Iskrica

List učenika

OŠ Vladimira Nazora

Feričanci

Broj 12, godište XII.

Šk. god. 2015./2016.

Adresa uredništva:

OŠ Vladimira Nazora Feričanci

Trg Matije Gupca 9

31512 Feričanci

Izdavač:

OŠ Vladimira Nazora Feričanci

Odgovorna urednica:

Anita Azenić, prof.

Lektura:

Anita Azenić, prof.

Grafičko oblikovanje:

Katarina Kolar, prof.

Uredništvo:

Diana Mitrović, 7. b

Ljubica Zeba, 7. a

Barbara Jukić, 7.a

Antonela Sinković, 7. a

Tena Grekša, 7. a

Stipe Bužonja, 5. a

Franka Benić, 5. a

Cecilija Stošić, 5. a

Antea Barić, 5. a

Krešimir Vrbanac, 5. b

Fotografije:

Marko Knežević, prof.

Kornelije Juranić, prof.

Uvod

Školska događanja

Dan škole

“Volim se gibat´, gibat´!”

Dan kruha

Božić

“Maškare, ča mogu maškare!”

LIDRANO—Ponos i veselje

Radovi predloženi na državnu razinu LIDRANA

Školske priče

Projekt UNICEF-a “Škole za Afriku”

Hrabrost je odabrati nenasilje!

Zagrli za Guinness, zagrli za rijetke!

Zanimljivosti

Iz školske knjižnice

Iskrice

Ispraćaji učitelja i učenika

Intervju - gđa. Mirjana Potnar

Zabavni kutak

Tel.: 031 603 018

Fax: 031 604 306

E-mail:

Novi je broj Iskrice namijenjen isključivo znatiželjnim učenicima i njihovim

roditeljima, kao i njihovoj rodbini te osobama s dijagnozom znatiželje i

motivacije za učenje i rad. Svaka povezanost sa stvarnošću je namjerna. Za

nuspojave (pohvale, prijedloge i kritike) obratite se odgovornoj urednici,

tehničkoj podršci i ponajviše mladim novinarima. Svako je divljenje poželjno!

Uredništvo

Olimpijski smo dan održali 10.

rujna 2015. u školskoj dvorani. Na

ovaj smo način još jednom ukazali

na važnost bavljenja sportom.

Pošto je bio kišan i tmuran dan,

Olimpijski je dan održan u školskoj

dvorani nakon četiri sata redovne

nastave. U dvorani su se učenici viših

razreda poslagali u vrste i započeli s

vježbom. Vježbom su se dobro

zagrijali i za pokoji meč u odbojci.

Tako su npr. dječaci 7. razreda su

pobijedili dječake 8. razreda. Nakon

toga su djevojčice 7. a razreda

izgubile od djevojčica 7. b razreda.

Dvorana je bila prepuna djece i

veselih navijača te sportskoga duha

za kojeg se nadamo da su ga ponijeli

svojim kućama.

Napisale: Ljubica Zeba, 7. a

Diana Mitrović, 7. b

Jednog sunčanog jutra

polje će se osmjehnuti

kada čuje da će ljudi žetvu obaviti.

Od bezbroj će zrna brašno nastati,

S malo vode i soli,

svježi mirisni kruh ćemo dobiti.

Dok peć gori sve više,

topli kruh iz nje miriše.

Sve je mekši,

u ustima sve ljepši.

Hvala ti, Bože, na darovima svim,

kruhu i vodi i danima novim.

Ljubica Zeba , 7. a

Jesen

Stigla je u moje selo hladna jesen.

Prvi je list zemlju dotaknuo vjetrom zanesen.

Pao je sam, malen i crven,

kišom, vjetrom i hladnoćom dotučen.

Kiša počinje, stižu crni oblaci,

vani trče djevojčice i dječaci.

U jesen je sve ljepše.

Vinogradi izgledaju predivno.

Slatko se vino toči u staklene čaše.

Kad s drveta popada svo šareno lišće,

Ono ostaje golo, ostaje čišće.

A kada se kiša smiri i postaje tiše,

Biljke u šumi rastu sve više i više.

