ProložacGODINA XXXVI. BROJ 1 (91) VelIkA GOspA 2017.

ISSN: 1330-755X

1

Župnikova riječ

Dragi Proložani u župi, Domovini i u svijetu!

Radujem se što vam prigodom blag-dana Velike Gospe mogu pružiti u ruke naš župski list Proložac. Neka vas vijesti iz naše zajednice nađu u dobru zdravlju i raspolože-nju i neka vam donesu malo svježine u ovoj

ljetnoj vrućini. Mir i blagoslov Božji neka vas prati u vašem životu i radu.

Upravo o blagdanu Velike Gospe do-življavamo osobito zajedništvo u našoj župi. Istina, Božić i žive Božićne jaslice te Uskrs su veliki događaji naše vjere. No, blagdan Velike Gospe je opet nešto posebna za nas Proloža-ne. Doživljavamo se kao velika obitelj, bilo kao društvena zajednica bilo kao zajednica vjere. To je dan naše općine, dan svih nas Proložana. Radujemo se susretu s rodbinom i prijateljima, s gostima i hodočasnicima izbliza i daleka. Svima radosno otvaramo srce i dom i kličemo dobro došli u Proložac, najljepše mjesto u Imotskoj krajini, dobro došli u Gospino svetište na Vrljici.

Blagdan Velike Gospe je prigoda kad se doživljavamo kao zajednica vjernika, jer tko vjeruje nije sam. Postoji zajedništvo svih nas koji vjerujemo u koje smo pristupili po krštenju. Kad vjerujemo nismo sami, jer smo u društvu sa svima koji ispovijedaju istu vjeru u Boga. A naš Bog nas poznaje, našim imenom zove, brine se za nas, raduje se svakom susretu s nama. On nas beskrajno ljubi, njegova dobrota nas ozdravlja, a istina oslobađa. Zato imajmo hrabrosti približiti se Bogu i doživjeti radost zajedništva, jer kad vjerujemo nismo sami u igri života. Bog je s nama, a naš život u njegovoj ruci dobiva smisao. Bez Boga smo kao lađa bez jedara. Ne možemo pravo ni misliti, ni rasuđivati, a kamo li morem života ploviti.

GODINA XXXVI. BROJ 1 (91) VelIkA GOspA 2017.

Prolo@ac

2

To zajedništvo u vjeri dolazi do izražaja upravo na blagdan Velike Gospe koji svečano slavimo u našoj Zelenoj katedrali. Tu osjeća-mo kao da komadić neba ulazi u naš svijet i život, u naš duh i srce. Vjera u Boga i odanost Gospi su sastavni dio našega življenja. I to ne samo o blagdana Marijina uznesenja u nebesku slavu, nego i u ovo vrijeme odmora. Kod Boga možemo ići na odmor, odmoriti se od svega što nam život otežava. Radost, opuštenost, obitelj, prijatelji sve to doživlja-vamo kod naše Gospe na Vrljici.

A naša Gospa okuplja nas oko sebe kao brižna majka raspršenu djecu. Kao što je donijela svijetu Krista, tako i nas želi privući Bogu. Puna majčinske brige i nama poručuje: Nemojte se kolebati, pouzdajte se u moga Sina Isusa. Što god vam rekne, učinite! (Iv 2, 4). On je Put, Istina i Život, vaš put u život, jedini put k Bogu. Blagdan Velike Gospe je blagdan radosti i nade za sve nas, jer majka je proslavljena. Njezin blagdan je podrška našoj vjeri i nadi u uskrsnuće. Ono što je ona doživjela, doživjet ćemo svi mi koji

slušamo Božju riječ i vršimo njegovu volju. Sudbina majke, sudbina je djece.

Marijino uznesenje u nebesku slavu je otajstvo radosti i nade za sve nas. Navještaj je konačnog spasenja koje se ostvaruje po Kristovu uskrsnuću na kojem ona sudjeluje kao prva od otkupljenih. Gospin blagdan podsjeća nas da smo uključeni u povijest spasenja, da je naš Bog, Bog živih i da je njegova slava naše spasenje. U Mariji, dušom i tijelom uznesenoj u nebesku slavu, slavimo ispunjenje uskrsnoga otajstva. Njezino uzne-senje je navještaj naše budućnosti, da ćemo i mi biti uz Isusa u radosti Božjoj. Podsjeća nas da moć Kristova uskrsnuća čini da mo-gnemo živjeti novim životom unoseći svjetlo dobra u tamu zla u svijetu.

S tim mislima svim čitateljima našega župskog lista želim blagoslovljen blagdan Velike Gospe, ugodan odmor uz Božji blago-slov i Marijin zagovor, naše Gospe na Vrljici.

Vaši fra Ivan, s. Terezina i župnik fra Vinko

Prolo@ac

3

Esej o Gospi

Marija je jedinstveno stvorenje u Božjoj i ljudskoj povijesti. Najpoznatija je od svih žena, najčešće

uprizorena u umjetnosti, najviše opjevana u književnosti, najviše hvaljena i zazivana u molitvi. Njoj

su podignuti brojni oltari, sagrađene mnoge crkve i veličanstvene katedrale. O neopisivoj ljepoti Blažene

među ženama zbore puci svih vremena i naroda, zazivaju je za pomoć i zaštitu…

Iako nije na provom mjestu u našoj vjeri, Gospi iskazujemo osobitu čast i štovanje. Pitamo se zašto nam je Gospa tako mila i draga? U čemu je njezina tajna? Marija iz Nazareta, Isusova majka kaže za sebe da je službenica Gospodnja, a mi je zovemo Gospa, Velika Gospa. Zašto je ta skromna žena toliko privlačna, zbog čega joj se mno-gi utječemo, njezin zagovor molimo, pred njezinom prilikom svijeću palimo, u njezina svetišta hodočastimo? U ovom eseju poku-šat ću odgovoriti barem na neka od tih pita-nja. Slijedimo svetu Mariju kroz kršćansku povijest, motrimo njezinu ulogu u povijesti spasenja i u životu nas kršćana.

Svetopisamski temelji

Sveto pismo je prilično suzdržano kad je riječ o Isusovoj majci Mariji. Tomu se nije čuditi jer je Evanđelje radosna vijest Isusa Krista, a ne njegove majke. U njemu se Marija uvijek spominje u vezi s Isusom. Njezin lik i poslanje zauvijek su obilježeni činjenicom da je Isusova Majka. Govor o Mariji dio je Isusove povijesti, dio evanđeoskoga navje-štaja. Činjenica da je Isusova majka temelj je njezine važnosti i našeg poštovanja.

Od žene bi rođen

Najstariji Marijin spomen nalazi se u poslanici sv. Pavla apostola «Kad dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina,

Prolo@ac

4

od žena rođena, Zakonu podložna» (Gal 4,4). Sin Božji postaje Sinom čovječjim, začet po Duhu Svetomu, rođen od Djevice Marije. Pavao, obraćenik uskrsloga Krista, ne zanima se za Isusov zemaljski život ni za njegovu Majku. Ta činjenica ga ne priječi da ustvrdi, da je jedna žena, u ovom slučaju naša Gospa, majka Sina Božjega.

Sin Marijin

Markovo Evanđelje naziva Isusa „sinom Marijinim“ (Mk 6,3) i spominje zategnute odnose između njega i njegove rodbine. Isus naglašava prednost veza duha nad rodbinskim vezama. Njegova majka, braća i sestre su oni koji slušaju Božju riječ i vrše njegovu volju. Iz drugih evanđeoskih izvješća doznajemo da je i Marija upravo to činila.

Evo, Djevica će začeti

Pisac Matejeva Evanđelja u svom opisu Isusova djetinjstva stavlja davidovca Josipa u središte svoga izvješća. Marija je skromna

djevojka, djevica iz Izajina proroštva koja «će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel – što znači: S nama Bog!» (Mt 1,23). Svjesno i odgovorno sudjeluje u Božjem djelu spasenja. Dijete koje je začela nije ljudsko djelo, nego djelo Duha Svetoga. Njegovo čudesno začeće i rođenje od Marije potvrda je Isusova božanskog sinovstva.

Blažena jer povjerova

Evanđelje po Luki naglašava Marijin jedinstven poziv u povijesti spasenja. Bog je izabire i obdaruje. Milosti je puna (Lk 1,28), blažena jer vjeruje i napreduje u toj vjeri. Mlada djevojka iz Nazareta prihvaća Božju ponudu i omogućuje Bogu da pristupi u naš svijet. „Raduj se, Marijo,“ navještaj je mesijanske radosti kćeri Sionskoj zbog Božje nazočnosti. Sve što se dogodilo u vezi s Isusovim rođenjem, Marija čuva u svom srcu i o tomu razmišlja. Majka je i sljedbenica svoga Sina, sluša riječ Božju i o njoj razmišlja.

Prolo@ac

5

Evo ti Majke

Četvrto Evanđelje spominje Mariju na početku i na kraju Isusova mesijanskog dje-lovanja. Zagonetno oslovljena od svoga Sina kao „žena“ u Kani (Iv 2,4) i na Kalvariji, ona vrši majčinsku ulogu spram svih koji vjeruju u Krista. Znakovito je prisutna kao „žena“ (Iv 19,26) u središnjem događaju Kristove muke i smrti, tj. kad je došao njegov „čas“. On je povjerava za majku „ljubljenom učeniku“ i dosljedno svim svojim sljedbenicima. Zago-netna „žena“ iz knjige Otkrivenja (Otk 12,1) slika je odabranoga naroda i Crkve, novoga naroda Božjega i Mesijine Majke koja je pralik Crkve i njezina majčinstva. U zajedništvu je i molitvi uz prvotnu Crkvu u iščekivanju dolaska Duha Svetoga (Dj 1,14).

Jedinstvena u povijesti spasenja

Na temelju tih novozavjetnih svjedočan-stava Marija zauzima jedinstveno mjesto u povijesti spasenja. Što je o njoj u Evanđelju zapisano ne može se shvatiti kao životopis,

nego izvješće u vezi s Kristom. I svaki govor o Mariji polazi od Krista. Mariju se može shvatiti jedino iz Kristova zrenika, ukoliko je njegova majka i u službi njegova djela otkupljenja.

Suzdržanost novozavjetnih svjedočan-stava ne umanjuje važnost Gospine uloge za našu vjeru i duhovnost. Bez nje se Božje utjelovljenje a time i naše otkupljenje ne bi dogodilo. U svom životu doživljava, na je-dinstven način, temeljni stav vjere. Pokazuje nam kako Bog djeluje, kad mu se povjerimo.

Rano kršćanstvo o Mariji

Prvi kršćani žele što više doznati o Isusu iz Nazareta: odakle je, gdje se rodio i odrastao, tko mu je majka? Tako počinje zanimanje za Mariju. Što Evanđelja ne spo-minju, to popunjavaju apokrifni spisi koji detaljno opisuju Marijin život. Ranokršćanski pisci primjenjuju biblijske simbole na Isusovu majku. Za njih je Marija kao Noeva lađa, Ja-kovljeve ljestve, kovčeg zavjetni, brdo Sion. Božje je prebivalište među ljudima, dostojno

Prolo@ac

6

mjesto u koji Bog može pristupiti i boraviti među svojim narodom.

Zanimanje za Isusovu majku potječe od naroda. Vjeru i osjećanje kršćana Crkva pre-tače u pravorijeke. Kad proglašava istinom vjere da je Isus jednake biti s Bogom, to ima i posljedica za Mariju od koje je rođen čovjek koji je u isto vrijeme Bog i čovjek. Marija je Bogorodica. Naziv Bogorodice u službi je prave vjere u jedinstvo Kristove osobe. Isus je rođen od Oca po božanstvu, radi nas i radi našega spasenja, od Marije Djevice Bogo-rodice po čovještvu. Nakon sabora u Efezu počinju su graditi crkve posvećene Gospi u kojima se slave njezini blagdani. U slijedećim stoljećima, slijedeći vjeru kršćanskog puka, Crkva potvrđuje da je Isusova majka sveto i djevičanski živjela, na jedinstven način ot-kupljenja, slobodna od iskonskoga grijeha i na kraju života uznesena u nebesku slavu. Marijino majčinstvo potvrđuje: Sin Božji postaje Sinom čovječjim, sinom jedne žene. Bog se pojavljuje s novim licem, Bog koji ima ljudsku majku.

Srednjovjekovlje o Mariji

U srednjem vijeku Gospa je nazočna u vjeri i kulturi, glazbi i literaturi, graditeljstvu i umjetnosti. Osvaja vrijeme i ulazi u liturgiju, zauzima prostor te podiže crkve, pridobiva vjernička srca i stupa u družbe i bratovštine. Srednjovjekovno bogoslovlje razmišljanje o Gospi prenosi od otajstva utjelovljenja pre-ma otajstvu otkupljenja. Polazi od Krista te Marijin lik i ulogu tumači u svjetlu Otkupitelja svijeta i čovjeka. Gospa je odsjev Isusova otajstva, uzor idealna kršćanina, čudotvorna i milosrdna, bliska i draga, sveta i moćna. Pod njezinu zaštitu stavljaju se pokreti i udruge, pojedinci i narodi. Njoj u čast na-staju pohvale, izriču se govori, sabiru zbirke čudesa, prave ikonografski likovi. Slave je po čitavomu svijetu kao moćnu majku i po-srednicu, znak nade, putokaz prema boljoj budućnosti.

U srednjem vijeku susrećemo svu njež-nost osjećaja kojima se kršćani povjeravaju Isusovoj majci. Dante Alighieri stavlja u usta Bernarda iz Clairvauxa divnu molitvu:

Prolo@ac

7

Djevice Majko, kćeri svoga Sina, najponi-zniji i najuzvišeniji stvore, čvrsti putokaze k vječnoj domovini… Za blaženike u nebu žarki si oganj ljubavi, za vjernike na zemlji nepresušan zdenac nade.

I hrvatski pjesnici veličaju Marijine krjeposti, uzdižu njezine zasluge i duhovnu ljepotu. Dubrovački pjesnik Nikola Nalješko-vić, stihotvorac iz doba hrvatske renesanse nadahnjuje se na stihovima besmrtnog Dantea: »O Majko Djevice, o kćeri od Sina, o slavna Kraljice, od nebes’ jedina, svake milosti studenac ti jesi, svakom te krepo-sti višnji Bog uresi; ti rodi onoga koji te satvori, čovjeka i Boga ki nam raj otvori.«

Moderno doba o Gospi

U 16. stoljeću protestanti ustaju protiv pretjerane marijanske pobožnosti kod katoli-ka. U ono vrijeme biti katolik značilo je štova-ti Gospu. Vrhunac toga štovanja je barokno razdoblje. Marija je iznad svih svetaca. Od nje vjernici očekuju čudesa i svaku mogu-ću pomoć. Krunica je glavni oblik Gospina štovanja koje Boga i svece ostavlja u sjeni.

U tom razdoblju žive marijanske po-božnosti širi se uvjerenje da sve milosti od

Boga dolaze preko Marijinih ruku. Promiče se učenje o općem Gospinu posredništvu, ističu se njezina čudesa. To razdoblje traje od proglašenja dogme Marijina Bezgrešnog začeća (1854.) do dogme Uznesenja Marijina (1950.). Katolički puk s oduševljenjem su-djeluje u marijanskim veleslavljima. Nastaju novi Gospini blagdani, grade se nove crkve, priređuju hodočašća u marijanska svetišta, nacionalni i međunarodni marijanski kongre-si. To razdoblje u povijesti Katoličke Crkve zove se marijansko doba ili Gospino stolje-će. Posebnu ulogu u promidžbi te pobožnosti u to doba igraju marijanska ukazanja.

Sabor o Gospi

U skladu s biblijskim, svetootačkim, liturgijskim i ekumenskim pokretom Drugi vatikanski sabor izrađuje osobit tekst o Gospi i donosi odlučujuće promjene na području mariološke znanosti i marijanske pobožno-sti. Govor o Majci Isusovoj Sabor smješta u Dogmatsku uredbu o Crkvi, unutar govora o otajstvu Krista i Crkve. Poslije sabora u jeku slabljenja marijanske pobožnosti Pavao VI objavljuje pobudnicu o Štovanju Marije. U Gospi se časti prije svega Božje spasenjsko

Prolo@ac

8

djelovanje. Marija upućuje vjernike za isprav-no štovanje Krista. Kad častimo Mariju, onda častimo njezina Stvoritelja i Otkupitelja.

Čast, hvala i slava, divljenje i veličanje pripadaju jedino Bogu. Gospu častimo osobitim poštovanjem, jer je puna Božje milosti, osoba Bogu draga, jer je Isusova majka, pralik predanja u volju Božju, uzor vjere, nade i ljubavi. Častimo je zbog njezina bogomajčinstva i osobite uloge u djelu spa-senja. Njezine slike podsjećaju nas na čežnju za drugim životom, a njezina ljepota privlači nas Božjoj istini.

Marija u životu kršćana

Jučer i danas Gospa je primjer i pralik vjere i pouzdanja u Boga. Po svojoj vjeri i po-uzdanju u Božja obećanja uzor je svima koji s vjerom i nadom pristupaju Božjem otajstvu. Slijedeći primjer Blažene koja povjerova, postajemo članovi Isusove duhovne obitelji koja sluša Riječ Božju i provodi je djelo, postajemo njegovom braćom i sestrama. U Gospi prepoznajemo uzor vjere. Ugledajući se u nju povezujemo vjeru sa životom, stu-pamo na put Kristova nasljedovanja. Ne radi se jedino o znanju o Mariji, nego o iskustvu vjere. Svojim primjerom Marija nas potiče na put koji ohrabruje za susret s Isusom, na

pouzdanje u Božje djelovanje, na prenošenje osobnog odnosa prema Bogu u svakodnev-no življenje. Gospina slika u našem domu, svijeća pred njezinom prilikom, hodočašće u njezino svetište, važan su izraz naše vjere, znak povezanosti s Bogom.

Gospu častimo jer je otvorena za Boga i za nas, jer je naša Gospa od utočišta, bez nje bismo svi bili siromašniji. Nitko u kršćanskoj povijesti nije tako jasno iskusio, tako ned-vojbeno izrazio kao ona, što znači, u svako doba, u svakoj prilici i za sve kršćane biti na raspolaganju. Mariji se svi možemo obratiti, bez obzira jesmo li dobri ili loši, mladi ili stari, vjerni ili nevjerni. U teološkom rječniku to se naziva ontološka otvorenost, sveobuhvatno biti otvoren za Božje djelovanje. Netko reče, Marija je divno, veliko srce koje želi uskladiti ritam našega srca sa srcem svojega Sina.

Najpoznatija žena

U čemu je Marijina tajna?Nijednoj se ljudskoj osobi Bog nije

toliko približio koliko Djevici Mariji. Nijedna se ljudska osoba nije toliko Bogu približila koliko Djevica Marija. Taj susret Stvoritelja i izabranog stvorenja bio je potreban da Bog postane čovjekom. Marija iz Nazareta sažimlje u sebi nade izabranog naroda, prvi

Prolo@ac

9

je i najizvrsniji član nove zajednice koja se oblikuje vjerom u Isusa Krista. Ona postiže sklad po kojemu božansko silazi do ljudsko-ga i ljudsko se uzdiže do božanskoga. Mjesto je susreta između Staroga i Novog zavjeta, biće u kojem se združuju božansko i ljudsko. U njoj Bog postaje čovjekom, a čovjek dobi-va pristup Bogu i postaje djetetom Božjim.

Marija je najpoznatija od svih žena, najčešće uprizorena u umjetnosti, najviše opjevana u književnosti, najviše čašćena, hvaljena i zazivana u molitvi. Njoj su posve-ćene najdirljivije pjesme, upravljene najžarče molitve. Njoj su podignuti nebrojeni oltari, sagrađene mnoge crkve i kapele, podignute veličanstvene katedrale.

Marija je jedinstveno stvorenje u Božjoj i ljudskoj povijesti. O neopisivoj ljepoti Blaže-ne među ženama zbore puci svih vremena i naroda, zazivaju je za pomoć i zaštitu. Svima je draga, uvijek prisutna, na dohvat ruke: djevica i službenica, kraljica i majka, odvjet-nica i zagovornica, sestra u vjeri, Isusova i naša Majka.

