ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGADRUŠTVA SKLADATELJABROJ 180

SVIBANJ 2013.

CIJENA 22 kn

20 GODINA PORINA / 27. MBZ / INTERVJU S ALJOŠOM ŠERIĆEM / BUNA PROTIV PDV–a / IZAZOVI ZAŠTITE / PRAIZVEDBE KVARTETA RUCNER / PROJEKT SONAR /

GODINE BEZ VRDOLJAKA I GLAVANA / NOVI DETONIJEV ATLAS ŽIVOTA

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S JUBILARNA 20. DODJELA DISKOGRAfSKE NAGRADE PORIN, SUBOTA 11. SVIBNJA, DVORANA ZAmET U RIJECI

S mjerom i ukusomPiše: Hrvoje Horvat

Jubilarnim dodjelama hrvat-ske glazbene nagrade u Rijeci i

Opatiji obilježeno je 20 godina dis-kografske Nagrade Porin. Izdržati dva desetljeća s različitim interesima iza sebe, pogotovo umjetničkim, nije nikome lako i proizvodi do-voljno problema. Insajderi to naj-bolje znaju, ali Porin je još uvijek manifestacija na kojoj glazbenici mogu dobiti dodatne medijske bo-dove. Kao što znamo, kod nas se svi znani i neznani razumiju u glazbu, politiku i sport, i svi imaju svoje ko-mentare. Koji put je teško razdvojiti konstruktivne ideje od namjernog prigovaranja, pa su sasvim očekiva-ne i redovite reakcije, od bilo je feno-menalno do nije ništa valjalo.

Dugi popisNakon par dana provedenih u Opa-tiji, uz ostale dodatne programe Po-rina, u subotu navečer svi zainteresi-rani skupili su se u riječkoj dvorani Zamet vidjeti i čuti rezultate. Zna-jući s kakvim se problemima susre-

će hrvatska glazbena scena i koli-ko interesa tu postoji, od komerci-jalnih do kreativnih, nije lako sve na odgovarajući način predstaviti. Nije trebalo sumnjati da će završ-na TV priredba biti profesionalno realizirana, s dugim popisom izvo-đača koji su nastupili uživo (Arsen Dedić, Mario Huljev, Tony Cetin-ski, Borna Šercar, Cubismo i Josipa Lisac, Đani Stipaničev, Elvis Sta-nić, Goran Rukavina, Ivana Kindl, Novi fosili i Kinci s Ribnjaka, Mar-ko Tolja, Massimo i Željko Bebek, Matija Dedić, Mayales, Natali Diz-dar, Neno Belan i Fiumens s Ljet-nim kinom, Nola, Parni valjak, Pa-vel, Radio aktiv). Neki su bili bolji,

neki lošiji, a atraktivna pozornica i scenografija uvijek pomažu. Ako ne iskoristiš priliku, sam si kriv, ako ne dobiješ (zasluženu) priliku, kriv je netko drugi.

Najveća iznenađenjaSve nagrade — uključujući i one »glavne«, medijima najatraktivnije, mada nema manje važnih, a može-te ih vidjeti u priloženom popisu — proizvod su aktualne situacije i od-nosa na hrvatskoj sceni te odluka glasačkog tijela, a prije njih, Uprav-nog odbora Porina. O nagradama se uvijek može raspravljati, ali četiri Porina Ansamblu Lado i tri Maya-lesu, koji su iz Rijeke otišli s najviše

osvojenih kipića, pozitivno je izne-nadilo. Pokazuje da glasačko tije-lo zna prepoznati kvalitetu i kad se ne radi o komercijalnim projektima. Što se tiče komercijalnosti, primije-tilo se da je 20. izdanje Porina isko-rišteno i za pregled nekih od naju-spješnijih skladbi proteklih deset-ljeća, pa smo vidjeli i zanimljive vo-kalne kombinacije izvođača koji su se osvrnuli na (nekima uvijek) bolju prošlost. I opet, što se tiče komercijalnosti, nagradu za Hit godine osvojila je Opća opasnost, a ne Hladno pivo ili Dječaci, što je »mjesto« gdje se može povesti razumna rasprava o tome kako birati hit godine, pandan

Grammyjevu Record of the Year, vrlo važnoj snimci godine. Za sve ostalo kriv je, to jest zaslužan izbor glasač-kog tijela, takav kakav jest.

Između krivih i pravihNajkraće rečeno, glasačko tijelo na kraju procesa, odnosno odluke koje Upravni odbor Porina i pridružene Komisije donose prije početka gla-sanja, najvažnije su za završne re-zultate Porina. Upravo te odluke i usmjeravanje daju recept i amen o ko-jemu kasnije ovisi ishod nagrada, pri čemu su predstavnici utemeljitelja Porina (HDU–a, HGU–a, HDS–a i HTV–a) najodgovorniji, najza-služniji, shodno tome i najviše kri-vi ili pravi u kasnijim osvrtima glaz-benih kritičara i javnosti. Pohvala i prigovora uvijek ima, ali se čini da bi se uvažavanjem nekih logičnih ideja kakve koriste Grammy ili Brit Awar-ds bez puno problema moglo nagra-du izdići na još višu razinu.

(nastavak na str. 3)

Ove godine bio je dobro pogođen omjer zabave i elegancije, srednje struje i alternative, jer pametna zabava s ukusom nije nešto nemoguće. Scenarij završne priredbe, pohvalno, pokušao je dati dignitet hrvatskoj glazbenoj sceni.

DAR

IO N

JAVR

O

Efektna scena Porina 2013. u Zametu

2 3BROJ 180, SVIBANJ 2013. BROJ 180, SVIBANJ 2013.

IZDAVAČI: Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Branimir Pofuk , Marina Ferić Jančić, Siniša Škarica, Jana Haluza (glavna urednica) / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /

E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 22 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747 CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn 1/3 STRANICE 2.000,00 kn 1/4 STRANICE 1.500,00 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa

Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr

RIJEč UREDNICE

Dragi čitatelji,na dnu stranice, u takozvanom Impressumu, od ovoga broja pri-mijetit ćete neke promjene u ras-podjeli uloga. Prave se promjene na stranicama naših novina pri-premaju od idućeg broja koji će se poklopiti s ulaskom Hrvatske u EU, tim važnim društveno–poli-tičkim trenutkom za našu zemlju i sve nas, koji će zasigurno ima-ti utjecaja i na glazbeni život. No, više o tome nekom drugom pri-godom. Zasad, ovdje u već uho-danim gabaritima, na ovim stra-nicama donosimo najvažnije teme koje su obilježile ovo doba glazbe-ne godine, polarizirane oko dva snažna magnetna polja: jubilar-nog 20. Porina i 27. izdanja naše najveće priredbe u organizaciji HDS–a, Muzičkog biennala Za-greb. Intervju broja upoznaje nas s višestruko uspješnim skladate-ljem mlađega naraštaja, Aljošom Šerićem, u povodu njegova preu-zimanja funkcije glavnog tajnika Instituta hrvatske glazbe koji uz tradicionalnu organizaciju Porina pokreće i niz novih projekata s ci-ljem poticanja i afirmacije hrvat-skog glazbenog stvaralaštva. Za sve želje, primjedbe i komen-tare, stojimo vam na raspolaganju.

Jana Haluza

UVO

DN

IK

PROSVJED PROTIV VISOKE STOPE PDV–A NA KONCERTNE ULAZNICE ODRŽAN 16. OŽUJKA U VINTAGE INDUSTRIAL BARU U ZAGREBU

Pjesma s mogućim sretnim završetkomPiše: Milan Majerović–Stilinović

Prema trenutačno dostupnim informacijama, konačan prijedlog Vlade bit će da PDV na ulaznice iznosi 10 posto. Očekujemo službeno konačno rješenje Vlade RH.

K raj ove zime i početak proljeća obilježili su prosvjedi glazbenih

udruga, kao i udruga organizatora koncertnih događanja: inicijativa o snižavanju PDV–a na koncertne ula-znice važna je za glazbenike i one koji žive od glazbe, pa je u skladan zbor ujedinila sve dijelove glazbene scene. Praksa je pokazala da je 25–postotna stopa PDV–a izrazito nepovoljna za Hrvatsku i izvan EU: Prema grubim analizama baziranim na podacima pri-kupljenim od naših članova i organiza-tora koncerata, broj koncerata domaćih glazbenika u Hrvatskoj samo u protekle

dvije godine smanjio se za više od 50 po-sto, objavila je u priopćenju Hrvatska glazbena unija. Zadržavanje te sto-pe i nakon što postanemo članicom EU, u kojoj većina zemalja za slična kulturna događanja ima povlaštenu stopu između 3 i 10 posto PDV–a, bio bi suicidalan potez,  zvonile su na uzbunu udruge. Takva će neujed-načenost dovesti do dodatnog smanjenja broja koncerata u Hrvatskoj te selidbu velikih koncerata i glazbenih festivala u susjedne zemlje gdje je stopa PDV–a na događanja u kulturi znatno manja. Najveći hrvatski glazbeni festival s ne-ospornim svjetskim ugledom, INmusic festival, već je najavio preseljenje u su-sjednu Sloveniju, upozorila je udruga koncertnih promotora Promo.

Glasni glazbeniciMinistarstvo kulture shvatilo je i po-držalo ovu inicijativu o promjeni Za-kona o PDV–u i umanjenja spornog PDV–a na 5 posto. No, kad je Mi-nistarstvo financija odbilo prijed-log Ministarstva kulture da se sto-pa PDV–a na ulaznice za koncerte izjednači s, primjerice, postojećom stopom PDV–a na ulaznice za kino predstave, glazbenici su napravili ono što rade najbolje: postali glasni i pri-vukli pažnju medija i javnosti. Za-grebački prosvjed HGU–a 16. ožuj-ka u zagrebačkom Vintage Industrial

Baru okupio je na pozornici i ispred nje mnoga poznata glazbenička imena koja su se založila da se »najviši PDV na koncertne ula-znice u Europi« što prije smanji. Slije-dom toga, Saborski su odbori za gospo-darstvo i financije na prijedlog SDP–ovih zastupnika predložili Ministar-stvu financija i Vladi RH uvođenje snižene stope PDV–a na ulaznice za koncerte. Prijedlog su podržali i neki oporbeni zastupnici, pa se čini da bi trud mogao uroditi plodom, ma-kar stopa vjerojatno neće biti sniže-na onoliko koliko je bilo predloženo.

Prema trenutačno dostupnim infor-macijama, konačan prijedlog Vlade bit će da PDV na ulaznice iznosi 10 posto.

Kompromisno rješenjeIako glazbena zajednica i dalje sma-tra da bi načelno za sva kulturna do-gađanja trebalo izjednačiti porezno opterećenje, u konačnici će vjerojatno ipak pozdraviti tu odluku, komenti-rali su neki dobro upućeni izvori —

zasad ipak samo neslužbeno budući da se službeno izjašnjavanje Vlade, pa onda i reakcije udruga, još čekaju. Bila ona i 10 posto, niža stopa PDV–a ipak će olakšati poslovanje hrvat-skim glazbenicima i organizatorima. Istodobno će hrvatsko tržište ostati konkurentno za strane koncerte, bez obzira na to što su stope PDV–a u na-šem okruženju još uvijek nešto niže.

Ostaje nadati se da će ta odluka po-voljno utjecati na broj domaćih i stra-nih koncerata koji će se ubuduće odr-žavati u Hrvatskoj te da će u konač-nici i državni proračun od takvog rje-šenja imati samo koristi. Time će biti zadovoljna i publika, a ona nije važna samo glazbenicima nego i državnim dužnosnicima — ili bi to barem tre-bala biti.

PR

OSVJE

DI

IVANA KOVAč, JEDNA OD TROJE DOBITNIKA OVOGODIŠNJE STIPENDIJE fONDA RUDOLf I mARGITA mATZ ZA mLADE SKLADATELJE

Budućnost glazbe je u sublimacijimlada skladateljica svoja autorska umijeća može zahvaliti dvojici iznimnih mentora — hrvatskom skladatelju marku Ruždjaku i nizozemskom skladatelju Lucu Brewaeysu

Piše: Ivana JurInec

Entuzijazam i poziv na stvara-laštvo– zvuči kao ideja »Matz«!