Nikol Perković, 7. a

Evo kako se Dan kruha obilježio u našoj školi...

https://www.facebook.com/ljubica.l.zebahttps://www.facebook.com/nikol.perkovic

Najbolje maskirani u

čenici

po razredima su:

1. razred: Luka Hana

ček

2. razred: Leon Petk

ov

3. razred: Martina Ju

kić

4. razred: Lana Panić

5. a razred: Franka B

enić

5. b razred: Donata B

rkić

6. a razred: Karlo Bat

rac

6. b razred: Nika Vink

ović

7. a razred: Jakov Sli

večko

7. b razred: Denis Bo

rtić

8. a razred: Patricio J

akovljević

8. b razred: Ilija Vilus

Početkom prosinca započinju prosinačke radosti. Cijeli je mjesec prožet

veselim zbivanjima. Učenici se osobito vesele dolasku svetoga Nikole,

poklonima koje nam je i ove godine darovao poznati međunarodni

humanitarac dr. Øystein Sandtorv, sada već naš stari prijatelj i

znanac, te sve bližim božićnim blagdanima i zimskom odmoru.

Kada su došli u matičnu i područne škole, učenici su se pogostili krofnama nakon čega su uslijedile šetnje maskiranih povorka po Feričancima, Donjoj Motičini i Seoni.

Roditelji učenika 1. do 4. razreda iz Seone i Donje Motičine dočekali su veselu povorku i, kako to dolikuje našim običajima, počastili ih „jelom i pilom“.

Kada su se učenici matične škole vratili u školu, uputili su se u dvoranu gdje su održane igre pod maskama i izbor najbolje pojedinačne maske u svakom razredu te najbolje maskiranog razreda.

Titulu za najbolje maskirani razred su sasvim zasluženo odnijeli đaci prvaci u ka-tegoriji učenika od 1. do 4. razreda te 8. b u kategoriji od 5. do 8. razreda.

Nakon uručivanja nagrada najboljim maskama, dvoranu su ispunili glazba, smijeh i zabava, a najbolji je primjer za to bio ples s balonima poslije čega smo svi veselo i zadovoljno otišli svojim kućama.

Napisale: Ljubica Zeba, 7. a i Diana Mitrović, 7. b

Dana 6. veljače 2016. učenici i učitelji nižih i viših razreda su se maskirani

okupili u školi kako bi završili projekt „Maškare, ča mogu maškare!“ na kojemu su

radili cijeli prethodni tjedan.

Najbolje maskirani u

čenici

po razredima su:

1. razred: Luka Hana

ček

2. razred: Leon Petk

ov

3. razred: Martina Ju

kić

4. razred: Lana Panić

5. a razred: Franka B

enić

5. b razred: Donata B

rkić

6. a razred: Karlo Bat

rac

6. b razred: Nika Vink

ović

7. a razred: Jakov Sli

večko

7. b razred: Denis Bo

rtić

8. a razred: Patricio J

akovljević

8. b razred: Ilija Vilus

Dana 12. veljače 2016. godine u OŠ Dore Pejačević u Našicama

je održan međuopćinski Lidrano.

Na Lidranu su sudjelovali i učenici naše škole; literarci Nevio

Bijuklić, 4. razred ( Pismo anđelu ), Donata Brkić, 5. b ( Djed i ja ) i

Fabijan Brkić, 8. b ( Svijeća ); recitatori Jan Ivanović, 6. b i Helena

Mendroš, 8. a, te glumci Viktorija Ergović, 8. a, Dominik Benović, 8. b te

Fabijan Brkić koji su odglumili prizor iz drame Mire Gavrana „Traži se novi suprug“. S učenicima su bili i njihovi

mentori Marlena Šahinović, Anita Azenić i Milan Delić.

S ponosom možemo reći da su se na županijski Lidrano plasirali literarci Nevio Bijuklić, Donata Brkić i

Fabijan Brkić te naši budući oskarovci Viktorija Ergović, Dominik Benović i Fabijan Brkić. Čestitamo svim

učenicima koji su se plasirali na županijsku razinu, a osobito našem četvrtašu Neviju koji se pojavio po prvi

put i „pomeo“ konkurenciju. Bravo! Čestitamo i mentorima Marleni Šahinović i Milanu Deliću.

Čitavo je druženje na ovoj smotri proteklo u vrlo ugodnom i veselom ozračju. Organizatori su se

pobrinuli da svaki učenik ode kući sa simboličnim poklonom tako da se, i oni koji nisu prošli dalje, nisu kući

vratili praznih ruku.

Držimo palčeve našim mladim literarnim i glumačkim nadama na županijskome Lidranu koji će se

održati početkom ožujka.

Napisala: prof. Anita Azenić

Dana 3. ožujka 2016. u OŠ „Retfala“ u Osijeku održana je Žu-

panijska smotra Lidrano na kojoj su sudjelovali naši literarci Nevio

Bijuklić, Donata Brkić i Fabijan Brkić te glumci Viktorija Ergović, Do-

minik Benović i Fabijan Brkić u pratnji svojih mentora Marlene Šahi-

nović, Anite Azenić i Milana Delića.