Dinko Aračić

Prolo@ac

10

Sokratovo sito

Sav uzbuđen pristupi učenik svom mu-drom učitelju Sokratu.

„Čuj, učitelju, ovo ti svakako moram ispričati što ono tvoj prijatelj...“

„Polako, polako“, prekinu ga Sokrat.„Je si li ti to što mi želiš ispričati prosijao

kroz tri sita?“„Kakva tri sita?“, upita začuđeno

učenik.„Dobro si čuo, prijatelju, tri sita! Pogle-

dajmo može li to, što mi želiš reći, proći kroz tri sita. Prvo sito je istina. Jesi li sve to, što mi želiš kazati, dobro ispitao, odgovara li istini?”

“Nisam“, odgovori učenik, „čuo sam kako to drugi kazuju.”

„Tako, tako“, odgovori Sokrat, „no sigur-no si to prosijao kroz drugo sito. To sito je dobrota. Je li to što mi svakako želiš kazati,

je li to barem dobro, ako ni sam nisi siguran je li istinito.“

Oklijevajući odgovori mladić: „Ne, nije dobro, naprotiv...“ „Onda“, prekinu ga mudri učitelj, „pokušajmo to sada prosijati kroz treće sito. To sito je potreba. Zapitajmo se je li doista nužno da mi ispričaš što te tako uzbuđuje.“

„Nije baš nužno potrebno…“ odgovori mladić.

„Dakle“, nasmija se mudri Sokrat, „ako to što mi želiš ispričati nije istinito ni dobro ni potrebno, onda to zaboravi i ne opterećuj ni sebe ni mene s tim!“

Prema pripovijesti „Die drei Siebe", (Tri sita), Willi Hoffsümmer, „255 Kurzgeschi-chten", Matthias-Grünewald-Verlag, Mainz 1992., br. 145, str. 86.

Prolo@ac

11

300 godina Gospine Imotske krajine

Imotska krajina spominju se ove godine 300. obljetnice oslobođenja od osmanlijskog zuluma, pod kojim je stenjala pune 224 go-dine. U sklopu priprave na taj jubilej, slika Gospe od Anđela hodočastila je tijekom ko-rizme po župama imotskoga samostanskog okružja u kojima je u toj zgodi upriličavana i prigodna duhovna obnova. Tije-kom g. 2016. boravila je tako od 10. do 14. veljače u Vinjanima, od 17. do 21. veljače u Zmijavcima, od 26. do 28. veljače u Prološcu, od 2. do 6. ožujka u Studencima, a g. 2017. od 1. do 8. ožujka u Slivnu, od 8. do 15. ožujka u Runovićima, od 15. do 22. ožujka u Podbablju i od 22. do 26. ožujka u Lovreću. Osim toga, održavane su u Imotskom brojne priredbe i susreti na društvenom i na vjer-skom planu, a glav-no slavlje na uočnicu blagdana Gospe od Anđela predvodio je nadb. Marin Barišić i glavno slavlje na sam blagdan kardinal Josip Bozanić. Sve to podsjećalo nas je na našu tegobnu prošlost, učvršćivalo nas u vjeri i ljubavi prema Bogu i nebeskoj Majci s kojima su naši stari sve to nadvladavali, te jačalo u nadi da je ne bismo izgubili u vremenskim tjeskobama kroz koje prolazimo.

Pod nekršćanskom čizmom

Nakon što su g. 1493. Osmanlije po-tukli hrvatsku vojsku na Krbavskom polju, malo-pomalo osvajali su i ostale dijelove Hrvatske. Već iste godine zauzeli su Imot-ski i Imotsku krajinu. Pritom su mnogi

Hrvati izginuli, brojni su odvedeni u ropstvo ili su pobjegli

u Ugarsku, Austriju, Slovačku i Italiju, pri čemu su toliki hrvat-ski krajevi ostali pusti. Većina puka Imotske krajine zadržala se u teže dostupnu zabio-kovlju, dok su ostali uglavnom pobjegli k moru ili prema Bo-sni. Za Kandijskog rata (1645.-1669.), opustjela su brojna imotska naselja, a za Bečkog rata (1686.-1699.) mnogi od pre-ostala pučanstva po-bjegli su prema Cetini i k moru.

Osmanlijama su kršćani služili kao bespravna radna snaga, što ih je prisiljavalo na seljenje. God. 1516. započeli su pravi progoni. Progonstvo i pljač-kanje, a bilo je i nasilnih prijelaza na islam... Crkve su pretvarane u džamije, gradnja novih nije dopuštana, a stare su jedva davali popraviti. Duhovnu skrb o potlačenu puku vodili su uglavnom franjevci. Imoćani su tako

Prolo@ac

12

godinama dijelili takvu sudbinu s tolikima u okupiranoj domovini.

Mletačka Republika poduzela je g. 1684. rat protiv Osmanlija na hrvatskom Jugu i u Bosni i Hercegovini, pa su u toj prigodi oslobođena brojna južnohrvatska mjesta. Zbog toga su Osmanlije su g. 1714. navijestili novi rat Mlečanima. Međutim, 14. kolovoza 1715. odbijen je osmanlijski napad na Sinj. Bojeći se njihove osvete, oko 800 katolika iz više od 200 obitelji iz zapadnih imotskih naselja Opanci, Studenci, Lokvičići, Ričice i Poljica, pod vodstvom franjevaca Stipana Vrljića (†1742.) i Lovre Šitovića (†1729.), na-pustilo je svoja ognjišta i potražilo sklonište prema moru i Cetini. Za pukom su krenuli i franjevci. Zaustavili su se u Pisku, gdje im se pridružio gvardijan fra S. Vrljić. Brzo je stupio u vezu s Omišanima, posavjetovao se zatim s crkvenim i civilnim vlastima i redovničkim poglavarima te g. 1716. dobio dopuštenje za gradnju omiškog samostana u koji su se fratri već 2. listopada 1718. i uselili.

Pobjeda uz Gospin zagovor

Glas o čudesno izvojevanoj pobjedi nad Osmanlijama pod Sinjem 15. kolovoza 1715., u Imoćanima je budio nadu u konačnu slobodu. Ohrabren tim uspjehom, mletački generalni providur za Dalmaciju Alojzije Mocenigo III. odlučio je oteti Osmanlijama imotsku tvrđavu i s njome Imotsku krajinu. Franjevci su napokon prikupili puk, a Mle-čani vojsku. Pod Vrljićevim i providurovim vodstvom, krenuli su iz Omiša u Imotski, i 27. srpnja 1717. u rano jutro otvorili topničku paljbu na imotsku tvrđavu. Prodrli su u tvrđa-vu i u donjem se dijelu utvrdili, a Osmanlije su se povukli u gornji dio. Kršćanski junaci potkapali su podnožje tvrđave kako bi posta-vili mine. Kad su to vidjeli, Osmanlije su se odlučili 31. srpnja predati, uz uvjet da smiju slobodno otići. Tako je na blagdan Gospe od Anđela, 2. kolovoza 1717. Imotski osvanuo slobodan. Svečanim pjevanjem ”Tebe Boga hvalimo”, u tvrđavi je fra S. Vrljić s vojskom proslavio oslobođenje. Veličanstvenu pobje-du na Osmanlijama puk i vojska pripisivali

Prolo@ac

13

su zagovoru Gospe od Anđela, pa se njezin blagdan u Imotskom otada svečano slavi.

Nakon oslobođenja političko stanje po-malo se smirivalo. Pučanstvo se oporavljalo od ratnih posljedica. Zahvaljujući zalaganju fra S. Vrljića, na napuštena ognjišta vratile su se mnoge obitelji, a tako i dio onih koje su ranije izbjegle u Makarsko primorje. Mletačke vlasti dovele su u opustošena imotska mjesta 240 katoličkih obitelji s njihovim glavarem Matišom Alilovićem iz zapadne Hercegovine. S crnogorske granice došlo je u to doba i 180 pravoslavnih obitelji. Da bi zadobile njihove simpatije, mletačke vlasti razdijelile su napu-štena begovska imanja doseljenicima i oni-ma koji su istaknuli pri oslobađanju. Površina njima dodijeljenh posjeda ovisila je o broju za borbu sposobnih muškaraca u obitelji. Zato je g. 1725. ustanovljen i Zemljišnik.

Spomen na pobjedu

Po oslobođenju Imotskoga, osnovana je vojnička župa Gospe od Anđela. Sjedište je imala u tvrđavi, a obuhvaćala je i okolne kuće. Njezinim prvim župnikom imenovan je fra S. Vrljić (1717.-1728.), koji se u tvrđavi i na-stanio. Osnovana je i druga imotska župa, sv. Franje Asiškoga za vjernike Varoša. Biskup Nikola Bijanković (†1730.) utemeljio je zatim i župe na Lovreću, u Podbablju, Prološcu, Slivnu i Vinjanima. Čim je tvrđava nakon borbi očišćena, u donjem dijelu, do ulaza, mletačke vojne vlasti dale su urediti crkvicu Gospe od Anđela. Za nju je nabavljena Gos-pina slika i stavljena ponad oltara. Vrljićevim zalaganjem, naručena je u Veneciji i plaćena milostinjom koju su varoški vjernici prikupili na tvrđavi u prigodi zahvalnice za pobjedu. Budući da oko Gospina lika lebde anđeli, prozvali su je Gospom od Anđela ili Gospom u tvrđavi, odnosno Gospom u Gradu ili od Grada. Rad je to temperom (81,5 x 64 cm) na tri daske, međusobno slabo povezane i vrlo mekane, koje su se s vremenom iskri-vile. Izradio ju je nepoznati majstor mletačke škole, vjerojatno krajem 17. ili početkom 18.

stoljeća. Neki drže da se radi o presliku neke popularnije slike.

U više navrata Gospina slika bila je popravljana. Stručno ju je g. 1983. obnovio splitski restaurator Slavko Alač, nakon čega je u crkvicu na tvrđavi stavljen njezin preslik. Napokon ju je temeljito obnovio i konzervirao g. 2011. splitski prof. Josip Delić. U novom je okviru, koji je od srebrnih i zlatnih listova izradio g. 2012. zagrebački prof. Hrvoje Lju-bić. Gospin lik u anđeoskom društvu okružio je nizom ruža u plitku reljefu. Poleđina okvira urešena je srebrnim limom u kojem je, u gornjemu dijelu, u plitku reljefu prikazana imotska tvrđava. U postolju je pločica s ure-zanim imenom darovatelja fra Petra Vrljička u povodu 25. obljetnice njegova misništva.

Crkvica na tvrđavi

Crkvica na tvrđavi služila je i za župu vojnika graničara i za varošku župu. Jedno-stavna kamena pačetvorina s vremenom je dograđivana i nadograđivana, preuređivana i mijenjana te je postala sklop od nekoliko međusobno povezanih zgrada i postupno promijenila svoj izgled. Budući da je bila premalena, biskup S. Blašković zatražio je od zapovjednika tvrđave neka je poveća. Dograđeno joj je presvođeno skladište da bi ono g. 1778., kad je prvotna crkvica napušte-na, postalo kapela. Njoj je zatim dograđen predprostor, kojim je povećana i služi za bo-goslužje više od dva stoljeća. Rekonstruirana je g. 1967., da se očuva od propadanja, ali joj je narušen izgled.

Po završetku Domovinskog rata, g. 1995. na njoj je poduzeta temeljita obnova. Slavolukom je spojena s nekadašnjim produ-žetkom. Prema projektu graditelja konzerva-tora Anite Gamulin i pod stručnim vodstvom radnika Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine iz Splita, tako je uređen prikladan prostor za bogoštovlje. Uzdužni dio pretvoren je u crkvenu lađu s oltarnim prostorom, a nadsvođena bočna crkvica, koja je dotada povremeno služila za bogos-lužje, pretvorena je u sakristiju. Prostori su

Prolo@ac

14

tako objedinjeni, a pod je popločan. Kameni oltar isklesao je akad. kipar Vene Jerković i darovao fra Nediljko Brečić, a vitraj za prozor izradio je akad. slikar Josip Botteri Dini. Tako je to danas skladno uređena i opremljena crkva trokutasta zabata s grubo klesanim kamenim križem nad pročeljem. Po završet-ku obnove, zajedno s oltarom, posvetio ju je 1. lipnja 1997. nadb. Marin Barišić. U nju je vraćena i Gospina zavjetna slika, ali je, radi si-gurnosti, g. 1989. prenesena u samostansku kapelu, a za tvrđavu je napravljen preslik. Za 300. obljetnicu oslobođenja od Osmanlija, zavjetna slika našla je konačno svoje stalno mjesto u crkvi sv. Franje.

Zaštitnica grada i krajine

Blagdan Gospe od Anđela bio je prvo-razredni doživljaj za Imotsku krajinu. Do II. svjetskog rata na slavlje se okupljala i čitava Bekija. Na tvrđavi se održavala procesija u kojoj bi se nosila zavjetna Gospina slika.

Neko vrijeme išla bi, kasnije, iz tvrđave starim Gradom do crkve sv. Franje i natrag, pa nekadašnjim grobljem ispred crkve sv. Franje. Od g. 1902. do 1942. prethodila je prijepodnevnoj svečanoj misi gradskim ulicama, a u njoj je nošena slika Gospe od Zdravlja. Na uočnicu blagdana, sav vjernički Imotski našao bi se kod Gospe na tvrđavi. Posebno je živo bilo uoči blagdana, kad se otvarao porcijunkulski oprost, radi kojega bi se puk na blagdan već od ranog jutra oku-pljao u crkvi sv. Franje oko Gospine slike. Promjenom propisa o oprostima nakon II. vatikanskog sabora g. 1967. to je iščezlo.

Slavlje blagdana Gospe od Anđela nakon II. svjetskog rata vezano je uz da-našnju Imotsku krajinu. Kao priprava za nj, g. 1962. uvedena je na tvrđavi devetnica. Blagdansko misno slavlje u 9 sati, zamije-njeno je večernjim. Gospa od Anđela dobila je i svoju himnu, koju je napisao fra Vjeko Vrčić (†2014.). Pjeva se na melodiju Slava Deloriti, himne pelješkoj Gospi Deloriti u Kuni, koju je skladao slovenski svećenik

Prolo@ac

15

don Matija Tomc g. 1954. u prigodi svete Marijanske godine.

Štovanje Gospe od Anđela živnulo je nakon uspostave suvremene Republike Hrvatske. Osobito od proglašenja njezina blagdana Danom grada Imotskoga g. 1993., kad je i devetnica blagdanu obnovljena i proširena. Predvode je otada župnici okolnih imotskih župa sa svojim župnim zborovima koji u toj prigodi vode pjevanje. Uz pojedine dijelove imotske župe koji hodočaste Gospi na svoj zavjetni dan, njima se svake večeri pridruži i po jedna od imotskih župa - Pod-bablje, Lovreć, Zmijavci, Vinjani, Runovići, Studenci, Poljica, Proložac i Slivno. Prvih šest večeri pobožnost se odvija u crkvi sv. Franje, a posljednje tri u svetištu na tvrđavi. Glavno blagdansko slavlje prije podne u crkvi je sv. Franje, a večernje na tvrđavi.

Vjernike posebno privuče procesija s Gospi-nom zavjetnom slikom od crkve sv. Franje do tvrđave, gdje se drži svečano misno slavlje i, po njegovu završetku, sveta Prilika vrati u crkvu sv. Franje. Slegne se za tu prigodu cijeli grad i brojan puk iz okolnih župa.

Visoki jubilej oslobođenja po Gospinu zagovoru poticaj je imotskom katoliku, da se prisjeti kako na putu nismo sami i nema razloga za strah pred budućnošću: Bog svo-jih nikada ne napušta, pače im sve okreće na dobro. Već 14. stoljeće na putu je s našim hrvatskim narodom kroz njegovu povijest. S nama je i danas te nas vodi, a ”Odvjetnica Hr-vatske, Najvjernija Majka” bdije nad nama iz nebeske slave dok ne prispijemo u nebesku Domovinu, kamo nam je njezin Sin otišao pripraviti mjesto.

Fra Petar Lubina

Prolo@ac

16

Velike svjetske religije

Kršćanstvo

Kršćanstvo (lat. christianitas, grč. Xri-stianismos) je jedna od tri monoteističke religije (židovstvo, kršćanstvo i islam) i također jedna od triju velikih (uz budizam i islam) svjetskih religija (*monoteizam=vjera u jednog Boga). Kršćanstvo je po svojim društvenim utjecajima u povijesti vrlo zna-čajna i danas najrasprostranjenija religija. Kršćana je danas u svijetu jedna milijarda i devet stotina milijuna (1. 900 000 000). Osnivač kršćanstva je Isus Krist, siromašni drvodjelac iz Nazareta u Galileji, Izrael, koji je, propovijedajući kraljevstvo Božje i nebesko, skupio dvanaestoricu apostola (grč. aposto-los=poslanik) i mnogo sljedbenika koji su u njemu prepoznali Mesiju, obećanog Otkupi-telja, Sina Božjega. Zato što je javno govorio da je Mesija ugrozio je židovsku vladajuću klasu. Veliki svećenici i narodne starješine - vladajuća klasa - predali su ga rimskom upravitelju Ponciju Pilatu pod optužbom da diže narod protiv Cezara. Osuđen je na smrt i raspet na križu. Njega (Isusa) je Bog Otac učinio Kristom (grč. Kristos=Pomazanik, Mesija) uskrisivši ga treći dan od mrtvih. Temeljna vjera kršćanstva glasi: Isus je Krist (Sin Božji, Mesija)! Raspetog i uskrslog Isu-sa Krista propovijedali su apostoli po tada cijelomu poznatom svijetu. Radi vjere da je Isus uistinu Krist i obećani Mesija, Sin Božji, koji je s njima jeo i pio i pokazivao im se 40 dana poslije svoje smrti odnosno uskrsnuća, svi su apostoli podnijeli mučeničku smrt. Za prvaka apostolskog Isus je postavio na ovoj zemlji apostola Šimuna kojemu je dao drugo ime - Petar. Mijenjajući mu ime naznačio je da ga poziva na specijalno poslanje.

Po riječi Xristos što znači pomazanik, mesija, nazvani su Kristovi sljedbenci

Kršćanima, u Antiohoji 102. godine. Kršćani su dakle xristianoi-pomazanici Božji. Inače, prije toga, kroz I. st. kršćanstva, kršćane se nazivalo: Put, Sveti i Braća.

Kršćanstvo se pojavilo u judaistič-ko-helenističko-rimskom antičkom kultur-nom krugu kao prva univerzalistička religija, nasuprot dotadašnjim nacionalnim. Kršćan-stvo je nosilo monoteističku koncepciju, nasuprot panteonu (sveboštvu, politeizmu) napučenom antropomorfnim bogovima. Ono je propovijedalo jednakost svih ljudi pred Bogom. U kršćanstvu nema razlike između Izraelaca, Grka i Rimljana, bogatih i siromašnih, slobodnih i robova, muškaraca i žena. Stoga su potlačene mase robovlasnič-kog društva brzo prihvatile socijalnu kom-ponentu kršćanskog učenja i ono se naglo širilo po čitavom području Rimskog Imperija.

Kroz prva tri stoljeća, sve do 313. godine kada je car Konstantin, Milanskim ediktom, dao slobodu kršćanstvu odnosno kršćani-ma, plejade kršćana bile su mučene, bacane u arene lavovima, ubijane i razapinjane samo zato što bijahu kršćani. Kad bi se negdje diljem Carstva dogodila kakva katastrofa ili vremenska nepogoda, kršćane bi se optuživalo da su oni krivci svega i uzročnici ljudskih nevolja. Kršćani, osim toga, nisu htjeli žrtvovati caru kao bogu. Stoga je veliki crkveni naučitelj Tertulijan naglasio da se po-vijest kršćanstva kroz prva tri stoljeća može izraziti samo jednom rečenicom: "Sanquis martyrum - semen christianorum” - “Krv mučenika - sjeme kršćana”. Pa i sv. Petar, prvi papa, zajedno s apostolom Pavlom iz Tarza, podnio je mučeničku smrt za vrijeme pomahnitalog cara Nerona (67. g.) koji je zapalio Rim, a za požar proglasio krivcima kr-šćane. Što ih se više mučilo i ubijalo, kršćani

Prolo@ac

17

su bili brojniji, jer su se novi rađali iz njihova svjedočenja odnosno mučeničke smrti.