Upravo to nasljeđe želim ponijeti u inozemstvo pred neke nove izazove. Ponovno sam studentica, ali kao i pro-fesorici, moje srce je »na mjestu«. Svi mi želimo đacima osigurati sigurnu buduć-nost u stvaralaštvu kada ih pozivamo na ekspresiju i stvaralaštvo. Da, ideja Fonda Matz živi.Nakon što smo u prošlom broju no-vina Cantus u sklopu predstavljanja dobitnika potpore Fonda Rudolf i Margita Matz govorili o radu Mar-ka Slavičeka, u ovom broju donosimo razgovor s jedinom damom — Iva-nom Kovač. Upitali smo je koji je bio povod prijavljivanju na natječaj. Iva-na kaže da je to u prvom redu, kao i u Markovu slučaju, daljnje školova-

nje. Naime, nakon diplome na Od-sjeku za kompoziciju i teoriju glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u rujnu započinje studij klasične kom-pozicije na Konzervatoriju Codarts za glazbu, ples i cirkus u Rotterdamu.

Zašto Rotterdam?Do toga je došlo, objašnjava mlada Splićanka, kada je belgijski skladatelj Luc Brewaeys došao u Zagreb i po-sjetio našu Akademiju. Tom je prigo-dom čuo Ivaninu skladbu Poème cassé te ju je pozvao da dođe u Rotterdam studirati u njegovoj klasi. Komisija na prijemnom ispitu tamošnjeg Kon-zervatorija Codarts procijenila je nje-zine skladbe pozitivno, pa se Ivana ove jeseni ponovno vraća u student-ske klupe. Objašnjava da se za stipen-diju Fonda Rudolf i Margita Matz prijavila kako bi uspjela platiti izni-mno skupu školarinu i dodaje: Sretna sam što sam je dobila jer će mi pomoći u studiju i boravku u Nizozemskoj. On-dje ću uz Luca Brewaeysa imati moguć-nost raditi sa šest drugih profesora što me jako veseli.

Dosadašnji radDosadašnji skladateljski opus Iva-ne Kovač (1985.) ne sadrži veliki broj djela jer joj primarni studij na zagre-bačkoj Muzičkoj akademiji nije bila kompozicija, već teorija glazbe. No,

uvijek prisutno nadahnuće za stva-ralački rad pretočila je u nekoliko skladbi kao što su Moriah M, spome-nuta Poème cassé, Šumski sanjari, Mu-zičke izbočine i Narraciones. Svakako moram spomenuti dragog, nažalost po-kojnog profesora Marka Ruždjaka, od kojeg sam četiri godine učila kompozici-ju, kaže Ivana koja se nakon diplome zaposlila u glazbenoj školi kao profe-sorica glazbeno–teorijskih predmeta i paralelno nastavila skladati. Poticaj u sazrijevanju želje za studijem kom-pozicije došao je od glazbenika, ali i od njezinih učenika. Pripremajući maturante za prijemni ispit na viso-koglazbenim učilištima, oduševili su je njihov trud, upornost i želja za uče-njem. Oni mogu puno više nego što im se pruža, kaže Ivana. Jedan od glavnih problema s kojima se susreću mladi glazbenici jest nedostatak prostora za nastupanje i upoznavanje s glazbom. Krenuvši od svojega rodnog Spli-ta, ali i cjelokupne Dalmacije, Ivana je zbog nepostojanja odgovarajućeg prostora tek rijetko imala prilike slu-šati orkestralna i veća glazbeno–scen-ska djela. Slična je situacija i sa sjeve-rom Hrvatske gdje, kao grad vrlo ta-lentiranih glazbenika koji se susreću s istim problemom, ističe Varaždin. No, vjeruje da će budućnost biti svi-jetla te donijeti decentralizaciju glaz-bene scene u zemlji.

Budućnost glazbeIako sa studijem još nije počela, pro-fesor Brewaeys već godinu dana Iva-ni Kovač održava redovite satove iz kompozicije putem skypea. Na pi-tanje što trenutno sklada odgovara: Zadaci od kojih sam počela mogu se či-niti banalnim, no meni su vrlo korisni i puno sam naučila. Riječ je o didak-tičkim vježbama za različite sastave i glazbene parametre tako da joj, pri-mjerice, profesor odredi jedan ritam-ski obrazac, a ostalo prepušta Ivani. Sloboda je ono od čega kreće i ona je često potiče na razmišljanja o smje-ru kretanja glazbe u budućnosti. U vezi toga kaže da se glazba u današ-nje doba ne temelji na harmoniji, po-lifoniji i slično, već je u uskoj vezi s ostalim umjetnostima. Bavim se te-orijom i analizom suvremenog plesa i umjetnosti performansa. Oni su mi od velike pomoći u skladanju. Mnogo sam naučila od profesora s Akademije dram-ske umjetnosti. U razmišljanju o umjet-nosti koja je tek u nastanku te o odno-su znanosti i umjetnosti, mislim da će se budućnost glazbe, kao i moj budući skla-dateljski rad, kretati prema sublimaciji više različitih umjetnosti u kojoj će svoj glas imati široko područje elektronike i pop–kulture. Ne sumnjamo da Ivanu Kovač čeka perspektivna budućnost, a njezine ćemo uspjehe pratiti i o nji-ma izvještavati u narednim brojevima novine Cantus.

STIP

EN

DIJ

E

nastavak sa str. 1

JUBILARNA 20. DODJELA DISKOGRAfSKE NAGRADE PORIN, SUBOTA 11. SVIBNJA, DVORANA ZAmET U RIJECI

S mjerom i ukusom Piše: Hrvoje Horvat

Sedam zimzelenih

Na tragu neprolaznih zimzelenih hitova bile su i dodjele Nagrada

za životno djelo, priznanja karijerama koje su ostavile bitnoga traga na hr-vatskoj glazbenoj sceni. Pet nagrada za životno djelo (Stanko Selak, Stjepan Jimmy Stanić, Rajko Dujmić, Veljko Despot i Vladimir Kranjčević) te dva posthumno dodijeljena Porina za ži-votno djelo (Anđela Potočnik i Dra-žen Boić), dijagnosticiraju kontinuitet domaće glazbene scene. Uz njih, koji su nas zadužili višegodiš-njim zaslugama, bilo je dovoljno ak-tualnih glazbenika. Koncepcijski gle-dano, dobro je da je u scenariju dodje-le bilo dovoljno nove glazbe i mlađih izvođača. Nastupi sva tri nominirana imena u kategoriji »Novi izvođač godi-ne« — spram svih šest »Hitova godine« pred par godina — pokazuje pomak u dobrom smjeru. Jer Porin bi trebao biti manifestacija dobre, ne nužno i komer-cijalne glazbe, mada nešto što se proda-je ne mora biti loše, dapače. Samo treba imati jasne kriterije odabira glazbeni-ka »u prijenosu«, a pogotovo u procesu rada prije donošenja odluka o nomina-cijama. »Novi« su donijeli dašak novog vjetra, a ni »starih« nije manjkalo.

Decentna režijaPovratak jazza i klasike u redovitu ve-čer Porina donio je eleganciju i žan-rovsku rastresitost, jer radi se o bitnim područjima koja, mada manje komer-cijalna, nose sa sobom neke od najbo-ljih glazbenih dometa godine. Porin je bio režiran i scenaristički postavljen decentno, bez nasilnog humora, što je smjer kojim treba ići. Bilo je vizu-alno efektnih izvedbi, poput one Ane Rucner (osobno nisam fan) koja nipo-

što nije novi izvođač, pa se to i vidjelo u izuzetno efektnom nastupu. Neki pri-liku nisu iskoristili tako dobro, pogo-tovo neki prezenteri koji su bili debelo ispod očekivanja.

Estrada i alternativaPorin se kao nacionalna glazbena na-grada u 20 godina najčešće susretao s problemom kako pomiriti srednju glazbenu struju (pa i estradu) koja je takva kakva jest te pop/rock (pa i al-

ternativu) koji su takvi kakvi jesu. Stoga su medijske, kao i privatne reakcije na dodje-lu Porina uvijek bile jake i strastvene. Porin je nagrada struke i kao takva nikad ne može biti previše elitna, po-gotovo kod nas gdje komer-cijalnosti ne manjka, ali na-ravno da svi uključeni vode

računa i o popularnosti i komercijal-nim efektima. Rekao bih da je 20. Po-rin uspio biti »ne pretežak« za širo-ku televizijsku publiku, iako se radi o nagradama struke koja i ne bi trebala voditi računa o sklonostima publike. Ali mora se voditi računa o naputci-ma Upravnog odbora koji su najbitni-ji za završni rezultat, o izboru glasač-kog tijela, kao i o ukupnoj realizaciji projekta.

Bez hinjene zabavnostiRanije me znala smetati hinjena »za-bavnost« prijenosa Porina, a sviđala mi se decentnost Porin Classica. Ove

godine bio je dobro pogođen omjer zabave i elegancije, srednje struje i al-ternative, jer pametna zabava s uku-som nije nešto nemoguće. Scenarij za-vršne priredbe, pohvalno, pokušao je

dati dignitet hrvatskoj glazbenoj sce-ni. Možemo debatirati o tome koli-ko je diskografska godina bila plodna, jesu li svi koji su trebali ušli u nomina-cije i tko je na kraju dobio nagrade, ali to je priča koja se ponavlja svake godi-ne. Mogli bismo raspravljati i o tome treba li mijenjati neka pravila kako bi nagrada dobila drugačiji zamah, tre-ba li glasačko tijelo biti sastavljeno is-ključivo od poznavatelja što zagovara-ju »ekstremisti« (poput mene).

To je zapravo ona stara priča, je li Po-rin elitna nagrada ili masovna zabava ili može biti istovremeno i jedno i dru-go? U svakom slučaju, ideja o Porinu,

to jest glazbi, nikada ne manjka. Uči-njeno je puno, a ima još mjesta za po-make u daljnjih dvadeset godina...

PO

RIN

R

EA

GIR

AN

JA Demanti Tarbukovih tvrdnji u tekstu Tarbukov projekt DubrovnikPiše: Zlatan Srzić

U prošlom broju Cantusa u tekstu Tarbukov projekt Dubrovnik govori se o vremenu u kojem sam prvih pet godina obnašao dužnost glavnog dirigenta Dubrovačkog

simfonijskog orkestra (DSO) i odgovarao za kvalitetu orkestra te njegovu prezentaciju u Dubrovniku, Hrvatskoj i inozemstvu. Stoga smatram se dužnim upozoriti na netoč-nost nekih Tarbukovih tvrdnji. Maestro Tarbuk navodi: 1. U proteklih osam godina DSO trudio se biti što manje prisutan u Dubrovniku. DSO je tih

godina, pored turneja u Hrvatskoj i inozemstvu, svake godine održao preko 50 kon-cerata u Dubrovniku.

2. DSO nije bio prisutan na kvalitetan način. Naime, DSO je za svoj rad 2006. godine dobio Diplomu Milka Trnina, naše najviše stručno priznanje.

3. DSO je bio bez ikakve suradnje s ostalim kulturnim subjektima. Činjenica jest da je DSO uspješno surađivao sa svim kulturnim subjektima, što dokazuje i ovaj citat iz perio-dike: Koncert Umjetničke škole i DSO–a bio je zaista prekrasan (Setemana, Dubrovnik)

4. DSO je vodio takozvanu izolacijsku politiku. Orkestar je inicirao koncerte povodom svih proslava državnih, gradskih i vjerskih praznika, obilježavao događaje i sudje-lovao u humanitarnim akcijama, što potkrjepljuje i naslov teksta Ad honorem Iva-nu Pavlu Drugom — Moćna Beethovenova glazba za oproštaj (Setemana, Dubrovnik)

5. DSO je nastojao biti prisutan na nekim ‘’čudnim’’ lokacijama poput Indonezije. Točno je da je DSO ostvario više inozemnih turneja nego što je kod nas uobičajeno, u više eu-ropskih zemalja, na dalekom istoku i u SAD–u, što možemo pronaći u tekstu Veli-ka izvedba. Dubrovački simfonijski orkestar zapanjio Washington (Washington Chronicle)

Za rad s DSO dobio sam 2007. godine Nagradu MilkaTrnina.