Kako su na ovu smotru bili pozvani najbolji literarci, glumci,

recitatori i novinari u županiji, moramo reći da je konkurencija bila ogromna. Nije bilo loših literarnih i

novinarskih radova ili glumačkih družina te recitatora pa su članovi prosudbenih komisija tražili nijanse koje će

dobre uratke odijeliti od najboljih.

Naši su literarci, Nevio, Donata i Fabijan, u konkurenciji od tridesetak radova ostvarili ogroman uspjeh.

Prosudbena ih je komisija odbrala među deset najboljih u županiji od kojih će neki biti predloženi na državnu

razinu. Kada smo čuli imena svih troje naših literaraca, preplavio nas je silan ponos. Veni, vidi, vici, pomislih u

tom trenu. Nije da smo se osjećali ratnički; štoviše, bilo je vrlo ugodno i, u tom trenu, emotivno. Naravno da je

bilo i suza. Osobno sam njima popratila ime svakog našeg učenika. Dobro da nisu prozvani jedan iza drugoga;

bilo bi i poplave.

U skupnom dramsko-scenskom izrazu, od desetak glumačkih družina, naši su glumci pobrali najviše

simpatija publike. Bili su istinski dobri, zanimljivi i uigrani. Upravo su oni komisiji i publici najviše puta izmamili

osmijeh na lice, no povjerenstvo se odlučilo za nešto ozbiljnije teme poput Malog princa (Realno, tko može

protiv Maloga princa?).

Pohvaljujem sve naše učenike koji su sudjelovali na ovoj smotri za ogroman trud koji su uložili u literarne

radove i razvijanje glumačkih sposobnosti te sebe i školu predstavili u najboljem mogućem svjetlu. Škola je

ponosna što vas ima.

Na državnu razinu nismo prošli, no bez obzira na to, sretni smo svojim uspjehom jer ne događa se baš

često da tri rada jedne male škole uđu među deset najboljih u županiji! Napisala: prof. Anita Azenić

U mraku starinske kuće stoji, Sama stoji, trenutke broji. Traje i traje, i svjetlost daje. I gori. Stoji u mraku starinske kuće, Osluškuje.Tišinu čut će. Stoji u tami sasvim bijela Dok vosak kaplje s njezina tijela. Voštano tijelo topi se u mraku, plamena kosa vije se u zraku. Svoj kraj čeka na kućnome pragu, gubeći svoju životnu snagu. U mraku starinske kuće stoji, Trenutke broji i gori, gori. Svjetlost daje ... traje, traje. Izgori.

Fabijan Brkić, 8. b

Zovem se Nevio i živim u malom slavonskom

selu. Pišem ti, čuvaru moj, da ti zahvalim za sva

dobra koja činiš za mene. Ti znaš da sam ja jako

dobar, ne baš uvijek, ali uglavnom. Ono malo što nisam, to mi oprosti. Pišem ti i zato što večeras

želim da znaš koliko sam sretan, ali opet nekako i zbunjen. Naime, moj se brat vratio iz Njemačke.

Otišao je tamo jer ovdje nije imao posla i zato mu je bilo teško. Meni je bilo još teže kada je on otišao.

Ostao sam sam. Mama je često bila zabrinuta. Odlazila je u svoju sobu i vraćala se suznih očiju.

Uzalud ih je htjela skriti. Tata je bio stalno na poslu. Hvala ti anđele i na

facebooku, jer nam je olakšao muke. Brat nam je pisao, a mi smo sjedili zajedno

za stolom i čitali kako mu je. Danas sjedimo opet svi zajedno za stolom, i brat

je s nama. No, jučer dok sam s njim vježbao matematiku, pitao sam ga do kada

je tu. On se samo nasmijao, gurnuo me, onako bratski po ramenu i nastavio

objašnjavati matematiku. Mamine su mi oči sve rekle. Nešto me steglo u grlu. I

zato, anđele moj, pišem ti i molim te, čuvaj mi brata ako opet ode. Čuvaj ga tamo

kao što čuvaš i mene, ovdje, u malom slavonskom selu.

Tvoj Nevio

Nevio Bijuklić, 4. razred

Jednoga sam dana bila s

djedom u šumi, u kući prirode i

životinja. Kada sam zakoračila na

šumski tepih i pod nogama osjetila

šuškavo lišće, obuzela me neizmjerna radost. Dok smo

hodali, djed mi je objašnjavao vrste drveća i lišća. Rekao

je: „Vidiš, Donata, ovo je hrast. On je najjači i najizdržljiviji.

