Renata Salihović,Univerzitet u TuzliFilozofski fakultetOdsjek: Pedagogija-psihologijaUl. Muharema Fizovića-Fiska broj 6.75 000 Tuzla, BiH

Selma Teparić,O. Š. „Miladije“Ul. Hasana Kikića br.775 000 Tuzla, BiH

Interaktivna nastava i motivacija učenika

SAŽETAK:

Ovaj rad predstavlja pokušaj procjene povezanosti interaktivnog učenja i motivacije učenika. Hipoteza od koje smo krenuli jeste da mišljenja adolescenata ukazuju na povezanost između interaktivne nastave i motivacije učenika.

Ispitivana su mišljenja učenika V i VI razreda pomoću anketnog upitnika.Na osnovu rezultata može se zaključiti da interaktivna nastava i aktivno učešće učenika u velikoj mjeri jačaju motivaciju učenika i time utiču na razvoj mnogobrojnih sposobnosti koje bi u slučaju frontalne nastave ostale nezapažene i neiskorištene. Budući da škola odgaja ali i obrazuje djecu, rezultati istraživanja ove vrste mogli bi znatno uticati na poboljšanje kvalitete odgojno-obrazovnog rada.

Ključne riječi: škola, odgoj, obrazovanje, interaktivna nastava, motivacija, ličnost.

UVOD

Savremeno doba pred obrazovanje postavlja nove zadatke. Tradiconalna nastava se

više ne može nositi za zahtjevima modernog društva koje od pojednica traži da bude

kreativniji, da uspješno riješava probleme, da ne posjeduje puko poznavanje činjenica, nego

da se sa njima uspješno služi, da je sposoban raditi u timu, te da se dobro snalazi u različitim

okruženjima i pred različitim problemima. Zadatak obrazovanja je da iznjedri ovakve

pojedince. A tamo gdje prestaju mogućnosti tradicionalne nastave, dolazi interaktivna

nastava. Ona predstvalja novi način učenja i poučavanja koji učenicima pruža kvalitetnija

znanja i priprema ih za život u savremenom društvu. Razna istraživanja pokazala su da

ovakav način učenja i poučavanja rezultira povoljnom emocionalnom klimom u razredu,

razvijanjem saradnje među učenicima i preuzimanjem odgovornosti od strane učenika.

Motivacija učenika za rad predstavlja bitan faktor kada je riječ o uspješnom učenju i

poučavanju i jedan je od bitinih preduslova. Ukoliko izostane motivacija za rad, izostat će i

dobri rezultati. Jedan od sigurnih načina za motivisanje učenika i održavanje motivacije je

korištenje interaktivne nastave. Na našim prostorima pojam interaktivnog učenja je realtivno

nov i u školama još uvijek nije u dovoljnoj mjeri zastupljen, tako da još uvijek ne postoji

dovoljan broj istraživanja koja bi potvrdila povezanost između interaktivnog učenja i

motivacije učenika. Cilj ovog našeg rada je upravo utvrđivanje veze između ova dva pojma

kod učenika osnovne škole.

1. INTERAKTIVNA NASTAVA

1.1. Pojam interaktivnog učenja

Interaktivno učenje je proces koji rezultira relativno permanentnim promjenama

1

u razmišljanju, emocijama i ponašanju koje nastaju na osnovu iskustva, tradicije i prakse

ostvarene u socijalnoj interakciji.

Metodi interaktivnog učenja su oni u kojima dominira učenje u socijalnoj interakciji.

Takvi metodi su: timski metod (Slavin, 1986), mozaik-metod (Aronson i saradn, 1978;

Aronson and Goode, 1980), učimo zajedno (Johnson, Johnson, and Jonson Holubec, 1993),

grupni projekt-metod (Kagan, 1985, 1992; Sharan and Sharan, 1992), strukturalni pristup

(Kagan, 1993); kooperativno koncipiranje mapa (Kagan, 1993), kolaborativno učenje (Pradl,

1991), metod plemena (Gibbs, 1994), kooperativne skripte (Dansereau, 1985) kao i drugi

metodi koji podržavaju koedukaciju i socijalnu interakciju u procesu učenja. Ako na jednom

nastavnom času preovlađuju interaktivni metodi, možemo reći

da je taj čas baziran na interaktivnom učenju, ali ako se metodi interaktivnog učenja na času

primjenjuju sporadično, tada ćemo takav čas prije nazvati tradicionalnim nastavnim časom ili

označiti nekim drugim imenom s obzirom na dominantni način rada ili primjenu metoda.