Rimski car Teodozije podijelio je godine 395. ogromno Rimsko carstvo na Istočno koje se zove Bizant i Zapadno. Granica je bila rijeka Drina u današnjoj BiH. Tada je počeo cvjetati cezaropapizam, jer su carevi od kršćanstva učinili državnu religiju. Sa ceza-ropapizmom slabilo je i kršćanstvo, osobito na Zapadu. Crkva (kršćanstvo) katakomba bila je žilava i vitalna. Kršćanstvo se kroz povijest urušavalo kad su kler i vjernici bili privilegirani od države. To se događa i danas i događat će se sve do sudnjeg dana. Stoga kršćanstvo propada i stagnira u onim narodi-ma gdje je privilegirano. Crkva će propasti u onim narodima gdje ne bude vjerodostojnih svjedoka Isusa Krista, ali Crkva općenito ne će propasti, jer je “ni vrata paklena ne će nadvladati”. Kršćanstvo bez križa koji je nje-gov zaštitni znak, više nije kršćanstvo! Krist je rekao da njegovi učenici mogu biti samo oni koji nose križ a ne povlastice i ugodnosti. Zapadno Rimsko carstvo propalo je 476. g., a dominirajuću ulogu u kršćanstvu preuzimao je Bizant sa svojim središtem u Konstantino-polisu-Carigradu, današnjem Istambulu, u kojemu su Turci izmasakrirali kršćane (samo u najvećoj crkvi na Istoku - Hagija (Aja) Sofiji - poubijali su cca 6. 000 vjernika, a ostale su protjerali). To se dogodilo prigodom pada Carigrada 1453. godine.

Dakle, dok je rano kršćanstvo, kao vjera potlačenih i obespravljenih, predstavljalo progresivnu snagu u socijalnom razvoju čovječanstva, srednjovjekovno kršćanstvo, postavši vladajuća i državna religija (ne samo u Bizantu nego i u franačkoj državi Karla Velikog i drugim feudalnim tvorevi-nama) vezalo je svoje interese s interesima vladajuće klase. Tako se udaljavalo od ideala koji propovijeda evanđelje.

Dogmatske raspre, a još više političke prilike i razni interesi, doveli su do toga da je kršćanstvo tijekom stoljeća postalo razjedi-njeno. Danas na svijetu ima cca 2 milijarde kršćana. Katolička Crkva na čelu sa svetim Ocem papom je najbrojnija sa cca milijardu

i 166 milijuna članova. Pravoslavne Crkve imaju cca 200 milijuna, a protestantske crkvene zajednice oko 500 milijuna.

Glavne svjetske religije

• Kršćanstvo: 1,9 milijarda kršćana.

• Katolici: 1.2 milijarda

• Protestanti: 500 milijuna

• Pravoslavci: 200 milijuna

• Islam: 1,2 milijarda

• Hinduizam: 800 milijuna

• Budizam: 330 milijuna

• Animizam: 200 milijuna

Ovim brojkama treba dodati agnostike i ateiste kojih ima 1,2 milijarde.

Isus je živio prije oko 2000 godina. Prema vjerovanju, navijestili su ga proroci, “da će ga začeti po Duhu Svetom i roditi Djevica, da će činiti čudesa, trpjeti, umrijeti radi spasenja svijeta, da će biti ubijen, treći dan uskrsnuti te uzići na nebo”. Bio je Židov i odrastao je u židovskoj vjeri. Kad mu je bilo oko 30 godina napustio je svoj posao drvodjelca te počeo propovijedati. Propovi-jedao je kraljevstvo Božje koje počinje ovdje i sada, pod uvjetom da njegovi sljedbenici ljube jedni druge te opraštaju grešnicima baš kao što Bog njih ljubi i oprašta im.

Mnogi ljudi dolazili su slušati njegov nauk. Isto su tako vidjeli i njegova čudesa. A nitko ne može činiti čudesa nego Bog. Isus je jednim dodirom ozdravljao bolesne.

Isus nije bio po volji svećeničkim glava-rima koji su smatrali da on krši Zakon i da druge odvodi s pravoga puta. U njemu nisu prepoznali Mesiju. Naposljetku su skovali urotu da bi ga se oslobodili. Uhvatili su ga i kao buntovnika prokazali Rimljanima, koji su u ono doba vladali njihovom zemljom. Na brdu Kalvarija blizu Jeruzalema Isus je prikovan na drveni križ. Samo nekoliko nje-govih prijatelja, Josip iz Arimateje i nekoliko žena, pobrinulo se za njegov ukop. Nakon tri dana neke od žena koje su bile njegove

Prolo@ac

18

učenice (Marija iz Magdale i druge) vratile su se s groba koji je bio prazan. Rekoše da su im se ukazali anđeli te rekli da je on uskr-snuo, naredivši im da to idu kazati njegovim učenicima.

Kad su se njegovi apostoli uvjerili da je on uskrsnuo, jer im se Isus pokazivao 40 dana, te tada uzašao na nebo, apostoli su krenuli svijetom otvoreno širiti istu poruku koju je naviještao Isus: vijest o kraljevstvu Božjem, Božjoj ljubavi i Božjem praštanju. Propovijedali su, kako im je govorio Isus, da ljudi trebaju postati poput djece da bi ušli u kraljevstvo nebesko i bili s Bogom.

Isus je formulirao n o v u zapovijed lju-bavi. Kršćanstvo se razlikuje od svih ostalih religija upravo po novoj zapovijedi ljubavi koja glasi: “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas”! Sve, naime, druge religije doduše proklamiraju ljubav. Ali to je ljubav prema svojima: ljubav roditelja prema djeci, prijatelja prema prijatelju, rodbine prema rodbini. A Isus, a prema tome i njegovi sljed-benici, ne isključuje nikoga iz svoje ljubavi. Dapače, on nalaže ljubav prema odbačeni-ma, nesretnima, grešnicima. Nalaže ljubav i prema onima koji, po našemu ljudskom rezoniranju, ne bi trebali biti od nas voljeni; nalaže ljubav i prema neprijateljima, što je u drugim religijama nemoguće naći. Isus kaže: Koje li vam je uzdarje ako ljubite one koji vas ljube? Zar to isto ne čine i pogani? I dok su mu činili zlo, dok su ga vrijeđali i razapinjali na križ, on je za njih molio: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!

Isus je srdačno svakoga prihvaćao, posebno dječicu, pa i ljude koje su drugi prezirali. Često je poučavao mnoštvo priča-jući im priče - prispodobe - koje su se mogle lako razumjeti, a imale su i važnu poruku. Evo jedne od najljepših njegovih prispodoba koja govori o ''izgubljenom čovjeku'' :

Neki je pastir imao stotinu ovaca. Jed-noga ih dana izbroji i vidje da ih je samo devedeset i devet; jedna je nedostajala, izgubila se. I on ostavi devedeset i devet ovaca na sigurnom mjestu, na pašnjaku, te stade posvuda tražiti izgubljenu ovcu. I kad

je nađe, odnese je kući te priredi gozbu i pozove prijatelje na slavlje.

Isus je objasnio da isto tako ni Bog ne želi da se i jedan jedini čovjek osjeća izgu-bljenim i osamljenim. Veća će radost biti na nebesima zbog jednog obraćenika nego li radi 99 pravednika!

Isusova poruka

Isus je bio Židov i pripadao je židovskoj vjeri. Poštivao je drevni Zakon svoga naroda. Kad su ga pitali koja je najveća zapovijed, citirao je proroka Mojsija:

“Prva je: (....) ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz sveg uma svoga, i iz sve snage svoje. Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.”

Mk 12,30,31; Pnz 6,5 i Lev 19,18

No, Isus je rekao da ga je Bog poslao zbog nečeg posebnog: ne da bi sudio ljudima na ovome svijetu prema tome drže li se oni vjerno Zakona ili ne drže, već zato da ih spasi od njihovih grijeha (usp. Iv,3,17).

Kršćani vjeruju da je Isus Sin Božji - da je on Bog koji se rodio među nama te živio na ovome svijetu obilježenom i grijesima. Kažu da Isus nije učinio ništa lošeg, no ipak su ga ubili njegovi neprijatelji. Na taj je način pretrpio ono najgore što ljudska zloća može učiniti. Kad ga je Bog uskrisio, pokazao je onima koji su u njega vjerovali da je Božja ljubav jača od svakog zla, dovoljno jaka da pomogne ljudima ispravno živjeti. Pokazao je da je Božja ljubav jača od smrti.

Isusovi učenici vjeruju da trebaju biti vjerodostojni Isusovi svjedoci i svima, bez razlike, navijestiti Božju ljubav i praštanje. Smatraju, u skladu s Isusovim riječima, da je najvažnije ovaj svijet učiniti Božjim kra-ljevstvom - učiniti ga malo sličnijim nebu. A sam Isus je o nebu govorio kao o mjestu gdje će oni koji ljube Boga zauvijek biti sretni i sigurni.

Prolo@ac

19

Isusova molitva

Isus je svoje učenike naučio ovoj molitvi. To je najvažnija molitva kršćanstva i sažima Isusov nauk:

Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!

Mt 6, 9-13

Kršćanska Biblija

Četiri izvještaja o Isusovu životu - četiri Evanđelja - u središtu su kršćanske Biblije. Evanđelja i zbirka pisama čiji su autori bili među prvim kršćanima (apostoli i evanđe-listi) čine zbirku koja se zove Novi zavjet, koji ima 27 knjiga. Drevni sveti spisi Židova također su dio kršćanske Biblije. Taj dio Bi-blije kršćani nazivaju Starim zavjetom. Stari zavjet ima 46 knjiga.

Riječ “zavjet” znači “savez” ili “ugovor”. Za kršćane Stari zavjet govori o starom sa-vezu koji je Bog sklopio s ljudima po Mojsiju - da će se držati Božjih zakona, ponajprije dekaloga, deset zapovijedi.

Novi zavjet za njih govori o novom savezu koji je Bog sklopio s ljudima u Isusu Kristu to jest po njegovoj prolivenoj krvi na drvetu križa.

Sve knjige Staroga i Novoga zavjeta s hebrejskog i grčkog na latinski je preveo sv. Jeronim. Taj prijevod Biblije zove se V u l g a t a (što znači : u općoj uporabi). S tog prijevoda sv. Jeronima prevedena je Biblija na sve svjetske jezike.

Živjeti kao kršćanin

Već od prvih dana kršćanstva Isusovi učenici su se sastajali po skupinama kako bi molili i naučili više o svojoj vjeri. Te su za-jednice ili skupine poznate kao prve Crkve. Kad bi im se netko nov želio pridružiti bio bi kršten. Krštenje se obavljalo uranjanjem u vodu, kao znak da se krštenik oprašta sa svojim starim načinom života te čist i nov počinje živjeti kao dionik kraljevstva Božjeg.

Danas kršćani na svojim okupljanjima - u posebnim zgradama koje se zovu crkve - slušaju riječ Božju, čitaju Bibliju i mole. Većina kršćana okuplja se svake nedjelje, jer je Isus uskrsno od mrtvih treći dan tj. u nedjelju. Tada slave euharistiju ili svetu misu. U mnogim se crkvama novi članovi krste kao znak da su Isusovi učenici.

Kruh i vino

Središnji kršćanski obred jest onaj u kojem se blaguje kruh i vino.

To se zove euharistija ili sveta pričest u kojoj kršćani blaguju tijelo i krv Gospodina Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. To se događa u euharistiji ili svetoj misi, gdje svećenik izgovara riječi Isusa Krista, što ih je Isus izgovorio na posljednjoj večeri. To su riječi konsekracije ili posvećenja, koje je Isus molio nad kruhom i vinom. Jedan od prvih kršćana, obraćenik Pavao iz Tarza, napisao je pismo novim kršćanima u Korintu prije gotovo 2000 godina, upućujući ih što treba pamtiti i činiti:

Gospodin Isus one noći kad bijaše predan, uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: “Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen.” Tako i čašu po večeri govoreći: “Ova čaša novi je Sa-vez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.”

1 Kor 11, 23-25

Prolo@ac

20

Kršćanski blagdani

Najvažniji kršćanski blagdani spominju se događaja iz Isusova života.

• Na Božić kršćani slave spomen na Isusovo rođenje u Betlehemu.

• Na Veliki petak spominju se Isusova raspeća. Nakon njega slijedi

• Uskrs, kad kršćani slave Isusovo uskrsnuće od mrtvih.

• Na Uzašašće slavi se spomen na četr-deseti dan kad je Isus uzašao na nebo.

• Na Duhove, deset dana kasnije (Pe-desetnica), kršćani slave spomen na dan kad je Duh Sveti podario Isusovim učenicima neustrašivost i snagu da pođu naviještati radosnu vijest o Isusu.

Kršćani-katolici slave još ove blagdane kao zapovjedne:

• Tijelovo dan posvećen tijelu Gospodi-na našega Isusa Krista tj. Presvetom Oltarskom Sakramentu.

• Velika Gospa - Uznesenje Blažene dje-vice Marije dušom i tijelom na nebo.

• Svi sveti, dan kad kršćani-katolici jednim danom u godini slave sve one koji se nalaze u raju, bilo da su kanoni-zirani bilo da nisu. To su naši djedovi, bake, roditelji i svi Božji ugodnici.

Sveci

“Svecem” kršćani nazivaju onoga koga pamte kao posebno pobožnog i dobrog - onoga čiji život nadahnjuje ostale i potiče ih na dobra djela. Sveti Frano asiški, koji je živio u dvanaestom stoljeću, omiljeni je sve-tac. Rado se propovijeda kako se odrekao svojega bogatstva i živio jednostavno, brinuo se za siromašne i volio Božju prirodu - divlje životinje i ptice. On je proglašen zaštitnikom ekologije.

U kršćanstvo spadaju: katolici, pravo-slavci i protestanti te anglikanci.

SLIJEDI NASTAVAK U IDUĆEM BRO-JU 'PROLOŠCA'

fra Ivan Jukić

Prolo@ac

21

Pođimo svi našoj Majci "KRALJICI MIRA"

09.07.2017 slavimo 25. godišnjicu "KRALJICE MIRA" u Šumetu. Trodnevnica je počela u četvrtak sv. misom u 19 sati. Žitelji Šumeta i okolice časte i hodočaste Kraljici Mira. Večer uoči blagdana održana je velika procesija kroz cijeli Šumet. Ove godine blagdan spada nedjeljom pa je bilo za očekivati da će crkva biti puna vjernika, no to se nije dogodilo. Moram ispričati doživljaj sa sv. mise kojoj sam nedavno prisustvovala u Šumetu:

Svećenik između ostalog reče da u Riči-cama ima malo stanovnika. Sve se odselilo, a ono što je ostalo većinom su stariji žitelji. Ja osobno se s tim ne bi složila, mada ima istine u tome. Bila sam u Ričicama na blag-dan sv. Ivana Krstitelja. Ljudi moji, moji dragi Šumećani kako crkveni zbor iz Ričica pjeva, srce ti raste kao balon, od miline i divote

Prolo@ac

22

suze mi napuniše oči. Sad ja vas pitam je li u Ričicama nema svita ili u Šumetu u mom Šumetu, koji u svojoj crkvi Kraljice Mira ima samo jednog pjevača i onih pet baba, ma nedaj Bože bolesti u toj crkvi ne bi bilo nikoga. MLADOSTI, DI STE!!!

Cure, dečki, snahe i muževi pa nije sv. nedjelja samo priprema obiteljskog ručka. Nemojte se ljutiti na mene, ali srce me boli

gledajući tu našu prelijepu crkvicu koja nas zove, a šta mi radimo; stavljamo slušalice u uši i odosmo u centar na kavu.

Kraljica Mira nas zove, zvona zvone oda-zovimo se našoj nebeskoj Majci. Šumećani pokrenite se, šaljite svoju djecu na misu. A Bože moj ako vi ne idete, nemaju djeca od koga ni naučiti. Zato bake i djedovi povedi-te svoju unučad. Majke i očevi sa svojom

Prolo@ac

23

djecom idite k nebeskoj Majci. Ona je tu u našoj crkvi, tu u Šumetu. Ona je jedino sunce u ovom vremenu nepravde, mržnje, prevare, zavisti, boli, siromaštva koje nas grije, hrabri i vodi k Isusu.

Tko će svjedočiti našu vjeru u Boga, u crkvu ako se izgubimo u ovom lažnom sjaju?

Naša Kraljica Mira nas voli i zove u svoj zagrljaj, nemojmo dopustiti da čeka!

Josipa Grbavac

Prolo@ac

24

Kronika župe Proložac

1. 1. 2017. – SVETA MARIJA BOGORODICA

Svečanim misnim slavljem ušli smo i u novu 2017. godinu i na taj način zahvalili Gospodinu za sva dobročinstva kojim nas je darovao u protekloj 2016. godini te zamolili da nam ova nova godina bude puna Božjeg blagoslova. Budući da je bila nedjelja služili smo četiri sv.mise koje su predvodili fra Ivan i fra Vinko.

6. 1. 2017. – BogojavljenjeNa svetkovinu Bogojavljenja ili Sveta

tri kralja slavili smo dvije svete mise u našoj župi te izvršili tradicionalni blagoslov vode. Obzirom da je današnji dan i državni praznik, a zimski praznici još uvijek traju po tradiciji se okupi veliki broj vjernika na obje svete mise. Prva sveta misa održana je u 9 sati, a druga u 11 sati u crkvi Sv. Mihovila. Jučer je završen i pohod svećenika obiteljima. Od Božića smo pohodili više od 800 obitelji u na-šoj župnoj zajednici obišli smo svaki zaseok naše prostrane župe i, hvala Bogu, svugdje bili srdačno i toplo primljeni.

21. 1. 2017. – Blagdan sv. Vinka sve-čano smo po tradiciji obilježili u vinariji Grabovac gdje je župnik fra Vinko Gudelj blagoslovio početak rezidbe vinograda. Inače, mnogi poljoprivrednici ovih dana su se upustili u proces obrezivanja svojih vinograda, a ružno vrijeme praćeno izrazito niskim temperaturama gdje su padali i rekor-di mnoge je omelo da već ranije nisu krenuli s takvim radnjama.

Poslijepodne je u župi održana pri-godna tombula za članove Dječjeg zbora i ministrante!

2. 2. 2017. – SvijećnicaSvijećnici ili blagdan Prikazanja Gospo-

dinova te Dan posvećenog života svečano

smo proslavili i ove godine svečanim misnim slavljem u crkvi Sv. Mihovila s početkom u 9 i 11 sati koje je predvodio župnik fra Vinko. Uoči svete mise održana je procesija, a po-slije i blagoslov svijeća. Navečer u Imotskom u 18 sati održana je sveta misa i propovijed povodom ovoga dana!

22. 2. 2017. – Župnik sudjelovao na samostanskom kapitulu koji je održan u Imotskom.

23. 2. 2017. – Održan je roditeljski sasta-nak za roditelje ovogodišnjih prvopričesnika

Prolo@ac

25

i krizmanika. Prigodnu odgojnu prezentaciju održala je s. Terezina, a nakon toga župnik je održao pobožnost Klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

1. 3. 2017. – Čistom srijedom ili Pepel-nicom zakoračili smo u vrijeme korizme, četrdesetodnevne duhovne priprave za najveći kršćanski blagdan. Ono što korizmu simbolizira svakako je pobožnost Križnog puta u našim crkvama koje ćemo održavati i ove godine svakog petka u crkvama u Šu-metu i Prološcu.

3. 3. 2017. – Počeli smo s pobožnosti Križnog puta u našim crkvama. U crkvi Kra-ljice Mira u Šumetu pobožnost je održana u 16:30 sati, a u crkvi Sv. Mihovila sat kasnije odnosno u 17:30 sati.

11. 3. 2017. – Danas je u Imotskom održana duhovna obnova za prosvjetne djelatnike kojoj su nazočili i nastavnici OŠ „Ivan Leko“ iz Prološca.

12. 3. 2017. – Danas su u našoj crkvi za vrijeme središnjeg misnog slavlja u 11 sati nastupili pučki pivači iz Rogotina zajedno sa svojim župnikom don Josipom Bečićem koji je i predvodio svečano euharistijsko slavlje. Također, danas smo obilježili dan solidarno-sti s Crkvom i ljudima u BiH.