On je ponos naših slavonskih šuma. Ovo je bukva. Ona je

najviša i najljepša. Ovo je lišće javora. To je najveće lišće.“

Kad smo došli pod jedan kesten, napunili smo košaricu

krupnim smeđim plodovima. Djed mi je ispričao priču o

dobrom pečenju kestenja, no neću vam je reći jer je to naša

tajna.

Nikada neću zaboraviti kada smo došli do jedne

drvene lovačke čeke. Djed mi je rekao da se popnem i

pogledam oko sebe. Osvrnula sam se i ugledala prekrasan

prizor: sve ljepote šume; od raskošnih krošnja drveća,

lijepe zelene mahovine što pokriva kamenje, srna što pasu

na proplanku, malih vjeverica koje skakuću po tankim

granama drveća, pa sve do šumskog prtenog

puta koji je prekrilo zlaćano lišće. Bila sam

jako sretna što imam priliku vidjeti sve te

divote prirode i to dok uz mene stoji moj djed.

Toga više nikada neće biti. Sad, dok

stojim na groblju, iz te šume dolazi nježni

vjetar i zapliće mi kosu. Mislim da ga je djed

poslao. Kad bi opet bilo takvih dana, svijet bi

bio ljepši. Zapravo, sve bi bilo na svome

mjestu. Volim svoga djeda iako više nije tu.

On je moj hrast.

Donata Brkić, 5. b

I U MOM SELU VUKOVAR SVIJETLI

Dana 19. studenog 2015. su se pred školom u popodnevnim satima okupili učenici nižih razreda i predstavnici viših razreda te učiteljice i učitelji kako bi odali počast žrtvama pada Vukovara.

Na ovaj su tužan dan svi razredi kupili lampione. Po dolasku pred školu u popodnevnim satima, učenici su lampione oblikovali u srce, zapalili ih, a zatim su minutom šutnje i molitvom odali počast žrtvama pada Vukovara.

Učenici nižih razreda su pročitali svoje sastave posvećene žrtvama, a nakon toga smo se svi tužno uputili svojim kućama.

Napisale: Ljubica Zeba, 7. a i Diana Mitrović, 7. b

Projekt UNICEF-a „Škole za Afriku“

Sva djeca u svijetu imaju ista prava. Svako dijete u sebi krije brojne talente i neotkrivene potencijale. Obrazovanje treba u potpunosti razvijati osobnost i talente svakog djeteta...

(Konvencija o pravima djeteta, članak 29.)

Hrvatska kao članica međunarodne zajednice preuzima odgovornost pomagati siromašnim zemljama te zemljama pogođenim

ratom i prirodnim katastrofama. Naša se domovina 2008. godine uz podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta pridružila

zajednici od 24 zemlje svijeta koje pomažu djeci Afrike.

Učenici naše škole sudjelovanjem u projektu preuzimaju aktivnu ulogu u stvaranju boljih uvjeta za odrastanje i život djece u

Africi.

Cilj projekta:

Promicati humanitarni rad među učenicima naše škole i razvijati osjećaj

solidarnosti s potrebitima u izgradnji boljeg i

pravednijeg svijeta različitih kultura i civilizacija.

Sudjelovanjem u prikupljanju sredstava za djecu na području BURKINE

FASO, djecu učimo koliko je obrazovanje važno za njihov život. Pomažemo

im da više cijene to što imaju - dobre i dostupne škole, vrtiće, kvalitetne

učitelje i odgajatelje te primjerene uvjete za učenje i igru. Razvijamo kod djece

vrijednosti kao što su: uvažavanje različitosti, odgovornost, pravednost i solidarnost.

Potičemo njihov osjećaj pouzdanja u vlastite mogućnosti i ponosa zbog doprinosa stva-

ranju boljeg svijeta.

Realizacijom planiranih aktivnosti u vidu edukativnih radionica na satima razrednog odjela,

prodajom blagdanskih ukrasa i kolača, prikupljenim sredstvima tijekom studenog i prosinca omogućili

smo:

školovanje dvoje djece u jednoj godini (knjige, bilježnice, materijali, školske uniforme i trošak poučavanja)

nabavku tri školske klupe

Mladi su knjižničari i kreativni poduzetnici organizirali i proveli dvije humanitarne akcije 29. studenog i

13. prosinca ispred Župne crkve u Feričancima. Zahvaljujemo svim učenicima, roditeljima, župniku, učiteljima i

mještanima koji su podržali našu akciju.

Učenici će, aktivno sudjelujući u predviđenim aktivnostima, jačati kompetencije komunikacije, upoznavat će i

širiti znanja o socijalnim i građanskim pravima i dužnostima te osvještavanjem razvijati vlastitu kulturološku dimenziju.

