instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna ... filePoštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb TISKANICA ZAGREB, 1., 5. i 8. 1. 2011. © instruktivno-informativni list za ekonomska

TISKANICAPoštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb

www.novi-informator.net ZAGREB, 1., 5. i 8. 1. 2011.

©

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja

ISSN 0537 6645

BROJ 5929-5931

Nakladnički savjet Novog informatora - predsjednik: Mladen Žuvela, dipl. iur. članovi: prof. dr. sc. Mate Babić • akademik Jakša Barbić • dr. sc. Ivo Grbin • Damir Kontrec, dipl. iur. • mr. sc. Hrvoje Momčinović

Nastavak na 2. stranicina stranicama 2. RIJEČ GLAVNE UREDNICE LISTA INFORMATOR, Davorka Foretić, dipl. iur., Zagreb 3. TRADITIO IURIDICA br. 129, prof. dr. sc. Marko Petrak, Zagreb 4. SUDSKA PRAKSA 6. ZDRAVSTVENO OSIGURANJE: Izmjene i dopune Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju Jasenka Pap, dipl. iur., Zagreb i Nevenka Mirković, dipl. iur., Zagreb 9. OBVEZNO PRAVO: Je li pravo na (zatezne) kamate prenosivo? mr. sc. Miljenko A. Giunio, Zagreb 10. UPRAVNO PRAVO: Saslušanje svjedoka pred tijelom za vođenje disciplinskog postupka mr. sc. Damir Juras, Split 11. MALE STRANICE INFORMATORA - FINANCIJE: Novi Zakon o platnom prometu mr. sc. Miroslav Gregurek, Zagreb 16. NOVI PROPISI

17. USTAVNO PRAVO: Zastupanje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema novom Zakonu o upravnim sporovima dr. sc. Alen Rajko, Opatija 18. ORGANIZACIJA: Metode prikupljanja podataka u marketingu dr. Željko Lončar, Zabok 20. POSLOVNE INFORMACIJE Priredio: Dražen Kozulić, dipl.oec., Zagreb 22. POREZI: Godišnji obračun i podnošenje zahtjeva za povrat poreza na dohodak od nesamostalnog rada za 2010. godinu mr. sc. Mirjana Mahović Komljenović, Samobor TRŽIŠTE KAPITALA 23. VI PITATE - MI ODGOVARAMO

1. Uvod – zašto uopće govoriti o delegiranom zakonodavstvu? Bît ustavnosti, odnosno konstitucionaliz-

ma, jasno se iščitava iz etimologije tih riječi. »Ustava« ili »brana« podsjeća na potrebu po-stavljanja ograničenja moćnoj sili koja bi, u protivnom, mogla uništiti sve što joj se nađe na putu, sve što se protivi njezinoj unutarnjoj logici snage i moći. »Konstitucija« govori o građi, ustrojstvu, međuodnosima pojedinih dijelova koji u konačnici uvjetuju izgled i ra-zličita svojstva više ili manje skladne i funk-cionalne cjeline. Ustavna je povijest povijest razvoja ideje i prakse ograničenja apsolutne moći u uređenim političkim zajednicama, napose državama. Načelo diobe ili podje-le vlasti svakako je jedno od najvrjednijih i široko prihvaćenih sredstava ograničavanja vlasti. Poznato je, primjerice, da članak 16. francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina iz 1789., kaže da: »Društvo (…) u kojem nije predviđena dioba vlasti, nema ustav.« Međutim, općepoznata je činjenica da je podjela vlasti shvaćena i provedena na mnoge različite načine o čemu je mnogo pi-sano u domaćoj ustavnoj teoriji.1

1.2. Ravnoteža između zakonodavne i izvršne vlasti

Ravnoteža između zakonodavne i izvršne vlasti polazni je koncept na kojem se gradi

danas najraširenija inačica ustrojstva vlasti, utemeljena na načelu diobe vlasti - parla-mentarizmu. Istovremeno, posve je neospor-no da suvremeni parlamentarizam u stvarno-sti najčešće obilježava poremećaj ravnoteže u korist izvršne vlasti. Ovaj se poremećaj povi-jesno pojavio kao činjenična pojava i rezultat stvarnog funkcioniranja ustavnih institucija u datosti političkog okružja, međuodnosa po-litičkih stranaka i koalicija, djelovanja izbor-nih sustava te unutarstranačkih pravila igre. Ustavno predviđena mogućnost prenošenja zakonodavne funkcije na izvršnu vlast, pred-stavlja jednu od rijetkih institucionalno jasno izraženih osnova poremećaja djelokruga i ravnoteže u korist izvršne vlasti.

Delegacija zakonodavne djelatnosti ši-roko je prihvaćena, a u praksi još šire pri-mijenjeni institut ustavnog prava koji, dakle, inherentno modificira, (a djelomično i naru-šava) oba teorijska temelja parlamentarizma: načelo diobe vlasti i ravnotežu između nosi-telja zakonodavne i izvršne vlasti. Posljedice njegova djelovanja dalekosežne su i zadiru u temeljnu strukturu stvarnog djelovanja ustrojstva vlasti suvremenih parlamentarnih država. Doktrina je dugo vremena ustrajala na tumačenju potestas delegata delegari non potest, što bi značilo da se radi o postupanju, u najmanju ruku praeter, a vjerojatno i contra constitutionem. Međutim, na taj se način ne može objasniti zbiljsko funkcioniranje insti-tucija parlamentarnog sustava niti ponuditi valjane odgovore na aktualna pitanja funkci-oniranja parlamentarnog sustava u Republici Hrvatskoj. To pitanje od osobite je važnosti u novim demokracijama, posebice u Republici Hrvatskoj, gdje se zbog niza razloga u praksi prečesto zanemaruje hijerarhija pravnih pro-pisa, dok su problemi zakonodavne delegaci-je samo dotaknuti, ali ne i riješeni opreznim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvat-ske iz 1994.2 Takvo je stanje, s gledišta oz-biljenja temeljnog ustavnog načela vladavine prava, nedopustivo.

2. Praksa delegiranog zakonodavstva u RH

2.1. Uvodne napomeneDelegirano zakonodavstvo u RH regu-

lirano je člankom 87. Ustava RH, odnosno člankom 88. u pročišćenom tekstu Ustava:3

»Hrvatski sabor može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hr-vatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada držav-nih tijela i lokalne samouprave.

Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.

Uredbe donesene na temelju zakonske ovlasti prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana

doc. dr. sc. SANJA BARIĆ, predstojnica Katedre za ustavno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

Delegirano zakonodavstvo i Ustav Republike Hrvatske

U ovom članku iznosimo utjecaj djelovanja delegiranog zakonodavstva na topografiju odnosa legislative i egzekutive. Taj institut, u bitnome, utječe na realnu sliku suvremenog parlamentarizma. Autorica istovremeno razmatra praksu delegiranog zakonodavstva u Republici Hrvatskoj i ukazuje na najvažnije probleme primjene tog instituta u našoj državi na temelju odredaba Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98

- proč. tekst, 113/00, 124/00 - proč. tekst, 28/01, 41/01 - proč. tekst, 55/01

- ispr. 76/10 i 85/10 - proč. tekst) i drugih propisa i prakse. Na kraju dajemo prijedloge o potrebnim izmjenama u djelovanju najviših tijela državne vlasti Republike Hrvatske koja sudjeluju u delegiranom zakonodavstvu. I ovim člankom pridonosimo proslavi dvadesete obljetnice Ustava Republike Hrvatske, a čanak je dio rada koji će biti objavljen u Zborniku HAZU »Božićni Ustav«.

1 Navodimo samo neka važnija djela: I. Krbek, »Dioba vlasti«, Zagreb, 1943., str. 7-81; J. Stefanović, »Ustavno pravo FNR Jugoslavije i komparativno«, Knjiga II., Školska knjiga, Zagreb, 1956., str. 1-52; S. Sokol i B. Smerdel, »Organizacija vlasti - Političke ideje, ustavni modeli, zbilja«, Narodne novine, Zagreb, 1988., str. 4-34 i 62-81; S. Sokol, »Načelo diobe ili ograničenja vlasti«, u: Politička misao, vol. 29, 1/1992, str. 3-18; A. Bačić, »Montesquieu i klasična formulacija učenja o podjeli vlasti«, u: Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 38, 3/1988, str. 335-344; A. Bačić, »O prvim nagovještajima učenja o podjeli vlasti u engleskoj političkoj misli do Johna Lockea«, u: Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu, vol. 27, 2/1990, str. 47-62; A. Bačić, »Konstitucionalizam i podjela vlasti u ‘reaktivnim’ ustavima postkomunističkog razdoblja«, u: Politička misao, vol. 29, 1/1992, str. 43-55; B. Smerdel i S. Sokol, »Ustavno pravo«, Pravni fakultet, Zagreb, 2006., str. 311-370.

2 Rješenje, br. U-II-66/1994 od 25. veljače 1994., Nar. nov., br. 16/94.

Uspje{nu 2011. `eli Vam

S Informatorom u2011. godinu

doc. dr. sc. SANJA BARIĆ

3 Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 41/01 - proč. tekst, 55/01 - ispr., 76/10 i 85/10 - proč. tekst). Prije Ustavne revizije iz 2001. radilo se o članku 88. Ustava RH.

� 1., 5. i 8. 1. 2011.br. 59�9-5931

Nastavak sa 1. stranice

od dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski sabor ne odluči drukčije.«

Praksa širokog delegiranja zakonodavne nadležnosti razvila se u Republici Hrvatskoj od samog početka primjene Ustava iz 1990. Vrhunac tog procesa obilježio je zahtjev Valentićeve Vlade 1993., da Sabor Repu-blike Hrvatske delegira Vladi ovlasti mije-njanja poreznog zakonodavstva i državnog proračuna, što je naišlo na burne reakcije zastupnika, i to ne samo iz redova oporbe. Spomenutim rješenjem Ustavnog suda RH precizirana su ograničenja, ali temeljno pita-nje pravne snage delegiranog zakonodavstva (ima li ono snagu zakona tako da može mije-njati pozitivne zakone) nije riješeno. Nakon promjene vlasti (2000.) i ustavnih promjena, nakon početnog suzdržavanja, Vlada je ubr-zo nastavila s praksom zahtijevanja širokih ovlasti. Pitanje je dobilo značenje ustavnog spora u jesen 2001., prilikom - u Republici Hrvatskoj sada već rutinskoga - jesenskog donošenja Zakona o ovlasti Vladi RH da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelo-kruga Hrvatskog sabora, kad su se ponovno čuli glasovi protiv širokih zakonskih odre-đenja i vrlo široke Vladine prakse. Vlada je za pravni dijalog potpuno neprimjereno re-agirala i tražila povlačenje tog zakona radi, navodno, neprimjerenih optužbi i nerazumi-jevanja parlamentarnih zastupnika, što samo pokazuje stupanj nesnalaženja oko ovog bit-nog pitanja. Odredba članka 87. Ustava RH, bilo je rečeno, jasna je. Vremensko ograni-čenje od godine dana i sadržajno isključiva-nje materije koja se inače regulira organskim zakonima. Sve ostalo je politički diskurs. No, s ustavnopravnog (naglašavamo pravnog!) gledišta situacija nije nimalo jednostavna.

2.2. Djelovanje zakonodavne delegacije na ustrojstvo vlasti

Djelovanje zakonodavne delegacije na ustrojstvo vlasti u našoj državi obilježeno je dvjema činjenicama. Prvo, relevantno raz-doblje za razmatranje relativno je kratko, obuhvaća praksu u samo zadnjih 20 godi-na. Zakonodavna delegacija uklonjena je iz ustavnog sustava nekadašnje Jugoslavije i njezinih Republika već 1953. te je u Repu-blici Hrvatskoj ponovno uvedena tek »Božić-nim Ustavom« iz 1990.4 Drugo, izvanredne okolnosti, ratna zbivanja i obnova temeljne su karakteristike društvene stvarnosti ti-jekom većeg dijela navedenog razdoblja državnopravne samostalnosti naše države. »Odnos legislative i egzekutive u razdoblju nakon 1990. obilježava u Hrvatskoj nesum-njiva prevlast izvršne nad zakonodavnom granom vlasti« uz oblikovanje središnjeg au-toriteta »koji će imati ‘prst na obaraču’ niza izvanrednih ovlasti.«5 Izvanredne normativ-ne ovlasti u Republici Hrvatskoj pripadaju državnom poglavaru koji, temeljem članka 100. Ustava RH, donosi uredbe iz nužde.6 Iako se spomenuta prevlast egzekutive i u praksi primarno očitovala u svekolikoj i do-bro poznatoj prevlasti državnog poglavara (što je ujedno predstavljalo jedan od razloga izmjene Ustava RH u studenome 2000. go-dine), Vlada RH u istom se razdoblju tako-đer ekstenzivno koristila ovlastima koje joj

je Hrvatski sabor delegirao temeljem članka 87. Do kraja 1999., donijela je 449 uredbi na temelju zakonske ovlasti.7 Time se afir-mirala kao dodatni izvanredni zakonodavac koji uredbama regulira veliki dio društvenih odnosa i to, primjerice, unutarnje poslove, socijalne i stambene odnose, zdravstvo, zna-nost, prosvjetu, kulturu.

Od 2000., bilježimo drastično opadanje uporabe delegirane ovlasti pa je zaključno do 15. srpnja 2010., doneseno samo još 68 uredbi na temelju zakonske ovlasti.8 Opisa-nu praksu široke i zatim izuzetno smanjene uporabe delegiranih ovlasti ne možemo na-zvati istinskom transformacijom zakonodav-ne delegacije u Republici Hrvatskoj. Radi se tek o popratnoj pojavi ukupne tranzicije društva iz ratnog u mirnodopsko, pa time i o uspostavi redovitog tijeka normativne produkcije. Takav se zaključak nameće i analizom vremenskih ograničenja uporabe delegirane ovlasti u delegirajućim zakonima. Naime, iako Sabor i dalje donosi godišnje opće delegirajuće zakone, od 2000. godine, mogućnost uporabe ovlasti ograničena je na razdoblja kada Sabor ne zasjeda, odnosno kad nema saziva (nakon možebitnog raspu-štanja ili isteka mandata zastupnika pa do izbora novih zastupnika). Taj trend u našoj državi nesumnjivo predstavlja jačanje zako-nodavne funkcije parlamenta u odnosu na prethodno razdoblje. Istovremeno, među-tim, praksa i teorija zakonodavne delegacije nisu se u bitnome približile zadovoljavajućoj ocjeni. Navedimo četiri argumenta u prilog ove tvrdnje.

2.3. Problemi delegiranog zakonodavstva u ustavnopravnom poretku RH

2.3.1. Nedostatna materijalna ograničenja

Ovlast donošenja uredbi na temelju za-konodavne delegacije za delegatara (izvršnu vlast), bitno je obilježena temporalnim i ma-terijalnim ograničenjima. Vremensko ogra-ničenje trajanja ovlasti samorazumljivi je za-htjev u pravcu sprječavanja trajne abdikacije parlamenata. Kod nas ustavno ograničenje na godinu dana ima tek relativnu vrijednost, budući da se delegirajući zakoni donose u istom sadržaju svake kalendarske godine na prvoj jesenskoj sjednici Hrvatskog sabora, što u praksi znači da Vlada RH ima trajno delegiranu ovlast zakonodavne intervencije. Stoga materijalna ograničenja imaju presud-nu ulogu za ocjenu odgovarajućeg stupnja ograničenosti delegirane ovlasti. Materijalna ograničenja delegiranog zakonodavstva u usporednoj praksi, očituju se u dva stupnja.9 Prvi stupanj predstavlja određenje objek-ta koji ne može biti predmet delegacije, tj. utvrđenje zakonskih i parlamentarnih re-zervata. Drugi stupanja obuhvaća određenje modaliteta delegirane ovlasti, tj. utvrđenje opsega i načina uporabe delegirane ovlasti. U praksi zakonodavne delegacije nalazimo probleme u oba stupnja.

Zakonski rezervat u RH naizgled je pre-cizno propisan odredbom članka 87. (čl. 88. u pročišćenom tekstu) stavak 1. i podudara se s materijom rezerviranu za organske zako-ne.10 Nije, međutim, jasno zašto se zabrana delegiranog zakonodavstva odnosi na ustroj-stvo i djelokrug samo lokalne samouprave (čl.

87. - u proč. tekstu čl. 88. - st. 1.), dok je organskim zakonom obuhvaćeno ustrojstvo i djelokrug lokalne, ali i područne (regional-ne) samouprave (čl. 82. st. 2. - u proč. tekst. Ustava čl. 83. st. 2. - Nar. nov., br. 85/10). Kontinuiramo upozoravamo11 na ovaj pro-pust i potrebu usklađivanja, tj. proširivanja zabrane delegacije i u odnosu na materiju regionalne samouprave, bilo izričitim ustav-nim amandmanom, bilo tumačenjem Ustav-nog suda RH. Uz to, Ustavni je sud RH, u svojoj novijoj praksi,12 suzio pojam »ljudskih prava i temeljnih sloboda« za potrebe organ-skih zakona na isključivo osobna i politička prava, smatrajući da se gospodarska, socijal-na i kulturna prava imaju regulirati ordinar-nim zakonima. Slijedom navedenog kriterija Obiteljski zakon,13 Zakon o radu14, Zakon o parničnom postupku15 i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji,16 svrstani su među »obične« zakone budući da reguliraju »socijalna pra-va«. Uzevši u obzir izjednačavanje materije organskih zakona sa zakonskim rezervati-ma, postavlja se pitanje može li se primije-niti upravo objašnjeno restriktivno stajalište Ustavnog suda RH i na određenje opsega pojma »ljudska prava i temeljne slobode« u članku 87. stavak 1., tj. sprječava li zakonski rezervat u RH delegiranje reguliranja samo osobnih i političkih prava i sloboda, a omo-gućava delegiranje uređenja socijalnih, gos-podarskih i kulturnih prava? Na odgovor tek valja pričekati. Spomenimo, međutim, činje-nicu da je u praksi Vlada RH široko tumačila svoje ovlasti i uredbama mijenjala čak i za-kone kojima se razrađuju ljudska prava i slo-bode, odnosno uređuje ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela, dakle materiju izričito navedenu kao zakonski rezervat.17

2.3.2. Zakonski rezervati

Dodatno napominjemo da određenje zakonskih rezervata nipošto nije potpuno. Naime, osim materije koja se regulira organ-skim zakonima, sva materija za koju Ustav RH predviđa donošenje ustavnih zakona također pripada u zakonski/parlamentarni rezervat (izmjena Ustava, pobliže regulira-nje Ustavnog suda RH). Isto je i sa samom zakonodavnom delegacijom. Vlada ne može biti ovlaštena na subdelegaciju ili autodele-gaciju. Iako to ustavni tekst izričito ne navo-di, a teorija i praksa u potpunosti šute, sma-

4 PodrobnijeopraksivladanjaegzekutiveputemuredbisazakonskomsnagomurazdobljuodstvaranjaKraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca 1. prosinca 1918. do početkaDrugog svjetskog rata, kao i o uredbama na temeljuširokihovlastizavrijemeUstavaFNRJiz1946.do1953.vidjeti u M. Kamarić, »Problemi uredbe s naročitimobziromnaširokaovlašćenja«,NaučnodruštvoNRBIH,Sarajevo,1957.,str.126-136.

5 A. Bačić, »Hrvatska i izazovi konstitucionalizma«,Književnikrug,Split,2001.,str.96.

6 Prijašnji čl. 101. Ustava RH. Predsjednik Tuđman donioje39uredbisazakonskomsnagom,nonjihovaanalizanijepredmetovograda.Vidjeti,primjerice,M.MatulovićiA.Bošković,»Protectionofhumanrightsandminorityrights inCroatia«,u:ZbornikPravnogfakultetauRijeci,vol.17,2/1996,str.323-325.

7 Dinamika donošenja ovih uredbi bila je sljedeća: 1991.- 42; 1992. - 114; 1993. - 75; 1994. - 46; 1995. - 45; 1996.-48;1997.-24;1998.-20;1999.-35.

8 Odčega2000.-4;2001.-6;2002.-2;2003.-11;2004.-7;2005.-7;2006.-10;2007.-9;2008.-6;2009.-6,ado15.srpnja2010.nitijedna.

9 PodrobnijevidjetiuS.Barić,»Zakonodavnadelegacijaizakonskirezervat«,u:Hrvatskajavnauprava,br.1/2006,str.191-222.

10 IdentitetmaterijekojasenemožeprenijetiVladiimateri-jekojasereguliraorganskimzakonimapotvrđujeiS.So-kol.»Riječjezapravoozabranizakonodavnedelegacijesvih…organskihzakona.«S.Sokol iB.Smerdel,Ustav-no…,cit.,str.324.ividjetiNar.nov.,br.85/10-proč.tekstUstavaRepublikeHrvatske.

11 Vidjetiprimjerice,S.Barić»KritikaprakseUstavnogsudaRH«u:Hrvatskoustavnosudovanjedelegelataidelegeferenda,ZbornikradovasOkruglogstola2.travnja2009.,HAZU,Zagreb,2009.iS.Barić,»OrganskizakoniiUstavnisudRepublikeHrvatskeuusporednopravnojperspektivi«,u: Liber Amicorum in honorem dr. sc. Jadranko Crnić(1928.-2008.),NoviInformator,2009.,str.251-283.

12 Odluka, br. U-I-2566/2003, U-I-2892/2003 od 27. stude-noga2003.,Nar.nov.,br.190/03.OvojeprvaOdlukaunizukojaseodnosinamaterijuorganskihzakona.Njo-mejeukinutZakonoizmjenamaidopunamaKaznenogzakona zbog nedovoljnog broja glasova potrebnih zadonošenje organskog zakona te su ujedno utvrđenamjerila za ocjenu koji se zakon, čijim se odredbama ra-zrađujuUstavomutvrđenaljudskapravaitemeljneslo-bode,imasmatratiorganskimzakonomusmisluprvogdijela rečenice članka 82. stavak 2. Ustava. Smatrajućida»uzakonodavnojpraksigotovoinemazakonakojiuodređenombrojusvojihodredababaremdijelomnera-zrađujenekoodljudskihpravailitemeljnihsloboda«tedabi»takvaširokaustavnainterpretacijaucijelostiizbri-salarazlikuizmeđu‘običnog’zakonaiorganskogzako-na«,UstavnisudRHzauzeojestajalištedase»organskizakontrebaograničitinapodručjeslobode,jednakostiipoštivanja prava čovjeka, kao temeljnih ustavnih vred-notapropisanihučlanku3.Ustava.«Stoga,»organskimse zakonom ima smatrati samo onaj zakon kojemu sutemeljni predmet uređenja pojedino ili pojedina Usta-vomutvrđenaosobnaipolitička(naglasakS.B.)pravaislobode čovjeka. Jesu li ispunjene pretpostavke za utvr-đenjeodređenogzakonaorganskimusmisluprvogdije-larečenicečl.82.st.1.Ustava-ispitujese-uslučajusum-nje-zasebnousvakomkonkretnomslučaju.«Timesuizpojma »ljudska prava i temeljne slobode« u čl. 82. st. 2.UstavaRHisključenagospodarska,socijalnaikulturnaprava,inačesadržanauglaviIII.UstavaRHpodnazivom»Ljudskapravaitemeljneslobode«.Nije,međutim,jasnokojibikonkretnislučajevidoveliusumnjuovajtest.

13 Rješenje, br. U-I-2694/2003 od 28. siječnja 2004. (Nar.nov.,br.20/04).

14 Rješenje, br. U-I-2788/2003 od 22. prosinca 2004. (Nar.nov.,br.6/05).

15 Rješenje,br.U-I-2695/2003od2.veljače2005.(Nar.nov.,br.24/05).

16 Rješenje,br.U-I-2744/2003od8.veljače2006.iIzdvojenomišljenje(Nar.nov.,br.20/06).

17 Primjerice,UredbaoizmjeniZakonaodoplatkunadjecu(Nar. nov., br. 25/00), Uredba o izmjeni Zakona o pore-znoj upravi (Nar. nov., br. 70A/01) ili Uredba o izmjeniZakonaostrancima(Nar.nov.,br.182/04).

S poštovanjem glavna urednica lista Informator

Poštovane čitateljice i čitatelji!

Riječ glavne urednice u povodu Nove 2011. godine

2011. godina – godina u kojoj se naša djela moraju slagati s našim riječima

Delegirano zakonodavstvo i Ustav Republike Hrvatske

Sretna vam Nova, 2011. godina, dragi naši prijatelji!

Promišljajući kako da Vam se obratim, a da izbje-gnem teškoće i prepreke, odabrala sam toplo, ljud-

ski reći da vam se kao i uvijek na našim savjetova-njima, u knjigama i listu obraćam via amicabili (na prijateljski način). Naime, proveli smo jednu burnu i bremenitu godinu, s obiljem teških zakona i u prav-noj i u ekonomskoj sferi. Proveli smo jednu godinu financijski destruktivnu, ali smo ipak zajedno, dragi naši prijateji, pronašli one maglovite putove prav-nih i ekonomskih zasada, koje smo vašim i našim marnim radom i pomoći učinili vidljivim, uspješnim i naprednim. Čak smo se i dalekoj Europskoj uniji uspjeli približiti, u čemu su, nadamo se, pridonijeli i naši članci i projekti u kojima su naši autori iznosili rješenja mnogih problema. Načelo vladavine prava nastojali smo unijeti u sve naše članke i knjige. Uka-zali smo, u svakom trenutku primjene zakona, na značenje provođenja načela ustavnosti i zakonitosti i na pravne posljedice u slučaju neprimjenjivanja propisa. Nastojali smo suradnju s vama ostvariti neposredno, odgovarajući na vaša pitanja koja su s nepreglednim nizom zakona, koji je Hrvatski sabor donosio, bivala sve složenija i teža. No, viribus uni-tis 2010. godinu učinili smo nadasve uspješnom u ovim teškim vremenima.

Naš list Informator, koji izlazi dva puta tjed-no s aktualnim materijalima iz pravne i ekonomske materije, obogaćen je kolumnama Traditio iuridica i Amicus curiae, U fokusu Informatora - o ustavima i ljudima, prilozima Porezi, Carine, Ustavni vidi-ci i drugi. Stalne rubrike Sudska praksa i VI- MI rese naše stranice lista, kao i druge rubrike i ogledni primjeri u njima, te upute kako provoditi određene zakonske odredbe. Ove smo godine uveli i pretplatu na internet izdanje lista.

Naše knjige u ovoj godini bile su u znaku osam uspješnih savjetovanja, priručnici o Pri-mjeni Zakona o općem upravnom postupku s primjerima, Trgovačka društva, Radno pra-vo, Nekretnine, Novo ovršno pravo, Odgovornost države za štetu, II. izdanje, Traditio iuridica - regulae iuris, Sudska zaštita djece, Komentar Zakona o izvlaštenju, Povezivanje zemljišne knjige i Ustav Republike Hrvatske, XVI. izdanje, kao i prvo izda-nje Ustava Republike Hrvatske na engleskom jeziku (The Constitution of the Republic of Croatia) za naš ulazak u Europsku uniju.

Slaveći 20 godina Ustava Republike Hrvatske, donijeli smo brojne članke, a ovim posebnim izda-njima Ustava, nadamo se, uveličali proslavu tako važne obljetnice, proslave 20 godina Ustava naše domovine, Republike Hrvatske.

Savjetovanja koja smo uspješno priredili odnosila su se na primjenu novih zakona: ZUP-a, Zakona o radu, Novelu Zakona o vlasništvu i drugim stvar-nim pravima, Ovršnog zakona, Zakona o zemljišnim knjigama i Zakona o turističkom zemljištu i drugi.

Eto, to je bio naš dugi put, koji smo prošli zajedno u primjeni pravnih i ekonomskih zasada i došli smo do Božića i Nove 2011. godine. Blagdani su nas ugodno iznenadili svojim sjajem i mirom, prisilili nas da zasta-nemo i pogledamo prema naprijed, bez obzira na teška predviđanja koja nas čekaju na svim područjima.

Drage naše čitateljice i čitatelji, kako kaže latin-ska izreka, Verbis opera concordare debent (Djela se moraju slagati s riječima.), neka, stoga, 2011. godina bude godina u kojoj će se naša i vaša djela slagati s ri-ječima kojima ćemo svojim i vašim radom otkriti, na širom otvorenim stranicama našeg lista, rješenja za dvojbe u primjeni propisa i ukazati možda i zakono-davcu put prema općem napretku u svim dijelovima našeg sustava.

Neka naš i vaš rad bude djelotvoran u listu Informator i da vam s novom svjetlošću nade mogu zaželjeti :

31., 5. i 8. 1. 2011.br. 59�9-5931

* Profesor na Katedri za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. MARKO PETRAK,* Zagreb

Traditio Iuridica (129)

Traditio Iuridica

tramo da postoji još čitav niz materija koje bi, prema prirodi stvari, trebale biti uključene u parlamentarni rezervat. Radi se o područji-ma putem kojih svako predstavničko tijelo, pa tako i Hrvatski sabor, obavlja nadzor nad izvršnom vlašću. Tako, Hrvatski sabor ne bi mogao prenositi ovlast potvrde međunarod-nih ugovora, ovlast potvrde uredbi iz nuž-de, ovlast donošenja proračuna ili izmjene proračuna te usvajanja završnog računa, i sl. Godišnji delegirajući zakoni od 1994. na-dalje, sadržavaju izričitu zabranu donošenja ili izmjene proračuna te propisivanja poreza. Habilitacijski zakon iz 2003., sadržavao je i zabranu obavljanja izbora i imenovanja iz nadležnosti Hrvatskog sabora, no taj je tekst izostavljen već sljedeće godine. Mišljenja smo da sve gore spomenute materije mora-ju biti svrstane u parlamentarni rezervat na ustavnoj razini (izmjenom Ustava RH ili od-govarajućom odlukom Ustavnog suda RH) da njihovo možebitno delegiranje ne bi bilo prepušteno volji trenutnog zakonodavca.

2.3.3. Materijalna ograničenja

U odnosu, pak, na drugi stupanj ma-terijalnih ograničenja - modalitet korište-nja delegirane ovlasti, tj. određenje svrhe i usmjerenja - nedostaci delegiranog zako-nodavstva u RH mnogo su ozbiljniji. Dok u komparativnoj praksi nalazimo ustavnu obvezu detaljiziranja objekta, svrhe i nače-la korištenja delegirane ovlasti,18 Ustav RH u članku 87. (sada u proč. tekstu Ustava čl. 88. - Nar. nov., br. 85/10) navodi da »Hrvat-ski sabor može … ovlastiti Vladu Republi-ke Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegovog djelokruga« osim pitanja koje pripadaju u zakonski rezervat, a koja smo prije razmotrili. Ustav ne spominje izri-čito nikakva daljnja ograničenja »pojedinih pitanja«, kao ni posebnu potrebu preciznog određenja delegabilne materije. Ustavni sud RH protumačio je sadržaj ovog dijela ustavne odredbe početkom 1992., u jedinom slučaju u kojem je prihvatio ocjenjivati ustavnost jednog delegirajućeg zakona.19 Predlagatelj je smatrao da odredba članka 1. Zakona o ovlasti, iz 1991.,20 koja daje ovlast Vladi »da svojim uredbama uređuje pitanja iz gospo-darskih i javnih djelatnosti i druga pitanja iz djelokruga Sabora« sadržava preopćenito određenje pitanja koja se delegiraju te da, stoga, nije sukladna Ustavu RH. Ustavni je sud, međutim, odbio prijedlog kao neo-snovan uz obrazloženje da »Ustav nije ogra-ničio Sabor u pogledu broja pitanja za čije uređivanje može ovlastiti Vladu« te objasnio da Sabor u odnosu na pitanja iz svoje nad-ležnosti koja nisu obuhvaćena zakonskim rezervatom iz članka 87. (odnosno čl. 88. u proč. tekst Ustava - Nar. nov., br. 85/10), slobodno »odlučuje hoće li ovlastiti Vladu da uređuje veći ili manji broj tih pitanja, a može je ovlastiti da uređuje i sva (naglasak S. B.) ta pitanja.«21 Takvo stajalište prilično je iznenađujuće budući da formulacija »po-jedina pitanja«, smatramo, jasno ukazuje na iznimnost delegacije i određenost pitanja koja se prenose. Ona svakako podrazumije-va da je broj pitanja koja se prenose manji od broja pitanja čija se regulacija ne prenosi.

U Republici Hrvatskoj, međutim, donose se isključivo opći jednogodišnji delegirajući zakoni. Kažemo »opći« jer se bez izuzetka odnose na vrlo široka područja. Tako je Za-kon o ovlasti iz 1991., navodio »pitanja iz gospodarskih i javnih djelatnosti i druga pi-tanja iz djelokruga Sabora«, Zakon o ovlasti iz 1992., prenosio »pojedina pitanja iz po-dručja gospodarskih djelatnosti«, zakoni od 1993. do danas prenose ovlast reguliranja »pitanja tekuće gospodarske politike iz dje-lokruga Hrvatskog sabora«. Uz to, od 2000., svi delegirajući zakoni delegiraju Vladi regu-liranje »pojedinih pitanja iz djelokruga Sa-bora« u možebitnim situacijama raspuštanja Sabora ili isteka mandata zastupnika.22 Iz navedenog je očito da materijalno ograniče-nje objekta, svrhe ili usmjerenja delegirane zakonodavne ovlasti, nema značenje u pozi-tivnom ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske.

2.3.4. Izostanak posebnih mehanizama parlamentarnog nadzora

Predstavničko se tijelo, delegirajući zako-nodavnu ovlast tijelima egzekutive, ne lišava svojeg prava i obveze nadzirati izvršavanje delegirane ovlasti. U Republici Hrvatskoj je od 1993., redovito godišnjim delegirajućim zakonima, propisana obveza Vlade da na svakoj sjednici Hrvatskog sabora podnese izvješće o uredbama koje je, na temelju za-konske ovlasti, donijela između dvije sjed-nice. Od 1996., preciznijom formulacijom delegirajući zakoni određuju obvezu pod-našanja uredbi neposredno nakon njihova donošenja.23 Međutim, Hrvatski sabor u de-legirajućim zakonima još nikada nije pred-vidio posebna pravna sredstva u slučaju mo-žebitnog neslaganja s donesenim uredbama. Prema slovu Ustava RH, članak 87. stavak 3. (odnosno čl. 88. st. 3. u proč. tekstu Ustava

- Nar. nov., br. 85/10), Sabor može u bilo kojem trenutku unutar razdoblja od godine dana, na koje je prenio određene zakono-davne ovlasti Vladi RH, donijeti odluku o prestanku važenja pojedinih uredbi. Praksa hrvatskog zakonodavca u pravcu oživotvore-nja njegove nadzorne uloge je i u ovom po-stupovnom segmentu vrlo oskudna, gotovo beznačajna. Manjak percepcije o važnosti ovog pitanja za pravilno pozicioniranje i, još bitnije, uspostavu pravilnih mehanizama ra-zrješavanja ustavnopravnih odnosa legislatu-

18 Tako primjerice, Temeljni zakon u čl. 80. st. 1. reč. 2. određuje da delegirajući zakon »mora odrediti sadržaj, svrhu i opseg (Inhalt, Zweck und Ausmaß) delegirane ovlasti.« Indikativno je stajalište Saveznog ustavnog suda u njegovoj prvoj odluci vezanoj uz čl. 80.: »Svjesnim odmicanjem od prakse weimarskog razdoblja, čl. 80. Temeljnog zakona zahtijeva zakonsku ovlast kao temelj uredbi bilo koje vrste uz određenje sadržaja, svrhe i opsega. (…) Parlament se ne može odreći odgovornosti koju ima kao predstavničko tijelo, prenošenjem dijela svojih zakonodavnih ovlasti bez prethodnog razmatranja i preciznog određenja granica prenesenih ovlasti. Vlada, s druge strane, ne može temeljem nedefinirane ovlasti za donošenje uredbi djelovati umjesto parlamenta.« BVerfGE 1, 14 (Südweststaat), str. 60. Slično tome, Ustav Italije, u čl. 76. određuje da se »izvršavanje zakonodavne funkcije ne može delegirati bez utvrđivanja načela i kriterija koje vlada mora slijediti« (principi e criteri direttivi), a delegacija se može odnositi samo na »određene objekte« (oggetti definiti).