7. 3. 2017. – Započeli smo ispovjed bolesnika te starih i nemoćnih u našoj župi. Župnik i fra Rafo su u tjedan dana obišli više od 100 naših župljana te im udijelili sakra-ment Ispovijedi i Pričesti.

18. 3. 2017. – Danas je župnik sudjelo-vao na proslavi blagdana sv. Josipa u Glavini Donjoj u župi Imotski.

21. 3. 2017. – Započeli smo pobožnost Utoraka sv. Anti u Lugu i Doganima.

22. 3. 2017. – Župnik sudjelovao na samostanskom kapitulu u Imotskom za-jedno sa ostalom subraćom iz ostalih župa Imotske krajine.

26. 3. 2017. – Prema tradiciji na 4. ko-rizmenu nedjelju u Imotskom je održan tradicionalni križni put za mlade na kojem je nazočilo i dosta članova Franjevačke mladeži iz naše župe Proložac.

2. 4. 2017. – Uskrsna ispovijed u župnoj crkvi Sv. Mihovila održana je u jutarnjim i poslijepodnevnim satima. Uz fra Vinka i fra Ivana u poslijepodnevnim satima vjernike su ispovijedali i ostali okolni župnici.

9. 4. 2017. – CVJETNICASvečano smo proslavili Cvjetnicu, ne-

djelju Muke Gospodinove svečanim svetim misnim slavljima. Prvo misno slavlje održano

Prolo@ac

26

je u 9 sati s recitiranom Mukom koju su po ulogama čitali članovi Franjevačke mladeži naše župe.

Poslije u 11 sati održana je svečana sveta misa, blagoslov maslinovih grančica te je otpjevana Muka koju je uz članove Mje-šovitog zbora naše župe pod ravnanjem s. Terezine otpjevao Pere Češljar. Misno slavlje i propovijed održao je fra Ivan uz nazočnost velikog broja vjernika. Navečer u Imotskom je održana Muka!

13. 4. 2017. – VELIKI ČETVRTAKSpomen na Kristovu posljednju večeru

te uspostavu sakramenata Euharistije i Sv. Reda svečano smo obilježili u našoj župi misom večere Gospodnje koju je u 17 sati predvodio župnik fra Vinko uz koncelebra-ciju fra Vinka. Nakon svete mise vjernici su se sabrani u procesiji pjevajući Gospin plač i prateći veliki križ kojeg je nosio Vedran Meter Milanov uputili prema Gospinoj crkvi na Vrljici.

14. 4. 2017. – VELIKI PETAKSpomen na Kristovu muku i smrt na

križu svečano smo obilježili u našoj župi.

Obred je počeo procesijom od Gospine crkve na Vrljici u 17 sati, a potom je nakon dolaska procesije do crkve uključen Presveti Oltarski Sakrament te je nastavljena procesija preko Škarpe. Po dolasku u crkvu započeli su obredi Velikog petka, a obrede je održao fra Ivan Jukić. Za vrijeme obreda pjevao je Mje-šoviti pjevački zbor naše župe uz ravnanje s. Terezina, a Muku je pjevao Ivica Đelo Matić.

15. 4. 2017. – VELIKA SUBOTASvečano smo održali obrede Velike su-

bote u našoj župi blagoslovom jela, a potom i Bdijenjem te svečanom svetom misom. Blagoslov jela održan je u Šumetu u 10 sati, u Sv. Mihovila u 11 sati, u Bošanjama u 10 sati te u Podima u 11 sati. Bdijenje i blagoslov jela održani su u 20 sati u župnoj crkvi Sv. Mi-hovila, a misu je predvodio župnik fra Vinko.

16. 4. 2017. – USKRSUz sudjelovanje mnoštva vjernika

svečano smo obilježili najveći kršćanski blagdan Uskrs. Mise su održane u crkvama Sv. Mihovila, Kraljice Mira u Šumetu te Sv. Josipa u Podima, a predvodili su ih župnik fra Vinko i fra Ivan Jukić.

Prolo@ac

27

Prolo@ac

28

17. 4. 2017. – USKRSNI PONEDJELJAK

Uskrsni ponedjeljak obilježen je sveča-nim svetim misama u našoj župi, a središnje misno slavlje prema tradiciji je održano u Gospinoj crkvi na Vrljici u 11 sati na kojem je sudjelovalo mnoštvo vjernika. Istog dana u Kominu je održana tradicijska smotra ču-vara Isusovog groba tzv. „žudija“ na kojoj su sudjelovali i članovi „žudija“ iz naše župe Pro-ložac. O samoj manifestaciji možete pročitati na susjednim stranicama lista „Proložac“.

18. 4. 2017. – Danas je na Gripama održan susret krizmanika Splitsko-makarske nadbiskupije. Misno slavlje predvodio je nadbiskup mons. Marin Barišić.

22. 4. 2017. – Danas je u Imotskom održano hodočašće OFS-a Splitsko-dubro-vačkog područnog bratstva u prigodi 300. Obljetnice oslobođenja Imotske krajine od

Prolo@ac

29

Turaka. Na hodočašću su nazočili i naši OFS-ovci.

29.04.-01. 05. 2017. – Mladi iz Prološca predvođeni župnikom fra Vinkom sudjelovali su na susretu Hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru. Smješteni su bili u Đakovu (opšir-nije na sudjednim stranicama lista).

1. 5. 2017. – SV. JOSIP RADNIKSvečano smo proslavili sv. Josipa na

Podima. Nakon procesije i blagoslova polja uslijedila je misa koju je predvodio fra Ivan Jukić koji je održao i prigodnu propovijed. Tijekom mise pjevao je Mješoviti zbor naše župe pod ravnanjem s. Terezine.

3. 5. 2017. – U župnoj dvorani održano je predstavljanje najnovije knjige našega fra Ivana Jukića o čemu možete opširnije pročitati u našem listu!

5. 5. 2017. – Održan je sastanak sa prvopričesnicima, njihovim roditeljima i podjela haljina.

7. 5. 2017. – Održana je svečanost Prve svete Pričesti u našoj župi. Uz lijepo i sklad-no recitiranje i pjevanje koje je animirala s. Terezina sakrament Pričesti djeci, učenicima trećeg razreda osnovne škole, udijelio je

Prolo@ac

30

župnik fra Vinko Gudelj uz koncelebraciju fra Ivana Jukića. Imali smo 34 prvopričesnice i prvopričesnika.

14. 5. 2017. – Održana je svečanost Krizme u našoj župi u crkvi Sv. Mihovila u 9

sati. Sakrament krizme 49 krizmanika, uče-nika drugog razreda srednje škole, podijelio je don Eduard Punda, nadbiskupov izaslanik.

13. 5. 2017. – Povodom spomendana Sv. Leopolda Bogdana Mandića naši članovi

Prolo@ac

31

OFS-a sudjelovali su na prigodnoj svečanosti u Zmijavcima gdje je proslavljen zaštitnik mjesnog bratstva ove župe.

20. 5. 2017. – U Imotskom je održana Zlatna harfa na kojoj su nastupili članovi Dječjeg zbora naše župe pod ravnanjem s. Terezine.

10. 6. 2017. – Održan je blagoslov novoizgrađene kapele sv. Ante u Postranju. Svetu misu i blagoslov kipa predvodio je

župnik fra Vinko, a kapelu su dali izgraditi Ante, Marija i Marko Petričević.

15. 6. 2017. – TIJELOVOSvečana sveta misa održana je u 9 sati

u župnoj crkvi Sv. Mihovila, a nakon nje održana je procesija s Presvetim kroz mjesto.

24. 6. 2017. – Bezgrešno Srce MarijinoBlagdan Srca Marijina svečano je pro-

slavljen u Bušanjama kod istoimene crkve. Svečano misno slavlje u 11 sati predvodio je

Prolo@ac

32

fra Kristian Stipanović, a trodnevnu duhovnu pripremu predvodio je župnik fra Vinko.

3. 7. 2017. – Tvrtka „Kvinar“ počela sa radovima na restauraciji kipova na crkvi Sv. Mihovila.

5. 7. 2017. – Svečano smo prosla-vili Dan provincije u Imotskom u sklopu 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka i svečane proslave Gospe od Anđela.

Prolo@ac

33

6.7.-8. 7. 2017. – Održana je trodnev-nica Kraljici Mira u Šumetu. Prvi i drugi dan predvodio je fra Vinko Gudelj,a na uočnicu fra Ivan Macut koji je predvodio svečanu proslavu. Fra Ivan je cijelo vrijeme bio na raspolaganju za ispovijed.

9. 7. 2017. KRALJICA MIRASvečano smo proslavili blagdan Kralji-

ce Mira u Šumetu. Središnje misno slavlje predvodio je fra Ivan Macut pred dobro

ispunjenom crkvom. Za vrijeme mise pjevao je mješoviti zbor, a prije mise održana je tradicionalna procesija.

25. 7. 2017. – Župa Proložac imala je svoj zavjetni dan u Imotskom u prigodi de-vetodnevne duhovne priprave za svetkovinu Gospe od Anđela. Tijekom mise pjevao je Mješoviti zbor naše župe pod ravnanjem s. Terezine.

Prolo@ac

34

Žive jaslice ove godine zračile su posebnom

ljepotomOko dvije tisuće razdraganih gledatelja,

150 kostimiranih glumaca amatera, pjevački zbor župne crkve svetoga Mihovila iz Pro-lošca, klapa Proložac, scena u presušenom koritu rijeke Suvaje koja je neodoljivo podsje-ćala na biblijska vremena, pastirske kućice, Herodov dvorac i mitska Štalica u kojoj se rodio Isus, dostojanstvo, mir i neopisiv osje-ćaj, samo su dio predivne večeri u Prološcu kod Imotskog.

Tamo su na sam blagdan Božića odr-žane sedamnaeste po redu Žive jaslice. Jedinstven je to prikaz Isusova rođenja, koji ne ostavlja ravnodušnim Proložane i prikaz

koji umnogome unese ljepotu Božića u Imotsku krajinu.

U organizaciji KUD Proložac Žive jaslice su ove godine uistinu bile jedne od najljep-ših u posljednjih nekoliko godina, ne samo po organizaciji i sceni, već i po gumi glu-maca amatera, a njih je bilo od sedam do 77 godina.

Ove godine središnje uloge odigrali su u ulozi Josipa, Marije i Malog Isusa obitelj Ante i Arijane Maršić, s njihovim sedmomje-sečnim sinom Ivanom.

Ovim fotografijama samo smo vam donekle približili taj ugođaj.

Braco Ćosić

Prolo@ac

35

Nije među mrtvima, uskrsnio je

Kaže se da smrt ima mnoštvo lica. Svatko umire svojom smrti i u smrti se sve čovjekovo sabire kao u žarištu, Isusova je patnja posve druge naravi. Već u vrtu Get-semanskom, Isus je ondje u smrtnoj borbi krvavo se znojeći,a ono što je uslijedilo, ne može nikakva kamera predočiti. Bori se sa sobom, s ljudima, sa zlom, a u konačnici i sa svojim Bogom. Jesmo li ili nismo svjesni kolike je Isus naše grijehe uzeo na sebe da bi spasio nas i čovječanstvo. I umire sramotno na križ, rasčovječan, obeščašćen u svome dostojanstvu. I to umiranjem na križu, te

križ postade znamenom naše vjere. Isus nije junak koga slave nego je Isus Raspeti, Božji Sin. Ta smrt na križu nije bilo zadnje u nje-govu životu. Raspeti se ukazao. Uskrsnućem je došla konačno istinska nada u ovaj svijet. Nada u bolji preobraženi svijet. Smrt nije kraj, nego početak života. Tomu je jamac sam Isus Krist,poraženi pobjednik. Svijet ni povijest neće niti mogu iznjedriti nešto veće, bolje, ljepše, uvjerljivije od samog Isusa. Ako ste uskrsli s Kristom, tražite što je gore, u visinama ….

Pripremio: Jure Maršić

Kip domovine

U katedralu jedne teške noći, uđoh tiho i priđoh do oltara.

Sa zvonika jecahu zvona stara, htio sam duši molitvom pomoći.

Kad tamo pri tamnom visokom odru, jedna žena gledaše u daljinu,

Tri su joj boje ovile haljinu, prepoznah crvenu, bijelu i modru.

I reče mi tiho: moli se sinko Nad nama pletu neke čudne niti,

Hrvat je opet tako teško biti…

A. G. MATOŠ Pripremio:Jure Maršić

Prolo@ac

36

17. festival žudija

Komin 17. 04. 2017.

U Kominu je održan 17. festival žudija na kojem su nastupile 34 župe Čuvara Kristova groba iz cijele Hrvatske pa tako i naši čuvari župe sv. Mihovila - Proložac.

Geslo festivala je „Ljubite, jedni druge „!Program je započeo svetom misom u

crkvi sv. Ante koju je predvodio župnik u Kominu

Don Petar Perleta u koncelebraciji sa još nekoliko župnika koji su pristigli sa svojim župama. Nakon svete mise na stepenicama ispred crkve Šime Strikoman snimio je pet-sto pedeset i treću (553) Milenijsku fotogra-fiju za uspomenu na ovaj festival.

Na mjesnoj rivi postrojile su se skupi-ne čuvara Kristova groba, nakon čega je uslijedio je službeni dio programa koji je vodio kninski pjesnik Ante Nadomir Šutra i Luka Lipić

Festival nema natjecateljskog karakte-ra. Cilj festivala je očuvati i njegovati uskršnje običaje čuvara Kristova groba.

Svi članovi čuvara Kristova groba iz župe sv. Mihovila složni su u jedno da je lije-po biti dio ovog programa, a još kada pred-

stavljaš svoju župu. Članovi čuvara Kristova groba iz župe sv. Mihovila u Kominu su bili i veliko im hvala a to su: Mate Lasić,Zrinko Radeljić,Zvonimir Bonovil, Nikola Matić, Gabrijel Maršić, Marko Radeljić, Luka Maršić i Jure Maršić. Na kraju programa župi Majke Božje Bistričke kao idućem domaćinu 18. Festivala u Mariji Bistrici uručena je velika prijelazna statua „ŽUDIJE“.

Pripremio:Jure Maršić

Prolo@ac

37

Prolo@ac

38

Prvopričesnici župe sv. Mihovila - Proložac

7. svibnja 2017. Vjeroučiteljica: s. Terezina Bašić

1. Ante Bajić

2. Luka Bubalo

3. Lana Božinović

4. Matej Češljar

5. Mija Češljar

6. Mija Ćorić

7. Ivan Čujić

8. Mirko Čujić

9. David Dogan

10. Ivan Grabovac

11. Stipe Grabovac

12. Mihaela Grbavac

13. Nina Jukić

14. Antonio Juričić

Prolo@ac

39

15. Marta Kraljević

16. Mia Kraljević

17. Anđela Lasić

18. Ivana Lasić

19. Anđelo Maršić

20. Antonija Maršić

21. Ines Maršić

22. Tea Maršić

23. Ante Mikulić

24. Šime Mikulić

Prolo@ac

40

Prolo@ac

41

25. Ana Petričević

26. Josip Petričević

27. Marija Petrušić

28. Željana Radeljić

29. Antonija Šimić

30. Josipa Šimić

31. Lucija Šimić

32. Nedo Šimić

33. Ivana Bruna Tolić

34. Ivano Turić

Prolo@ac

42

Krizmanici župe Proložac

1. Dino Bajić

2. Josipa Bajić

3. Marijan Bonovil

4. Marko Bonovil

5. Andrea Božinović

6. Božinovi K. Matej

7. Darija Bubalo

8. Marko Bubalo

9. Katarina Buljan

10. Marko Cvitanović

11. Ljubica Cvitanović

12. Ante Češljar

13. Josipa Čujić

14. Ana Ćorić

15. Ines Dogan

16. Kristijan Dropuljić

17. Tomislav Dropuljić

18. Ivana Grabovac

19. Matea Grabovac

20. Mateo Grabovac

14. svibnja 2014. Vjeroučitelj: fra Vinko Gudelj

krizmatelj: don Eduard Punda

Prolo@ac

43

21. Tea Grabovac

22. Mislava Grbavac

23. Anđela Grbavac

24. Stela Grbavac

25. Lidija Jukić

26. Lucija Kelava

27. Anđelo Kraljević

28. Anđelko Lasić

29. Ivana Lasić

30. Antonija Leko

Prolo@ac

44

31. Kristina Maršić

32. Martina Maršić

33. Zdravko Maršić

34. Anđela Petričević

35. Dino Petričević

36. Martina Petričević

37. Mihovil Petričević

38. Nino Radeljić

39. Petra Rako

40. Matej Rimac

41. Miroslava Stojić

42. Antea Šimić

43. Marina Šumelj

44. Andrija Tolić

45. Laura Tolić

46. Ivona Turić

47. Stela Vidović

48. Ana Vujičić

49. Luka Petričević

Prolo@ac

45

Prolo@ac

46

Zlatna harfa u Imotskom

U sklopu proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka u Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imot-skom u subotu 20. svibnja održana je smotra dječjih crkvenih zborova Zlatna harfa, u kojoj je sudjelovalo oko 550 djece iz 16 zborova.

Zlatna harfa prvi je put održana u Koče-rinu 1984. godine, a ove se godine održava 33. put. Smisao joj je promicanje hrvatske liturgijske pjesmarice „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu“. Pokrovitelji su Zlatne harfe-Vijeće franjevačkih zajednica i zagrebački Institut za crkvenu glazbu. Ove se godine ta manifestacija održava pod geslom „Kličite Bogu glasom radosnim“.

Zlatna je harfa u Imotskom održana u dva dijela. Prvi je dio počeo pozdravom po-krajinske zastupnice s. Nedjeljke Milanović Litre, nakon čega je uslijedio nastup šest zborova: Imotski, Proložac, Runović, Vinjani,

Vrgorac i Zmijavci. Na kraju prvog dijela predstavnicima zborova priznanja je uručio fra Stipica Grgat, glavni i odgovorni za Zlatnu harfu ispred Vijeća franjevačkih zajednica.

Uslijedila je kratka priprema za svetu misu i zajedničko fotografiranje. U 10:30 počelo je euharistijsko slavlje koje je pred-vodio imotski gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović, uz koncelebraciju fra Stipice i još osmorice svećenika. Djeca su u svetoj misi kao milostinju dala novčani prilog u iznosu od 5.550 kn za karitativnu akciju „Antin 13.“.

Nakon mise uslijedio je drugi dio u kojem je nastupilo 10 zborova: Dugopolje, Makarska (sv. Marko), Murter, Opuzen, Ruda, Seget, Selca na Braču, Slatine, Split (Gospa od zdravlja) i Šibenik (Katedrala). Na početku drugog dijela sve je pozdravio fra Stipica te je na kraju nastupa zborova uručio priznanja njihovim predstavnicima.

Prolo@ac

47

Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru

Susret hrvatske ka-toličke mladeži (SHKM), pod geslom „Krist, nada naša“ (usp. 1 Tim 1, 1), održao se 29. i 30. trav-nja 2017. u Vukovaru, u organizaciji Povjeren-stva za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije i Ureda HBK za mlade.

Naša župa je također sudjelovala na susretu Hrvatske Katoličke mladeži. Frama Proložac s 22 člana zajedno s Framom iz Vinjana krenuli su na susret 29. Travnja u jutarnjim satima. Frama je prije susreta odra-dila susrete koji su popratili jako zahtjevne teme jer po prvi put susret se odvija u Gradu Heroja- Vukovaru što je zahtijevalo veću i

bolju pripremu. Framu su održavali Predsjed-nik i članovi vijeća uz pomoć našeg župnika fra Vinka Gudelja koji su se potrudili članove pripremiti za odlazak na

susret. Pripreme su bile prepune emocija, suza i po koji osmijeh.

