kako se obrazovne politike mogu najbolje prenijeti u svakodnevnu praksu poučavanja i učenja uz željeni cilj te prepoznaje ključnu ulogu koju obrazovani stručnjaci imaju u tom procesu i bavi se stjecanjem kompetencija: specijalističkih i


23. Vidi www.coe.int/t/dg4/education/pestalozzi/Source/Documentation/Pestalozzi1_TeacherEducationFor Change_EN.pdf.24. Vidi www.oecd.org/berlin/43541636.pdf za istraživanje TALIS (OECD 2009).

3.2. Profesionalni razvoj

predmetnih kompetencija koje se moraju nadopuniti transverzalnim znanjem, vještinama i stavovima ako im je cilj stvarati rezultate u političkim, društvenim, gospodarskim i ekološki održivim demokratskim društvima buduće Europe.23

Postojanje zakona odgovornošću, slobodom i obavezama omogućuje simetriju u pronalaženju ravnoteže između škole i društva. Rješenje je osnažiti kapacitet za pomake na svim razinama bez obzira u kojoj državi živjeli, a kritička svjesnost rezultat je obrazovanja koje potiče održivi razvoj pojedinaca koji žive u jednakosti, imaju jednake prilike i međusobno se poštuju. Obrazovanje je pravo, ali mora biti kvalitetno i usmjereno na društveni, emotivni, �zički i kognitivni razvoj unutar postojeće okoline kako bi moglo podržavati demokratske akcije. Zbog toga su učenicima potrebne vještine, znanja, vrijednosti i stavovi za cjeloživotno učenje i za život (Žnidarec Čučković 2014). Kako bi taj proces bio jači i održiviji, vrlo je važno ojačati sve sudionike tog procesa. Trebalo bi u obzir uzeti društvene grupe i promjenjive strukture sudjelovanja u organizacijama i društvu s posebnim fokusom na pojedince. Razvoj svakog ljudskog bića i njegova odnosa s drugima trebao bi biti prirodan. Identitet i integritet trebali bi se razvijati osobnom odgovornošću i spremnošću na akciju. Potreba za pozitivnom regulativom nastala je zbog isključivanja i diskriminacije. U slučajevima kada je takvo ponašanje u porastu, pojedinac može poduzeti a�rmativnu akciju.

Mnogi nastavnici smatraju kako profesionalni razvoj ne ispunjava njihove potrebe: više od polovice ispitanika 2009. godine željelo je više od onoga što su dobili u prethodnih 18 mjeseci.24 Prema de�niciji, profesionalni razvoj može se pružiti u tri obrazovna sektora – formalnom, neformalnom i informalnom, a može biti dostupan preko vanjskih stručnjaka u obliku tečajeva, radionica ili programa formalnih kvali�kacija, suradnjom među institucijama,

Str. 51

25. Hayes Mizell, Why professional development matters, Learning Forward, Oxford OH, 2010. Vidi https://learningforward.org/docs/pdf/why_pd_matters_web.pdf?sfvrsn=0.

klubovima ili mjestima u lokalnim zajednicama poput uvida u nastavu ili unutar institucija u kojima učitelji, treneri, suci i ostali rade, volontiraju ili povremeno sudjeluju. Profesionalni razvoj može se provoditi vođenjem tima/mentorstvom, zajedničkim planiranjem i poučavanjem ili dijeljenjem dobre prakse. Može se odvijati putem interneta ili uživo (tečajevi ili radionice, konferencije ili seminari, programi osposobljavanja, uvidi u nastavu, sudjelovanje u mreži učitelja, istraživanje, mentorstvo/edukacija/hospitacije, čitanje i sudjelovanje u neslužbenom razgovoru).

U svakom slučaju, istraživanje je prema Mizell25 pokazalo kako su kvaliteta poučavanja i vodstvo škole najvažniji faktori u poboljšanju postignuća učenika. Kako bi učitelji, učenici i načelnici okruga bili što učinkovitiji, potrebno je kontinuirano širiti svoja znanja i poboljšavati vještine s ciljem implementiranja najboljih obrazovnih praksi. Pedagozi uče kako pomagati učenicima da uče na najvišoj razini. Isto vrijedi i za predmet TZK. Poznato je da učinkovitost profesionalnog razvoja ovisi o tome koliko ga pažljivo pedagozi zamisle, isplaniraju i implementiraju. Tako čak i jedna osoba može započeti s izradom strukture za �eksibilno i inovativno iskustvo učenja za pojedince ili grupe. Ciljevi bi mogli biti informacije, integracija i komunikacija koja bi poboljšala učenje učenika što bi dovelo do sudioničkog i inkluzivnog iskustva učenja, relevantnog konstrukta učenja koji je povezan sa stvarnim svijetom, intelektualno izazovnim konstruktom ili raznim vrstama ocjenjivanja dok istovremeno podržavaju društveni razvoj i izgradnju odnosa.

Uz to što se učenicima pomaže da ovladaju samom srži predmeta, moramo se zapitati pomažemo li im:

u kritičkom razmišljanju?u rješavanju problema?da budu dobri u komunikaciji?


… a kada odgovorimo na ta pitanja, moramo si postaviti još pet pitanja:

Tehnologija nam je dala mogućnost stvaranja resursa koje mogu koristiti svi članovi neke zajednice što je posebno vrijedno za pojedince koji nemaju inicijativu te ne ispunjavaju svoj potencijal. Internetske mreže mogu imati kulturu koja promiče inicijativu i ljudi mogu postati proaktivni, angažirani, predani pokretači obrazovanja te mogu pridonijeti u privlačenju i korištenju najboljih praksi i ideja. Opcije poput delegiranja i decentraliziranja odgovornosti mogu zamutiti tradicionalne linije između različitih pozicija u obrazovanju i to nije svima drago, a pojedinci mogu iskoristiti priliku i imati aktivni, samopokretački pristup, dok je drugima potrebno više poticaja.

Sloboda preuzimanja inicijative može pretvoriti suzdržane pojedince koji ne postižu svoj potencijal i koji su usredotočeni na proces, u aktivne, entuzijastične i predane timske igrače koji jačaju svoje obrazovne rezultate. Na

da budu dobri suradnici?da budu �eksibilni i prilagodljivi? da budu inovativni i kreativni?da imaju globalne kompetencije? da budu �nancijski, digitalno, vizualno, kritički i tradicionalno pismeni?da vladaju informacijom, medijima i alatima? da budu osposobljeni vještinama za 21. stoljeće?

jesmo li dirnuli u strast i vlasništva sudionika? uključujemo li vanjske partnere koji daju novu perspektivu? koristimo li tehnologiju za razvoj suradnje? poučavamo li nove podatke ili postojeće podatke na nove načine? osposobljavamo li sudionike da promisle o upotrebi novih resursa?

Str. 53

3.3. Pristupi poučavanja

kojem god položaju bili u sustavu ili u neformalnom okruženju, pokušajte pronaći svrhu, stvorite viziju, poduzmite potrebne korake i pokrenite svoj profesionalni razvoj kritičkim razmišljanjem i revizijom procesa.

Didaktički pristup poučavanja de�niran je kao vrsta poučavanja kojom se informacije prenose direktno od učitelja prema učeniku: učitelj odabire temu poučavanja, kontrolira poticaj, traži odgovor od djeteta, procjenjuje djetetov odgovor i omogućuje vježbanje točnog odgovora i davanje povratne informacije za netočne odgovore. Didaktički pristup temelji se na nizu koncepata iz bihevioralne teorije, uključujući skupne provjere, uvjetovanje sudionika, oblikovanje, poticanje, povezivanje i utvrđivanje. Sada dolazimo do šireg smisla de�nicije koja vodi do teoretske i praktične primjene poučavanja i učenja. Normativne, instrumentalne, formativno-obrazovne i kognitivne funkcije didaktike pomažu nam u stvaranju holističkog pristupa djetetu ili odrasloj osobi.

Druga je opcija iskustveno učenje u kojem ljudi samostalno uče na nestrukturirani način o temi za koju su zainteresirani.

S druge strane pristup temeljen na kompetencijama pruža zadovoljstvo, jača i osnažuje. Ovdje se voditelji zajedno sa svojim sudionicima fokusiraju na svjesnu re�eksiju na način pun poštovanja i motivacije fokus na svjesnu re�eksiju. Važno je koristiti sredstva i metode koji osnažuju obrazovne stručnjake da unaprijede svoje transverzalne stavove, vještine, znanja i shvaćanja (TAKS i CDC) te pokrenu akciju u svojim kontekstima na polju TZK-a. Ove se komponente ne mogu poučavati bez re�eksije na vlastito stajalište prema istima. Učenici moraju biti pozvani na stvaranje aktivnosti poučavanja koje podržavanju razvoj transverzalnih kompetencija te promišljati o svom vlastitom rastu i razvoju suradnjom i re�eksivnim metodama, kao i na učenje usmjereno sebi i vršnjacima.


stvaranje sigurne zone za učenje – heterogene grupe mogu biti sumnjičave, a radni odnosi trebali bi se bazirati na povjerenju, na mjestu za ispunjenje potreba i očekivanja, s pravilima, transparentnošću, raspravama i različitosti. Aktivno slušanje i �eksibilnost mogu pomoći u stvaranju sigurne zone učenja.

korištenje ruku, srca i glave – pri planiranju aktivnosti ili bilo kojeg procesa učenja imamo na umu očekivane ishode koji uključuju spoznaju, emociju i aktivno iskustvo u smislu učenja kroz rad. Možemo uključiti čitanje, interpretiranje, raspravu, simulacije, projekte i igranje uloga, uključujući i emotivna iskustva i ocjene.

suradničko učenje – zahtijeva suradnju među sudionicima i voditeljima u stvaranju rasporeda učenja i zajedničkih ciljeva, sadržaja i metoda. Osnovni su principi: pozitivna međuovisnost, osobna i grupna odgovornost, promicanje interakcije, individualne i grupne vještine i grupno procesiranje. Postoje tri prepoznatljiva stila: formalno i neformalno suradničko učenje te suradničke osnovne grupe/inicijative.

promicanje aktivnog sudjelovanja – uzimamo u obzir dobrobit grupe i pojedinaca tako da podrazumijevamo njih i njihovo znanje i iskustvo kao resurs. S time je potrebno osnažiti samosvijest uključivanjem različitih i autentičnih perspektiva. Dijeljenjem odgovornosti i moći, utječemo na odgovornost i dobivamo veći utjecaj i kredibilitet.

komunikacija i strategije izgradnje mira – svaka osoba je nekoj drugoj osobi model. Nije bitno u kojoj ste ulozi ili u koliko njih. Prijenos nenasilne komunikacije, medijacije i izgradnje mira zahtijevaju omogućavanje na transformativan način, posebice na polju emocija. Ovdje se mogu koristiti mnoge metode poput igranja uloga, energetskih aktivnosti, teatra ili glume. Napravite ih tako da nemaju točne odgovore radi kritičkog promišljanja i izvještavanja.

pomiješane metode – stilovi učenja su različiti pa bi procesi trebali biti kreativni i raznoliki tako da utječu na različite osjete i stimuliraju motivaciju sudionika. Dobro uravnotežen dinamički proces kombiniran s tihim

Pri planiranju aktivnosti ili cijelog procesa učenja, potrebno je razmotriti sljedeće točke:

Str. 55

26. Vidi https://www.coe.int/en/web/pestalozzi/modsport.

3.4. Najbolje prakse i ideje za promicanje tolerancije i različitosti

Pedagoški pristupi koji stimuliraju i osnažuju učenike da se aktivno uključe te oni koji čine učenje namjernim, naglašavaju aktivni aspekt učenja otkrivanjem i re�eksivnim promatranjem te metodu pokušaja i pogrešaka, kao i potencijal za rast koji dolazi s izazovima i/ili suradnjom. Oni su holistički u smislu da utječu na cijelu osobu, sve osjete te široki raspon područja na kojima učenik djeluje kao zbiljski ili potencijalni agent promjene u društvu. Voditelji oblikuju raspored učenja u kojima njihovi sudionici mogu iskusiti, osvrnuti se i razviti svoje postojeće vještine i resurse te s vršnjacima razviti vlastite.

Ciljevi TZK-a i sporta pokrivaju široki niz �zičkih, društvenih i etičkih pitanja, ali često postoji nedostatak implementacije tih ciljeva u svakodnevnoj praksi. TZK i sport imaju potencijal za promicanje i razvoj vještina koje odražavaju ljudska prava, ljudsko dostojanstvo i suradnju, uključujući i konstruktivan stav pun poštovanja prema sebi i drugima. Tečaj usavršavanja za trenere u programu Pestalozzi, zajedno s EPAS-om, stavio je u središte doprinos TZK-a i izvanškolskog sporta za osobni razvoj te transverzalne ciljeve obrazovanja – posebice kako se

samostalnim radom, trebao bi pružiti sudionicima zadovoljstvo. Dobro je koristiti aktivne metode poput igara, rasprava i grupnog rada pomiješanog s promatranjem i re�eksijom.

praćenje – formativno ocjenjivanje ili zadatak sredstvo je koje učitelji koriste da učenicima daju povratnu informaciju i/ili usmjeravaju svoje poučavanje. Nije uključeno u ocjenu i ne treba se koristiti za procjenu rada učitelja. Oba se uzimaju u obzir u sumativnom ocjenjivanju. Mogu se koristiti: sumarizacija, popis triju stvari, Vennov dijagram, vizualizacija, kvizovi, diorame, posteri, mape s dokumentima, kolaži, ABC knjige, metakognicija, promatranje jezika tijela, palac gore/dolje/u sredini, termometar, SMS-aj odgovor, zamijeni grupe i tako dalje.


razvijati jasan, konceptualni okvir za TZK i sport, uključujući njihovu orijentaciju i rasponrazvijati stavove, vještine i znanja o učinkovitim metodama i za učinkovite metode razvoja TZK-a u školamapostati svjestan složene i često kontradiktorne stvarnosti u sportu i TZK-uotkriti poveznice/odnose/spojeve između sporta/TZK-a i ljudskih prava/demokracijeublažiti neke probleme i vratiti veselje za tjelesnu aktivnost bez kršenja pravarazviti iskušane i ispitane edukativne materijale i primjere praksa / radnji za edukatore stvoriti zajednička stajališta o kompetencijama obrazovnih stručnjaka u TZK-u i sporturazviti prikladnu metodologiju za uspješno treniranje i poučavanje u TZK-u i sportustvoriti mrežu obrazovnih stručnjaka sposobnih da nastave edukaciju na međunarodnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razinirazviti svjesnost vlastitih praksi s osobnom odgovornošću kako bi postao re�eksivnim aktivnim praktičaromistraživati nove izazove etike u sportskoj realnosti.

vrijednosti koje promiče Vijeće Europe poput tolerancije, međukulturnog razumijevanja i različitosti, mogu promicati u nastavi TZK-a i izvanškolskim sportovima.