Napisale: pedagoginja Mirjana Bilić, koordinator projekta

i Sanela Grepo, voditelj skupine knjižničara

Hrabrost je odabrati nenasilje.

Dan ružičastih majica smo obilježili u srijedu 24. veljače 2016.

pod geslom – Misli ružičasto –Hrabrost je odabrati nenasilje. Taj smo dan

svi mislili i obukli ružičasto kao znak podrške protiv nasilja.

Dan prevencije vršnjačkog

nasilja ili Pink Shirt Day u svijetu

se obilježava dugi niz godina. Žrtva

je nasilja bio učenik koji je na prvi

dan škole došao u ružičastoj

majici.

Ružičasta je majica postala

simbol borbe protiv

vršnjačkog nasilja.

Djeca i mladi nasilje

ponekad smatraju „samo malo

grubljom igrom“. Nasilje nije

igra jer igra potiče razvoj

pojedinca, dok nasilje otežava

i usporava psihički i tjelesni

razvoj.

I riječi bole, zar ne!?

Vrijeđati, omalovažavati,

ogovarati, zanemarivati,

zabranjivati ili prijetiti često

„boli“ i više negoli šamarati,

čupati ili udarati.

Biti drukčiji može biti bogatstvo, ali nikako razlog za omalovažavanje i izrugivanje!

Na satima razrednog odjela su se provodile radionice socijalnih

vještina i kvalitetne komunikacije, nenasilnog rješavanja konflikata i

problema, osmišljavale se poruke protiv nasilja, dijelili zagrljaji

podrške i stvaralo pozitivno školsko ozračje.

Učenici su svoju kreativnost pokazali u samostalnom kreiranju ružičas-

tih majica i pisanju poruka u smislu podrške borbe protiv nasilja.

Napisala:

pedagoginja

škole

Mirjana Bilić

Foto album naših z

agrljaja s poruko

m:

Zagrli za 30 milij

una ljudi u Europi

koji boluju

od rijetkih bolest

i…

Zagrli za njihovu

hrabrost...

Zagrli za sve one k

oji skrbe o njima.

..

Zagrli za njihovu

prepoznatost u su

stavu...

Zagrli za važnost

rane dijagnoze...

Zagrli da pokažeš

da ti je stalo...

Govori da nam je s

talo!

U Hrvatskoj više od 250 tisuća osoba boluje od neke rijetke bolesti. Oboljeli od rijetkih bolesti osobito su izolirani i ranjivi te isključeni iz društva koje ih ne razumije i stigmatizira, povrh svih drugih tegoba s kojima se moraju nositi uslijed svoje bolesti.

Hrvatski je savez za rijetke bolesti u nedjelju 21. veljače

započeo međunarodnu inicijativu „Zagrli za Guinness, zagrli za rijetke“, kojom će pokušati oboriti svjetski rekord u broju prikupljenih fotografija zagrljaja i tako kreirati najveći „online“ album fotografija na svijetu.

Dio je ove priče postala i naša škola. U razdoblju od 21. do 26

veljače smo zagrljajima obilježili Međunarodni dan rijetkih bolesti.

Učenici i učitelji naše škole su se priključili kampanji „Zagrli za rijetke bolesti“ s ciljem pokušaja obaranja Guinnessovog rekorda u kategoriji najvećeg „online“ foto albuma zagrljaja te popularizacije i informiranja o rijetkim bolestima.

Napisala: pedagoginja Mirjana Bilić

S

Sveti Nik

ola dobru

djecu vo

li.

Svako ga

dijete za

darove

moli.

U jednoj

će noći č

itav svije

t proći

i djetetu

svakom

pod pro

zor doći.

Djeca se

sada na

jviše trud

e

da zloče

sti kram

pus što

dalje bud

e.

Josip Šu

ndalić, 5

. b

Bijeli se dol, bijeli se brijeg,

cijelom je zemljom zavladao snijeg.

Osmijeh na licu djece vlada, ali uvijek netko na sanjkama strada.

Gle, što to na nebu leti i na naše krovove sleti?

To je Djed Božićnjak pravi, svima lijepe donosi stvari.

Matija Batrac, 5. a

Tiho na prstima stiže

kao dijete kada se kliže.

Pahuljice polako padaju i cijelim selom brzo zavladaju.

Jelku veselo ukrašavamo

i slasnu večeru pripremamo.

S kutija prašina pada. Kuća je puna rada.

Bake kolače rade dok se djeca slade.

Paula Bijuklić, 7. a

Kad pomislim na Božić,

prvo pomislim na radost i sreću i dane koje nikad zaboravit neću.

Svud oko nas lampice svijetle; ugođaj pravi za svako dijete.