19 Rješenje, br. U-I-13/1992 od 11. ožujka 1992. (Nar. nov., br. 22/92). Ustavni sud RH bio je pozvan ocijeniti ustav-nost delegirajućeg zakona iz 2005., ali je iz formalnih razloga odbacio prijedlog za ocjenu ustavnosti. Rješenje Ustavnog suda RH, br. U-I-3999/2005, U-I-3182/2006 od 13. veljače 2008. (neobjavljeno).

20 Nar. nov., br. 39/91 i 53A/91.

21 Stajalište Ustavnog suda RH u potpunosti podržava S. Sokol koji smatra da »ne postoji nikakvo ustavno ograničenje kad je riječ o širini područja jednog pitanja i o broju pitanja koja se delegiraju. Ne bi bilo suprotno Ustavu ako bi Hrvatski sabor delegirao Vladi, izričito ih navodeći, sve svoje zakonodavne ovlasti.« S. Sokol i B. Smerdel, Ustavno…, cit., str. 219. Drugi hrvatski teoretičari Ustavnog prava uglavnom ne razmatraju tu tematiku i u svojim radovima ne polemiziraju izravno s takvim stajalištem. Primjerice, A. Bačić, »Leksikon Ustava Republike Hrvatske«, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2000., str. 413-414, ne spominje postojanje bilo kakvih spornih pitanja. Istovremeno, iz izvještaja u javnom tisku, proizlazi da je B. Smerdel, u okviru Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, izrazio svoje protivljenje praksi da »uredbe na temelju zakonske ovlasti mijenjaju postojeće zakone« jer time »uvode kaos u pravni sustav zemlje« te naglasio da je »intencija preseljenja zakonodavnih ovlasti na Vladu premošćivanje situacija u kojima je sporost parlamenta problem.« Novi list od 27. rujna 2001., str. 2. i Večernji list od 26. rujna 2001., str. 8. Čini se da je time neizravno izrazio i protivljenje netom opisanom stajalištu prakse, budući da bi prenošenje cjelokupnih zakonodavnih ovlasti Sabora na Vladu bilo očito protivno objema izjavama. Detaljniju elaboraciju ovog stajališta vidi u B. Smerdel, »Hrvatski pravni sustav i ustavno načelo vladavine prava«, u: Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 51, br. 6/2001, str. 1154-1157.

22 Tijekom 1992., u kratkom razdoblju od 4 mjeseca, bio je na snazi Zakon o određivanju kada prestaju vrijediti uredbe Vlade Republike Hrvatske, donesene na temelju zakonske ovlasti i ovlasti Vlade da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Sabora Republike Hrvat-ske (Nar. nov., br. 39/92), čl. 2., koji je doslovno preuzeo ustavnu odredbu i prenosio ovlast reguliranja »pojedi-nih pitanja iz djelokruga Sabora« ne ograničavajući do-nošenje uredbi bilo kojim daljnjim uvjetom.

23 »Vlada Republike Hrvatske podnijet će Hrvatskome sa-boru izvješće o donošenju uredbe odmah nakon njezi-nog donošenja, a na svaku sjednicu Hrvatskoga sabora izvješće o uredbama koje je na temelju ovlasti iz članka 1. ovoga Zakona donijela između dviju sjednica Hrvat-skoga sabora, odnosno na prvo zasjedanje novoizabra-noga Hrvatskoga sabora izvješće o uredbama koje je do-nijela od dana podnošenja posljednjeg izvješća.« Zakon o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da svojim uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskog sabora

- čl. 1. st. 4. (Nar. nov., br. 90/96, 104/97 i 131/98), čl. 3. (Nar. nov., br. 102/99, 97/00, 84/01, 113/02, 159/03, 136/04, 115/05, 108/06, 103/07, 116/08 i 121/09).

re i egzekutive, pokazuje i primjer iz 1995.24 Izvješće Vlade o donesenim uredbama, tadaš-nji Zastupnički dom nije prihvatio25 u odnosu na samo jednu uredbu - Uredbu o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospo-darstvu.26 Radi se o uredbi kojom je regulacija javne rasvjete svrstana u komunalne djelatno-sti, čime su jedinice lokalne samouprave po-stale obvezatne skrbiti o njoj. Osnovni prigo-vor saborskih zastupnika, koji su istovremeno obnašali i dužnost gradonačelnika, bio je da lokalni proračuni ne osiguravaju sredstva za tu namjenu. Nakon neprihvaćanja izvješća u Narodnim je novinama, bez dodatne rasprave, pravnog akta ili odluke, objavljena Odluka o prestanku važenja navedene uredbe.27 Realni oportunizam učinkovitog rješavanja pred-metne situacije prouzročio je neprirodnu pre-tvorbu »Zaključka« u »Odluku« bez potrebne procedure. Neprihvaćanje izvješća samo po sebi nema i ne može imati značaj odluke o prestanku važenja uredbe. Konkretna odluka o sudbini uredbe nikada nije formalno done-sena sukladno ustavnim odredbama.

U zadnjih se deset godina institut dele-giranog zakonodavstva u RH primjenjuje isključivo u vremenu kad Sabor ne djeluje, čime se, ujedno, objašnjava nepostojanje po-sebnih mehanizama parlamentarnog nadzora.

Sabor mora biti izvješten o donesenim ured-bama, no nema mogućnosti sudjelovanja u njihovom donošenju. Činjenica je, međutim, da delegirajući zakoni u našoj državi nikada nisu predvidjeli niti jedan oblik prethodnog parlamentarnog nadzora, čak ni u razdoblju prije 2000., kad je Vlada RH bila ovlaštena donositi uredbe na temelju zakonske ovlasti i u doba zasjedanja Sabora. U usporednoj ustavnoj praksi nalazimo elaborirane oblike parlamentarnog nadzora tijekom donošenja uredbi na temelju zakonodavne delegacije. Primijenjeni oblici nadzora uključuju savjeto-vanje, davanje mišljenja, prethodnu suglasno-sti, pravo izmjene prijedloga i pravo veta.28 To je pravo dano relevantnim parlamentarnim domovima ili parlamentu u cijelosti.

24 Vidjeti T. Antić, »Pravno uređenje komunalne djelatnosti javne rasvjete«, u: Zbornik radova sa simpozija o javnoj rasvjeti, Crikvenica 17. i 18. travnja 2008., Hrvatski komitet međunarodne komisije za rasvjetu, 2008.

25 Vlada RH, Izvješće o uredbama koje je Vlada Republike Hrvatske donijela na temelju zakonske ovlasti nakon 6. prosinca 1995., KLASA: 022-03/93-01/04, URBROJ: 5030105-95-11 od 15. siječnja 1996.; Zastupnički dom Sabora, KLASA: 022-03/93-01/04-0018, sig. 62-96-26. od 1. veljače 1996.

26 Nar. nov., br. 109/95.27 Nar. nov., br. 21/96.

28 Tako je, primjerice, Savezni ustavni sud Njemačke pojasnio da je zahtjev za suglasnošću Donjeg doma »sukladan Ustavu za ona područja regulacije za koja valja prihvatiti, s jedne strane, postojanje legitimnog interesa zakonodavca da delegira njihovu regulaciju izvršnoj vlasti, a s druge strane, radi iznimne važnosti materije, i potrebu zadržavanja odlučujućeg utjecaja parlamenta na konačan sadržaj uredbe.« Takvim se smatra pitanje carina, carinskih pristojbi i utvrđivanja cijena. Ta područja navedena su samo primjerice, a ostavljeno je otvoreno pitanje koja druga područja imaju takve karakteristike. Nepoštovanje postupovnih zahtjeva dovelo bi do ništavosti uredbe. BVerfGE 8, 274 (Preisgesetz), str. 321. U Italiji gotovo svi delegirajući zakoni sadržavaju obvezu sudjelovanja parlamentarnih odbora. Ustavni sud Italije je od početka svog djelovanja pridavao veliko značenje stajalištima parlamentarnih odbora, smatrajući ih »izravnom emanacijom zakonodavnog tijela«, a ona »osobito pomažu prilikom utvrđivanja volje delegirajućeg subjekta«. Corte costituzionale, odluka od 25. svibnja 1957., br. 60, u: Giurisprudenza costituzionale, 1957., str. 691. i Corte costituzionale, odluka od 25. ožujka 1982., br. 57, u: Giurisprudenza costituzionale, 1982., str. 600. Najrazvijenija je, pak, praksa westminsterskog Parlamenta. Ujedinjeno Kraljevstvo tako poznaje nekoliko različitih negativnih i pozitivnih oblika parlamentarnog nadzora. Podrobnije o ovim pitanjima vidjeti u S. Barić, »Zakonodavna delegacija i parlamentarizam u suvremenim europskim državama«, Organizator, 2009., str. 86-96.

LUCIUS VERATIUS, lat. Lucije Veracije. Prema navodima Aula Gelija (Aulus Gellius), rimskog pisca iz 2. st. pos. Kr., Lucije Veracije bio je iznimno obijestan i bogat rimski mladić koji je živio u kasnom 3. st. pr. Kr. Poznat je po tome što se zabavljao tako da je šetajući rimskim ulicama dijelio šamare prolaznicima (v. Aulus Gellius, Noctes Atticae, 20, 1, 12-13). Njegov rob (servus), koji ga je pritom pratio, isplaćivao je svakoj ošamarenoj osobi po 25 asa, što je tada bila fiksno određena novčana kazna za takvu vrstu delikta realne injurije (iniuria), sukladno odredbama Zakonika XII ploča (Leges duodecim tabularum) (o deliktu iniuriae v. podrobnije Petrak, Traditio iuridica, br. 38, Informator, br. 5709-5710 od 22. studenoga 2008). Budući da bogatim osobama, poput Lucija Veracija, nije u to vrijeme bio nikakav problem višekratno platiti iznos od 25 asa, navedeni događaj potaknuo je rimske pretore da napuste sustav novčanih kazni određenih u fiksnom iznosu za delikt injurije te uvedu novi način sankcioniranja za počinjenje navedenog delikta. Prema novim pretorskim pravilima o sankcioniranju injurije, sudac bi u svakom konkretnom slučaju odredio visinu novčane kazne na temelju slobodne ocjene (aestimatio), sukladno težini počinjene povrede, odnosno uvrede. S istim problemima susrećemo se i u suvremenom hrvatskom pravnom sustavu. Primjerice, sukladno hrvatskom Kaznenom zakonu (Nar. nov., br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08), maksimalna kazna za uvredu ili klevetu je tri stotine dnevnih dohodaka, bez obzira na težinu uvrede ili klevete. Razmatrajući recentno slučaj iznimno bogatog menadžera koji je - prema navodima medija - višekratno vrijeđao nazočne, u jednim našim dnevnim novinama za njega je izričito istaknuto: »u jednoj ruci on može držati 150 tisuća kuna, a drugom može šamarati koga hoće« (v. Žukina, U Njemačkoj bi ga zatvorili na pet godina. U Republici Hrvatskoj može platiti 150.000,00 kn i opet divljati, Jutarnji list, 24. prosinca 2010.). Kako vidimo, izgleda da je paradigmatski rimski slučaj Lucija Veracija doživio svojevrsnu »inkarnaciju« u današnjim hrvatskim uvjetima, iznova potičući na razmišljanje o opravdanosti sustava novčanih kazni određenih u (maksimalnom) fiksnom iznosu te o potrebi uvođenja sustava određivanja novčane kazne za delikte uvrede ili klevete na temelju slobodne sudačke ocjene, bez unaprijed određenog maksimalnog fiksnog iznosa, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti počinjenja delikta.

� 1., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931

Sudska praksaPostupak pred Europskim sudom za ljudska prava - pravo na mirno uživanje vlasništva - pravo na pristup sudu

Nemogućnost provođenja ovrhe, na temelju pravomoćne presude u korist podnositelja zahtjeva, predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva. Načelo

zakoni tosti nalaže da mjerodavne odredbe domaćega prava trebaju u dovoljnoj mjeri biti dostupne, precizne i predvidljive podnositelju zahtjeva

PRESUDA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA, OD 1. TRAVNJA 2010., BR. 32540/05

U PREDMETU VRBICA PROTIV HRVATSKE

Podnositelj zahtjeva podnio je zahtjev Europskom sudu za ljudska prava (u nastavku teksta: Europ-ski sud) zbog povrede prava na mirno uživanje

vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Europsku kon-venciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u nastavku teksta: Konvencija) i povrede prava na pristup sudu, iz članka 6. stavak 1. Konvencije, zbog toga što su domaći sudovi odbili izvršiti priznatu stranu presudu.

Podnositelj je 16. listopada 2001. pokrenuo izvanpar-nični postupak pred Općinskim sudom u K., sa zahtje-vom za priznanje presude stranog suda od 15. listopada 1991. u Republici Hrvatskoj. Taj je sud, 20. studenoga 2001., prihvatio podnositeljev zahtjev i donio rješenje o priznanju presude stranog suda.

Podnositelj je, 3. prosinca 2001. pokrenuo ovršni postupak za isplatu naknade štete po priznatoj stranoj presudi. Ovršni je prijedlog odbačen jer je u rješenju o priznanju strane presude bio naveden pogrešan poslov-ni broj strane presude, a podnositelj nije u naknadno ostavljenom roku podnio urednu ovršnu ispravu.

Podnositelj je 24. prosinca 2002., ponovno podnio ovršni prijedlog Općinskom sudu u K., zajedno sa sada ispravljenim rješenjem o priznanju strane sudske presu-de. Ovršenik je istaknuo prigovor zastare naplate potra-živanja, pa je upućen u parnični postupak radi proglaše-nja ovrhe nedopuštenom.

U parničnom postupku sudovi su utvrdili da pod-nositeljev prijedlog za priznanje strane presude, od 16. listopada 2001., nije prekinuo rok zastare u kojem se mogla tražiti ovrha strane presude. Sudovi su svoju odluku obrazložili time što ovršenik nije bio stranka u tom izvanparničnom postupku, pa stoga nije ni znao da je ovrhovoditelj poduzeo korake radi ovrhe presu-de. Sudovi su napomenuli da je podnositelj mogao i neposredno pokrenuti ovršni postupak – što je radnja koja bi, zasigurno, prekinula rok zastare – u kojem bi se slučaju o priznanju ovršne isprave moglo odlučiti kao o prethodnom pitanju u tom postupku. Prema članku 389. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u nastavku teksta: ZOO), niti pokre-tanje prvog ovršnog postupka, iako je isti pokrenut unu-tar zastarnog roka, nije prekinulo zastaru, budući da je taj postupak okončan rješenjem o odbacivanju ovršnog prijedloga. Slijedom takvog utvrđenja u parničnom po-stupku, ovršni je postupak obustavljen.

Europski je sud utvrdio da nemogućnost provođenja ovrhe na temelju pravomoćne presude, donesene u ko-rist podnositelja, predstavlja miješanje u pravo na mir-no uživanje vlasništva. Sukladno tome, Europski sud je ponajprije razmotrio je li takvo miješanje bilo zakonito. S tim u svezi, utvrdio je da su domaći sudovi svoje staja-lište da pokretanje postupka za priznanje strane presude ne predstavlja pravnu radnju vjerovnika, u smislu član-ka 388. ZOO-a, temeljili na činjenici da ovršenik nije

bio stranka u tom postupku. Međutim, do toga je došlo isključivo zbog toga što ga Općinski sud u K. nije oba-vijestio o pokretanju tog postupka. Iako taj propust Op-ćinskog suda u K. nije smio imati negativne posljedice na podnositelja, isti ga je sud, u parničnom postupku koji je pokrenuo ovršenik radi proglašenje ovrhe nedo-puštenom, upotrijebio kao obrazloženje svoje odluke o nastupu zastare.

U svakom slučaju, Europski je sud ocijenio da bi sta-jalište prema kojem postupak za priznanje strane pre-sude ne prekida rok zastare moglo dovesti do situacije u kojoj bi ovrhovoditelj mogao izgubiti pravo na ovrhu strane presude zbog mogućeg odugovlačenja postupka za njezino priznanje, to jest, zbog razloga koji su izvan njegove kontrole. Takva bi situacija ozbiljno ugrozila načelo pravne sigurnosti i bila bi suprotna načelu vla-davine prava.

Stoga je Europski sud zaključio da miješanje nije bilo u skladu s načelom zakonitosti, čime je prekršen članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, jer način na koji je taj sud tumačio i primijenio mjerodavno domaće pravo, a osobito članak 388. ZOO-a, nije bio predvidljiv podnositelju zahtjeva, koji je mogao opravdano očekiva-ti da će pokretanje postupka za priznanje strane presude prekinuti rok zastare. Stoga je došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Uz to, Europski sud utvrdio je i povredu prava na pristup sudu iz članka 6. stavak 1. Konvencije.

Glede zadovoljštine za utvrđenu povredu, Europski je sud konstatirao da podnositelj zahtjeva sada može, na temelju članka 428.a Zakona o parničnom postupku, Općinskom sudu u K. podnijeti zahtjev za ponavljanje parničnog postupka za proglašenje ovrhe dopuštenom u odnosu na koji je Sud utvrdio povredu članka 6. stavak 1. Konvencije i članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, a budući da podnositelj zahtjeva nije podnio zahtjev za pravednu novčanu naknadu, nije mu dosuđen nikakav iznos s tog naslova.

Napomena: Odredbe članaka 388. i 389. ZOO-a (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) odgovaraju odredbama članaka 241. i 242. ZOO-a (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08).

informator broj 5929-5930-5931 • 1., 5. i 8. 1. 2011.

Ustavni sud - obveza primjene blažeg zakona - načelo konkretnosti

Obveza primjene blažeg zakona vrijedi i za žalbeni sud u slučajevima kad je zakon izmijenjen u razdoblju između donošenja pobijane prvostu-panjske odluke i odluke drugostupanjskog suda. Primjenom načela konkretnosti u obzir se uzima-ju samo one odredbe novog i starog zakona koje se imaju primijeniti na konkretan pojedinačni slučaj koji sud rješava

ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. U-III-429/2005 OD 8. TRAVNJA 2009.

Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv presude Županijskog suda u P. od 18. stude-noga 2004., kojom je potvrđena presuda Op-

ćinskog suda u P. Tom je presudom podnositeljica oglašena krivom zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda, klevetom, iz članka 200. stavak 2. Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 110/97, 27/98, 50/00 - Odlu-ka USRH, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - Odluka USRH, 105/04, 84/05 - ispr., 71/06, 110/07 i 152/08) te je osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 7.500,00 kn i obvezana je o svom trošku objaviti izreku prvo-stupanjske presude u dnevnom listu. Ustavni je sud, svojom Odlukom, br. U-III-429/2005 od 8. travnja

2009., ukinuo drugostupanjsku presudu i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.

Iz obrazloženja:Podnositeljica je navela da je tijekom drugostu-

panjskog postupka izmijenjena odredba članka 203. Kaznenog zakona, koja propisuje razloge za isključe-nje protupravnosti kaznenih djela protiv časti i ugleda. Podnositeljica je smatrala da bi primjenom te nove, blaže odredbe članka 203. Kaznenog zakona, bila oslo-bođena optužbe za kazneno djelo klevete, te da ju je, s obzirom na to da je Zakon izmijenjen prije nego li je drugostupanjski sud donio presudu, drugostupanjski sud trebao primijeniti.

Ustavni sud utvrdio je da je odredba Kaznenog za-kona koja je u vezi s konkretnim slučajem izmijenjena, a iz drugostupanjske presude nije razvidno je li taj sud uzeo u obzir tu činjenicu, odnosno nije razvidno je li uopće ocijenjivao radi li se o takvoj promjeni zakona koja bi iziskivala obvezu ocjene blažeg zakona pa slije-dom toga i primjenu blažeg zakona za podnositeljicu, što je bio dužan učiniti. Ustavni je sud ocijenio da je podnositeljici ustavne tužbe osporenom presudom po-vrijeđeno ustavno pravo, zajamčeno člankom 31. sta-vak 1. Ustava.

Ustavni sud nije ulazio u pitanje je li novi Zakon blaži za podnositeljicu, jer to i nije u njegovoj nadlež-nosti kad odlučuje o ustavnim tužbama. Naime, kad se radi o situaciji u kojoj je potrebno ocjenjivati koji je zakon blaži za podnositeljicu, pa slijedom te ocjene i primijeniti blaži zakon, trebaju utvrditi nadležni sudovi. Budući da drugostupanjski sud u konkretnom slučaju to nije učinio, barem to nije razvidno iz presude, Ustav-ni sud ukinuo je drugostupanjsku presudu i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.

Međutim, utvrdivši povredu ustavnog prava, zajam-čenog člankom 31. stavak 1. Ustava, Ustavni sud nije razmatrao možebitnu povredu ostalih, u ustavnoj tužbi istaknutih, ustavnih prava.


Nenadležnost Ustavnog suda - postupak nadzora pravilnosti izborne promidžbe - nadležnost izbornog povjerenstva

Postupak nadzora pravilnosti izborne promidžbe, za čije su provođenje nadležna izborna povje-renstva, nije ustrojen u dva stupnja, pa Ustavni sud nije nadležno drugostupanjsko tijelo u tom postupku

ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. U-VII-2612/2009 OD 28. SVIBNJA 2009.

Podnositelj je Ustavnom sudu podnio podnesak nazvan žalba, protiv priopćenja i očitovanja Grad-skog izbornog povjerenstva (u nastavku teksta:

GIP), koji je GIP donio u postupku nadzora pravilnosti izborne promidžbe u povodu prigovora podnositelja o »neravnopravnom položaju« podnositelja kao kandidata za gradonačelnika i radi »najavljene povrede predizbor-ne šutnje«. Razmatrajući taj podnesak, Ustavni je sud, Odlukom, br. U-VII-2612/2009 od 28. svibnja 2009., utvrdio svoju nenadležnost u postupku nadzora pravil-nosti izborne promidžbe.

Iz obrazloženja:Ustavni je sud ocijenio da taj podnesak nije žalba

u izbornom sporu za koju bi Ustavni sud bio nadležan, niti je riječ o prijedlogu Ustavnom sudu da izravno pro-vede nadzor nad ustavnošću i zakonitošću izbora.

Naime, Ustavni sud nadležan je nadzirati ustavnost i zakonitost izbora, dok su izborna povjerenstva nadlež-

51., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931Uredništvo

na za nadzor pravilnosti izborne promidžbe. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 99/99, 29/02 i 49/02 – proč. tekst - u nastavku tek-sta: UZUSRH) ni izborni zakoni, ne propisuju pravno sredstvo protiv akata nadležnog izbornog povjerenstva donesenih u postupku nadzora pravilnosti izborne pro-midžbe, stoga ne postoji nadležnost Ustavnog suda da, kao drugostupanjsko tijelo, odlučuje o žalbama protiv takvih akata.

Vezano uz pitanje koje su mjere izborna povjeren-stva ovlaštena poduzeti u nadzoru pravilnosti izborne promidžbe, Ustavni sud zauzeo je stajalište (budući da izbornim zakonima one nisu pobliže određene) da se te mjere načelno mogu kretati unutar onih mjera određe-nih u članku 89. UZUSRH-a koji predviđa i obavješta-vanje javnosti i izdavanje priopćenja i/ili upozorenja.


Ugovor o osiguranjuKad je osiguratelj s oštećenikom sklopio sudsku nagodbu (obvezao se isplatiti oštećeniku rentu zbog izgubljene zarade), obveza osiguratelja proizlazi iz ugovora o nagodbi, a ne iz police osiguranja

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Rev x 188/2008-2 OD 18. OŽUJKA 2009.

Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev, ocije-nivši da obveza tužitelja ne proizlazi iz ugovora o osiguranju već iz sudske nagodbe kojom se tu-

ženik, u ovom predmetu tužitelj, obvezao tužitelju, u ovom predmetu tuženiku, plaćati rentu s osnove izgu-bljene zarade, do odlaska tužitelja u redovitu mirovinu.

Drugostupanjski sud, pak, smatra da je osnova tuži-teljeve obveze ugovor o osiguranju, a ne sudska nagod-ba kojom su stranke utvrdile visinu štete, a budući da se u vrijeme sklapanja nagodbe inflacija nije mogla pred-vidjeti, tužitelj ima pravo tražiti izmjenu odluke kojom je utvrđena rentna obveza, ako su se bitno izmijenile okolnosti koje utječu na osnovu i visinu obveze. Kako je, u konkretnom slučaju, tužitelj isplatio veći iznos nego što iznosi njegova obveza prema polici osiguranja, tako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presu-du i prihvatio tužbeni zahtjev.

Prema ocjeni ovog suda, nakon sklopljene sudske na-godbe, obveza tuženika iz te nagodbe ne može proizlazi-ti iz police osiguranja, već ona proizlazi iz nagodbe.

Prema odredbi članka 1089. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u nastavku tek-sta: ZOO), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. Zakona o obveznim od-nosima (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08), ugovorom o na-godbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, s pomoću uzajamnih popu-štanja prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze.

Sudska nagodba ima određene procesnopravne učinke, ali je ona ugovor kojim stranke uređuju svo-je građanskopravne odnose o kojima mogu slobodno raspolagati. Dakle, nagodba je ugovor i nakon njezina sklapanja prava i obveze između stranaka prosuđuju se u skladu s odredbama nagodbe.

Ovaj sud, stoga, prihvaća u cijelosti pravno stajalište prvostupanjskog suda koji je odbijanjem tužbenog za-htjeva pravilno primijenio materijalno pravo, ocijenivši da obveza tužitelja proizlazi iz sudske nagodbe te ona može prestati raskidanjem nagodbe zbog promijenje-nih okolnosti ili ispunjenjem obveze. U konkretnom slučaju, nisu se ispunile pretpostavke za raskid nagodbe zbog promijenjenih okolnosti iz članka 133. ZOO-a, niti je obveza tužitelja prestala, jer se obvezao nagod-bom isplaćivati J. L. Rentu, do ostvarenja prava na re-dovitu mirovinu s punim stažom.

Napomena: Odredbe članaka 133. i 1089. ZOO-a (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) odgovaraju odredbama članaka 369. i 150. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08).


Popravljanje štete - izmjena renteIzmjena (povećanje) dosuđene rente, s naslova tuđe njege i pomoći, može se zahtijevati samo za ubuduće

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Rev 1388/2007-2 OD 28. KOLOVOZA 2008.

Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev kojim tuži-teljica traži da joj tuženica isplati na ime naknade štete, po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje

od 1. listopada 1991. do 20. rujna 2004., 297.418,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dospije-ća svakog pojedinog mjesečnog obroka od 1.906,53 kn te da se izmijeni presuda Općinskog suda od 17. siječ-nja 1974. kojom je utvrđena obveza tuženice, odnosno prednice tuženice bivše SFRJ, plaćati tužiteljici po istoj osnovi mjesečni iznos rente od 6.636 dinara, tako da se obveže tuženicu na plaćanje rente u iznosu 1.906,53 kn od 1. listopada 2004. pa ubuduće.

Prema odredbi članka 196. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u nastavku tek-sta: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje, sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

Iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da oštećenik, kojem je pravomoćnom sudskom odlukom priznato pravo na rentu, ne može zahtijevati povećanje te rente za proteklo razdoblje, već povećanje rente može tražiti samo za ubuduće.

Stoga je drugostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženica bila dužna plaćati rentu tužiteljici u visini spomenutom presudom dosuđenog iznosa, a ne u visini utuženog revaloriziranog iznosa dosuđene rente.

Napomena: Odredbe članka 196. ZOO-a (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) odgovaraju odredbama članka 1096. ZOO-a (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08).


Pravo trgovačkih društava - pravo dioničara da budu obaviješteni

Uprava dioničkog društva mora, osim ako postoje razlozi iz članka 287. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima, na glavnoj skupštini, na zahtjev dioničara, dati obavijesti o poslovima društva, ako je to potrebno za prosudbu pitanja koja su na dnevnom redu. Uprava ne može na glavnoj skupštini izjaviti da će zatražene obavijesti dioničar dobiti u pisanom obliku, odnosno da će nakon održane glavne skupštine dobiti pisani odgovor

ODLUKA VISOKOG TRGOVAČKOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Pž-1378/08 OD 12. OŽUJKA 2008.

Pravo na obaviještenost jedno je od temeljnih prava dioničara. Zato, uzimajući u obzir: a) predlagate-ljevu mogućnost (dakle pravo, a ne obvezu) u slu-

čaju uskrate odgovora na postavljena pitanja zatražiti da se u zapisnik unesu njegov upit i razlog uskrate (čl. 287. st. 4. ZTD-a); b) neospornu činjenicu da mu je predlo-ženik tijekom ovog postupka odgovorio na sva pitanja

- ovaj sud ne nalazi nepravilnosti i nezakonitosti u pobi-janoj odluci. Predloženik je tijekom postupka navodio da mnoga pitanja nisu potrebna za prosudbu pitanja na dnevnom redu, a niti su u skladu s propisima i pravilima o čuvanju poslovne tajne. Unatoč tome, on je tijekom ovog postupka odgovorio na sva predlagateljeva pitanja.

Odredbom članka 287. Zakona o trgovačkim druš-tvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 121/99 - vjer. tumač., 52/00 - Odluka USRH, 118/03, 107/07 – u nastavku teksta: ZTD), propisano je da uprava mora na glavnoj skupštini dati svakome dioničaru na njegov zahtjev, obavještenja o poslovima društva, ako je to potrebno za prosudbu pitanja koja su na dnevnom redu (st. 1.). Stavkom 2. istog zakonskog članka, propisani su razlozi zbog kojih uprava može uskratiti davanje takve obavi-jesti. Ako je nekom dioničaru zbog njegovog svojstva dioničara dana obavijest izvan glavne skupštine, ona

se na glavnoj skupštini mora dati svakom dioničaru na njegov zahtjev pa i onda kad nije potrebna za prosudbu pitanja koja su na dnevnom redu (st. 3.). Dioničar ko-jemu je uskraćena obavijest, može tražiti da se njegovo pitanje i razlog zbog kojeg mu je uskraćen odgovor, na-vedu u zapisniku o radu glavne skupštine (st. 4.)

Odredbom članka 288. stavak 2. ZTD-a propisano je pravo svakog dioničara da u roku 15 dana od održa-vanja glavne skupštine, postavi zahtjev sudu za davanje obavijesti, ako mu zatražena obavijest nije dana, a ako je o točki dnevnog reda na koju se obavještenje odnosi do-nesena odluka, i svaki dioničar koji je nazočio skupštini i u zapisnik izjavio svoje protivljenje donesenoj odluci.

Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je predlaga-telj zahtijevao od uprave predloženika obavještenja o po-slovima društva, potrebna radi odlučivanja o pitanjima na dnevnom redu glavne skupštine (t. 3. dnevnog reda). Predloženikova uprava mu ta obavještenja nije dala pra-vodobno, a niti se prilikom uskrate pozvala na koji od ra-zloga, propisan odredbom članka 287. stavak 2. ZTD-a.

Uprava dioničkog društva dužna je na glavnoj skup-štini dioničarima dati sva obavještenja o poslovima društva, koja su potrebna za raspravljanje o pitanjima na dnevnom redu skupštine (osim ako postoje razlozi iz članka 287. stavak 2. ZTD-a). Prilikom glasovanja o pojedinoj točki dnevnog reda, dioničar mora biti upo-znat sa svim činjenicama koje, prema njegovom mi-šljenju, utječu na donošenje odluke. Uprava dioničkog društva ne može te obavijesti dati u pisanom obliku, jer bi tada s njezinim odgovorima bio upoznat samo dioni-čar - podnositelj zahtjeva. Uprava dioničkog društva ne može se obvezati niti odgovoriti na postavljene upite poslije, nego mora zahtijevane obavijesti dati dioničaru na glavnoj skupštini. Ako uprava nije u mogućnosti na skupštini dati potpune odgovore, tada je njezina obve-za pružiti odgovor o tada dostupnim saznanjima. Osim toga, u slučaju uskrate obavještenja, uprava dioničkog društva mora na glavnoj skupštini navesti razlog uskra-te, da bi se u slučaju spora mogla ispitati opravdanost razloga, što u ovom slučaju nije učinila.

Zato je predloženikovo pozivanje na postojanje određenih razloga za uskratu davanja obavijesti tijekom ovog postupka, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. To osobito pokraj neosporne činje-nice da je predloženikova uprava, tijekom ovog postup-ka predlagatelju odgovorila na sva postavljena pitanja.


Rok za brisanje zabilježbe sporaRok za brisanje zabilježbe spora počinje teći od trenutka kad je zabilježba bila dopuštena, odnosno kad je zahtijevan njezin upis, a ne od pravomoćnosti rješenja, temeljem kojeg je zabilježba provedena

ODLUKA ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU, BR. GŽ-7308/08-2, OD 18. STUDENOGA 2008.

U prvostupanjskom postupku je, uvidom u zk. ul. br. 1726 i 556 k.o. K., u kojima je rješenjem Op-ćinskog suda pod posl. br. Z--- upisana zabiljež-

ba spora, temeljem tužbe od 28. travnja 1995., utvrđeno da je od trenutka kad je zabilježba spora bila dopušte-na proteklo 10 godina zbog čega je temeljem odredbe članka 84. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01 i 100/04

– u nastavku teksta: ZZK) po službenoj dužnosti odlu-čeno kao u izreci.

Pravilno je sud prvog stupnja proveo brisanje zabi-lježbe spora po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 84. stavak 1. ZZK-a.

Pogrešno žalitelji navode u žalbi da se rok od 10 godina računa od pravomoćnosti rješenja, temeljem kojeg je zabilježba izvršena. To stoga što je člankom 84. stavak 1. ZZK-a određeno da se zabilježba spora briše nakon proteka roka od 10 godina od trenutka kad je ona bila dopuštena. Naime, pravni učinci zabilježbe spora djeluju 10 godina od trenutka kad je dopuštena, odnosno od trenutka kad je zahtijevan njezin upis, što je u konkretnom slučaju 7. studenoga 1996.

Prije isteka desetogodišnjeg roka zabilježba se može, na prijedlog osobe u čiju je korist ista provedena, ob-noviti s istim prvenstvenim redom ako se dokaže da zabilježeni spor nije pravomoćno okončan, odnosno dovršen (čl. 84. st. 2. ZZK-a).


� 1., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931

Izmjene i dopune Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranjuJASENKA PAP, dipl. iur., ZagrebNEVENKA MIRKOVIĆ, dipl. iur., Zagreb

Hrvatski je sabor, na sjednici održanoj 23. studenoga 2010., donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, temeljem kojeg se ponovno u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koji provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, osiguravaju prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti. Ujedno, na istoj sjednici Hrvatski sabor donio je i Zakon o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu. Također, odgovarajuće su izmijenjeni i Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Nar. nov., br. 150/08 i 71/10), Zakon o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu (Nar. nov., br. 79/07) i Zakon o obveznom zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih azbestu (Nar. nov., br. 79/07). Svi navedeni Zakoni objavljeni su u Nar. nov., br. 139 od 10. prosinca 2010., a stupaju na snagu 1. siječnja 2011.Najveće izmjene u području zdravstvenog osiguranja dogodile su se u području prava s osnove ozljede na radu i profesionalne bolesti.

1. UvodHrvatski je sabor, na sjednici održa-

noj 23. studenoga 2010., donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, temeljem kojeg se ponovno u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osi-guranja, koji provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u nastavku teksta: HZZO), osiguravaju prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, a koja je HZZO osiguravao do 31. prosinca 2007.. Od 1. siječnja 2008. navedena prava ostvarivala su se kod novoosnovane pravne osobe Hr-vatskog zavoda za zdravstveno osigu-ranje zaštite zdravlja na radu, temeljem Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (Nar. nov., br. 85/06 i 67/08).