Sudionici su bili iz država potpisnica Europske kulturne konvencije te su uglavnom bili predavači nastavnicima TZK-a svih dobnih skupina u programima osposobljavanja nastavnika, ali i instruktora i trenera koji rade u školama i posebnim izvanškolskim sportskim aktivnostima. Pozvani su bili i zdravstveni radnici koji sudjeluju u školskim i izvanškolskim aktivnostima povezanim sa sportom, uključujući psihologe i učitelje, zajedno s nastavnicima i predstavnicima nevladinih udruga, s općim ciljem educiranja tih stručnjaka da postanu multiplikatori za standarde i vrijednosti Vijeća Europe za obrazovanje i sport. Nakon istraživanja područja i s jasnim shvaćanjem predmeta u interdisciplinarnom kontekstu, ovo su bili očekivani ishodi:

U skladu s ovim očekivanjima – i promišljanjima o alatima i metodama koje su osnažile obrazovne stručnjake i poboljšale njihove transverzalne vještine i znanja na području TZK-a – fokusirali smo se na stavove, vještine i znanja i razumijevanja.

Str. 57

Stavovia. Prihvaćanje raznolikosti kao pozitivne vrijednosti za okoliš i preživljavanje ljudskog roda. b. Spremnost preuzeti odgovornost te biti odgovoran za osobne aktivnosti i izbore. c. Spremnost na djelovanje – i ohrabrivanje ostalih da djeluju – protiv diskriminacije, predrasuda, stereotipa i nepravde. d. Prihvaćanje činjenice da svaki pojedinac različito gradi znanja. e. Prihvaćanje činjenice da osobne akcije mogu odražavati vlastite osobne vrijednosti i uvjerenja autentičnije od riječi.

Vještinea. Spremnost da drugi izraze svoja uvjerenja, vrijednosti, osjećaje i ponašanje te prikladna reakcija na iste.b. Spremnost procjene situacija i problema pri traženju rješenja sa svim uključenim stranama. c. Sposobnost promicanja mirnog suživota. d. Sposobnost nošenja sa složenim problemima i izbjegavanje jednodimenzionalnih odgovora. e. Sposobnost suočavanja s izazovima sumnje i nesigurnosti.

Znanja i shvaćanjaa. Razumijevanje glavnih koncepata povezanih s različitošću (kultura, identitet, jednakost, empatija, predrasuda, stereotip, diskriminacija, rasizam, građanstvo, globalna međuovisnost, održivost). b. Shvaćanje kako svaka grupa ima svoju strukturu moći. c. Znanje o različitim oblicima diskriminacije i nasilja. d. Razumijevanje kako na značenja koncepata utječu konteksti i odnosi moći. e. Shvaćanje subjektivne prirode svih znanja o sebi i drugima.


27. Vidi www.coe.int/en/web/pestalozzi/modsport.

Program se sastojao od dva modula s pauzom od šest mjeseci kako bi se dalo dovoljno vremena za razvoj materijala. Modul A sastojao se od četiri dana edukacije podijeljene u četiri faze: „Početna linija“, „Kretanje radi učenja“ i „Učenje kretanja“ te „Priprema, pozor, sad!“. Te su faze dale moguće odgovore na pitanja poput zašto, zbog čega, od koga i kako u postavljanju konteksta TZK-a i sporta za ljudska prava i demokraciju danas. Ekipa voditelja odlučila je raditi s de�nicijama, gorućim problemima, učiteljskim praksama, posljedicama različitih metoda i obrazovnih strategija. Naglasak je bio na profesionalnoj i osobnoj re�eksiji sudionika o transverzalnim stavovima, vještinama i znanjima (TASK) tijekom vršnjačkog učenja. Voditelji su pripremili i zajednički vodili većinu sesija, što je rezultiralo bogatstvom i dubinom predavanja te raznolikošću aktivnosti.

Modul B počeo je radom na širem rasponu pitanja o sadržaju sporta i TZK-a te popunjavanjem praznina iz prethodnog rada. Namjera je bila ojačati povezanost među temama s transverzalnim stavovima, vještinama i znanjima, dokumentom osnovne pretpostavke (BAD) i praksom sudionika. Fokusirali smo se na povećanje kompetencija sudionika u pedagogiji i metodologiji programa Pestalozzi uključivanjem sesija s učenjem kroz rad. Sudionici su nastavili raditi u vođenim grupama kako bi završili probne sesije iz uvodnog zadatka te su bili zamoljeni da implementiraju neke od svojih nastavnih materijala probne sesije na grupi ostalih sudionika i edukatora. U kratkom osvrtu nakon svake probne sesije, dobili su usmenu i pismenu povratnu informaciju s prijedlozima za poboljšanje. Time su sudionici bolje shvatili značenje i praksu suradničkog učenja i kritičkih povratnih informacija.

Materijali27 nastali na oba modula mogu se koristiti i dostupni su na mreži, a u nastavku je kratki opis jedinica i raznih tema.

Str. 59

Rad s različitosti u nastavi TZK-a Ovi nastavni materijali – za radionicu stručnog usavršavanja u trajanju od četiri sata za 20 nastavnika TZK-a u srednjim školama – bave se problemima različitosti u nastavi TZK-a. Radionica se jednostavno prilagođava radu s drugim problemima u TZK-u te uključuje perspektivu suca. Izradio Ronald Zammit, Malta.

Fair play i ljudska prava: što? zašto? kako? Ideja je ovih materijala pomoći nastavnicima da suradničkim metodama istražuju i shvate fair play. Iskustvene su aktivnosti napravljene da prodube shvaćanje fair playa u sudionika, da uvide svoje jake strane i ograničenja, da ih se uključi u davanje kritičke povratne informacije i razviju strategije i aktivnosti za pravednu igru. Uključuje sljedeće aktivnosti.

Pomoću izjava s kojima se polaznici slažu ili ne slažu te prepoznavanjem i dovođenjem njihova znanja u pitanje (što?) sudionici će početi kritički razmišljati što znači fair play te naučiti svoju ulogu (zašto?) u promicanju i pridržavanju fair play prakse (kako?).

Tijekom igranja uloga mogućih scenarija fair playa, sudionici bi trebali asertivno i samopouzdano komunicirati s ostalima pomoću verbalnih i neverbalnih vještina. Plan je napraviti povelju o fair playu kao i popis dobrih praksi o vrijednostima komunikacije i poštovanju prava drugih. Izjave o fair playu mogu pozitivno utjecati na školsko okruženje, a popis dobrih praksi može se implementirati u nastavi na posebnom predmetu TZK.

Edukacija je namijenjena grupi od 20 ljudi. Treneri bi trebali napraviti određene prilagodbe prema broju sudionika koje imaju (npr. pri organizaciji sesije s grupnim radom ili u vezi s potrebnim prostorom). Izradio George Yiallourides, Cipar.


Kako stilovi poučavanja mogu promicati ljudska prava u TZK-uOva radionica u trajanju od četiri sata istražuje ljudska prava, stilove poučavanja i implikacije u nastavi TZK-a te je namijenjena grupi od 20 studenata kineziologije, ali se može koristiti i za interni profesionalni razvoj. Aktivnosti istražuju kršenje ljudskih prava u našim društvima, kršenje ljudskih prava u sportu te ulogu medija, stilova poučavanja i implikacija za učitelje TZK-a. Aktivnosti s igranjem uloga promiču empatiju i podržavaju učitelje u re�eksiji o svojoj praksi vezano za ljudska prava i stilove poučavanja. Izradila Jana Vašíčková, Češka Republika.

Isključivanje u nastavi TZK-a: Kako je prepoznati i kako se s njome nositiTZK je jedno od područja u kojem bi se elementi obrazovanja trebali ojačati. Društveno učenje posebno je prisutno u sportskim igrama gdje sudionici – usvajanjem pravila igre – uče o odnosima u grupi. Njihovi interesi podređeni su interesima grupe, međusobnom pomaganju, obzirnosti, razumijevanju i prihvaćanju različitosti.

Ovi materijali fokusiraju se na probleme isključivanja u nastavi TZK-a. Dovode u pitanje kako povećati svjesnost o ovom problemu. Upotrebom posebnih primjera iz iskustva, sudionicima se može pomoći da identi�ciraju različite vrste situacija isključivanja te da im se pruže metode i savjeti kako se s njima nositi. Izradile Špela Bergoč i Goražd Sotošek, Slovenija.

Etika i vrijednosti u TZK-uOvi nastavni materijali bave se pitanjima etike i morala u TZK-u i dovode u pitanje ideju kako su TZK, sport i natjecanja nekako odvojeni od stvarnog svijeta i ograničeni na stvarnost u kojoj etički i moralni kodeksi ne vrijede. Sastoje se od aktivnosti koje omogućavaju sudionicima da razviju bolje shvaćanje etičkih i moralnih pitanja u TZK-u te njihovoj ulozi kao nastavnika. Svaka predstavljena aktivnost temelji se na prethodnoj i iako se neke mogu koristiti samostalno ili im se metodologija može prilagoditi da se usmjere na druge probleme/potrebe, preporučuje se planirati aktivnosti u navedenom redu. Izradili Claude Scheuer i Jean-Luc Thill, Luksemburg.

Str. 61

Sportski projekti i projekti u TZK-u s ljudskim pravima kao normomCilj je ovih materijala pružiti podršku razvoju sportskih projekata i projekata u TZK-u koji se fokusiraju na promicanje ljudskih prava. Podržavaju vezu između ljudskih prava, sporta i TZK-a te razvoja projekata, a također naglašavaju važnost suradnje u izradi i implementiranju projekata. Materijali su napravljeni za četiri sesije od 90 minuta i grupu od 20 sudionika. Izradio António M. Rodrigues, Portugal.

Olimpizam – demokracija i ljudska pravaVrijedna pravila poput ljudskih prava, principa i vrijednosti olimpizma postoje kako bi se osigurala pravedna igra ograničavanjem moći nekih igrača nad drugima. Navedena pravila moraju se odnositi na sve igrače i biti univerzalna. Ovim se nastavnim materijalima razvija re�eksija na način na koji učitelji mogu promicati ta opća prava i načela u svom poučavanju, posebice kada je riječ o sportskim pitanjima. Usmjereni su ne samo na nastavnike TZK-a već sve učitelje koji se žele uključiti u obrazovanje o ljudskim pravima sa svojim učenicima. Izradila Phani-Anna Poiriazi, Cipar.

Uključenost učenika u proces učenjaOvi nastavni materijali sastoje se od tri dijela. Prvi dio predstavlja izmijenjene igre s ciljem jačanja motivacije učenika i veću uključenost u aktivnost. Drugi dio tiče se zajedničkog života i suradničkog učenja. Odvija se u dijelu kurikula u kojemu je tema učenje plesa. Studenti u svojim grupama smišljaju kako predstaviti i poučavati osnovne korake poput engleskog valcera i četvrt plesnog okreta. Treći dio sastoji se od igranja uloga u kojem učenici vide nepoštovanje ljudskih prava i reagiraju na njega. Izradio Antonio Perić, Hrvatska.


Poštovanje ljudskih prava u TZK-uPoštovanje ljudskih prava vrlo je važno za izgradnju zdravog društva. Tijekom nastave TZK-a trebali bismo vrlo pažljivo birati aktivnosti kako bismo bili sigurni da naši nastavni satovi promiču vrijednosti ljudskih prava, u čemu veliku ulogu imaju nastavnici TZK-a. Naime o njima ovisi kako će u svom poučavanju koristiti i primjenjivati metode koje mogu ojačati demokraciju i ljudska prava, boriti se protiv diskriminacije, nepravde i predrasuda. Materijali daju nastavnicima mogućnost da razmisle o svojim praksama te im pomažu da razviju stilove poučavanja koji mogu doprinijeti poštovanju ljudskih prava. Izradila Katarzyina Pankowska-Koc, Poljska.

Razmišljanje o ljudskim pravima Ovi nastavni materijali osvrću se na ljudska prava te kršenje istih kroz nastavu TZK-a u osnovnim školama. Materijali jednakog sadržaja koriste se u praktičnoj stručnoj nastavi te internoj edukaciji s ciljem predstavljanja kršenja ljudskih prava igranjem uloga, videozapisima i raspravama. Izradila Dana Masarykova, Slovačka.

Motivacijska klima u TZK-u i sportu: kako promicati aktivni stil života, demokraciju i ljudska pravaVeliki broj istraživanja pokazao je kako nastavnici TZK-a i sportski treneri mogu stvoriti motivacijsku klimu povezanu s uspjehom. Nekoliko je radova na tu temu pokazalo kako je motivacijska klima koja uključuje zadatke u TZK-u i sportu povezana s prilagodljivijim ponašanjem, afektivnim i kognitivnim ishodima, dok je egoistična klima povezana s manje prilagodljivim ishodima. Naime motivacijska klima koja uključuje zadatke pozitivno je povezana s dva osnovna koncepta ovih nastavnih materijala, a to su redovno sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima (�zičkim stilom života), demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima. Svrha je ovih materijala razviti stavove, vještine i znanja studenata kineziologije o tome kako uspostaviti motivacijsku klimu u svojoj nastavi/treninzima. Izradio João Martins, Portugal.