Interaktivna nastava je ona nastava na kojoj se dominantno primjenjuju metodi

interaktivnog učenja. Nastava se odnosi na realizaciju datog nastavnog gradiva ili programa,

bilo da se radi o temi, oblasti ili programu. Konkretno, nije uputno govoriti da se u nekoj

školi radi po modelu interaktivne nastave ukoliko interaktivni metodi ne preovlađuju na

časovima.

Interaktivni nastavni postupak podrazumijeva jednu ili više radnji koje se ostvaruju

kao uzajamna akcija između dviju ili više osoba ili grupa, a realizuje se u okviru interaktivnih

i drugih nastavnih metoda. Na primjer, kada nastavnik frontalno primjenjuje metod izlaganja i

u jednom trenutku od slušalaca zatraži da rašire prste lijeve i desne ruke te da zatim spoje

dlanove tako da izmiješaju prste. Nakon toga zatraži da slušaoci konstatuju od koje ruke je

palac gornji. Ova

radnja, kako vidimo, podrazumijeva interakciju, ali se ne radi o nastavnom metodu,

nego o postupku koji treba da posluži kao uvod u izlaganje o odnosu lijeve i desne hemisfere

mozga. Ovaj primjer se odnosi na primjenu interaktivnog nastavnog postupka u tradicionalnoj

nastavi. Niz takvih postupaka se primjenjuje u svakom interaktivnom nastavnom metodu.

1.2. Interaktivno učenje i tradicionalna nastava

Kao i svaka novina, interaktivno učenje se kod nas pojavilo prilično senzacionalno.

Nizom svojih kvaliteta ovaj način rada u školama poboljšava učenje i kompenzuje nedostatke

tradicionalne nastave. To ne znači da tradicionalna nastava može biti u potpunosti

zamijenjena interaktivnim učenjem. Na nastavniku je da procijeni koji su sadržaji podesni za

2

primjenu interaktivnih nastavnih metoda, a koji za tradicionalne metode. Ovdje je data jedna

pojmovna sistematizacija koja pomaže daljem radu u teoretskom i praktičnom korišćenju

pojmova

koji se javljaju u vezi sa interaktivnim učenjem. Takvi pojmovi su: interaktivna nastava,

interaktivni metodi, interaktivni postupci, aktivna nastava i drugi.

Novo vrijeme traži nove ljude, sa novim kompetencijama. Tradicionalna škola polako

ali sigurno gubi dah i trku u radu na razvijanju kompetencija kod naše djece. Interaktivno

učenje je kompatibilno sa postojećim tradicionalnim školskim obrascima, tako da svaka

današnja škola može uvoditi interaktivno učenje bez straha od gubitka postojećih kvaliteta.

Svaka škola koja želi biti efikasna i orijentisana na učenike, opredijeliće se da uvodi

interaktivno učenje u nastavu.

2. MOTIVACIJA

Motivacija se definiše kao pretpostavljeni proces u organizmu koji pokreće, usmjerava,

održava i završava određeno ponašanje (Stojaković, 2002).

Cilj motivacije je zadržati postojeće ponašanje i intenzivirati ga ili promjeniti dosadašnje

ponašanje i usmjetiti ga prema nečemu novom ili drugačijoj kvaliteti. Motiviranjem, tuđe

ponašanje izazivamo, usmjeravamo, kanaliziramo ili održavamo (Mayerhoffer, 1993, prema

Brajša, 1995:82).

Motiviranjem nekoga nagovaramo na određeno ponašanje, drugome mijenjamo određeno

ponašanje ili modificiramo način ostvarivanja nečijih potreba Birkenbihl, 1979, prema Brajša,

1995:82.

Dvije osnovne vrste motivacije su: unutrašnja i vanjska.