Ivana Kovač

Okupljanje pred bunu u Vintage Industrial Baru

Trijumvirat: Bratoš, Pađen i Hasanefendić

Urban i sedma sila

Neno Belan & Co: srce nam se smije!

Je li Ani Rucner doista bilo mjesto u kategoriji Izvođač godine?

Promjene u uredništvu novina CantusNa sjednici održanoj 4. travnja,

Predsjedništvo HDS–a doni-jelo je odluku o obnavljanju svih web stranica HDS–a. Naime, nakon izra-de nove stranice ZAMP–a, koja se uskoro predstavlja javnosti, uslijedit će i izrada potpuno novih web stranica, redom: hds.hr, jazz.hr, cantus–ansambl.com, cantus.hr i mbz.hr. Predviđeno je da cijeli proces traje oko dvije godine. Koordinatorom u procesu izrade tih stranica imenovan je Stjepan Balent. S obzirom na okolnosti u kojima će se njegov angažman povećati, jer će uz uređivanje web stranica također sudje-lovati i u razvoju novih, Predsjedniš-tvo je donijelo odluku da se urednicom novine Cantus imenuje muzikologinja Jana Haluza, dok će Stjepan Balent ostati urednikom elektroničkih glasila HDS–a. (HDS)

TOM

ISLA

V LO

NČ

AR

TOM

ISLA

V LO

NČ

AR

Hit godine: Tvoje ime čuvam

(izvođač Opća opasnost/autor Mario Vestić/glazbeni producent Branimir Jovanovac/album Vrati se na svjetlo/nakladnik Croatia Records)

Album godine: 2

(Izvođač Mayales/glazbeni producent Coco Mosquito/nakladnik Aquarius Records)

Pjesma godine: Ulicama grada (pjesma sreće)

(album Singl/autor Neno Belan/izvođač Neno Belan&Fiumens feat Ljetno kino/nakladnik Dallas records)

Novi izvođač godine: Mario Huljev

(nakladnik Sipa Music/Menart)

Najbolji album zabavne glazbe: Od zipke do križa

(izvođač Klapa Cambi/glazbeni producenti Ivica Ćović Pipo&Co/nakladnik Scardona)

Najbolji album pop glazbe: Opet si pobijedila

(izvođač Toni Cetinski/glazbeni producenti Nikša Bratoš, Miro Buljan i Igor Ivanović/nakladnik Aquarius Records)

Najbolji album rock glazbe: Kundera

(izvođač Urban&4/glazbeni producenti Urban&4&Silvio Pasarić/nakladnik Aquarius Records)

Najbolji album alternativne glazbe: 2

(izvođač Mayales/glazbeni producent Coco Mosquito/nakladnik Aquarius records)

Najbolji album klupske glazbe: Čujem ja netko šuti

(izvođač Postolar Tripper/glazbeni producenti Luka Tralić Shot i Erol Zejnilović/nakladnik Menart)

Najbolji album jazz glazbe: Family

(izvođač Matija Dedić&Jazz orkestar HRT–a/glazbeni producent Igor Geržina/nakladnik Croatia Records)

Najbolja skladba jazz glazbe: Melancholy

(autor Borna Šercar/album Nehaj/izvođač Borna Šercar’s Jazziana Croatica/nakladnik Aquarius Records)

Najbolji album blues glazbe: Med bregi

(izvođač Tomislav Goluban&Little Pigeon’s Forhill Blues/glazbeni producent Tomislav Goluban/nakladnik Menart–Spona)

Najbolji album folklorne glazbe: Iz kajkavskih krajeva – vol. 3 i 4

(izvođač Ansambl LADO/glazbeni producenti Ivan Ivančan ml. i Branko Meglajec/nakladnik Aquarius Records–LADO)

Najbolja folklorna pjesma: Šest let mi je minulo

(autor–obrađivač Marijan Makar/album Iz kajkavskih krajeva–vol. 3 i 4/izvođač Ansambl LADO/nakladnici Aquarius records i LADO

Najbolji album klapske glazbe: 46. Festival dalmatinskih klapa Omiš 2012.

(razni izvođači/glazbeni producent Dušan Šarac/nakladnik Scardona)

Najbolji album etno glazbe: N.E.W.S. Blues

(izvođač i glazbeni producent Miroslav Evačić/nakladnik Croatia Records)

Najbolji album klasične glazbe: Hrvatska glazba na Riva dei Schiavoni

(izvođač Zbor HRT–a i dirigent Tonči Bilić/glazbeni producenti Pero Mihojević i Želimir Panić/nakladnici Cantus i HRT)

Najbolji arhivski/tematsko–povijesni album klasične glazbe: Boris Papandopulo–iz opusa

(autorica i urednica izdanja Erika Krpan/razni izvođači/nakladnik Cantus)

Najbolja skladba klasične glazbe: Quarter Tone Waltz za alt saksofon

(autor Gordan Tudor/album Susreti s hrvatskim skladateljima/izvođač Tomislav Žužak/nakladnik Cantus)

Najbolji tematsko–povijesni album izvan klasične glazbe: 100 originalnih hitova

(autor izdanja Anet Lesić/izvođač Mišo Kovač/nakladnik Croatia records)

Najbolji album originalne glazbe za kazalište, film i/ili TV: U potrazi za Markom Polom

(autor, izvođač i glazbeni producent Dalibor Grubačević/nakladnik Aquarius records)

Najbolja originalna vokalna ili instrumentalna skladba za kazalište, film i/ili tv: Bitange i princeze (skladba iz TV serije Bitange i princeze)

(autori Krešimir Šokec i Mile Kekin/album Singl/izvođač Hladno pivo/nakladnici Gajba records i IDM Music)

Izbor dobitnika Porina 2013 (podsjetnik)

4 5BROJ 180, SVIBANJ 2013. BROJ 180, SVIBANJ 2013.

POGLED UNATRAG NA 20 GODINA HRVATSKE DISKOGRAfSKE NAGRADE PORIN

Ti, ti si mi u žilama...Prvih dvadeset porinovskih godina: mali emocionalni zapis svjedoka

Piše: Zlatko Gall

M inulih porinovskih izdanja bio sam višekratno nominiran, dva puta i dobitnik Porina (2005. i

2006.), član »ekspertnog tima«, višekratni prezenter, sudionik okruglih stolova, izvjestitelj i »žestoki kritičar« kojemu do danas mnogi iz užega porinovskog kruga nisu oprostili ni kritičnost ni jezičavost, no od prvog dana pa do danas ostao sam duboko uvjeren da nam je Porin — kao korektiv varljivim trendovima, masovnom neuku-su i interesima diskografa — baš prijeko potreban

Kakav je to bio početak! Uređeni, ispeglani, uglavnom u tamnim odijelima a poneko bogme i u smokingu, s kravatama i leptir–mašnama ili u prigodnim svečar-skim haljinama, stigli smo u Opatiju kao na hodočašće. Još se i pucalo i ginulo, iz Zagreba se vozilo starom ce-stom do Rijeke, a iz Splita se plovilo preko Paga, no bili smo uvjereni da je zlu rata kraj; da smo sudionici neče-ga velikog i povijesnog te na pragu »vrlog novog svijeta« koji je nadohvat ruke. Dosežan čim prestane rat.

1994.: Nezaboravni PorinkoPrvi Porin iz te 1994. ostat će zapamćen po Draženu Vrdoljaku — jednom od njegovih utemeljitelja i Kati-ci za sve — koji je u Opatiji dobio i novi nadimak Po-rinko, po apsolutnom trijumfu Olivera i njegove Cesa-rice te nezadovoljstvu Vanne i ET–ja uvjerenih da im

je pristrano glasačko tijelo otelo kipić u kategoriji hita/pjesme godine koji je trebao pripasti njihovoj — doista pravoj megauspješnici — Tek je 12 sati. Taj prvi Porin biti će zapamćen i po simboličnom uzletu alternative ravno u estradni mainstream jer, vrijedi podsjetiti, pun-kerska družina iz Gajnica, tada još malo znano Hladno pivo, uzela je svoj prvi trofej za sjajan album Džinovski. Ipak, porinuće Porina pamtit će se najviše po golemom entuzijazmu svih uključenih u projekt. Točnije, po du-bokom uvjerenju Dražena, Veljka Despota, HRT–ove

družine i mnogih insidera iz glazbenog svijeta (u raspo-nu od Zrinka Tutića ili Paola Sfecija do Siniše Škarice) da će netom pokrenuta hrvatska diskografska nagrada biti bogom dan korektiv ćudljivom ukusu masovne pu-blike i trendovskim propusima.

1995.: Dolazak ča valaI bio je. Baš kao i iduće godine u kojoj se dogodio sjajan projekt Baloon: apsolutno najbolji porinovski »sporedni proizvod« koji su domislili i bezgrješno realizirali Ma-rija Nemčić i Đelo Hadžiselimović, uz asistenciju Kre-še Dolenčića i Ivice Propadala. Za čistu peticu bila su i izdanja koja su te godine uzela trofeje: Parni valjak za Buđenje i Sve još miriše na nju, Laufer za Pustinje, Alen Vitasović kao senzacionalni debitant koji je, zajedno s Liviom Morožinom, lansirao istarski ča val, Oliver koji

PO

RIN

OB

LJE

TN

ICE GODINE BEZ RODONAčELNIKA HRVATSKE ROCK KRITIKE

Vrdoljak i Glavan —Kaj bi mi brez vas?Pisalo se i prije o rock glazbi, ali ne na njihovoj razini pismenosti, ne s njihovom oštrinom zaključivanja i ne s takvom voljom i znanjem da se rock kultura učini dostojanstvenom

Piše: Hrvoje Horvat

U četvrtak, 9. svibnja, navršilo se pet godina od smrti glazbenog kritičara Dražena Vrdoljaka. Koncertom u zagrebačkom Klubu Sax!, s Mladenom

Juričićem i Ljetnim kinom te gostima, Arsenom Dedićem, Vladom Divlja-nom, Zoranom Predinom, Plavom travom zaborava, Jasnom Bilušić i Davo-rom Gopcem, na odličnom koncertu s prijateljima, sjetili smo se čovjeka koji je presudno utjecao na razvoj hrvatske rock kritike i na odnos domaće javnosti prema rock glazbi.

Tekstovi na webuDraženova pisma najbolje se sjetiti pregledom njegovih tekstova, što se može napraviti na web stranicama Instituta hrvatske glazbe. A bili su to vraški dobri tekstovi, briljantno napisani osvrti koji su redefinirali pojam rock kritike kod nas u trenutku kad je hrvatska rock glazba tek nastajala u svojoj pravoj formi i sadržaju. Dražen Vrdoljak i Darko Glavan rodonačelnici su domaće rock kri-tike. Nesretnim spletom okolnosti, godinu dana iza Dražena, 12. srpnja 2009. poginuo je i Darko, čime smo izgubili najbolji kritičarski dvojac koji smo ikad imali. Bez njih dvojice situacija s domaćom glazbenom kritikom ne bi bila slič-na, a kamoli ista. Pisalo se i prije o rock glazbi, ali ne na njihovoj razini pisme-nosti, ne s njihovom oštrinom zaključivanja i ne s takvom voljom i znanjem da se rock kultura učini dostojanstvenom, jednakovrijednom drugim, »elitnim« glazbenim žanrovima. Vrdoljak i Glavan u domaću su rock kritiku unijeli pra-vila kojih se i danas držimo.