Str. 63

Debata kao sredstvo pri poučavanju demokracije i ljudskih prava TZK-om i sportomMaterijali se sastoje od dva dijela. Prvi je dio namijenjen učiteljima drugih predmeta koji žele koristiti debatu kao sredstvo poučavanja demokraciji i ljudskim pravima. Sudionici se uče kako koristiti debatu u svojoj nastavi te učiti o različitosti, načelima debate, strategijama debate i prosuđivanju. Drugi dio je pravi debatni turnir organiziran za učenike iz različitih dijelova države koje zanimaju ljudska prava, problemi mladih i problemi u sferi TZK-a i sporta. Izradila Vailantsina Liauchuk, Bjelorusija.

Razvoj i stvaranje jednakih prilika nastavom TZK-a na leduOvi nastavni materijali fokusirani su na procjenu pet aktivnosti na ledu te jednom sesijom za raspravu. U ovom slučaju učitelji, učenici i voditelji pokušavaju pronaći načine kako kompenzirati različite vještine na ledu bez smanjivanja motivacije (među motiviranim studentima) te istovremeno pokušati povećati motivaciju (za manje motivirane studente). Provjerite imaju li svi učenici dobru opremu (klizaljke, kacige, rukavice) jer je sigurnost najvažnija. U prvoj aktivnosti zabilježite ponešto o vještinama učenika jer vam to pomaže pri organiziranju grupa. Izradio Antti Jokinen, Finska.

Promicanje inkluzije igrama s loptomIgre s loptom mogu se koristiti u nastavi TZK-a za razvoj vještina suradnje učenika. No u kontekstu natjecanja gdje su igrači prvenstveno koncentrirani na bodovanje i pobjedu, u tradicionalnim načinima igranja može doći do kršenja vrijednosti ljudskih prava poput solidarnosti, poštovanja, inkluzije i fair playa. Ovi materijali imaju za cilj razviti metode koje im mogu biti protuteža te koje mogu ojačati učenike da razviju inkluzivi način igre pun poštovanja. Pomoću suradničkog i iskustvenog učenja, polaznicima se uvode načela igara s odbijanjem lopte te ih se ohrabruje na re�eksiju o vlastitim praksama kao učenika. Izradila Annepetra Røkke Jenssen, Norveška.


Konstruktivno natjecanje za sveOvi nastavni materijali pripremljeni su za četiri dvosatne interne edukacije za grupe od 20 do 24 nastavnika TZK-a. Bave se utjecajem medija na sudjelovanje učenika tijekom nastave TZK-a i sportova. Ohrabruju nastavnike na razvoj aktivnosti koje promiču konstruktivno natjecanje istovremeno osiguravajući sudjelovanje svih učenika. Izradila Andra Fernate, Latvija.

Kreativnost i uključenost u TZKOvi edukativni materijali sastoje se od šest aktivnosti koje se mogu raditi svaka posebno ili u jednom danu, a glavni im je fokus na interakciji između učenika i nastavnika/trenera, dok se pozitivna atmosfera može postići mnogim kreativnim pristupima.

Kolektivno učenje stvara jaki oblik angažiranosti i razumijevanja jer učenje nastaje iz iskustva učenika. Vježbe moraju promicati stvaranje dobrih grupa i pozitivne atmosfere u grupi. Trener bi trebao poticati otvorenost, dijalog, osjećaj sigurnosti i sudjelovanja. Izradila Ruta Dadeliene, Litva.

Djelovanje protiv diskriminacije u TZK-u i sportuTZK i sport važna su područja sa širokim značenjem u kojem se može odvijati razvoj mira i ljudskih prava. Zbog toga nastavnici TZK-a imaju ključnu ulogu. S ovim materijalima nastavnici TZK-a imaju priliku osvrnuti se i razmijeniti ono što bi bio „visokokvalitetan“ TZK, što bi dovelo do promicanja integracije, mira, pravednosti i jednakosti. Povećanjem svjesnosti o različitim oblicima diskriminacije i nasilja, učitelji mogu razvijati nove vještine kako bi poboljšali suradnju, ljudsko dostojanstvo i poštovanje prema svojim učenicima. Izradila Zlata Crnogorčević, Crna Gora.

Str. 65

Stvaranje inkluzivne i sigurnije okoline za učenje te sprječavanje nasilnih radnji u TZK-u izmijenjenim igramaOvi materijali koje predstavljaju dva edukatora, sastoje se od dva dijela koji se fokusiraju na različite aspekte TZK-a. Svaki od dva edukatora ima svoju vlastitu ulogu, ali si također mogu i međusobno pomagati. Nastavne materijale napravili su nastavnici koji je i provode te je zatim upravo oni diseminiraju među svojim učenicima.

Važno je pažljivo dati upute i, ako je potrebno, biti prisutni i odmah reagirati. Re�eksija je ključna i potrebno je biti fokusiran na nastavnika i učenike jer u ovoj jedinici svi uče. Izradile Elvira Baze i Majlinda Hala, Albanija.

Metode poučavanja i učenja u TZK-u za demokraciju Kako TZK može pridonijeti promicanju demokracije modernim metodama poučavanja? Cilj materijala je razviti re�eksiju na temu demokracije u sportu. Je li sport kontradiktoran s demokracijom? Kako se možemo nositi s primijećenim kontradikcijama, posebice kada se radi o TZK-u? Kako sport i TZK mogu postati načini da se borimo protiv diskriminacije, predrasuda i nepravde? Ovom jedinicom nastavnici TZK-a imaju priliku dovesti u pitanje svoju disciplinu te saznati kako demokratično poučavati te kako poučavati demokratske vrijednosti pomoću modernih metoda. Izradio Olegas Batutis, Litva.

Stvaranje istinske inkluzivne okoline u TZK-uCilj je ovih materijala za četverosatnu radionicu poduprijeti nastavnike TZK-a kako bi stvorili istinski inkluzivnu okolinu za sve učenike fokusirajući se na metode grupiranja i stvaranje izmijenjenih igara ujedno se baveći pitanjima poput nejednakosti, kršenja ljudskih prava i isključivanja u TZK-u. Idealni broj sudionika je između 20 i 24. Izradila Monika Baran, Poljska.


3.5. Pregled okvira, konteksta i temeljnih polazištaEdukativne materijale koji slijede izradile su Rose-Marie Repond, Angeliki Aroni i Ana Žnidarec Čučković za serije modula programa Pestalozzi kako bi povezale sudionike s pristupom utemeljenim na kompetencijama u TZK-u i sportu. Ovdje su za opću upotrebu navedeni dozvolom autorica, što iznimno cijenimo, te sekretarijatom programa Pestalozzi. Autorice su zajedno napravile odabir iznimno potrebnog pedagoškog i didaktičkog pregleda za učenje i razumijevanje na holističkom polju u TZK-u i sportu.

Str. 67

4. Priprave za nastavu4.1. Izrada plana, igranje s de�nicijama

– što bi trebao biti TZK?

Vrijeme: 90 minutaSudionici: pet grupa – svaka po pet ili šest članova

Str. 69

učenje o osnovnim elementima suradničkog učenjadobivanje uvida i znanja o teoretskom okviru TZK-ausporedba trenutnih vlastitih opažanja o TZK-u i sportu iz perspektive ljudskih prava i demokracijeplaniranje implementiranja suradničkog učenja u vlastitoj praksiidenti�ciranje mogućih pitanja o suradničkom učenju u TZK-u i sportushvaćanje važnosti ljudskih prava i demokracije na ovom području

Tragač: njihov je zadatak olakšati procese u grupi. Oni moraju držati grupu unutar fokusa u svakom danom zadatku. Naprimjer: redar može redovito provjeravati jesu li se rezultati grupe saželi kako bi grupa mogla nastaviti dalje sa zadatkom.

4.1.1. PregledKonstruiramo znanje s našim de�nicijama TZK-a, sporta, ljudskih prava i demokracije te stvaramo to znanje međuovisnim sa strategijama suradničkog učenja. U ovoj aktivnosti radimo plan osnova za predmetno područje kako bismo postigli zajedničko razumijevanje. S tim ciljem koristimo strategije suradničkog učenja – stvaramo slagalicu.

Ishodi učenja:

Materijali i priprema: 10 velikih ploča s papirima, šest raznobojnih markera za svaku od pet grupa, tiskani materijali, samoljepljiva traka. Za grupe bi trebalo pripremiti stolove s papirima i markerima. Tiskani materijal dijeli se tijekom sesije (vidi ideje u dijelu 4.1.3. u nastavku).

4.1.2. AktivnostPrvi korak: podjela sudionika u grupe – to se može učiniti na nekoliko zabavnih načina (5 minuta).

Drugi korak: u svakoj grupi odrediti uloge (10 minuta).


Treći korak: podjela sudionika u stručne grupe (slagalica) tako da su oni s markerima iste boje za istim stolom (5 minuta) te objasniti zadatak stručnim grupama (5 minuta). Svim grupama uručeni su tiskani materijali o TZK-u, sportu, ljudskim pravima, demokraciji i suradničkom učenju.

Četvrti korak: članovi grupe samostalno čitaju svoje materijale i zatim o njima raspravljaju unutar grupe kako bi došli do zajedničke odluke o znanju koje će podijeliti s ostalima (10 minuta).

Peti korak: podjela sudionika u miješane grupe stručnjaka u kojima dijele ono što su saznali i to zapisuju na papire na pločama (20 minuta).

Šesti korak: sudionici se vraćaju u svoje prvotne stručne grupe i dobivaju ploču s papirima. Svaka grupa provjerava nedostaje li nešto i raspravljaju što će napisati na sredini papira (rečenice koje najbolje opisuju okvir iz njihove perspektive – što bi TZK trebao biti?)

Sedmi korak: pišu se rečenice i postavljaju se na vidljiva mjesta u prostoriji (za buduću galeriju).

Propitivanje: slijedi nakon predstavljanja slagalice (samo središnji dio) te ispituje razumijevanje zajedničkih stavova o TZK-u.

Motivator: njihov je zadatak osigurati jednaki pristup i sudjelovanje svih članova grupe. Oni su praktični pomagači koji moraju biti sigurni da svatko jednako doprinosi grupi. Naprimjer poticatelji mogu potaknuti tiše članove grupe da se izraze, a pričljive članove da se stišaju ako je potrebno. Mjeritelji vremena: njihov je zadatak pomoći maloj grupi da bude unutar vremena pri traženju zajedničkih rješenja te pomoći grupi naći učinkovitije i brže načine da izvrše zadatak i završe na vrijeme. Pisci: njihov je zadatak osigurati da je glas svakog člana grupe uzet u obzir i zabilježen. Oni osiguravaju da je svaki član nešto napisao u završnoj verziji. Špijun: ako grupa ima problem i zapne pri rješavanju, zadatak špijuna je otkriti ideje drugih grupa. Oni moraju čekati da im grupa da jasan zadatak. Moraju biti tihi i pokušati ne ometati druge dok slušaju i gledaju. Budite pristojni i poštujte druge u njihovom radu.

Str. 71

4.1.3. Prijedlozi za tiskane materijale obrazovne jedinice 4.1Tiskani materijali koji se tiču pet cjelina (TZK, sport, ljudska prava, demokracija i suradničko učenje) mogu se sastojati od bilo kojeg teksta koji daje de�niciju o svakoj temi dokle god je objektivan i stane unutar papira veličine A4. U nastavku su neki kratki primjeri i poveznice za inspiraciju.

Prva stručna skupina: TZKTjelesna i zdravstvena kultura, TZK, obrazovni je predmet povezan s građom ljudskog tijela, koji se poučava u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, a potiče psihomotorno učenje u igri ili istraživanje pokreta s ciljem promicanja zdravlja.

U posljednje su se vrijeme razvili trendovi u TZK-u koji uključuju veću raznolikost aktivnosti osim tipično sportskih. Uvođenje aktivnost poput kuglanja, hodanja/planinarenja ili frizbija u ranoj dobi mogu pomoći učenicima da razviju dobre navike koje će nastaviti i kao odrasli ljudi. Neki učitelji su čak počeli uključivati i tehnike smanjivanja stresa poput joge, dubokog disanja i tai chija.

Istraživanja su pokazala kako postoji pozitivna povezanost između razvoja mozga i vježbanja. Stručni radovi dokazali su kako TZK može poboljšati akademska postignuća. U članku iz 2007. navedeno je znatno poboljšanje rezultata u engleskom i likovnom nakon standardnog testiranja učenika koji su imali 56 sati TZK-a godišnje u usporedbi s učenicima koji su imali 28 sati TZK-a godišnje.

Veliku ulogu u nastavi TZK-a imaju i nove tehnologije. Jedan od najprihvatljivijih i učinkovitijih je jednostavno snimanje. Tako učenici mogu vidjeti greške koje rade u aktivnostima poput bacanja ili zamahivanja. Istraživanja su pokazala kako učenici smatraju snimke učinkovitijima od toga da im netko objašnjava što krivo rade, a zatim to oni pokušavaju ispraviti. Pedagozi također koriste druge tehnologije poput pedometra i monitora za rad srca koji služe određivanju ciljeva u hodanju odnosno mjerenjem rada srca učenika.


28. Vidi https://en.wikipedia.org/wiki/Physical_education.

U nastavi TZK-a mogu se koristiti i druge tehnologije poput projektora, GPS-a i čak sustava igraćih konzola poput Kinect, Wii Fit i Dance Revolution. Projektori se mogu koristiti kako bi se učenicima pokazalo pravilno izvođenje aktivnosti ili kako se igraju određene igre. Sustavi GPS-a mogu se koristiti da bi učenici bili aktivniji vani, a učitelji mogu koristiti aktivne igre kako bi učenicima pokazali dobar način da ostanu u formi u i izvan učionice.

Pedometar se ne mora nužno koristiti da izmjeri koliko je osoba hodala, ali može pomoći da saznamo koliko u prosjeku hodamo te ih potaknuti da hodaju i više. Postoji mnogo nastavnih jedinica na razini raznih razreda koje možete koristiti kada poučavate učenike kako koristiti pedometar. Važno je da je ta aktivnost poučavanja za njih igra, posebice za mlađe učenike.28

Druga stručna skupina: sportPojmovi tjelesna aktivnost, vježbanje i sport često se koriste za iste ili slične stvari. No oni su na određene načine različiti.

Tjelesna aktivnost može se de�nirati kao svaka aktivnost koja uključuje neki oblik tjelesnog napora i dobrovoljnog kretanja kojim se troše kalorije. Takva aktivnost tjera ljudsko tijelo da radi više nego inače. Primjeri tjelesne aktivnosti mogu uključivati vrtlarenje, plesanje i šetanje psa do čišćenja snijega ili sakupljanja lišća.