Ujedno, na istoj sjednici Hrvatski je sabor donio i Zakon o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osi-guranju zaštite zdravlja na radu. Tim Zakonom utvrđeno je da danom nje-govog stupanja na snagu prestaje vrije-diti Zakon o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (Nar. nov., br. 85/06 i 67/08), kao i podzakonski akti koji su temeljem njega doneseni, a koji su pobliže označeni člankom 2. reče-nog Zakona. S tim u svezi odgovara-juće su izmijenjeni i Zakon o zdrav-stvenoj zaštiti (Nar. nov., br. 150/08 i 71/10), Zakon o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu (Nar. nov., br. 79/07) i Zakon o obveznom zdravstvenom nadzoru radnika pro-fesionalno izloženih azbestu (Nar. nov., br. 79/07.).

Svi navedeni Zakoni objavljeni su u Narodnim novinama, br. 139 od 10. prosinca 2010., a stupaju na snagu 1. siječnja 2011.

U skladu s navedenim, poslove Hr-vatskog zavoda za zdravstveno osigu-ranje zaštite zdravlja na radu, HZZO preuzima 1. siječnja 2011. Uz poslove vezane uz prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (u nastavku teksta: Zakon o izmjenama) HZZO-u je stavljeno u nadležnost i osiguravanje specifične zdravstvene za-štite radnika, koja se prema propisima koji su se primjenjivali do 31. prosinca 2007. nije osiguravala u okviru prava s osnove ozljede na radu i profesionalne bolesti koje je HZZO do tada provo-dio. Isto tako u nadležnost HZZO-a stavljeni su i poslovi vezani uz proved-bu Zakona o obeštećenju radnika pro-fesionalno izloženih azbestu i Zakon o obveznom zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih azbe-stu, koje je obavljao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu.

Razlog takvog zakonskog rješenja, odnosno ukidanje Hrvatskog zavo-da za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu i prijenos poslova koje je taj Zavod obavljao HZZO-u, proizlazi iz programa gospodarskog oporavka Vlade Republike Hrvatske,

kojim je kao jedna od mjera reforme javne uprave, predviđena analiza svr-hovitosti postojeće strukture agencija, zavoda i drugih regulatornih tijela. U skladu s navedenim programom, te nakon provedenih analiza ukazala se potreba za reorganizacijom sustava obveznoga zdravstvenoga osiguranja u Republici Hrvatskoj, te je kao najopti-malnije rješenje predložen jedinstveni nositelj obavljanja poslova obvezno-ga zdravstvenoga osiguranja i u dijelu obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.

Zakonom o izmjenama kao jedin-stveni nositelj i provoditelj poslova ob-veznog zdravstvenog osiguranja u Re-publici Hrvatskoj, određen je HZZO.

Člankom 28. Zakona o izmjenama utvrđeno je da će se pripajanje Hrvat-skog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu HZZO-u izvr-šiti u roku 30 dana od dana njegovog stupanja na snagu.

Danom brisanja iz sudskog registra Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja na radu, HZZO će preuzeti radnike Hrvatskog zavoda za zdravstveno osi-guranje zaštite zdravlja na radu, njego-va sredstva prikupljena na ime dopri-nosa za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, obveze toga Zavoda te poslovne prostorije i opremu koju je taj Zavod koristio do dana brisanja iz sudskog registra. Također, HZZO će s tim danom preuzeti pismohranu i drugu dokumentaciju koja se odnosi na poslove zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.

2. Osigurane osobe kojima se osiguravaju pravaZakonom o izmjenama je utvrđen

isti krug osoba osiguranih za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti kao i isti opseg prava, kako je to bilo uređeno Zakonom o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu i propisima donesenim osnovom toga Zakona.

Za slučaj ozljede na radu i profesi-onalne bolesti, prema Zakonu o izmje-nama, obvezno su osigurani osigura-nici iz članka 6. stavak 1. točka 1.-6., 8., 18. i 24. Zakona o obveznom zdrav-stvenom osiguranju, odnosno:

1. osobe u radnom odnosu kod do-maćeg ili stranog poslodavca sa sjedi-štem u Republici Hrvatskoj (čl. 6. st. 1. t. 1. Zakona);

2. osobe koje su izabrane ili imeno-vane na stalne dužnosti u određenim tijelima državne vlasti, odnosno jedi-nicama lokalne i područne (regional-ne) samouprave, ako za taj rad primaju plaću (čl. 6. st. 1. t. 2. Zakona);

3. osobe s prebivalištem ili odo-brenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, zaposlene u inozemstvu kod stranog poslodavca koje nemaju zdrav-stveno osiguranje stranog nositelja zdravstvenog osiguranja, odnosno koje nisu obvezno osigurane prema inoze-mnim propisima na način kako je to

određeno međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju (čl. 6. st. 1. t. 3. Zakona);

4. članovi uprave trgovačkih dru-štava ako nisu obvezno zdravstveno osigurani po osnovi rada (čl. 6. st. 1. t. 4. Zakona);

5. osobe koje se nakon završenog obrazovanja stručno osposobljavaju bez zasnivanja radnog odnosa, suklad-no Zakonu o radu - volonterski rad, (čl. 6. st. 1. t. 4. Zakona);

6. osobe koje na području Repu-blike Hrvatske obavljaju gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednače-nih djelatnosti, osobe koje samostalno u obliku slobodnog zanimanja obav-ljaju profesionalnu djelatnost te osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnost poljoprivrede i šumarstva kao jedino ili glavno zanimanje, ako su obveznici poreza na dohodak ili pore-za na dobit, a nisu osigurane po osnovi rada (čl. 6. st. 1. t. 6. Zakona);

7. svećenici i drugi vjerski službe-nici vjerske zajednice, koja je upisana u evidenciju vjerskih zajednica koju vodi nadležno državno tijelo, ako nisu osi-gurani po osnovi rada (čl. 6. st. 1. t. 8. Zakona);

8. osobe koje pružaju njegu i pomoć hrvatskom ratnom vojnom invalidu Domovinskog rata, prema propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domo-vinskog rata i članova njihovih obitelji, ako pravo na obvezno zdravstveno osi-guranje ne ostvaruju po drugoj osnovi (čl. 6. st. 1. t. 18. Zakona);

9. osobe kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja prema posebnom propisu (čl. 6. st. 1. t. 24. Zakona).

Osim navedenih osiguranika prav-ne i fizičke osobe, odnosno tijela dr-žavne vlasti obvezatni su osigurati na obvezno zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, prema članku 3. Zakona o iz-mjenama, sljedeće osobe:

1 učenike i studente na redovitom školovanju prema propisima o redovi-tom školovanju u Republici Hrvatskoj za vrijeme praktične nastave, za vrije-me stručne prakse, stručnih putova-nja, odnosno za vrijeme rada putem posrednika pri zapošljavanju učenika i studenata,

2. osobe na stručnom osposoblja-vanju ili prekvalifikaciji koje organizira Hrvatski zavod za zapošljavanje,

3. djecu sa smetnjama u tjelesnom i duševnom razvoju na praktičnoj na-stavi ili na obveznom praktičnom radu u pravnoj osobi za osposobljavanje,

4. osobe koje pomažu redarstvenim službama u obavljanju poslova iz nji-hove nadležnosti,

5. osobe koje sudjeluju u akcijama spašavanja ili u zaštiti i spašavanju u slučaju prirodnih i drugih nepogoda,

6. osobe koje na poziv državnih i drugih ovlaštenih tijela obavljaju duž-nosti u interesu Republike Hrvatske,

7. športaše, trenere ili organizatore u sklopu organizirane amaterske šport-ske aktivnosti,

Uredila Biljana Barjaktar, dipl. iur.

�1., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931

Nastavak na 8. stranici

zdravstveno osiguranje

Izmjene i dopune Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju - novine u svezi s ozljedom na radu i profesionalnom bolesti -

8. osobe koje kao pripadnici Hr-vatske gorske službe spašavanja ili roni-oci obavljaju zadatke spašavanja života ili otklanjanja, odnosno sprječavanja opasnosti koje neposredno ugrožavaju život ili imovinu građana,

9. osobe koje kao članovi teren-skih sastava sudjeluju u spašavanju i zdravstvenoj zaštiti u prirodnim i dru-gim nepogodama i nesrećama (poplave, potresi i sl.),

10. osobe na odsluženju vojnog roka, odnosno dragovoljnom služenju vojnog roka (ročnici), te pričuvnike za vrijeme obavljanja službe u Oružanim snagama Republike Hrvatske,

11. osobe koje sudjeluju u organi-ziranim javnim radovima u Republici Hrvatskoj,

12. osobe koje ispunjavaju obvezu sudjelovanja u civilnoj zaštiti ili obvezu sudjelovanja u službi motrenja i oba-vješćivanja,

13. osobe koje kao članovi ope-rativnih sastava dobrovoljnih vatro-gasnih organizacija obavljaju zadatke gašenja požara, zaštite i spašavanja u slučaju drugih nepogoda, osiguravanja mjesta gdje postoji požarna opasnost, educiranja građana u protupožarnoj zaštiti, a na javnim priredbama obav-ljaju zadatke u sklopu javnih nastupa i demonstracija s prikazom vježbi.

Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti osi-guravaju se osiguranicima iz članka 6. stavak 1. točka 9. Zakona o obve-znom zdravstvenom osiguranju (ko-risnici mirovine i korisnici prava na profesionalnu rehabilitaciju, prema propisima o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske) te osiguranicima - nezaposlenim osobama iz članka 6. stavak 1. točka 12., 14., 15. i 17. tog Zakona koje se kao nezaposlene osobe vode u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a kojima je bolest, od-nosno ozljeda neposredna posljedica priznate ozljede na radu, odnosno pro-fesionalne bolesti.

Osim za prava u slučaju priznate ozljede na radu ili profesionalne bolesti osiguranicima - korisnicima mirovine i korisnicima prava na profesionalnu re-habilitaciju te osiguranicima iz članka 6. stavak 1. točka 12., 14., 15. i 17. tog Zakona koje se kao nezaposlene oso-be vode u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, osiguravaju se i pra-va utvrđena Zakonom o izmjenama i u slučaju profesionalne bolesti ako su bili izloženi fibrogenim prašinama ili karcinogenima kao radnici kod prav-nih ili fizičkih osoba s registriranom djelatnošću u Republici Hrvatskoj te potrebni zdravstveni pregledi u svezi s izloženošću fibrogenim prašinama ili karcinogenima.

3. Prava koja se osiguravajuU okviru prava iz obveznog zdrav-

stvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti osigurava se:

1. pravo na specifičnu zdravstvenu zaštita radnika koja obuhvaća mjere za sprječavanje i otkrivanje profesional-nih bolesti te sprječavanje ozljede na radu na temelju Zakona o zdravstvenoj zaštiti i posebnih zakona te pravilnika donesenih na osnovi tih zakona;

2. prava za slučaj priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti koja obuhvaćaju:

a) pravo na zdravstvenu zaštitub) pravo na novčane naknade.Što se smatra ozljedom na radu i pro-

fesionalnom bolešću prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osi-guranju te u kojem se slučaju osiguranim osobama osiguravaju navedena prava, utvrđeno je u članku 4. Zakona o izmje-nama.

Prema Zakonu o izmjenama ozlje-dom na radu smatra se:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama po-ložaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelat-nosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

2. bolest koja je nastala izravno i is-ključivo kao posljedica nesretnog sluča-ja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u svezi s obav-ljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način utvrđen u točki 1. koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osigu-ran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest koja na-stane na način utvrđen točkom 1. i 2., a koja nastane kod osigurane osobe koja je za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti osigurana u određenim okolno-stima.

Profesionalne bolesti prema Zako-nu o izmjenama su bolesti izazvane du-ljim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima.

4. Specifična zdravstvena zaštita radnikaMjere specifične zdravstvene zaštite

u okviru utvrđenog standarda prava na specifičnu zdravstvenu zaštitu iz obve-znog zdravstvenog osiguranja osigu-ravaju se osiguranicima HZZO-a iz članka 6. stavak 1. točka 1.-6., 8. i 18. Zakona putem zdravstvenih ustanova koje u svom sastavu imaju djelatnost medicine rada te ugovornih specija-lista medicine rada u privatnoj praksi uključenih u mrežu ugovornih subje-kata medicine rada s kojima je HZZO sklopio ugovor o provođenju specifične zdravstvene zaštite na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti.

Doktore specijaliste medicine rada za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika, bira poslodavac za svog radnika (u pravilu prema mjestu rada osiguranika), a osiguranik koji obavlja obrtničku djelatnost, odnosno profesi-onalnu djelatnost osobnim radom bira doktora specijalista medicine rada sâm za sebe.

Specifična zdravstvena zaštita radnika koja se osigurava obveznim zdravstvenim osiguranje obuhvaća:

1. liječničke preglede i dijagno-stičke postupke radi utvrđivanja radne sposobnosti za radna mjesta s poseb-nim uvjetima rada;

2. praćenje zdravstvenog stanja radnika na radnim mjestima s poseb-nim uvjetima rada prema posebnim propisima;

3. praćenje i analizu pobola s osno-ve ozljede na radu i profesionalne bo-lesti;

4. provođenje dijagnostičkih po-stupaka radi utvrđivanja profesional-nih bolesti.

Kad je u okviru specifične zdrav-stvene zaštite potrebno uputiti osi-guranika radi provođenja određenih specijalističkih pregleda i dijagnostič-kih postupaka na sekundarnoj ili ter-cijarnoj razini zdravstvene djelatnosti, odnosno na razini zdravstvenih zavoda, doktor specijalist medicine rada izdaje uputnicu za specijalističko-konzilijar-nu zdravstvenu zaštitu, osnovom koje osiguranik ostvaruje traženu zdrav-stvenu zaštitu.

5. Prava za slučaj priznate ozljede na radu i profesionalne bolesti

5.1. Pravo na zdravstvenu zaštituPravo na zdravstvenu zaštitu iz ob-

veznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj priznate ozljede na radu i pro-fesionalne bolesti u opsegu utvrđenom Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i propisima donesenim osnovom toga Zakona obuhvaća pra-vo na:

- primarnu zdravstvenu zaštitu;- specijalističko-konzilijarnu zdrav-

stvenu zaštitu;- bolničku zdravstvenu zaštitu;- pravo na korištenje lijekova koji

su utvrđeni osnovnom i dopunskom listom lijekova HZZO-a;

- pravo na dentalno-protetsku po-moć i dentalno-protetske nadomjestke

- pravo na ortopedska i druga po-magala;

- pravo na zdravstvenu zaštitu u inozemstvu.

Rečena zdravstvena zaštita na te-ret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj priznate ozljede na radu i profesionalne bolesti ostva-ruje se u opsegu, na način i pod uvje-tima kako je to utvrđeno Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i provedbenim propisima donesenim osnovom toga Zakona. Zdravstvenu zaštitu provode zdravstvene ustanove

i privatni zdravstveni radnici uklju-čeni u mrežu ugovornih subjekata javne zdravstvene službe s kojima je HZZO sklopio ugovor o provođe-nju zdravstvene zaštite, i to prema odredbama i pod uvjetima utvrđenim Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i općim aktima HZZO-a. Zdravstvena zaštita obuhvaća i izradu i isporuku ortopedskih i drugih poma-gala od strane pravnih ili fizičkih osoba koje imaju odobrenje za proizvodnju, odnosno promet na malo ortopedskim i drugim pomagalima u skladu s po-sebnim propisom, a s kojima je HZZO u skladu s uvjetima i na način utvrđen općim aktom HZZO-a sklopio ugovor o isporuci ortopedskih i drugih poma-gala osiguranim osobama.

Pravo na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj priznate ozljede na radu, odno-sno profesionalne bolesti ostvaruje se u cijelosti na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, kako je to utvrđeno člankom 16. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (čl. 5. Zakona o izmjenama). U sluča-ju korištenja lijekova s dopunske liste lijekova HZZO-a koji su potrebni za liječenje koje je posljedica priznate oz-ljede na radu ili profesionalne bolesti, obvezno zdravstveno osiguranje osi-gurava pokriće troškova u visini cijene ekvivalentnog lijeka s osnovne liste li-jekova HZZO-a, a iznos propisanog sudjelovanja u cijeni lijeka, u skladu s člankom 17. stavak 4. i 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju osigurana osoba plaća neposredno ili putem dopunskog zdravstvenog osiguranja u skladu sa Zakonom o do-brovoljnom zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br. 85/06, 150/08 i 71/10).

5.2. Pravo na novčane naknadePravo na novčane naknade u okviru

obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj priznate ozljede na radu, odno-sno profesionalne bolesti obuhvaća:

1. naknadu plaće za vrijeme pri-vremene nesposobnosti za rad prou-zročene priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću;

2. naknadu troškova prijevoza u svezi s korištenjem zdravstvene za-štite iz obveznog zdravstvenog osi-guranja koja je posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesio-nalne bolesti;

3. naknadu pogrebnih troškova u slučaju smrti osigurane osobe ako je smrt neposredna posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesio-nalne bolesti.5.2.1. Naknadaplaće

Osiguraniku za vrijeme privreme-ne nesposobnosti za rad prouzročene priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću, pripada pravo na naknadu plaće ako je:

1. privremeno nesposoban za rad zbog priznate ozljede na radu, odno-sno profesionalne bolesti, odnosno

� 1., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931zdravstveno osiguranje


radi liječenja ili medicinskih ispiti-vanja vezanih uz priznatu ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, smješten u zdravstvenu ustanovu;

2. privremeno nesposoban za rad zbog određenog liječenja ili medicin-skog ispitivanja zbog priznate ozlje-de na radu, odnosno profesionalne bolesti koje se ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika;

3. izoliran kao kliconoša, a što je posljedica priznate profesionalne bo-lesti.

Pod privremenom nesposobnošću za rad smatra se odsutnost s rada iz navedenih razloga zbog kojih je osi-guranik spriječen izvršavati svoju ob-vezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili pojedinačnim aktom.

Naknada plaće za vrijeme privre-mene nesposobnosti za rad prouzro-čene priznatom ozljedom na radu, od-nosno profesionalnom bolešću pripada osiguranicima iz članka 6. stavak 1. točke 1.-4. (osobe u radnom odnosu, osobe imenovane na stalne dužnosti, osobe zaposlene u inozemstvu, člano-vi uprave trgovačkih društava), točke 6. (osobe koje obavljaju profesionalnu ili obrtničku djelatnost), točke 8. (sve-ćenici i drugi vjerski službenici), točke 18. (osobe koje pružaju njegu HRVI Domovinskog rata) i točke 24. (osobe sa statusom roditelja njegovatelja) Za-kona o obveznom zdravstvenom osigu-ranju, i to od prvog dana privremene nesposobnosti za rad na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, a ima je pravo ostvarivati sve dok izabra-ni doktor medicine primarne zdrav-stvene zaštite, odnosno ovlašteni dok-tor HZZO-a ne utvrdi da je sposoban za rad ili dok nije konačnim rješenjem nadležnog tijela mirovinskog osigura-nja utvrđena invalidnost osiguranika.

Naknadu plaće obračunava i ispla-ćuje osiguraniku iz svojih sredstava pravna, odnosno fizička osoba - po-slodavac u skladu s člankom 28. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a sredstva koja je poslo-davac isplatio osiguraniku, HZZO je obvezatan vratiti poslodavcu u roku 45 dana od dana primitka zahtjeva za povrat.

Iznimno, u slučaju stečajnog po-stupka poslodavaca ili prestanka postojanja poslodavca, odnosno kad poslodavac nije u mogućnosti zbog nelikvidnosti isplatiti plaću, odno-sno naknadu plaće za najmanje tri ka-lendarska mjeseca, kao i u slučaju kad poslodavac ne izvrši isplatu naknade plaće koja tereti sredstva HZZO-a u propisanom roku od 30 dana pre-ma obračunu HZZO-a iz članka 31. stavak 2. Zakona o obveznom zdrav-stvenom osiguranju, isplatu će izvršiti HZZO, neposredno osiguraniku.

Osiguraniku kojemu je za vrijeme trajanja bolovanja zbog priznate oz-ljede na radu, odnosno profesionalne

bolesti prestao radni odnos, odnosno obavljanje djelatnosti osobnim radom, pripada naknada plaće za navedeno bolovanje nakon prestanka radnog od-nosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom, sve dok ne bude po-novno radno sposoban, odnosno dok mu konačnim rješenjem nadležnog tijela mirovinskog osiguranja ne bude utvrđena invalidnost. U navedenom slučaju isplatu naknade plaće izvršit će HZZO neposredno osiguraniku.

Pravo na naknadu plaće zbog pri-znate ozljede na radu, odnosno profe-sionalne bolesti pripada i osiguraniku koji je upućen na rad u inozemstvo u skladu s odredbama Zakona o obve-znom zdravstvenom osiguranju i općih akata HZZO-a, s tim da se potonja isplaćuje na teret sredstava HZZO-a samo za vrijeme boravka osiguranika u Republici Hrvatskoj.

Isto tako, pravo na naknadu plaće pripada i osiguraniku kojem je u vri-jeme privremene nesposobnosti za rad prouzročene priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bole-šću određen pritvor, ali u visini jedne trećine naknade, a ako uzdržava obi-telj u visini jedne polovice pripadaju-će naknade. Tako umanjena naknada pripada mu sve dok traje bolovanje za trajanja pritvora. U slučaju da je protiv osiguranika postupak pravomoćnom presudom obustavljen ili je pravomoć-nom presudom oslobođen optužbe ili je optužba odbijena, ali ne zbog nenad-ležnosti suda, osiguranik ostvaruje pra-vo na obustavljeni dio naknade plaće.

Za razliku od osiguranika koji se nalazi u pritvoru, osiguraniku koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora ili u ustanovi zbog provođenja mjera obveznog čuvanja i liječenja ne pri-pada pravo na naknadu plaće za bo-lovanje zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.

Također pravo na naknadu plaće nema osiguranik koji je privremeno u skladu s odredbama Zakona o radu udaljen s rada ako za vrijeme dok je udaljen s rada stupi na bolovanje zbog priznate ozljede na radu odnosno pro-fesionalne bolesti.

Osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme privremene nespo-sobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bole-sti te valorizacija (povećanje) osnovice za naknadu plaće, utvrđuje se prema odredbama utvrđenim Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Nar. nov., br. 67/09, 116/09, 4/10, 13/10, 88/10 i 131/10). Utvrđena osnovica za nakna-du plaće služi za obračun naknade pla-će za sve vrijeme trajanja neprekidnog bolovanja zbog istog uzroka bolovanja (priznate ozljede na radu ili profesio-nalne bolesti).

Osiguraniku kojem se naknada pla-će obračunava i isplaćuje od iste osno-vice za naknadu neprekidno u trajanju

duljem od tri mjeseca, osnovica za na-knadu plaće za bolovanje zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesional-ne bolesti, preračunat će se na odgo-varajući viši iznos i od tako povećane osnovice ponovno odrediti pripadaju-ća naknada plaće ako je ispunjen uvjet za valorizaciju (povećanje) osnovice, odnosno ako je došlo do porasta plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj za više od 5%.

Naknada plaće za vrijeme privre-mene nesposobnosti za rad zbog pri-znate ozljede na radu i profesionalne bolesti pripada osiguraniku od prvog dana nesposobnosti, u visini 100% od osnovice za naknadu, bez primjene utvrđenog najvišeg iznosa naknade plaće, u skladu s člankom 42. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (delimitirana naknada).

Isto tako na osiguranika koji se nalazi na bolovanju zbog priznate oz-ljede na radu ili profesionalne bolesti, ne primjenjuje se uvjet prethodnog staža osiguranja, utvrđen člankom 43. stavak 2. Zakona o obveznom zdrav-stvenom osiguranju To znači da osigu-ranik ima pravo na naknadu plaće u vi-sini 100% od svoje utvrđene osnovice za naknadu plaće bez obzira na to što nema ispunjen uvjet staža osiguranja u HZZO-u na temelju radnog odno-sa, obavljanja gospodarske djelatnosti ili obavljanja profesionalne djelatnosti samostalno u obliku zanimanja, od-nosno na temelju primanja naknade plaće nakon prestanka radnog odnosa, odnosno prestanku obavljanja djelat-nosti osobnim radom, ostvarene pre-ma Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju od najmanje 12 mjeseci neprekidno ili 18 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine (prethodno osiguranje), a koji je uvjet utvrđen u slučaju korištenja bolovanja koje nije posljedica ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.5.2.2. Naknadatroškovaprijevoza

Osigurana osoba koja je radi ko-rištenja zdravstvene zaštite u svezi s priznatom ozljedom na radu, odno-sno profesionalnom bolesti upućena iz mjesta svog prebivališta, odnosno boravka u ugovornu zdravstvenu usta-novu, odnosno kod ugovornog zdrav-stvenog radnika privatne prakse ili ugovornog isporučitelja ortopedskih i drugih pomagala u drugo mjesto ,ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza pod uvjetima i na način utvr-đen Zakonom o obveznom zdravstve-nom osiguranju i Pravilniku o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, te drugim općim aktima HZZO-a kao i sve druge osigurane osobe HZZO-a u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osi-guranja koja nije posljedica ozljede na radu i profesionalne bolesti, s tim da se na njih ne primjenjuje uvjet uda-ljenosti veće od 30 km od mjesta po-laska (mjesto prebivališta ili boravišta) do mjesta upućivanja (mjesto sjedišta ugovornog subjekta HZZO-a).

Pravo na naknadu troškova prije-voza ne može ostvariti ona osigurana osoba koja je prema posebnim propisi-ma oslobođena njihovog plaćanja (npr.

priznato pravo na besplatan prijevoz: učenika, osoba starijih od 65 godina, osoba određenih profesija i sl.).5.2.3. Pravonanaknadupogrebnih

troškova

U slučaju smrti osigurane osobe, koja je neposredna posljedica pri-znate ozljede na radu ili profesional-ne bolesti u okviru prava na obvezno zdravstveno osiguranje za slučaj ozlje-de na radu i profesionalne bolesti, osi-gurava se pravo na naknadu pogrebnih troškova. Pravo na naknadu za pogreb-ne troškove ostvaruje pravna ili fizič-ka osoba koja je izvršila pokop umrle osigurane osobe, na osnovi pisanog zahtjeva s priloženim računima, koji se podnosi nadležnom područnom uredu HZZO-a prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta umrle osigurane osobe, te uz priloženi dokaz o smrti osigurane osobe (smrtni list), dokaz da je smrt neposredna posljedica prizna-te ozljede na radu, odnosno profesio-nalne bolesti o čemu nalaz, mišljenje i ocjenu daje ovlašteni doktor HZZO-a i dokaz o izvršenom pokopu osigurane osobe.

Naknada za pogrebne troškove osi-gurava se u visini iznosa standardne opreme za pogreb, te visini troškova prijevoza pogrebnika. Pod standardnim troškom opreme za pogreb podrazu-mijeva se uobičajeni trošak pogreba prema mjesnim prilikama u mjestu ukopa osigurane osobe, a prema služ-benom cjeniku pravne ili fizičke osobe koja je u mjestu ukopa registrirana za pogrebnu djelatnost.5.2.4. Kaznezaprekršaj

Člankom 26. Zakona o izmjenama propisana je novčana kazna u iznosu od 70.000,00 do 100.000,00 kuna ko-jom će se kazniti za prekršaj pravna ili fizička osoba koja nije provela mjere zaštite na radu ili druge mjere za za-štitu građana, zbog čega je nastala bo-lest, povreda ili smrt osigurane osobe. Također je propisana novčana kazna u iznosu od 70.000,00 do 100.000,00 kuna i za prekršaj pravne ili fizičke osoba - poslodavca kod kojeg je radnik stupio na rad bez propisanoga pret-hodnoga zdravstvenog pregleda, a po-slije se zdravstvenim pregledom utvrdi da ta osoba prema zdravstvenom stanju nije bila sposobna za rad na određenim poslovima.

6. Ostale izmjeneZakonom o izmjenama izmijenjen

je rok za prijavu na obvezno zdrav-stveno osiguranje te umjesto prije utvrđenih 15 dana sada iznosi osam dana, čime se rok prijave u obveznom zdravstvenom osiguranju izjednačava s rokom prijave u sustavu obveznog mi-rovinskog osiguranja, budući da su u pitanju obvezna osiguranja koja treba-ju biti istovjetno uređena glede rokova na prijavu u osiguranje.

Zakonom o izmjenama odgođen je izlazak HZZO-a iz državnog pro-računa te će njegovo poslovanje izvan državnog proračuna započeti stupa-njem na snagu Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2012.

Izmjene i dopune Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju

�1., 5. i 8. 1. 2011.br. 5�2�-5�31


Uredio Jerko Slovinić, dipl. iur. obvezno pravo

mr. sc. MILJENKO A. GIUNIO*

Je li pravo na (zatezne) kamate prenosivo?

U sudskoj praksi zabilježen je presedan koji stjecatelju tražbine dospjelih neisplaćenih zateznih kamata – oduzima aktivnu legitimaciju za ostvarivanje takve tražbine prema dužniku. To, zapravo, implicira da se takva tražbina ne može valjano ni prenositi, tj. niti stjecati. Autor smatra da se radi o tipičnoj imovinskoj tražbini koja nije vezana uz osobu ni dužnika ni vjerovnika, te zaključuje da nema razloga trećoj osobi, koja je takvu tražbinu stekla bilo pravnim poslom ili nasljeđivanjem, oduzimati pravo na tražbinu i aktivnu legitimaciju radi njezinog ostvarivanja.

Prijedlozi i mišljenja

1. Odluka (presedan) sudaU dosada poznatoj niski problema

vezanih uz kamate, osobito one zatezne, nismo u sudskoj praksi naišli na slučaj u kojemu bi bilo sporno pravo na kamate, i pravo na ostvarivanje toga prava, ako bi se radilo o pravu na koje pretendira stjecatelj te tražbine (nasljednik) od vje-rovnika novčane obveze koja je plaćena sa zakašnjenjem.

Zahvaljujući rubrici ‘sudska prak-sa’ lista Informator, naišli smo na objavu sentencije i obrazloženja drugostupanj-ske odluke, presude Županijskog suda u Zagrebu koja je za takav slučaj ponudila zanimljivo pravno rješenje. Riječ je o Od-luci toga suda, broj Gžr-525/07-2 od 4. studenog 2008.1

Objavljena sentencija odluke glasi:Zatezne kamate na zakasnjelo ispunje-

nje novčane obveze, u parnici je ovlašten zahtijevati sudionik obveznog odnosa, a ne treća osoba.

Prema obrazloženju, radilo se o na-knadi štete koju je pretrpio bivši politički zatvorenik, pa mu je pravo na naknadu te štete i priznato trima rješenjima Ad-ministrativne komisije i to od 24. lipnja 1996., 10. svibnja 2004. i 10. siječnja 2006. Temeljem prvoga rješenja oštećeniku je isplaćena akontacija (od oko 20.000,00 kn), temeljem drugoga, donesenog nakon oštećenikove smrti, kojim je utvrđeno i pravo oštećenikove udovice na tu nakna-

du, isplaćen je udovici drugi obrok (tako-đer od oko 20.000,00 kn), te konačno, na temelju trećega rješenja, udovici je ispla-ćen preostali treći dio naknade (od oko 40.000,00 kn).

Oštećenikov sin, nakon što mu je umrla i majka (udovica iz spomenutih rješenja), pokrenuo je parnicu radi ispla-te zateznih kamata na isplaćene naknade. Predmet spora bio je »zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na isplaćeni iznos udovici A. B. od 7. rujna 2000. do 23. siječ-nja 2006.«.

Radilo se, dakle, o naslijeđenom pravu. No, sud svoj zaključak nije utemeljio na nasljednom pravu, već je, bez pozivanja na određen propis, izveo generalni zaključak, primjenjiv na svako možebitno stjecanje prava na kamate, bez obzira na pravnu osnovu toga stjecanja:

»Na tužbeni zahtjev (‘na takvu parni-cu’) aktivno je legitimiran sudionik u obve-znom odnosu u izvršavanju obveze drugog sudionika, a ne treća osoba, a tužitelj to nije ...«. Prema tome, budući da tužitelj »nije (bio) sudionik u obveznom odnosu u izvr-šavanju obveze drugog sudionika« (ti bi su-dionici bili – pokojni oštećenik i Država), on je »bio treća osoba«, pa mu baš stoga ne pripada pravo, tj. nije aktivno legitimiran na potraživanje zateznih kamata, kama-ta koje su proistekle iz obveznog odnosa (odštetne odgovornosti) temeljem kojega je oštećenik (bivši politički zatvorenik, a zatim njegova udovica) ostvario pravo na novčanu naknadu.2

Dakle, nema dvojbe da je tužitelj, kao nalsjednik, bio univerzalni stjecatelj imo-vinskih prava svojih roditelja (najprije oca, a zatim i majke).

Uz takvo činjenično stanje nejasno je na čemu sudovi (prvostupanjski i drugo-stupanjski) temelje zaključak o nepreno-sivom pravu na zatezne kamate, tim prije što se to stajalište ne ograničava na neki poseban odnos, npr. temeljem nasljedstva, nego se iznosi kao opće, generalno pravi-lo. Proizlazilo bi kao da je dug, odnosno tražbina zateznih kamata strogo osobna prestacija (činidba), vezana uz izravan od-nos dužnika i prvog vjerovnika.

Pritom sudovi, čini se, uopće nisu doveli u pitanje potencijalno pravo treće osobe na novčanu glavnicu, već samo na njezin pripadak, zatezne kamate.

Takvo stajalište, iz navedenoga proi-zlazi, sudovi nisu utemeljili niti na prirodi osnovne tražbine, koja je u ovome slučaju imala porijeklo u činjenici pokojnikovog trpljenja zatvorske kazne zbog političkog delikta u bivšemu državno-političkom sustavu. Zaključak je opći, generalan.

Zaključku prethodi relativno opširna eksplikacija neupitnog pojma zateznih kamata koje su »dok glavni dug ne bude isplaćen, nedjeljive od njega i zajedno čine cjelinu, a, tek nakon podmirenja glavnog duga, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju u apsolut-nom iznosu i može se pokrenuti parnica radi njihove isplate ...«.

Trebalo bi očekivati da je zaključak koji slijedi ovu eksplikaciju, gore citiran kurzivom, rezultat te eksplikacije kao pre-mise. Međutim, to nije tako, jer sadržaj zaključka ni na koji način nije logička ni pravna posljedica u eksplikaciji reprodu-ciranih pravila.

Osamostaljenje tražbine, odnosno duga, dospjelih, a neisplaćenih kamata, mnogo puta potvrđeno u sudskoj praksi, nikada nije bilo tumačeno na ovaj način, u smislu neprenosivosti prava, već isključivo u smi-slu kapitalizacije, uglavničenja kamata, tj. njihovog pretvaranja u glavnicu na koju, nakon utuženja, teku nove zatezne kama-te (»procesne«).

2. Kamate kao sporedna tražbina kod cesije tražbineU građanskome pravu ne nalazimo

niti približno uporište za zaključak iz razmatranoga presedana. Naprotiv, čini se da logika kamatne tražbine, kao spo-redne, akcesorne, upućuje na suprotno.

U tom smislu vrlo je indikativan slučaj ustupa tražbine, cesije. Cesijom vjerovnik, cedent, prenosi na trećega, primatelja, svoju tražbinu, a time na pri-matelja prelaze i sporedna prava, kao što su, uz ostala, i prava na kamate, dakako redovite i zatezne (čl. 80. st. 1. i čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – u nastavku teksta: ZOO)3.