Jedna od posebnosti susreta Hrvatske katoličke mladeži jest činjenica da su za razliku od dotadašnje prakse prvi dan mladi proveli po župama nadbiskupije domaćina, a nedjelja je bila rezervirana za središnje slavlje SHKM-a u Vukovaru. Sudionici su 29. travnja bili u župama diljem Đakovačko-osječke nad-biskupije, a 30. travnja u gradu heroju – Vu-kovaru. Susret je pohodilo više od 30 tisuća

Prolo@ac

48

mladih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, oko 30 biskupa, zatim provincijali redov-ničkih provincija u Hrvatskoj kao i mnoštvo svećenika, njih više od 300, koji su došli u Vukovar zajedno s mladima iz svojih župnih zajednica, i pjevalo je oko 240 pjevača pra-ćenih tamburaškim i gudačkim orkestrom te vokalno-instrumentalnim sastavom. Hina tijekom dva dana je slabo popratila dolazak tolikog broja mladeži. Na završnom kon-certu nastupili su Alan Hržica, Ivana Husar Mlinac, Marija Husar Rimac, Božja pobjeda i Opća opasnost. Sudionici susreta imali su mogućnost razgledati znamenitosti Grada Heroja u slobodno vrijeme a domaćini su se potrudili organizirati autobuse za odlazak do njih. Mjesto sjećanja, Vukovarska Bolnica, Gradski muzej, Muzej vučedolske kulture,

vožnja brodom Bajadera, obilazak kulturnih i povijesnih znamenitosti grada i dr.

Frama Proložac i Frama Vinjani u dogo-voru s organizatorima susreta ostali su još jedan dan koji je dao mogućnost da se obiđe sve ono što nismo stigli prvi dan. Susret je prošao u odličnoj atmosferi molitva, pjesma i priče tijekom cijelog putovanja. Ovaj susret nam je dao mnoga lijepa iskustva i prijatelj-stva. Želimo zahvaliti našem Župniku i naši dragim sponzorima bez kojih odlazak na susret ne bi bio moguć. Hvala svim našim roditeljima koji su nam dali podršku za od-lazak na susret. Nadam s da će naša Frama živjeti u našoj župi te da će mnogi mladi kao i njihovi roditelji shvatiti pravu svrhu Frame.

Autor-Predsjednica: Marija Magdalena Leko

Prolo@ac

49

Susret ministranata u Imotskom

Prigodom 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka u Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imotskom u subotu, 27. svibnja 2017., s početkom u 9:30 održan je susret ministranata Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. U susretu je sudjelo-valo oko 300 ministranata iz 15 župa koje poslužuju franjevci te Provincije: Imotski, Knin, Lovreć-Opanci, Metković - Župa sv. Ilije, Proložac, Runović, Sinj s filijalom Br-naze, Split – Gospa od Zdravlja, Staševica, Studenci, Šibenik – Gospa van Grada, Šibe-nik – Šubićevac, Turjaci, Vinjani i Zmijavci. U pripremi i održavanju susreta pomagali su provincijski postulanti, sjemeništarci i bogoslovi.

Nakon doručka ispod samostanskog cedra ministranti su u 10 sati ušli u crkvu sv. Franje, gdje ih je pozdravio imotski gvar-dijan fra Kristian Stipanović te najavio tijek susreta. Pozdravne riječi zatim je uputio i fra Josip Repeša, provincijski promicatelj duhovnih zvanja. Nakon pozdrava fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog, održao je ministrantima kratko predavanje

o franjevcima u Imotskoj krajini, osobito o oslobođenju od Turaka 2. kolovoza 1717. Uslijedilo je pokorničko bogoslužje u kojem je ispit savjesti vodio fra Denis Šimunović, župnik Vinjana.

U 11 sati procesijom je započelo euha-ristijsko slavlje koje je predvodio provincijal fra Joško Kodžoman, uz koncelebraciju devetorice svećenika. Misu je pjevanjem animirao imotski dječji zbor pod ravnanjem s. Sofije Vuković.

Poslije mise sjemeništarac Stipe Buljan i bogoslov fra Ivo Rastočić svjedočili su ministrantima o svom zvanju te im ukratko predstavili život u sjemeništu, postulaturi, novicijatu i bogosloviji.

Nakon fotografiranja bio je ručak za sve ministrante pod samostanskim cedrom. Po-slije ručka bila je rekreacija. Dio ministranata išao je u razgledavanje povijesnih i prirodnih znamenitosti Imotskog, a većina je išla na nogometni turnir u kojem su prvo mjesto osvojili ministranti iz Imotskog, drugo mje-sto ministranti iz Sinja, a treće ministranti iz Šibenika – Gospa van Grada.

Prolo@ac

50

Hodočašće Splitsko-dubrovačkog područja

OFS-a u ImotskomPrigodom proslave 300. obljetnice oslobođenja

Imotske krajine od Turaka

U subotu 22. travnja članovi Split-sko-dubrovačkog područja Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) hodočastili su Gospi od Anđela u Imotski prigodom proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka. U hodočašću je sudjelovalo oko 250 članova iz 21 bratstva OFS-a. Jedan od njih je bio i naš Prološki "Rane sv. Frane".

Susret je počeo u 9 sati okupljanjem i osvježenjem u blagovalištu Franjevačkog samostana sv. Franje, a zatim su sudionici hodočašća ušli u crkvu sv. Franje u kojoj se održao prijepodnevni dio hodočašća. Na početku su sve prisutne pozdravili fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan, Mila Šuto, područna ministra, Angela Košto, mi-nistra imotskog bratstva, fra Stipe Nimac, predsjednik Konferencije duhovnih asiste-nata Splitsko-dubrovačkog i Zadarsko-ši-benskog područja OFS-a, i Matea Lončar, područna predsjednica Frame. Nakon

pozdrava Dragutin Koštro, profesor povijesti u imotskoj gimnaziji i član imotskog bratstva OFS-a, održao je predavanje „Povijest franje-vaca u Imotskom“. Poslije predavanja bila je prigoda za ispovijed.

U 11:30 počela je procesija kao uvod u euharistijsko slavlje koje je predvodio gvar-dijan fra Kristian, uz koncelebraciju šestorice svećenika. Pjevanje na misi animirao je zbor mladih imotske župe. Na kraju mise fra Zoran Kutleša, duhovni asistent imotskog bratstva OFS-a i moderator hodočašća, pročitao je u ime svih godišnju posvetnu molitvu Bezgrješnoj.

Uslijedio je ručak kod samostana, a zatim su od 14 do 15 sati sudionici razgleda-vali Imotski pod vodstvom prof. Koštre i fra Zorana. Susret je završio molitvom krunice Božanskog milosrđa u crkvici Gospe od Anđela na imotskoj tvrđavi Topani.

Suzana Šimić

Prolo@ac

51

Proslava Svetog Ivana Krstitelja na Podima

N a b l a g d a n Svetog Ivana Krsti-telja 24.6.2017. kod kapele na Podima, Misnom slavlju koje je predvodio fra Vin-ko, nazočilo je više od 100 mještana, gostiju i raseljenih koji redovito i za ovaj blagdan poho-de rodni kraj. Misno slavlje je proteklo u ugodnom, lijepom predvečerju, uz pjevanje časne sestre i na-zočnih vjernika.

Fra Vinko je i ovaj put ukazao na ulogu Ivana Krstitelja, Isusova preteče i navje-stitelja. Krstio je vodom sve koji su htjeli obraćenje Bogu, živio i odrastao u pustinji hraneći se i odjevajući se onim što je bilo na raspolaganju u tim danas nam nezami-slivim uvjetima, navještao dolazak Isusa Krista, kojeg je i Krstio na Jordanu, čuo i vidio Božji glas i znak za Isusa: „Ovo je Sin moj ljubljeni, Njega slušajte!“. Sav svoj život posvetio je navještanju dolaska Isusa Krista, to je bilo njegovo poslanje koje ga je ispunilo radošću u cijelosti do sve punine. To ga nije uzoholilo Sveti Ivan Krstitelj je djelom i rječju svjedočio: „Isus dolazi, On je tu, On treba da raste a ja da se umanjujem“.

I svakom od nas dobro dođe ova pouka – da nam ne uzleti ego – radi uspjeha u školi, na poslu, u sportu i na drugim područjima djelovanja, te kao takovi ne zaboravimo na svog Boga. Već da učinimo sve najbolje što možemo na svim područjima i ulogama

koje imamo u životu, a u svom srcu ponizno zahvaljujemo Gospodinu i molimo blagoslov svega. Neka On, Gospodin, raste i u našim srcima da živimo u radosti djece Božje u svojim životima.

Iza svete Mise nastavljeno je druženje po kućama obitelji i prijatelja, uz pjesme, priče o onim i ovim vremenima, šale, pa i po koju gangu. To nas je podsjetilo na razne zgode iz onih vremena, kao kad su naši očevi, stričevi, susjedi, muški i ženske, vraćajući se iz polja pješice navečer u grupama, poslije radova po polju, dolazili po mraku pjevajući gange, a mi smo djeca i stariji čekajući ih pogađali po melodici pjevanja koji su to - naši, Peze, Šimići, Dropuljići, Maršići, Loze, Grabovci...

Hvala Ti Gospodine i za Svetog Ivana Kr-stitelja - primjer odanosti i pouzdanja, vjere, nade i ljubavi za Tebe, Gospodine!

Hvala Sveti Ivane Krstitelju za sve, za-govaraj nas i dalje u svim našim potrebama duha, duše i tijela kod Gospodina našega Isusa Krista Boga našega, molimo Te!

Ivan Stojić

Prolo@ac

52

Mojih 11 godina sa prološkim glumcima

Kada mi je prije 11 godina zazvonio mobitel i kada sam čula glas našeg pokojnog Ivana Maršića Muje, nisam ni slutila u što se zapravo upuštam! Zajedno smo sudjelovali u predstavu u Imotskom, a on onakav kakav je i bio, nigdje mira, naumio u Prološcu izvest predstavu ‘’Tko je bolestan’’, ali fali im me-dicinska sestra! I misli on u sebi, pa mogla bi to mala Ana, i onako već ima momka u Prološcu! I mala Ana, krene sa Proložanima na turneju!

U prvi tren šok! Sve su to ljudi koji mi mogu biti roditelji, ali srdačnost i ljubav koja me dočekala s ničim se ne može mjeriti! I krenusmo mi tako sa probama! Mirić i ja

putujemo iz Splita! Aka, Beba, Milan, Mujo, Marinko, Marijana, Tina, Đelo… Svi od reda dragi ljudi koji su me primili ‘’ko svoje dite’’. Mnogi su se čudili kako mi nije dosadno ići na trodnevno putovanje i kako uvijek imam novu priču nakon gostovanja. Ali kad jednom upoznaš te ljude i kad ti dopru do srca, nikad ti nije ni dosadno ni neugodno i u svakom trenutku u njima imaš pravog prijatelja, brata, sestru…

Tužan period u našoj grupi je bio prerani odlazak našega Ivana. Ja sam tada još bila cura, nisam imala svoju obitelj. Jednom pri-likom mi je rekao, ‘’Ane ništa ti lipše nije od obitelji, udaji se i rađaj dicu. Jednom ćeš se

Prolo@ac

53

sitit ovoga!’’ I jesam, svaki dan se sitim našeg razgovora kad pogledam svoje dvoje dječice!

Moji glumci kažu kako se nebi nikad udala da mi nije njih, pa eto neka im bude! Udala se Ana u prančiok i nastavlja i dalje sa probama i predstavama! Sad ti je lakše na probe dolaziti, govorili su mi!

Nekome možda čudno zvuči kad mlada osoba piše o kazalištu i kad sa toliko volje ide na probe, uči tekst, žrtvuje svoju obitelj za jednu predstavu! Ali kada jednom zavoliš kazalište i kad još uz sebe imaš sve ove drage ljude, vjerujte mi ništa nije ni čudno ni teško!

Kad bi samo sva naša gostovanja i do-življaje sa putovanja objedinili u jednu knjigu, korice bi se pokidale od smijeha! Vicevi, šale, spletke… i nikad se Marinko nije na mene i Aku naljutio!

Nakon trilogije o Joki Šimunovoj i broj-nim nagradama koje smo osvojili, prošle godine smo okrenuli novu stranicu i pripre-mili predstavu ‘’Veronikin rubac’’. Premjerno je izvedena u Prološcu 25.06.2017. u Domu kulture. Ne mogu vam opisati doživljaj iza scene kada čujete publiku kako tiho plače i vidite ih kako brišu suze! Onda znaš da si uspio! Prodro si u srce svih onih koji su te došli vidjeti! A još kad te nagrade velikim plje-skom! Pa srce nam svima bude ‘’ko kuća’’. Jer tu su sve naše probe do kasno u noć, tu su sva naša odricanja, naš smijeh, suze…

Prijavili smo se na Županijsku smotru u Trilj, gdje smo briljirali! Naša Mila Knezo-vić osvojila nagradu za najbolju sporednu žensku ulogu, Tiho Grabovac nagradu za scenografiju a naša predstava proglašena najboljom i nominirana za Festival kršćan-skog kazališta! Šok! Znamo da smo dobri i da smo odradili vrhunski posao, ali nitko nije očekivao ovakav uspjeh.

U Vodicama smo 27.05.2017. tako predstavljali našu Županiju na 57. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera i opet briljirali. U konkurenciji od 179 prijavljenih predstava Mila je opet potvrdila da je broj 1 i osvojila nagradu za najbolju žensku sporednu ulogu a ja sam bila jedna od tri nominirane glumice za glavnu ulogu! Kritike su bile više nego

dobre! Samo jednu rečenicu koju je izrekla glumica Mirta Zečević ću vam navesti: ‘’Ova predstava je biser kojeg svi moraju vidjeti i doživjeti!’’

Nedugo nakon toga sudjelujemo i na Festivalu Kršćanskog kazališta. Iako nemaju nagrade u sklopu festivala, pozitivnih kritika i oduševljenja nije nedostajalo ni ovaj put!

Ako nakon ovog niste prepoznali svu ljubav prema kazalištu i mojim dragim glumcima, vratite se na početak! Jer ona je u svakom slovu koje sam napisala, ona je u svakoj predstavi, svakoj šali, priči… Htjela sam vam svima dočarat ono što mi imamo, jedni druge i pozornicu na kojoj svi zajedno živimo kao jedna mala obitelj koja uvijek ima vremena saslušat i sreću i tugu.

I kad se svjetla reflektora ugase mi smo oni obični ljudi koji imaju svoje svakodnevne obaveze, ali veliko srce za kazalište!

Ana Šerlija

Osjetiš li?

Osjetiš li ponekad Boga

Osjetiš li ponekad da te zove

Osjetiš li ponekad dodir na ramenu

koji ti govori da će sve biti u redu

Osjetiš li ponekad da nisi sam

Osjetiš li ponekad da nekoga

ipak zanima kako si

Osjetiš li ponekad ljubav koju

ne možeš objasniti

Osjetiš li ponekad da si sretan

bez ikakvog razloga

Osjetiš li ponekad suzu olakšanja

kako ti klizi niz obraz

Osjetiš li ponekad vjetar

koji ti miluje obraz

Petra Češljar

Prolo@ac

54

Grabovčeva knjiga o svim

prološkim crkvamaU nakladi Imotskog ogranka Matice

hrvatske objavljena je deseta knjiga Viktora Vite Grabovca – „Petnaest stoljeća Crkve u Prološcu“ koja je predstavljena 12. svibnja 2017. u Domu kulture u Prološcu. Uz auto-ra, o knjizi su govorili predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Imotskom Milan Glibota i fra Josip Grbavac. Predstavljanje je sa neko-liko prigodnih pjesama popratila klapa Sv. Mihovil Proložac.

Viktor Grabovac je već napisao većinu knjiga o svom rodnom Prološcu, a tijekom ustrajnih posjeta našim arhivima i drugim povijesnim izvorima svoja je saznanja stalno dopunjavao, proširivao i usustavljivao, iako nas u stvaranje cjelovite slike povijesti naše-ga kraja čeka još dosta istraživačkog posla, jer su još mnoga minula stoljeća ovijena velom tame zbog uništenih, zagubljenih i nepročitanih povijesnih dokumenata, listina i vrela.

Knjiga počinje proslovom iz Matejeva evanđelja (16, 18) u kojemu Krist predaje ključeve crkve apostolu Petru govoreći: „A ja tebi kažem: Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, biti će razriješeno i na nebesima.” Na 290 stranica 12 je poglavlja koja prikazuju povijest kršćanstva na prološkom prostoru, od arheoloških nalaza starokršćanske bazili-ke, crkvenim prilikama u srednjem vijeku, za vrijeme turske, mletačke, francuske i dvaju austrijskih vlasti, zatim za vrijeme Kraljevine

Jugoslavije, NDH-a, SFRJ te u proteklih 27 godina samostalne Republike hrvatske, što znači kontinuitet od 15 stoljeća kršćanstva na ovom podneblju.

Autor navodi da se na prološkom po-dručju, od otoka Manastira u Prološkom bla-tu do izvorišta Vrljike, tijekom burnih stoljeća spominju ili su pronađeni ostaci od sedam crkava i čak tri samostana (benediktinski i franjevački na Opačcu i kasnije franjevački na Manastiru), što potkrjepljuje njegovu tezu da je time Proložac bio sjedište negdašnje

Prolo@ac

55

hrvatske župe Imote koja se prostirala od Biokova do Duvanjskog polja. Knjiga je popraćena s tristotinjak fotografija i preslika najvažnijih povijesnih dokumenata o povije-sti proloških crkava, a autor se koristio gra-đom iz riznica Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Arhiva župe Proložac, Hrvatskog arhiva u Zadru i Dubrovniku, Državnog arhiva u Zadru i Splitu, Nadbi-skupskog arhiva u Splitu, Arhiva franjevač-kog samostana u Imotskom, Makarskoj, Omišu i Zaostrogu, gdje se čuvaju i turski dokumenti koji daju dragocjene podatke o osmanlijskoj vlasti pod kojom smo bili oko 224 godine i upravo slavimo 300. obljetnicu oslobođenja od Turskog carstva. Tako pri-mjerice autor navodi rekonstruirani popis devetnaest poznatih gvardijana samostana u Prološkom blatu, od fra Ivana Milinića iz 1605. godina, kada ga ubijaju Turci, preko četvorice Runovića – fra Marka, fra Filipa, fra Ivana i najslavnijeg fra Mije iz 16. stoljeća, do fra Stipana Vrljića, koji napušta samostan 1715., seli u Omiš i nakon 27 godina podiže današnji samostan sv. Frane u Imotskome. Prvi svećenik za nove mletačke vlasti u Prološcu 1717. je fra Martin Kraljević. Biskup

Blašković bilježi da 1736. župi Proložac pri-padaju i sela Ričice, Lokvičići, Crnovo, Podi, Poljica, Vrljika i Lug u dužini 30 talijanskih milja. Tada se vode političke borbe gdje će se graditi novi samostan, prološki svećenici se bune ali ipak nove vlasti odlučuju da se novi franjevački samostan gradi pod tvrđavom Topanom i od 1742. imotski postaje novo sjedište Imotske krajine. Slijedi pedesetak župnika, do slavnog fra Mate Gnječa, koji počinje graditi novu današnju crkvu sv. Mi-hovila koja je posvećena 1901. godine. Od tada su sačuvane fotografije svih župnika, a navedeni su i svi zaređeni Proložani koji danas obavljaju pastoralnu službu diljem Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i izvan nje. Među dvjestotinjak svećenika koji su službovali u Prološcu doista ima uglednih franjevaca od kojih su se neki bavili i znan-stvenim i književnim radom.

Knjiga Viktora Grabovca zaslužuje po-časno mjesto na polici svih proloških domo-va, ali iz nje mnogo će naučiti i ostali žitelji Imotske krajine o zajedničkoj nam povijesti, koju trebamo još bolje proučiti da bismo još više voljeli naš krasni zavičaj i Lijepu našu.

Mladen Vuković.

Prolo@ac

56

PikanterijeHrvati su bogati barem u jednom

segmentu. Na sprovode staraca potomci dolaze zrakoplovima iz Berlina i Dublina.

Kada izumru sada živući starci Hrvatska će biti najbogatija zemlja po praznim obitelj-skim domovima. Blago izbjeglicama, njihovo je bogatstvo siromašnih.

Svojedobno su se Dalmatinci vlakom bez voznog reda iseljavali u Slavoniju. Sada zajedno sa svojim domaćinima putuju na Zapad - bez povratne karte.

Na jednog radnika dolazi 1,7 umirov-ljenika. Bidni radnici, slomit će vrat pod teretom umirovljenih.