Vježbanje također uključuje �zički napor, dobrovoljno kretanje i trošenje kalorija. Ovaj oblik tjelesne aktivnost je, ipak, posebno isplaniran i strukturiran te se ponavlja. Obično ne uključuje nikakav oblik natjecanja. Primjeri uključuju trčanje, skijaško trčanje, rekreativno plivanje, vožnju bicikla i aerobik.

Sport također uključuje tjelesnu aktivnost i vježbanje, ali se razlikuje po tome što ima i niz pravila ili ciljeva za trenirane kako bi se postigla izvrsnost u određenoj sportskoj vještini. Neki su sportovi pojedinačni poput golfa ili

Str. 73

29. Vidi https://rm.coe.int/16804c9dbb. 30. Vidi https://en.wikipedia.org/wiki/Sport.31. Vidi www.un.org/en/universal-declaration-human-rigths/.

plivanja, a neki su timski poput primjerice nogometa ili hokeja. Sportovi su često, ali ne uvijek, natjecateljski.

Sport uključuje sve oblike uobičajenih natjecateljskih tjelesnih aktivnosti kojima je cilj, neobaveznim ili organiziranim sudjelovanjem, koristiti, održavati ili poboljšati tjelesne sposobnosti i vještine dok su ujedno zabavne za sudionike i, u nekim slučajevima, gledatelje. Postoje stotine sportova, od onih u kojima su dovoljna samo dva sudionika do onih u kojima je potrebno stotine sudionika koji se natječu u timovima ili pojedinačno.

Sportovi se općenito smatraju aktivnostima koje se temelje na tjelesnoj spremi ili spretnosti. Najveća glavna natjecanja, poput Olimpijskih igara, uključuju sportove koji zadovoljavaju ovu de�niciju, a ostale organizacije, poput Vijeća Europe,29 za klasi�kaciju sporta koriste de�nicije koje isključuju aktivnosti bez �zičkog elementa. No niz natjecateljskih, ali netjelesnih aktivnosti, smatraju se misaonim ili umnim sportovima. Međunarodni olimpijski odbor (kroz ARISF, Udrugu sportskih federacija koju priznaje MOO) smatra šah i bridž sportovima, a SportAccord (Međunarodna udruga sportskih federacija), priznaje pet sportova bez �zičke aktivnosti, iako ograničava količinu umnih igara koje priznaje kao sportove.

Sportovi su inače organizirani nizom pravila ili dogovora kojima je cilj osigurati pravedno natjecanje i omogućiti konzistentno proglašavanje pobjednika. Pobjeda se može odrediti na �zičkim susretima zabijanjem golova ili prelaženjem ciljne ravnine ili ih određuju suci koji ocjenjuju elemente izvedbe, što uključuje objektivne ili subjektivne mjere poput tehničke izvedbe ili umjetničkog dojma.30

Treća stručna skupina: ljudska pravaKao prvi materijal za rad, vidi Opću deklaraciju o ljudskim pravima (Dodatak I). 31


Što su ljudska prava? Ljudska prava su prava svojstvena svim ljudskim bićima bez obzira na njihovu nacionalnost, mjesto prebivališta, spol, nacionalno ili etničko porijeklo, boju kože, vjeru, jezik ili koji drugi status. Svatko ima jednako pravo na svoja ljudska prava bez diskriminacije i ta su prava međusobno povezana, međusobno ovisna i nedjeljiva.

Opća ljudska prava često se izražavaju zakonom te ih zakoni jamče, u obliku sporazuma, običajnog međunarodnog prava, općih načela i drugih izvora međunarodnog prava. Međunarodna ljudska prava određuju vladama da djeluju na određene načine ili da se suzdrže od određenih djelovanja kako bi se promicala i štitila ljudska prava i osnovne slobode pojedinaca ili grupa.

Načelo univerzalnosti ljudskih prava je osnova međunarodnog prava o ljudskim pravima i to načelo, koje je prvi puta navedeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima 1948. godine, isticalo se u mnogobrojnim međunarodnim konvencijama, deklaracijama i rezolucijama o ljudskim pravima. Na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima u Beču 1993. godine je primjerice istaknuto je kako je obaveza država promicati i štititi sva ljudska prava i osnovne slobode, bez obzira na njihove političke, gospodarske i kulturne sustave.

Sve države rati�cirale su barem jedan, a 80% država rati�ciralo je četiri ili više osnovnih sporazuma o ljudskim pravima u kojima se navodi privola države. Ta rati�kacija stvara pravne obaveze za državu i daje konkretni izraz univerzalnosti. Neke norme o osnovnim ljudskim pravima imaju univerzalnu zaštitu običajnog međunarodnog prava preko svih granica i u svim civilizacijama.

Ljudska su prava neotuđiva. Ne bi se smjela uskratiti, osim u speci�čnim situacijama i u skladu s valjanim procedurama. Naprimjer pravo slobode može se ograničiti ako je sud okrivio osobu za neki zločin.

Sva su ljudska prava nedjeljiva, bilo ona građanska i politička poput prava na život, jednakost pred zakonom i slobode

Str. 75

32. Vidi www.ohchr.org/EN/Issues/Pages/WhatareHumanRights.aspx.

izražavanja, gospodarska i kulturna poput prava na rad, socijalno osiguranje i obrazovanje, bilo kolektivna poput prava na razvoj i samoodređivanje. Poboljšanje jednog prava omogućava napredak drugih. Isto tako oduzimanje nekog prava negativno utječe na druga prava.

Nediskriminacija multidisciplinarno je načelo u međunarodnom pravu o ljudskim pravima. To se načelo nalazi u svim većim sporazumima o ljudskim pravima te pruža središnju temu nekim međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima, poput Međunarodne konvencije o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije i Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije protiv žena.

Načelo se primjenjuje na svakoga vezano za sva ljudska prava i slobode, te zabranjuje diskriminaciju na temelju popisa neiscrpnih kategorija poput spola, rase, boje kože i tako dalje. Načelo nediskriminacije dopunjeno je načelom jednakosti, kako je navedeno prvim člankom Opće deklaracije o ljudskim pravima: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“.

Ljudska prava podrazumijevaju i prava i obaveze. Države preuzimaju obaveze i dužnosti prema međunarodnom pravu o poštovanju, zaštiti i ispunjavanju ljudskih prava. Obaveza poštovanja znači kako se država mora ograditi od miješanja u ljudska prava i zakidanja u uživanju istih. Obaveza zaštite ljudskih prava zahtijeva od države da štiti pojedince i grupe od kršenja ljudskih prava. Obaveza ispunjavanja znači da država mora poduzeti pozitivne radnje kako bi omogućila uživanje u osnovnim ljudskim pravima. Budući da imamo pravo na svoja ljudska prava, na razini pojedinca bismo također trebali poštovati ljudska prava drugih.32

Četvrtak stručna skupina: demokracija Demokracija je oblik upravljanja u kojem svi kvali�cirani građani sudjeluju jednako – ili neposredno ili posredno, preko izabranih predstavnika – u predlaganju, razvoju i stvaranju zakona. Demokracija podrazumijeva društvenu,


33. Vidi https://en.wikipedia.org/wiki/Democracy.

vjersku, kulturnu, etničku i rasnu jednakost, pravdu i slobodu, a potječe od grčke riječi dēmokratía („vladavina naroda“) nastale od riječi dêmos („narod“) i kratos („moć“ ili „vladavina“) u petom stoljeću prije naše ere, čime su se označavali politički sustavi koji su postojali u grčkim gradovima-republikama, a posebice u Ateni. U gotovo svim demokratskim vladama tijekom drevne i moderne povijesti, demokratsko građanstvo sastojalo se od elitne klase sve dok svi odrasli građani nisu izborili pravo glasa u većini modernih demokracija zahvaljujući pokretu sufražetkinja u 19. i 20. stoljeću. Engleska riječ potječe iz 16. stoljeća, od starijih francuskih i latinskih ekvivalenata.

Demokracija je u suprotnosti s oblicima vladavine u kojoj moć drži pojedinac, primjerice u apsolutnoj monarhiji, ili mali broj pojedinaca, primjerice u oligarhiji. No te suprotnosti, naslijeđene iz grčke �lozo�je, sada su nejasne jer su suvremene vlade pomiješale elemente demokracije, oligarhije i monarhije. Karl Popper de�nirao je demokraciju kao suprotnost diktature ili tiranije fokusirajući se na mogućnosti da ljudi kontroliraju svoje vođe, odnosno da ih smijene bez potrebe za revolucijom.

Postoji nekoliko varijanti demokracije iako možemo govoriti o dva osnovna oblika, ovisno o tome kako tijela kvali�ciranih građana izvršavaju svoju volju. Jedan je oblik direktna demokracija u kojoj kvali�cirani građani direktno i aktivno sudjeluju u donošenju političkih odluka. U većini modernih demokracija, tijelo svih kvali�ciranih građana ima suverenu vlast, ali politička vlast provodi se posredno preko odabranih predstavnika što se naziva predstavničkom demokracijom. Ovaj je koncept nastao većinom iz ideja i institucija koje su se razvile tijekom srednjeg vijeka, reformacije, prosvjetiteljstva te Američke i Francuske revolucije.33

Peta stručna skupina: Suradničko učenjeDruštvo ne može preživjeti bez suradnje svojih članova, a čovječanstvo je preživjelo upravo zbog sudjelovanja svojih članova. Ne radi se od jednom iznimnom pojedincu, već se radi o grupi. U ljudskim društvima pojedinci koji će najvjerojatnije preživjeti oni su kojima to najbolje omogućuje njihova grupa.

Str. 77

34. Vidi https://en.wikipedia.org/wiki/Introduction_to_cooperative_learning.

Sredinom šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, suradničko učenje je u pedagogiji bilo relativno nepoznato i uvelike zanemarivano. Osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visoko obrazovanje baziralo se većinom na natjecateljskom i pojedinačnom učenju. Suradničko učenje su danas prihvatile (i često preferiraju) sve razine obrazovanja u svojim načinima poučavanja pa se danas koristi u školama i na sveučilištima diljem svijeta u svim predmetima i s učenicima svih uzrasta. Teško je pronaći tekst o metodama poučavanja, priručnike za nastavnike ili metodičke priručnike koji ne raspravljaju o suradničkom učenju i ti su materijali prevedeni na desetke jezika, pa možemo reći da je suradničko učenje sada prihvaćeno i toplo preporučeno.

Ciljevi učenja mogu se strukturirati tako da promiču suradničke, natjecateljske ili pojedinačne napore. U svakoj su učionici aktivnosti poučavanja usmjerene na ciljeve i provode se strukturom ciljeva. Cilj učenja poželjno je stanje pokazanih kompetencija ili znanje o predmetu koji se predaje. Struktura ciljeva određuje koliko će učenici biti interaktivni jedni s drugima i s učiteljem tijekom nastave. Svaka struktura cilja ima svoje mjesto. U idealnoj bi učionici svi učenici naučili kako surađivati s ostalima, natjecati se radi zabave i užitka te raditi samostalno. Učitelj odlučuje kakvu strukturu cilja koristiti u svakoj nastavnoj jedinici, a najvažnija struktura cilja, i ona koja bi se trebala koristiti većinu vremena u nastavi, upravo je suradničko učenje.

Suradnja je zajednički rad s ciljem postizanja zajedničkih ciljeva. U takvim situacijama pojedinci traže rezultate koji su korisni za njih same te za sve članove skupine. Suradničko učenje uključuje rad u malim grupama kako bi učenici zajedno radili i izvukli maksimum iz svog i tuđih učenja. Ono je suprotno od natjecateljskog učenja (učenici se natječu s drugima kako bi postigli ciljeve poput najviše ocjene koju samo jedan ili nekolicina učenika može postići) te samostalnog učenja (učenici rade sami kako bi postigli ciljeve učenja nevezane za one ostalih učenika). U suradničkom i samostalnom učenju ocjenjuje se napor učenika na temelju kriterija. U natjecateljskom se učenju učenici ocjenjuju na temelju normi. Postoje ograničenja o tome kada i gdje možemo prikladno koristiti natjecateljsko ili pojedinačno učenje, ali svaki se zadatak u svakom predmetu svakog kurikula može strukturirati kao suradničko učenje.34


4.2. Stvarnost – negativne straneTZK-a i sporta

Vrijeme: 90 minutaSudionici: četiri do pet grupa – pojedinci u grupe odabrani slučajno pomoću naljepnica u boji

Str. 79

postati svjestan složne i često kontradiktorne stvarnosti sporta i TZK-a istražiti negativne aspekte u sportu i postati svjestan vlastitih praksi i mogućih doprinosavježbati kritičko razmišljanjevježbati vještine medijske pismenosti.

Materijali i priprema: Novine i časopisi, škare, ljepilo, osam ploča s papirima, kemijske olovke ili markeri u boji, naljepnice za grupe. Voditelji bi trebali pripremiti novine sa slikama svih problema koje žele dotaknuti u ovoj aktivnosti (doping, nasilje, diskriminacija, nepoštena igra itd.) kao i pozitivne aspekte TZK-a i sporta (uključujući časopise o zdravlju).

4.2.2. AktivnostSudionici su podijeljeni u osam grupa pomoću naljepnica u boji koje su im podijeljene, s ciljem da pripreme kolaž o stvarnosti TZK-a i sporta kako je oni vide. Mogu izrezati slike, postaviti riječi ili fraze, nacrtati vlastite slike – što god misle da predstavlja stvarnost TZK-a i sporta u svijetu. Svaka grupa stavlja svoj kolaž na zid kako bi stvorili jedan veliki kolaž sastavljen od uradaka grupa.

Propitivanje: Voditelji rekonstruiraju svijet sporta kako je predstavljen na kolažima, počevši s pozitivnim slikama (povezujući ih na prethodne sesije o tome što bi trebali biti TZK i sport) te zatim prelazeći na negativne strane ispitivanjem sudionika da objasne određene fotogra�je koje opisuju negativnu stvarnost. Sudionici su također uključeni u raspravu o vlastitim praksama vezanim za stvarnost koju su odabrali.