3. Uračunavanje kamata kod djelomičnog ispunjenjaU kontekstu razmatrane teme treba

razmotriti i zakonsko pravilo u uraču-navanju ispunjenja, tj. zakonom određen redoslijed namirenja (novčane) tražbine koja uz glavnicu sadržava i kamate (i troš-kove), jer i to pravilo posredno upućuje na odgovor na pitanje iz naslova.

Uračunavanje višeslojne tražbine, one koja se sastoji od kamata i troško-va (odredba čl. 172. ZOO-a, prije čl. 313. ZOO-a preuzetog 1991.), ex lege se provodi tako da se u dinamici plaćanja (koja pretpostavlja djelomičnu uplatu, podmirenje, koje ne obuhvaća sve dije-love tražbine ili ih ne obuhvaća u cjelini) prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

Razuman vjerovnik redovito koristi ovo zakonsko pravilo, a dužnikov prista-nak nije mu za to potreban.

Prednost takvog uračunavanja odraža-va se u materijalnopravnim posljedicama i u procesnoj sferi.

Ako je, primjerice, glavnica duga (tražbine) 100 (novčanih jedinica) a na dan isplate su dospjele kamate (zanema-rujemo moguće troškove) 25, pa dužnik plati 100, on je time podmirio 25 jedi-nica kamata i 75 jedinica glavnice, da-kle, preostala je glavnica duga u visini od 25 jedinica. Na tu preostalu glavnicu i dalje teku zatezne kamate, bez potre-be ikakve vjerovnikove procesne radnje. Međutim, ako bi vjerovnik pristao da je takvom uplatom namirena glavnica (u cijelosti), preostala bi njegova tražbina u istoj visini – 25 jedinica, ali to bi sada bile kamate, a ne glavnica. Posljedica je da na taj iznos dospjelih kamata ne teku daljnje, nove kamate (kamate na kamate),

barem ne automatski. Za kapitalizaciju tih kamata, koje bi imale za posljedicu nove zatezne kamate, potrebno je njiho-vo procesuiranje, postavljanje formalnog zahtjeva sudu (najčešće tužbenim zahtje-vom). Naime, zatezne kamate na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijeva-ti samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (čl. 31. ZOO). Tek od toga dana na tako uglavničene dospjele, a neisplaćene zatezne kamate teku nove zatezne kamate koje se zbog načina ostvarivanja u praksi često nazi-vaju procesnim kamatama.

Ovakva sudbina neisplaćenih zateznih kamata spominje se i u citiranom obra-zloženju razmatrane sudske odluke, ali je nejasno s kakvim ciljem.

Baš ta zakonska mogućnost, da ne-isplaćene zatezne kamate mogu biti ostvarivane na dva načina, potvrđuje pravnu logiku njihove nasljedivosti tj. prenosivosti. Naime, zamislimo da je »sudionik u obveznom odnosu« (izraz iz obrazloženja sudske odluke za aktiv-no legitimiranog ovlaštenika zahtjeva na kamate) inzistirao na svome zakonskom pravu uračunavanja. Tada ne bi preostale neisplaćene zatezne kamate, nego neispla-ćeni dio glavnice (u istoj visini). Sud nije doveo u pitanje pravo »treće osobe« kad bi se radilo o prenesenom pravu ostvari-vanja glavnice, tj. nije doveo u pitanje nje-govu aktivnu legitimaciju prema dužniku u takvom slučaju, već jedino kad se radi o iznosu neisplaćenih kamata. Takav ras-cjep aktivne legitimacije ne bi bio nikako pravno ni logički prihvatljiv.

U konkretnom slučaju »treća osoba« (sin kao nasljednik) mogla je umjesto podnošenja tužbe sa zahtjevom na ispla-tu kapitaliziranih kamata - inzistirati na primjeni zakonske odredbe o uračuna-vanju i utužiti isti iznos, ali kao ostatak dužne glavnice.4

4. Nasljeđivanje tražbinaIz obrazloženja sudske odluke razvid-

no je da je parnični tužitelj titularom traž-bine postao nasljeđivanjem.

Nasljeđivanjem, temeljem zakona ili oporuke, na nasljednika prelazi osta-viteljeva imovina (ili njezin dio), a ta se imovina sastoji od svega što je bilo osta-viteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svo-je pravne naravi ili po zakonu (prema čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju – u nastavku teksta: ZN).5

Pravna narav kamata ne isključuje njihovu nasljedivost, a to ne proizlazi niti iz eksplikacije u obrazloženju razma-trane presude.

Nijedan zakon ne isključuje nasljeđi-vanje kamatnih tražbina.

S druge strane, ostavinu prate i du-govi, pa nasljednik (u obratnoj situaciji od polazne) odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene

* Miljenko Giunio, MM prokurist, Zagreb1 Informator, broj 5921 od 4. 12. 2010.

2 Bilo bi zanimljivo znati kako bi glasila sudska odluka da je zahtjev na zatezne kamate, za života, postavila oštećenikova udovica. Naime, i ona je »treća osoba« u smislu obrazloženja presude, ali joj je ipak drugim i trećim rješenjem Administrativne komisije bilo priznato pravo na naknadu. 3 ZOO, Nar. nov., br. 35/05, 41/08.

4 Dakako, uz pretpostavku, s 99,9% vjerojatnoće, da pokojni vjerovnik nije već bio prihvatio uplatu kao plaćanje čitave glavnice. Bez takvoga vjerovnikovog pristanka, dužnikovo opredjeljenje, njegova oznaka što plaća, nije mjerodavna ako je vjerovnik (makar naknadno) ne prihvati.

5 ZN, Nar. nov., br. 48/03, 163/03.

10 1., 5. i 8. 1. 2011.br. 5�2�-5�31financije


imovine (čl. 139. st. 1. i 3. ZN-a). Osta-viteljev dug, dakako nije samo njegova glavnica nego i kamate. Ako je ostavitelj za života platio glavnicu, ali na način da su preostale neplaćene zatezne kamate, one su ostale ostaviteljev dug kao nova glavnica (tzv. kapitalizacija kamata), baš kako je navedeno u spomenutoj ekspli-kaciji iz obrazloženja sudske odluke, ali bez dalje izvedenoga zaključka. Osta-viteljevi vjerovnici mogli bi uspješno zahtijevati i ostvarivati, pa i u parnici, svoje pravo na kamate od ostaviteljevih nasljednika.

Kod nasljeđivanja tražbina postoje i iznimke koje ne slijede pravilo o prijeno-su prava. Takva je iznimka, prema ZOO-u, propisana u slučaju ortaštva. Prava i obveze ortaka u pravilu ne prelaze na nasljednike, osim ako su ugovorom o or-taštvu izrijekom obuhvaćeni ortakovi na-sljednici6 (čl. 656. st. 1. i st. 4. ZOO-a).

Iznimka je i pravilo o nenasljeđivanju naknade neimovinske štete. Tražbina takve naknade ne prelazi na nasljednike, osim ako je ostavitelj kao oštećenik pod-nio pisani zahtjev ili tužbu (čl. 1105. st. 1. ZOO-a).7

Prvi kontakt s obrazloženjem razma-trane sudske odluke asocira (očito pogreš-no) baš na ovu mogućnost odbijanja na-sljednikovog zahtjeva. Međutim: a) u tom slučaju odluka ne bi naglašavala (samo) kapitalizirane kamate kao predmet od-bijanja; b) radi se o posebnom slučaju naknade, uređenom posebnim propisom, pa je i Administrativna komisija priznala pravo na naknadu oštećenikovoj udovici.

5. ZaključnoNegiranje prava na aktivnu legitima-

ciju stjecatelju tražbine dospjelih neispla-ćenih zateznih kamata, implicira nepri-znavanje mogućnosti transfera prava na te kamate, pravnim poslom ili nasljeđiva-njem. Iz obrazloženja djelomično objav-ljene sudske odluke nisu vidljivi razlozi koji bi opravdavali zaključak suda, a nije ni naveden propis na kojemu bi zaključak bio zasnovan.

Zatezne, kao i redovite, kamate dio su novčane tražbine, novčanoga duga. One, u pravilu, dijele sudbinu glavnog duga. Sadržaj novčanoga duga ili traž-bine, općenito, pa ni onda kad se radi o zateznim kamatama – nije osobna pre-stacija, nije činidba koja bi prema svojoj prirodi bila neodvojivo vezana uz subjekt, ni dužnika ni vjerovnika. Stoga, ako je treća osoba stekla takvo imovinsko pra-vo od svoga prednika, bilo darovanjem ili nekim drugim, naplatnim ili nenaplat-nim pravnim poslom, ili nasljeđivanjem

– takvo je stjecanje pravno dopušteno, korektno, takav vjerovnik (stjecatelj, treća osoba) jest aktivno legitimiran na ostvarivanje stečene tražbine, pod istim uvjetima i, u pravilu, uz moguće iste pri-govore kao da se radi o odnosu između izvornih subjekata.8

obvezno pravo

Je li pravo na (zatezne) kamate prenosivo?

6 Ali to ne mogu biti i nasljednikovi nasljednici.7 Bivši ZOO bio je stroži, pa je za nasljedivost takve

naknade zahtijevao njezinu utvrđenost (priznatost) pravomoćnom odlukom ili pisanim sporazumom (čl. 204.).

8 Specifičnosti mogućih prigovora ovise o vrsti stjecanja (cesija, mjenični prijenos itd.)

1. UvodUstavni sud Republike Hrvatske, u

Odluci, br. U-III-2805/20081 , iznio je pravno stajalište da se policijskom služ-beniku, protiv kojeg se vodi disciplin-ski postupak, bez obzira na dopustivost dokazivanja odlučnih činjenica čitanjem pisanih iskaza, danih pred nekim drugim nadležnim tijelom, mora uvijek omogu-ćiti da se suoči sa svjedokom i postavi mu pitanja, bilo pred tijelom koje vodi disciplinski postupak ili u ranijoj fazi postupka pred tim drugim tijelom.

Takvo pravno stajalište Ustavnog suda zahtijeva odgovor na pitanje je li Ustavni sud promijenio dosadašnje pravno stajali-šte da svjedoke ne treba uvijek neposred-no saslušavati pred tijelom za vođenje disciplinskog postupka i kakve to poslje-dice može imati u odnosu na predmete za koje se vodi ustavnosudski postupak pro-tiv pravomoćnih rješenja Disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova te u odnosu na buduće disciplinske postup-ke protiv policijskih službenika.

2. Dokazivanje u disciplinskom postupkuDisciplinski postupak protiv policij-

skih službenika vodi se prema odredba-ma zakona kojima se uređuje opći uprav-ni postupak, odnosno Zakona o općem upravnom postupku te drugih posebnih zakona, prema članku 79. Zakona o po-liciji2 i članku 102. Zakona o državnim službenicima.3

»Službena osoba u postupku utvr-đuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i oba-viti očevid.«(čl. 58. st.1. Zakona o općem upravnom postupku.4). Dakle, dokazno sredstvo u upravnom postupku može biti sve što je podobno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju, kao što su isprave, odnosno preslike ili reprodukcije tih isprava, zatim svjedoci, izjava stranke5, vještaci i očevid. U stavku 1. članak 58. ZUP-a samo su primjerice navedena dokazna sredstva koja se najče-

šće koriste u upravnom postupku.6 U tom je smislu i sudska praksa: »Naime, u postupku zbog povreda

službene dužnosti se poštuju temeljna načela upravnog postupka (članak 102. Zakona o dr-žavnim službenicima) pa tako i načelo materi-jalne istine glede obveze utvrđivanja stvarne istine o činjeničnom stanju (članak 7. Zakona o općem upravnom postupku - „Narodne no-vine“, broj: 53/91 i 103/96-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). Dakle, činjenično se stanje utvrđuje dokazima (članak 159. sta-vak 1. Zakona o općem upravnom postupku), a kao dokazno sredstvo može se upotrijebiti sve što je podesno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju (st. 2. istog čl. Za-kona) o čemu odlučuje onaj tko vodi postupak (čl. 136. istog Zakona).« (Upravni sud, Us-12814/2007-4 od 17. ožujka 2010.) »U disciplinskom postupku činjenično

stanje se utvrđuje svim dokaznim sredstvima, pa nema zapreke da se upotrijebe izjave, služ-bene zabilješke i druga pismena sačinjena kod istih i drugih mjerodavnih tijela, državnih odvjetništava i sudova.« (Upravni sud, Us-5971/2009-4 od 23. prosinca 2009.) »… službene zabilješke policije ne

mogu biti dokaz u kaznenom postupku zbog specifičnosti kaznenog postupka. Međutim, službene bilješke u fazi njihova nastanka nisu nezakonito pribavljeni materijali ni s aspekta potencijalnog budućeg kaznenog postupka, ni s aspekta disciplinskog postup-ka. Oni postaju nezakonit dokaz tek ako se koriste u kaznenom postupku. Njihovo kori-štenje u druge (zakonite) svrhe nije zabra-njeno.«, v. Odluku Ustavnog suda, br. U-III-4781/2005 od 12. studenoga 2007. »… u disciplinskom postupku činjenič-

no stanje utvrđuje svim dokaznim sredstvi-ma, te nema zapreke da se upotrijebe izjave i službene zabilješke sačinjene u povodu istog događaja kod istih ili drugih mjerodavnih tijela.«, (v. Odluku Ustavnog suda, br. U-III-633/2005 od 11. srpnja 2005.)

»Službena osoba odredit će izvođenje dokaza kad nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari te upotpuniti činjenično stanje i izvoditi dokaze o činjenicama koje prije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene, a potrebne su radi utvrđiva-nja pravog stanja stvari.« (čl. 51. st. 2. ZUP-a). »Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobod-

nom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.« (čl. 9. st. 2. ZUP-a).

Tako i Upravni sud u jednom slučaju navodi: »…o činjenicama koje će se uzeti kao

dokazane odlučuje ovlaštena službena osoba po svom uvjerenju, na temelju savjesne i bri-žljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cje-lokupnog postupka. U upravnom postupku nema stupnjevanja dokaza. Upravo je služ-bena osoba odgovorna za kvalitetno obav-ljanje svih radnji dokaznog postupka te ima odgovornost i zakonsku ovlast da odluči koje bitne činjenice će se utvrđivati kojim doka-znim sredstvima, a dokazna snaga pojedinih dokaznih sredstava ovisi o slobodnom uvje-renju te osobe odnosno osobe koja vodi postu-pak temeljem, kako je navedeno, savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno.« (Upravni sud, Us-13900/2009-4 od 18. veljače 2010.)

3. Odluka Ustavnog suda, broj: U-III-2805/2008 od 26. studenog 2010.Navedenom Odlukom Ustavnog

suda usvojena je tužba N.G., te se uki-da: presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10642/2007-5 od 13. ožujka 2008., rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave pravnih i kadrovskih poslova, Odjela disciplinskog sudovanja, Odsjeka drugostupanjskog disciplinskog sudova-nja, broj: 511-01-54-UP/II-1210/1-07 od 5. rujna 2007. i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Odjela disciplinskog sudovanja, Prvo-stupanjskog disciplinskog suda Z., broj: 511-01-54-ZG-UP/I-1241/8-07 od 28. svibnja 2007., a predmet se vraća Mini-starstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Odjelu disciplinskog sudo-vanja, Prvostupanjskom disciplinskom sudu Z., na ponovni postupak.

Iz obrazloženja:»5. Prema utvrđenju prvostupanjskog

suda podnositelj je 9. ožujka 2006., oko 1,30 sati, obavljajući ophodnu djelatnost...M.Ž.,državljaninu R. S., vozaču skupa motornih vozila slovenskih registarskih oznaka, naplatio novčanu kaznu u iznosu od 300,00 kn. Nadalje, podnositelj pri na-plati navedene novčane kazne nije vozaču priopćio koji je prekršaj počinio, niti mu je izdao potvrdu o naplaćenoj novčanoj ka-zni. Umjesto toga je na inzistiranje vozača istome izdao potvrdu o izvršenom pregledu zapisnog lista, izvađenog s tahografa, koju

mr. sc. DAMIR JURAS,* Split

Saslušanje svjedoka pred tijelom za vođenje disciplinskog postupkaU ovom članku analiziramo određena stajališta pravne teorije i upravnosudske i ustavnosudske prakse. Posebice analiziramo Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-2805/2008 od 26. studenoga 2010. (Nar. nov., br. 142/10) u kojoj je izneseno pravno stajalište o dužnosti i obvezi da se službeniku (policijskom) omogući očitovanje o činjenicama, odnosno da je tom službeniku protiv kojeg se vodi postupak bilo omogućeno pred tim drugim tijelom suočiti se sa svjedokom i postavljati mu pitanja. Međutim, autor iznosi svoje mišljenje da saslušanje svjedoka pred tijelom koje vodi disciplinski postupak protiv policijskog službenika nije obvezatno, ako se činjenično stanje može na neosporan način utvrditi drugim dokaznim sredstvima (uključujući i pisane dokaze u kojima je sadržano iskazivanje tog svjedoka), ali službeniku protiv kojeg se vodi disciplinski postupak mora biti omogućeno očitovanje o svim dokazima, izvedenim u ispitnom postupku.

Uređuje Davorka Foretić, dipl. iur.

* Policijski savjetnik u Ministarstvu unutarnjih poslova u Splitu. U tekstu iznosi osobna stajališta.

1 Odluka je objavljena u Nar. nov., br. 142/10 i na www.usud.hr. Sve odluke Ustavnog suda i presude Europskog suda za ljudska prava, navedene u ovom radu, objavljene se na

2 Nar. nov., br. 129/00, 41/08.3 U nastavku teksta: ZDS, Nar. nov., br. 92/05, 142/06 -

Uredba, 77/07 - Uredba, 107/07, 27/08.4 U nastavku teksta: ZUP, Nar. nov., br. 47/09; u pri-

jašnjem Zakonu o općem upravnom postupku, Nar. nov., br. 53/91, 103/96-Odluka Ustavnog suda, do-kazna sredstva su bila propisana čl. 159. st. 2.

5 »Ako za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi, za utvrđivanje takvih činjenica može se kao dokazno sredstvo uzeti i izjava stranke.« (čl. 70. ZUP-a).

6 Stajalište da Zakon nije naveo sva dokazna sredstva, već samo ona koja se najčešće koriste u upravnom postupku, ima i Krijan, P., »Komentar Zakona o op-ćem upravnom postupku«, Novi informator, Zagreb, 2006., str. 279.

U povodu OdlukeUstavnog suda

Republike Hrvatske, br. U-III-2805/2008 od

26. studenoga 2010.

151., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931


je potpisao imenom nepoznate osobe, a na-vedeni novčani iznos zadržao za sebe.

Prvostupanjski disciplinski sud je na okolnost počinjenja teških povreda službene dužnosti koje se podnositelju stavljaju na teret, između ostalih izveo dokaze čitanjem dopisa Interpola Lj. od 7. lipnja 2006. i 28. stude-noga 2006. o obavljenom obavijesnom raz-govoru s M.Ž.., pisane izjave M.Ž. i izjave navedenog svjedoka dane u odsutnosti podno-sitelja i njegove braniteljice izvanraspravno 17. svibnja 2007. u kaznenom postupku koji se protiv podnositelja vodi pred Općinskim sudom u K. pod brojem K-44/07 (...)

6.1. Ustavni sud ističe da izvođenje doka-za u disciplinskom postupku čitanjem pisanog iskaza svjedoka danog pred nekim drugim nadležnim tijelom na zakonom propisani na-čin ne uzrokuje samo po sebi povredu prava na pravično suđenje, pod uvjetom da je po-licijskom službeniku protiv kojeg se postupak vodi bilo omogućeno pred tim tijelom suočiti se sa svjedokom i postavljati mu pitanja.

Ustavni sud napominje kako je Europ-ski sud za ljudska prava u predmetu Va-njak protiv Hrvatske (presuda, 14. siječnja 2010., zahtjev br. 29889/04, stranica 7.,§ 49.), zauzeo stajalište prema kojemu: »Upo-treba iskaza dobivenih tijekom policijskih izvida i sudske istrage u svrhu dokazivanja samo po sebi nije protivna stavcima 1. i 3. (d) članka 6., uz uvjet da je poštivano pravo na obranu. To pravo, u pravilu, zahtijeva da se optuženiku na primjeren i pravilan način pruži mogućnost da se sučeli sa svje-dokom i ispituje svjedoka koji svjedoči protiv njega, bilo dok ovaj daje iskaz ili u kasnijoj fazi postupka...

6.2....Ustavni sud smatra kako je u kon-kretnom slučaju odbijanjem prvostupanjskog upravnog tijela podnositeljeva prijedloga radi neposrednog saslušanja svjedoka M.Ž., podnositelju uzrokovana povreda prava na pravično suđenje.

Naime, dopisima Interpola Lj. od 7. lip-nja 2006. i 28. studenoga 2006. o obavlje-nom obavijesnom razgovoru s M.Ž., sastav-ljenim na slovenskom književnom jeziku, nije priložen zapisnik o saslušanju tog svje-doka iz kojeg bi bilo razvidno je li podno-sitelju bila dana mogućnost da prisustvuje davanju iskaza navedenog svjedoka i po-stavlja mu pitanja, niti je iz spisa predme-ta razvidno je li osobno sastavljena pisana izjava navedenog svjedoka dana u postupku pred nadležnim tijelom, u kojem je podnosi-telju pružena mogućnost sučeljavanja i ispi-tivanja tog svjedoka.

Također, u kaznenom postupku koji se protiv podnositelja vodi pred Općinskim sudom u K. pod brojem K-44/07 navedeni svjedok je saslušan izvanraspravno u odsut-nosti podnositelja i njegove braniteljice.

Stoga, Ustavni sud utvrđuje da postu-pak koji je prethodio ustavnosudskom po-stupku nije bio u okviru standarda prava na pravično suđenje, te da je osporenim odlukama podnositelju povrijeđeno član-kom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo na pravično suđenje.«

4. Dosadašne stajalište upravnosudske i ustavno-sudske prakse u Republici HrvatskojPrema dosadašnjoj praksi Upravnog i

Ustavnog suda, pravo na obranu, odnosno pravo na pravično suđenje bilo je ostva-reno time što se policijskom službeniku, protiv kojeg se vodi disciplinski postupak, omogućilo da sudjeluje u postupku, po-

duzima postupovne radnje pa tako i da predlaže dokaze i očituje se o dokazima izvedenim u ispitnom postupku, te da ulaže pravne lijekove. Stajalište je sudo-va da su pisani iskazi pribavljeni tijekom policijskih izvida i u sudskoj istrazi, od-nosno pismena sastavljena pred drugim tijelima valjani dokaz u disciplinskom postupku, a obveza je tijela koje vodi dis-ciplinski postupak da, sukladno članku 52. ZUP-a7, stranku (policijskog službenika) upozna s izvedenim dokazima i omogu-ći joj izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku. Prema stajalištu sudske prakse upravno tijelo odlučuje o izvođenju doka-za, a svjedoka se ne mora saslušavati pred upravnim tijelom ako se odlučna činjeni-ca može utvrditi, odnosno ako se utvrdila drugim dokaznim sredstvima.4. 1. Upravni sud Republike Hrvatske

Upravni sud u svojoj upravnoj praksi iznosi sljedeća stajališta: Što se tiče povrede postupka korište-

njem službenih zabilješki, sastavljenih od strane ovlaštenih službenih osoba, kao do-kaznih sredstava, Sud smatra da je tuženo tijelo zakonito primijenilo odredbu članka 9. i članka 159. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91 i 103/96) jer s obzirom na postojanje drugih dokaza, neposredno saslušanje prija-vitelja u konkretnom slučaju nije bilo nuž-no te je tuženo tijelo bilo ovlašteno koristiti navedene zabilješke kao dokazno sredstvo.«, (Us-8185/2009-7 od 15. listopada 2009.) »…u tom smislu tuženo tijelo drži

pravilnim da je Prvostupanjski disciplin-ski sud na usmenoj raspravi održanoj dana 31. kolovoza 2007. odbio prijedlog da se po-zove i u svojstvu svjedoka sasluša tadašnji pomoćnik načelnika Policijske postaje…na okolnosti arhiviranja spisa budući da je nes-porno da je imenovani pomoćnik načelnika odobrio arhiviranje spisa (u kom smislu će se ocjenjivati njegova odgovornost), a i sa-mim prijedlogom za pokretanje disciplinskog postupka tužitelju se ne stavlja na teret da-vanje naloga za arhiviranje spisa odnosno samo arhiviranje. Isto tako Prvostupanjski disciplinski sud utemeljeno odbija prijedlog da se pozovu i u svojstvu svjedoka sasluša-ju policijski službenici koji su vršili obrade predmetnih spisa smatrajući da se njihovim saslušanjem ne bi pridonijelo razjašnjenju činjeničnog stanja (spisu prileže njihove izjave na zapisnik).«, Us-12814/2007-4 od 17. ožujka 2010. »Tužitelj osporava zakonitost pobi-

janog rješenja…Navodi da u postupku nisu saslušani svjedoci čije saslušanje je predložio, a rješenje je doneseno temeljem uvida u službene bilješke policajaca policijske postaje…, na koji način mu je uskraćeno pravo na obranu….

…tuženo tijelo pravilno obrazložilo da okolnost što su tijekom prvostupanjskog po-stupka odbijeni predloženi dokazi tužitelja, ne znači da mu nije omogućeno pravo na obranu, ovo stoga što je tužitelj uredno su-djelovao u postupku, a tuženo tijelo je svo-je odluke valjano obrazložilo, a što znači da je vođen pravilan i zakonit postupak.«, (Us-9756/2009-6 od 1. lipnja 2010.)4.2. Ustavni sud Republike Hrvatske Ustavni sud u svojim Odlukama

povodom odlučivanja o ovim predmeti-ma iznosi sljedeća stajališta:

Iz obrazloženja»Članak 29. stavak 1. Ustava glasi:Svatko ima pravo da zakonom usta-

novljeni neovisni i nepristrani sud pravič-no i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili op-tužbi zbog kažnjivog djela.

Iz spisa predmeta razvidno je da su, u konkretnom slučaju, zakonom ustanovljena tijela upravne, a zatim i sudbene vlasti pro-veli postupke unutar svoje nadležnosti. Pod-nositelju je omogućeno sudjelovanje u postup-ku i praćenje njegova tijeka, ulaganje pravnih lijekova i poduzimanje drugih zakonom do-puštenih postupovnih radnji. Osporene odluke donesene su u pravilno i zakonito provedenim postupcima te su utemeljene na odredbama mjerodavnog postupovnog prava.

Stavak 2. alineja 6. članak 29. Ustava glasi:

U slučaju sumnje ili optužbe zbog ka-žnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo: (…)

- da ispituje ili dade ispitati svjedo-ke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim okolnostima kao i svjedoka optužbe (...)

Tijekom postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, vijeće je odbilo prijedlog podnositelja da se u svojstvu svjedoka nepo-sredno saslušaju tri osobe uz obrazloženje da su oni svoje iskaze dali u prethodnom postup-ku, tj. neposredno nakon događaja te da, sto-ga, imaju dokaznu snagu. S obzirom da ta-kva odluka prvostupanjskog vijeća ima svoje uporište u odredbama Zakona o kaznenom postupku8 (Narodne novine, broj 110/97., 27/98., 58/99. i 112/99., 58/02., 143/02.

- ispravak i 63/03. - pročišćeni tekst), koji se u disciplinskom postupku primjenjuje su-kladno odredbi članka 42. stavka 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, Ustavni sud utvrđuje da podnositelju nije po-vrijeđeno navedeno ustavno pravo«. (U-III-3640/2003 od 20. travnja 2005.) »Odredbom članka 29. stavka 2. točke

6. Ustava propisano je:U slučaju sumnje ili optužbe (...)

osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo:

- da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura na-zočnost i ispitivanje svjedoka optužbe i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe.

Navedena odredba propisuje prava koje osumnjičenici, okrivljenici i optuženici ima-ju tijekom provedbe kaznenog postupka. Ta se jamstva na odgovarajući način primje-njuju i u disciplinskom postupku, u onoj mjeri koliko se u tom postupku primjenjuju odredbe kaznenog postupka.

U svezi s povredom navedene ustavne odredbe podnositelj ističe da je disciplinski sud pozivao nekoliko puta jednoga svjedo-ka, koji se nije odazvao pozivu. Smatra da nije svjedok taj koji može odlučivati o tome treba li ili ne treba doći na raspravu. Sma-tra da je trebalo prisilno dovesti svjedoka na saslušanje u disciplinskom postupku. Uskra-ćivanjem mogućnosti ispitivanja svjedoka i neopravdanim neprimjenjivanjem odredbi

zakona koji se u postupku morao primjenji-vati, povrijeđeno mu je pravo da ispita svje-doka optužbe, ističe podnositelj.

U odnosu na tu primjedbu, Upravni sud utvrđuje da nije bilo nužno saslušati svje-doka Uliksa Šimokovića, djelatnika Centra za socijalnu skrb Osijek. Naime, iz njegovih pisanih izvješća i službenih zabilješki u spi-su koji se vodi u svezi kontakata bivše su-pruge podnositelja s njihovim sinom na vrlo opširan način je opisano provođenje nadzora nad podnositeljem, njegovim sinom L. i biv-šom suprugom.

Također, tijelo koje vodi disciplinski po-stupak samo odlučuje koje će svjedoke saslu-šati, a koje neće. Odluku o disciplinskoj od-govornosti nadležno tijelo donosi na temelju svih izvedenih i prikupljenih dokaza i ispra-va. Odluka se ne temelji samo na izvješćima navedenog svjedoka, već na svim dokazima provedenim u postupku.

Stoga je ocjena Ustavnog suda da nave-deno ustavno pravo podnositelju nije po-vrijeđeno.« (U-III-801/2006 od 20. rujna 2006.)

Iz obrazloženja »2. Podnositelj smatra da su mu ospo-

renim presudama povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 23., 26., 27., 28., 29., 31., 35. i 54. Ustava Republike Hrvatske, kao i da je povrijeđena odredba članka 3. Ustava.

Ustavnu tužbu podnositelj obrazlaže ponavljajući navode koje je isticao tijekom postupka koji je prethodio ustavnosudskom. U bitnome ističe da su sudovi počinili broj-ne bitne povrede postupka: prvostupanjska presuda nije dostavljena podnositelju osobno; unatoč protivljenju podnositelja prvostu-panjski sud je pročitao iskaze svjedoka umje-sto da ih je neposredno saslušao te je pročitao i transkripte telefonskih razgovora.

Ustavna tužba nije osnovana.3. Iz spisa predmeta je razvidno da je

prvostupanjski disciplinski sud u pred-metnom disciplinskom postupku dva puta donosio presude koje su rješenjima drugo-stupanjskog disciplinskog suda ukinute i predmet vraćen na ponovni postupak. Na ponovljenoj trećoj glavnoj raspravi sud je odbio prijedlog obrane za neposredno ispi-tivanje svjedoka...

Analizirajući sve provedene dokaze, pr-vostupanjski sud je obrazložio svoja utvr-đenja i stajališta. Također je obrazložio iz kojih razloga nije izveo određene dokaze predložene od strane branitelja podnositelja te iz kojih razloga je izvršio pravnu prekva-lifikaciju teže povrede radne discipline...

Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da osporenim presudama podnosi-telju nije povrijeđeno ni ustavno pravo za-jamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.« (U-III-2220/2002 od 15. rujna 2004.)

5. Stajalište Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vanjak protiv Hrvatske (presuda od 14. siječnja 2010., Zahtjev, br. 29889/04)U konkretnom predmetu Sud je za-

ključio da je, radi poštovanja prava na pošteno suđenje, podnositelju zahtjeva trebalo omogućiti da iznese primjedbe na pisane iskaze na koje su se disciplinski su-dovi pozvali u svojim presudama.

Iz obrazloženja:»49. U vezi s time, Sud je utvrdio da se, u

kontekstu kaznenoga postupka, svi dokazi u pravilu moraju izvesti u nazočnosti optuže-

Saslušanje svjedoka pred tijelom za vođenje disciplinskog postupkaupravno pravo

7 U prijašnjem Zakonu o općem upravnom postupku pravo stranke da sudjeluje u ispitnom postupku bilo je regulirano čl. 143. st. 3.

8 Do stupanja na snagu ZDS-a (1. siječnja 2006.) disciplinski postupak vodio se prema pravilima ka-znenog postupka. O razlozima zbog kojih je kao po-stupovni propis za vođenje disciplinskog postupka protiv državnih službenika određen Zakon o općem upravnom postupku, vidjeti podrobnije u Pičuljan Z. i dr., Temeljni instituti novoga službeničkog zakono-davstva, Europeizacija uprave i primjena Zakona o državnim službenicima, Novi informator, Zagreb, 2006., str. 40.

Prijedlozi i mišljenja

16 1., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931


upravno pravo

nika na javnoj raspravi, a radi kontradiktor-nosti postupka. To, međutim, ne znači da, da bi se priznao kao dokaz, iskaz svjedoka uvijek mora biti dan na sudu i javno; to se, osobi-to, može pokazati nemogućim u određenim slučajevima (vidi Asch v. Austria, 26. trav-nja 1991., Serija A br. 203, § 27). Upotreba iskaza dobivenih tijekom policijskih izvida i sudske istrage u svrhu dokazivanja sama po sebi nije protivna stavcima 1. i 3. (d) članka 6., uz uvjet da je poštivano pravo na obranu. To pravo, u pravilu, zahtijeva da se optuže-niku na primjeren i pravilan način pruži mogućnost da se sučeli sa svjedokom i ispituje svjedoka koji svjedoči protiv njega, bilo dok ovaj daje svoj iskaz ili u kasnijoj fazi postup-ka (vidi, između drugih izvora prava, Isgro v. Italy, presuda od 19. veljače 1991., Serija A br. 194-A, str. 12, § 34; i Luca v. Italy, br. 33354/96, §§ 40-43, ECHR 2001-II)…

52. Izjave o kojima je riječ podnositelju zahtjeva nikada nisu bile dostavljene. Sud također konstatira da je podnositeljev brani-telj u završnoj riječi prigovorio da te izjave nisu čak ni pročitane na raspravi. U vezi s time, Sud smatra da se, bez obzira je li riječ o građanskom, kaznenom ili disciplinskom predmetu, mora poštovati pravo na kon-tradiktornost postupka. To pravo u načelu znači da se strankama u sudskom postup-ku koji potpada u domašaj članka 6. treba omogućiti da saznaju za sve predložene dokaze ili iznesena očitovanja, te da na njih podnesu svoje primjedbe, a sve to kako bi mogli utjecati na odluku suda (vidi, na primjer, Kerojärvi v. Finland, presuda od 19. srpnja 1995., Serija A br. 322, str. 16, §

42; te Nideröst-Huber v. Switzerland, pre-suda od 18. veljače 1997., Reports of Jud-gments and Decisions 1997-I, str.108, §24).

53. … Sud konstatira da su izjave o koji-ma je riječ dali potencijalni svjedoci, a odno-sile su se na uključenost podnositelja zahtje-va u pribavljanje krivotvorene domovnice za H.Ć.-a. To su izjave na koje su se disci-plinski sudovi pozvali u svojim presudama u prilog utvrđenju podnositeljeve odgovornosti. Kakav god da bi bio njihov stvarni učinak na odluke Disciplinskoga suda, na podnosite-lju je bilo da ocijeni potrebu davanja svojih primjedaba na njih.

54. …Dakle, time što su propustili pod-nositelju zahtjeva dostaviti izjave o kojima je riječ i time što su propustili navesti sadr-žaj tih izjava u bilo kojoj od faza postupka, nacionalni sudovi koji su postupali u podno-siteljevom predmetu spriječili su podnositelja da iznese primjedbe ili tvrdnje u odnosu na te izjave, iako je podnositeljeva disciplin-ska odgovornost utvrđena na temelju njih. Ukratko, podnositelj zahtjeva nije dobio dovoljno informacija koje bi mu omogućile propisno sudjelovanje u postupku...