Sedamdesete uživoOdradili su i obradili »uživo« i sedamdesete godine, kad su prve medijske bor-be bile najoštrije, u nevjerojatnom, usporednom live streamingu s rock scenom koja se tek stvarala, a rock kultura kod nas dobivala svoj puni suvremeni smi-

sao. U takvoj klimi procvata rock kulture, izdigli su rock kritiku iz predjela naivnog PR–a u smislenu profesiju koja je poštivala kriterije iz svijeta, u tre-nutku kad se o našoj rock glazbi pisalo svašta, kao i danas. Pratili su rock, jazz i zabavnu glazbu kritičkim diskursom koji je protuslovio tadašnjem samopro-klamiranom sustavu vrijednosti na učmaloj domaćoj glazbenoj sceni. Osnovni postulat bio je da se bez popusta koriste jednaki kriteriji u procjenjivanju do-maće i svjetske produkcije. Vrdoljak je usporedo radio na radiju i televiziji, pio-nirski je preveo na hrvatski Ilustriranu rock enciklopediju britanskog New Musi-cal Expressa (1978.) i Ilustriranu jazz enciklopediju (1980.). Bio je producent pr-vog albuma Buldožera, Pljuni istini u oči 1975., a 1981., s Glavanom je objavio prvu pravu domaću rock knjigu Ništa mudro o Bijelom dugmetu.

Temeljite brazdeUvevši stroža pravila i više kriterije, Vrdoljak i Glavan nepovratno su podigli prag pismenosti o domaćoj i inozemnoj glazbi, uozbiljili odabrane teme i pro-širili ih osvrtima na suvremene fenomene koji su se tada prvi put pojavljivali u društvu. U vrijeme njegove smrti, pojavila se Draženova knjiga Moje brazde sa sakupljenim tekstovima i komentarima s vinilnih ploča i CD–ova. Vrdoljako-ve i Glavanove brazde u rock kritici, hrvatskom novinarstvu i širem društve-nom prostoru, duboke su i ozbiljno temeljite. Nije floskula; da nije bilo njih ne bi bilo ni mnogo čega drugoga. Stoga, para-frazirajmo Darkova velikog prijatelja Zorana Predina: Kaj bi mi brez vas?

Dražen Vrdoljak i Darko Glavan — rodonačelnici hrvatske rock kritike

je trijumfirao s Nekim novim svitanjima. Dražen, Rico, Jere, Albert, Jadran i ja pamtit ćemo ga sva-kako i po cjelodnevnom druženju s porinovskim zvjezdanim gostom Benom E. Kingom, koji je za naše višesatne gastro–sjedeljke kod Bujana, iznad portada prepunih janjećih kostiju, izrekao i zna-menitu rečenicu »evo kako to izgleda kad jaganj-ci utihnu.«

1996., 1997., 1998.: Ispuhani balonA onda se balon ispuhao. Zbog unutarnjih nespo-razuma, pa i otvorenih sukoba među »utemeljite-ljima«, Dražen je prestao biti Porinko, a Porin je ot-klizao u prvu od svojih nekoliko kriza. Bilo je očito klizanje Porina u ništa. Njegova selidba u Zagreb to je jasno pokazala, baš kao i odustajanje HRT–a i ulazak u producentsku/suorganizatorsku pri-ču Kutline Mreže. Ipak, za divno čudo, prvi Porin 1998. održan u Rovinju bez HRT–a kao produ-centa, bio je veoma dobar. Naime, potvrdio je da je rockerski dio Porina vjerodostojan te doveo u pi-tanje budućnost Crnog mačka koji je bio pokrenut kao korektiv porinovskom izbornom tijelu nesklo-nom alter–produkciji. Ili, kako se to tada govorilo, urbanoj sceni. Te su godine i Mačak i Porin bili naime usuglašeni davši nagrade Darku Rundeku, Pipsima, Majkama...

Peto izdanje Porina pokazalo je da se, kako sam i sam tada zapisao, prednost daje »kvaliteti a ne ko-mercijalnom učinku, vrijednosti a ne popularno-sti«. Činilo se da je kriza nadvladana, a Porin na pravom putu oporavka.

1999.: Urbanovo NE PorinuA onda se HRT vratio u igru, a Porin iz Istre pre-selio u Dalmaciju. U Makarsku. Te 1999. pozor-nost su plijenili Bare i Majke te Damir Urban. Frontman Majki dakako, zbog trajnog stanja alko-holne lelujavosti koju su zdušno pratili mediji željni senzacija, a Urban odbivši primiti Porina u katego-riji alter–rocka. U drugi plan pali su tako problemi sa scenarijem (koji se improvizirajući brusio do sa-mog početka prijenosa), kilavom produkcijom, be-zobrazno kratkim rokovima do kojih je Upravni

odbor dovela čuvena HRT–ova reketaška politika zabavnih programa, dvojbene prezenterske eskapa-de... Business as usual kada je Porin u pitanju? Mož-da. Jer, uvijek pomalo nategnuti odnosi između su-organizatora — Hrvatske glazbene i Hrvatske dis-kografske unije, Hrvatskog društva skladatelja te HRT–a, baš kao i trajni problemi pri definiranju nominacija na koje je, recimo, ukazao primjer Ur-banova albuma nominiranog u kategoriji alternati-ve a ne rock–mainstreama, nekih su godina nakon konačne dodjele nagrada doista izazivali mučninu ili ostavljali gorak okus u ustima. Urban je, uzgred, svog Porina te prve porinovske sezone u Makar-skoj ipak uzeo — i to u kategoriji za album godine.

2000.: Trosatna pilanaGodinu kasnije, opet u Makarskoj, Porin je bio u znaku formule ista meta, isto odstojanje i isti proble-mi. Dijelom svakako stoga jer je troipolsatni pri-jenos svečane dodjele hrvatskih diskografskih na-grada bio, kako su se mnogi složili, pilana na ekra-nu, ali najviše zbog starih neriješenih problema. Pa i zbog medija koje — kad je Porin pitanju — uvijek više zanima tko se producira pred kafićima negoli tko je producent nekog sjajnog albuma. Jedan od tipičnih problema bilo je glomazno i ne baš kom-petentno glasačko tijelo. U njemu je naime omjer tehničkog TeVe osoblja s jedne strane te kritičara ili pak glazbenih insidera, bio višestruko nauštrb ovih potonjih. U osvrtu na taj davnašnji Porin 2000. za-pisao sam da — kani li se naprijed — valja izno-va krenuti od nule. Točnije, da se mora »razriješiti tko su utemeljitelji, zašto i koja je njihova odgo-vornost«, svesti glasačko tijelo na razumnu mje-ru upućenih insidera te uvesti ekspertne skupine koje će, umjesto diskografa u sukobu interesa, slo-žiti predložena izdanja u odgovarajuće kategorije. Izlišno je kazati, ni jedan od spomenutih poteza nije bio do kraja ostvaren.

Od 2001. na dalje...U prvom desetljeću dvijetisućitih, Porin je ipak opstao. Nekad uspješniji, nekad pak manje uspje-šan, pokazao je — recimo — da manji grado-vi poput Opatije i Makarske, a kasnije i Biogra-da na Moru svakako donose »dodatnu vrijednost«. Naime, tih porinovskih dana međusobna druže-nja glazbenika, producenata, izvođača svih profi-la, pa i kritičara i novinara, bila su daleko inten-zivnija od onih uobičajenih i svakodnevnih, naj-češće zagrebačkih kontakata. O Opatiji i njezinim kafićima i restoranima, o šarmantnoj staroj dami Kristalnoj dvorani baš sve se zna, no ni Makarska nije mnogo zaostala kao zahvalan domaćin jer je, u pravom smislu te riječi, cijeli grad bio u znaku Porina. Problem je bio nedostatak infrastrukture, odnosno odgovarajuće dvorane što se pokušalo ri-ješiti šatorom. Ne baš uspješno i uz goleme tehnič-ke probleme. U svojim selidbama, Porin se obreo i u Dubrovniku te dvaput u Osijeku no ni jedan od

gradova–domaćina nije se baš iskazao kao poželj-na adresa. I jedan i drugi ponajviše zbog skučenih prostora — sportskih dvorana — u kojima se od-vijala završna priredba.

Posebne porinovske večeriNo, svih tih godina neki su se pomaci nabolje ipak događali. Sjajnima su se pokazale posebne veče-ri kojima se iskazivala počast velikanima hrvat-ske glazbene scene poput Arsena Dedića i Zdenka Runjića (u Opatiji) ili Nikice Kalogjere (u Makar-skoj). Primjerice, zahvaljujući sjajnim izvedbama na hommageu Dedićevoj pjesmarici, Massimova je karijera krenula uzlaznom putanjom i zapra-

vo ga formatirala kao izvanserijskog pjevača sposobnog za osobna posvaja-nja tuđih zgoditaka. Osnivanje Institu-ta hrvatske glazbe-ne industrije 2004. (kojeg su osnova-li HGU, HDS i HDU, danas Insti-tut hrvatske glaz-be), a kasnije i Ure-da Porina, pojedno-stavnio je organi-zaciju diskografske nagrade, a neke su kasnije logične pro-mjene postale iteka-ko značajne za razvoj (ali i opstanak) Po-rina. Među njima je svakako značajno izdvajanje produkcije klasične glazbe u zasebnu porinovsku večer čime je, s jedne strane »rasterećena« završ-na večer dodjele nagrada, a s druge pak, što je jed-nako važno, osiguran dignitet produkciji ozbiljne glazbe i jazza.

Poboljšanja posljednjih godinaU porinovskim izdanjima 2010., 2011. i 2012. ta-kođer se zakoračilo naprijed. Više se pozornosti posvetilo ekspertnim skupinama, konačno defi-niralo odnos prema kategoriji hit godine o kojem danas glasa najšire moguće »izborno tijelo«, dakle sama publika, a okruglim se stolovima i pratećim programima odlučilo izravnije ukazati na neke od ključnih problema hrvatske glazbene scene, što je također jedna od bitnih uloga Porina, zar ne? I onda je opet došlo do selidbe u Opatiju i Rijeku. S punim pravom. Opatija kao stara adresa itekako je mila svim porinovskim gostima nudeći im in-timniji prostor za druženja, okrugle stolove, pre-zentacije i sporedna događanja, dok su se riječka sportska dvorana na Zametu i prateći programi u gradskim klupskim prostorima također pokazali kao apsolutni zgoditak. Špartanje između Rijeke i Opatije nije naravno najugodnije i najkomotni-je rješenje, no dok se ne nađe bolje — zadovolja-vajuće je.

2012.: čujemo li se?Pouke 19. predjubilarnog Porina bile su itekako značajne i poučne. Institut hrvatske glazbe, HRT i svi uključeni u porinovsku budućnost, nakon od-lične prošlogodišnje riječke završne predstave i ni-šta slabijih pratećih programa, morali su biti zado-voljni. Čak i zbog problema ili »stanja stvari« koji su tijekom Porina postali itekako očiti. Recimo, glavni porinovski okrugli stol na temu Hrvatska glazba i hrvatski mediji: Čujemo li se? pokazao je da su za medijsku trivijalizaciju scene, za žutilo i gu-bitak glazbenog sadržaja pred šarenom medijskom formom krivi sami mediji, ali i diskografi. Naime, hrvatska diskografska industrija specifična je i po tome što u medijima — onim istima koje napada zbog trivijalizacije i zanemarivanja — ne oglašava svoje proizvode! Riječ je također o industriji ko-joj zapravo odgovara cijeli sustav medijske šarene paralaže s pseudo–zvjezdicama i estradnim jedno-kratnim sezoncima koje mediji besplatno promo-viraju. Hoće li se moći promijeniti postojeće sta-nje u uvjetima recesije, životarenja diskografa i po-svemašnjeg pada kupovne moći? Sumnjam, no već i samo dijagnosticiranje problema korak je prema možebitnom rješenju. Lanjski je Porin u još nečemu bio uspješan. Imao je dobre prateće programe. Sjajno raspoložen Ma-ssimo s uigranim pratećim bandom na opatijskoj ljetnoj pozornici, koncert Zagrebačkog kvarte-ta koji je rekonstruirao program izveden u ožuj-ku 1894. za povijesnog opatijskog susreta Franje Josipa I. i Vilima II., riječki Antiporin što ga je, kao prateći rockerski program s nastupom Brko-va, Stampeda, Mjuzikla, Manntre, PHC i Teške industrije, u Harteri osmislio Damir Martinović Mrle te izložba fotografija Anastazije Vržine Po-

rin Photo Fame... bili su samo jedan djelić nabije-nog porinovskog programa. A bez njih, jasno je još od dana Baloona, nema ni dobrog Porina. Unatoč poslovičnim gafovima i nelogičnostima s ulascima pojedinih albuma u krive kategorije te starom obi-čaju da se one sasvim proizvoljno tumače ovisno o trenutačnom interesu diskografa, prošlogodišnja je dodjela Porina bila doista gotovo za 5. Dvorana na Zametu pružila je mogućnosti koje nije ima-lo nijedno dosadašnje izdanje, a scenograf Davor Antolić Antas i dizajner svjetla, multimedijalni umjetnik Ivan Marušić Klif, sjajno su ih iskoristili stvorivši čudesnu pozornicu. Porin kao predstava i televizijski show te Porin kao diskografska nagra-da koja jest ili pak nije prepoznala najbolje u proš-logodišnjoj sezoni, dvije su, dakako, posve razli-čite stvari.