4.2.1 PregledU stvarnosti, sport i TZK uključuju pozitivne (zdravlje, kondicija, zabava, užitak), ali i većinom negativne aspekte (nasilje, komercijalizacija, korupcija, diskriminacija, huliganstvo, nacionalizam, doping). Ishodi učenja:


4.3. TZK i sport za demokracijui ljudska prava

Vrijeme: 90 minutaSudionici: četiri do pet grupa

Str. 81

razviti svjesnost o problemima prava u svakodnevnom životu i razmotriti ljudska prava ne samo kada se krše, već i kada se štite i uživajuvježbati kritičko mišljenjevježbati vještine medijske pismenosti.

a. prava koja se provode i uživaju b. prava koja se uskraćujuc. prava koja se štited. prava u sukobu.

Materijali i priprema: kolaž iz prethodne vježbe (4.2), kopije Opće deklaracije o ljudskim pravima (vidi Prilog I), kemijske ili markeri u boji. Provjerite ima li dovoljno kopija Opće deklaracije o ljudskim pravima te dovoljno prostora za rad tijekom radionice.

4.3.2. AktivnostSudionici su u istim grupama kao i u prethodnoj aktivnosti (4.2). Svaka grupa dobiva kolaž druge grupe, škare, ljepilo i list papira povelje. Grupe izrađuju poster koristeći dijelove kolaža sistematizirane po sljedećim kategorijama:

4.3.1 PregledKako se u svijetu sporta i TZK-a prakticiraju, zanemaruju, štite i sukobljavaju ljudska prava. Ishodi učenja:


koja se određena prava nalaze u kolažu i navesti ih u popisu pokraj kolažapronaći članke u Deklaraciji koja se odnose na svako pravo te navesti broj članka na popisu.

Grupe predstavljaju svoje radove na plenarnom sastanku.

Propitivanje: upitati sudionike koje je kategorije prava bilo najlakše pronaći? Najteže? Zašto? Spominju li se neki članci Deklaracije više od drugih? Koji uopće nisu spomenuti? Kako to objasniti? Na temelju kolaža, kakvo je danas stanje ljudskih prava u svijetu sporta? U njihovoj zajednici? Zemlji? Koje su neke pozitivne inicijative i akcije s ciljem zaštite i ispunjavanja ljudskih prava navedenih u pričama? Tko poduzima te akcije?

Sudionike se potiče da pažljivo gledaju slike, napise i crteže na kolažu (primjerice jezik dokumenta sam po sebi može biti primjer korištenja prava na jezik i kulturu, reklame mogu pokazati pravo na privatno vlasništvo, izvješća s društvenih događanja mogu biti primjer za kulturna prava). Sudionici trebaju analizirati:

Str. 83

4.4. Natjecanje i suradnja

Vrijeme: 90 minutaSudionici: dvije grupe u dvije prostorije


pokus kako olakšati suradnju: biti uspješan (a ne pobijediti ostale) omogućiti dovoljno vremena, koristiti zajednički jezik te podijeliti vodstvopodijeliti resurse i informacijeojačati napore tima.

Materijali i priprema: dvije lopte, dvije zviždaljke, četiri stola pripremljena za pauzu (piće i hrana), četiri gola, markeri za polja i pripremljena lista mogućih kriterija razmatranja. Voditelj daje informacije timovima: jedan tim igra u suradnji, a drugi se natječe. Trener mora jasno naglasiti uloge. Dvije prostorije za istu igru (dvije ekipe igraju, dva trenera, dva suca i dva promatrača).

4.4.2. AktivnostPočnite ovu aktivnost kratkom vježbom za podizanje energije u obje grupe. Timovi igraju igru kotrljanja lopte, dva tima u dvije prostorije, svaka s pet igrača, jednim trenerom, jednim sucem i jednim promatračem tima. Tim A dobiva informacije igre u suradnji, zajedničkom radu i razvoju timskog duha. Tim B upućen je da mora pobijediti po svaku cijenu i trener će ih stalno na to poticati. Timovi nisu svjesni da su dobili različite upute. Pauza je dio radionice. Promatrači prate ponašanje dviju grupa tijekom igre i tijekom pauze za piće ili hranu te dobivaju popis kriterija koje moraju promatrati: verbalno i neverbalno ponašanje, govor tijela, prljava igra, poštovanje pravila, poticanje ostalih u ekipi, pomaganje itd.

4.4.1 PregledŠto funkcionira bolje, suradnja ili natjecanje? Suradnja. To je očito iz stotina priča. Istraživanja čak pokazuju kako previše natjecanja može loše utjecati na zdravlje. Ideja ove radionice je raspraviti kako koristiti natjecanje u sportu i TZK-u te kako poticati suradnju unutar tima i grupe sudionika.

Ishodi učenja:

Str. 85

Propitivanje: ispuhati se. Nakon turnira, timovi uz promatrače uspoređuju što su učinili dobro, a što nisu, što je funkcioniralo, a što nije te zašto su pobijedili ili izgubili. Timovima se otkivaju zadaci te se raspravlja o različitim primjerima prakse (vokabular, ponašanje, treniranje). Treneri timova objašnjavaju svoje osjećaje i načine kako su vodili svoje timove. Svi zajedno raspravljaju kako suradnja pridonosi uspjehu čak i u natjecateljskom kontekstu.


4.5. Diskriminacija i nasiljeu sportu

Vrijeme: 90 minutaSudionici: Zajedno u pet grupa.

Str. 87

dobiti saznanja o različitim oblicima nasilja i diskriminacije kojima su izložena djeca sportašiistražiti načine kako bolje zaštititi i osnažiti ljudska prava djece u sportu.

1. Trener nacionalnog tima2. Marijini roditelji3. Marijini prijatelji i dečko4. Učitelji u školi5. Maria (profesionalna sportašica).

Materijali: listići koji sadrže niže navedene teme (odjeljak 4.5.3), A4 papir i olovke. Sudionicima podijeljenima u pet grupa dodijeljena je jedna od sljedećih uloga:

4.5.2. AktivnostSvaka grupa 20 minuta proučava Marijin slučaj i priprema svoja očekivanja, želje, komentare i prigovore o Mariji sukladno njihovim ulogama. Jedan po jedan, članovi svake grupe staju u krug oko „Marije“ te jedni drugima govore ono što žele reći njoj (primjerice jedan od roditelja, jedan od trenera, jedan od prijatelja itd.), a zatim opet stoje u krugu za repliku. Kada završe, „Maria“ treba opisati svoje osjećaje o očekivanjima, pritisku i „psihološkom“ nasilju kojem je izlaže svaka grupa. Ona zatim izražava svoje vlastite želje i očekivanja. Voditelj izvještava o oblicima nasilja s kojima se mora nositi dijete sportaš.

Sudionici se vraćaju u svoje grupe i raspravljaju o načinima kako izbjeći kršenje dječjih prava u sportu. To rade tehnikom oluje ideja o posebnim akcijama povezanima s njihovima dodijeljenim ulogama (roditelj, trener, prijatelj, dijete sportaš, učitelj). Grupe predstavljaju svoje prijedloge ili rješenja.

4.5.1 PregledRasprava o najčešćim oblicima diskriminacije i nasilja u dječjem sportu.

Ishodi učenja:


Propitivanje bi trebalo pokriti sljedeće probleme: Obrazovanje djece: bolje razumijevanje kako djeca mogu biti dijelom rješenja dovelo je do međunarodnih pokušaja da se djecu obrazuje o rizicima zlostavljanja u sportu, njihovim pravima te koga mogu pitati za pomoć. Podizanje svjesnosti roditelja: obavještavanje roditelja o njihovim ulogama i odgovornostima te mogućim posljedicama intenzivnih treninga na djeci, može imati veliki doprinos u prevenciji zlostavljanja djece u sportu.

Cilj trenera: napori da se smanji zlostavljanje djece zahtijeva obrazovanje i edukaciju trenera o etici u sportu te o prihvatljivim tehnikama treniranja, kao i provjeru potencijalnih prekršitelja.

Razvoj politika: kako bi zaštitili djecu i mlade, politike o sudjelovanju u sportu, treniranju i natjecanjima trebale bi prepoznati i staviti u fokus potrebe i interese djece i mladih sportaša u svakom trenutku.

4.5.3. Prilog: Marijin slučaj Maria je šesnaestogodišnja sportašica i članica reprezentacije svoje zemlje u ritmičkoj gimnastici koja se zbog svoje dobi natječe u seniorskoj kategoriji. Vrlo je dobra učenica i pohađa srednju školu na području svog stanovanja. Maria je društvena i vesela tinejdžerica koja ima dečka, osamnaestogodišnjeg Maria s kojim je u vezi već devet mjeseci. Maria pati od izostalih menstruacija zbog sportskih napora i preniskog udjela masnoće na tijelu što je rezultat posebnog načina prehrane koji slijedi. Njezina se reprezentacija kvali�cirala na predstojeće Europsko prvenstvo i Maria, kojoj će to biti prvo takvo natjecanje, naporno trenira pod paskom vrlo zahtjevnog trenera koji je bio optuživan za neuobičajene kazne kako bi sportaši postigli visoke rezultate. U posljednje vrijeme, Maria je izostala iz škole kako bi nadomjestila vrijeme za odmor te je ograničila izlaske s prijateljima i dečkom.

Str. 89

4.6. Uvjetovane / izmijenjene �zičke igre u svrhu etičkog razvoja

Vrijeme: 90 minutaSudionici: zajednički rad


znati što su uvjetovane/izmijenjene igre i kako mogu biti napravljenerazumjeti pedagošku vrijednost korištenja tih igara u praksi TZK-apromicati kritičko razmišljanje�zički vježbati takve igreprimijeniti to novo znanje za stvaranje uvjetovanih/izmijenjenih igara povezanih s potrebama učenika.

Materijal i priprema: prazan A3 i prazan A4 papir, selotejp ili blue tack, ploča s papirima, CD-player. Stolice su postavljene u krug kako bi sudionici igrali „Glazbene stolice“. Pripremiti glazbu.

4.6.2. AktivnostSudionici igraju igru „Glazbene stolice“ (5 minuta). Moraju trčati oko stolica dok svira glazba te pronaći mjesto da se sjednu kada glazba stane. Voditelj miče jednu stolicu u svakoj rundi tako da sudionici koji ne mogu dovoljno brzo naći stolicu ispadaju iz igre dok ne ostane jedan, pobjednik.

Sudionici zatim igraju izmijenjenu igru „Glazbene stolice“ (5 minuta). No ovoga puta, kako se stolice miču, ni jedan sudionik ne ispada iz igre već moraju naći stolicu i podijeliti je s nekim sve dok svi ne surađuju i pokušaju naći način da svi sjednu na dvije ili četiri stolice, ovisno o broju igrača.

4.6.1 PregledSudjelovanje u TZK-u i sportu nužno ne omogućuje etički razvoj djece i mladih. Kineziolozi bi trebali organizirati iskustva igara i aktivnosti mladih ljudi tako da jasno izraze etičku dimenziju sudjelovanja. Jedna od izričitih peda-goških primjena s ovim potencijalom su uvjetovane/izmijenjene igre.

Ishodi učenja:

Str. 91

35. Za više vidi https://ethicseducationforchildren.org/en/news/latest-news/312-learning-to-play-together-booklet-now-available.

C (Coaching style) Stil treniranja – primjerice pokazivanje, upotreba pitanja, modela i usmenih uputaH (How to score or win) Kako dobiti bod i pobijeditiA (Area) Područje – primjerice veličina, oblik ili površina područja za igruN (Number) Broj sudionika uključenih u aktivnostG (Game rules) Pravila igre – primjerice broj odbijenih lopti ili dodavanjaE (Equipment) Oprema – primjerice razne lopte (veličina, težina, boja, materijal, broj), reketi ili ostalo, veličina i visina gola/ciljaI (Inclusion) – primjerice svi moraju dodirnuti loptu prije postizanja bodaT (Time) Vrijeme – koliko dugo… primjerice u 30 sekundi?

Propitivanje: tijekom izvještavanja, sudionici raspravljaju o razlikama između tih dviju igara, kako su se osjećali dok su ih igrali, kako su se uvjeti promijenili u drugoj igri, čemu je služila izmjena igre, je li za neke tjelesni dodir bio neugodan, je li igra s natjecanjem za neke dosadna itd. Voditelj izrađuje prezentaciju o uvjetovanim/izmijenjenim igrama i njihovoj vrijednosti u promicanju etičkog ponašanja na satovima TZK-a.

Sudionicima se predstavlja akronim CHANGE IT (PROMIJENI TO), sredstvo koje se može koristiti za izmjenu aktivnosti ili igre kako bi se postigli određeni ciljevi pedagoga TZK-a i potreba učenika. Akronim CHANGE IT znači:

Voditelj stvara grupe, a sudionici moraju pojedinačno razmisliti te na A4 papir napisati tradicionalnu igru koja se igra u njihovoj zemlji ili koja je popularna među učenicima. Upute bi trebale biti kratke i jasne. Svaka grupa odabire jednu igru na kojoj će raditi. Odlučuju o ciljevima učenja te su zamoljeni da izmijene jedan ili dva uvjeta u akronimu CHANGE IT. Pred cijelom grupom kratko predstavljaju izmijenjenu igru te voditelj bira jednu (jednu koja se jednostavno izvodi) i svi je igraju. Na kraju se pravila za sve grupe izvjese na zid kako bi ih ostali sudionici radionice mogli pregledati. Sudionici izvještavaju o ulozi i vrijednosti izmijenjenih igara u radu na etičkom razvoju djece i mladih te raspravljaju o njihovim praktičkim implikacijama u praksi.35


4.7. Stilovi poučavanja koji podržavaju ljudska prava i demokraciju

Vrijeme: 90 minutaSudionici: zajedno u dvije grupe (glumci i sudionici)

Str. 93

promicati kritičko mišljenje kako bi sudionici mogli promisliti o svojim vlastitim idejama o svijetu koji bi pomogli stvoriti te iste formulirati shvatiti snagu forum teatra kao sredstva za podizanje svjesnosti o ljudskim pravima i izgradnju socijalnog dijaloga otkriti kako forum teatar može pomoći u osobnom razvoju (samopoštovanje, samopouzdanje, poduzetničke i komunikacijske vještine)iskustvo procesa stvaranja forum teatra (zagrijavanja u ulogu, stvaranje scenarija, gluma, uloga Jokera)planirati lokalne aktivnosti na temelju metoda forum teatrastvoriti prostor za razmjenu i promicanje dobre prakse u korištenju forum teatra u neformalnom obrazovanju spojiti TZK i stilove poučavanja s ovom tehnikom za buduće svrheadresirati vrijednosti poput povjerenja, spontanosti i kreativnosti, suradnje, slušanja i svjesnosti, komunikacije, učinkovite interakcije, samopouzdanja i kapaciteta, informacije, sakupljanja, rješavanja problema, poticaja za promjenom ili katarze, razvoja zajednice.