Tebi Isuse, svi se radujemo

i tvoje rođenje uvijek slavimo.

Molim te dođi u moj dom, čuvaj me i štiti na putu mom.

Ljubica Zeba, 7. a

U mojem je selu puno pahuljica napadalo, a jutro, bijelo od snijega, brzo je svanulo.

Kao da je netko bijeli tepih stavio

i kao da ga je od bijele vune napravio.

Dan prije Božića dječaci se bude da rano razvesele dobre ljude.

Na Božić ćemo poklone dobiti,

a poslije se u crkvu idemo moliti.

Nova će godina poslije Božića doći, a stara će nam brzo proći.

Krešimir Vrbanac, 5. b

Oj, jeziče, pj

esniče stari,

ne daj da te novo doba

kvari.

Simbolu dom

ovine naše,

tebe nam preci ostaviše.

O tebi su mn

ogi pjesme skla-

dali,

za tebe su mnogi padali.

Kroz stoljeća

i hladne zime,

u tebi spava hrvatsko im

e!

Franka Benić, 5. a

Još u utrobi majke,

prije nego ugledaš ovaj s

vijet,

čuješ zvukove razne,

ali raspoznaješ jedan jez

ik svet.

To je moj m

aterinji jezik

koji se poput sjemenki ra

sprši

i padne na plodno tlo,

kako bi more, planine, š

ume i obale znale

da je sve to hrvatsko.

Hvala ti hrva

tski jeziče

što si mi svoju dušu dao.

Čim sam se rodio,

ljepotu sam tvoju upozn

ao.

Stipe Bužonja, 5. a

Dok djeca na Badnjak kite bor,

u crkvi pjeva anđeoski zbor.

Prije Božića palimo svijeće,

a djeca veselo skakuću od sreće.

Na Božić pada snijeg,

prekriven je cijeli brijeg.

Božić sve je bliže,

a poslije Nova godina stiže.

Maja Žigić, 5. a

https://www.facebook.com/paula.bijuklic

Da na Božić budeš sretan, nije ti potrebno putovanje „iz snova“ ni blagdanski

jelovnik. Ni jedno se prazno srce neće ispuniti srećom trošenjem mnogo novca na skupe

darove.

Da na Božić budeš sretan, treba ti svjetlo i toplina. Možda ne osjećaš ništa, možda

si još uvijek vezan za previše materijalnih stvari. Treba ti svjetlo u srcu da vidiš smisao

svojega života i treba ti toplina dragih ljudi koji te vole.

Želim ti ovih dana mnogo svjetla u srcu da u mraku oko sebe možeš upaliti nekoliko

zvijezda i mnogo topline u tebi da izvedeš ljude iz hladnoće.

Stipe Bužonja, 5. a

Sveti Nikola s darovima dolazi,

a praznih ruku odlazi.

Krampus za njim na put kreće,

a sveti Nikola nosi velike vreće.

Tko je dobar bio,

mogao je poželjeti što je htio.

Zločesta djeca neće ništa dobiti,

a za lijepe poklone će se moliti.

Svetog Nikolu jedva čekamo,

a čizmice male i velike četkamo.

Sveti će Nikola kroz snijeg prolaziti,

a krampus za njim ne mora ni dolaziti.

Krešimir Vrbanac, 5. bKrešimir Vrbanac, 5. bKrešimir Vrbanac, 5. b

Božić je za mene najdraži blagdan i

najljepše razdoblje u godini. To je razdoblje

ljubavi, sreće, mira i veselja kada je obitelj na

okupu i kada se svi zajedno radujemo.

Na Badnjak je najzanimljivije. Radosti

tada nema kraja. Kućom se šire ugodni mirisi

kolača koje priprema moja mama. Unosimo u

kuću jelku koja zauzima posebno mjesto. Cijela

je obitelj uključena u kićenje i ukrašavanje. Dok

ukrašavamo jelku, ugođaj upotpunjuju božićne

pjesme. Sve svijetli i bliješti od šarenih lampica,

a naša su srca ispunjena srećom i iščekivanjem

dolaska malog Isusa. Najsvečaniji je trenutak

odlazak na ponoćku i susret s malim novorođenim

Isusom. Nakon ponoćke se vraćamo kući

ispunjeni. Radujemo se dobro pripremljenom

odojku koji nam nakon posta dobro godi.

Na sam Božić pripremamo svečani stol.

Sestra i ja se najviše veselimo poklonima. Prosla-

va Božića se nastavlja kada dolazi rodbina. Ra-

zmjenjujemo poklone i čestitamo jedni drugima

Božić.