56. U ovome predmetu, da bi se ispunio uvjet poštivanja prava na pošteno suđenje, zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Konven-cije bilo je potrebno podnositelju zahtjeva pružiti priliku da iznese svoje primjedbe na izjave koje su policiji dali B.J. i H.Ć. i na koje su se disciplinski sudovi pozvali u svo-jim presudama. Međutim, takva mogućnost podnositelju zahtjeva nije pružena«.

6. ZaključakOdlukom Ustavnog suda, br. U-III-

2805/2008 utvrđuje se da je podnosite-

ljevo ustavno pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer mu nije omogućeno da se sučeli sa svjedokom i postavlja mu pitanja. Prema stajalištu Ustavnog suda, navede-no bi pravo bilo ostvareno da se policij-ski službenik, protiv kojeg je proveden disciplinski postupak, mogao na usmenoj raspravi u disciplinskom postupku ili u nekom drugom postupku (u kojem je sa-stavljen dokaz koji se koristio u disciplin-skom postupku), sučeliti sa svjedokom i postavljati mu pitanja.

Prije odgovora na pitanje je li takvo stajalište Ustavnog suda rezultat relevan-tnih okolnosti i činjenica u konkretnom predmetu (primjerice, jer je propušta-njem neposrednog saslušanja svjedoka propušteno na štetu podnositelja na ne-osporan način utvrditi odlučne činjeni-ce i time ispoštovati načelo utvrđivanja materijalne istine, čl. 8. ZUP-a) ili se radi o izmjeni dosadašnjeg pravnog sta-jališta Suda glede obveze i načina saslu-šanja svjedoka u disciplinskom postupku, treba sagledati pravne propise, svrhu i pravnu prirodu disciplinskog postupka, te sudsku praksu.

ZUP omogućuje dokazivanje svim dokaznim sredstvima, pri čemu službena osoba samostalno i prema načelu slobod-ne ocjene dokaza utvrđuje činjenice (čl. 9. ZUP-a). Disciplinski postupak je prema svojoj prirodi hitan (čl. 102. st. 2. ZDS-a), a u upravnim stvarima se postupa što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješava-nje o upravnoj stvari (čl. 10. ZUP-a). U predmetu Šikić protiv Hrvatske – Zahtjev, broj 9143/08, presuda od 15. srpnja 2010., § 53. - Europski sud za ljudska prava pri-hvatio je stajalište Ustavnog suda da po-stoji »različit standard dokaza koji se traži u stegovnom postupku od onoga koji se traži za osuđujuću odluku u kaznenom postupku«.

Disciplinski postupak je upravni po-stupak, sa snažnim primjesama kaznenog postupka9.

U prilog stajalištu da se ne radi o iz-mijenjenom (novom) pravnom stajalištu, čije prihvaćanje bi u ustavnosudskim po-stupcima moglo dovesti u pitanje opstoj-nost nekih odluka Disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova, koje su, u postupcima zbog teških povreda služ-bene dužnosti s obilježjem korupcije, do-nesene temeljem zakona i sukladno po-stojećoj praksi Ustavnog suda i kao takve potvrđene pred Upravnim sudom, govori i činjenica da Ustavni sud nije istaknuo da mijenja ustaljeno pravno stajalište, a pozivajući se na presudu u predmetu Vanjak protiv Hrvatske zanemario je obrazloženje Europskog suda za ljud-ska prava da su dopuštena odstupanja od stajališta navedenog u § 49., te po-sebice, prethodno citirani, zaključak naveden u § 56.10

Saslušanje svjedoka pred tijelom za vođenje disciplinskog postupka

novi propisi

broj 142od 17. prosinca 2010.

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca - stupio na snagu 25. prosinca 2010. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - stupio na snagu 25. prosinca 2010. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje - stupa na snagu i primjenjuje se od 22. listopada 2010., osim ako je ovim Ugovorom za pojedine članke drugačije određeno Odluka o gradskim porezima Grada Kutine - stupila na snagu 25. prosinca 2010. Odluka o visini komorskog doprinosa - stupila na snagu 10. prosinca 2010. Odluka o izmjenama i dopunama Statuta Hrvatske poljoprivredne komore - stupila na snagu 17. prosinca 2010.


Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima koje mora ispunjavati brod i brodar koji obavlja javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu - stupio na snagu 28. prosinca 2010. Naredba o mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa za obvezna osiguranja člana posade broda u međunarodnoj plovidbi za 2011. godinu

- stupila na snagu 20. prosinca, a primjenjuje se od 1. siječnja 2011. godine. Pravilnik o izmjeni Pravilnika o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje - stupio na snagu 20. prosinca 2010.

Pravilnik o izmjenama Pravilnika o prekograničnom prometu i trgovini zaštićenim vrstama - stupio na snagu 28. prosinca 2010. Pravilnik o pasminama, broju i načinu korištenja lovačkih pasa za lov - stupio na snagu 28. prosinca 2010.


Zakon o područjima i sjedištima sudova - stupio na snagu 30. prosinca 2010. Zakon o područjima i sjedištima državnih odvjetništava - stupio na snagu 1. siječnja 2011. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama - stupio na snagu 30. prosinca 2010. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o eksplozivnim tvarima - stupio na snagu 22. prosinca 2010. Odluka o Popisu pravnih osoba od posebnog državnog interesa - stupila na snagu 22. prosinca 2010. Uredba o osnivanju Državne škole za javnu upravu - stupila na snagu 30. prosinca 2010. Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o primjeni Zakona o trošarinama što se odnosi na plinsko ulje obojano plavom bojom za namjene u poljoprivredi, ribolovu i akvakulturi - stupio na snagu 22. prosinca 2010. Pravilnik o povlastici za obavljanje gospodarskog ribolova na moru i registru o izdanim povlasticama - stupio na snagu 22. prosinca 2010. Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja i dostave očevidnika, iskrcajne deklaracije i izvješću o ulovu u gospodarskom ribolovu na moru - stupio na snagu 1. siječnja 2011. godine osim odredbi članka 10. i 11. koje stupaju na snagu:1. od 1. prosinca 2012. god. na ribolovna plovila ukupne dužine 12 metara ili više2. od 1. svibnja 2012. god. na ribolovna plovila ukupne dužine 15 metra do 24 metra.3. od 1. rujna 2011. na ribolovna plovila duljine 24 metra i više. Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o kakvoći svinjskih trupova i polovica - stupio na snagu 22. prosinca 2010.

Pravilnik o dopuni Pravilnika o šećerima i metodama analiza šećera namijenjenih za konzumaciju - stupio na snagu 30. prosinca 2010. Program praćenja kakvoće tekućih naftnih goriva za 2011. godinu - stupio na snagu 22. prosinca 2010. Pravilnik o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca - stupio na snagu 30. prosinca 2010. Rješenje o dodjeli naziva referentnog centra Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Rješenje o dodjeli naziva referentnog centra Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o obrascima i načinu vođenja registra udruga Republike Hrvatske i registra stranih udruga u Republici Hrvatskoj - stupio na snagu 30. prosinca 2010. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o obrascima i načinu vođenja Registra političkih stranaka te obrascima i postupku prijave osnivanja i djelovanja ustrojstvenih oblika političkih stranaka - stupio na snagu 30. prosinca 2010. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o obrascima i načinu vođenja evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj - stupio na snagu 30. prosinca 2010. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o upisu u zakladni upisnik - stupio na snagu 30. prosinca 2010. Pravilnik o plaćanju naknada za obavljanje poslova Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije - stupio na snagu 1. siječnja 2011. Odluka Vijeća za elektroničke medije, KLASA: 612-12/10-02/0032 od 9. prosinca 2010. Odluka Vijeća za elektroničke medije, KLASA: 612-12/10-02/0034 od 9. prosinca 2010. Odluka Vijeća za elektroničke medije, KLASA: 612-12/10-02/0029 od 9. prosinca 2010. Odluka o općinskim porezima Općine Gornji Kneginec - stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Službenom vjesniku Varaždinske

županije«, osim odredaba o prirezu poreza na dohodak koje su stupile na snagu 30. prosinca 2010., a primjenjuje se od 1. siječnja 2011. godine.

broj 145od 24. prosinca2010.

Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem

- stupio na snagu 1. siječnja 2011. Zakon o upravljanju državnom imovinom - stupio na snagu 1. siječnja 2011. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj - stupio na snagu 1. siječnja 2011. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor - stupio na snagu 1. siječnja 2011. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju - stupio na snagu 1. siječnja 2011. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o državnom odvjetništvu - stupio na snagu 1. siječnja 2011. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz - stupio na snagu 1. siječnja 2011., osim odredaba članka 31. stavka 2., 4. i 5. i članka 29. ovoga Zakona koje stupaju na snagu 1. siječnja 2013. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o primaljstvu - stupio na snagu 1. siječnja 2011. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Zakladi »Hrvatska za djecu« - stupio na snagu 1. siječnja 2011. Strategija reforme pravosuđa, za razdoblje od 2011. do 2015. godine Pravilnik o dodjeli potpore ribarstvu od strane jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave - stupio na snagu 1. siječnja 2011. Naredba o dopuni Naredbe o zaštiti riba i drugih morskih organizama - stupila na snagu 24. prosinca 2010. Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika Suda časti Hrvatske obrtničke komore - stupio na snagu 1. siječnja 2011.

9 Policijski službenik u postupku ima pravo na bra-nitelja. Zakonom je određen sadržaj Prijedloga za pokretanje disciplinskog postupka koji sadržava činjenični opis povrede i pravnu kvalifikaciju dje-la, a prijavljeni službenik ima pravo odgovoriti na Prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka te se obvezatno mora provesti usmena rasprava i omogućiti prijavljenom službeniku da na njoj bude saslušan. Postupak se može voditi u određe-nom zastarnom roku, a odgovornom službeniku se izriče kazna (čl. 103., 105.-107., 109. i 110. ZDS-a); Horvatić ističe da se, s obzirom na njihovu bit koja se sastoji u kažnjivosti, disciplinska djela »imaju uvijek smatrati dijelovima kaznenog prava u najši-rem smislu«, Horvatić Ž. i dr., Kazneno pravo, Opći dio, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, 2001., str. 8.

10 »6. Odredbom članka 14. stavak 2. Ustava pro-pisano je da su svi jednaki pred zakonom. To bi ustavno pravo bilo povrijeđeno kad sud ne bi uzeo u obzir propis koji je očigledno mjerodavan ili kad bi mjerodavan propis bio na grubi način pogrešno shvaćen, odnosno kad bi sud bez ikakvih ili bez va-ljanih razloga odstupio od ustaljene prakse, a što bi moglo izazvati sumnju da je osporena presuda donijeta samovoljno.« (Odlika br. U-III-1289/2004 od 24. veljače 2005.)

171., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931ustavno pravoUređuje Davorka Foretić, dipl. iur.

1. Uvod

Novi Zakon o upravnim spo-rovima1 (u nastavku teksta: ZUS) stupit će na snagu 1. siječnja 2012. Početkom primjene ZUS-a nastu-pit će bitne promjene u zastupanju jedinica lokalne i područne (regio-nalne) samuprave (u nastavku tek-sta: lokalne jedinice) kao tuženika u upravnim sporovima, promjene za koje je potrebno pravodobno obaviti odgovarajuće prilagodbe.

Novo uređenje zastupanja lokalnih jedinica na važnosti osobito dobiva u kontekstu prijelaza na dvostupanj-sko upravno sudovanje, s usmenom, neposrednom i javnom raspravom u prvostupanjskome upravnom sporu kao pravilu.2

Upravno sudstvo bit će reorganizi-rano, pa će umjesto jednog specijali-ziranoga upravnog suda (postojećega Upravnog suda Republike Hrvatske), djelovati upravni sudovi te Visoki upravni sud Republike Hrvatske.3

2. OdredbeZUS-aozastupanjutuženika

Stranke u sporu su tužitelj, tu-ženik i zainteresirana osoba (čl. 16. ZUS-a).

Tuženik je javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo doni-

jeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti, odnosno koje je stranka upravnog ugovora (čl. 18. ZUS-a).

Poduzimanje radnji u postupku uređeno je u članku 20. ZUS-a, koji glasi:

(1) Tužitelj i zainteresirana osoba mogu poduzimati radnje u sporu ako su potpuno poslovno sposobni, odnosno u granicama svoje poslovne sposobnosti.

(2) Za tužitelja ili zainteresiranu osobu radnje u sporu može poduzimati osoba ovlaštena za zastupanje, zajed-nički predstavnik i zajednički opuno-moćenik skupine osoba.

(3) Za tuženika radnje u sporu može poduzimati službena osoba jav-nopravnog tijela koja je donijela ili propustila donijeti odluku, postupila ili propustila postupiti te druga oso-ba određena propisima o unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela. Za poduzimanje radnji u sporu čelnik tu-ženika može ovlastiti drugu službenu osobu javnopravnog tijela. Tijela dr-žavne uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati državno odvjetništvo.

(4) Radnja u sporu koju poduzima osoba ovlaštena za zastupanje ima isti pravni učinak kao da je poduzima i sama stranka.

(5) Sud može, kada to smatra ko-risnim za razrješenje spora, pozvati tužitelja ili zainteresiranu osobu koje zastupa osoba ovlaštena za zastupanje da se osobno odazovu i izjasne o određe-nim činjenicama.

(6) Na poslovnu sposobnost fizičke osobe na odgovarajući se način primje-njuju odredbe kojima je uređena poslov-na sposobnost fizičke osobe u parničnom postupku.

3. ZastupanjelokalnejedinicepremaZakonuolokalnojipodručnoj(regionalnoj)samoupravi

Prema članku 42. stavak 1. Zako-na o lokalnoj i područnoj (regional-

noj) samoupravi4 (u nastavku teksta: ZOLAPS), općinu, grad, odnosno županiju zastupa općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan (u nastavku teksta: izvršni čelnik).

4. Uvjetpoloženogapravosudnogispita?

Osoba koja je, prema članku 20. stavak 3. ZUS-a, za tuženika - lo-kalnu jedinicu ovlaštena poduzimati radnje u sporu ne mora imati polo-žen pravosudni ispit.

Naime, uvjet da pojedini proce-sni subjekti moraju imati položen pravosudni ispit (ili da moraju biti odvjetnici, što također razumijeva prethodno polaganje pravosudnog ispita) redovito se izrijekom normira u postupovnim zakonima5.

Međutim, ZUS ne sadržava takvu odredbu. Također, među odredba-ma Zakona o parničnom postupku na čiju primjenu u upravnom sporu upućuje ZUS, nema odredbe o uvje-tu položenoga pravosudnog ispita6.

5. Umjesto zaključkaPrema odredbama ZUS-a i ZO-

LAPS-a, za lokalnu jedinicu (tuže-nika) radnje u postupku može podu-zimati jedan od sljedećih subjekata:

1) ex lege:1.1. službena osoba koja je do-

nijela ili propustila donijeti odluku, odnosno postupila ili propustila po-stupiti;

1.2. izvršni čelnik (samo kad je tuženik izvršni čelnik ili lokalna je-dinica, ne i kada je tuženo upravno tijelo7);

2) na temelju opisa poslova u pravilniku o unutarnjem redu: dru-gi službenik lokalne jedinice;

3) na temelju ovlasti izvršnog čelnika tuženika, tj. izvršnog čel-nika ili pročelnika upravnog tijela, ovisno koje je tijelo tuženik (gene-ralne ili specijalne): drugi službenik lokalne jedinice.

Navedene osobe ne moraju imati položen pravosudni ispit. Međutim, pravilnikom o unutarnjem redu može biti propisano da službenik raspo-ređen na radno mjesto u u čijem je opisu poslova zastupanje u upravnim sporovima mora imati položen pra-vosudni ispit.

Stipulacija odredbe članka 20. sta-vak 3. ZUS-a isključuje mogućnost davanja punomoći odvjetniku. Od-vjetnik može zastupati tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) sa-mouprave samo kad je to javnoprav-no tijelo tužitelj u upravnom sporu (v. npr. čl. 17. st. 3. ZUS-a, a polo-žaj tužitelja javnopravno tijelo može imati i u sporu o ništetnosti uprav-nog ugovora - čl. 151. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku8).

Nadalje, državno odvjetništvo ne može zastupati lokalnu jedinicu u upravnom sporu.

Predlažemo lokalnim jedinicama da pravodobno počnu ustrojstvene, kadrovske i edukacijske pripreme za prijelaz na novi režim upravnih sporova.

Pritom napominjemo da službe-nik ili službenici specijalizirani za zastupanje u upravnim sporovima (tj. kojima je navedeno zastupanje u opisu poslova) mogu zastupati više lokalnih jedinica, što je moguće provesti, prema našem mišljenju, na dva načina.

Prvo, zapošljavanjem u više lo-kalnih jedinica u nepunome radnom vremenu. Primjerice, tri lokalne je-dinice angažiraju jednog službenika, na način da je u jedinici A u službi u polovini radnog vremena, a u jedni-cima B i C po četvrtinu radnog vre-mena9. Jedinica A prima službenika na temelju javnog natječaja, nakon čega se - bez provedbe natječaja10 - službenik prima u službu u ostale dvije jedinice.

Drugo, sporazumom o zajednič-kom obavljanju poslova, na temelju članka 54. ZOLAPS-a.

1 Nar.nov.,br.20/10.2 Vidjetiosobitočl.7.,čl.36.,čl.37.-39. tečl.73.st.3.

ZUS-a.3 Vidjeti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona

osudovima(Nar.nov.,br.153/09,116/10 i122/10-proč.tekst)ičl.6.Zakonaopodručjimaisjedištimasudova(Nar.nov.,br.144/10),kojiglasi:

»Sjedišteipodručjenadležnostiupravnihsudovaje:

I. UPRAVNI SUD U ZAGREBU za područja: Kopriv-ničko-križevačke, Krapinsko-zagorske, Međimurske,Varaždinske, Sisačko-moslavačke, Bjelovarsko-bilo-gorske,ZagrebačkežupanijeiGradaZagreba.

II.UPRAVNISUDUSPLITUzapodručja:Dubrovačko-neretvanske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatin-skeiZadarskežupanije.

III. UPRAVNI SUD U RIJECI za područja: Istarske, Pri-morsko-goranske, Ličko-senjske i Karlovačke župa-nije.

IV. UPRAVNI SUD U OSIJEKU za područja: Brodsko-posavske, Osječko-baranjske, Požeško-slavonske,Virovitičko-podravske i Vukovarsko-srijemske župa-nije.

Zastupanjejedinicalokalneipodručne(regionalne)samoupravepremanovomZakonuoupravnimsporovima Mišljenja i prijedlozi

dr. sc. ALEN RAJKO, Opatija

Predmet ovog članka su odredbe novog Zakona o upravnim sporovima (Nar. nov., br. 20/10), koji će stupiti na snagu 1. siječnja 2012. Da bi se u tijeku 2011. obavile pripreme za primjenu Zakona o upravnim sporovima, autor u ovom članku iznosi svoje mišljenje i prijedloge u primjeni članka 20. Zakona o upravnim sporovima, a odnose se na zastupanje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

4 Nar.nov.,br.33/01,60/01-vjerod.tumačenje,129/05,109/07,125/08i36/09.

5 Usp. sljedeće odredbe: čl. 54. st. 1. i čl. 65. st. 4. Za-konaokaznenompostupku(Nar.nov.,br.152/08i76/09);čl.115.st.1.Prekršajnogzakona(Nar.nov.,br.107/07);čl.91.čl.91.aičl.95.Zakonaoparničnompostupku(Nar.nov.,br.53/91,91/92,112/99,88/01,117/03,88/05,2/07,96/08,84/08i123/08).

6 ZUSupućujena(odgovarajuću)primjenuodredabaZakona o parničnom postupku kojima su uređenasljedećapitanja:poslovnasposobnostfizičkeosobe(čl.20.st.6.ZUS-a);praviladokazivanja(čl.33.st.5.ZUS-a);pribavljanjedokaza(čl.34.st.3.ZUS-a);za-štitasuda,stranakaidrugihsudionikaoduvredljivihpodnesakaiodržavanjeredanaglavnojraspravi(čl.54.st.2.ZUS-a).

Prema Zakonu o parničnom postupku, položenpravosudni ispit uvjet je za status opunomoćenikapravneosobeakouparnicamaoimovinskopravnimzahtjevimapredmetsporaprelazi50.000,00kuna(čl.91.)tezastatusopunomoćenikaprekokojestrankapodnosireviziju(čl.91.a).

7 Javnopravna tijela jesu, među ostalima, tijela jedi-nica lokalne i područne (regionalne) samouprave(čl. 2. st. 2. ZUS-a), dakle izvršna tijela, upravna ti-jelaipredstavničkatijela.Kojećeodtihtijelaimatipoložaj tuženika ovisi o nadležnosti za donošenjepojedinačneodluke,odnosnozapostupanjekojeseosporavauupravnomsporu(v.čl.18.ZUS-a).Stoga,iako u sklopu ovog razmatranja samo lokalne jedi-nice imaju status pravne osobe, položaj tuženika(tuženoga javnopravnog tijela) mogu imati i njiho-vatijela.

8 Nar.nov.,br.47/09.9 Obavljanje poslova u nepunome radnom vremenu

potrebno je navesti i u pravilnicima o unutarnjemredulokalnihjedinica.

Spomenutiprimjerpodjeleradnogvremenanezna-čidaslužbenikmorasvakogaradnogdanaujediniciAraditičetirisata,aujedinicamaBiCpodvasata,većseangažmanmožemožesravnjivatinatjednoj,mjesečnojiligodišnjojrazini.

10 Vidjeti čl. 18. st. 2. i 3. Zakona o službenicima i na-mještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj)samoupravi(Nar.nov.,br.86/08).

18 1., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931obvezno pravo organizacija

UvodnarazmatranjaPrikupljanje podataka, predstavlja te-

meljnu djelatnost istraživačke procedure u marketingu, odnosno marketing infor-macijskom sustavu. Zadatak te aktivnosti jest prikupljanje podataka iz odgovaraju-ćih primarnih i sekundarnih izvora te tako stvaranje elemente inputa za druge dje-latnosti marketing procedure, kao što su: obrada, analiza i predviđanje.

Na temelju ulaznih podataka osigu-ranih prikupljanjem stvaraju se analitičke informacije koje govore o prošlim i sadaš-njim marketing konstelacijama, odnosno informacije koje govore o procjenama bu-dućih kretanja marketinških pojava.

Na temelju tih informacija donose se i marketinške odluke. To ukazuje na važ-nost koju ima aktivnost prikupljanja poda-taka u marketingu. Bez kvalitetnih poda-taka, koji predstavljaju »sirovinu« za sustav marketinške analize i predviđanja, nema sasvim sigurno niti kvalitetnih analitičkih i prognostičkih informacija, na osnovi kojih se mogu donositi dobre poslovne odluke.

S obzirom na to da podaci predstavljaju temeljni element čitavog marketing susta-va, jer se sve temelji na njima, a metode prikupljanja podataka su osnovno sredstvo za njihovo osiguravanje, od važnosti je za istraživače marketinga izuzetno dobro po-znavanje pojedinih metoda za prikupljanje marketinških podataka.

Mišljenja smo da bi trebalo istaknuti činjenicu koja je dobro poznata praktičari-ma u istraživanju marketinga, a odnosi se na spoznaju da je proučavanje karakteristi-ka metoda prikupljanja podataka u marke-tingu kroz postojeću literaturu nesumnji-vo dobar i logičan pristup, ali da se bitne karakteristike i realni dometi svake od tih metoda mogu doista spoznati tek onda ako ih istraživač marketinga i sam »proživi« u praksi.

U okviru ovog rada pokušat ćemo na-značiti neka od vlastitih iskustava u pri-mjeni pojedinih metoda, za koja smatra-mo da mogu biti od koristi istraživačima praktičarima.

Prije nego što prijeđemo na konkretna objašnjenja karakteristika pojedinih meto-da prikupljanja podataka, potrebno je ne-što reći o temeljnoj klasifikaciji tih metoda. Odmah ćemo reći da se pritom ne ćemo služiti uobičajenim klasifikacijama, kojih ima dosta u literaturi, već ćemo navesti samo osnovnu klasifikaciju prema krite-riju vrste podataka za čije se prikupljanje koristi određena metoda. Klasifikacija je sljedeća:

1. Metode za prikupljanje sekundarnih podataka

1.1. Desk metoda2. Metode za prikupljanje primarnih

podataka

2.1. Metoda promatranja2.2. Metoda intervjua 2.3. Fokus grupa2.4. Blind test2.5. Metoda upitnika 2.6. Prikupljanje podataka putem

interneta i e-maila 2.7. OMNIBUS2.8. Mystery shopping2.9. Metoda panela2.10. Dopisna anketa2.11. Telefonska anketa2.12. Eksperimentalne metode2.13. Statistički popis2.14. Statistički izvještajDakle, spektar metoda koje se primje-

njuju u istraživanjima marketinga, struktu-riran je u dvije osnovne skupine. U prvoj skupini, koja se odnosi na prikupljanje tzv. podataka sekundarne konstatacije, po-stoji samo jedna metoda, odnosno Desk metoda ili metoda prikupljanja podataka za stolom.

U drugoj skupini, koja se odnosi na po-datke primarne konstatacije, imamo više mogućnosti koje se uglavnom temelje na instrumentu i organizaciji ispitivanja. Ra-zlike između njih su u postojanju osobnog kontakta istraživača u odnosu na ispita-nika, obuhvatu ispitanika, informatičkom području koje se može ispitati i dr.

1. Metodezaprikupljanjesekundarnihpodataka

1.1.DeskmetodaTa je metoda, kao što smo naveli, i je-

dina za prikupljanje podataka sekundarne konstatacije. Podaci te vrste su oni koji se nalaze zapisani u raznim internim odno-sno eksternim izvorima, kao što su doku-mentacija tvrtke, statističke publikacije, ekonomske analize, literatura, časopisi, dnevni i periodični tisak i sl. Drugim rije-čima, to su podaci koji se odnose na samo istraživanje, a nalaze se u raznim pisanim dokumentima u tvrtki odnosno u ekster-nim institucijama.

To je i prva metoda prikupljanja poda-taka, koju svaki istraživač primjenjuje i za nju nije potrebna nikakva procjena u smi-slu opravdanosti njezine primjene. Ona ne samo što ima funkciju prikupljanja po-dataka sekundarne konstatacije, već ima i ulogu za primjenu drugih metoda koje se odnose na podatke primarne konstatacije.

Stoga bismo mogli reći da je ona i »ob-vezna« metoda koja se primjenjuje u istra-živanjima marketinga.

Korištenje svih drugih metoda, pove-zano je s ispitivanjem njihove svrhovitosti i mogućnostima primjene.

Postupak koji se koristi pri primjeni desk metode je sljedeći:

1. identifikacija informatičkih područ-ja i podataka

2. identifikacija internih i eksternih izvora sekundarnih podataka

3. organizacija prikupljanja podataka4. izvođenje istraživanja5. obrada podataka6. utvrđivanje podataka koje treba pri-

kupiti kroz terenska istraživanja.Prvi korak u primjeni te metode je sva-

kako identifikacija informatičkih područja odnosno konkretnih podataka koje treba dobiti korištenjem ove metode. To je za-pravo svojevrsni popis podataka koji će se tražiti u izvorima, a odnose se na problem istraživanja.

Valja pritom napomenuti da bez obzi-ra na to kakav popis podataka precizirali u početnoj fazi, on će svakako biti proširen kroz primjenu te metode, jer se u tijeku konkretnog istraživanja »otkrivaju« podaci koji se moraju uzeti u obzir. Kada se deter-minira osnovni popis područja i podataka koje će se istraživati, prelazi se na utvrđi-vanje orijentacijskog popisa njihovih mo-gućih izvora. Dakako, uvijek se kreće od najbližeg izvora.

Radi se, dakako, o dokumentaciji koja stoji na raspolaganju istraživaču u njego-voj tvrtki. Kada se proanaliziraju ti izvori i zabilježe raspoloživi traženi podaci, ide se u istraživanje eksternih izvora. Dakako i lista izvora se tijekom istraživanja ne-prestano dopunjuje pa možemo reći da, s obzirom na izuzetno veliku produkciju znanstvenih i stručnih informacija koja je danas prisutna u svijetu, taj popis nikada nije zaključen.

Sljedeća faza je organizacija istraživa-nja. Ako se radi o jednostavnijem proble-mu i obuhvatu izvora i podataka koji se moraju analizirati, istraživač najčešće sam rješava problem. U suprotnom, ako je ri-ječ o široj paleti proizvoda koja se ispituje, odnosno o velikom broju izvora koje treba obići i podataka koji se moraju prikupiti i analizirati, problem se, u pravilu, rješava formiranjem tima istraživača.

Daljnja tri koraka odnose se na izvo-đenje istraživanja, obradu podataka koji su prikupljeni i koji se strukturiraju prema odgovarajućem planu obrade i koji se, zbog velike raznolikosti u obuhvatu pojedinih podataka moraju neprestano modificirati. Tu je još i utvrđivanje podataka, odnosno područja koja informatički nisu pokrivena i koja se obvezatno moraju istražiti kori-štenjem metoda za prikupljanje podataka primarne konstatacije.

Postavlja se sada pitanje koje su dobre odnosno loše strane te metode. Već smo naveli da je njezina primjena, u pravi-lu, obvezatna. Stoga i njezine nedostatke moramo dobro poznavati radi pravilnog korištenja.

Dobre strane desk metode sastoje se u činjenici da ona ne traži značajna finan-cijska sredstva, često puta i nikakva, jer se podaci, primjerice, nalaze u dokumentaciji tvrtke, pa se istraživač vrlo brzo upoznaje s problemom kroz takvo istraživanje. Na-dalje, prisutan je vrlo veliki broj podataka, osobito za neke proizvode koji se redovi-to statistički prate u raznim institucijama i koje o tome izdaju odgovarajuće biltene i izvještaje. Isto tako, ona ne traži anga-žiranje većeg broja suradnika, obično to obavlja istraživač, odnosno ako je problem složeniji dva ili tri istraživača.

Dakle, desk metoda ima dosta pozitiv-

nih strana, osobito u novije vrijeme, gdje su u svjetskim relacijama, a pomalo i kod nas, razvijene značajne baze podataka koje su dostupne i našim tvrtkama, jer je proces njihove informatizacije posljednjih godina sve izraženiji. Međutim, ta metoda ima i nedostataka, a prvi je svakako taj što se o nekom proizvodu koji nas zanima, može naći vrlo malo informacija. Statističko izvještavanje, odnosno prezentacija poje-dinih podataka, često puta nije takva da pogoduje problemu koji se istražuje.

Agregatne skupine proizvoda, kako se obično prikazuju u statistici, rijetko govo-re baš o onom proizvodu koji je predmet istraživanja. Obično ih nalazimo u skupi-ni proizvoda. Podaci često nisu ažurni, jer najčešće nedostaju posljednja vremenska razdoblja, a ponekad i nije moguće utvr-diti u kojoj se skupini nalaze traženi pro-izvodi, odnosno uopće i nema informacija o njima.

Međutim, svakom praktičaru u istraži-vanju marketinga, dobro je poznato da ta metoda prikupljanja podataka mnogo pri-donosi istraživanju, osobito na početku, jer se na temelju njezinih rezultata stvaraju i osnovni okviri cjelokupnog daljnjeg istra-živanja. Čak i u situacijama kada sekun-darni izvori ne pružaju nikakve informacije o predmetu istraživanja već i sama činjeni-ca da nema podataka o konkretnom proi-zvodu ili problemu, govori jako mnogo. I to je informacija.

2.Metodezaprikupljanjeprimarnihpodataka

2.1.MetodapromatranjaMetoda promatranja je posredna me-

toda za prikupljanje podataka primarnog karaktera. Njezina bit je u pasivnom od-nosu istraživača prema ispitaniku. Naime, on nema izravnu komunikaciju s njim, već ga »promatra« u određenim marketinš-kim situacijama kao, primjerice, u procesu kupnje, razgledanju eksponata ili propa-gandnih poruka i sl.

Na temelju viđenog, istraživač registri-ra svoja zapažanja o ponašanju ispitanika, njihovom broju, reakcijama, stupnju zain-teresiranosti i dr.

Prema tome, istraživač kroz primjenu ove metode, analizira ponašanje kupaca u odnosu na predmet istraživanja, najče-šće za neke proizvode i pokušava »izvući« određene relevantne informacije, kvantita-tivnog i kvalitativnog karaktera koji su od važnosti za realizaciju ciljeva istraživanja.

I ta metoda, ima odgovarajući sustav koraka, koji se apliciraju prilikom njezinog izvođenja. Oni su sljedeći:

1. identifikacija potrebe za primje-nom metode

2. projektiranje primjene metode promatranja

2.1. izbor objekta promatranja2.2. izbor elemenata promatranja2.3. odabir uzorka promatranja2.4. izvršitelji istraživanja2.5. troškovi istraživanja2.6. rokovi istraživanja3. izbor izvođača istraživanja4. obučavanje izvođača5. izvođenje akcije6. obrada rezultata7. izrada izvještaja.Prvi korak u izvođenju metode proma-

tranja jest utvrđivanje potrebe za njezinom

Metodeprikupljanjapodatakaumarketingudr. ŽELJKO LONČAR, Zabok

U članku pišemo o metodama koje se koriste u prikupljanju podataka, kao važne podloge za marketinške odluke, a na osnovi kojih se mogu donositi i dobre poslovne odluke.

191., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931Uredila Desanka Đikandić, dipl. oec.

primjenom. U istraživanjima marketinga može se koristiti za testiranje reakcija ku-paca u odnosu na pojedine elemente tržiš-nog miksa. To su, primjerice, percepcija novog proizvoda, proces kupnje, promo-tivna poruka, privlačnost izloga i dr.

Pri utvrđivanju potrebe za njezinom primjenom, kriterij je dakako učinak koji se ostvaruje njezinim korištenjem, odno-sno dobivanje informacija koje pomažu u ostvarivanju ciljeva istraživanja. Daljnji kriteriji su troškovi izvođenja i mogućnost primjene.

Da metoda promatranja može biti vrlo korisna, pokazuje i jedan konkretan pri-mjer iz prakse. Naime, tvrtka koja se bavi proizvodnjom konfekcije, lansirala je svo-jedobno u svoju prodajnu trgovačku mrežu novi modni odijevni predmet za žene.

Promatranjem samo u jednoj od trgo-vina, utvrdilo se da je on vrlo atraktivan, jer je frekvencija potrošača koji su se za-ustavljali kod tog odjevnog predmeta bila izuzetno visoka.

Međutim, svaka od žena isto tako bi nakon duljeg razgledanja odjevnog pred-meta odustajala od kupnje. Zaključak pro-matranja bio je da je proizvod očigledno zanimljiv potrošačima, ali da postoji nešto u strukturi proizvoda što kupce navodi na odustajanje od kupnje. Kasnijim izravnim ispitivanjem kupaca utvrđeno je da se ra-dilo o jednom detalju čijim je uklanjanjem u daljnjoj proizvodnji omogućen uspješan plasman proizvoda. Prema tome, uz rela-tivno beznačajne troškove riješen je pro-blem plasmana proizvoda koji je u tvrtki bio ocijenjen kao promašaj, s obzirom na loše početne rezultate realizacije. Drugi korak je projektiranje primjene metode promatranja.

On se sastoji od nekoliko aktivnosti. Prva je identifikacija objekta promatranja. Najčešće je to odnos prema nekom od ele-menata marketing miksa. Obično se radi o proizvodu. Daljnja aktivnost je utvrđiva-nje elemenata koji će se promatrati.

Potrebno je precizirati jesu li to samo kvantitativni aspekti kao, primjerice, broj kupaca koji se zaustavlja pred nekim proi-zvodom, izlogom, promotivnom porukom i sl. ili su to i neka kvalitativna zapažanja koja se odnose na ponašanje kupaca (vri-jeme razgledavanja proizvoda, traženje dodatnih informacija o proizvodu, načinu prodaje i sl.).