4.7.1 PregledPoznati brazilski kazališni redatelj, Augusto Boal (1931–2009), osnovao je pokret Kazalište potlačenih. Na njega je snažno utjecala Freireova „Pedagogija obespravljenih“ je koristio pozornicu kao platformu za socijalni dijalog s krajnjim ciljem promjene društva. Boalove metode kazalište slika i forum teatar koriste se za jačanje sudjelovanja publike kao „glumaca gledatelja“, kako ih je znao nazivati, a ne samo običnih gledatelja. Slično tome, ovdje je cilj uključiti publiku u kazališnu probu za stvarne probleme u stvarnom životu. Poput Freirea, mnogi pedagozi vide obrazovanje kao pokušaj oslobađanja ljudi, a ne kao još jedan instrument kojim se dominira nad njima. Kazalište potlačenih jedna je od metoda koja uključuje aspekte dijaloga i transformacije Freireove kritičke pedagogije. Cilj je pokazati kako se kazalište može koristiti za stvaranje svijeta u kojem se ljudska prava cijene i štite.

Ishodi učenja:


Materijali i priprema: ploča i pribor za pisanje (s prikazanim stilovima poučavanja iz 4.7.3.) i dovoljno prostora. Sudionici se dijele u dvije grupe – glumce i publiku.

4.7.2. AktivnostUvod: forum teatar trebalo bi započeti dramatičnim, zabavnim i sigurnim uvodom koji privlači pažnju publike. Zatim se objašnjavaju pravila igre: „Prvo igramo mi, zatim igrate vi, zatim raspravljamo“.

Prvi korak: glumci vježbaju uloge za scenarij koji su izabrali ili odabiru jedan od navedenih koji sadrže uvodnu scenu, zaplet, krizu i rasplet.

Glumci: John – trinaestogodišnjak, sportaš s jakom potporom roditeljaMark – četrnaestogodišnjak, slabiji đak, problematičanMaya – trinaestogodišnjakinja, dobra učenica, nesigurnaNastavnik TZK-a – šef

Učitelj daje zadatak (izvikujući): „Košarka – bacanje lopte/dvokorak“ i zatim izlazi iz dvorane. Učenici izvršavaju zadatak raspoređeni u dva reda. John puca, zabija i sretan je, ali Maya vikne: „To je protiv pravila!“. John je ignorira i nastavlja igrati. Maya gubi živce i pokušava uzeti loptu jer vjeruje kako John više nije na redu da igra u napadu. Mayi se priključuju drugi učenici koji viču i zauzimaju njezinu stranu. Ulazi učitelj, stišava učenike (viče, zviždi) i pita što se dogodilo, no ne traži odgovor. Učenici počinju glasno odgovarati, učitelj ih prekida i kaže da lopta ide Mayi – samo da prekine vikanje i nastavi s nastavom. Mark ima loptu i, dok učitelj ne gleda, snažno udara Mayu po glavi. Maya pada na pod. Učitelj optužuje Johna i prijeti da će zvati njegove roditelje i ostale nastavnike, na što Mark i Maya oboje govore: „Molim Vas – NE!“ Učenici su složni: „Nemojte, učitelju, sve će biti u redu!“ Kako bi smanjio buku, nastavnik nastavlja poučavati. U tom trenutku niz hodnik stiže ravnatelj.

Str. 95

Naredbeni

Praktični

Recipročni

Samoprovjera

Inkluzija

Vođeno otkrivanje

Divergentni

Individualni

Inicijativom učenika

Samostalno poučavanje

Stil poučavanja Namjere učenja Učenici

Tjelesne: usvajanje motoričkih vještina

Tjelesne: razvoj motoričkih vještinaDruštvene: rad s ostalima

Kognitivne: promatranje, analiza

Društvene: pomaganje drugima u procjeni vlastite izvedbe

Društvene: maksimalno uključivanje,pomaganje drugima u radu

Kognitivne: učenje otkrivanjem

Kognitivne: planiranje

Kognitivne: razumijevanjeDruštvene: neovisnost

Kognitivne: neovisno razmišljanjeDruštvene: samopouzdanje, grupni rad

Kognitivne: odabir i primjenaDruštvene: razumijevanje

Učitelj donosi sve odluke

Učenici provode zadatak koji je odredio učiteljUčenici rade u paru: jedan izvodi vježbu,

drugi daje povratnu informaciju

Učenici ocjenjuju vlastitu izvedbu prema kriterijima

Učitelj isplanirao: učenici nadziru vlastiti rad

Učenici uz pomoć rješavaju probleme kretanja koje je zadao učitelj

Učitelj određuje sadržaj: učenici planiraju program

Učenici preuzimaju potpunu odgovornost za proces učenja

Učenici rješavaju problem bez pomoći učitelja

Učenici planiraju vlastiti program: učitelj je savjetnik

Drugi korak: sudionici imaju dvije mogućnosti – zaustaviti scenu kako bi glumcima mogli postavljati pitanja ili sami odigrati neku od uloga, osim Marka.

Treći korak: stilovi poučavanja su na ploči kako bi se sudionici mogli okušati u raznim ulogama.

Propitivanje: važno je izvjestiti o svim aspektima aktivnosti – od metode do stila.

4.7.3. Prilog – stilovi poučavanja


4.8. Empatija i očekivanja

Vrijeme: 90 minutaSudionici: tri grupe za aktivnosti, parovi za ocjenjivanje

Str. 97

eksperimentirati i shvatiti što je izvor emocijagledati iz tuđe perspektivedijeliti emocije kada znate razliku u perspektivi između sebe i ostalih.

4.8.1 PregledU idealnom slučaju bismo mogli savršeno razumjeti što učenici u našem razredu/grupi očekuju od našeg poučavanja/treniranja. Nažalost, to nije moguće jer njihova očekivanja često nisu očita dok se ne uvede promjena – na bolje ili gore. U ovoj jedinici, s kartom empatije (vidi 4.8.3.) surađujete s ostalim sudionicima – iz perspektive učenika/sportaša – radi strateške analize njihovih želja i potreba te radi razotkrivanja načina da poboljšate njihovo poučavanje/treniranje

Ishodi učenja:

Materijali i priprema: 12 ruksaka teških 5 kg, materijali za označavanje na podu, mete i lopte, kopije karte empatije (prilog 4.8.3). Tri grupe izvode tri aktivnosti: penjanje uz stepenice s ruksacima, bacanje lopte na metu i skok u dalj. Svaki sudionik dobiva jednu kartu empatije.

4.8.2. AktivnostSudionici se nalaze na tri različite stanice u poligonu. Prva stanica uključuje penjanje s dodatnom težinom, drugi uključuje gađanje mete malom i velikom loptom, s time da su mete različite veličine i na različitoj udaljenosti od sudionika, a treći se sastoji od skoka u dalj. Grupe izmjenjuju stranice svakih 5 minuta. Osvrt je na senzornim i emotivnim iskustvima koje smo iskusili tijekom igara (rad u paru). Stavite se u ulogu učenika i napišite svoje iskustvo na kartu. Tijekom rasprave u parovima, pokažite međusobnu empatiju da biste shvatili kako možete poboljšati svoje poučavanje/treniranje i svoju nastavu. Propitivanje: kada je nacrt napravljen, svaki sudionik analizira kartu empatije i razmišlja kako primijeniti rezultate na svoje poučavanje/treniranje. Pomognite sudionicima da prenesu svoje zaključke u poučavanje/treniranje u praktičnim situacijama.


4.8.3. Prilog

kako učenik

RAZMIŠLJA i kako se OSJEĆA?što se zaista broji

glavne zaokupljenostibrige i aspiracije

što učenik

VIDIokolinaprijatelji

što nudi tržište

što učenik

ČUJEšto kažu prijatelji

što kaže šefšto kažu osobe koje imaju utjecaja

što učenik KAŽE I RADI?

stav u javnostiizgled

ponašanje prema drugima

BOL?strahovi

frustracijeprepreke

DOBIT? želje / potrebe

mjerenje uspjehaprepreke

Izvor: Ana Žnidarec Čučković 2017.

Str. 99

4.9. Od namjere do rezultata (TASK)

Vrijeme: 90 minutaSudionici: pet grupa


đprimijeniti transverzalne stavove, vještine i znanja u praksiđbiti bolje opremljen za razvoj aktivnosti koje doprinose razvoju TASK-ova.

4.9.1. PregledU ovoj aktivnosti uvodimo i primjenjujemo transverzalne stavove, vještine i znanja (TASK) ili kompetencije za demokratsku kulturu (ili neki drugi prikladni okvir kompetencija). Usmjeravamo se na TASK-ove opisane u trećem poglavlju ovog priručnika.

Ishodi učenja:

Materijali i priprema: pet torbi koje su označene brojevima od 1 do 5, pet stolova s brojevima od 1 do 5, tri TASK-a na papirnatim trakama na svakom stolu (ukupno 15 traka), pet traka na kojima piše „throw and catch“, pet velikih papira na zidu, pet ploča s papirima kao podlošcima, 10 listova A4 papira za svaki stol, selotejp i markeri za označavanje. Prostorija je pripremljena za rad u grupama na pet stolova (označenih brojevima od 1 do 5).

4.9.2. AktivnostSudionici izvlače broj (od 1 do 5) iz torbe i zatim odlaze za stol označen tim brojem. Na stolovima su tri TASK-a (na papirnatim trakama) i ime moguće nastavne jedinice u TZK-u „throw and catch“ na drugoj traci. Pojedinačno moraju smisliti načine kako spojiti TASK s aktivnošću „throw and catch“ (način kako „throw and catch“ može postati aktivnost, igra, vježba itd.) te pišu svoje ideje na A4 papir. Sudionici u grupama dijele svoje ideje na podložak. Od tih ideja koje stvaraju za aktivnost, pišu jasne opise na A4 papir. Daju svoju aktivnost grupi koja im se nalazi na desnoj strani kako bi provjerili je li dovoljno jasna te pišu svoje komentare kada im se ista vrati. Mogu je i preraditi ako je potrebno. Svaka grupa radi poster, na način da uključi TASK-ove, aktivnost i opis aktivnosti. Nakon toga imaju petominutnu prezentaciju svakog postera (pokazuju što su napravili). Tijekom prezentacija, voditelj ističe sve komentare koji se kasnije mogu raspraviti.

Str. 101

Propitivanje: važno je sažeti akcije sudionika. Napravili su pet različitih aktivnosti pod istim nazivom tako da je jasno vidljiva različitost. Postavite pitanja poput: kako je to drugačije od vaše rutine u razredu? Je li vrijedno promjena? Koliko duboko možete dotaknuti razvoj stavova, vještina i znanja svojih učenika?


5. Zaključak

S port i tjelesna aktivnost inspiriraju nas kroz igre, a sportaši nas oduševljavaju svojim mogućnostima i inspiriraju nas osjećajem poštovanja. No svijet je ispunjen mržnjom, diskriminacijom, negativnim politikama, netolerancijom, lijenošću, kriminalom, nepotrebnom medijskom pažnjom i mnogim drugim negativnim

fenomenima zbog kojih je naše društvo bolesno. Uspješni i pozitivni događaji popraćeni su negativnim događajima te se čini kako se krug nikada ne prekida. Ipak, ne smijemo odustati od naših napora. Sport i TZK snažna su sredstva koja nam na mnoge načine mogu pomoći u izgradnji društva aktivnih građana.

Prepoznavanje pozitivnih doprinosa aktivnog građanstva u društvu zahtijeva razumijevanje sporta i TZK kao sredstva povezivanja. Razvoj aktivnog građanstva obrazovanjem holistički je proces koji zahtijeva potpunu posvećenost – i uključenost u stvaranju promjena u društvu – od pedagoga, stručnjaka, praktičara i akademika kao i udruga, institucija i organizacija koje upravljaju sportom i podržavaju ga.

Sport i TZK važna su sredstva u odgoju budućih generacija u duhu osnovnih vrijednosti koje promiče Vijeće Europe. Sport znači poštovanje pravila, pružanje jednakih šansi za sudjelovanje svima, uključuje koncepte prijateljstva, poštovanja ostalih i sportskog ponašanja.

Promjene u društvu podrazumijevaju aktivne sudionike koji mogu utjecati na promjene. Pozitivne vrijednosti, stavovi i ponašanja, uključujući i toleranciju i poštovanje različitosti, moraju se izgraditi i promicati TZK-om i sportom. Jedan od nositelja promjene prema izvrsnosti u poučavanju su učitelji i treneri koji prepoznaju i promiču kulturnu različitost i toleranciju. Oni su ključ u stvaranju i održavanju prikladnih programa za učenike i mlade sportaše.

Str. 103

Svi dionici na području sporta i TZK-a koji pružaju dodatno obrazovanje i osnaživanje mogu pridonijeti značajnim promjenama u sportu, pružajući znanja i vještine koje pomažu u razvoju društvene kohezije, poštovanja različitosti i tolerancije među ljudima različitih identiteta.

TZK i sport imaju potencijal povećati svjesnost o demokratskim i ljudskim pravima te relevantnim stavovima. Različitost je prirodni aspekt zajednica i društva, a TZK i sport mogu imati važnu ulogu u pomaganju ljudima da nauče živjeti zajedno. Suradnja među raznim sektorima, posebice sporta i obrazovanja, važna je pri postizanju najvećeg potencijalnog učinka sporta kao sredstva pri promicanju tih vrijednosti.