Kakva godina — takav Porin

U ocjeni Porina godinama se, poput alibija, pro-vlačila teza o kauzalnosti diskografskog »izlaza« i dodijeljenih diskografskih priznanja. Fraza kakva godina — takav Porin iz sezone u sezonu služila je stoga kao alibi za sva moguća iskliznuća, grube previde ili naprosto za neuvjerljivost laureata. Ko-načna ocjena lanjske diskografske sezone te dija-gnoza o dobroj godini srećom je potvrđena dodi-jeljenim Porinima, pa se popis laureata uglavnom poklapa s realnim kritičarskim rang listama i sta-vom publike. A to je, kad se sve zbroji i oduzme, ipak najvažnije.

U ovih minulih 19 porinovskih izdanja bio sam višekratno nominiran, dvaput i dobitnik Porina (2005. i 2006.), član ekspertnog tima, višekrat-ni prezenter, sudionik okruglih stolova, izvjestitelj i žestoki kritičar kojem do danas mnogi iz uže-ga porinivskog kruga nisu oprostili ni kritičnost ni jezičavost. Iako sam bio u pravu ukazujući na re-dovne propuste pri nominacijama: na Porine u ka-tegoriji povijesnih albuma dodijeljene faksimilnim reizdanjima, neprepoznavanja blistavih novih zvi-jezda s pokrićem poput TBF–a kojima su zaslu-žene kipiće oduzimali marginalni izvođači, vazda problematično pitanje državljanstva izvođača po-put Toše Proeskog ili Zorana Predina, koji su al-bume objavili na etiketama hrvatskih diskografa te na poslovično glomazno i nestručno izborno tijelo. Zbog njega su od porinovskih početaka nagrade nezasluženo stizale i u ruke dizajnera, tonskih sni-matelja, aranžera, producenata ili redatelja spoto-va, samo zato jer su bili dio ekipe koja je odradila uspješni projekt nagrađen u vodećim kategorijama albuma ili pjesme godine.

Ipak, svih 19 minulih porinovskih godina bio sam i ostao ne samo sentimentalan prema početnim danima ponosa i slave, već i duboko uvjeren da je Porin — kao korektiv varljivim trendovima, ma-sovnom neukusu i interesima diskografa — baš prijeko potreban. Nadajući se prije svake porinov-ske završnice, pa tako i ove, da će se ipak vratiti u budućnost. Zato mu i nakon 20 godina opet držim fige. Uz iskrene — a ne samo kurtoazne — čestit-ke svim porinovskim istomišljenicima, ali i onima s kojima sam se žestoko polemički sukobljavao, na trudu da Porin opstane. I traje!

Iz recentne povijesti: Porin u Biogradu 2009.

Gibonni Zlatan Porinovski

Tereza kad je primala Porina za životno djelo: Sve se vraća, sve se plaća

NATJ

Eč

AJ UDRUGA HRVATSKI DJEčJI fESTIVAL RASPISUJE

NATJEČAJza pjesme koje će biti izvedene 24. studenoga 2013. na 20. hrvatskom dječjem festivalu Zagreb 2013. u Koncertnoj dvorani

Vatroslava Lisinskog pod motom Dobrotu ti svakom daj, pa ćeš biti sretan znaj.

Festival je posvećen 100. obljetnici prvog objavljivanja priče Ivane Brlić Mažuranić Čudnovate zgode Šegrta Hlapića. Tema Festivala je slobodna, iako je posvećena navedenoj obljetnici.

Želja je organizatora stvoriti priredbu vrhunske kvalitete u glazbenom i scenskom izrazu, a Stručno povjerenstvo posebnu će pozornost posvetiti kvaliteti, raznolikosti i odgojnoj vrijednost stihova i glazbe.

Pjesme se natječu u kategoriji: Pjesme za djecu do 13. godine starosti — obvezan solist uz pratnju zbora.

Djela se šalju isključivo kao melodijska linija pisana na računalu, s upisanim harmonijama i tekstom (dva primjerka), uz tri primjerka teksta.

Uz navedeno, potrebno je poslati i kvalitetnu snimku pjesme na CD–u, po mogućnosti takvu kakva je zamišljena za festival-sko izvođenje. Pjesme poslane na Natječaj ne smiju biti javno izvođene prije Festivala, ni snimljene na nosače zvuka.

Nepotpune prijave neće biti uzete u obzir.

Autori pjesama odabranih za festivalsku izvedbu prenose na Festival prava da skladbe izvede, tiska i prenosi putem medija i televizije te da ih snimi na nosače zvuka, odnosno da sva ili neka od tih prava prenese na treću osobu. Sva ostala prava

pripadaju autorima.

Zbor — sudionik Festivala — ima pravo festivalsku pjesmu uvrstiti na svoj nosač zvuka ili kompilaciju pjesama nakon odr-žanog Festivala. Svaki zbor koji će sudjelovati na Festivalu, obvezan je u svrhu izdavanja nosača zvuka otkupiti 20 CD–a u

dogovoru s nakladnikom Cantus d.o.o.

Zbog sigurnosnih razloga u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog limitiran je broj članova zborova, a svaki zbor može sudjelovati s najviše dvadeset petero djece. U taj broj uključeni su solisti i eventualni plesači.

Voditelji svakoga zbora, koji se prijavljuje na Natječaj HDF–a, dužni su potvrditi prihvaćanje uvjeta Natječaja na e–mail: ivan.kulis.lipkay@gmail.com

Rok predaje radova je 21. lipnja 2013. na adresu: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, s naznakom »Za Hrvatski dječji festival — Zagreb, 2013.«

IGO

R KR

ALJ/

VEČ

ERN

JI L

IST

IHG

6 7BROJ 180, SVIBANJ 2013. BROJ 180, SVIBANJ 2013.

ZA

mP 4. SVJETSKI SUmmIT AUTORA

U WASHINGTONU D.C. (SAD), 4. — 5. LIPNJA 2013.

Kreativna industrija u digitalnom dobuPiše: Tomislav Vuković

Četvrto izdanje Svjetskog summi-ta autora pod nazivom Stvarati,

povezati, poštivati održat će se od 4. do 5. lipnja ove godine u Washin-gtonu D.C. (SAD). Poznata pod bivšim imenom Svjetski summit o autorskom pravu, vodeća konferen-cija predstavnika glazbene industrije dotiče se tema autorskog prava, kre-ativne zajednice i industrije zabave u digitalnom okruženju. Očekuje se preko 500 sudionika iz više od 50 zemalja. Neka od poznatijih imena koja će prisustvovati sastanku na vrhu su Jean–Michel Jarre, francuski skladatelj i producent elektronske glazbe, Alex Dauchez, izvršni di-rektor Deezera, Paul Williams, na-građivani američki autor i glazbenik, inače predsjednik američke autorske udruge ASCAP, Maria Pallante iz Američkog ureda za autorsko pravo i drugi. Ovogodišnja tematika usredotočit će se na devet ključnih pitanja: Kako će izgledati budućnost kreativne in-dustrije u digitalnom dobu?, Koje su posljedice digitalnog okruženja za autore?, Koji su novi poslovni mo-deli za kreativnu industriju?, Inova-cija i autorsko pravo: mogu li koeg-zistirati?, Prilagođava li se kolektiv-na zaštita autorskih prava trendovi-ma 21. stoljeća?, Koja je uloga teh-nologije za praćenje i identificiranje autorskog sadržaja u novoj digitalnoj ekonomiji?, Koji su glavni problemi zaštite autorskog prava u SAD–u i Europi?, Koliko su takozvane BRIC zemlje (Brazil, Rusija, Indija, Kina) angažirane po pitanju zaštite autor-skog prava? te Gdje se u svemu tome nalaze korisnici? Temeljena na takvim pitanjima, konferencija će sadržavati i nekoliko tematskih rasprava na teme poput Je li autorsko pravo prepreka ekonomskom rastu?, Trendovi u kolektivnoj zaštiti

autorskog prava te Razdor i inovaci-ja: Budućnost autorskog prava u digi-talnom dobu. Također će se održati i radionice temeljene na aktualnim temama poput Pristup tv/filmovima online, Mogu li fotografi dobiti pravič-nu naknadu?, Poboljšanja antipiratske legislative u svijetu i slično. Polaznici mogu očekivati komentare i promi-šljanja vodećih stručnjaka i umjetni-ka koji će se iz različitih perspektiva referirati na postavljena pitanja, kao i predstavljanje nekoliko posebno provedenih studija za Svjetski sum-mit autora. Njegov je organizator CISAC, Međunarodna konfedera-cija društava autora i skladatelja, koja okuplja autorska društva s područja glazbe, književnosti, likovnih um-jetnosti i filma iz više od 90 zemalja, a čiji član je i HDS ZAMP. Kao pu-nopravni član, HDS ZAMP tako-đer je uključen i podržava aktivnosti u organizaciji CISAC–a.

INTELEKTIV 2013. O PROBLEmATICI PIRATSTVA

Autorsko djelo nije informacijaIzazovi zaštite intelektualnog vlasništva u industriji zabave

Piše: Tomislav Vuković

Na ovogodišnjoj konferenciji Intelektiv u or-ganizaciji Američke gospodarske komore,

održano je nekoliko zanimljivih panel rasprava iz kojih izdvajamo onu pod nazivom Izazovi za-štite intelektualnog vlasništva u industriji zabave na kojoj je glavna tema bila problematika pirat-stva. U raspravi su sudjelovali Hrvoje Krstulović, član uprave Cinestara i vlasnik tvrtke Blitz film i video, Adrian Ježina, član uprave Vipnet–a, Johannes Züll, predsjednik uprave RTL Tele-vizije te glavni direktor HDS ZAMP–a Nenad Marčec.

I glazba je nečije vlasništvoKad je riječ o internetskom piratstvu u glazbi, Marčec je u raspravi istaknuo problem nepo-stojanja legalnog servisa koji će nuditi hrvatski i svjetski glazbeni repertoar te problem needuci-ranosti mladih ljudi o tome što je intelektualno vlasništvo, kao i da je glazba kao proizvod tako-đer nečije vlasništvo. Stranih servisa u Hrvatskoj uglavnom nema jer im kao tržište nismo zani-mljivi, a tomu zasigurno pridonosi i velika stopa piratstva. U Hrvatskoj je kao jedini servis prisu-tan Deezer, no ima tek 90–tak korisnika premda nudi pristupačnu cijenu — 25 kn mjesečno. Po-stavlja se pitanje zašto plaćati i toliko kada se nešto može dobiti potpuno besplatno?, zaključio je Mar-čec. Istaknuo je da čak razvijena glazbena trži-šta poput SAD–a i Velike Britanije gdje postoje uređeni odnosi, imaju velikih problema s pirat-stvom, dakako ne u stopi od 99% kao što je slu-čaj u Hrvatskoj. No, očito je problem širih raz-mjera, a vrlo često čuju se oni koji smatraju da bi pristup kreativnom sadržaju na Internetu tre-bao biti slobodan jer bi građani trebali imati slo-bodan pristup informacijama. No autorsko djelo nije informacija. S tim se složio i Johannes Züll s RTL–a, koji je dodao da su njihovi trenutni najveći problemi ilegalna retransmisija te ilegal-ni download sadržaja. Adrian Ježina iz Vipneta istaknuo je pak ilegalni video streaming kao oz-biljan problem kabelskih operatera.