Vanjska ili ekstrinzička motivacija- neka aktivnost se obavlja samo zbog nagrade ili kazne,

ili ako postoje neki drugi razlozi koji nisu sastavni dio te aktivnosti. Ovakva motivacije ne

motiviše ličnost za veće napore i želju da uči kroz čitav život bez spoljašnjih poticaja

(Stojaković, 2002).

Unutrašnja ili intrinzička motivacija- nisu potrebni nikakvi dodatni poticaji za bavljenje

nekom aktivnošću, jer je ta aktivnost sama po sebi nagrađujuća. Za shavatanje unutrašnje

motivacije bitno je Marksovo isticanje zadovoljstva radom tj.: „Čovjek vrši određene

aktivnosti zato što nalazi zadovoljstvo u bavljenju tom aktivnošću, a ne samo jer je gonjen

vanjskim okolnostima“ (Stojaković, 2002).

2

Bruner se zalaže za proces učenja zasnovan na aktivnim metodama rada, kao što su učenje

putem otkrića, jer su te aktivnosti pod uticajem unutrašnje motivacije. Centralno mjesto u

Brunerovoj teoriji nastave ima pitanje podsticaja za učenje.

Po Bruneru postoje 4 motiva:

1. motiv radoznalosti

2. motiv kompetentnosti

3. motiv identifikacije

4. motiv kooperacije ili uzajamnog djelovanja (Stojaković, 2002).

2.1. Kako uticati na učenike?

Covey opisuje „piramidu uticaja“:

1. Na dnu piramide kao osnovnu pretpostavku uticaja na druge navodi dobar vlastiti

primjer, koji drugi mogu vidjeti i naći u njemu uzor. Drugi se uvijek najprije pitaju

ko smo mi i kako se ponašamo? Imamo li strpljenja sa sagovornikom? Poštujemo li

sagovornika bez obzira na njegovo ponašanje i postupke? Činimo li dobro bez

posebnog isticanja i naglašavanja? Reagiramo li proaktivno?

2. Na drugom mjestu nalaze se dobri odnosi sa drugima. Želimo li najbolje svom

sagovorniku? Uvijek moramo pokušati najprije slušati i razumjeti sagovornika. Kada

se osjećamo povrijeđeni uvijek moramo preuzeti inicijativu. Sugovornika moramo

nagrađivati za iskaze i pitanja. Jesmo li u stanju priznati grešku i ispričati se? Jesmo li

dovoljno tolerantni?

3. Na vrhu piramide nalaze se jasne poruke koje drugi mogu čuti i razumjeti. Iznošene

sadržaje moramo pratiti sa odgovarajućim emocijama. Za razgovor moramo uvijek

imati vremena (Brajša, 1995).

3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA:

3.1. Predmet istraživanja:

Predmet istraživanja su mišljenja adolescenata o odnosu između interaktivne nastave i

motivacije učenika.

3.2. Cilj istraživanja:

Cilj ovog rada je istražiti, analizirati i ispitati povezanost interaktivne nastave i motivacije

učenika. Dakle, cilj je ispitati tu vezu u cilju unapređivanja odgojno obrazovnog rada.

2

3.3. Zadaci istraživanja:

1. ispitati povezanost između uloženog truda u nastavi i grupnog rada učenika

2. ispitati povezanost uspjeha i aktivnog učešća u nastavi

3. ispitati povezanost između emocije sreće i preuzimanja odgovornosti za vršenje zadataka.

3.4. Hipoteze istraživanja:

3.4.1.Generalna hipoteza :

Mišljenja učenika koji pripadaju skupini V i VI razreda osnovne škole ukazuju na povezanost

između interaktivne nastave i motivacije učenika.

3.4.2. Podhipoteze:

1. Postoji, po mišljenju učenika, povezanost između ulaganja sopstvenog truda i grupnog

oblika rada.

2. Postoji, po mišljenju učenika, povezanost između učeničkog uspjeha i aktivnog učešća u

nastavi.

3. Postoji, po mišljenju učenika, povezanost između emocije sreće i preuzimanja odgovornosti

za vršenje zdataka.

3.5. Metode, tehnike, postupci i instrument istraživanja

U ovom istraživanju koristit će se deskriptivna metoda.