Treća aktivnost odnosi se na precizi-ranje uzorka mjesta promatranja. U mar-ketinškim istraživanjima to su obično pro-davaonice, samoposluge, sajamske izložbe, robne kuće i dr.

Pritom je bitno utvrditi broj takvih mjesta, lokaciju, broj promatračkih mjesta, broj i trajanje promatranja i sl. Sve je to povezano s problematikom troškova istra-živanja i broja izvršitelja. Isto tako, potreb-no je utvrditi i vrijeme promatranja odno-sno razdoblje u kojem će ono biti izvođeno, a to ovisi o ciljevima istraživanja.

Poseban problem u sklopu ovog po-stupka prikupljanja podataka vezan je uz izbor izvođača istraživanja. Ako se radi samo o kvantitativnim prebrojavanjima kupaca, onda su problemi manje izraženi. Međutim, ako su u pitanju dublje analize ponašanja kupaca, onda to moraju obaviti isključivo stručne osobe.

Dakako, kod obje varijante nužna je precizna obuka izvodača, s tim da je ona kod druge varijante daleko intenzivnija. Daljnji koraci primjene te metode odnose se na njezino konkretno izvođenje, obradu rezultata i izradu izvještaja.

Njezina osnovna prednost je u njezinoj objektivnosti. Potrošač nije u izravnom kontaktu s istraživačem i ponaša se spon-tano. Tako kvalificirani i stručni istraživači mogu zapaziti vrlo važne elemente i karak-

teristike ponašanja kupaca, koji su značajni za daljnju perspektivu proizvoda.

Daljnja prednost je što nema potrebe za traženjem privole ispitanika da sudjeluje u istraživanju. Svaki potrošač koji ulazi u od-nos prema ispitivanom objektu marketing miksa istovremeno postaje i sudionik istra-živanja. Osim toga, istraživač nije sputan shemom pitanje-odgovor, kao u klasičnim anketnim ispitivanjima već registrira svo-ja zapažanja. lsto tako, ispitanik ne može »iskrivljavati« odgovore, što se često doga-đa kod anketnog ispitivanja i zbog čega je potrebna kontrola odgovora.

Metoda promatranja dakako ima i nedostataka. Prvi se odnosi na nužnost izvođenja s doista kvalificiranim i struč-nim izvođačima, jer se u suprotnom mogu dobiti relativno slabi ili neuporabljivi re-zultati.

Drugi je nedostatak vezan uz teškoće u tumačenju ponašanja kupaca, odnosno is-pitanika na temelju uočenih karakteristika. Problem je u identifikaciji uzroka određe-nog ponašanja, osim u slučajevima kada je on očigledan i s aspekta promatranja.

U slučajevima utvrđivanja većeg broja tipova ponašanja kupaca prema proizvo-du, praktički je kroz tu metodu nemoguće otkriti razloge koji to ponašanje uvjetuju. Imajući sve to na umu, ta se metoda uglav-nom koristi kao dopunska u cjelokupnom istraživanju, jer druge metode mogu pri-donijeti da se objasni ono što je kroz nju identificirano.

2.2.MetodaintervjuaIntervju je također jedna od temeljnih

metoda prikupljanja podataka u marke-tingu. Radi se o posebnoj vrsti stručnog razgovora, između istraživača (intervjuera) i ispitanika, gdje istraživač na temelju ra-zrađenog koncepta pitanja nastoji saznati od ispitanika što više o zadanim aspektima problema.

Prema broju sudionika, intervjue dijeli-mo na pojedinačne i grupne. Pojedinačni intervju se u istraživanju motivacija naziva još i »dubinski intervju«, jer se kroz vođenje razgovora s ispitanikom pokušavaju sazna-ti motivi njegovog ponašanja u odnosu na predmet ispitivanja. To, dakako, vrijedi i za grupni intervju. Kod grupnog intervjua vodi se razgovor s 4-8 osoba.

Procedura po kojoj se postupa kod ove metode strukturirana je na sljedeći način:

1. identifikacija potrebe za primje-nom intervjua

2. projektiranje intervjua2.1. izrada podsjetnika2.2. izbor uzorka2.3. izbor intervjuera2.4. troškovi2.5. rokovi izvođenja3. izvođenje istraživanja4. obrada rezultata5. izrada izvještaja.Intervju, slično kao i desk metoda,

pripada krugu standardnih metoda pri-kupljanja podataka o marketingu. On je važan za rasvjetljavanje posebno složenih pitanja koja se ne mogu riješiti upitnicima i sl. Primjenjuje se u ispitivanju potroša-ča, ali i u ispitivanju stručnjaka. Dakako, s različitim ciljevima i intencijama. Pola-zni instrument je podsjetnik za ispitivanje. Ovdje se ne radi o klasičnom anketnom instrumentu, već o popisu tema o kojima će se voditi razgovori, pri čemu su kod sva-ke teme razrađena elementarna pitanja. U cilju ilustracije, prikazat ćemo jedan takav model podsjetnika za intervju:

Podsjetnik za vođenje intervjua1. Koji se proizvodi (obično ili povreme-

no) rabe i radi čega? Koliko se često mijenjaju, a koliko se rabi samo jedan? Ako domaćica

troši jedan proizvod za više svrha, kupuje li ga onda prvenstveno za jednu? Za koju? Što domaćica misli o primjeni ovog proizvoda za druge svrhe?

2. Što ispitivana osoba misli o primjeni različitih sredstava za pranje za različite svrhe? O kojim sredstvima za pranje i za koje svrhe? Smatra li ona da se univerzalna sred-stva primjenjuju zbog malih razlika u upora-bi ili zbog toga što domaćica ne želi koristiti suviše velik broj proizvoda?

3. Može li ona ocijeniti koja joj je količi-na od svake vrste sredstava za pranje potreb-na za svako pranje rublja? Je li iznenadena rezultatom? Ako da, kako na to reagira? Od-govaraju li njezine navike u kupovanju tim činjenicama? Ako ne, čime to opravdava?

4. Smatra li ona da kod svake glavne grupe proizvoda (sapunski prašak, prašak za pranje, prašak za čišćenje, tekući deterdžen-ti) postoje određene vrste koje su mnogo bo-lje nego ostale? Koje i zašto? Što ona misli o svakoj grupi proizvoda? Kupuje li stalno jednu određenu vrstu? Kako je do toga došla? Je li ona čvrsto uvjerena da je bilo koja vr-sta posebno dobra općenito ili posebno dobra za određenu svrhu? Koja? Ima li proizvoda za koje ona vjeruje da su posebno pogodni za određene svrhe, dok drugi nisu? Koji i zašto?

5. Što je odlučujuće pri njezinom kupo-vanju sredstava za pranje? Kupuje li ona sa stajališta neke određene primjene iii općeni-to? Što ju je navelo da izabere proizvod koji kupuje? Šta ona radi s priloženim nagradnim kuponima? Što misli o tim kuponima i na-gradnim natječajima?

6. Postoje li po njezinom mišljenju oso-bito loši proizvodi? Koji su to i kakvi su nji-hovi nedostaci? Koje od njih ona nije nikad isprobala, ali je čula da su loši? Što je loše o tome čula?

7. Ispitivana osoba trebala bi se izjasniti o prednostima i nedostacima pojednih vrsta proizvoda koji se nalaze na posebnoj listi: za koje su svrhe oni dobri, a za koje joj se čini da nisu? Isto tako, trebala bi objasniti svoje stajalište prema tim proizvodima.

Kao što se vidi u ovom primjeru, radi se o intervjuiranju domaćica u svezi sa sredstavima za pranje. U podsjetniku su naznačene osnovne teme o kojima treba razgovarati. Tijekom razgovora, sadržaj teme se proširuje, ali treba paziti da se ne ode previše »duboko« u pojedinim smjero-vima, a zaborave ostale teme koje se mora-ju obuhvatiti. Daljnji korak je određivanje uzorka ispitanika koji će biti intervjuirani. S obzirom na to da intervju zahtijeva do-bro obučene stručnjake koji ga provode, a isto tako može trajati dulje vrijeme, prisut-na je ograničenost njegove primjene. Zbog toga uzorci nisu veliki, odnosno usklađuju se s financijskim mogućnostima. Sljedeći korak je izbor intervjuera. To je poseban problem, jer se ne zahtijeva samo odgova-rajuću stručnost u svezi s predmetom istra-živanja, već i sposobnost vođenja intervjua. Stoga se intervjueri biraju obično iz redova istraživača. Ostali koraci odnose se na rea-lizaciju istraživanja kroz njegovo izvođenje, obradu rezultata i izradu izvještaja.

Dobre strane ove metode prikupljanja podataka nalaze se u mogućnostima pri-bavljanja velikog broja podataka koji se ne mogu dobiti kroz anketna i druga ispiti-vanja. Ovdje se može ući vrlo duboko u analizu i objašnjavanje pojedinih stajališta, mišljenja i ocjena ispitanika odnosno struč-njaka o konkretnom problemu. Međutim, postoje i ograničenja. To su: ograničenost uzorka, visoka stručnost intervjuera, pro-blem »privole« za razgovor koji traje dulje vremena i sl. Slične su teškoće i pri pripro-vođenju tzv. grupnog intervjua, a tu se jav-ljaju i mogućnosti da u razgovoru uzimaju učešće samo neki od ispitanika, da nameću svoja razmišljanja, ocjene i sl. No, neo-visno o tim teškoćama, metoda intervjua

skoro je obvezatna u svakom istraživanju marketniga, jer omogućava tematski šira i dublja ispitivanja, što kod drugih metoda nije moguće.

Osim ove osnovne metode intervjua, tijekom vremena razvijene su i razne va-rijante te metode kao što je intervju u ku-ćanstvu, koji je specifičan po tome što se odvija u domaćinstvu ispitanika.

Dobre strane tog intervjua nalaze se u postojanju neposredne mogućnosti pro-matranja, primjerice, korištenja, proizvoda, učinak reklamne poruke i sl. Ispitanici su daleko opušteniji pri takvom intervjua, s obzirom na to da se nalaze u poznatom i za njih »sigurnijem« ambijentu.

Nadalje, primjenjuje se i intervju na ulici. Anketar može dati ispitanicima da testiraju proizvod, da ga degustiraju, ko-mentiraju promotivni materijal, ambalažu i dr. Prednost te metode je da se relativno brzo može pronaći ispitanika koji bi bio voljan odgovarati na pitanja.

U dosta čestoj primjeni je i intervju na izlazima trgovina, gdje se provodi istraži-vanje odnosno intervjuiranje. I ovdje an-ketar može omogućiti testiranje proizvoda, komentiranje reklamnog materijala i sl., a prednost metode je relativno brz pronala-zak ispitanika koji su voljni sudjelovati u intervjuu.

Intervju se može provesti na tzv. cen-tralnoj lokaciji Radi se zapravo o provođe-nju intervjua u velikim trgovačkim centri-ma, velikim robnim kućama i sl. Ispitanici se kontaktiraju telefonski ili na drugi način i dogovara njihov dolazak na centralnu lo-kaciju koja im je najbliža. Na centralnoj lokaciji anketar također može omogućiti testiranje proizvoda, komentiranje rekla-mnog materijala i sl., a prednost tog inter-vjua je neutralnost centralne lokacije, čime se izolira utjecaj nebitnih faktora istraživa-nja na odgovore ispitanika te niži troškovi.

2.3.FokusgrupaFokus grupa je zapravo kombinacija

metode grupnog intervjua i metode pro-matranja, i gdje se zapravo koriste obje metode.

Ona se primjenjuje kada je potrebno dublje razumijevanje stajališta ispiatnika. Najčešće koristi od šest do deset ispitanika, čiju raspravu usmjerava i potiče moderator-anketar.

Cilj je doći do odgovora kroz interak-cije ispitanika, koje je teško dobiti običnim osobnim intervjuem, anketom i sl.

To su u biti odgovori koji se dobivaju kroz interaktivnu raspravu. Usporedno se bilježe kroz primjenu metode promatranja i reakcije ispitanika. Za članove fokus gru-pe pažljivo se biraju ispitanici prema po-trebnim obilježjima.

2.4.BlindtestBlind test ili testiranje na slijepo je me-

toda prikupljanja podataka u marketingu kojom se ispituje percepcija ispitanika o određenom proizvodu/marki proizvoda.

Ispitanici testiraju više proizvoda iste grupe (primjerice piva) bez prepoznatlji-vih obilježja proizvoda kao što su ambalaža, logo proizvod ili proizvođač i popunjavaju zadani upitnik.

Ta metoda prikupljanja podataka kori-sti se osobito pri uvođenju novih proizvoda na tržište jer osigurava podatke o percepciji proizvoda od strane budućih potencijalnih potrošača.

To onda omogućava daljnje korekcije i razvoj proizvoda u skladu s mišljenjima i zahtjevima potrošača.

Napomena: U jednom od sljedećih brojeva pisatćemoodrugimmetodamakojesekoristeuprikupljanjupodataka.

Metodeprikupljanjapodatakaumarketingu

20 1., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931

2.Propisanaminimalnaplaćaiprosječnabrutoinetoplaćaupravnimosobama

Napomena: Navedene vrste isplate i iznosi su porezno priznati izdaci poreznim obveznicima sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04, 73/08i 80/10) i Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09-ispr. i 146/09).

*iznos potpore do visine osnovice propisane čl. 21, st. 2 Zakona o izvršenju Državnog proračuna za 2009. godinu (Nar. nov., br.149/08)

Red. br. Vrsta isplate Neoporezivi iznos

I. NAKNADE

1. Naknade prijevoznih troškova na službenom putovanju u visini stvarnih izdataka

2. Naknade troškova noćenja na službenom putovanju u visini stvarnih izdataka

3. Naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom

u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte

4. Naknade troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom

u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte

5. Naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe do 2,00 kune po prijeđenom kilometru

II. DNEVNICE, TERENSKI DODATAK I NAKNADA ZA ODVOJENI ŽIVOT

1. Dnevnice u zemlji za službeno putovanje koje traje višeod12satidnevnozaudaljenostnajmanje30km do 170,00 kn dnevno

2.Dnevnice u zemlji za službeno putovanje koje trajevišeod8sati,amanjeod12satidnevnozaudaljenostnajmanje30km

do 85,00 kn dnevno

3. Dnevnice u inozemstvu objavljene u br. 5832 lista Informator

4. Terenski dodatak u zemlji (pokriće troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u zemlji, osim troškova smještaja) do 170,00 kn dnevno

5.Terenski dodatak u inozemstvu (pokriće troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u inozemstvu, osim troškova smještaja)

do 250,00 kn dnevno

6. Pomorski dodatak do 250,00 kn dnevno

7. Pomorski dodatak na brodovima međunarodne plovidbe do 400,00 kn dnevno

8. Naknada za odvojeni život od obitelji do 1.600,00 kn mjesečno

III. DAROVI U NARAVI I NOVCU

1. Dar djetetu do 15 godina života do 600,00 kn godišnje

2. Prigodne nagrade radniku (božićnica, uskrsnica, naknada za godišnji odmor i dr.) Sveukupno do 2.500,00 kn godišnje

3. Dar radniku (posloprimcu) samo u naravi (do 400,00 kn godišnje)

IV. OTPREMNINE

1. Otpremnina prilikom odlaska u mirovinu do 8.000,00 kn

2. Otpremnine radi poslovno uvjetovanih otkaza i osobno uvjetovanih otkaza prema Zakonu o radu

do 6.400,00 kn za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca

3. Otpremnina prilikom odlaska u mirovinu radi ozljede na radu ili profesionalne bolesti

do 8.000,00 kn za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca

V. POTPORE I PRIMICI

1. Zbog invalidnosti zaposlenika do 2.500,00 kn godišnje

2. Za slučaj smrti radnika do 7.500,00 kn

3. Djeci u slučaju smrti roditelja u ukupnom iznosu

4. U slučaju smrti člana uže obitelji radnika do 3.000,00 kn

5. Zbog neprekidnog bolovanja radnika dužeg od 90 dana do 2.500,00 kn godišnje

6. Potpore za novorođenu djecu do 3.326,00 kn*

VI. NAGRADE RADNICIMA ZA NAVRŠENE GODINE RADNOG STAŽA

1. – 10 godina radnog staža do 1.500,00 kn






7. – 40 godina radnog staža i svakih narednih 5godina radnog staža do 5.000,00 kn

VII. NAGRADE, PRIMICI, STIPENDIJE I NAKNADE UČENICIMA, STUDENTIMA I ŠPORTAŠIMA

1. Nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja do 1.600,00 kn mjesečno

2. Primici po posebnim propisima učenika i studenata za rad preko učeničkih i studentskih udruga do 50.000,00 kn godišnje

3. Stipendije učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama te fakultetima do 1.600,00 kn mjesečno

4.

Stipendije studentima koji imaju izvrsna postignuća u znanju i u ocjenama na sveučilištima, odobrene temeljem provedenog javnog natječaja za sve studente pod jednakim uvjetima do 4.000 kn mjesečno

5.Športske stipendije uključujući i naknade po posebnim propisima koje se isplaćuju športašima za njihovo športsko usavršavanje do 1.600,00 kn mjesečno

6. Nagrade za športska ostvarenja prema posebnim propisima do 20.000,00 kn godišnje

7. Naknade koje se isplaćuju športašima amaterima prema posebnim propisima do 1.600,00 kn mjesečno

1.Neoporeziviiznosinaknada,dnevnica,otpremnina,potpora,nagradaistipendijau2009.godini

I. PODACI O PLAĆAMA, NAKNADAMA I DNEVNICAMA

4.OsnovicazaobračunplaćekorisnikaDržavnogproračuna,plaćezadržavneslužbenikeinamještenike, državne dužnosnike, plaćesudacaidrugihpravosudnihdužnosnikateplaćeujavnimslužbama,osnovicazaobračunnaknadaidrugihprimanja

3.Posebanporeznaplaće,mirovineisamostalnedjelatnostiidrugeprimitke

*Napomena: članak 4 Zakona o posebnom porezu na primitke od samostalne djelatnosti i ostale primitke (Nar. nov, br. 119/09 i 56/10) i članak 3 Pravilnika o posebnom porezu na primitke od samostalne djelatnosti i ostale primitke (Nar. nov., br. 131/09).

Red.br. Opis Razdoblje Iznos u kn Objavljeno u

Nar. nov., br.

1. Minimalna bruto plaća od 1.07.2008. do 31.05.2009. 2.747,00 67/08

od 1.06.2009.do 31.05.2010. 2.814,00 65/09

od 1.06.2010.do 31.05.2011. 2.814,00 66/10

Minimalna bruto plaća u tekstilnoj, drvnoprerađičkoj i kožarsko-obućarskoj industriji (2.747,00 x 0,94 )

od 1.07.2008. do 31.05.2009. 2.582,18

prema članku 5. Zakona o minimalnoj plaći

(Nar.nov., br. 67/08)- 0,94 od min. bruto plaće od 1. lipnja 2009. (2.814,00 x 0,94)

od 1.06.2009. do 30.06.2009. 2.645,00

- 0,96 od min. bruto plaće od 1. srpnja 2009. (2.814,00 x 0,96)

od 1.07.2009. do 30.06.2009. 2.701,44

- 0,97 od min. bruto plaće od 1. srpnja 2010. (2.814,00 x 0,97)

od 1.07.2010. do 30.06.2011. 2.729,58

2. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama

od 1.01.2007. do 31.08.2007. 6.975,00 112/07

od 1.01.2007. do 31.12.2007. 7.047,00 69/08

od 1.01.2008. do 31.08.2008. 7.460,00 129/08

od 1.01.2009. do 31.08.2009. 7.716,00 135/09

od 1.01. 2008. do 31.12. 2008. 7.544,00 32/09

od 1.01. 2010. do 31.08. 2010. 7.657,00 129/10

3. Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama

Od 1.01.2007. do 31.08.2007. 4.798,00 73/08

od 1.01.2008. do 31.08.2008. 5.108,00 129/08

od 1.01.2009. do 31.08.2009. 5.309,00 135/09

od 1.01. 2008. do 31.12. 2008. 5.178,00

DZS, Priop. br.9.1.1/12. od 26. veljače 2009.

od 1.01. 2010. do 31.08. 2010. 5.305,00 129/10

Pripremio Dražen Kozulić, dipl. oec.

Red.br. Opis Razdoblje Iznos u kn

brutoObjavljeno uNar. nov., br.

Osnovica za obračun

1. - plaće korisnika Državnog proračuna od 1.04.2008. do 31.12. 2008. 5.108,84 34/08od 1.01.2009.do 31.03.2009. 5.415,37 150/08

2. - plaće za državne službenike i namještenike od 1.01.2009. do 31.03.2009. 5.415,37 150/08od 1.04.2009. 5.108,84 40/09

3. - plaće državnih dužnosnika od 1.01.2009.do 31.07.2009. 4.873,83 40/09od 1.08.2009. 4.630,14 83/09

4. - plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnikaod 1.04.2009. 4.873,83

40/09

5. - plaće u javnim službama od 1.04.2009. 5.108,84 40/096. - naknada i drugih primanja od 1.01.2009. 3.326,00 149/08

Red.br.

Opis Razdobljeprimjene

Iznos u knneto*

Stopa oporezivanja

Objavljeno u Nar. nov., br.

1. Primici od samostalne djelatnosti i ostale primitke i to: -od samostalne djelatnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti (obrtničke djelatnosti), djelatnosti slobodnih zanimanja, djelatnosti poljoprivrede i šumarstva te od djelatnosti od kojih se dohodak utvrđuje na temelju propisanih poslovnih knjiga, a prema Zakonu o porezu na dohodak,

- po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova od kojih se, prema Zakonu o porezu na dohodak, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak utvrđuju i plaćaju prema rješenju Porezne uprave,

- od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava prema Zakonu o porezu na dohodak,

- od otuđenja nekretnina i imovinskih prava prema Zakonu o porezu na dohodak,

- po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja i udjela u dobiti ostvarenih dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, a koji čine izvor oporezivog dohotka prema Zakonu o porezu na dohodak,

- u visini uplaćenih i porezno priznatih premija životnog osiguranja s obilježjem štednje i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja prema Zakonu o porezu na dohodak

od 24.09.2009.

do31.08.2010.

3.001,00 -6.000,00 2,0 % 119/09,

131/09 i 56/10

6,001,00 - 4,0%od 1.09.2010.do 31.12.2010. 6,001,00 - 4,0% 56/10

211., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931poslovne informacije

Red. br. Opis Razdoblje Godišnja stopa (u %) Objavljeno u Nar. nov., br.1. Eskontna stopa Od 10. 4. 2000. 7,9 28/99

Hrvatske narodne banke Od 11. 4. 2000. 5,9 39/00Od 23. 10. 2002. 4,5 120/02

Eskontna stopa Od 31.12. 2007. Hrvatske narodne banke* do 29. 06. 2008. 9,0 1/08

Od 30. 06. 2008. do 30. 12. 2008. 9,0 75/08Od 31. 12. 2008.do 29. 06. 2009. 9,0 1/09Od 30.06. 2009. 9,0 76/09do 30.12.2009.Od 31.12.2009. 9,0 1/10

2. Stopa zatezne kamate Od 11. 09. 1996.na zakašnjela plaćanja do 30. 06. 2002. 18,0 76/96

Od 1. 07. 2002.do 2. 11. 2004. 15,0 72/02Od 3. 11. 2004. do 30.12. 2007. 15,0 153/04

na odnose iz trgovačkih ugovora čl. 29, st. 2 Zakona oi ugovora između trgovaca i osoba Od 31.12.2007. 17,0 obveznim odnosima - 35/05 i 41/08javnog prava

čl. 29, st. 2 Zakona oostali odnosi Od 31.12.2007. 14,0 obveznim odnosima - 35/05 i 41/08

3. Stopa na više plaćene Od 11. 09. 1996.javne prihode do 30. 06. 2002. 6,5 76/96

Od 1. 07. 2002.do 2. 11. 2004. 7,5 72/02Od 3. 11. 2004.do 31. 12. 2004. 7,5 153/04Od 31. 12. 2007. 14,0 čl.29, st.2 i čl. 1164, st. 2 Zakona o

obveznim odnosima -35/05 i 41/08

5.Statističkipodaciomjesečnoisplaćenimplaćamapozaposlenikuukupnozasvedjelatnosti

IIzvor: DZS, Priopćenje br. 9.1.1/9. i 9.1.2/9. od 29. studenoga 2010.

6.Naknadezabolovanje

Red br. Opis naknade Iznos Zakonska osnova1. Najniži iznos naknade 831,50 kn 25% od proračunske osnovice (čl. 43, st. 2 Zakona o

obveznom zdravstenom osiguranju-Nar.nov., br. 150/08, 94/09, 153/09, 71/10 i 139/10 - u nastavku teksta: Zakon)

- proračunska osnovica za 2010. godinu iznosi 3.326,00 kn sukladno članku 21, stavak 2 Zakona o izvršenju Državnog proračuna (Nar. nov., br. 151/09)

2. Najviši iznos naknade 4.257, 28 kn Proračunska osnovica uvećana za 28% (čl. 42. st. 3. Zakona)3. Osnovica za naknadu za bolovanje Prosječna plaća isplaćena

u posljednjih 6 mjeseci prije nastupa bolovanja

Članak 41. Zakona

4. Za prvih 6 kalendarskih mjeseci neprekidnog bolovanja

70% od osnovice Članak 42. stavak 1. Zakona

5. Naknada plaće 100% od osnovice Članak 42. stavak 2. Zakona5.1. -za vrijeme bolovanja zbog rane, ozljede

ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu

Članak 42. stavak 2, točka 1 Zakona

5.2. - za vrijeme bolovanja zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem


5.3. - za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta Članak 42. stavak 2, točka 3 Zakona5.4. - za vrijeme korištenja dopusta za slučaj smrti

djeteta ili smrti djeteta za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta


5.5. - za vrijeme njege oboljelog djeteta mlađeg od tri godine života


5.6. - za vrijeme bolovanja zbog transplatacije živog tkiva i organa druge osobe


5.7. - za vrijeme dok je osiguranik izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njegovoj okolini


5.8. - za vrijeme bolovanja zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti

članak 42, stavak 2, točka 8 Zakona

II. STATISTIČKI PODACI O CIJENAMA

Izvor: DZS, Priopćenje br. 13.1.1/11. od 15. prosinca 2010.

Izvor: Tečajna lista Hrvatske narodne banke. Srednji tečajevi koriste se za obračun carine i drugih pristojbi za utvrđivanje potraživanja i obveza u devizama, te za potrebe statistike.

1.Tečajevistranihvaluta

III. PODACI O TEČAJEVIMA STRANIH VALUTA ZA POTREBE IZRAČUNA FINANCIJSKIH TRANSAKCIJA

Zemlja Šifra Valuta Jedinica 31.07.2010. 31.08.2010. 30.09.2010. 31.10.2010. 30.11.2010.Australija 036 AUD 1 5,011073 5,141326 5,204641 5,153260 5,426197Kanada 124 CAD 1 5,398062 5,457596 5,212826 5,190066 5,513691Češka Rep. 203 CZK 1 0,292444 0,293429 0,296574 0,297727 0,299981Danska 208 DKK 1 0,972759 0,976966 0,978695 0,984371 0,995442Mađarska 348 HUF 100 2,545930 2,564953 2,644406 2,686804 2,646619Japan 392 JPY 100 6,467848 6,750465 6,411766 6,575820 6,691005Norveška 578 NOK 1 0,909555 0,912887 0,915151 0,893182 0,912058Švedska 752 SEK 1 0,767957 0,775005 0,797282 0,783483 0,804458Švicarska 756 CHF 1 5,353805 5,562334 5,490283 5,374394 5,618904V. Britanija 826 GBP 1 8,705882 8,904499 8,481906 8,443710 8,761749SAD 840 USD 1 5,576640 5,719321 5,361523 5,311386 5,623588EMU 978 EUR 1 7,248517 7,274976 7,292743 7,339273 7,420325Poljska 985 PLN 1 1,808693 1,829906 1,837194 1,840616 1,840587

Red.br. Opis Razdoblje Najveći mogući

iznos neto u kn**Objavljeno uNar. nov., br.

* u kojima Republika Hrvatska ima većinski paket dionica ili većinski udio;

- u kojima Republika Hrvatska, Hrv. fond. za privatizaciju, Hrv. zavod za zdravst. osig., Hrv. zavod za mirov. osig., Drž. agen. za osig. šted. uloga i sanaciju banaka, Hrv. zavod za zapošlj., Hrv. zavod za zdrav. osig., i pojedina ministrtva objedinjeno ima većinski paket dionica ili većinski udio

11.07.2009. -31.12.2010.

16.944(3,2 x 5.295) 83/09

7.Plaćeidrugaprimanjapredsjednikaičlanovatrgovačkihdruštava

**Napomena: 5.295,00 kn (izvor: DZS, Priopćenje br. 9.1.1/4. od 30. lipnja 2009.), odnosi se na fiksni dio plaće, varijabilni dio se neće isplaći-vati sukladno točki IV. Odluke o utvđivanju plaća i drugih primanja predjsednika i članova uprava trgovačkih društava (Nar. nov, br. 83/09

- u nastavku teksta: Odluka), preporuka da se plaće predsjednika i članova trgov. društava utvrđen menadžerskim ugovorima gdje R. Hrvatska i gore pobrojana društva imaju manjinski paket dionica odnosno udio odrede sukladno točki II, stavka 1. Odluke tj. 3,2 x 5.295,00 kn

IV. ESKONTNA STOPA I STOPA ZAKONSKI PROPISANIH KAMATA1.Eskontnastopaistopazateznihkamata

Red. br. Opis Razdoblje Godišnja stopa (u %) Objavljeno u Nar. nov., br.

1. Pravne osobe od 3. 11. 2004. do 31.12.2007. 17,0 153/04

2. Fizičke osobe od 3. 11. 2004. do 31.12.2007. 19,0 153/04

3.

- između osoba od kojih barem jedan nije trgovac ako je ugovorena stopa promjenjiva ne može biti viša od zakonske zatezne kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora

Od 01. 01. 2008. 14,0čl. 26. st. 1. Zakona oobveznim odnosima

- 35/05 i 41/08

4.

- između trgovaca, odnosno trgovca i osobe javnog prava ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata sukladno st. 1. čl. 26. Zakona o obveznim odnosima uvećanu za polovinu te stope

Od 01.01.2008. 21,0čl. 26. st. 2. Zakona oobveznim odnosima

- 35/05 i 41/08

5.

- ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata sukladno stavku 1, članka 26 Zakona o obveznim odnosima

od 01.01.2008. 3,5čl. 26. st. 3. Zakona oobveznim odnosima

- 35/05 i 41/08

6.

- ako su kamate ugovorene, ali između trgovaca nije određena njihova stopa, vrijedi kamatna stopa u visini polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1, članka 26 Zakona o obveznim odnosima

od 01.01.2008. 7,0čl. 26. st. 3. Zakona oobveznim odnosima

- 35/05 i 41/08

7.- ugovorene više kamate od

dopuštenih, primjenit će se najviša dopuštena kamatna stopa

od 01.01.2008. 21,0čl. 26. st. 4 Zakona oobveznim odnosima

- 35/05 i 41/08

2.Najvišaugovornakamatnastopa

Napomena: *Prema čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br,. 35/05 i 41/08).

Napomena: * prema čl. 29, st. 8 Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br,. 35/05 i 41/08)

2.Stoparastaproizvođačkihcijenaindustrijskihproizvoda

Izvor: DZS, Priopćenje br. 2.1.9/11. od 10. prosinca 2010.

ZA RAZDOBLJEGodina Mjesec Tri mjeseca Bruto Neto

2007. 7.047 4.8412008. 7.544 5.1782009. 7.711 5.311

I.2010. 7.615 5.258XI.2009.-I.2010. 7.735 5.335

II.2010. 7.457 5157XII.2009.-II.2010. 7.618 5.259

III.2010. 7.831 5.359I.2010.-III.2010. 7.634 5.258

IV.2010. 7.606 5.246II.2010.-IV.2010. 7.631 5.254

V.2010. 7.662 5.277III.2010.-V.2010. 7.670 5.294

VI.2010. 7.658 5.287IV.2010. - VI.2010. 7.642 5.270

VII.2010. 7.608 5.323V.2010. - VII.2010. 7.643 5.296

VIII.2010. 7.707 5.391VI.2010. - VIII.2010. 7.658 5.334

IX.2010. 7.546 5.291VII.2010. - IX.2010. 7.620 5.335

1. Indeksipotrošačkihcijenaustudenome2010.

O P I S XI.2010. Ø 2005.

XI.2010. XI.2009.

XI. 2010. X. 2010.

XI.2010.XII.2009.

UKUPNO 117,0 101,2 100,3 101,8Prehrana i bezalkoholna pića 115,8 99,9 99,8 99,9Alkoholna pića i duhan 131,1 104,0 103,2 103,9Odjeća i obuća 110,9 96,3 101,4 103,7Stanovanje, voda energija, plin i druga goriva 132,2 105,3 100,2 104,6Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje 113,0 100,2 99,8 101,0Zdravstvo 140,9 101,7 100,0 101,4Promet 109,6 104,3 100,2 104,9Komunikacije 97,1 99,0 100,0 99,0Rekreacija i kultura 106,5 100,3 99,7 100,1Obrazovanje 98,3 89,0 99,8 89,0Ugostiteljske usluge 117,8 101,2 99,9 100,9Ostala dobra i usluge 118,1 101,5 100,0 101,4Dobra 117,0 101,4 100,3 102,2Usluge 117,8 100,6 99,9 100,4Ukupno bez energije 115,8 100,1 100,2 100,9Ukupno bez energije i prehrane 117,8 100,6 100,5 101,5Dobra bez električne energije 116,7 101,5 100,4 102,3Prehrana, piće i duhan 118,1 100,6 100,4 100,6Dobra bez prehrane, pića i duhana 116,0 102,1 100,3 103,6

Mjesec Stopa (u odnosu na protekli mjesec)I. 2010.I. 2009. + 3,0

I./2010. +1,3II./2010. -0,1III./2010. +1,0IV./2010. +0,6V./2010. +0,5VI./2010. +0,4VII./2010. 0,0VIII./2010. +0,3 IX./2010. +0,4 X./2010. +0,4XI./2010. -0,1

22 1., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5931porezi Uredio Dražen Kozulić, dipl. oec.

Sve pravne i fizičke osobe - poslodavci te isplatitelji primitaka koji zapošlja-vaju radnike, obvezatni su, sukladno

odredbama članka 38. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04-80/10), izvršiti godišnji obračun poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sa zadnjom isplatom dohotka od nesamo-stalnog rada u 2010. godini, ako su za to zadovoljeni uvjeti:

- tijekom godine dohodak od nesamo-stalnog rada nije redovito mjesečno ispla-ćivan, radi čega radnici nisu mogli iskori-stiti pravo na osobne odbitke na godišnjoj razini;

- radnici nisu mijenjali prebivalište ili uobičajeno boravište između gradova i općina koje su propisivale plaćanje prireza porezu na dohodak;

- radnicima su redovito isplaćivane pla-će, ali su tijekom poreznog razdoblja kori-stili pravo na rodiljni, roditeljski, posvoji-teljski dopust, bolovanje iznad 42 dana ili drugi dopust za što se, prema posebnim propisima, isplaćuje naknada plaće na teret sredstava obveznih osiguranja (osim ako je to pravo korišteno svih 12 mjeseci poreznog razdoblja) te

- u svim ostalim slučajevima kada je po-rezno opterećenje tijekom godine bilo razli-čito pa na temelju godišnjeg obračuna poreza

- izravnanja porezne osnovice, radnik i druga fizička osoba ostvaruje pravo na povrat pre-plaćenog poreza zbog ravnomjernog godiš-njeg oporezivanja.