Preraspodjela kapitalaProblem internetskog piratstva ne zaobilazi ni filmsku industriju u kojoj se na primjer kina Ci-nestar, prema riječima Hrvoja Krstulovića, bore protiv piratstva tako što nastoje prikazivati fil-move isti dan kad se pojavljuju i u zemlji pori-jekla. Što se hrvatskih zakona tiče, oni dobro obu-hvaćaju problematiku, međutim funkcionalnost za-kazuje u njihovu provođenju. Evidentno je da će Internet narednih godina morati doživjeti određenu vrstu regulacije kako bi se uskladile potrebe korisni-ka i prava autora, naglasio je. Zanimljiva rasprava povela se i oko toga je li u kreativnim industrija-

ma došlo do preraspodjele kapitala. Naime, Ježi-na smatra da je piratstvo velik problem, ali vjeru-je da sve ipak nije tako crno, a kao primjer navodi glazbenu industriju za koju smatra kako je u svi-jetu pronašla svoj put: Došlo je do preraspodjele ka-pitala, pojavili su se neki novi igrači poput Spotifyja i Deezera, dok glazbenici također zarađuju na dru-ge načine, na primjer putem koncerata, a nove teh-nologije samoinicijativno koriste kao platformu za promociju. Marčec je odmah odgovorio da glaz-benici od novih tehnologija u Hrvatskoj nemaju puno: Youtube ne plaća nikakvu naknadu za ko-rištenje autorskog sadržaja hrvatskih glazbenika, pa su jednostavno prisiljeni koristiti tu platformu barem kao svojevrsnu promociju — jednostavno nemaju izbora. Youtube je na upit HDS ZAMP–a izričito odgovorio kako nema namjeru legalizi-rati odnose sve dok ne otvori ured u Hrvatskoj i domenu www.youtube.hr.

Prihod od javne izvedbeTakođer, piratstvo je blokiralo jedan nekada važan izvor prihoda glazbenika, a to je proda-ja CD–ova. Autori prihode uglavnom ostvaruju putem komercijalne i privatne upotrebe glazbe. Komercijalna je javna izvedba, dakle korište-nje glazbe u poslovanju i to je u Hrvatskoj zahvaljujući HDS ZAMP–u relativno dobro or-ganizirano, pa autori mogu svake godine očekivati određe-ni prihod. U privatno korištenje glazbe spadala bi prodaja nosa-ča zvuka što je dio koji je, može se reći, potpuno izumro. Iako je nekada prodaja glazbe činila znatan dio prihoda glazbenika, danas se više ne može računati na tako nešto. Prema riječima Hrvoja Krstulovića, slična je si-tuacija po pitanju fizičkih me-dija i u filmskoj industriji: Pri-je 10–tak godina tržište fizičkih medija dosta je dobro funkcioniralo i od prodaje i od iznajmljivanja. Danas je, međutim, taj potencijalni novac pojelo piratstvo. Što se pitanja legalnih ser-visa tiče, Krstulović smatra da je riječ o problemu kokoš–jaje. Naime, za opstanak legalnog servisa potreban je interes na tržištu za legalnim sadrža-jem, međutim, kad je tržište potpuno piratizira-no takav se servis nema otkud financirati, osim izvana. No, očito je Hrvatska globalnim igrači-ma u tom smislu nedovoljno zanimljivo tržište.

Ugroženost kreativne industrijeU otvorenu raspravu uključili su se glazbenici

Boris Novković i Ante Pecotić. Boris je poseb-no napomenuo da ni situacija po pitanju konce-rata nije idealna upravo zbog izumiranja disko-grafije. Naime, kako navodi, prihodi od disko-grafije nekada su bili respektabilni, a koncerti su došli samo kao nadogradnja. Danas je snimanje CD–a postalo ulaganje u određen oblik promo-cije, ali više nema ekonomski povrat. Ante Peco-tić je nadodao da zasad nijedna druga industrija nije ugrožena kao kreativna zbog čega vjerojatno i kaska pravna regulacija. No, jednoga dana kad bude bilo moguće sintetizirati litru Coca Cole, vidjet ćete kako će globalne kompanije ustati protiv toga i kako će sve brzo biti regulirano, zaključio je.

Permanentna edukacijaHrvoje Krstulović naglasio je i potrebu za per-manentnom edukacijom: Moj je sin jednom donio doma piratski DVD koji mu je dala učiteljica da po-gleda dječji film. Kad se dogodi da ni učitelji ne po-znaju i ne poštuju autorska prava, to je ironija si-tuacije. Potrebno je već u školama početi s edukaci-jom. HDS ZAMP na području edukacije kori-

snika ulaže velike napore, koje će s vremenom nastojati intenzivirati. Trenutačno postoji neko-liko kampanja kojima se korisnike educira o važ-nosti poštivanja autorskih prava, a možda je naj-poznatija akcija Stop krivotvorinama i piratstvu. Već je pokrenuta i suradnja na prilagodbi finskog školskog edukacijskog programa. Nažalost, oči-gledno je da to nije dovoljno te bi zakonodavci i političari javno trebali reagirati i poslati određe-nu poruku. Bez toga teško je očekivati promjene u ponašanju građana. No to je, populistički gle-dano, vrlo nepopularna mjera na koju će se malo tko odlučiti.

ZA

mP

ALJOŠA ŠERIć — NOVI TAJNIK INSTITUTA HRVATSKE GLAZBE

Zakonski minimum za hrvatsku glazbu u eteru trebao bi biti višiInstitut hrvatske glazbe, koji su s ciljem očuvanja, afirmacije i razvoja hrvatskog glazbenog stvaralaštva utemeljili Hrvatsko društvo skladatelja, Hrvatska glazbena unija i Hrvatska diskografska udruga, u posljednje je vrijeme sve aktivniji na korist svih članova udruga koje su ga osnovale

Razgovarao: Tomislav Vuković

Pokrenuti su novi projekti, koji su do sada polučili jako dobre rezul-

tate, a u planu su i mnogi drugi koji će se pozitivno odraziti na hrvatske glazbene autore. O radu Instituta hr-vatske glazbe (IHG) razgovarali smo s njegovim tajnikom — kantautorom i redovnim članom HDS–a Aljošom Šerićem koji je na toj funkciji 1. listo-pada 2012. zamijenio Darka Bakića, današnjeg zamjenika glavnog tajnika HDS–a.

Gledajući s praktičnog aspekta, Insti-tut vjerojatno nije mogao poželjeti bo-lju osobu. Naime, kao glazbenik Aljo-ša poznaje sve insajderske probleme svojih kolega i scene, dok kao pravnik svakako može doprinijeti regulaciji pravnih i razvoju poslovnih aspeka-ta glazbene industrije u Hrvatskoj. S Aljošom, kao posljednjim pojačanjem, IHG je doista okupio stručni tim s ko-jim se ne treba bojati za budućnost do-maće glazbe.

Udruženi interesi osnivačaInstitut je trenutačno aktivan na neko-liko projekata (Porin, Noćni program na HTV–u, HR TOP 40 i slično). Oni pridonose razvoju struke i svakako su na korist hrvatskim autorima, članovima HDS–a, koji preko svojih predstavnika i upravljaju Institutom. Ti su projekti izuzetno dobro prihvaćeni i u široj jav-nosti. Kako ocjenjujete dosadašnji rad In-stituta? Kakvi su planovi za budućnost? Možemo li očekivati neke novitete?

Porin je ove godine dvadeseti po redu i mislim da ne treba trošiti previše ri-ječi o nagradi koja je postala dio sva-kodnevice ne samo glazbenika, već i svih onih koji konzumiraju glazbu. Iako nisam u Upravnom odboru Na-grade Porin, uvjeren sam da će njezi-no jubilarno izdanje još više podignuti ljestvicu. Noćni glazbeni program isto je tako već duže vrijeme pouzdano mje-sto na kojemu se može čuti i vidjeti što sve čini hrvatsku glazbu, a o značaju HR TOP 40 airplay ljestvice najbo-lje govori činjenica da je jednoglasno prihvaćena od šire javnosti kao real-ni odraz stanja u eteru glede emitira-nja aktualnih hrvatskih singlova. To je ljestvica koju podržavaju struka i me-diji, ali i publika. Ocjenu dosadašnjeg rada Instituta najbolje određuju upra-vo spomenuti projekti, a u budućnosti

se sprema realizacija još nekoliko ide-ja koje će pomoći ostvarenju interesa hrvatske glazbe i glazbene industrije. Ono što znam da smijem najaviti jest dodjela nagrade Prijatelj hrvatske glaz-

be, a o ostalim projektima bit će riječi kad dođu na red.

Porin i HR TOP 40Posljednjih godina Porin je doživio pre-porod i unatoč dobroj javnoj prihvaće-nosti, ovogodišnji je sporadično doživio i neke kritike vezano uz organizaciju i ne-dostatak novih imena. Jedan portal pro-glasio ga je čak »konzervativnom struk-turom«. Znamo da je Porin posljednjih godina rađen s dugoročnim planovima. Koji su točno planovi za budućnost? Budući da nisam uključen u organiza-ciju, teško mi je i nezahvalno komen-tirati takve kritike, pa je možda bolje da ih komentiram isključivo iz kuta glazbenika. Osnovna činjenica koja se opetovano previđa jest da Upravni odbor Porina ne može izmisliti mla-de glazbenike, Porin samo odraža-va situaciju koja jest u izbornoj godi-ni — predispozicije su jasne. Pravil-nik Porina sadrži i uvjete koje neko izdanje mora ispunjavati da bi ušlo u konkurenciju, a on je dostupan na web stranici Porina, što svatko može provjeriti. Neke se promjene, dakako, moraju dogoditi jer kao i uvijek, pra-vila i odredbe često život prestigne, ne može se svaka situacija predvidje-ti nizom članaka. Zato u budućnosti očekujem izmjene vezane uz situaciju u kojoj imamo sve veću prisutnost is-ključivo digitalnog downloada te mo-guću izmjenu predispozicija pojedinih kategorija. Uvjeren sam kako se cije-li tim koji organizira Porin predvođen Darkom Bakićem, svim svojim mo-gućnostima stopostotno trudi kako bi dodjela nagrada izgledala i zvučala što je moguće bolje jer to su ljudi kojima je stalo do onoga što rade i koji vole glazbu.U četiri mjeseca postojanja, HR TOP 40, službena nacionalna lista Instituta hrvatske glazbe postala je najrelevantni-ja top lista u državi. Na listi su djela au-tora različitih izričaja. Kako vam, pre-ma listi djeluje hrvatska glazbena scena u ovome trenutku?Zdravije no što sam mislio, ugod-no me iznenadio opseg mainstream popa i rocka. Namjera i jest bila dobiti uvid u ono što se zapravo pušta na ra-diju, ona je case–study ukusa hrvatskih glazbenih urednika, a slijedom toga i ukusa hrvatskih građana. Dodatni je poticaj bio osvijestiti glazbenim ured-

nicima koliki i kakav zapravo imaju utjecaj na to što se i koliko sluša, daju-ći im poticaj da stave naglasak na ak-tualne singlove i pokušaju kreirati li-stu na način da bude što dinamičnija i

realnija. Mišljenja sam da je HR TOP 40 najzna-čajnija stvar koja se dogo-dila hrvatskoj popularnoj glazbi u posljednjih dese-tak godina i ponosan sam što sam bio dijelom ekipe koja je takvo što ostvarila.