Deskriptivna metoda predstavlja skup znanstveno istraživačkih postupaka kojima se opisuju

pojave u odgoju i obrazovanju, odnosno opisuje se stanje bez obzira na uzroke.

Iz deskripcije se često izvalče zaključci za praksu, pa je stoga takav rad važan za

unapređivanje odgojno- obrazovnog rada (Mužić, 2004).

„Ono što nazivamo deskriptivnim proučavanjem“ ističu Goog i Scates (1967: 220), „uključuje

sva ona poučavanja koja pretendiraju da nam pruže činjenice o prirodi ili stanju neke grupe

lica, bilo o određenom broju objekata, ili o nizu uvjeta, klasi događaja, sistemu mišljenja ili

bilo kojoj drugoj vrsti pojava koje čovjek može poželjeti da proučava.“

Kao tehnika u ovom israživanju koritit će se anketa.

Anketa je skup postupaka i tehnika pomoću kojih se pobuđuju, prikupljaju i analiziraju izjave

ljudi sa ciljem da se dobije uvid u njihove stavove, mišljenja, interese, motive, preferencije i

2

sl. Izjave se pobuđuju skupom pažljivo odabranih pitanja, koja se ispitanicima mogu postaviti

pismeno, pomoću odgovarajućeg upitnika ili usmeno, putem intervjua (Petz, 2005).

U istraživanju je korišten postupak anketiranja

Nakon što je anketni upitnik sastavljen i uzorak određen, pristupilo se prikupljanju odgovora

ispitanika.

U ovom istraživanju, anketni list ispitanici su popunjavali u učionicama, podijeljeni u dvije

grupe, zavisno od toga kojem su razredu pripadali.

Zatim su im podijeljeni anketni upitnici, dobili su potrebne upute, i pristupili su radu uz

prisustvo ispitivača. Kada su svi učesnici ispunili anketne upitnike, predali su ih.

Kao instrument koristio se anketni upitnik

Anketni upitnik se sastojao od zaglavlja, koje se odnosilo na činjenične podatke i to spol i

razred i tvrdnji.

Na ovom instrumentu ispitanicima je ponuđeno pet tvdnji . Ispitanici, nakon što su pročitali

date tvrdnje , birali su jednu koja najviše odgovara njihovom mišljenju o prikazanoj situaciji.

1.6. Uzorak:

Uzorak je namjerno stratificiran, a čine ga djeca V i VI razreda osnovne škole.

U istraživanju je učestvovalo 63 učenika osnovne škole, i to 30 (47,62%) učenika V razreda,

od čega 15 (23,8%) dječaka i 15 (23,8%) djevojčica, te 33 (52,38%) učenika V razreda, od

čega 19 (30,16%) dječaka i 14 (22,22%) djevojčica.

RazredSpol

UkupnoMuških Ženskih

V 15 15 30

VI 19 14 33

UKUPNO 34 29 63

1. INTERPRETACIJA REZULTATA

1

Prilikom sastavljanja ankete motivaciju smo razložili na 3 elementa: prvi se odnosi da

spremnost učenika na rad, drugi na želju za uspjehom u radu, a treći na pozitivne emocije koje

se javljaju pri interaktivnom učenju. Na taj način smo pristupili i interpretaciji rezultata:

1.1. Povezanost između spremnosti učenika za rad i interaktivnog učenja

Prvo pitanje naše ankete odnosilo se na povezanost spremnosti učenika za rad i

interaktivnog učenja. Kako bismo učeniku približili pojam interaktivnog učenja izdvojili smo

pojam rada u grupi kao osnovni princip rada u interaktivnoj nastavi. U grafikonu br.1

prikazani su dobijeni rezultati: 60 ili 95,24% od ukupnog broja ispitanika na pitanje: Više se

trudim kada na časovima radim u grupi, odgovorilo je potvrdno. Samo 3 učenika ili 4,76% na

ovo pitanje dalo je negativan odgovor. Ovakvi rezultati nam pokazuju da učenici vole grupni

rad, da su spremni na ulože više truda i predanije rade u netradicionalnim uslovima, odnosno

kada sa njima koristimo interaktivne metode učenja i poučavanja. Ne postoji razlika među

odgovorima učenika V i VI razreda, kao ni kod odgovora muških i ženskih ispitanika, kao što

se može i vidjeti na grafikonu br 1:

Grafikon br.1

I naše drugo pitanje: Volim kada na času mogu slobodno iznijeti vlastito mišljenje,

imalo je za cilj da pokaže da li su učenici spremniji za rad kada im dopustimo da slobodno

komuniciraju. Znamo da je slobodno komuniciranje jedna od glavnih pretpostavki

interaktivnog učenja, a spremnost za rad glavna odlika motivacije. Iz grafikona br.2 i 3

možemo vidjeti da je od ukupnog broja učenika 55 ili 87,30% odgovorilo je sa DA, dok je 18

učenika ili 28,70% dalo negativan odgovor.

Grafikon br.2 Grafikon br.3

Iz ovih rezultata možemo izvesti sljedeći zaključak: učenici su, prema njihovim

riječima, više motivisani za rad ako se u radu koriste elementi interaktivnog učenja i

poučavanja, spremniji su za učestvovanje i više zainteresovani za rad.

1.2. Povezanost između želje učenika za uspjehom i interaktivnog učenja

2

Treće i četvrto pitanje u anketi odnose se na povezanost između želje učenika za

uspjehom i interaktivnog učenja. Iz grafikona br.4 možemo vidjeti da je na tvrdnju: Postižem

bolje rezultate kada aktivno učestvujem na času 59 učenika, odnosno 93,65% dali pozitivan

odgovor, dok su samo 3 učenika ili 4,76% dali negativan odgovor. Razlike među odgovorima

učenika V i VI razreda nije bilo, kao ni među odgovorima muških i ženskih ispitanika. Ovi

rezultati pokazuju da su učenici motivisani za aktivan rad, više se trude i žele da postignu što

bolje rezultate ukoliko ih uključimo u aktivan rad na času.

Grafikon br.4

Sljedeće pitanje koje se odnosilo na samostalno dolaženje do zaključaka na časovima.

Iz grafikona br.5 možemo vidjeti da je 30 ispitanika ili 47,62% njih izjavilo je da im se ne

sviđa kada na časovima moraju samostalno dolaziti do zaključaka, dok je 33 ispitanika ili

52,38% izjavilo suprotno. Na ovom pitanju primjeti se razlika među odgovorima učenika V i

VI razreda. Tako je 22 (75,86%) od 29 učenika V razreda dalo potvrdan odgovor, dok je samo

8 (24,24%) učenika VI razreda tako odgovorilo.

Grafikon br.5

Razloge ovakve razlike među odgovorima učenika V i VI razreda možemo tražiti

prvenstveno u razlici u uzrastu. Iako je starosno razlika među njima samo jedna godina,

akademski gledano ta godina znači puno, naročito ako uzmemo u obzir da su učenici u VI

razredima iskusniji kada je riječ o samostalnom učenju budući da susret sa nastavnicima

predmetne nastave za njih nije novina. Kod učenika V razreda zahtjev za samostalnim

izvođenjem zaključaka je još uvijek novina i pred njima je period odvikavanja od „serviranih“

sadržaja. Ta razlika se u školi često može vidjeti u velikoj razlici u srednjoj ocjeni kod

učenika koji prelaze iz razredne u predmetnu nastavu u odnosu na ostale razrede. Ovakvi

rezultati nameću zahtjev da se temelji interaktivne nastave postave još u nižim razredima, a da

ona ne bude samo privilegija viših razreda. Na ovaj način učenici će od početka se učiti

timskom radu, samostalnom učenju i dolaženju do činjenica i saznanja, te će biti spremni da u

dogledno vrijeme sami izvode zaključke, bez straha da će ih neko kritikovati.

1.3. Povezanost između pozitivnih emocija i interaktivnog učenja

Na kraju, ispitali smo povezanost između pozitivnih emocija i interaktivnog učenja. Iz

grafikona br.6 možemo vidjeti da smo na pitanje da li se učenici osjećaju sretno kada preuzmu

1

odgovornost za izvršenje nekog zadatka dobili sljedeće odgovore: 52 učenika ili 82,54% njih

odgovorilo je sa DA, dok je 11 učenika ili 17,46% odgovorilo sa ne. Ni na ovom pitanju nije

bilo značajnije razlike među odgovorima učenika V i VI razreda, ni među odgovorima muških

i ženskih ispitanika.