TZK i sport također predstavljaju i gospodarski faktor: ne samo �zičko ulaganje već su također i dio psihološkog, mentalnog, društvenog i intelektualnog kapitala građana. TZK i sport razvijaju tjelesnu pismenost i građanski angažman, povezuju i spajaju tjelesne sposobnosti s učenjem temeljenim na vrijednostima i komunikaciji te poboljšavaju kognitivne procese. Pedagogija bi trebala poticati i unaprjeđivati učenje kroz TZK i sport.

Poučavanje u TZK-u i sportu implicitno nudi mogućnosti novih znanja, posebice vještina i kompetencija koje se prenose u svakodnevni život, kao dio građanskih aktivnosti koje mogu dovesti do društvene promjene.

Problem se često nalazi i u nedostatku implementacije tih ciljeva u svakodnevnoj praksi. TZK i sport trebali bi biti prepoznati na mnogim mjestima radi promicanja i razvoja vrijednosti poput ljudskih prava, ljudskog dostojanstva i suradnje, kao i konstruktivnog stava punog poštovanja prema sebi i drugima.


LiteraturaAndonova D., Acs M., Holmes D. (2013) Move and learn. International Sport and Culture Association, Kopenhagen. www.eplusifusag.hu/public/�es/ press/ move ___learn-moveandlearn_manual.pdf.

Armour K. (2011) Sport pedagogy: an introduction for teaching and coaching. Routledge, London.

Arnold P. (1979) Meaning in movement, sport and physical education. Heinemann, London.

Bailey R. (2005.) „Evaluating the relationship between physical education, sport and social inclusion”. Educational Review, svezak 57, br. 1: 71–90.

Bailey R. (2006) „Physical education and sport in schools: a review of bene�ts and outcomes”. Journal of School Health, br. 76: 397–401.

Bailey R. i Dismore H. (2004) The role of physical education and sport in education. Izvješće o projektu SpinEd predstavljeno na 4. Međunarodnoj konferenciji ministara i viših dužnosnika odgovornih za TZK i sport (MINEPS IV), Atena.

Bailey R. et al. (2009) „The educational bene�ts claimed for physical education and school sport: an academic review”. Research Papers in Education No. 23: 1–26.

Braslavsky C. (1999) Rehaciendo escuelas: hacia un nuevo paradigma en la educacion latinoamericana. Santillana, Buenos Aires.

Coalter F. (2001) Realising the potential: the case for cultural services: sport. Local Government Association, London.

Str. 105

Cornelißen T. and Pfeifer C. (2010) „The impact of participation in sports on educational attainment: new evidence from Germany”. Economics of Education Review, svezak 29, br. 1: 94–103.

Vijeće Europe (2016) CDC. Vijeće Europe, Strasbourg. www.coe.int/en/web/education/competencesfor-democratic-culture.

Cox C. (2005) „Cecilia Braslavsky and the curriculum”. Quarterly Review of Comparative Education, svezak 35, br. 4 (prosinac): 415–27.

Ministarstvo obrazovanja i rada (2000) Physical education: the National Curriculum for England and Wales. Quali�cations and Curriculum Authority, London.

Drummond M. i Pill S. (2011) „The role of physical education in promoting sport participation in school and beyond”, u S. Georgakis i K. Russell (ed.), Youth sport in Australia: history and culture. Sydney University Press, Sydney NSW, 165–78.

Giroux H. (2010) „Lessons from Paulo Freire”. Chronicle of Higher Education, svezak 57, br. 9: 1–6.

Green, K. i Hardman, K. (ur.) (2011) Contemporary issues in physical education, Meyer & Meyer, Oxford.

Green, K. i Hardman, K. (ur.) (2005) Physical education: essential issues, Sage, London.

Hardman, K. et al. (2013) World-wide survey of school physical education, završno izvješće, neobjavljeni dokument.

Hartmann, D. i Kwauk, C. (2011) „Sport and development: an overview, critique, and reconstruction”. Journal of Sport and Social Issues, svezak 35, br. 3: 284–305.

Hedges, C. (2009) Empire of illusion: the end of literacy and the triumph of spectacle. Nation Books, New York.


Hedges, S. B. i Kumar, S. (2009.) The timetree of life. Oxford University Press, New York.

Holzweg, M. et al. (2013) „Schulsport in Europa aus Perspektive des europaischen Sportlehrerverbands (EUPEA)”. Sportunterricht, 229–34.

Jonnaert, P. et al. (2007) „From competence in the curriculum to competence in action”. Prospects, svezak 37, br. 2: 187–203.

Koehler, M. J. i Mishra, P. (2008) „Introducing TPCK” in AACTE Committee on Innovation and Technology (ur.), The handbook of technological pedagogical content knowledge (TPCK) for educators. Lawrence Erlbaum Associates, Mahwah NJ, 3–29.

Lidner, K. (1999), „Sport participation and perceived academic performance of school children and youth”. Pediatric Exercise Science, br. 11: 129–43.

Murdoch, E. B. (1990) „Physical education and sport: the interface”. New directions in physical education, ur. Neil Armstrong, Cassell, London.

Onofre, M. et al. (2012) „Physical education and sport in Europe: from individual reality to collective desirability”. International Journal of Physical Education, dio 1., svezak 49, br. 2: 31–5; i dio 2., svezak 49, br. 3: 17–30.

Patriksson, G. (1995) The signi�cance of sport for society – health, socialisation, economy: a scienti�c review. Članak pripremljen za 8. Konferenciju europskih ministara odgovornih za sport, Lisabon, 17–18. svibnja 1995.

Pill, S. (2009) Sport teaching in physical education: considering sport literacy, članak predstavljen na 26. Međunarodnoj konfrenciji ACHPER, 3–5. srpnja 2009., Brisbane.

Str. 107

SDP IWG [Sport for Development and Peace International Working Group] (2008) Harnessing the power of sport for development and peace: recommendations to governments, Right to Play, Toronto. www.righttoplay.com/moreinfo/aboutus/Documents/Sport%20For%20Dev%20(Summary)%20-%20ENG.pdf.

Stead, R. i Neville, M. (2010) The impact of physical education and sport on education outcomes: a review of literature. Institute of Youth Sport, Loughborough.

Talbot, M. (2001) „The case for physical education”. World Summit on Physical Education, ur. G. Doll-Tepper i D. Scoretz, ICSSPE, Berlin.

Trudeau, F. i Shephard, R. (2008) „Physical education and school activity, school sports and academic performance”. International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity, svezak 5, br. 10. www.ijbnpa.org/content/pdf/1479-5868-5-10.pdf.

UNESCO (1978) Međunarodna povelja o TZK-u i sportu koju je usvojila Opća konferencija UNESCO-a na 20. sjednici, Pariz, 21. studenog 1978.

UNESCO (2011) The hidden crisis: armed conflict and education. Education for All global monitoring report, UNESCO, Paris.

UNESCO (2015) Međunarodna povelja o TZK-u, tjelesnoj aktivnosti i sportu koja je prihvaćena na Općoj konferenciji UNESCO-a na svojoj 38. sjednici, Pariz, 18. studenog 2015. unesdoc.unesco.org/images/0023/002354/235409e.pdf.

Whitehead, J., Telfer, H. i Lambert, J. (ur.) (2013) Values in youth sport and physical education. Routledge, London.

Whitson, D. J. i Macintosh, D. (1990) „The scientization of physical education: discourses of performance”. Quest, svezak 42, br. 1: 40–51.

Žnidarec Čučković, A. (2014) „Understanding the right to education from critical pedagogy point within human rights and democracy teaching”. Hungarian Educational Research Journal (ISSN 2064–2199) svezak 4, br. 3: 29–46.


Dodatak I: Opća deklaracija o ljudskim pravima

PreambulaBudući da je priznanje urođenog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu,

budući da je nepoštovanje i zanemarivanje ljudskih prava rezultiralo barbarskim postupcima koji vrijeđaju savjest čovječanstva i da je izgradnja svijeta u kojemu će ljudska bića uživati slobodu govora i uvjerenja te biti slobodna od straha i neimaštine proglašena najvećom težnjom svih ljudi,

budući da je bitno ljudska prava zaštititi vladavinom prava kako čovjek ne bi morao pribjeći, kao krajnjem sredstvu, pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja,

budući da je bitno promicati razvoj prijateljskih odnosa među narodima,

budući da su narodi Ujedinjenih naroda u Povelji ponovno potvrdili svoju vjeru u temeljna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe i jednaka prava muškaraca i žena te odlučili promicati društveni napredak i bolje uvjete života u većoj slobodi,

budući da su se države članice obvezale da u suradnji s Ujedinjenim narodima osiguraju promicanje općeg poštovanja i primjene ljudskih prava i temeljnih sloboda,

budući da je opće razumijevanje tih prava i sloboda od najvećeg značaja za puno ostvarenje te obveze,

Str. 109

sada, stoga,Opća skupština

proglašavaovu Opću deklaraciju o ljudskim pravima

kao zajedničku tekovinu svih naroda i nacija, kako bi svaki pojedinac i svako tijelo u društvu, imajući ovu Deklaraciju stalno na umu, težili da poučavanjem i obrazovanjem promiču poštovanje ovih ljudskih prava i sloboda te kako bi se postupnim domaćim i međunarodnim mjerama osiguralo njihovo opće i djelotvorno priznanje i primjena među narodima država članica i među narodima na područjima pod njihovom jurisdikcijom.

Članak 1.Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću te trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva.

Članak 2.Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status.

Nadalje se ne smije praviti nikakva razlika na osnovi političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili područja kojemu neka osoba pripada, bez obzira na to je li područje neovisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili mu je na neki drugi način ograničen suverenitet.

Članak 3.Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.


Članak 4.Nitko se ne smije držati u ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuju se u svim njihovim oblicima.

Članak 5.Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni.

Članak 6.Svatko ima pravo da ga se svugdje pred zakonom priznaje kao osobu.

Članak 7.Svi su pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije.

Svi imaju pravo na jednaku zaštitu od bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija, kao i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju.

Članak 8.Svatko ima pravo na djelotvorno pravno sredstvo pred nadležnim domaćim sudovima zbog djela kojima su povrijeđena njegova temeljna prava zajamčena ustavom ili zakonom.

Članak 9.Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom uhićenju, zatvaranju ili izgonu.

Str. 111

Članak 10.Svatko je jednako ovlašten na pravično i javno saslušanje neovisnog i nepristranog suda pri utvrđivanju njegovih prava i obveza i bilo koje kaznene optužbe protiv njega.

Članak 11.1. Svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da ga se smatra nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom u javnom postupku u kojem su mu pružena sva jamstva potrebna za obranu.

2. Nitko ne može biti proglašen krivim za bilo koje kazneno djelo počinjeno bilo kojim činom ili propustom koje, u času počinjenja, po unutrašnjem ili međunarodnom pravu nije bio predviđeno kao kazneno djelo. Isto se tako ne može odrediti teža kazna od one koja je bila primjenjiva u času kad je kazneno djelo počinjeno.

Članak 12.Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, kao ni napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.

Članak 13.1. Svatko ima pravo na slobodu kretanja i boravka unutar granica svake države.2. Svatko ima pravo napustiti svoju i bilo koju drugu zemlju i vratiti se u svoju zemlju.

Članak 14.1. Svatko pred progonom ima pravo tražiti i dobiti utočište u drugim zemljama.2. Na to se pravo ne može pozivati u slučaju progona koji su izravna posljedica nepolitičkih zločina ili djela protivnih ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.


Članak 15.1. Svatko ima pravo na državljanstvo.2. Niti itko smije biti samovoljno lišen svoga državljanstva niti mu se smije uskratiti pravo na promjenu državljanstva.

Članak 16.1. Punoljetni muškarci i žene imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjeroispovijedi. Oni su ovlašteni na ista prava prilikom sklapanja braka, u braku i tijekom razvoda.2. Brak se može sklopiti samo uz slobodan i potpun pristanak osoba koje namjeravaju stupiti u brak.3. Obitelj je prirodna i temeljna društvena jedinica te ima pravo na zaštitu društva i države.

Članak 17.1. Svatko ima pravo vlasništva samostalno ili u zajednici s drugima.2. Nitko ne smije biti samovoljno lišen svojeg vlasništva.

Članak 18.Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima.

Članak 19.Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Str. 113

Članak 20.1. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.2. Nitko se ne smije prisiljavati na pripadanje nekoj udruzi.

Članak 21.1. Svatko ima pravo sudjelovati u upravljanju svojom zemljom neposredno ili putem slobodno izabranih predstavnika.2. Svatko ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji.3. Volja naroda je temelj državne vlasti; ta se volja mora izražavati na povremenim i poštenim izborima koji se provode uz opće i jednako pravo glasa, tajnim glasanjem ili nekim drugim jednako slobodnim glasačkim postupkom.

Članak 22. Svatko kao član društva ima pravo na socijalnu sigurnost i ovlašten je, putem državnih napora i međunarodne suradnje te u skladu s organizacijom i mogućnostima svake pojedine države, na ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava neophodnih za njegovo dostojanstvo i slobodan razvoj njegove osobnosti.

Članak 23.1. Svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti.2. Svatko bez ikakve diskriminacije ima pravo na jednaku naknadu za jednak rad.3. Svatko tko radi ima pravo na pravednu i primjerenu naknadu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava život dostojan čovjeka i koja se prema potrebi dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite.4. Svatko ima pravo osnivati i pristupati sindikatima kako bi zaštitio svoje interese.

Članak 24. Svatko ima pravo na odmor i slobodno vrijeme, uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodični plaćeni dopust.


Članak 25.1. Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji uključujući prehranu, odjeću, stanovanje, liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva, starosti ili nekog drugog nedostatka sredstava za život u uvjetima koji su izvan njegove kontrole.2. Materinstvu i djetinjstvu pripada posebna skrb i pomoć. Sva djeca, bila ona rođena u ili izvan braka trebaju uživati istu socijalnu zaštitu.

Članak 26.1. Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplatno, barem na osnovnom i temeljnim stupnjevima. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno. Tehničko i stručno obrazovanje mora biti opće dostupno, a visoko obrazovanje mora biti jednako dostupno svima na osnovi uspjeha.2. Obrazovanje mora biti usmjereno punom razvoju ljudske osobnosti i jačanju poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ono mora promicati razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo medu svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama te podupirati djelovanje Ujedinjenih naroda na održavanju mira.3. Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu.