Više hrvatske glazbeInstitut razgovara s hr-vatskim radijskim postaja-ma o mogućnosti poveća-nja opsega hrvatske glazbe u eteru. Kako napreduju ti razgovori?Činjenica je da brojne eu-ropske zemlje, ali ne samo europske, imaju zakonom reguliran omjer emiti-ranja nacionalne glazbe. U nas trenutačno postoji obveza da hrvatska glaz-ba mora činiti najmanje 20% dnevnog objavljiva-nja glazbenog programa. Važno je napomenuti da je u Francuskoj propisan omjer od 40% obvezat-ne glazbe na francuskom jeziku u terminu između 06.00 i 18.00 sati, u Ir-skoj taj je omjer 30%, u Nizozemskoj 35% i to iz-među 07.00 i 19.00 sati, u Portugalu između 25% i 40%, u Ukrajini 25% i tako dalje. Namjera je Instituta da se hrvatski omjer poveća, ali i da se promatra u okviru pri-me–timea, dakle, recimo, između 07.00 i 19.00 sati jer je dosadašnje zakonsko uređenje dozvoljavalo situ-aciju da većina medija hrvatsku glazbu emitira gotovo isključivo u noćnim sa-tima, što sigurno nije bila intencija za-konodavca prigodom donošenja takve odredbe. U svjetlu toga uputili smo i prijedlog izmjena Zakona o elektro-ničkim medijima i nadamo se najbo-ljem mogućem ishodu.Spomenuli ste već nagradu Prijatelj hr-vatske glazbe kao novi projekt Instituta koji je krenuo ove godine. Nagrada je u 2013. pripala Narodnom radiju i pro-jektu Karlovačke pivovare Karlovač-ko Live. Kome je točno ona namijenje-na i možete li procijeniti njezin utjecaj na afirmaciju hrvatske glazbe?Institut hrvatske glazbe dodjeljuje na-gradu Prijatelj hrvatske glazbe pravnim osobama ili projektima koji su svojim dugoročnim djelovanjem znatno do-prinijeli interesu i popularizaciji hr-vatske glazbe te stvaranju uvjeta za daljnju afirmaciju i unaprjeđenje sta-tusa glazbenika. Narodni radio kao jedina radio postaja s nacionalnom koncesijom koja emitira isključivo hr-vatsku glazbu, značajno doprinosi ci-ljevima zbog kojih je nagrada osmi-šljena. Njegov program svojom kon-cepcijom i uređivačkom politikom do-kazuje da se uspješna radijska postaja može zasnivati samo na nacionalnim izvođačima i skladateljima. Projekt Karlovačko Live, pak, primjer je izni-mno uspješne suradnje velike kompa-nije s brojnim hrvatskim glazbenici-

ma. To je platforma za glazbenike koji uz takvu potporu lakše dolaze do pu-blike, dok istodobno najširi broj ljubi-telja glazbe u njoj uživa, uz vrhunske standarde koncertne produkcije. Do-djelom nagrade i »kipića«, čiji je idejni autor akademski kipar Alem Korkut, dajemo do znanja kako je suradnja s hrvatskim izvođačima i hrvatskim au-torima poželjna i vrijedna hvale. Na-damo se, služit će kao putokaz svi-ma ostalima koji u svom poslovanju imaju doticaja s glazbom i srodnim industrijama.

Internetsko piratstvo i kreativna industrijaKako kao autor i glazbenik gledate na nove tehnologije poput iTunesa, Youtu-bea, streaminga, torrenta? Primjerice, hrvatski glazbenici trenutačno od You-tubea nemaju nikakve financijske kori-sti osim promocije. Zapravo cijela krea-tivna zajednica, za razliku od ostalih u lancu takve ponude, od Youtubea nema financijske koristi. Mnogi govore da su nove tehnologije uvelike olakšale dostu-pnost glazbe i promociju, no ipak je či-njenica da se internetsko piratstvo danas skriva iza građanskih sloboda, pravu na pristup informaciji i slično. Jesu li glazbe-na djela informacija?

Glazbena djela nikako nisu informa-cija i tužno je kako glazbeno autor-stvo ima tako slab status. Gotovo svi će smatrati kako izumitelj, primjerice

patenta na čičak, ima pravo na hono-rar za korištenje njegova izuma, a ve-ćina će izabrati neplaćanje kad je u pi-tanju konzumacija glazbe. Uvjeren sam da je više života drastično promi-jenjeno nabolje pjesmom Stand by me nego zatvaračem na čičak. Naglasak mora biti na podizanju razine svijesti, što je prioritet. Digitalna distribucija glazbe budućnost je i pozdravljam sve servise te naravi koji dođu u Hrvatsku jer se onda više ne može iznalaziti iz-govor za nelegalno preuzimanje glaz-be pod krinkom »morao sam jer te i te pjesme nema na legalnom downloa-du«. Međutim, ne postoji zdrava eko-nomija bez zdrave »industrije zaba-ve«, koju naravno prati i odgovarajući pravni okvir. Zato je potrebno da dr-žava svojom legislativom omogući ra-zvoj zdrave »industrije zabave«.

Uključeni ste i u kampanju HDS ZA-MP–a Glas autora. Koliko je u ovim turbulentnim vremenima bitno da se autori uključe u takvu vrstu kampanje? Koliko ona može pomoći u borbi za pošti-vanje autorskih prava?

To je izvrsno osmišljena kampanja — stavljanje lica uz pjesme, davanje do znanja kako iza nekih melodija i stihova postoje ljudi koji žive od svo-je glazbe — to je najispravniji put do podrške javnosti i uvijek ću se osobno odazvati svakoj sličnoj akciji.

RA

ZG

OVO

RI

Panel rasprava: Izazovi zaštite intelektualnog vlasništva u industriji zabave na Intelektivu

Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP–a

Prijatelji hrvatske glazbe: Aljoša Šerić, Narodni radio i Karlovačka pivovara

Novi tajnik IHG–a: Aljoša Šerić

NIN

O Š

OLI

Ć

ZAM

P

ZAM

P

8 9BROJ 180, SVIBANJ 2013. BROJ 180, SVIBANJ 2013.

F rano Đurović, umjetnički savjetnik 27. muzič-kog biennala Zagreb, o podnevnom ciklusu

Outside EU ističe kako je ideja bila njime stvoriti ravnotežu u odnosu na poslijepodnevni ciklus Insi-de EU. Taj je balans ostvaren tek djelomično i to u izvođačkom pogledu. Interpreti obaju ciklusa bili su najbolji mladi glazbenici koji su solidno predstavi-

li zacrtani program. Međutim, do ujednačenosti u odnosu na programski koncept, onaj na koji su or-ganizatori očigledno ciljali, nije došlo.

mladi glazbeniciSva četiri podnevna koncerata, održana od 8. do 11. travnja u Multimedijalnoj dvorani Studentsko-ga centra, bila su dobro posjećena. Umjetnički su zadaci bili povjereni studentima i netom diplomi-ranim glazbenicima Muzičke akademije koji djelu-ju u HR Projektu (nastalom s ciljem promocije hr-vatske glazbe na inicijativu profesorice Katarine Kr-pan) te srednjoškolcima okupljenima u Grupi za Novu glazbu Glazbenog učilišta Elly Bašić (mento-rica Maja Petyo Bošnjak) i njihovu dirigentu Josi-pu Nalisu. Svi su na visokoj razini odgovorili inter-pretativnim zahtjevima. Šteta je što isto ne možemo reći i za odabir programa.

Apsurdi programskog konceptaKao što je dobro poznato, iza ovogodišnjeg slogana Inside/Outside EU Muzičkog biennala Zagreb kri-la su se dva ciklusa čija je namjera bila dati presjek stva-ralaštva skladatelja koji dolaze iz zema-lja članica Europ-ske unije, odnosno izvan nje. Rezultat takvog program-skog koncepta u te-oriji je zanimljiv, no u praksi nailazimo na niz kontradikci-ja. Jedna je od njih odabir djela sklada-telja iz država koje nisu ničim poveza-ne, što je rezulti-ralo apsurdom da

autor sadržajno najkvalitetnije skladbe na jednom koncertu festivala suvremene glazbe bude, primje-rice, Johann Sebastian Bach! Nasuprot takvim ne-logičnostima koje su pratile ciklus Inside EU, a sve pod imperativom 27 autora iz 27 zemalja Europske unije, podnevni ciklus Outside EU trebao je »doni-jeti balans« — dakle glazbu svih ostalih iz ostatka svijeta. Kako je jasno da u četiri koncerta ne mogu biti zastupljeni skladatelji sviju neeuropskih država, očekivala se neka zajednička karakteristika prema kojoj bi se oni odabirali. Nasumično zastupljeni au-tori pokazali su da organizatori nisu bili istoga mi-šljenja. Bacimo li letimičan pogled na izvođena djela ciklusa Outside EU vidimo da prednjači ime Johna Cagea. Nedvojbeno, on jest nezaobilazna, no nika-ko ne i jedina neeuropska osobnost koja je obilježila glazbu 20. stoljeća. Ako znamo da se prošle godine obilježila 20. obljetnica njegove smrti, neki bi oprav-dano mogli reći da on i nije suvremen. No, uz neka druga imena prisutna na Biennalu, poput Claudea Debussya i Arnolda Schönberga, on djeluje itekako suvremen! Na posljednjem koncertu ciklusa Outside EU, učenici Glazbenog učilišta Elly Bašić u izved-bi Cageovih djela pristupili su ozbiljnošću zaodjeve-nom u zabavu, što je ispunilo jedan od ciljeva orga-nizatora — pedagoški.

Anglosaksonska hegemonijaPrva tri koncerta podnevnog ciklusa protekla su u znaku oscilacija kvalitete skladbi i dinamičnosti ti-jeka samih događanja. S prvog koncerta u ciklusu treba izdvojiti izvrsnu interpretaciju pijanista Barto-lomeja Stankovića koji je majstorski odsvirao Meta-morfoze Avda Smailovića. Iako se glazbeno obrazo-vao tek u odrasloj dobi, tim je djelom bosanski skla-datelj pokazao više osobnosti i izvornosti ideja od nekih praizvedbi s posljednjeg koncerta ciklusa In-side EU. Uz Cagea, na podnevnim koncertima bili su prisutni drugi skladatelji iz SAD–a i Australije. Uz anglosaksonsku hegemoniju čuli smo i glazbu autora iz Švicarske i Rusije te zemalja naših susje-da — Srbije te Bosne i Hercegovine. Da se od poto-nje dvije države krenulo prema jugoistoku moglo bi se govoriti o nekoj vrsti programske odrednice. No, uz nasumce odabrane zemlje, koncerti su poprimili karakter priredbe. Odmak od europskog i američ-kog kontinenta donijeli su odličan saksofonist Lo-vro Merčep koji se predstavio Tajanstvenim jutrom III japanskog skladatelja Fuminorija Tanade te pi-janist Marko Ivić i violinistica Marta Bratković u efektnoj izvedbi djela Tarén za violinu i klavir vene-cuelanskog autora Gerarda Gerulewicza. Programskom konceptu dvaju ciklusa, koji su (ako već ne značajem onda imenom) obilježili ovogodiš-nje Biennale, nedostajalo je konciznosti. Ne može-mo se oteti dojmu kako je konačan rezultat bila svo-jevrsna klackalica na kojoj je, s jedne strane bila stro-ga zadanost ciklusa Inside EU, a s druge, potpuna sloboda Outside EU. Kao i obično, takva se ekstre-mnost nije pokazala dobrom.

KO

NC

ER

TI

NEDJELJA, 5. SVIBNJA 2013., mALA DVORANA VATROSLAVA LISINSKOG: CIKLUS LISINSkI NEDjELjom

90 godina Ive RobićaOdržan koncert i predstavljen album pod nazivom HGm plays Ivo Robić

Piše: Siniša Škarica

P rema riječima Hrvat-ske glazbene mladeži

u najavi koncerta, u sva-koj sezoni ciklusa Lisinski nedjeljom barem je jedan koncert posvećen hrvat-skoj glazbenoj sceni. Tako smo imali večer hrvatskih skladatelja i predstavili hrvatske glasove s HGM jazz orkestrom Zagreb, u čast majstora jazza kao što

su Damir Dičić i Boško Pe-trović. U skladu s time, ove sezone u ciklusu Lisinski nedjeljom u nedjelju, 5. svibnja, u Maloj dvorani Lisinski, upriličena je večer u čast jednog od najuspješnijih estradnih umjetnika — Ive Robića. Reinhard Summerer (najplodniji austrijski skladatelj i aran-žer svih skladbi na HGM–ovu CD–u Butterfly Dance s glazbom Krešimira Hercega) napisao je nove aranžmane najpopularnijih melodija koje se povezuju s Ivom Robi-ćem. A HGM jazz orkestar Zagreb ima čast unaprijed snimiti te nove obrade, pa se uz koncert iz ciklusa Sunday Nights održala i promocija četvrtog CD–a istaknutog jazz ansambla: HGM plays Ivo Robić.