Čovjek se namuči dok obitelji zaradi kruh. Na kraju života ostane mu ušteđevina koja taman pokriva pogrebne troškove.

Dobar je običaj da među ožalošćene ne stavljamo imena pokojnikovih vjerovnika. Ona će se pojaviti u sudskim spisima protiv rodbine pokojnika.

U Turskoj se dogodilo čudo dosad nevi-đeno. Masovno samoubojstvo počinilo je čak 80 ovaca! I ovce znaju u kakvom okruženju žive. Ljudi još ne znaju.

Gradonačelnik jednog francuskog gra-da obećao je kako će pojesti štakora ako se njegov klub ne plasira u Ligu prvaka. Klub se nije plasirao, gradonačelnik javno pojeo štakora. Da naši političari pojedu po jednog štakora za svako neispunjeno obećanja, ne bi nam trebala deratizacija.

Mladen Vuković

Osjetiš li ponekad čovječe svoga Boga

Osjetiš li da je uvijek upravo tu gdje treba biti

Osjetiš li ponekad da te voli

Osjetiš li ponekad da i ti voliš Njega

Osjetiš li ponekad potrebu da mu otkriješ dubine svoga bića

Osjetiš li ponekad da si i ti Njemu potreban

Osjetiš li da si jedinstven i poseban

Osjetiš li da si čudo

Osjetiš li da si sretan samo ako je On uz tebe

Osjetiš li …

Petra Češljar

Prolo@ac

57

Predstavljena peta knjiga fra Ivana Jukića

Pred prepunom župnom dvoranom u Prološcu sinoć je održano predstavljanje pete knjige istaknutog svećenika-franjevca člana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, fra Ivana Jukića koji je službovao u župi Podbablje od 2004. do 2013. godine.

Najnovija knjiga ovog franjevca koji je dobar dio svog pastoralnog vijeka proveo u župama Cetinske, Vrgoračke i Imotske krajine gdje je ostavio zapažen trag, nosi naslov: Francusko/Englesko/ Hrvatski rječnik u kojem abecednim redom gdje je svako slovo zasebno poglavlje i u kojem se prikazuje najrelevantnije riječi engleskog i francuskog jezika te mnogobrojni primjeri koji se koriste svakodnevno u navedenim govornim područjima, a svrha knjige je olakšavanje svakidašnjeg govora u različitim okolnostima. Fra Ivan Jukić koji je na nave-denoj knjizi radio proteklo razdoblje ističe da se nada da će publiciranje ove knjige biti ko-risno đacima, studentima i svima onima koji žele dobro naučiti francuski i engleski jezik. Knjiga broji 456 stranica u kojoj se nalazi 20

000 riječi, izraza i izreka. Urednik knjige je Milan Glibota, a tehnička urednica Dragica Zeljko Selak dok je grafičku pripremu izradio Jakša Frlan, a tiskana je u splitskoj tiskari RePrint u 600 primjeraka.

Na predstavljanju koje su glazbeno za-činili izvođenje prekrasnih crkvenih pjesama članovi Mješovitog pjevačkog zbora župe Proložac pod ravnanjem s. Terezine Bašić, najprije je o knjizi govorila Mara Pezo koja je istaknula značenje rječnika i gramatika u hrvatskoj povijesti te potrebi stalnog učenja jezika, a na nju se nadovezala Marijana Pezo koja je istaknula stalno stvaranje novih riječi u engleskom jeziku i poteškoće u značenju nekih riječi i frazema koji se drukčije pišu nego izgovaraju.

Posebno zanimljivo izlaganje imao je novinar i publicist Mladen Vuković koji je po-hvalio ovaj troplet triju jezika, među kojima je hrvatski između 24 službena jezika EU, poželjevši da ovaj rječnik za najširu svakod-nevnu uporabu više posluži nama kao turi-stičkim djelatnicima nego mladima koji će put Irske i drugih europskih zemalja. Dr. Mišo Munivrana je govorio o značenju frankofonije koja se odupire prevlasti engleskog jezika u globalnom svijetu, a potom je o svome djelu govorio i sam autor fra Ivan Jukić

Program koji je organiziran uz potporu župe Proložac i župnika fra Vinka Gudelja izvrsno je vodila Dragica Zeljko Selak. Dodaj-mo, kako je autor fra Ivan Jukić, uoči same svečanosti ravnateljima škola u Prološcu i Krivodolu, Kreši Bajiću i Mariju Karinu, daro-vao knjige za potrebe učenika koji pohađaju ove dvije škole.

Prolo@ac

58

Vatikanski trokutNe znam koliko je sretna usporedba

Bermudskog trokuta u kojem često bestraga nestaju zrakoplovi i brodovi s Vatikanskim trokutom na relaciji Rim - Zagreb - Međugorje u kojemu ne nestaju prometala, ali nastaju verbalne zbrke koje su prosječnom vjerniku, blago rečeno, čudne i nerazumljive. O jednoj strani trokuta, onoj Vatikan - Zagreb pisao sam u ovome listu broj 1 (89), Velika Gospa 2016., a ovom prilikom bih više o drugom dijelu trokuta Vatikan - Međugorje.

Dakle, 25. lipnja 1981. skupina od še-stero dječaka i djevojčica užurbano su se spustili s brdašca Crnica do mjesne crkve u Međugorju te svećenicima priopćili kako im se upravo na brdašcu ukazala majka Isusova Gospa Marija. Vijest se munjevito širila, mjestom, Hercegovinom, Hrvatskom i cijelim svijetom. Počeli su stizati hodočasnici iz cijeloga svijeta, penjali se na brdo, molili i u crkvi se ispovijedali.

Velikom broju hodočasnika trebalo je osigurati smještaj i prehranu za što su se pobrinuli vrijedni mještani. Naravno, uložili su svoj novac i imali dobit što će kasnije protivnicima ukazanja dati povoda za sum-nju da je profit i bio glavni cilj “tobožnjeg“ ukazanja. Smiješno. Osobno sam obišao uz duž i poprijeko francuski Lourdes u kojem se ne može kupiti ništa što se može kupiti u običnoj samoposluzi. U samom mjestu (centru) ne žive ni domaćini. Cijelo mjesto je posvećeno samo Svetištu i u njemu se mogu kupiti samo predmeti vezani za Svetište pa nitko ne prigovara mještanima kako su se obogatili na račun Gospe. Najbolje da su pustili hodočasnike neka leže po livadama i gladuju!

Vatikan se ozbiljno prihvatio fenomena Međugorje pa je papa Benedikt XVI osnovao Povjerenstvo pod predsjedanjem kardinala Camilla Ruinija. Povjerenstvo se ozbiljno

prihvatilo rada i u javnost nije ništa procurilo o njihovom nalazu. Igrom slučaja upoznao sam jednog člana Predsjedništva kad sam u kulturnoj delegaciji Splita posjetio mjesto u kojemu živi taj član. Ni kasniji naši susreti, ni činjenica da tražim od njega izjavu kao novinar nisu pomogli. Dakle, radilo se oz-biljno i tajno. No kada su posao zgotovili, predali su izvješće papi Franji, on ga je pomno proučio, ali ni do danas ga javnosti nije objavio! Zašto?

Da se razumijemo, velika je to stvar ukazanje i Crkva s pravom podatke koje prikuplja drži za sebe, ali isto tako nije lijepo širiti sumnje koje ismijavaju vidioce, hodo-čanike i ini vjerski puk. A toga ima i previše. Zanimljivo, što se „istraga“ više penje prema vrhu rimske hijerarhije, to je sumnji i ismi-javanja više. Navodim samo dva primjera:

Papa Franjo (Jorge Bergogli) tvrdnju vidjelaca da im se Gospa više puta ukazuje i šalje poruke ismijava na način kako Gospa nije poštarica da tako prenosi vijesti, i što je najgore, on koristi svaku priliku kako bi tu svoju dosjetku širio u svijetu. Dobro, ako Gospa nije poštarica, nije ni Sveti Otac hu-morist, zar ne?

Prefekt Kongregacije za nauk vjere kar-dinal Gerhard Ludwig Muler, ne bez ironije, rekao bih i bez sarkazma, kaže: „Za odluku o nadnaravnosti u Međugorju ima vremena do ponovnog Kristova dolaska!“ Što je ovo nego omalovažavanje fenomena Međugorje?

Ako se tome doda negativan stav do-maćeg biskupa Perića koji nije u dobrim odnosima s franjevcima koji su na župi Me-đugorje, kao i iz svega navedenoga, može se nedvojbeno zaključiti da je Vatikan protiv službenog priznanja ukazanja. Ali ako je tome tako, zašto s tim zaključkom ne iziđu u javnost? Čini se da ni to nije lako, jer nisu svi vjernici po tom pitanju skeptici, a i Papa,

Prolo@ac

59

oprosti mi Bože, mada govori kako govori, možda ipak sumnja da bi sve ovo moglo biti istinito. Zato papa Franjo, uz sve ono što je dosad istraženo, šalje još jednog izaslanika u osobi varšavskog nadbiskupa Henryka Hosera, ne bi li on na neki način riješio nje-gove dileme.

Obični vjernici i stalni hodočasnici koji očekuju pozitivno rješenje međugorskog fenomena, nisu mogli biti optimisti u pogle-du Hoserova mišljenja jer dolazi iz Vatikana gdje je mišljenje o tome negativno. Međutim, sagledavajući sve činjenice na terenu, on pomalo mijenja vatikansku retoriku. Hoser je impresioniran činjenicom da je Međugorje dosad posjetilo 2,5 milijuna hodočasnika, da se u mjesnoj crkvi ispovijedaju ljudi na svim stranim jezicima, a poznato je da se pojedinačni način ispovijedi u svijetu sve više gubi, da je domaće stanovništvo, skupa s ho-dočasnicima odano Gospi, vjeri i Bogu. Nad-biskup je jednostavno ugodno iznenađen i

nadamo se da će njegove impresije stići do uha pape Franje i da će Papa jednako gle-dati na vjernike u Fatimi, njegovu zavičaju i Međugorju. Jer, grubo ga je bilo čuti kako u zrakoplovu na povratku iz Fatime još jednom priča novinarima kako Gospa nije poštarica kao ona u Međugorju, a zanemaruje činjeni-cu da je Gospa vidjelicama baš u Fatimi, iz koje se upravo vraća, rekla neka dolaze na mjesto ukazanja svakog trinaestog u mjese-cu. Uostalom, ako se Gospa negdje ukazala, tko joj na ovoj Planeti može naređivati gdje će se pojaviti, koliko puta i koliko će poruka kazati vidiocima?

Ponavljam, svrha ovog napisa nije da papa Frano pošto-poto prizna ukazanje u Međugorju, ali jest upozorenje kako na vrhu vatikanske hijerarhije treba više ozbiljnosti, a ne ismijavanja onog što se događa u Među-gorju, a tolerira se to isto u Fatimi.

Tomislav Božinović

Prolo@ac

60

Zlatni pir Fabijana i Mile

Grbavac

Dana 25. ožujka 2017. godine Fabijan Grbavac i Mila r. Leko proslavili su 50. go-dišnjicu braka tj. „Zlatni pir“. Vjenčali su se prije 50 godina na Mali Uskrs 1967. godine u crkvi sv. Mihovila u Prološcu. Svoj bračni vijek proveli su na vlastitom imanju uz sam izvor rijeke Vrljike. Bavili su se poljoprivre-dom i stočarstvom. Imali su mlinicu te su tako stekli mnoga poznanstva i prijatelje koje su često ugošćivali na svom imanju. Mlađi naraštaji su nastavili obiteljsku tradiciju te je proširili na uslužne i turističke sadržaje gdje se često organiziraju domjenci i proslave u predivnom ambijentu „Kod Fabe“. Fabijan i Mila u braku su dobili petoro djece: Maricu,

Juricu, blizanke Zoru i Nevu te Bepicu. Ponosni su djed i baka trinaestoro unučadi: Ivana, Anja, Marijana, Stipe, Fabijan, Adam, Magdalena, Ante, Dragica, Domagoj, Zora-na, Nikolina i Mia.

Iako teško bolestan, Fabijan u svojoj 90.-oj godini, proslavio je Zlatni pir. Tog dana je „procvjetao i oživio“. Svoju djecu, unučad, rodbinu, svojtu, kumove i prijatelje, Fabijan i Mila zabavljali su pričama iz svog života. Uz harmoniku i janjetinu proslava je potrajala dugo u noć. Kad sam ga pitala: „Što te naj-više čini sretnim?“ – odgovorio mi je : „Kad moja Mila pleše oko mene!”

Anđelka Leko

Prolo@ac

61

Zlatni jubilej Vicka i Miroslave

Bubalo

Vicko Bubalo sin Stipana i Mare r. Karin rođen je u Lugu 12. travnja 1943.

Miroslava Klarić kći Petra i Mare r. Čelan rođena u Cisti Velikoj 2. prosinca 1947.

Vjenčani su u crkvi sv. Jakova u Cisti Velikoj 22. siječnja 1967.

U braku su stvorili četvero djece: Ćiru, Stipu, Mirandu i Maricu.

U obitelji imaju 12 unučadi.

Podaci uzeti u Stanju duša župe Prolo-žac na strani 21.

Proložac, 22. siječnja 2017.

Prolo@ac

62

Zlatni jubilej Ivana i Ane Petričević

Ivan Petričević sin Ilije i Mare r. Matić rođen je Prološcu 25.12.1948.

Ana Petričević kći Ante i Ruže r. Grbavac rođena u Prološcu 3.3. 1948.

Vjenčani u Prološcu 30.11.1967. Kumovi su im bili Slavko Petričević i Ante Mršić. Vjen-čao ih je župnik fra Pavao Glibotić.

U braku su stvorili troje djece: Antu, Mariju i Tinu.

U obitelji imaju petero unučadi: Renato, Marijo, Ivana i, Miro i Ivan.

Podaci uzeti u Stanju duša župe Prolo-žac na strani 215.

Proložac 6. kolovoza 2017.

Prolo@ac

63

Zlatni pir Mile i Mije Katavić

Mila(68) i Mijo Katavić Šimušić (69) vjenčali su se u crkvi Svetoga Mihovila u Donjem Prološcu 4. veljače 1967. godine. Vjenčao ih je tadašnji župnik fra Stanko Radić . Sada žive u Podstrani kod Splita, a rado dođu i u rodne Bušanje. U skladnom kr-šćanskom braku imali su troje djece. Sinove Zorana (50) i Vicu (47) te kći Jelenu (35). Sin Zoran bio je u specijalnoj policiji i sada je u mirovi. Oženjen je i ima dvoje djece. Drugi

sin Vice također radi u policiji. Oženjen je i ima jedno dijete. Kći Jelena je udata i radi u jednom uredu i ima dvoje djece. Slavljenici Mijo i Mila radili su deset godina u Njemačkoj a ostatak radnog staža u Hrvatskoj. Uz če-stitku za njihov zlatni jubilej želimo im dobro zdravlje i još dugo godina zajedničkog života s njihovom djecom i potomcima.

Ante Aračić

4. veljače 2017.

Prolo@ac

64

Sazrela seoska idila - LXIV -

(- Dok je starije čeljadi, dotad je i mudrosti!...; staračke pouke svome godištu, od sebe

mlađima, a i unucima)

Ne žali je

Miriše zaprška do na vr’ sela. Ne zna baba Manduka šta bi ručku, pa ubacila malo škriljaka u bronzin i zapržila. Njezin ćoravi gulaš slađi je od pravoga. Da malo odmori oči od dima, iziđe iza kužine na dno vrtla. Taman Pere ogrće zadnji red krompira i s pomnjom zasiplje cimu. Ne treba Manduku molit da započne razgovor ugodni:

– Odmori se malo Pere, evo i ja izašla, uz komin sam cilo vrime pa me dim ujde za oči!...

– Lako je za to, kuma Manduka, nego reci mi ima li išta zgotovljena za iće?...; do-čika Pere svoj trenutak.

– Ima, Bogu fala, u praznoj kući ništa ne manjka! Nego, reci ti meni ovo: vidim da ti je motika u rukama, a o čemu misliš dok kopaš, šta ti je u glavi?...; prebacuje Manduka na drugu temu.

– A šta mi je u glavi, pravo da ti kažem - nije ništa…; iskreno će Pere.

– E zato i kopaš moj Pere!...; zgodno će mu Manduka.

– Znaš šta kuma Manduka, nije mi te nimalo ža’, neka te još bolje ujde dim za oči kad si tako pametna!...; ne ostaje joj Pere dužan u besjedi.

Ostala sama

Predblagdanski je dan. Djeca će danas malo ranije iz vrtića kućama, pa su od ranog jutra vedrija i nestrpljivija. Kako koji roditelj dođe, tako preuzme svoje dijete i ode. Prije podne već sve prazno i bez dječje vriske.

Ostala mala Iva zadnja u vrtiću. Još nikoga njena. Trebao bi po nju doći did Ma-tiša, ali njega nikako dočekat. Nestrpljiva je mala, već i dobro ljuta na svoje, ali prije nego li netko ne dođe po nju - nema kući.

Kad Iva vidje da joj did dolazi, onako će mu radosno i ljutito za dobrodošlicu:

– Di si dosad dide, vuk te izijo! Sva se dica potrošila, a tebe nema.

Briga vas što sam ja ostala sama...

Uradio bi isto

Zemanile, dok je Srida bila pazarni dan, sjatilo bi se čeljadi iz cijele krajine u Varuš. Tog dana trebalo se obaviti puno toga u Općini, ali ne možeš ne proći skaline i upitati pošto je duvan, čija je rakija najbolja, pošto se minjaju marke…

I na stočnom pazaru gužva je od rane zore. Iskomešaju se čeljad i živina, pogađanje na svakom koraku. Tako sve do ručene dobi.

Bez podrugljivoga Pere pazara Sridom nije moglo biti. Uzjašio bi svoga Zekana i

Prolo@ac

65

pomalo u grad, kad došao da došao, uvijek dobrodošao. Zavezao bi Zekana uz prvo pojilo na pazaru, a onda s noge na nogu, dok mu ne dodije.

Priča se da su mu jednom slični njemu odvezali konja i odveli na drugu stranu pa-zara. Nije se Pere dao smesti. Kad je saznao za krađu, popne se na prve skaline i poviče iz sveg glasa:

– Slušaj svite, slušaj amo!... Ukrali su mi Zekana! Ne znam ko je lopov, ali: neka mi vrati konja tamo di je bijo vezan! Ne vrati li mi, napravit ću isto što je uradijo i moj ćaća prije 7 - 8 godina!... ; zapritio Pere i ode na zapadnu stranu pazara.

Kad se domalo vremena vratio na poji-lo, ima bome što i vidjeti: Vratilo mu konja! Zekan ga čeka, mašući repom i ržući, ko da mu se veseli…

Prije nego li će Pere uzjašiti na Zekana, prilazi mu jedan brkonja i ozbiljno će:

– Slušaj kume, volim da su ti vratili Zekana, ali reci mi: šta si ono bijo zapritijo da ćeš napravit ko i tvoj ćaća, ako ti ne vrate konja?...

– E da, prijatelju, napravijo bi isto što i moj ćaća: iša’ bi kući pješke!...; uz osmijeh će Pere brki i znatiželjnima oko sebe.

Nije ime naružilo

Već nekoliko dana vrućina mori. Čim sunce malo poskoči, žega goni u hladovinu.

Desete su ure. Side Luca i Manduka ispod plamenitana, tribe ma’une za ručak i raspredaju o svemu, o kući i polju, o staru i nejaku.

– Reci mi Luce, kako ‘no je tvoje mlađe ćeri maloj ime, nikako mi past na pamet…; pokušava se sjetiti Manduka.

– Keti, Keti joj je ime. Ne mogu ni izreć lako, sve mi se jezik zapliće. Nije mogla bit Kata, ćerce moja, to im je starinjsko ime!...; komentira Luca primičući krtočić krompira bliže sebi.

– E da, ne smi se dičije ime otezat, nije stara baba. Ne mo’š više po naški razvuć Âna, već na brzinu na po jezika: Ana, Mia, Tea… Nije ime nikoga naružilo, moja Luce, ali koliko su dica dobra i poletna za râđom, po tomu će puno nji imat ime Netribalo!...; zaključuje Manduka svoje razmišljanje.