Samo iznimno, a sukladno mišljenju Mi-nistarstva financija - Porezna uprava (KLASA 410-01/10-01/2199) od 24. studenoga 2010., poslodavci nisu obvezatni izvršiti godišnji obračun poreza na dohodak od nesamo-stalnog rada, ako bi se na temelju godišnjeg

obračuna za 2010. ostvarila razlika poreza za uplatu, a koja je posljedica isključivo primjene prosječnih godišnjih poreznih stopa i osnovi-ca koje se primjenjuju u obračunu za 2010.

Konačni obračun plaće obavlja se uz primjenu svih 12 osobnih odbitaka na koje radnik ima pravo te se izračunom dolazi do iznosa preplaćenog poreza na dohodak i prireza, koji je potrebno vratiti radniku. U tom slučaju poslodavac može radniku:

- odmah vratiti preplaćeni iznos poreza na dohodak i prireza, koji se može prebiti s obvezom poreza na dohodak i prireza iz zadnje plaće ili

- ako je iznos povrata veći od obveze poreza na dohodak i prireza kod zadnje isplate plaće, podnijeti zahtjev nadležnoj ispostavi Porezne uprave za povrat poreza.

Uz zahtjev za povrat poreza na doho-dak i prireza prema konačnom obračunu za 2010., poslodavci su dužni dostaviti specifikaciju obračuna za svakog radnika prema šifri općine njegovog prebivališta ili uobičajenog boravišta, da bi isposta-va Porezne uprave mogla provjeriti toč-nom navedene stavke godišnjeg obračuna te ispravno popunjene naloge za povrat (obrasce HUB-1).

U nastavku dajemo primjer popunje-nog naloga za povrat poreza i prireza na dohodak u iznosu od 1.000,00 kn, koji je prema svom sjedištu, ispostavi Pore-zne uprave u Samoboru, dostavila prav-na osoba MIMAH d.o.o., Vrazova 2, OIB:12345678999, a koja zahtijeva povrat poreza na dohodak i prireza za svog rad-nika Ivana Cara, s prebivalištem u Svetoj Nedelji (šifra općine 436), na svoj žiro-ra-čun otvoren u Erste banci broj: 2402006-1100044281.

Godišnjiobračunipodnošenjezahtjevazapovratporezanadohodakodnesamostalnogradaza2010.mr. sc. MIRJANA MAHOVIĆ KOMLJENOVIĆ, Samobor

Na stalna pitanja pretplatnika oko popunjavanja naloga za povrat poreza i prireza po godišnjem obračunu plaće, kad to zatraži pravna osoba od porezne uprave za svog radnika, u nastavku dajemo primjer popunjenog naloga za povrat uplaćenog poreza i prireza na dohodak.

Primjer popunjenog naloga za povrat poreza i prireza na dohodak

= 1 . 0 0 0 , 0 0

1 0 0 1 0 0 5 – 1 7 4 3 6 1 2 0 0 7

2 3 1 2 2 0 1 0

1 4 0 6 - 1 2 3 4 5 6 7 8 9 9 - 1 2 1 0

2 4 0 2 0 0 6 –1 1 0 0 0 4 4 2 8 1

Povrat poreza za I. CAR

GradSveta Nedelja

Mimah d. o. o. -Samobor

6 8

Financijski ulagači u 2010. su najbolje inve-sticijske prilike pronalazili u kupnji zlata i dionica na dalekim tržištima zemalja

BRIC-a, dok je domaće financijsko tržište nudi-lo malo mogućnosti za dobru zaradu. Ipak, neo-čekivana ponuda MOL-a i protunapad mirovin-skih fondova u samoj završnici godine, učinili su dionicu Ine najboljim ulagačkim izborom

1. ZavršnicagodinepopravilablijeduslikuZagrebačkeburzeU 2010., koja je na izmaku, na domaćem di-

oničkom tržištu prevladavali su negativni tren-dovi. Poradi dramatičnog pada likvidnosti, u ve-ćem dijelu godine burzovna aktivnost potpuno je umrtvljena, a cijene dionica su, uglavnom, bile na silaznoj putanji. Svojevrsni preokret dogodio se u samoj završnici, zahvaljujući velikodušnoj ponudi MOL-a malim dioničarima Ine, nakon koje je uslijedilo i burzovno nadmetanje u režiji mirovinskih fondova. U buzovnom ratu najviše su profitirali promućurni ulagači koji su tijekom godine na tržištu kupovali dionicu Ine u rasponu od 1.600 do 1.800 kuna.

Euforija oko dionice INE popravila je i bur-zovnu satistiku pa je Crobex na kraju završio u plusu od 2,88%, a Crobex10 ojačao je čak 6,83%. U završnici se u »zelenu zonu« vinula i nekoli-cina »blue chip« dionica, koje su u većem dijelu godine bile u negativnom području (Hrvatski te-lekom, Podravka, Adris, Zagrebačka banka). Uz INU, titule istinskih burzovnih dobitnika osvo-jili su Atlantic grupa, Končar elektorindustrija, Belišće i SN holding.

2. KapitalsepreselionastranadioničkatržištaRazočarani domaćim dioničkim tržištem,

mnogi su »buzrovni igrači« potražili prilike na perspektivinijim tržištima zapadnih zemalja koje su već izašle iz recesije ili na tržištima zemalja u razvoju, koje uopće nisu doživjele pad BDP-a. Preko granice kapital su usmjerili i menadžeri domaćih investicijskih fondova. Na tržištima u razvoju (emerging markets) najveći potencijal za rast pokazale su tvrtke iz energetskog i finan-cijskog sektora, dok je na razvijenim tržištima i dalje najatraktivniji tehnološki sektor. U fokusu ulagača bile su i dionice velikih banaka, čije su cijene značajno porasle nakon konsolidacije sek-tora i prevladavanja posljedica financijske krize.

Investicijske prilike na udaljenim tržištima najbolje su iskoristili dionički investicijski fon-dovi Aureus US Algoritham, MP-Mena HR i Ilirika Bric. Najuvjerljiviji prinos u 2010. od čak 33,1% ostvario je fond Aureus US Algoritham (bivši fond Aureus US Equity), koji pretežno ula-že u dionice i prava na tržištima SAD-a i Kana-de. Drugo mjesto s prinosom od 26,35% osvojio je fond MP-Mena, koji kapital plasira na tržišta Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike. Slijedi »mladi« fond Ilirika BRIC s rastom od 19,45%. Natpro-sječne prinose ostvarila su i dva veća dionička fonda (PBZ-I-Stock i ZB trend), koji upravlja-ju imovinom iznad 100,0 milijuna kuna.

3. KonzervativniulagačiprofitiralinazlatuišvicarskomfrankuNesigurnost koja vlada na globalnom finan-

cijskom tržištu natjerala je mnoge konzervativne ulagače da, u strahu od prijeteće inflacije i deval-vacije valuta, sigurnu luku potraže u zlatu. Zbog velike potražnje investitora nesklonih riziku, ali i brojnih špekulanata koji su im se priključi-

IZDAVATELJ OZNAKA 2010. NAJNIŽA

2010. NAJVIŠA

ZADNJA CIJENA

PROMJENA (%)

PROMET (kn)

T-HT HT-R-A 253,10 332,84 289,80 -1,10% 35.980.109,46INA INA-R-A 1.625,00 3.138,00 3.004,07 8,63% 30.335.007,18ADRIS ADRS-P-A 242,21 318,99 262,00 -1,52% 7.002.995,82ATL. PLOVIDBA ATPL-R-A 705,00 1.060,00 720,98 0,00% 3.172.002,40DALEKOVOD DLKV-R-A 217,00 390,00 254,00 -1,76% 2.339.630,26ZG PIVOVARA ZAPI-R-A 2.500,00 3.800,00 2.501,00 -6,02% 2.232.642,95INSTITUT IGH IGH-R-A 1.106,00 3.397,40 1.525,00 3,44% 1.874.007,56ERICSSON NT ERNT-R-A 1.181,00 1.777,00 1.339,99 -2,86% 1.790.010,95ATLANTIC ATGR-R-A 657,10 829,99 800,00 -3,57% 1.698.659,89INGRA INGR-R-A 14,50 43,76 15,08 0,87% 1.669.213,92KONČAR EI KOEI-R-A 430,00 542,09 522,02 -3,48% 1.590.517,41ZABA ZABA-R-A 200,00 280,00 249,90 -3,90% 1.356.659,36PODRAVKA PODR-R-A 240,00 400,00 300,00 -5,08% 1.260.135,30PETROKEMIJA PTKM-R-A 105,50 184,73 155,20 -1,27% 976.007,93ULJANIK PL. ULPL-R-A 533,13 678,00 555,00 -1,99% 909.333,99ADRIS ADRS-R-A 275,00 373,00 305,01 9,90% 809.464,33BELIŠĆE BLSC-R-A 419,19 580,00 500,00 -0,42% 751.677,46SN HOLDING SNHO-R-A 64,41 245,00 150,00 -2,86% 689.446,61BELJE BLJE-R-A 54,00 96,87 66,80 8,44% 649.819,00JADROPLOV JDPL-R-A 124,01 190,30 139,99 0,97% 670.680,00

hrvatsko tržište kapitala

20 NAJTRGOVANIJIH DIONICA NA ZAGREBAČKOJ BURZI U 2010. FINANCIJSKI BAROMETAR 2010.

ZlatoidionicaINE-najboljiulagačkiizbori

NAPOMENA: Za analizu korišteni su cijene i prometi u razdoblju od 31.12.2009. do 27.12.2010.

li, cijena žutog metala iz dana u dan obarala je povijesne rekorde. Vrijednost unce čistog zlata na godišnjoj je razini skočila za 23,1% mjere-no u dolarima, a čak 36,75% izraženo u eurima. S cijene od 1.100,00 američkih dolara po unci početkom godine, najtraženiji plemeniti metal se krajem godine primakao razini od 1.400,00 američkih dolara. Nažalost, hrvatskim ulagači-ma nije pružena mogućnost ulaganja u zlato. Tek krajem godine Ilirika Invest pokrenula je investi-cijski fond Ilirika Gold koji ulaže u dionice tvrt-ki čija je djelatnost proizvodnja, prerada i trovina plemenitim metalima. Financijski investiori su na deviznom tržištu (Forex), utočište od valut-nog rata koji se proširio globusom, potražili su u švicarskom franku. Tako je u odnosu na relativno stabilnu kunu, tečaj franka od početka godine ojačao gotovo 20,0%, što su na svojoj koži osjetili svi kojima su valutnom klauzulom dugovi vezani uz »švicarac«. Oni, pak, koji su u švicarskom fran-ku uočili dobru investicijsku priliku, mogu biti prezadovoljni ostvarenom dobiti.

4. Crnagodinazanekretnine

Duboka kriza na tržištu nekretnina poljulja-la je mit prosječnog Hrvata o idelanoj investiciji »na kojoj se ne može izgubiti«. Prema podacima Centra Nekretnina, prosječne tražene cijene nekretnina u Republici Hrvatskoj na godišnjoj razini (prosinac 2010./prosinac 2009.) potonule su 4,7%, pri čemu su na najznačajnijem, zagre-bačkom tržištu, cijene pale i nešto više od prosje-ka, odnosno 5,3%.

Najveći pad (za 10,2%, odnosno s 1.291 na 1.159 eura/m2) zabilježile su tražene cijene kuća u Zagrebu i okolici. Zagrebački stanovi pojef-tinili su 4,0% pa je u prosincu 2010. prosječna tražena cijena stana u odnosu na lanjski prosi-nac snižena na 1.817 eura po četvornom metru. Recesija nije mimoišla ni jadranske destinacije u kojima su najviše pale (prenapuhane) cijene stanova (za 10,9%, odnosno s 2.109 eura/m2 na 1.878 eura/m2), a blago su na silaznoj putanji i cijene vikednica i apartmana, koji su jeftiniji za 1% (s 1.964 na 1.943 eura/m2).

5. Kamatenaštednjutežepremanuli

Pasivni ulagači koji novac najradije drže u ban-ci, u ovoj su godini ostali kratkih rukava. U općem padu kamatnih stopa, banke su najoštrije srezale kamate na štednju. Prema zadnjim podacima Hr-vatske narodne banke, kamatne stope na oroče-ne devizne depozite u rujnu pale su na 2,82% s 3,58%, koliko su iznosile u prosincu 2009.

Razočarali su i novčani investicijski fon-dovi, koji su ove godine ostvarili daleko slabije rezultatate nego 2009. i znatno ispod dugogo-dišnjeg prosjeka. Posljedica je to drastičnog pada kamatnih stopa na tržištu novca i kratkoročnih vrijednosnih papira. Tako je najveći novčani fond ZB plus, koji upravalja s više od dvije milijarde kuna, ostvario prinos od svega 2,30%.

Uz zlato, najbolji izbor za konzervativne ulagače bile su obveznice. Potvrđuju to rezulta-ti obvezničkih investicijskih fondova. Svih osam obvezničkih fondova bilježi pozitivne trendove, a najuspješniji je Capital One s prinosom od 8,95%. Odličnu izvedbu imaju i tri velika obveznička fon-da (PBZ Bond, Raiffeisen Bonds i Erste Bond), čiji se prinosi kreću između 7,44 i 8,72%.

231., 5. i 8. 1. 2011.br. 5929-5930-5931

Telefonski savjeti radnim danom od 9 do 15 satiTelefonski savjeti radnim danom od 9 do 15 sati

besplatni odgovori na pitanja pretplatnika

[email protected]

pitateodgovaramo

vi miInspekcijski nadzor – usmeno rješenjeKad stranka odabere pravni put kojim će izbjeći pečaćenja poslovnih prostorija, ne dostavlja se stranci pisani otpravak usmenog rješenja

vi Je li inspektor rada, nakon ukidanja usmenog rješenja, dužan dostaviti pisani otpravak usmenog rješenja i ima li stranka pravo žalbe protiv prvog

usmenog rješenja?

Pita: D. B., Split

mi Donošenje usmenog rješenja kojim se izriče uprav-na mjera u zapisnik o obavljenom inspekcijskom

nadzoru, mora biti zakonom izrijekom predviđeno.Za rad stranaca u Republici Hrvatskoj bez ishođenja

poslovne, odnosno radne dozvole, takvu obvezu predviđa odredba članka 199. Zakona o strancima (Nar. nov., br. 79/07 i 36/09).

U opisanoj situaciji poslodavac je slobodan u izboru hoće li platiti novčani iznos od 30.000,00 kuna, sa svr-hom izbjegavanja izvršenja rješenja ili će inspektor rada (za radne odnose) izvršenje rješenja provesti pečaćenjem poslovnih prostorija, u najmanjem trajanju od 30 dana i na taj način poslodavcu privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti.

S obzirom na to da je u ovom slučaju poslodavac od-lučio platiti propisani novčani iznos i da je inspektor rada donio rješenje kojim je ukinuo usmeno rješenje, upravna je praksa stala na stajalište da se u takvoj situaciji stranci ne dostavlja otpravak usmenog rješenja jer je stranka oda-brala put kojim će izbjeći pečaćenje poslovnih prostorija te na taj način i privremenu zabranu obavljanja djelatnosti, a pisani otpravak rješenja predviđen u slučaju da stranka ne postupi po sukladno izrečenoj mjeri.

To, svakako, ne znači da stranka protiv rješenja kojim je ukinuto usmeno rješenje na zapisnik nema na takvo rje-šenje pravo žalbe. Usmeno rješenje iz stavka 4. članka 199. Zakona o strancima može se pobijati žalbom protiv rješe-nja kojim se ukida usmeno izrečeno rješenje, zbog toga što Zakonom o strancima žalba nije isključena, pa to predstav-lja pravni put zaštite zakonitosti i postupanja u konkret-nim upravnim/inspekcijskim postupcima. (2-7, G.S./D.F., 28. 12. 2010.)

informator broj 5929-5931 • 1., 5. i 8. 1. 2011.

Obveznici spomeničke renteObveznici spomeničke rente koja se plaća po četvornom metru korisne površine, fizičke su i pravne osobe koje su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit, a koje obavljaju gospodarsku djelatnost u nepokretnom kul-turnom dobru ili na području kulturno-povijesne cjeline

vi Dan je u zakup poslovni prostor koji se nalazi u nepokretnom kulturnom dobru, za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Zanima nas tko je obveznik

plaćanja spomeničke rente, vlasnik prostora ili osoba koja u objektu obavlja djelatnost?

Pita: ŽZC, Rijeka

mi Plaćanje spomeničke rente uređeno je Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Nar. nov., br.

69/99 – 88/10).Odredbom članka 114. toga Zakona propisano je da su

fizičke i pravne osobe koje su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit, a koje obavljaju gospodarsku djelatnost u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturno- povijesne cjeline, obveznici plaćanja spomeničke rente.

Osnovica spomeničke rente je korisna površina po-slovnog prostora koji se nalazi u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturno-povijesne cjeline, a plaća se mjesečno od 1,00 do 7,00 kuna po četvornom metru.

Visinu spomeničke rente propisuje svojom odlukom Grad Zagreb, grad ili općina.

Osim navedenog, spomeničku rentu plaćaju i fizičke i pravne osobe koje obavljaju djelatnosti navedene u članku 114.a Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. U tom slučaju spomenička se renta plaća po stopi od 0,05% na osnovicu koju čini ukupan prihod ostvaren obavljanjem navedenih djelatnosti.

Grad Zagreb, grad ili općina mogu, iznimno, svojom odlukom izuzeti fizičke ili pravne osobe koje su obveznici plaćanja spomeničke rente prema članku 114.a, od plaćanja spomeničke rente po četvornom metru korisne površine.

Slijedom navedenog, spomeničku rentu koja se plaća po četvornom metru korisne površine poslovnog prostora, a koji se nalazi u nepokretnom kulturnom dobru ili na po-dručju kulturno-povijesne cjeline, plaća obveznik poreza na dohodak ili dobit, koji u tom prostoru obavlja gospo-darsku djelatnost. Dakle, spomeničku rentu koja se plaća po četvornom metru korisne površine, plaća korisnik pro-stora koji u tom prostoru obavlja djelatnost, a ne vlasnik koji je poslovni prostor dao u zakup. Spomenička renta plaća se prema rješenju koje donosi nadležno upravno tije-lo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u roku 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju spo-meničke rente. (8-0, D. Đ., 29. 12. 2010.)


Dopuna zemljišne knjigeZemljišna se knjiga dopunjuje u slučaju kad zemljiše (katastarska čestica) nije upisana niti u jednoj zemljišnoj knjizi u Republici Hrvatskoj, niti je dio bilo kojeg upisanog zemljišta, i to prema pravilima o osnivanju, odnosno obnovi zemljišne knjige

vi Je li potrebno provoditi postupak dopune zemljišne knjige ako u katastru nekretnina - parcela već postoji, ali ne postoji u zemljišnoj knjizi?

Pita: O. S., Opatija

mi Postupak dopune zemljišne knjige provodi se u slu-čaju kad se radi o neupisanoj nekretnini, a to je jedi-

no u slučaju kad zemljište (katastarska čestica) nije upisa-no niti u jednoj zemljišnoj knjizi u Republici Hrvatskoj. O neupisanoj nekretnini ne radi se u slučaju kad u zemljišnoj knjizi nije provedena promjena izgrađenosti, odnosno nije izvršen upis objekta, a isto tako o neupisanoj nekretnini se ne radi niti u slučaju kad je zemljište dio jedne dru-ge zemljišnoknjižne čestice jer, primjerice, nije provedena parcelacija ili nešto slično.

U konkretnom slučaju, ako je u katastru upisana kata-starska čestica, ali ta katastarska čestica, dakle to zemlji-šte, ne postoji u zemljišnoj knjizi, niti je katastarska če-stica dio neke druge zemljišnoknjižne čestice, tada se radi o neupisanoj nekretnini, neovisno o tome što u katastar-skoj evidenciji postoji katastarska čestica. Prema odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - u nastavku teksta: ZZK) zemljišna knjiga do-punit će se daljnjim zemljišnoknjižnim ulošcima kad u nju nisu upisana sva zemljišta katastarske općine za koju se vodi, dok se prema stavku 2. istog članka na postu-pak dopune na odgovarajući način primjenjuju odredbe o osnivanju zemljišne knjige.

Nadležni zemljišnoknjižni sud dužan je, stoga, prije svega, zatražiti od ministra pravosuđa da donese odluku o dopuni zemljišne knjige (čl. 179. ZZK-a). Nakon što mi-nistar pravosuđa donese takvu odluku, zemljišnoknjižni sud će pristupiti sastavu novog zemljišnoknjižnog uloška. U tom će se slučaju pribaviti odgovarajući geodetski elaborat ili, pak, preuzeti podaci za list A iz katastra, dok će glede lista B i C zemljišnoknjižni sud utvrditi tko je vlasnik takve parcele i postoje li na njoj kakvi tereti (čl. 181.-185. ZZK-a).

Nakon što zemljišnoknjižni sud sastavi zemljišnoknjiž-ni uložak, o tome će izvijestiti ministra pravosuđa, koji će onda donijeti odluku o otvaranju tog zemljišnoknjižnog uloška (odredit će se točan datum od kada će se otvoriti taj dopunjeni zemljišnoknjižni uložak) i ujedno započinjanju postupka ispravka (čl. 180. i 186. ZZK-a). Tijekom isprav-nog postupka stranke mogu izjaviti prijave i prigovore (čl. 188. ZZK-a), te će po proteku roka za ispravak novoo-snovanog zemljišnoknjižnog uloška nastupiti povjerenje u potpunost i istinitost zemljišne knjige, dakako, pod pret-postavkom da nije izjavljena prijava ili prigovor u tijeku ispravnog postupka. (17-0/6, D.K./J.S., 23. 12. 2010.)


Provođenje rješenja o nasljeđivanju u zemljišnoj knjiziRješenje o nasljeđivanju će, nakon pravomoćnosti i nakon što mu ga dostavi nadležni ostavinski sud (ili javni bilježnik kao povjerenik suda u ostavinskom postupku), provesti nadležni zemljišnoknjižni sud, ako su predmet nasljeđivanja nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi, i to bez posebnog prijedloga nasljednika

vi Provodi li se rješenje o nasljeđivanju u zemljišnim knjigama po službenoj dužnosti, ako su predmet nasljeđivanja nekretnine koje su upisane u

zemljišnoj knjizi ili je potrebno da nasljednici podnesu poseban prijedlog nadležnom zemljišnoknjižnom sudu ?

Pita: I. K., Omiš

mi Prema odredbi članka 228. stavak 1. Zakona o na-sljeđivanju (Nar. nov., br. 48/03, 163/03 i 35/05

- u nastavku teksta: ZN) sud će u rješenju o nasljeđivanju odrediti da će se nakon pravomoćnosti rješenja o naslje-đivanju u zemljišnoj knjizi provesti potrebni upisi u skla-du s pravilima zemljišnoknjižnog prava. Kako su javni bilježnici povjerenici suda u ostavinskom postupku, tako se na javne bilježnike odnosi ova odredba (čl. 176. st. 3. i 4. ZN-a). Budući da se, u pravilu, u rješenju o nasljeđi-vanju odlučuje o tome tko stječe određenu nekretninu u vlasništvo, nema nikakve dvojbe da se radi o odluci ko-jom se odlučuje o knjižnim pravima, u skladu s pravilima zemljišnoknjižnog prava.

Prema odredbi članka 108. stavak 2. Zakona o zemljiš-nim knjigama (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 - u nastavku teksta: ZZK) u sluča-ju kad je zemljišnoknjižni upis odredio drugi sud ili drugo tijelo u granicama svoje nadležnosti, tada je zemljišno-knjižni sud ograničen na ispitivanje je li odluku donio nad-ležni sud, odnosno nadležno tijelo, tj. je li odluka provediva s obzirom na stanje zemljišne knjige.

Nadalje, odredbom članka 93. stavak 1. ZZK-a pro-pisano je da se zemljišnoknjižni postupak pokreće na pri-jedlog stranke ili nadležnog tijela, ako zakonom nije što drugo određeno. U konkretnom slučaju, činjenica da je zemljišnoknjižnom sudu dostavljeno rješenje o nasljeđi-vanju, koje je donio javni bilježnik kao povjerenik suda i koje je za svoje predmet imalo, između ostalog, i naslje-đivanje nekretnina, znači da je zemljišnoknjižni postupak pokrenut. Stoga je pogrešna praksa kojom se zahtijeva da nasljednici podnesu poseban prijedlog radi provedbe tog rješenja u zemljišnoj knjizi. Takva praksa mogla bi dovesti do apsurdne situacije. Naime, ako postoji više nasljednika, moglo bi se postaviti pitanje je li svaki od njih ovlašten podnijeti prijedlog samo za sebe, ako ga podnosi za dru-gog treba li imati punomoć ili ne, te bi li to značilo da se isto rješenje u zemljišnoj knjizi može provoditi i više puta. Smatramo da takva situacija ne bi bila poželjna u praksi, a mogla bi dovesti i do daljnje neažurnosti zemljišnih knjiga. (17-0/6, D.K./B.B., 29. 12. 2010.)


izlazi srijedom i subotom www.novi-informator.net e-mail: [email protected] GLAVNA UREDNICA: Davorka Foretić UREDNIŠTVO: Biljana Barjaktar, Desanka Đikandić, Davorka Foretić, Dražen Kozulić, i Jerko Slovinić GRAFIČKI UREDNIK: Nenad Novak GRAFIČKA PRIPREMA: Jadranka Prišlin i Nada Tokić LEKTURA: Vesna Kisin i Meri Odak TISAK: GZH, Zagreb PRAVNI SAVJETI: 01/4612-551, 01/4612-549 EKONOMSKI SAVJETI: 01/4612-537 DOKUMENTACIJA LISTA I PRAVNI SAVJETI: 01/4612-539 NAKLADNIK: Novi informator d.o.o. Zagreb, Kneza Mislava 7/I MB 3718603 telefon: 01/4555-454, telefaks 01/4612-553 DIREKTORICA: Marina Šurbek Žiro račun: 2340009-1100150348 Privredna banka Zagreb d.d. ODJEL PRETPLATE I PRODAJE: telefon 01 4555-454, telefaks 01/4612 553 e-mail: [email protected] Pretplata na TISKANO IZDANJE iznosi 1.800,00 kn,

na INTERNET IZDANJE 1.250,00 kn s PDV-om za 2011. godinu CIJENE OGLASA s PDV-om: 1/1 str. 6.100,00 kn, 1/2 str. 3.550,00 kn, 1/3 str. 2.100,00, 1/4 str. 1.550,00 kn, posljednja stranica +30 %. Za dva uzastopna oglašavanja popust od 10%, a za tri i više 20% popusta. Pretplatnici imaju dodatni popust od 10% .

Ako se pretplata na list ne otkaže najkasnije 15 dana prije isteka roka na koji je sklopljena, smatra se produženom na neodređeno vrijeme. Rukopisi se ne vraćaju.

Novi ZUP - iskustva nakon godinu dana primjene

organizira savjetovanje

2. veljače 2011. (srijeda), u 9,30 sati,Sheraton Zagreb Hotel, Kneza Borne 2, Zagreb

KOTIZACIJA za sudjelovanje na savjetovanju iznosi 980,00 kn (s PDV-om) po sudioniku. Uplaćuje se na žiro-račun Novog informatora

broj: 2340009-1100150348

poziv na broj: 01 020211 - OIB

OBVEZATNA PRIJAVA

Dodatne informacije Tel.: 01/4555 454 Faks: 01/4612 553

e-mail: [email protected] www.novi-informator.net

NAKNADA UKlJUčUJE: sudjelovanje na savjetovanju, seminarski materijal (knjiga s radovima autora), radni pribor i napitak za vrijeme stanke.

PROGRAM SAVJETOVANJA

• sporna pitanja ZUP-a • pripreme za primjenu ZUS-a • uredsko poslovanje

prof. dr. sc. DRAGAN MEDVEDOVIĆ, profesor Upravnog prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u m.

� UTJECAJ ZAKONA O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU I ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA NA NOVO ZAKONODAVSTVO

RUžA ŠIMUNEC, ravnateljica Uprave za opću upravu - Ministarstvo uprave Republike Hrvatske

� ISKUSTVA U PRIMJENI ZAKONA O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU I AKTIVNOSTI MINISTARSTVA UPRAVE REPUBLIKE HRVATSKE

DUNJA JURIĆ KNEžEVIĆ, sutkinja Upravnog suda Republike Hrvatske� IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI U NOVOM ZAKONU O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU

mr. sc. MARIJA KRILETIĆ, sutkinja Upravnog suda Republike Hrvatske i zamjenica predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske� PROCESNA I IZVANPROCESNA RASPOLAGANJA TUžENE STRANE NAKON POKRETANJA UPRAVNOG SPORA U POREZNIM STVARIMA

ŠTEfANIJA KASABAŠIĆ, savjetnica pučkog pravobranitelja za pravna pitanja� DONOŠENJE RJEŠENJA I PROVOĐENJE UREDSKOG POSLOVANJA – PRIMJERI

BOžO GAGRO, sudac Upravnog suda Republike Hrvatske u m. i MARINA KOSOVIĆ MARKOVIĆ, sutkinja Upravnog suda Republike Hrvatske� žALBA I PRIGOVOR U NOVOM ZAKONU O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU – PRIMJERI

�male stranice

male stranice

Informator br. 5929-5931Zagreb, 1., 5. i 8. sije~nja 2011.

Uredio Dražen Kozulić, dipl. oec. financije

SADRŽAJ

I. Uvod .........................................................................................2

II. Opće odredbe novog ZOPP-a ......................................2 �. Definicije .............................................................................2 2. Platne usluge .....................................................................3 3. Aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama ...........................................................3 4. Pružatelji platnih usluga ................................................3 5. Primjena drugih zakona ................................................3 6. Izvješća o platnim uslugama .......................................4

III. Obveze informiranja korisnika platnih usluga........4 �. Opće odredbe ...................................................................4 2. Jednokratne platne transakcije ..................................4 3. Okvirni ugovori .................................................................5

IV. Pružanje i korištenje platnih usluga ........................6 �. Zajedničke odredbe ........................................................6 2. Autorizacija platnih transakcija ..................................6 3. Izvršenje platne transakcije ..........................................6 4. Zaštita podataka ..............................................................7 5. Izvansudski pritužbeni postupci i postupak mirenja .............................................................7

V. Transakcijski računi i izvršenje platnih transakcija kreditnih institucija .................................7

VI. Institucija za platni promet ...........................................7

VII. Platni sustavi ........................................................................8

VIII. Kaznene odredbe ...............................................................8

IX. Prijelazne i završne odredbe ........................................8

Platni promet je okosnica zapravo temelj svih robnonov~anih transakcija koje pravne i fizi~ke osobe obavljaju unutar i izvan dr‘avnog terito-rija kojem pripadaju. Republika Hrvatska je pri-likom osamostaljenja 1991. godine glede platnog prometa preuzela zakonsku regulativu od bivše dr‘ave, da bi 1993. godine, donošenje Zakona o platnom prometu u zemlji1 zapo~elo preoblikovan-je platnog prometa po na~elima suvremenog pro-meta u europskim zemljama, a što je nastavljeno donošenjem sadašnjeg Zakona o platnom prometu u zemlji (Nar. nov., br. 117/01 - u nastavku teksta: va‘e}i ZPPUZ).

Novi Zakon o platnom prometu (Nar. nov., br. 133/09 - u nastavku teksta: novi ZOPP) koji stupa na snagu 1. sije~nja 2011., objedinjuje platni promet u zemlji, ali dijelom i devizno poslovanje posebno ure|eno i propisano Zakonom o deviznom po-slovanju2 i njegovim podzakonskim propisima3. Osim toga, novi ZOPP uvodi nove pojmove, kao što su: platitelj, primatelj pla}anja, korisnik platnih usluga, pru‘atelj platnih usluga, ra~un za pla}anje, platna transakcija, nalog za pla}anje, izravno tere}enje itd. Nadalje, novi ZOPP precizno definira platne usluge i pru‘atelje platnih usluga, detaljno propisuje opseg informacija koje je pru‘atelj plat-nih usluga du‘an dati korisniku, kao i ostala prava i obveze glede pru‘anja i korištenja platnih usluga.

mr. sc. MIROSLAV GREGUREK, Zagreb

PrikazNovi Zakon o platnom prometu

1 Nar. nov., br. 27/93 i 97/00. 2 Nar. nov., br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08 - Uredba, 92/09 - Uredba, 133/09

- vidi čl. 159. Zakona o platnom prometu, 92/09 - Uredba, 153/09 - Uredba i 145/10.

3 O najnovijim izmjenama i dopunama ZDP-a (Nar. nov., br. 145/10) opširnije u članku autorice mr. sc. Marcele Kir u listu Informator br. 5925 od 18. prosinca 2010.

2 male stranice

I. UvodDonošenjem novog ZOPP-a, platne usluge u Re-

publici Hrvatskoj (u nastavku teksta: RH) uređuju se istovjetno kao i u zemljama članicama europskog gos-podarskog područja, pa će građani RH imati pravo na platne usluge pod istim uvjetima kao i građani zemalja europskog gospodarskog prostora.

Osim novih pojmova, u platni sustav uvodi se nova kategorija pružatelja platnih usluga, tj. institucije za plat-ni promet (u nastavku teksta: IPP).

Naime, IPP sa sjedištem u RH, pravna je osoba koja je za pružanje jedne odnosno više platnih usluga dobila odobrenje Hrvatske narodne banke (u nastavku teksta: HNB). Sukladno tome, određena je visina ka-pitala4 institucije za platni promet ovisno o vrsti plat-ne usluge koju može obavljati na temelju odobrenja HNB-a.

Isto tako, uređeno je osnivanje rad i nadzor platnih sustava. Za rad platnog sustava također je potrebno odobrenje HNB-a, a platnim sustavom upravlja upravi-telj platnog sustava. ZOPP-om je propisano tko može biti upravitelj platnog sustava, uvjete za dobivanje odo-brenja za rad platnog sustava te druga pitanja koja do sada nisu bila zakonski regulirana.

Danom stupanja na snagu novog ZOPP-a, 1. siječ-nja 2011., prestaje važiti sadašnji ZPPUZ, kao i nje-govi podzakonski propisi – odluke i uredbe, kao i neki dijelovi Zakona o deviznom poslovanju (u nastavku teksta: ZDP).