Mihael Ranogajec, 5. b

-Koliko ste godina radili u ovoj školi? 23 godine.

-Kakvi su bili vaši učenici? Meni su učenici bili poput prijatelja.

Uvijek sam našla način da ih motiviram i da budu zainteresirani za

rad.

-Kakvi ste vi bili prema njima? Blaga, mislim da im nisam bila

stroga.

-Pamtite li neku generaciju koja vam je bila posebna? Ne mogu

izdvojiti ni jednu generaciju posebno, ali u svakoj je bilo učenika

koji su bili kreativni i likovno nadareni.

-Što vam se najviše sviđalo u ovom poslu? Rad s djecom.

-Možete li izdvojiti najljepši trenutak u poslu? Posebno sam bila

sretna kad su učenički radovi bili na državnom natjecanju.

-Čime ćete se baviti u mirovini? Slikanjem, cvjećarstvom, pomagat

ću kulturnom društvu u Podgoraču, poviješću umjetnosti

-Koji su vaši hobiji? Slikanje, šivanje, cvjećarstvo..

-Imate li želju negdje putovati? Gdje? Nisam bila u Parizu, to mi je

želja.

-Koje je vaše najdraže jelo/piće? Jelo od povrća, sok od jabuke.

-Koje su vaše vrline i mane? Vrlo lako uspostavljam komunikaciju

s drugim ljudima. Poštujem tuđe mišljenje. Previše sam tolerantna

na nepravdu.

-Koje osobine ne volite kod drugih ljudi? Ne volim svađu i

međusobno nepoštivanje.

-Volite li životinje? Da.

-Imate li kućnog ljubimca? Da, imam četiri mačke. Micko, Mala,

Sivka i Tiha.

-Jeste li što skupljali? Nisam od dječjih dana, a tada sam skupljala

keramičke figurice i knjige.

-Najdraže godišnje doba? Proljeće.

-Koja vam je najdraža boja? Zelena.

-Koju vrstu glazbe slušate? Zabavnu glazbu, domaću i stranu.

-Koja vam je najdraža knjiga? Najdraži pisac? Cvijet sa raskršća,

Antun Gustav Matoš.

-Najdraži film? Žanr? Povijesni filmovi, El Cide.

-Je li vam žao što odlazite? Ne, nije.

-Što biste poručili učenicima; komentar za kraj? Da malo budu

samostalniji u radu i da se ne oslanjaju samo na internet.

Napisale:

Ljubica Zeba, 7.a, Barbara Jukić, 7.a, Tena Grekša, 7.a

U zasluženu je mirovinu krajem prošle školske godine

otišla naša uvijek vedra i nasmijana učiteljica Likovne kulture Mirjana Potnar s kojom smo napravili intervju te doznali zanimljive pojedinosti.

Gospođa Mirjana Potnar je rođena u Razbojištu 1950.

godine gdje provodi djetinjstvo. Osnovnu je školu pohađala u rodnome mjestu i u Podgoraču, a potom opću gimnaziju u Našicama. Višu Pedagošku školu je polazila u Beogradu. -Jeste li voljeli ići u školu? Da, jako. Zbog druženja s drugom

djecom i stjecanja novih znanja.

-Kakva ste učenica bili? S koliko ste prolazili? Bila sam odlična

učenica. Prolazila sam s odličnim uspjehom, svi razredi 5.0.

-Koji vam je predmet bio najdraži tijekom školovanja? Likovni i

Hrvatski.

-Koji predmet niste voljeli ili vam je bio najteži? Sve sam

predmete voljela, ništa mi nije bilo teško.

-Čime ste se bavili u mladosti? Pisanjem pjesama i proznih

sastava, slikanjem, njegovanjem cvijeća

-Kako su počeli vaši prvi radni dani? Prije diplome u Podgoraču

sam predavala Glazbenu kulturu, a u struci mi je prvo radno

mjesto bilo u Laslovu. Ustajala sam ranom zorom kako bih stigla na

posao.

-Zašto ste odlučili postati učiteljica? To je bilo igrom slučaja, a

uzor su mi bili moji nastavnici koji su probudili u meni volju da

postanem i ja nastavnica.

Došao Mujo u tvrtku u kojoj se nedavno zaposlio te mu šef reče:

“Prvo pravilo kod nas je da obrišete noge na otiraču pred ulazom. Jeste li to

uradili?”

A Mujo će:

“Da, uradio sam.”

A šef ce na to:

”Drugo pravilo kod nas je da govorite istinu. Pred ulazom nema otirača za noge!”