Mladost ludost

Što baš i ne bi trebalo znati odmah se pročuje po selu. Pričaju da je Marica trudna.

Prolo@ac

66

Spominju da je s Antićem, a još oboje studi-raju u Zagrebu.

Ljuta mater na nju, ali šta je - tu je! Ne mo’š glavom kroza zid!

Ni baba Manduka ne ostaje bez komentara:

– E, moja dico, trin’estero sam rodila, a Matiša mi ni gola kolina vidijo nije!...

Jedno jutro susretne Iva Antićevu ma-ter, pa će odmah umjesto pozdrava:

– Ljube, čula si za svoga Antića i moju Maricu šta se priča po selu?...

– Jesam s’tro, ali šta ću ja njemu i njoj? Nemam šta reć nego: mladost - ludost! A ona, kad je vidila s kim ima posla, što se nije na vrime odmakla od ovna, a ne - priteslemi-la se k njemu koda je jedini na ovomu svitu! Ajde moja Ive, ako je to i istina, ta nije smak svita!...; smiruje Ljuba svoju buduću priju.

Pouka uz komin

Smiće Manduka peračom lug s komina. Iko joj štogod pripomogne, dok je od volje i dok ga društvo ne zovne u igru.

– Nemoj ti baba još ništa kuvat za ručak, još je jutro!...; kao da je upozorava unučić.

– Ajde, neka si mi kaza moj Iko, da se ne ubrezumim pa da uranimo s ručkom. Ali, samo da znaš: triba se oko ručka zabavit i dobro oznojit. Nije to - evo na!

I čudna su današnja čeljad. Ne zna šta će kuvat ručku, a kuća puna svega. Ima i u frižideru i u podrumu. Ali, dušo moja mila i draga, ajde ti svari ručak a nigdi ničega nema. Ni u podrumu, ni o gredi. A oko tebe dželep dice čeka, glad očiju nema!...; odužila baba Manduka svoju pouku.

– Meni je najdraže za ručak manistra na suvo, znaš li ti baba skuvat kako je rekla moja mater?...; prekida je Iko pitanjem.

– A znam li, moje dite, kuvala je baba i manistru i tajadele prije tebe i tvoje matere. Ubaci manistru u uzavrilu vodu, pričekaj malo da baci gogolj i skidaj s vatre. Eto ti moje dite kako triba i kako je najbolje!...; objašnjava baba Manduka tajnu svoje kuhinje.

Pravi cirkus

Priteže Lujuša šudar i smije se, dolazeći u hladovinu pod kostulju. Komentira sama sa sobom, a da i drugi čuju šta je toliko na-dušilo na smijeh:

– Sama sebi sam smišna, ali odolit ne mogu. Žene moje, odavno se nisam ’vako nasmijala, a ni sada ne bi da ne naiđe oni budalasti Pere, Bog ga pomoga dragi. Ujtilo ga cigansko veselje ili mu je vrućina udarila u glavu, pa stade zamećat ajneka. Dica za njim šemluče, pusti čandrljina - baš ko da si u pravomu cirkusu…

Stara i nova kužina

Otvorila Lujuša novu kužinu da se malo razrači. Ne kuva se u njoj i ne ručava. Nove su pločice, nova kredenica i frižider, veliki stol i osam stolica s naslonjačem.

– Ne smiš ti baba u novu kužinu, izbrljat ćeš pločice. Tvoja je stara kužina, komin i komaštre, stoci oko sinije i rave na zidu!...;

Prolo@ac

67

iskušava je Iko dolazeći iz škole sa zovnicom preko ramena .

– Kad čeljade dođe odnekud, najprije kaže: Faljen Isus!, svituje ga baba Lujuša i nastavlja pouku: - I ne pristaji mi na muku, moje dite. Kakva je to kužina bez komina? Otkako se rade ove nove kužine s pločicama, one služe samo za pokazivanje bližiki ili za pofalit se komu kad ti naiđe iz sela, da i ti imaš! One stare kužine s kominom prozvali su dimne, ali moje dite upamti babinu: Di nema dima, nema ni vatre!...

– Džaba ti je to meni govorit, baba. Reci tako momu ćaći sad kad dođe iz Njemačke i priselimo se u novu kužinu!...; bez dvojbe će Iko, penjući se na balaturu.

Dječja znatiželja

Ljut je unučić na babu Manduku. Ne da mu ona da je baš sve po njegovoj želji i odmah mu je nos od aršina, nije mu volja na mistu.

– Šta si mrke obisijo brke? Prikrsti se, čuješ da podne zvoni! Prigni se i lipo radi. Nije ti stožina u leđima, pa se ne moš saget! Pomozi babi da razaberemo ove ranjene kumpire, oni su prvi za kuvanje. I nemoj me izuminjavat, nego poslušaj štogod što ti se kaže, da ne bi prut radijo!...; opominje ga baba na vrijeme.

– Ali baba, kako si ti uvik najstarija, sve znaš i sve mora bit po tvome, a nisi išla u školu di se sve nauči?...; nastavlja unučić znatiželjno.

– Je, je… nauči se sve. I što valja i što ne valja. Dok nije bilo toliki škola nisu se kužine po selu zaključavale. Dolazila čeljad i bilo berićeta u svemu. Sad sve zaključano i ćuko laje isprid svaki vrata!...; objašnjava Manduka poučno.

– Nisam te to pita, baba, nego sam ’tijo reć da je did najstariji, pa moj ćaća od muš-ki. Vidila si kolike brkove ima!...; pokušava unučić pridobiti babu pričom.

– Ajde miruj moje dite, moli Boga i budi pametan! Da su mu brkovi sve zauši, opet sam ga ja rodila. Ja sam mu mater, a on

moje dite, pa da si ti još bistriji i pametniji!...; prekida baba Manduka unučića, ustajući sa stoca.

Nije puno star

Sunoćava. Zvoni Zdravomarija. Krste se did Matiša i mali Iko, vraćajući se iz sela.

– Dide, je li se umire po starini?...; nave-de zvono maloga na čudno pitanje.

– A, tako bi tribalo bit i tako bi mi tili, ali opet - moje dite, bude kako Bog da!...; objašnjava Matiša malome.

– Dide, jesi li ti puno star?...; nastavlja unučić radoznalo.

– Ma nisam moj Iko, nemoj se ti bojat za dida. Nisam puno star: me’ščini da sam se jučer rodio. Eto, od lani mi godina, k’o Lasi-ća krmetu!...; uz osmijeh će Matiša unuku o svojim godinama.

Drago Maršić

Prolo@ac

68

Zavičajni haiku

(Vruće teme i dileme; slike i pouke u govoru moje matere,

gledanje šezdeseto)

Uranak

Nije bilo Neću Poslug je sveta stvar

Blagos’ov Božji

Materina muka

Nedilja nije Na njoj misna bljuza

Zabolilo dite

Jedino tako

Vuče dok ne klipsa Ko magare ogugla Sve nauštrb sebe

Od umora

Užegla žega Sustalo čeljade

Napaškiljac oda

Prid podne

Ožednilo zar Uzrevalo se magare

spućeno u strani

Slatka pura

Mater uz komaštre Kukuruzno brašno čeka

gogolj u bronzinu

Bez dangube

Sprnjauri štogod Baci u kljun da mo’š dalje

Posla sve zavrat

Tegoba

Vriđa u ’odu Naboj pun sukrvice

mori na tabanu

Omara

Malukat izde Prid kišu još ljuće

U oči uguron

U ćindiju

Brecaju bronze Goveda će Kapljunu

I obadu vruće

Drago Maršić

Prolo@ac

69

Pjesme, prvotisak

Biti zemlja

A.B.Šimiću i majkama s crnim šudarima na glavi

Sve u tom jest Dano i sazdano

Biti grumen Raspasti se Biti zemlja

Gorku zemlju prožilili

bajami gorkulji

Zmija u kolaču

U početku bijaše riječ od medenog kolača slađa

I bijaše jabuka od riječi slađa I bijaše zmija

od jabuke slađa

Uz med bijaše još zmija u kolaču I majčin crni

šudar za pokoru

Divlji šipak

Poludio skroz S pameti saša

Od glave do pete Raspuka

Zinijo od uva do uva

Smije se oko glave Obisijo klempave uši

Razvalijo žvale Ceri se zubat

Škilji na jedno oko i pruža mi ruku

Pružio mi ruke

Drago Maršić

Prolo@ac

70

Od sto kila varićakKulturno blago, narodna priča

Kao i sva djeca našega kraja uživao sam dok sam bio dijete slušati od starijih narodne priče, junačke epske pjesme, pitalice, zago-netke i slično. Neka od tih kazivanja su zaista bila narodna i prenosila su se usmenom predajom. Za vrijeme dugih zimskih večeri, uz kotao i pečenje rakije, pri komišanju kuku-ruza, u ljetnoj hladovini i sl. Nisu nigdje bila zabilježena, a nisu se mogla čuti ni u školi. Zbog toga što većina tih kazivanja nigdje nije zapisana ni sačuvana u bilo kakvom obliku, nestankom starijih generacija nestalo je i mnoštvo takvog narodnog blaga, mogli bismo reći kulturne baštine.

Prema sjećanju prepričati ću jednu na-rodnu priču koju je meni u djetinjstvu pričao moj stric Ante, a koja nije nigdje službeno zapisana. Barem ja tako mislim, a ako i jest evo je još jednom onakve kakvu je pamtim iz dana svog djetinjstva.

Priča kaže:Bio jednom jedan čovjek i imao slugu

koji je bio malovne pameti, malo ludast. Jednog dana nakon završene žetve i vršidbe pšenice reče čovjek sluzi:

- Natovari pšenicu na magarca i otjeraj u mlin da ti mlinar samelje tu pšenicu. Žita ima sto kila, pa plati mlinaru za ujam varićak žita.

- Pa kako ću ja to zapamtiti?...; upita sluga.

- Upamtit ćeš ako stalno do mlina budeš vikao na glas „Od sto kila varićak, od sto kila varićak“.

- Dobro!…; kaže sluga, potjera natova-rena magarca i uputi se prema mlinu vičući na glas „Od sto kila varićak, od sto kila varićak“.

Putem naiđe kraj jedne oranice gdje su seljak i njegova žena sijali pšenicu.

- Šta ono viče onaj manitaš?...; upita čovjek ženu.

- Viče „Od sto kila varićak“, a to znači da on želi da mi od sto kila posijane pšenice dobijemo samo jedan varićak žita…; odgo-vori žena.

- Štaa?...; vikne čovjek. - Neće se on nama rugat!...; iskoči pred slugu i dobro ga izudara.

- Pa kako ću ja govoriti?...; upita jadni sluga.

- Viči „Ove godine jedan, dogodine stotinu“.

- Dobro!...; kaže sluga i ode dalje vičući „Ove godine jedan, dogodine stotinu. Ove godine jedan dogodine stotinu“.

Nedugo zatim sretne pogrebnu povor-ku. Prolazeći pokraj pogrebne povorke i dalje je vikao: „Ove godine jedan, dogodine stotinu“. Jedan iz povorke upita čovjeka do sebe:

- Šta viče ovaj manitaš?- Viče „Ove godine jedan, dogodine

stotinu“, to se on nama ruga da nam ove godine umre jedno čeljade, a dogodine da nam umre stotinu“.

- Štaa?...; vikne ovaj drugi čovjek iz povorke, otrči do sluge i dobro ga namlati.

- Pa kako ću ja govoriti?...; upita izuda-rani sluga.

- Viči „Ove godine jedan, dogodine nijedan“.

- Dobro!...; kaže sluga, potjera magarca i ode putom vičući: „Ove godine jedan, dogodine nijedan. Ove godine jedan, dogodine nijedan.“

Putem sretne svadbenu povorku. Prola-zeći pokraj njih sluga još jače zaviče: „Ove godine jedan, dogodine nijedan“.

Prolo@ac

71

- Ma šta viče onaj manitaš?...; upita netko iz svadbene povorke.

- To se on nama ruga, da nam se ove go-dine oženi jedan momak, a dogodine nijedan.

- Štaa?...; povikaše svatovi, pa namlati-še jadnoga slugu.

- Pa kako ću ja govoriti?...; upita sluga ojađeno.

- Viči „S njom se ljubio, s njom se grlio, s njom porod porodio“.

- Dobro!...; kaže sluga i ode vičući: „S njom se ljubio, s njom se grlio, s njom porod˝porodio“.

Idući tako, sretne seljaka koji je tjerao krmaču na pazar na prodaju. Prolazeći pokraj seljaka sluga na sav glas zaviče: „S njom se lju-bio, s njom se grlio, s njom porod porodio“.

- Šta ovaj viče?...; pomisli seljak: - da se ja s krmačom grlim i ljubim i da s njom porod porodim. Potrči za slugom i dobro ga namlati.

- Pa kako ću ja vikati?...; upita sluga.- Viči „Bilo ti slasno, bilo ti masno, u

njega brk umočio, u njega brk utopio“.- Dobro!...; kaže sluga i ode vičući: „Bilo

ti slasno, bilo ti masno, u njega brk umo-čio, u njega brk utopio“.

Idući i vičući tako, naiđe na čovjeka koji je kraj puta vršio veliku nuždu. Kad ga je ovaj

čuo što viče, pomisli: „Ma šta se ovaj meni ruga, da mi izmet bude slasan i masan i da još u njega brk zaronim“. Skoči se, sustigne slugu i dobro ga izmlati.

- Pa kako ću ja govoriti?...; upita sluga.- Viči „Kako ispalo jedno, Bog da tako

i drugo“.- Dobro!...; kaže sluga i ode vičući:

„Kako ispalo jedno, Bog da tako i drugo“.Putem dalje sretne čovjeka koji nije

imao jedno oko. Kad je sluga prolazio pokraj njega vičući „Kako ispalo jedno, Bog da tako i drugo“, čovjek pomisli:

- Ma šta se ovaj meni ruga, da „kako mi ispalo jedno oko, da Bog da tako ispalo i drugo“. Potrči za slugom i dobro ga izmlati.

I tako jadni sluga, bolan i žalostan stigne do mlina. Uđe u mlin i gleda kako se okreće mlinski kotač. Onda priđe kotaču govoreći: „Drago moje kolo, nitko me ne voli, svi su me izudarali, samo me ti ne tučeš. Sad ću te poljubiti.“

Priđe slobodno mlinskom kolu, sagne se, ali - JAO! Mlinsko kolo mu odrubi usne i nos. Tako je jadni sluga zbog svoje malo-umnosti dobio batine, a na kraju ostao bez usana i bez nosa.

Velimir Ćurčija

Prolo@ac

72

Što je smrt?

Jednom davno, pitali su nekoga, tko je tvrdio da se ne boji smrti, da objasni na čemu počiva njegova hrabrost i uvjerenje. Kazao im je po prilici ovako, čemu se bojati dok je život tu, nema smrti, a kad smrt dođe, mene više neće biti, pa čega bih se bojao, kad se nikad ne možemo susresti. Sva naša putovanja imaju svoj kraj, neko počivalište za nove daljine. Putovanja koja treba gledati kao vječito traženje našeg duha da postane skladan i uređen, kako bi prepoznao stvari i mjesta otkrivajući i razotkrivajući vidljivi i predmetni svijet u pokrenutost u samom duhu koji teži ka zatvaranju svoje praznine i žeđi za sjedinjenjem onog zemaljskoga i nebeskoga, Božjega u nama. Najčešće, dok smo zemaljski orijentirani i materijalno –egzistencijalno usidreni u sakupljačko-po-rivnoj afektivnoj strani u stvaranju identiteta i društvene potvrde, ne vidimo da smo prolazni ne utvrđeni u pitanjima tko smo i što smo. Sakrijmo se često iza općenitosti i običajnosti koja nam je zadana, pa hodimo ovim svijetom u nekim lažnim identitetima struke, zanimanja, zvanja, statusa, imanja ili neimanja, zlorabimo mitski karakter nacije, gena i ljubavi za zemlju. Sva ta trenutna buč-nost i zavodljivost eudajmoničkoga u nama, lagano nestaje i ulazi u balans razumijevanja svijeta oko sebe i u sebi, kad čovjek kao biće ljubavi i obitelji shvati naprasno iznenada da jučer nikad nije isto, kad se dogodi putovanje sa kojeg nema više ovozemaljskih susreta, polazaka, čekanja. Susret sa tuđom smrti u emotivnom i fizičkom smislu izaziva trenu-tačno prikrajanje razuma u emotivne kon-cepte promišljanja gdje umjesto zemaljskoga bilja, postajemo nebesko bilje. Odjednom se lišavamo nasilnosti, zloće, planova i kroz mr-tvoga, okrećemo se sebi, u emotivni koncept

prepoznavanja, konačnosti, praznine, ne-moći, vanjski svijet buke nestaje, otvara se unutrašnji svijet tišine, sjećanja, vapaja, okrećemo se u emotivnu prošlost s mrtvim, tražimo kontakte jednom davno prekinute priče, žudimo za nedovršenim dodirima, razgovorima, otklanjamo zlobe, želimo reći, čuti. A s druge strane samo tišina, velika moć tišine, i vlastita nemoć slušanja otvara nam putove vjere koja ukazuje na viši smisao našeg tjelesnog i duhovnoga bivanja, i daje nadu za susretom u Bogu, nudeći nam sna-gu, dobrohotnost u milostivosti svjedočenja da su neki ljudi postojali, pripadali, voljeli, bili voljeni, ufali se, i onda otišli. Ostavljajući nam dar da svjedočimo istinu o njima, istinu o postojanju onih sa kojima smo su –patili, su-osjećali, sa onima koji su u emotivnom krugu naše duše. Stvarali su nas, kao ljude, u duhovnom smislu, njihov tjelesni odlazak pojačao je u nama transcendentalni i Božji koncept postajanja, i naučio nas živjeti sa mrtvim u sebi, da bi smo bili što pravedniji prema živim. Zato ljude koje si volio i voliš nosiš u sebi kao biljeg Božje pravednosti i providnosti njegove milosti u viši smisao postojanja. Tvoje (Milka) rebro i moje rebro, jedno rebro. Tišina koju su donijela, je i moja tišina. Nakon smrti bliskoga bića postaješ samotniji i ranjiviji, prepušten sebi u vjeri, Bogu! Bivaš, neraskidivo, uvezan sa onim Božjim, koji ti je bio, često, tako dalek, sve do nekog jučer, kad tjelesnost više ne pre-poznaje bliskost tvog emotivnog koda, a Šamatorje postaje tvoj unutrašnji glas i veza s onim jučer, sad i onim sutra, s neizvjesnim i Božjim, kad!

Svaka zajednica dobiva svoju samosvi-jest i samo razumijevanje u velikoj mjeri iz od-nosa prema svojim mrtvima. Odnos prema

Prolo@ac

73

mrtvima nije ništa drugo nego odnos prema sebi samima, jer s pozicije života (moći) procjenjujemo smrtnost (nemoć) i vlastitu budućnost koja će neminovno dosegnuti u našu tjelesnu, svjesnu konačnost.

Čovjek je smrtnik. On jedini među svim stvorenjima prirode umire, to znači skončava na takav način da tijekom cjelokupnog života ide prema kraju, on je određen nevidljivim pečatom, pečatom prolaznosti. Izvjesnost smrti najsigurnije je znanje koje uopće ima-mo, a s tim je istovremeno povezana krajnja nesigurnost o onom kada. Svaki naš korak je korak ka smrti, no pogled prema njoj ipak nam je zaklonjen i zamračen. Možemo je stalno iščekivati, a i pak biti iznenađeni njome. Poveznica između onoga početka i kraja u tijelu, jeste duh. Praznina koju treba puniti vjerom i dobrim djelima, čineći svoj život spremnim za uskrsnućem u moralnom, duhovnom i tjelesnom konceptu spasa u beskonačnoj vjeri da smisao života nije samo biti tu kao protežnost tijela i običajnih navika koje smo naslijedili pukim rođenjem. Smrt i uskrsnuće Isusa Krista ukazuje nam da smisao života jest vjera i nada u duhu, kroz patnju tijela, donosi čudo i spokoj u istini uskrsnuća.