Članak 27.1. Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom životu zajednice, uživati u umjetnosti i sudjelovati u znanstvenom razvoju i njegovim koristima.2. Svatko ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koja proizlaze iz bilo kojeg znanstvenog, književnog ili umjetničkog djela kojemu je autor.

Str. 115

Članak 28.Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu potpuno ostvariti.

Članak 29.1. Svatko ima obveze prema zajednici u kojoj je moguć slobodan i cjelovit razvoj njegove osobnosti.2. U korištenju svojih prava i sloboda svatko može biti podvrgnut samo onim ograničenjima koja su utvrđena zakonom, isključivo radi osiguranja potrebnog priznanja i poštovanja prava i sloboda drugih te radi ispunjenja pravednih zahtjeva morala, javnog reda i općeg blagostanja u demokratskom društvu.3. Ta se prava i slobode ni u kojem slučaju ne smiju koristiti protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.

Članak 30.Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osobe da poduzmu bilo koju aktivnost ili izvrše bilo koji čin usmjeren na uništenje ovdje utvrđenog bilo kojeg prava i sloboda.


Dodatak II: Deklaracija konferencije o toleranciji i različitosti u TZK-u i sportu na Bledu 2015. godine

Poštujući demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava kao temeljnih vrijednosti Vijeća Europe, s osvrtom na nedavne terorističke napade i trenutnu situaciju s izbjeglicama i tražiteljima azila u Europi i na područjima oko nje,

Imajući na umu točke navedene u Preporuci Rec(87)9 Odbora ministara državama članicama o Euro�t ispitivanju tjelesne kondicije, Preporuci Rec(1992)13 REV Odbora ministara državama članicama o revidiranoj Europskoj povelji o sportu, Odluci sa sastanka Ministara sporta o Kodeksu sportske etike (1992), Preporuci Rec(2001)6 Odbora ministara državama članicama o sprječavanju rasizma, ksenofobije i rasne netolerancije u sportu, Preporuci Rec(2003)6 Odbora ministara državama članicama o poboljšavanju tjelesnog obrazovanja i sporta za djecu i mlade

Strasbourg, 20. studeni 2015. EPAS (2015) 60

Prošireni djelomični sporazum o sportu (EPAS)

Tolerancija i različitost kroz TZK i sport

Konferencija u organizaciji EPAS-a i Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije19. – 20. studenog 2015.

Bled, Slovenija

Deklaracija

Str. 117

36. Sport podrazumijeva sve oblike tjelesne aktivnosti čiji je cilj, neobaveznim ili organiziranim sudjelovanjem, izraziti ili unaprijediti tjelesnu kondiciju i mentalno zdravlje, stvarajući društvene odnose ili postižući rezultate u natjecanjima na svim razinama (Europska povelja o sportu). 37. U kontekstu sporta i TZK-a, različitost bi se trebala smatrati razlikom među ljudima s obzirom na njihov izgled, tjelesnu kondiciju, rodni identitet, spolnu orijentaciju, sposobnost, kulturni identitet, jezik, etničku pripadnost, vjerski identitet ili sve druge karakteristike koje imaju ili s kojima se identi�ciraju. U tom bi kontekstu tolerancija značila međusobno razumijevanje razlika ali, istovremeno, i jednakost među članovima zajednice.

sport36 i tjelesna aktivnost mogu iskoristiti svoj golemi potencijal i doprinijeti obrazovanju s aspekta poštovanja različitosti i međusobnog razumijevanja različitosti

TZK i sport imaju stvarni potencijal za uključivanje mladih, mogu pružiti lako dostupne prilike za učenje te razviti društvene i građanske vještine,

politike za TZK i sport mogu uključiti ciljeve učenja koji podržavaju razvoj inkluzivnog društva koje poštuje različitost i unaprjeđuje toleranciju i međusobno razumijevanje svojih članova

TZK i sport imaju važnu ulogu u stvaranju i podržavanju društva i zajednica,

svi se ljudi iz prakse koji rade u sportu i TZK-u mogu dalje osnaživati i educirati kako bi pridonijeli promjeni koju sport nudi s obzirom na društvenu koheziju, različitost i toleranciju37 među ljudima različitih identiteta,

u svim europskim državama i Preporuci CM/Rec(2012)13 Odbora ministara državama članicama o osiguravanju kvalitete obrazovanja,

S obzirom na iskustva i rezultate sporta i TZK-a za program demokracije i ljudskih prava koji su zajedno organizirali program Pestalozzi i Prošireni djelomični sporazum o sportu, u skladu s Upravnim odborom za obrazovne politike i praksu Vijeća Europe,

Sudionici konferencije uvjereni su da, pod uvjetom da je izrade i implementiraju kvali�cirani dionici na razini politike i implementacije te su u skladu s gore navedenim normama,


TZK i sport sredstva su prenošenja tih vrijednosti te sredstva za razvoj relevantnih stavova,

različitost je prirodni aspekt ljudskih zajednica i modernih društava te tjelesno obrazovanje i sport mogu imati važnu ulogu i pomoći ljudima da nauče kako živjeti zajedno u različitim zajednicama,

suradnja među različitim sektorima, posebice sporta i obrazovanja, vrlo je važna za maksimalno korištenje potencijalnog utjecaja sporta kao sredstva koje promiče te vrijednosti,

TZK i sport važni su gospodarski faktori i to ne samo kao �zička investicija već kao psihološki, mentalni, društveni i intelektualni kapital građana,

TZK zajedno sa sportom poboljšava tjelesnu pismenost i građanski angažman te može povezati tijelo i tjelesne kompetencije s učenjem temeljenim na vrijednostima i s komunikacijom. Također poboljšava kognitivne procese te je platforma za inkluziju kojom se mogu propitivati stigme i nadilaziti stereotipi, a ujedno je i odličan uvod za cjeloživotno učenje i tjelesni boljitak,

učenje kroz TZK i sport trebalo bi biti utemeljeno na pedagoškim principima i stalno se unaprjeđivati,

kompetencije učenja u TZK-u i sportu mogu se ostvariti jer TZK i sport implicitno pružaju prilike za učenje, ali te nove društvene vještine i kompetencije mogu ostati unutar sportske zajednice jer se ne prenose automatski na svakodnevni život pa tako ne moraju postati građanske kompetencije kojom se može postići društvena promjena.

TZK i sport trebali bi imati općenito usvojenu dvostruku misiju: učenje kretanja i kretanje radi učenja

potrebne su jasne de�nicije i čvrsti teorijski modeli

politike bi trebale osnaživati inkluzivne i inovativne pristupe u TZK

potrebne su posebne intervencije za posebne zajednice i posebne kontekste koji zahtijevaju stručne i kompetentne ljude iz prakse

Zaključci s konferencije su:

Str. 119

također su potrebne globalne i holističke prevencije i intervencije relevantnih institucija

u obrazovnom pristupu trebalo bi se voditi krilaticom „Have fun and learn“ umjesto „Win or die!“

posebno bi se trebalo baviti relevantnim društvenim kompetencijama: rodna jednakost, kulturni pluralizam, vjerska tolerancija itd.

sudjelovanje mladih u sportu i tjelesnim aktivnostima jednako je važno kao i poboljšanje kvalitete učenja kroz sport

potrebni su složeni i inovativni obrazovni pristupi koji bi podržali prijenos važnih vrijednosti u širi društveni kontekst

TZK bi trebao biti osnovni dio školskog kurikula

treneri i nastavnici TZK-a trebali bi se educirati kako nastava TZK-a ne bi uključivala samo �ziološke i motoričke ciljeve

obavezne lekcije iz TZK-a trebalo bi poučavati nanovo s ciljevima temeljenima na vrijednostima

trebalo bi dodatno razvijati relevantnu sportsku pedagogiju i istraživačku metodologiju

te identi�cirati tri glavna strateška cilja:

a. ciljevi učenja utemeljeni na vrijednostima trebali bi se dalje razvijati i uključiti u školski kurikul i nastavu TZK-a, kao i u sportske programeb. politička podrška trebala bi se pojačati radi promicanja demokratskih vrijednosti i poštovanja ljudskih prava na svim razinama sporta i tjelesne aktivnostic. kvalitetni podaci i istraživanja trebali bi biti podrška politikama kojima je cilj promicanje društvenih vrijednosti u TZK-u i sportu.


38. “Na području obrazovanja, pozivamo na razvoj i upotrebu sredstava za obrazovanje za demokratsko građanstvo, međukulturno obrazovanje i poučavanje povijesti. Do kraja 2015. tražimo usvajanje ključnih elemenata okvira kompetencija za demokratsko građanstvo te održavanje Konferencije ministara obrazovanja Vijeća Europe radi promicanja implementacije tog okvira.“ Deklaracija Odbora ministara Vijeća Europe Ujedinjeni oko naših principa protiv nasilnog ekstremizma i radikalizacije koja vodi do terorizma, 125. sjednica Odbora ministara (Bruxelles, 19. svibnja 2015).

Konferencija daje sljedeće preporuke

Politikea. Trebale bi postojati prikladne europske norme na području TZK-a i sporta koje promiču društvene vrijednosti u skladu s okvirom kompetencija za europsko građanstvo38 Vijeća Europe. b. Trebali bi postojati pokazatelji za procjenu gore navedenih kompetencija mladih ljudi zajedno s europskim pokazateljima za mjerenje tjelesne kondicije (referencija na Euro�t pokazatelje). c. Trebao bi postojati pristup temeljen na dokazima: istraživanje na temelju gore navedenih pokazatelja u cijeloj Europi kako bi se usporedili postojeći podaci i usvojile politike, programi/projekti koji su speci�čni za regiju ili državu. d. Smjernice politike trebale bi se izraditi u dogovoru s državama potpisnicama kako bi se podržalo uspostavljanje mjera koje podržavaju postizanje obrazovnih ciljeva. e. Osnovne i srednje škole trebale bi zapošljavati kvali�cirane učitelje koji su također kompetentni u poučavanju TZK-a na temelju vrijednosti.

Zagovaranje, podizanje svijesti

a. TZK temeljen na vrijednostima trebao bi se promicati u javnim i društvenim medijima. b. Dobre političke prakse koje promiču te vrijednosti trebale bi se identi�cirati i dijeliti među državama sudionicama.

Str. 121

c. Programi Sport za sve trebali bi se dodatno promicati na svim razinama. d. Rezultati inovativnih projekata, dobre prakse i metodologije (primjerice, ETS Move and Learn i program Pestalozzi) trebali bi se dodatno identi�cirati, sakupljati i diseminirati nastavnicima TZK-a i sportskim trenerima. Internetska stranica EPAS-a mogla bi poslužiti za dijeljenje dobre prakse. e. Roditelji bi također trebali biti dio podrške učenju djece i mladih.

Izgradnja kapacitetaa. Trebali bi alocirati posebne mehanizme �nanciranja kako bi se riješio razvoj TZK-a utemeljen na vrijednostima u školama i sportskim strukturama, a europske institucije bi trebale uspostaviti svoje mehanizme �nanciranja u skladu s konceptom sporta kao obrazovnog sredstva. b. Vijeće Europe, u suradnji s ostalim međunarodnim partnerima, trebalo bi organizirati i koordinirati studije i istraživanja o društvenim stavovima mladih ljudi prema različitosti i promjenama u njihovim stavovima nakon sudjelovanja u nastavi TZK-a utemeljenoj na vrijednostima. c. Vijeće Europe trebalo bi organizirati još edukacija za pedagoge koji rade s nastavnicima TZK-a u suradnji s državama potpisnicama. d. Diplomski i poslijediplomski studiji kineziologije trebali bi uključivati kompetencije u nastavi TZK-a utemeljene na vrijednostima. Potrebno je dodatno stručno usavršavanje nastavnika TZK-a i sportskih trenera.

Učenje kretanja i kretanje radi učenja!


A Ana Žnidarec Čučković vanjska je suradnica Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska, specijalizirana za Pedagogiju i Didaktiku. Ovlaštena je medijatorica i aktivna članica Nacionalnog tima za krizne intervencije. Djeluje u nekoliko organizacija civilnog društva kao edukatorica, istraživačica, moderatorica i

facilitatorica. Sudjelovala je u programu Pestalozzi – programu usavršavanja odgojno-obrazovnih djelatnika Vijeća Europe – od 2013. godine kao trenerica, koordinatorica timova trenera, koordinatorica online zajednice programa Pestalozzi (s oko 1600 članova iz oko 50 zemalja) te kao urednica. Osim iskustva na akademskom području ima više od deset godina iskustva u radu u školama i na istraživanjima od kojih su neka objavljena u knjigama ili kao članci.

O autorici

Str. 123

www.coe.int

HRwww.coe.int/epas

ISBN

978

-953

-481

77-4

-2

Otkad je Prošireni djelomični sporazum o sportu osnovan 2007. godine, glavni mu je prioritet bio odgovoriti na trenutne izazove s kojima se susreće sport u Europi. Dosad je razvio paneuropski program koji uključuje niz dionika iz javnih tijela i iz svijeta sporta. Svi oni imaju važnu ulogu u zaokretanju diskriminatornih trendova koji se trenutno odvijaju u sportu te u promicanju sporta kao sredstva za održavanje različitosti i društvene kohezije. Ovaj priručnik navodi koliko su sport i TZK važni u odgoju budućih generacija u duhu osnovnih vrijednosti koje promiče Vijeće Europe te kako se to može učinkovito postići.

Ova zbirka priručnika dobre prakse prikaz je trenutnih politika i praksi širom Europe, a njegov cilj je diseminirati i podijeliti pozitivna iskustva te istaknuti potencijal sporta u promicanju osnovnih vrijednosti Vijeća Europe – ljudskih prava, demokracije i vladavine prava.

Vijeće Europe vodeća je organizacija za ljudska prava u Europi. U njemu sudjeluje 47 država članica od kojih su njih 28 članice Europske unije. Sve države članice Vijeća Europe potpisale su Europsku konvenciju o ljudskim pravima, sporazum koji štiti ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava. Europski sud za ljudska prava nadgleda implementaciju Konvencije u državama članicama.