Dolazi sin sav sretan iz škole i otac ga pita što je tako sretan. Sin: "Danas sam jedini odgovorio na učiteljičino pitanje." Otac: "Bravo sine, a koje je pitanje bilo?" Sin: "Tko je razbio PROZOR?"

Razgovaraju dva štrebera.

"Čuj, starci su mi otputovali, imam praznu kuću."

"Blago tebi, možeš učiti naglas."

Mali Ivica prvi put sjedi u publici i sluša operu.

- "Mama, tko je onaj koji maše štapom?"

- "Dirigent."

- "A zašto prijeti onoj teti?"

- "Ma ne prijeti joj!"

- "A zašto onda ona vrišti?"

Došao Ivičin tata na informacije i kaže njemu nastavnica:

"Vaš sin je cijeli test prepisao od najbolje

učenice u razredu!"

Pita nju tata:

"A kako znate da je Ivica od nje prepisao test,

a ne ona od njega?"

"Znam tako što su im prva tri odgovora jednaka, a u

četvrtom je ona napisala ne znam, a Ivica je napisao ni ja!"

Učitelj vjeronauka pita mališane u školi:

"Perice, čitaš li ti molitvu prije ručka?"

"Nema potrebe, moja mama odlično kuha."

Objašnjava informatičar gim

nazijalcu kako

osvježiti stranicu preko web-

preglednika :

Informatičar : “Kada učitaš

web-stranicu da bi je

osvježio, stisni f5 na tipkovn

ici.”

Gimnazijalac : “Prvo f pa on

da 5?”

Neka je žena brzo vozila i zaustavi je policajac.

"Vaše dokumente, molim!"

"Nemojte me kazniti, ja sam profesorica!"

"Eh, dugo sam ovo čekao. Sad ćete fino napisati 1000 puta

NIKAD VIŠE NEĆU BRZO VOZITI..."

Ode plavuša na led i napravi rupu u ledu kako bi pecala.

Kako počne pecati, tako začuje glas s visine:

“Ovdje nema riba!” Plavuša uopće ne trzne, ali se glas začuje još jednom:

“Ovdje nema riba!” Ogleda se ona oko sebe, ali ne vidi nikoga i nastavi pecati.

Nakon kratkog vremena opet začuje glas: “Ovdje nema ribe!”

Uzdigne ona pogled i upita stidljivo: “Bože, jesi li to ti?”

“Ne, ja sam spiker Ledene dvorane Doma sportova!!!”

Bijuklić, Nevio

Brajko, Tajana

Ćapin, Antonela

Hanaček, Stjepa

n

Kušenić, Deni

Mendroš, Dino

Panić, Lana

Ptiček, Nika

Rodić, Ivan

Stanković, Mate

j

Volenik, Tomislav

Zvekan, Darijan

Anđelić, Lucijan

Batrac, Adrijan

Batrac, Leo

Boljkovac,

Domagoj

Kanis, Marija

Kohutek, Dinko

Kohutek, Maja

Mikičić, Adam

Mikičić, Dominik

Mikičić, Paula

Slivečko, Rajna

Vrabac, Marko

Glavati, Marija

Jakobek, Lea

Kljajić, Josipa

Špoljarić, Anama

rija

Tomac, Adrijan

Tomac, Mirna

Anđelić, Lucijan

Batrac, Adrijan

Batrac, Leo

Boljkovac,

Domagoj

Kanis, Marija

Kohutek, Dinko

Kohutek, Maja

Mikičić, Adam

Mikičić, Dominik

Mikičić, Paula

Slivečko, Rajna

Vrabac, Marko

Anđelić, Toni

Batrac, Antonio

Bijuklić, Sara

Čiš, Marijan

Ergović, Viktorija

Grgošević, Mateja

Jakovljević, Patricio

Kohutek, Filip

Kolarić, Barbara

Kolarić, Luka

Kunac, Marina

Maligec, Marija

Manović, Josipa

Mendroš, Helena

Peršić, Marko

Pilanović, Marko

Stjepanović, Matija

Šerčić, Saša

Štefančić, Josip

Šubara, Davor

Varga, Dajana

Vidaković, Antonia

Vidaković, Dominik

Benić, Ivona

Benović, Dominik

Brkić, Fabijan

Buha, Glorija

Boltadžija, Maja

Golubović, Barbara

Jakobek, Nives

Kljajić, Klaudija

Knežević, Dario

Knežević, Zrinka

Kovačević, Marija

Miđić, Anamarija

Mihaljević, Marija

Nikodem, Josip

Juraj

Putniković, Renato

Salaj, Ivana

Šipoš, Ivan

Vidaković, Petar

Vilus, Ilija

Vrabac, Tena

Zdjelarević, Ivan

Zvekan, Leonardo