Grafikon br.6

Ovakvi rezultati pokazuju nam da učenici vole da preuzmu odgovornost za rad i na to

su spremni samo ukoliko im se pruži prilika.

Svi ovi rezultati potvrđuju naše hipoteze i ukazuju na to da interaktivna nastava ima

pozitivan efekat na poticanje motivacije kod učenika, a znamo da samo od motivisanog

učenika možemo očekivati dobre rezultate u radu i pozitivnu klimu u razredu.

5. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Osnovni cilj svake škole jeste motivisati učenike na proširivanje potreba, mijenjanje

svijesti, poboljšanje i obogaćivanje ponašanja. Samo motivirani učenici mogu biti uspješni

učenici i samo motivirani učitelji mogu biti uspješni učitelji.

Učiteljima i učenicima treba omogućiti:

1. optimalni ekonomski standard

2. sigurnu profesionalnu budućnost

3. udobnu socijalnu, interpersonalnu atmosferu u školi

4. zadovoljavanje ličnih potreba

5. mogućnost samoostvarivanja i razvoja.

Da bi uspješno motivirao svoje učenike, učitelj mora imati pozitivan stav, pozitivno

mišljenje o filozofiji prema ljudima općenito, a prema svojim učenicima posebno. Bez takvog

pozitivnog stava nema niti pozitivnog uticaja. Naša negativna ili pozitivna mišljenja o

drugima bitno utiču na njihovo ponašanje prema nama.

Tajna uspješne škole su zadovoljene potrebe učenika, uspješan uticaj na njih i

pozitivni stavovi prema njima. Dobar učitelj zna tako uticati na učenike da oni počinju željeti

2

ono što on želi od njih. Takav učitelj zna otkrivati dobro i pozitivno u svojim učenicima i s

time povezuje svoje zahtjeve i preporuke.

A veliku pomoć u motivaciji učenika učitelju pruža interaktivno učenje i poučavanje.

Nastavnici bi trebali od samih početaka sa učenicima raditi po principima ove nastave i time

će moći u potpunosti zadovoljiti zahtjeve obrazovanja koje pred njega postavlja savremeno

doba.

SUMMARY:

This paper represents an attempt to assess the relationship between interactive learning and motivation of students. Hypothesis from which we started is that the opinions of adolescents indicate the relationship between interactive teaching and motivating students.We investigated the opinions of students grade V and VI with the survey questionnaire.Based on the results we can conclude that an interactive teaching and active participation of students in the largely reinforce the motivation of students and thereby influence the development of many skills that in the case of frontal teaching stay unnoticed and unused.Since the school educates children, the results of research of this kind could significantly affect the quality improvement of educational work.

Key words: school, education, interactive teaching, motivation, personality

LITERATURA:

– Brajša, P. (1995): Sedam tajni uspješne škole, Zagreb: Školske novine.

– Good, V. C. ; Scates, D. E. (1967): Metode istraživanja u pedagogiji, psihologiji i

sociologiji, Rijeka, Otokar Keršovani.

– Mužić, V. (2004): Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja. Zagreb:

Educa

– Petz, B. (2005): Psihologisjki rječnik, Jastrebarsko: Naklada Slap

– Stojaković, P. (2002): Pedagoška psihologija I, Banja Luka: Comesgrafika.

– Stojaković, P. (2002): Pedagoška psihologija II, Banja Luka: Comesgrafika.

– Stojaković,P. (2003): Psihologija za nastavnike, Banja Luka: Prelom.

– Tomić, R. (2005): Komunikacija sa djecom delinkventnog ponašanja, Tuzla: Danfas.

– Suzić, N. (2005): Pedagogija za XXI vijek, Banja Luka: TT-Centar

– Suzić, N. (1997): Kako motivisati učenike, Srpsko Sarajevo, Zavod za udžbenike

– Krech,D. I Krachfield,P. (1969):Elementi psihologije, Beograd, Naučna knjiga

2