Donošenjem novog ZOPP-a izvršen je i dio obveza glede usklađivanja zakonodavstva RH s pravnom steče-vinom Europske unije.5

II. Opće odredbe novog ZOPP-a

1. Definicije

Člankom 2. novog ZOPP-a dane su definicije poj-mova navedenih u zakonskom tekstu. Spomenut ćemo samo neke, kao što su:

- platitelj je fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i daje nalog ili suglasnost za plaćanje s tog raču-na ili, ako račun za plaćanje ne postoji, fizička ili pravna osoba koja daje nalog za plaćanje;

- primatelj plaćanja je fizička ili pravna osoba za koju su namijenjena novčana sredstva koja su predmet platne transakcije;

- korisnik platnih usluga je fizička ili pravna osoba koja se koristi platnom uslugom u svojstvu platitelja i/ili primatelja plaćanja;

- potrošač je fizička osoba koja u ugovorima o plat-nim uslugama obuhvaćenima ZOPP-om djeluje izvan područja svoje gospodarske djelatnosti ili slobodnog za-nimanja;

- datum valute je referentno vrijeme kojim se pru-žatelj platnih usluga koristi za izračunavanje kamata na novčana sredstva knjižena na teret računa za plaćanje (datum valute terećenja) ili u korist računa za plaćanje (datum valute odobrenja);

- referentni tečaj je tečaj koji se upotrebljava kao osnovica za preračunavanje valute, a koji čini dostupnim pružatelj platnih usluga ili koji potječe iz izvora dostu-pnog javnosti;

- referentna kamatna stopa je kamatna stopa koja se upotrebljava kao osnovica za izračunavanje kamata koja će se primjenjivati, a koja potječe iz izvora dostupnog javnosti;

- račun za plaćanje je bilo koji račun koji vodi pruža-telj platnih usluga na ime jednog ili više korisnika platnih usluga, a koristi se za izvršavanje platnih transakcija;

- platna transakcija jest polaganje, podizanje ili prije-nos novčanih sredstava koje je inicirao platitelj ili prima-telj plaćanja, bez obzira na to kakve su obveze iz odnosa između platitelja i primatelja plaćanja;

- nalog za plaćanje je instrukcija koju platitelj ili pri-matelj plaćanja podnosi svojem pružatelju platnih uslu-ga, a kojom se traži izvršenje platne transakcije;

- platni instrument jest svako personalizirano sred-stvo i/ili skup postupaka ugovorenih između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga koje korisnik platnih usluga primjenjuje za iniciranje naloga za pla-ćanje;

- eksternalizacija jest ugovorno povjeravanje trećima obavljanja pojedinih aktivnosti institucije za platni pro-met ili operativnih aktivnosti upravitelja platnog sustava koje bi inače oni sami obavljali;

- platni sustav je sustav za prijenos novčanih sred-stava s formalnim i standardiziranim postupcima i zajed-ničkim pravilima za obradu, obračun i/ili namiru platnih transakcija;

- nacionalna platna transakcija jest platna transakcija u čijem izvršavanju sudjeluju platiteljev pružatelj platnih

4 150,0 tisuća kuna, 400,0 tisuća kuna ili 1,0 milijun kuna.5 Usklađivanje s poglavljem 4. »Sloboda kretanja kapitala« pravne stečevine

EU. Razlog za donošenje novog ZOPP-a je prenošenje odredaba Direktive 2007/64/EZ o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu, kojom se mijenjaju i dopunjuju direktive 97/7/EZ, 2002/65/EZ i 2006/48 te kojom se ukida Direktiva 97/5/EZ (Sl. list Europske unije, L 319 od 5.12.2007), koju su Europski parlament i Vijeće donijeli 13.11.2007 u domaće zakonodavstvo. Naime, Direktivom se u EU prvi put uređuju platne usluge i donose jedinstvena pravila za cijelo europsko gospodarsko područje. Cilj Direktive je: uspostava modernih i sveobuhvatnih pravila primjenjivih na sve platne usluge u EU, omogućavanje da izvršenje prekograničnih plaćanja, između zemalja članica EU bude jednostavno, učinkovito i sigurno kao i izvršenje domaćih plaćanja, poticanje konkurentnosti na tržištu uvođenjem novih sudionika, radi povećanja učinkovitosti i sniženja troškova te stvaranje nužne pravne osnove za uspostavu Jedinstvene platne eurozone (SEPA - Single Euro Payments Area - vidi članak D.Škiljić/Z.Agičić:Uvođenje Jedinstvenog euro platnog područja SEPA, RRiF br. 9/09).

financije

3male stranice

usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja ili samo jedan pružatelj platnih usluga koji posluju u Repu-blici Hrvatskoj u skladu s člankom 5. novog ZOPP-a;

- međunarodna platna transakcija je platna transak-cija u čijem izvršavanju sudjeluju dva pružatelja platnih usluga od kojih jedan pružatelj platnih usluga (primate-lja plaćanja ili platitelja) posluje u Republici Hrvatskoj u skladu s člankom 5. novog ZOPP-a, a drugi pružatelj platnih usluga (platitelja ili primatelja plaćanja) posluje prema propisima treće države;

- prekogranična platna transakcija je platna transak-cija u čijem izvršavanju sudjeluju dva pružatelja platnih usluga od kojih jedan pružatelj platnih usluga (primate-lja plaćanja ili platitelja) posluje u Republici Hrvatskoj u skladu s člankom 5. ZOPP-a, a drugi pružatelj platnih usluga (platitelja ili primatelja plaćanja) posluje prema propisima druge države članice;

- sustavni rizik je rizik prouzročen poremećajem u radu platnog sustava ili nemogućnošću sudionika u plat-nom sustavu da ispune svoje obveze vezane uz funkcio-niranje platnog sustava, čija je posljedica nemogućnost ispunjenja obveza od strane drugih sudionika u platnom sustavu ili narušavanje sigurnosti platnog prometa i fi-nancijskog sustava u cjelini.

Značenje svih navedenih pojmova u članku 2. novog ZOPP-a određeno je Direktivom, a dodani su pojmo-vi koji nisu definirani Direktivom, no bitno je njihovo određenje novim ZOPP-om. Tako je, npr. platna karti-ca sredstvo koje omogućuje njezinom imatelju izvršenje plaćanja robe i usluga, bilo preko prihvatnog uređaja ili na daljinu i/ili koje omogućuje podizanje gotovog novca i/ili korištenje drugih usluga na bankomatu ili drugom samoposlužnom uređaju.

2. Platne usluge

Platne usluge prema novom ZOPP-u su, između ostalog, i poslovi koji omogućuju polaganje i podizanje gotovog novca s računa za plaćanje, svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje, usluge izvršenja platnih transakcija, usluge izvršenja platnih transakcija gdje su novčana sredstva pokrivena kreditnom linijom za korisnika platnih usluga, a koja mogu biti izravna tere-ćenja uključujući jednokratna izravna terećenja, platne transakcije putem platnih kartica ili sličnog sredstva, kre-ditni transfer, uključujući trajne naloge, usluge izdavanja i/ili prihvaćanja platnih instrumenata, usluge novčanih pošiljaka i usluge izvršenja platnih transakcija zadanih putem telekomunikacijskih, digitalnih ili informatičko-tehnoloških uređaja.

3. Aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama

Namjena novog ZOPP-a temeljenog na odredbama Direktive jest da čini pravni okvir ograničen na pružanje

platnih usluga korisnicima od strane pružatelja usluga kojima je to osnovna djelatnost. Iz tog se razloga novi ZOPP ne primjenjuje na usluge kod kojih se prijenos sredstava obavlja isključivo, između navedenog u novom ZOPP-u i u gotovom novcu izravno bez posrednika, ili se temelji na papirnatom čeku, papirnatoj mjenici, va-učeru, poštanskoj novčanoj uputnici prema definiciji Svjetske poštanske unije, zadužnici i tome slično, odno-sno na kupnju digitalne robe, kao što su tonovi zvona ili glazba ili digitalne usluge koje nude sami telekomuni-kacijski, digitalni ili informacijsko-tehnološki operatori, pod uvjetom da telekomunikacijski, digitalni ili infor-macijsko-tehnološki operatori ne djeluju isključivo kao posrednici između korisnika platnih usluga i dobavljača robe i usluga pa se mogu koristiti samo putem digitalnih uređaja – mobilni telefoni ili računala.

4. Pružatelji platnih usluga

Novi ZOPP propisuje kategorije pružatelja usluga koji jedini mogu po novom ZOPP-u pružati platne usluge i granice odobrenja u kojima ih mogu pružati. Te katego-rije pružatelja usluga su: kreditne institucije, institucije za elektronički novac, institucije za platni promet (IPP) kao nova kategorija, Hrvatska narodna banka (u nastav-ku teksta: HNB) te Europska središnja banka (ECB)6 kad ne djeluju u svojstvu monetarne ili druge javne vlasti. Kreditne institucije, institucije za elektronički novaca i IPP mogu biti sa sjedištem u RH, a pristupanjem RH u EU, to će moći biti iste kategorija institucija sa sjedištem u državi potpisnici Europskog gospodarskog prostora. Isto tako, platne usluge u RH mogu pužati i podružnice kreditnih institucija i podružnica institucija za elektro-nički novac trećih država sa sjedištem u RH.

Ističemo da Hrvatska banka za obnovu i razvi-tak (HBOR) ne će moći obavljati platne usluge prema odredbama novog ZOPP-a, već i nadalje prema odred-bama važećeg posebnog Zakona.7

Važeći ZOPP nema kategoriju pružatelja usluga, već u članku 4. navodi banke i HNB koji obavljaju poslove platnog prometa u zemlji.

5. Primjena drugih zakona

Na odnose između korisnika platnih usluga koji su potrošači i pružatelja platnih usluga koji nisu obuhvaćeni novim ZOPP-om, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača,8 osim nekih odreda-ba definiranih člankom 58., 59., podstavak 1. i 2., članka 60. podstavka 2., 3., 6. i 7. i članka 61., podstavka 1. Za-kona o zaštiti potrošača.

6 Od dana kada RH pristupi EU.7 Zakon o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (Nar. nov., br. 138/06).8 Nar. nov., br. 79/07, 125/07 - ispr., 79/09, 89/09 - ispr.

4 male stranice

Na odnose između pružatelja i korisnika usluga koji nisu uređeni Glavom II. i III.9 novog ZOPP-a, na odgo-varajući način primjenjuju se odredbe zakona kojim su uređeni obvezni odnosi.10

6. Izvješća o platnim uslugama

HNB može propisati obveznike, sadržaj, način i rokove izvještavanja o platnim uslugama. Na taj način HNB ima pravo na prikupljanje statističkih podataka propisanim člankom 88. Zakona o HNB-u.11 Dobivene podatke HNB može koristiti u svrhu nadzora pruža-telja usluga platnog prometa sukladno zakonskom pro-pisu o HNB-u.

III. Obveze informiranja korisnika platnih usluga

1. Opće odredbe

Obveze informiranja primjenjuju se na pružatelje usluga koji u okviru svoje djelatnosti provode jedno-kratne platne transakcije koje se provode na temelju ugovora o jednokratnoj platnoj transakciji te na okvirne ugovore i platne transakcije koje se provode na temelju tog ugovora.

Odredbe Glave II. novog ZOPP-a primjenjuju se i na odnose između korisnika platnih usluga koji je po-trošač i njegovog pružatelja platnih usluga, a na odnos između korisnika platnih usluga koji nije potrošač i nje-govog pružatelja platnih usluga primjenjuju se ako pru-žatelj platnih usluga i korisnik koji nije potrošač nisu drukčije ugovorili.1.1. Naknade za davanje informacija

Člankom 9. novog ZOPP-a propisano je da pružatelj platnih usluga ne smije naplatiti korisniku platnih usluga naknade za informacije koje mu je dužan dati na temelju ovih odredaba.

Međutim, pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga mogu ugovoriti naknade za dodatno ili češće da-vanje informacija od onog ugovorenog okvirnim ugovo-rom ili njihov prijenos komunikacijskim sredstvima koja nisu navedena u okvirnom ugovoru ako korisnik platnih usluga traži takvo davanje informacija. Te naknade mo-raju biti primjerene i u skladu sa stvarnim troškovima pružatelja platnih usluga.1.2. Teret dokazivanja

Teret dokazivanja - u slučaju spora pružatelj platnih usluga dokazuje da je ispunio svoje obveze informiranja korisnika platnih usluga sukladno ovim odredbama.

1.3. Platni instrumenti male vrijednosti i elektronički novac

Člankom 11. novog ZOPP-a uređena je derogacija nekih drugih članaka ZOPP-a, i to u slučaju kada je pružatelj usluga dužan korisniku usluga dostaviti infor-macije o pojedinačnim platnim transakcijama za platne instrumente male vrijednosti i za elektronički novac.1.4. Naknade ili popusti

Primatelj plaćanja je u obvezi obavijestiti platitelja o popustu koji nudi u slučaju korištenja određenoga plat-nog instrumenta, i to prije iniciranja platne transakci-je. Ako za korištenje određenog instrumenta pružatelj usluga traži odgovarajuću naknadu, dužan je o tome obavijestiti korisnika usluga također prije iniciranja platne transakcije.1.5. Valuta transakcije i preračunavanje valuta

Plaćanja se obavljaju u onoj valuti ugovorenoj u skla-du sa zakonskim propisom. Međutim, u slučaju da se ta usluga nudi na prodajnom mjestu ili je nudi primatelj plaćanja, strana koja nudi takvu uslugu dužna je priopćiti platitelju sve naknade, kao i tečaj koji će primijeniti pri preračunavanju valute. Platitelj mora dati svoju sugla-snost na takvu uslugu preračunavanja valuta.

2. Jednokratne platne transakcije

2.1. Izbjegavanje dvostrukog davanja informacija

Propisano je, naime, izbjegavanje dvostrukog dava-nja informacija, i to u situaciji kada je nalog za plaća-nje za jednokratnu platnu transakciju podnesen pru-žatelju platnih usluga putem platnog instrumenta za koji korisnik usluge (platitelj) ima sklopljen okvirni ugovor s drugim pružateljem usluge. U takvoj situaciji pružatelj usluga kod kojeg je podnesen nalog za pla-ćanje nije dužan korisniku dati informacije o prove-denoj platnoj transakciji, jer će korisnik usluga takvu informaciju dobiti od pružatelja usluga s kojim ima sklopljen okvirni ugovor. 2.2. Prethodne opće informacije

Sadržaj informacija je propisan, koje je pružatelj uslu-ga dužan dati korisniku, i to prije nego što se on obveže ponudom ili ugovorom o jednokratnoj platnoj transak-ciji. Prethodne opće informacije pružatelj usluga dužan je dati na lako dostupan način, razumljivim riječima na hrvatskom te na nekom drugom dogovorenom jeziku.2.3. Informacije za platitelja nakon primitka

naloga za plaćanje

Odmah nakon primitka naloga za plaćanje platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je platitelju dati ili mu učiniti raspoloživim podatak koji platitelju omogućuje identifikaciju platne transakcije, iznos transakcije i valu-

9 Obveze informiranja korisnika platnih usluga, prava i obveze u svezi s pružanjem i korištenjem platnih usluga.

10 Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08).11 Nar. nov., br. 75/08.

financije

5male stranice

tu plaćanja, ukupan iznos svih naknada sa specifikacijom svake stavke posebno, tečaj ako je potrebno preračunati valutu i datum primitka naloga za plaćanje. Predviđene su i iznimke od osnovnog pravila o dostavljanju infor-macija o visini naknada, i to za naknade koje nastaju kod transakcija, pod uvjetima iz stavaka 2. i 3., članka 16. no-vog ZOPP-a.2.4. Informacije za primatelja plaćanja nakon

izvršenja transakcije

Odmah nakon izvršenja platne transakcije pruža-telj platnih usluga dužan je primatelju plaćanja dati ili učiniti raspoloživim, na lako dostupan način, ra-zumljivim riječima na hrvatskom te nekom drugom dogovorenom jeziku. Pritom, pružatelj usluge treba dostaviti podatak koji primatelju plaćanja omogućuje identifikaciju platne transakcije, informaciju o plati-telju, iznos i valutu transakcije, ukupan iznos svih na-kanda za primatelja plaćanja sa specifikacijom svake posebno, tečaj ako je uključeno preračunavanje valute i datum valute odobrenja.

3. Okvirni ugovori

Prema odredbama članka 18. novog ZOPP-a propi-sane su informacije koje je pružatelj usluga dužan dati korisniku usluga prije nego što se korisnik usluga obveže ponudom odnosno okvirnim ugovorom. Međutim, pru-žatelj usluga dužan je dati osnovne informacije o sebi, korištenju platne usluge, o naknadama, kamatnim sto-pama i tečaju, o komunikaciji, o zaštitnim korektivnim mjerama, o izmjenama i otkazu okvirnog ugovora te o pravnoj zaštiti.

Predviđene su i iznimke od osnovnog pravila o do-stavljanju informacija o visini naknada, i to za naknade koje nastaju kod platnih transakcija, sukladno odredba-ma članka 18. novog ZOPP-a.3.1. Način davanja prethodnih informacija i uvjeta

Pružatelj usluga dužan je prethodne informacije, koje su propisane člankom 18. novog ZOPP-a, dati korisni-ku usluga dovoljno unaprijed, lako razumljivim riječima na hrvatskom odnosno na nekom drugom dogovorenom jeziku radi donošenja odluka za sklapanje ugovora. Te informacije pružatelj usluga dužan je dati bilo na papiru ili nekom drugom nosaču podataka.

Ako korisnik usluga zahtijeva sklapanje okvirnog ugovora s pomoću sredstava za komuniciranje na daljinu, a pružatelj usluga iz tih razloga ne može ispuniti svoju obvezu glede prethodnog dostavljanja općih informacija, tada je pružatelj usluga dužan ispuniti te obveze odmah nakon sklapanja okvirnog ugovora. Svoju obvezu dosta-ve prethodnih informacija može pružatelj usluga ispuniti i dostavom nacrta okvirnog ugovora ako sadrži podatke iz članka 18. novog ZOPP-a.

3.2. Dostupnost informacija i odredaba okvirnog ugovora

Za vrijeme trajanja okvirnog ugovora pružatelj uslu-ga dužan je na zahtjev korisnika usluga, bez odgađanja, dati odredbe okvirnog ugovora i informacije iz članka 18. novog ZOPP-a, i to na papiru ili nekom drugom nosaču podataka.3.3. Izmjene okvirnog ugovora

Člankom 21. novog ZOPP-a propisani su način, uvjeti i rokovi pod kojima pružatelj usluga može korisniku uslu-ga predložiti izmjene okvirnog ugovora kao i prethodne informacije. Posebno je propisano da pružatelj i korisnik usluga mogu ugovoriti da se izmjene kamatnih stopa od-nosno tečaja koje proizilaze iz referentne kamatne sto-pe iili referentnog tečaja mogu provesti i bez prethodne obavijesti, ali u takvom slučaju pružatelj usluga dužan je o tome obavijestiti korisnika usluga što je prije moguće, na način kako je to uređeno člankom 19. novog ZOPP-a. Izmjene kamatne stope ili tečaja koje su povoljnije za ko-risnika platnih usluga, mogu se primijeniti bez obavješta-vanja korisnika platnih usluga. Promjene kamatne stope ili tečaja koji se koriste pri izvršenju platnih transakcija, primjenjuju se i izračunavaju na način koji ne dovodi kori-snike platnih usluga u različit položaj.3.4. Otkaz okvirnog ugovora

Člankom 22. novog ZOPP-a propisani su način, uvjeti i rokovi pod kojima se može otkazati okvirni ugo-vor od strane korisnika usluga, kao i naknada koju pru-žatelju usluga ima pravo naplatiti glede otkaza okvirnog ugovora.3.5. Informacije prije izvršenja pojedine

platne transakcije

Pružatelj usluga dužan je dati informacije platitelju nakon terećenja njegovog računa na temelju pojedine platne transakcije ili ako se transakcija obavlja bez računa po primitku naloga za plaćanje.

Informacije obuhvaćaju: referenciju koja omogućuje platitelju identifikaciju svake platne transakcije, iznos transakcije i valutu, naknade i kamate, tečaj za preraču-navnje valute ako je korišten, datum terećenja ili datum primitka naloga za plaćanje. Navedeni se podaci mogu dostavljati mjesečno ako strane to ugovore, ali ne rje-đe od jednom mjesečno, s time da je pružatelj usluga dužan na zahtjev platitelja dostaviti jednom mjesečno informacije o plaćanju u papirnatom obliku bez naplate naknade za tu uslugu.3.6. Informacije za primatelja plaćanja o

pojedinim platnim transakcijama

Kada je izvršena pojedina platna transakcija, pružatelj platnih usluga dužan je primatelju plaćanja, bez odga-

6 male stranice

đanja, dati ove informacije: referencija za identifikaciju platne transakcije kao i sve informacije prenesene plat-nom transakcijom, iznos, valutu u kojoj je odobren ra-čun primatelja, iznos naknade i kamata, tečaja za pre-računavanje valute ako je upotrijebljen i datum valute odobrenja. Okvirnim ugovorom može se ugovoriti da se informacije dostavljaju ili čine raspoloživim periodično, ali ne rjeđe od jednom mjesečno, na ugovoreni način koji omogućuje primatelju plaćanja pohranu i reproduciranje informacija u nepromijenjenom obliku. Na zahtjev pri-matelja plaćanja, pružatelj usluga dužan je u papirnatom obliku dostaviti informacije primatelju bez naknade.

IV. Pružanje i korištenje platnih usluga

1. Zajedničke odredbeU Glavi III. novog ZOPP-a uređena su prava i obveze

glede platnih usluga, kako na pružatelja tako i na korisni-ka usluga. Međutim, zanimljivo je da člankom 26. novog ZOPP-a postoji mogućnost da pružatelj može korisniku platnih usluga dati povoljniji položaj od položaja koji mu pripada prema odredbama Glave III. Odredbe. Te glave ne primjenjuju se i ne odnose na HBOR, čiji su položaj i poslovanje uređeni posebnim zakonom.

2. Autorizacija platnih transakcijaPrema članku 29. novog ZOPP-a, propisani su uvjeti

koji se moraju ispuniti da bi platna transakcija bila auto-rizirana, i to način, rokovi i oblik autorizacije pod kojima se daje suglasnost za autorizaciju te rokovi ako dođe do opoziva suglasnosti. Iznimno pružatelj usluga i platitelj koji nije potrošač, mogu ugovorno i drukčije urediti opo-ziv autorizacije. Oblik, način davanja te opoziv suglasno-sti za izvršenje platne transakcije uređeni su ugovorno između platitelja i pružatelja usluga.

Kad se radi o ograničenjima za korištenje platnih instrumenata, platitelj i pružatelj usluga mogu ugovoriti ograničenje trošenja za platne transakcije koje se izvrša-vaju platnim instrumentom koji se upotrebljava u svrhu davanja suglasnosti. Tu je dana mogućnost ugovaranja prava pružatelja usluga da blokira platni instrument ako se radi o sigurnosti tog instrumenta, sumnja na neovla-šteno korištenje odnosno namjeru prijevare ili u slučaju platnog instrumenta s kreditnom linijom iz razloga po-većanog rizika neispunjenja financijske obveze platitelja.

Kad su u pitanju gubitak, krađa, zloporaba, neovla-šteno korištenje platnog instrumenta tada je propisana obveza korisnika da koristi instrument sukladno odred-bama okvirnog ugovora. Korisnik usluga mora poduzeti razumne mjere za zaštitu personaliziranih sigurnosnih obilježja platnog instrumenta.

Kad su u pitanju neautorizirane platne transakcije, tada ako korisnik platne usluge ne obavijesti pružatelja svog pružatelja platnih usluga, bez odgađanja, nakon

saznanja za izvršenu neautoriziranu platnu transakciju, a najkasnije u roku 13 mjeseci od dana terećenja, gubi pravo koje mu pripada u slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije. Iznimno pružatelj usluga i korisnik mogu ugovoriti i drukčiji rok.

Vezano uz dokaz autentičnosti i izvršenje platnih transakcija, ako korisnik platnih usluga osporava da je autorizirao izvršenu platnu transakciju ili tvrdi da platna transakcija nije uredno izvršena, njegov pružatelj platnih usluga dužan je dokazati da je autentifikacija platne tran-sakcije bila provedena, da je platna transakcija bila pra-vilno zabilježena i proknjižena te da na izvršenje platne transakcije nije utjecao tehnički kvar ili neki drugi ne-dostatak. Autentifikacija jest postupak koji pružatelju platnih usluga omogućuje provjeru korištenja određe-noga platnog instrumenta uključujući provjeru njegovih personaliziranih sigurnosnih obilježja.

U slučaju kad je izvršena neautorizirana platna tran-sakcija, pružatelj platnih usluga dužan je odmah vratiti platitelju iznos neautorizirane platne transakcije, a u slu-čaju izvršenja neautorizirane platne transakcije s računa za plaćanje, dovesti terećeni račun za plaćanje u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da neautorizirana platna transakcija nije bila izvršena. Pri tome postoji i pravo na razliku do pune naknade štete koje ima platitelj prema općim pravilima za štetu.

3. Izvršenje platne transakcije

Vrijeme primitka naloga za plaćanje jest trenutak kad je pružatelj platnih usluga primio nalog za plaća-nje poslan neposredno od strane platitelja ili posredno od strane ili preko primatelja plaćanja. Ako vrijeme primitka naloga za plaćanje nije radni dan platiteljevog pružatelja platnih usluga, smatra se da je nalog za plaća-nje primljen sljedećega radnog dana.

Pružatelj platnih usluga može odrediti trenutak pri kraju radnog dana koji je krajnje vrijeme za primanje naloga za plaćanje. Ako je platiteljev pružatelj platnih usluga primio nalog za plaćanje nakon tako određenoga krajnjeg vremena za primanje naloga za plaćanje, sma-tra se da je nalog za plaćanje primljen sljedećega radnog dana. Korisnik platnih usluga koji inicira nalog za plaća-nje i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da se nalog za plaćanje započne izvršavati: na određeni dan, na kraju određenog razdoblja ili na dan kad platitelj stavi na raspolaganje svom pružatelju platnih usluga potrebna novčana sredstva. Članak 39. novog ZOPP-a propisuje također mogućnost ugovaranja izvršenja platnih usluga na neki budući datum kao iznimku od propisanih zahtje-va za izvršenje.

Ako pružatelj usluga odbije izvršiti nalog za plaća-nje, dužan je, osim ako drugim propisom nije drukčije određeno, obavijestiti korisnika platne usluge: o odbi-

financije

7male stranice

janju, o razlozima odbijanja i o postupku za ispravlja-nje svih pogrešaka koje su dovele do odbijanja. Ako su ispunjeni svi uvjeti iz okvirnog ugovora između platitelja i pružatelja platnih usluga, pružatelj platnih usluga ne smije odbiti izvršenje autoriziranog naloga za plaćanje, bez obzira na to je li nalog za plaćanje inicirao platitelj ili je iniciran od strane ili preko primatelja plaćanja, osim ako drugim propisom nije drukčije uređeno. Ako je iz-vršenje naloga za plaćanje odbijeno, smatra se da nalog nije ni primljen.

Rok izvršenja i datum valute propisan je člankom 43. novog ZOPP-a, gdje je pružatelj platnih usluga dužan kod nacionalnih platnih transakcija u službenoj valuti RH osigurati da račun pružatelja platnih usluga prima-telja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije najkasnije do kraja sljedećega radnog dana računajući od vremena primitka naloga.

Iznimno, za nacionalne platne transakcije u službe-noj valuti RH kod kojih su platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja oso-be iz članka 5. stavka 1. točaka 1., 4., 6. i 9. novog ZOPP-a, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije istoga radnog dana kad je primljen nalog za plaćanje prema članku 39. novog ZOPP-a.

Kod nacionalnih platnih transakcija u valuti treće države, pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da ra-čun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije u ugovorenom roku, a najkasnije do kraja četvrtoga radnog dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 39. no-vog ZOPP-a.

Kod međunarodnih platnih transakcija pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da račun pružatelja platnih usluga iz inozemstva bude odobren najkasnije do kraja trećega radnog dana, računajući od vremena pri-mitka naloga za plaćanje iz članka 39. novog ZOPP-a.

Kod prekograničnih platnih transakcija u eurima, uključujući transakcije u eurima koje sadrže prera-čunavanje iz kune u euro, kao i kod nacionalnih plat-nih transakcija u eurima do pristupanja RH Europskoj monetarnoj uniji te nacionalnih platnih transakcija koje uključuju jedno preračunavanje valuta između kune i eura, pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da račun pružatelja platnih usluga bude odobren za iznos platne transakcije najkasnije do kraja sljedećega radnog dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 39. novog ZOPP-a.

Člankom 44. novog ZOPP-a propisano je da nakon što pružatelj platnih usluga zaprimi iznos platne tran-sakcije, dužan je odobriti račun za plaćanje primatelja plaćanja s datumom valute i staviti mu na raspolaganje

novčana sredstva, odnosno ako primatelj plaćanja nema račun za plaćanje, staviti mu novčana sredstva na raspo-laganje, u skladu s člankom 46. novog ZOPP-a.

Glede polaganja gotovog novca na račun za plaćanje, ako korisnik platnih usluga koji je potrošač, polaže gotov novac na svoj račun za plaćanje u valuti u kojoj se taj ra-čun vodi, pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je staviti novčana sredstva na raspolaganje odmah nakon vremena primitka gotovog novca i odobriti taj račun s datumom valute na dan vremena primitka.

4. Zaštita podataka

Pružatelji usluga i platni sustavi mogu provoditi obra-du osobnih podataka kojima raspolažu na temelju obav-ljanja svoje djelatnosti u svrhu sprječavanja, istraživanja i otkrivanja prijevara u platnom prometu. Obrada takvih podataka obavlja se u skladu s propisima o zaštiti osob-nih podataka.

5. Izvansudski pritužbeni postupci i postupak mirenja

Člankom 55. uređeno je da ako korisnik usluga sma-tra da se pružatelj platnih usluga ne pridržava odredaba Glave II. i III. novog ZOPP-a, može pružatelju plat-nih usluga uputiti svoj prigovor, a pružatelj usluga du-žan je korisniku usluga dostaviti odgovor najkasnije u roku sedam radnih dana od dana zaprimanja prigovora. Člankom 56. utvrđen je postupak pri podnošenju pri-tužbi nadležnom tijelu, odnosno HNB-u, a člankom 57. izvansudsko rješavanje sporova, a kao tijelo odgovorno za provođenje postupka mirenja imenovan je Centar za mirenje HGK-a.

V. Transakcijski računi i izvršenje platnih transakcija između kreditnih institucijaČlankom 58. propisano je što je to transakcijski račun,

koji pružatelji platnih usluga mogu voditi transakcijske račune, te pravo HNB-a na propisivanje načina otvaranja transakcijskih računa.

Transakcijski račun je tekući račun odnosno žiro-ra-čun koji pružatelj platnih usluga vodi za korisnika usluga na temelju okvirnog ugovora i račun koji navedeni pru-žatelj vodi za potrebe izvršenja platnih transakcija u svoje ime. Ti računi mogu biti i drugi računi koje vode pruža-telji platnih usluga, ako ih takvima propiše HNB svojim podzakonskim propisom. Pružatelji platnih usluga jesu HNB i kreditne institucije uređene posebnim zakonskim i podzakoskim propisima.

VI. Institucija za platni prometInstitucija za platni promet (u nastavku teksta: IPP)

sa sjedištem u Republici Hrvatskoj jest pravna osoba koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pru-žanje platnih usluga. HNB izdaje odobrenje za pružanje

8 male stranice

financije

jedne ili više platnih usluga. Pravna osoba može u sudski registar upisati platne usluge nakon što dobije odobre-nje za pružanje platnih usluga od HNB-a. Pravna osoba ne smije pružati platne usluge prije dobivanja odobrenja HNB-a i upisa djelatnosti pružanja platnih usluga u sud-ski registar. Na IPP se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima, osim ako nije drukčije propisano novim ZOPP-om.

Temeljni kapital IPP-a kreće se u rasponu od 150,0 do 1,0 milijun kuna zavisno od vrsta i obujma platnih usluga uređenih odredbama novog ZOPP-a. Čankom 68. propisano je da IPP mogu osim platnih usluga obavljati i pružati operativne i s njima usko povezane pomoćne usluge, kao što su osiguranje izvršenja platnih transak-cija, usluge konverzije valuta potrebne za izvršenje plat-nih transakcija, usluge čuvanja te usluge pohranjivanja i obrade podataka, upravljati platnim sustavom u skladu s Glavom VI. novog ZOPP-a, kao i obavljati djelatnost koja nije platna usluga.

VII. Platni sustaviPlatni sustav u RH (u nastavku teksta: platni sustav)

jest platni sustav čiji je barem jedan sudionik pružatelj platnih usluga koji je odobrenje za pružanje platnih uslu-ga dobio od HNB-a i čiji je upravitelj osoba iz članka 118. stavka 2. novog ZOPP-a. Upravitelj platnog susta-va može biti: institucija za platni promet sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, druga pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj osnovana kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću, druga pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja može upravljati platnim sustavom prema posebnom za-konu, HNB i podružnica pravne osobe iz druge države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Osim što upravlja platnim sustavom, upravitelj platnog sustava može obav-ljati i druge djelatnosti ako zakonom kojim se uređuju te djelatnosti nije određeno drukčije.

VIII. Kaznene odredbeČlancima 145.-153. novog ZOPP-a propisane su ka-

znene odredbe, i to za: prekršaje pružatelja platnih usluga, prekršaje pri pružanju platnih usluga u drugoj državi čla-nici preko podružnice ili zastupnika, prekršaje pri nepo-srednom pružanju platnih usluga u drugoj državi članici, prekršaje pružatelja platnih usluga koji imaju odobrenje HNB-a, prekršaje drugih osoba, prekršaje kreditnih in-stitucija, prekršaje institucija za platni promet, prekršaje ovlaštenog revizora i revizorskog društva, prekršaje upra-vitelja platnog sustava.

Glede zastare prekršajni postupak za prekršaje utvr-đene novim ZOPP-om ne može se pokrenuti nakon iste-ka roka od tri godine od dana počinjenja prekršaja. Za-

starijevanje se prekida svakom radnjom nadležnog tijela poduzetom radi gonjenja počinitelja prekršaja. Poslije sva-kog prekida počinje ponovno teći zastara, ali prekršajni se postupak ni u kojem slučaju ne može voditi nakon isteka dvostrukog vremena određenog u stavku 1. ovog članka.

IX. Prijelazne i završne odredbePravne osobe, osim kreditnih institucija i institucija za

elektronički novac, koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona pružaju platne usluge, dužne su podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga u roku 90 dana od dana stupanja na snagu novog ZOPP-a.

Kreditne institucije koje na dan stupanja na snagu no-vog ZOPP-a imaju odobrenje za pružanje platnih usluga u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje kredit-nih institucija, nastavljaju pružati platne usluge iz članka 3. točaka 1., 2., 3., 4., 5. i 6. novog ZOPP-a i mogu u sud-ski registar upisati te djelatnosti, bez posebnog odobrenja Hrvatske narodne banke.

Pravne osobe koje na dan stupanja na snagu novog ZOPP-a upravljaju platnim sustavima, dužne su podni-jeti zahtjev za izdavanje odobrenja za rad platnog sustava najkasnije do 30. lipnja 2011.

Obveza iz stavka 3. članka 155. ne odnosi se na kre-ditne institucije i institucije za elektronički novac koje su od HNB-a dobile odobrenje za upravljanje platnim sustavima prije 1. siječnja 2011.

Kreditne institucije i institucije za elektronički novac koje su od HNB-a dobile odobrenje za upravljanje plat-nim sustavima prije 1. siječnja 2011. dužne su u roku iz stavka 3. članka 155. podnijeti zahtjev za suglasnost na pravila rada tih platnih sustava.

Pristupanjem RH Europskoj uniji, prestaje važiti članak 15. stavak 2., članak 16. stavak 2., članak 18. stavak 2., čla-nak 23. stavak 2., članak 42. stavak 3., članak 47. stavak 7., članak 48. stavak 6. i članak 52. stavak 3. novog Zakona.

Člankom 158.-159. novog ZOPP-a propisan je pre-stanak važećeg ZOPPUZ-a kao i svih podzakonskih propisa na temelju tog Zakona. Isto tako, propisan je presatanak važenja Zakona o deviznom poslovanju te nekih njegovih provedbenih propisa12.

Člankom 160. novog ZOPP-a propisan je prestanak važenja pojedinih odredaba Zakona o zaštiti potrošača, i to: članak 53. i članak 145. stavak 1. podstavak 30. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov., br. 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 - ispr.).

12 Odluka o uvjetima i načinu obavljanja platnog prometa s inozemstvom (Nar. nov., br. 88/05, 18/06 i 132/07) i Uputa donesena na temelju te Odluke, Odluka o prikupljanju podataka o ostvarenom platnom prometu s inozemstvom (Nar. nov., br. 136/05 i 24/06). Do stupanja na snagu podzakonskih akata iz članka 157. novog ZOPP-a, na odgovarajući način primjenjivat će se Odluka o konstrukciji i upotrebi međunarodnog broja bankovnog računa (IBAN) (Nar. nov., br. 162/04).

Documents

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna ... filePoštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb TISKANICA ZAGREB, 1., 5. i 8. 1. 2011. © instruktivno-informativni list za ekonomska