Svi živi su kao živi jednaki, iako razli-čito blagoslovljeni dobrima života, oni su u zajedničkom posjedu života kao iskonskog božjeg dara koji mora biti nadređen svakom drugom dobru. Smrt je konačni životni slučaj što uzima to dobro, koje u svome ego cen-trističkom ustroju teži nedostižnoj tjelesnoj beskonačnosti. Bitna je crta razumijevanja smrti ta da smrt znači ukidanje konačnosti i ograničenosti individue. No sve dok čovjek još diše nije gotov, još uvijek je dužnik sam sebi. Tijek života neprekidno je ostvarivanje samoga sebe u svojim vlastitim slobodnim odlukama. Smrću fiziološki bivamo gotovi, dovršeni kao ljudi, ali ne tako da bi dosti-gnuta forma ostala zadržana, zaleđena. Stečeno "jastvo" koje je na sebi izvršilo svoje djelo, ukida se. Kao što oni koji nadživljavaju pokojnikovo mrtvo tijelo, škrti ostatak jedne

izolirane egzistencije simbolično, ritualno smještaju u zemlju ili predaju vatri, a time uzeti, posuđeni dio vraćaju natrag elemen-tima i ukazuju da je dovršeni pojedinac od-bacio od sebe svoju pojedinačnost, a svoju dubinu i prisutnost položio u beskonačnost i nadu. Sam ljudski život posvećen je smrti, a iz takve se perspektive može izreći ono bitno o bivstvovanju čovjeka. Smrt uvijek djeluje povratno na život, pokušavajući ga korigirati iz perspektive ne - materije te kod ljudi stvara volju za znanjem kao odgovorom na potpuno neznanje koje je uzrokovano sviješću o smrti. Smrt koja se dogodila ima ogroman utjecaj na one koji promatraju njeno djelovanje.

Čovjek je osuđen da gubi svoje vlastito tijelo i ta ga sudba tjera da neprekidno istra-žuje svoje objektivne zakone kako bi što duže mogao iznositi svoje subjektivne spoznaje prema vani gdje se nalazi neizvjesnost. Čo-vjek, da bi bio, mora utemeljiti sebe iz svoje ništavnosti, okrenuti se drugome sličnom sebi, ostaviti trag, poruku, zatim umrijeti. Nakon toga čovjek postaje misterija, sjeća-nje, "kopija" za nekog novog neponovljivog čovjeka. Ljudska smrt za nas žive jest tajan-stvena odsutnost bivšeg života koji se nalazi u "ničijoj zemlji" Božjeg carstva, zato se u tišini i nadi okrećemo prema dušama svojih bližnjih, puni emocija i svijesti kako smo propustili, u ovom konačnom svijetu, biti bolji, jednostavniji ljudi, s više ljubavi i razu-mijevanja za trenutke koji se ne mogu vratiti. Vjerujući i čekajući uskrsnuće. Njihova tijela i duše riješili su svoja egzistencijalna i meta-fizička pitanja o Bogu, slobodi, besmrtnosti, a mi, “stojeći iznad njih“ u svojim mislima i molitvama, oslobodimo se straha i živimo.

Luka Lujo Maršić, rođen u Imotskome, svoju prvu duhovnost dohvatio u prološkoj crkvi i oko crkve uz fra Antu, fra Boru, fra Nediljka. Oženjen, otac dvoje odraslih ljudi. Studirao kemijsku tehnologiju, medicinu, filozofiju. Zaposlen od 1995 g. u KBC Se-stara Milosrdnica u Zagrebu na Klinici za psihijatriju.

Prolo@ac

74

Roman Knezović † 31. 12. 2016.

Nediljka Kokić † 28. 5. 2017.

Ante Ćurčija † 14. 4. 1975.

Ana Nevenka Leko † 21. 9. 2007.

Milan Zele Ćurčija † 31. 3. 2017.

Anđa Ćurčija † 13. 7. 1989.

Vlade Maršić † 21. 3. 1991.

Mate Barbić † 19. 3. 2017.

Ivan Brnas Zenzo † 27. 1. 2002.

Frano Dračar † 3. 7. 1997.

Ana Petričević † 6. 2. 2017.

Vlatko Bonovil Čile † 5. 9. 2011.

Marija Ćurčija † 5. 11. 1998.

Živko Blažević † 11. 4. 2016.

Ljubomir Ćurčija † 24. 6. 2015.

Naši pokojnici

Umrli

In memoriam

Prolo@ac

75

Vlade Šimić † 29. 11. 1993.

Slavko Šimić † 23. 5. 2007.

Jozo Šimić † 18. 7. 2007.

Drago Šimić † 27. 3. 2000.

Antica Šimić † 10. 8. 1987.

Ante Šimić † 13. 4. 2015

Slavko Lovre Stojić † 19. 8. 2011.

Jozo Radeljić † 30. 6. 2013.

Ivan Aki Porobić † 24. 7. 2015.

Mate Petričević † 21. 6. 1986.

Luka Petričević † 24. 8. 2015.

Vinko Mršić † 3. 5. 2015.

Mijo Mikulić † 26. 8. 1992.

Marijan Meter † 17. 8. 1997

Darinka Meter † 23. 8. 2004.

Mate Matić † 3. 7. 2007.

Dinka Matić G. † 12. 1. 2014.

Paulina Mandić † 1. 3. 2013.

Vladimir Leko † 7. 5. 1981.

Ljuba – Buba Leko † 7. 5. 1991.

Branka Leko † 29. 7. 2013.

Stjepan Šimić † 16. 8. 1992.

Marija Šimić † 21. 12. 2010.

Tomislav Leko † 15. 4. 2016

Marija Leko † 12. 9. 2012

Prolo@ac

76

Natali Bubalo † 8. 3. 2017.

ZAŠTO??? Zašto danas sunce grije

sutra kiša pada dođe tuča

ostaje samo nada...?!

Hrabri glavu dignu, da procvjetaju

na Božjim rukama u nebeskim rajskim vrtovima.

za Natali Josipa Grbavac

Uživaj u onome

što ti je Bog dao

a ne u onome

što si sebi dao,

jer ono što ti Bog daje,

ti sebi nikada nećeš dati.

Za tebe je to malo,

a to malo je dosta

za tvoje spasenje.

J. G.

Oproštaj od don Marinkice Bilića

Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predvodio je u ponedje-ljak, 23. siječnja, u župi sv. Mihovila arkanđela u Prološcu sprovodne obrede za preminulog svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije don Marinka Bilića. U koncele-braciji je bilo oko 30 svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije predvođe-nih pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, generalnim vikarom Du-brovačke biskupije mons. Petrom Palićem i uz nazočnost pokojnikove rodbine i župljana, redovnica i bogoslova.

U homiliji je biskup Uzinić kazao kako su posljednjih pet-šest godina pokojnog don Marinka bili zaista Veliki petak. Bio je raspet na krevetu, u sestri Danici imao je svoju Veroniku koja mu je iz sata u sat, iz dana u dan otirala lice, kao što je u svećenicima i djelatnicima u Svećeničkom domu kao i drugim svećenicima koji su ga posjećivali imao Šimuna Cirenca. Biskup je, također, upozorio da se ne smije ostati samo na ža-ljenju i suosjećanju nego evanđelje pokazuje da se u svojim mislima, osjećajima i molitvi trebamo usmjeriti prema otajstvu Kristova uskrsnuća i don Marinkovog suuskrsnuća. „Jer kao što je Kristov grob ostao prazan i

naš će grob ostati prazan i mi ćemo biti pozvani na vječno zajedništvo s Gospodinom, na vječni život.“ Ova-kav pogled na život i smrt pomaže nam da i mi svoj pogled usmje-rimo prema križu i Raspetom, ispovjedimo svoju vjeru u njegovu pravednost i našu mogućnost da

po njegovoj muci i smrti budemo učinjeni pravednicima, te sa ženama pred Isusovim praznim grobom čujemo riječi: „Što tražite živoga među mrtvima?“

Govoreći o pokojniku u svijetlu 2. posla-nice sv. Pavla apostola Korinćanima, biskup Uzinić je skrenuo pozornost na temu Molitve-ne osmine za jedinstvo kršćana „Pomirenje – ljubav nas Kristova obuzima“ koja je u tijeku, te je tu rečenicu dao kao odgovor na pitanje o uzroku brojnih promjena koje je pokojnik poduzimao u svome životu. Istaknuo je da je don Marinko uvijek ostao povezan s ljudima u mjestima u kojima je pastoralno služio. Ljubav ga je Kristova „silila“ da ide dalje, zahvaćala i tjerala ga da čini izbore koje je činio. Biskup je citirao rečenicu iz pokojnikove molbe za ekskardinaciju iz Dubrovačke biskupije: „Sr-dačno molim Isusa da blagoslovi sva moja nastojanja kao i da oprosti sve nevaljalo

Prolo@ac

77

učinjeno i vrijedno propušteno tijekom pasto-ralnog rada u Dubrovačkoj biskupiji“, rekavši kako ga ona u ovom trenutku možda najbolje opisuje i da se ta rečenica može proširiti na njegovo cjelokupno djelovanje.

Pastoralni vikar mons. Aničić podsjetio je na don Marinkov životni put od rođenja 1936. u Prološcu, preko zaređenja za sve-ćenika Dubrovačke biskupije 1963., pa do inkardinacije 2002. godine u Splitsko-makar-sku nadbiskupiju u kojoj je djelovao do svoga umirovljenja 2007. godine. Pokojnikovi rodi-telji otac Nikola i majka Joza-Anđa imali su šestero djece, tri sina i tri kćeri. U toj pobož-noj kršćanskoj obitelji dvojica su stričeva bili fratri, čijim se primjerom don Marinko poveo te je u Makarskoj i Sinju završio pet razreda franjevačke sjemenišne gimnazije. Tijekom vremena prevedenog u novicijatu na Visovcu dolazi do spoznaje da nije pozvan u redov-nički život, napušta novicijat i prijavljuje se u Biskupijsko sjemenište u Dubrovniku. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 1963. te je gotovo puna tri desetljeća obna-šao različite pastoralne službe u nekoliko župa Dubrovačke biskupije (Smokvica na otoku Korčuli, susjedna Čara, Smokovljani pokraj Stona, Zaton – Doli, Korčula, Manda-ljena i Trpanj na Pelješcu). Jedno je vrijeme proveo među benediktincima.

Godine 1993. na vlastiti zahtjev i uz suglasnost svog biskupa, radi potreba bole-sne majke, boravi oko godinu dana u svojoj rodnoj župi Proložac. Godinu poslije, 1994. postaje župnik župe Ričice gdje će ostati sve do svojeg umirovljenja 2007. godine. „U međuvremenu je 2001. zatražio ekskardina-ciju iz Dubrovačke biskupije i inkardinaciju među kler svoje rodne Splitsko-makarske nadbiskupije što je od nadležnih biskupa i dobio. U župi Ričice je razvio živu pastoralnu djelatnost izgrađujući duhovno svoje vjernike kao žive udove Crkve Božje“, naglasio je mons. Ančić dodavši da je don Marinko u svojem pastoralnom radu bio „požrtvovan i odgovoran, zauzet i dosljedan, posve predan u volju Onoga koji ga je pozvao u svećeničku službu. Kao župnik je živio skromno i imao veliko srce prema potrebnima.“

Sućut obitelji izrazio je župnik u Prološ-cu fra Vinko Gudelj ističući don Marinkovu ozbiljnost u svećeničkim razgovorima, spre-mnost na pomoć i suradnju te izvanredan glas zbog kojega su svi htjeli da im don Marinko navješćuje evanđelje na župnim feštama diljem Imotske krajine. Poslije sprovodne mise pokojnik je pokopan na mjesnom groblju u Prološcu.

Silvana Burilović Crnov

U spomen Ivanu Kokiću - Ikeši

Otišao je naš dobri Ikeša, veliki čovjek i nastavnik. Napustio je ovaj svijet 26. travnja 2016. godine u 76. go-dini života nakon teške operacije srca.

Ostat će u lijepom sjećanju svima koji su ga znali, posebno kole-gama i generacijama učenika kojima je 40 godina prenosio znanje iz Fizike i Tehničke kulture.

Ivan se rodio 26. lipnja 1940. go-dine kao prvo dijete Rudolfa i Antice. Ivanu kao i naraštajima rođenim u ratnom i poratnom vremenu odrasta-nje je bilo teško. Oskudica i glad bili su svakodnevnica odrastanja. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Prološcu i četiri godine pješice po buri i vijavici u Imotskom.

Prolo@ac

78

Životni put Ivana vodi u Zenicu. Upisiva i završava srednju školu elektrotehnike te se zapošljava u termo centrali. Radi tri godine i upisiva pedagoški studij za nastavnika Fizike i Tehničke kulture. Nakon završenog studija vraća se u rodni Proložac. Zaposlio se prvo u OŠ „Runovići“ zatim u OŠ „Proložac“ gdje je radio do mirovine. Ivan se u međuvremenu ženi Danicom. Dobili su i školovali dva dobra sina. U braku su proveli 45 godina. Ivan je volio društvo, društvo je voljelo Ivana, njegov

Prag doma moga

Sveti moj praže, Ništa mi od tebe draže

Ni svetije!

Toliki su te praže, Zakoračili, zaskočili, Prekoračili, preskočili

Ušli i uskočili U dom moj. Tu su krali

Otimali, varali. Tu su ranjavali

Ubijali, masakrirali. Tu su žegli, palili

Tugu na moj dom navalili Sve što smo mukom priskrbili,

Stekli, izgradili Napravili i stvorili

Sve su nam odnijeli, Uništili, razorili

Smrt, glad, bijedu Bolest, brigu i žalost

Su donijeli! Smijeh, igru, pjesmu

I veselje Sve su nam odnijeli. Narod moj prevaren, Pokraden, opljačkan,

Desetkovan

Oslijepljen, osakaćen, Izranjen

Krvavih dlanova Uvijek iznova Krov izgoren

Podiže, Nejake i ranjene

Pridiže Skuplja snagu,

Uzdiže I novu nadu

Užiže.

Sveti moj praže Toliki su na prevaru,

Na silu Preko tebe došli

U dom moj. O sveti moj praže

Zatvorit ću sva vrata Zaključati i zakrakunati

Prikovati i zakovati Škure staviti

Okove, lance i katance. Nitko više neće na prevaru

Ni silu Preko tebe proći U dom moj doći.

Neće više majke cviljeti Za sinovima svojim,

Nit plakati mlade neviste Za muževima,

Sestre za braćom, Djeca za očevima!

humor, pjesmu, skromnost, iskrenost, pošte-nje, istinsko domoljublje. Svake nedjelje Ivan je bio prisutan na sv. Misi, a u njegovu srcu bilo je ljubavi za svakog čovjeka.

Htio bi da moja pjesma, kao neka čarobna česma,

napaja ljude dobrotom radošću i ljepotom

(Ikeša)

Neka ga čuva dobri Bog,Mi ga čuvamo u srcu, mislima i molitvi!

Prolo@ac

79

Prijatelji lista1. Ikan Buće 100 kn

2. Josip Petrušić Jup 100 kn

3. Fran Bajić 200 kn

4. Ana Tonka Mršić 100 kn

5. Marija i Zlatko Bagarić 100 Eu

6. Darijo Mršić 150 kn

7. Marica Knezović 20 Eu

8. Ivan Mršić Duće 100 kn

9. Zoran Petričević 100 kn

10. Ante Matić 100 kn

11. Dragan Matić 100 kn

12. Slavko Blažević 50 Eu

13. Slavka Bare 100 kn

14. Mate Petričević 200 kn

15. Ante Petričević Brajo 200 kn

16. Iva Sanzo 200 kn

17. Vladimir Knezović 150

18. Marija Blažević ud. Živka 200 kn

19. Mijo Katavić Šimušić 100 kn

20. Ivan Kolovrat 200 kn

21. Marija Vrljić r. Kraljević 200 kn

22. Marijana Ivić r. Mikulić 200 kn

23. Šimun Dropuljić 200 kn

24. Milica Petričević 100 kn

25. Žarko Petričević 200 kn

26. Zoran Petričević 100 kn

27. Vinko Vele Dogan 200 kn

28. Dragica Mirić 100 kn

29. Milan Rajič 150 kn

30. Josip Maršić 150 kn

31. Milan i Mila Knezović 50 Eu

32. Mladen Mikulić 100 kn

33. Mara Dogan 50 Eu

34. Milan Prgomet 100 kn

35. Viktor Barbić 200 kn

36. Danica Kokić 100 kn

37. Slava Petričević 50 kn

38. Mira Domjanović 50 kn

39. Stojanka Šimić 100 kn

40. Marija Petek 100 kn

41. Željko Ćurčija 100 kn

42. Mladen Ćurčija 100 kn

43. Mara Poček 20 Eu

44. Iva Jakirević 100 kn

45. Petar Mršić p. Jase 200 kn

46. Dinka Barčot 200 kn

47. Anka Kujundžić 50 Eu

48. Jozo Meter (Slavonski Brod) 200 kn

49. Mirko Juričić 100 Cad

50. Ivan Maršić Kujdić 100 Cad

51. Dragica Sabljić 100 kn

52. Mijo Katavić Šimušić 200 kn

Prolo@ac

80

PROLOŽAC List župe sv. Mihovila, Proložac

God. XXXVI., Velika Gospa 2017., Br. 1 (91) ISSN: 1330-755X

• • •Izdavač:

Župni ured sv. Mihovila - Proložac, 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

• • •Žiro račun:

Župa sv. Mihovila Proložac: 2330003 - 1100005978

• • •Glavni i odgovorni urednik:

fra Vinko Gudelj

• • •Uredničko vijeće: fra Vinko Gudelj, fra Ivan Jukić,

s. Terezina Bašić, Krešimir Bajić, Drago Maršić,

Tomo Božinović, Mladen Vuković, Tatjana Meter,

Ana Šerić, Suzana Šimić

• • •Fotografije: Boško Ćosić Drago Maršić Vedran Vidak Foto Olujić

fra Kristian Stipanović i župni arhiv

• • •List izlazi dva puta godišnje dopuštenjem

crkvenih i redovničkih poglavara.

• • •Narudžbe, suradnju, zahvale i preporuke

slati na adresu: Uredništvo lista «Proložac»

Župni ured 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

vinko.gudelj@gmail.com

• • •Grafičko oblikovanje:

Silvio Družeić

• • •Tisak:

Jafra-print d.o.o. Solin

SadržajŽupnikova riječ .............................................................. 1

Esej o Gospi .................................................................. 3

Sokratovo sito ............................................................. 10

300 godina Gospine Imotske krajine .........................11

Velike svjetske religije ................................................. 16

Pođimo svi našoj Majci "KRALJICI MIRA" ................. 21

Kronika župe Proložac ................................................ 24

Žive jaslice ove godine zračile su posebnom ljepotom ................................................................ 34

Nije među mrtvima, uskrsnio je ................................ 35

Kip domovine .............................................................. 35

17. festival žudija ......................................................... 36

Prvopričesnici župe sv. Mihovila - Proložac ............... 38

Krizmanici župe Proložac ........................................... 42

Zlatna harfa u Imotskom ............................................ 46

Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru ......... 47

Susret ministranata u Imotskom ............................... 49

Hodočašće Splitsko-dubrovačkog područja OFS-a u Imotskom .......................................................... 50

Proslava Svetog Ivana Krstitelja na Podima ...............51

Mojih 11 godina sa prološkim glumcima .................. 52

Grabovčeva knjiga o svim prološkim crkvama ........ 54

Pikanterije .................................................................... 56

Predstavljena peta knjiga fra Ivana Jukića ............... 57

Vatikanski trokut ......................................................... 58

Zlatni pir Fabijana i Mile Grbavac .............................. 60

Zlatni jubilej Vicka i Miroslave Bubalo ....................... 61

Zlatni jubilej Ivana i Ane Petričević ............................ 62

Zlatni pir Mile i Mije Katavić ....................................... 63

Sazrela seoska idila - LXIV - ........................................ 64

Zavičajni haiku ............................................................ 68

Pjesme, prvotisak ....................................................... 69

Od sto kila varićak ...................................................... 70

Što je smrt? ................................................................. 72

Naši pokojnici...............................................................74

Oproštaj od don Marinkice Bilića .............................. 76

U spomen Ivanu Kokiću - Ikeši .................................. 77

Prijatelji lista ................................................................ 79