Ima li nade za nas?Ivo Robić, Glas hrvatske (i jugoslavenske) estrade, danas bi imao 90 i, premda je proš-lo samo trinaest godina od njegova prilično iznenadnog odlaska, kao da nas je napu-stio već desetljećima davno. U ovo doba prebrzog tempa, u utrci za egzistencijalnim i materijalnim, postalo je važno samo danas, ovdje i sada, tako da nam i obzor prema sutra — za kojim smo oduvijek barem deklarativno prisezali — izmiče pozornosti. Za pogled na jučer ostaje sve manje vremena. Zato je to »malo« potrebno naprosto ugrabiti i zaštititi aurom koja će isijavati toplinom i emocijama kako bi nam pravovre-meno ogrijala srce da ne postane »srce od leda«, poput onoga što ga susrećemo u mi-tovima i SF bajkama o izgubljenoj ljudskosti. Ovo je jedan takav trenutak. Uhvaćen u koncertu orkestra mladih ljudi (i prigodnoj kompaktnoj ploči), posvećen čovjeku koji je pripadao vremenu proglašenim postajom na putu za bolju budućnost, simboličan je i iskri optimizmom. Jedno je sigurno točno: Robićeva nevjerojatna lakoća pjevanja i očevidna posvećenost kojima nam je svjetsku pjesmaricu popa i domaći šlagerizam učinio bitnim sastavnicama svakodnevice (i to tijekom 50–ih, gotovo ekskluzivno!), ostavili su u našem kolektivnom sjećanju neizbrisiv i do te mjere precizan trag da se danas po njemu vraćamo unatrag s nemalim rajzefiberom. Činimo to s mišlju kako je ovo predstavljalo jedno od onih putovanja koje nam daje za pravo vjerovati da još uvijek ima nade za nas.

BIENNALSKI KONCERTNI CIKLUS INSIDE EU

Hrvatski sedmerored na vratima EuropeSedam poslijepodnevnih koncerata u Hrvatskom glazbenom zavodu tvorilo je jednu veću programsku partituru sačinjenu najjednostavnijom matematičkom logikom iz koje proizlazi čitavo bogatstvo kulturne, umjetničke i političke simbolike

Piše: Branimir Pofuk

Jedna od stvari kojima sam osvajao naklonost svojih gimnazijskih ko-

lega bila je sposobnost skretanja pažnje našeg profesora matematike na glaz-bu. Premda nije bio imun ni na lijepu književnost, nije nam trebalo dugo da shvatimo kako gramofonske ploče ili note ostavljene na klupi mnogo češće postaju povod opširnim profesorovim digresijama, štoviše, čitavim malim predavanjima o glazbi. Razred je do-bro glumio veliku zainteresiranost od-brojavajući minute preostale do spaso-nosnog zvona, a od mene se očekivalo da pokojim potpitanjem produžim to vrijeme u kojem je prestajala opasnost od izvođenja pred ploču. No, meni su ti ekskursi bili nešto naj-uzbudljivije i najzanimljivije izrečeno o glazbi što sam do tada čuo. Profe-sor Ljubomir Jagodić u jednom je od tih izmamljenih izlaganja otkrio da je prije matematičarske i profesorske ka-rijere bio profesionalni glazbenik, vi-olinist u jednom orkestru, poznat po

rastresenosti i nespretnosti, čega si ni kao profesor nije riješio. Ali, sada mi se čini da je čitav razred doista naćulio uši kada sam profesora Jagodića usred sata pitao zašto je ostavio glazbu i gu-dalo zamijenio školskom kredom?

Odrastanje ili izdaja?Dobri se čovjek najprije duboko zami-slio, onda još dublje uzdahnuo i izre-kao riječi koje su moji kolege vjero-jatno brzo zaboravili, a ja ih pamtim i danas kao jedan od temelja tada tek izgrađivanog uvjerenja da su stvari duha i pameti, umjetnosti i znanosti, u ovom našem svemiru na nekoj mno-go višoj i važnijoj polici nego prize-mne materijalije. Glasom još drhtavijim i tišim nego inače, sramežljivo kao da priča o pr-

vom poljupcu, profesor Jagodić ne-koliko je sljedećih minuta, nama pu-bertetskim dripcima, govorio o svojoj mladenačkoj potrazi za apsolutnom istinom i ljepotom koje je najprije pro-našao u glazbi. A onda ga je sustigla u svakom životu nužna spoznaja kako je i najljepšu i najuzvišeniju umjetnost moguće iskoristiti i zloupotrijebiti za promidžbu obmane i zla. Većina ljudi to nazove odrastanjem i sazrijevanjem pa nastavi dalje, a Ljubomiru Jagodi-ću to je bio izdajnički kompromis koji nije želio učiniti. Nakon potresnog ra-zočaranja, pretpostavljam, glazba sa svojom neotpornošću na kvarljivost i pokvarenost ljudi, njemu je donosi-la više tuge nego radosti. Utjehu i bli-skost s apsolutnim našao je u brojka-ma. Naravno, prepoznavao je on i do tada matematičke zakonitosti i princi-pe u glazbi, ali draža mu je bila gola i uvijek objektivna istina. Nikada nisam sa sigurnošću ustano-vio je li moj dragi profesor, nažalost

sada već pokojni, bio brat ili rođak u nas već uglavnom zaboravljenog skla-datelja, svojedobno Cageova suradnika Martina Davora Ja-godića. No, to je već zaista neka sasvim druga priča. Uglavnom, zbog li-jenosti, odebljalo-sti živaca kojima se takve stvari osjećaju ili jednostavno, ne-dostatka matema-tičkog sluha, ja ni-sam slijedio primjer potrage svog pro-fesora matematike. Ostao sam osluški-vati, pipkati, tražiti, črčkati i tu i tamo diviti se pojavama u svijetu tonova, ali s usađenim vječnim strahopoštovanjem prema svakome, pa i najjednostavnijem iskazu matematič-koga genija, što me vraća povodu ove priče i mjestu na kojemu sam se ne-

davno tako živo prisjetio profesora Jagodića.

Glazbom do hrvatskog broja Bilo je to u Hrvatskom glazbenom za-vodu jednog lijepog travanjskog ne-djeljnog poslijepodneva na početku bijenalskog koncertnog ciklusa Insi-de EU. Eto, mene je toliko lako im-presionirati brojenjem da sam stvar-no ostao oduševljen numeričkim i političko–numerološkim aspektom uređenosti toga niza od sedam glaz-benih poslijepodneva. U skladu s na-slovom, prvih je šest koncerata imalo predstaviti skladatelje iz svih 27 drža-va Europske Unije, a na posljednjem, sedmom koncertu, festivalski je sep-tet odsvirao po jednu sedmominutnu skladbu sedmero hrvatskih skladate-lja. I tako je na simboličan način po-

sljednjeg dana 27. MBZ–a, Hrvatska u četverostrukom glazbenom sedme-roredu ušla u EU. Nije tu kraj igre brojeva. Flautisti-ca Ana Batinica, klarinetist Davorin Brozić, trombonist Mario Šincek, pi-janistica Srebrenka Poljak, Špela Ma-stnak na udaraljkama, violist Alek-sandar Jakopanec i kontrabasist Du-bravko Palanović, činili su bijenalski septet sedmoga dana. Šestoga je dana hrvatskih glazbeni-ka bilo još i više, ali raspoređenih u izvedbama skladbi za šest glazbala. Svirali su Gudački sekstet Grka Xe-nakisa, Sekstet za tri violine i tri viole Austrijanca Georga Friedricha Haasa te sada već glasoviti Sekstet za klarinet (Danijel Martinović), rog (Bánk Har-kay), klavir (Danijel Detoni), violinu (Ivan Novinc), violu (Lucija Brnadić) i violončelo (Branimir Pustički) Polja-ka Pendereckog. Petoga je dana pete-ročlani Zagrebački puhački ansambl (Dani Bošnjak, Branko Mihanović, Danijel Martinović, Bánk Harkay i Žarko Perišić) svirao program na ko-jemu su se sa svojim djelima našli Ci-pranin Evis Sammoutis, Španjolac Juan–Cruz Guevara, Talijan Rocco Abate, Danac Per Nřrgĺrd te Šveđa-nin Ivo Nilsson. Za četvrti dan, odabrana četvorka Za-grebačkog kvarteta (Sergej Evseev, Davor Philips, Hrvoje Philips i Mar-tin Jordan) izvela je skladbe Sloven-ca Uroša Rojka, Britanca Thomasa Adésa, Charlesa Camillierija s Malte te francuskog živućeg klasika Henrija Dutilleuxa. Zagreb Trio (Danijel De-toni, Martin Draušnik i Pavle Zajcev) svirali su trećega dana skladbe za kla-virski trio skladatelja iz Litve, Irske, Njemačke i Letonije, a duo, drugoga dana, činili su sopranistica Monika Cerovčec i pijanist Filip Fak sa sklad-bama autora iz Estonije, Češke, Bel-gije, Mađarske i Luksemburga. A na kraju, odnosno na početku, sâm s gi-tarom, nešto elektronike i raznovrsnim djelima nastalim u Rumunjskoj, Nizo-zemskoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Portu-

galu i Finskoj, bio je Petrit Çeku.A kada krenemo zbrajati sastave od Çekua do septeta, 1+2+3+4+5+6+7, dobit ćemo 28, redni broj s kojim će u Europsku uniju 1. srpnja i službeno ući Hrvatska.Za selekciju programa odgovorni skladatelji Krešimir Seletković i nje-gova desna ruka Frano Đurović, su-rađujući sa svojim prethodnikom Be-rislavom Šipušem, stvorili su tako od jednog festivalskog ciklusa, koliko glazbom raznovrsnog, toliko najjed-nostavnijom matematičkom logikom ulančanog, jedinstvenu programsku partituru.Time smo o ciklusu Inside EU, uz ispriku vlasnicima ovdje neispisanih imena glazbenika i skladatelja, izre-kli svu, ovaj put brojčano–poetičnu i kulturno–politički simboličnu fakto-grafiju. Na tom jednom velikom de-blu, kao i u glazbi, u velikim se poli-tičkim zajednicama poput Europske unije granaju, listaju i cvjetaju stoti-ne milijuna pojedinačnih bića, živo-ta, estetika i doživljaja, što su nam li-jepo svojim skladbama zadanog sasta-va i trajanja predočili šestorica hrvat-skih skladatelja i jedna skladateljica na onom posljednjem sedmom koncertu ciklusa. Srećom, kad je glazba povje-rena ljudima, a ne strojevima, nikada se svi brojevi ne mogu baš do kraja do-tjerati u red. Ta nemogućnost apsolut-nog reda od jednog je glazbenika uči-nila profesora matematike koji je meni ipak mnogo važnije stvari ispričao o glazbi nego o matematici. Uprav ta nesavršenost dijeli poželjan red i sklad od nepoželjne diktature jednog, ma što to jedno bilo: um, vo-lja, vođa, vjera, narod, rasa, muzika.

Bach s početka za krajNijedna od naručenih sedam skladbi nije trajala baš točno sedam minuta. U Septetu Vjekoslava Nježića postojani je ritam svoju jedinstvenost brzo krenuo tražiti u odstupanjima i iščašenostima. U skladbi Zu kurze Pause Dalibora

Bukvića, glazbenici možda nisu imali dovoljno živaca za dovoljnu dugu pa-uzu, pa trajanje djela nije dobacilo ni do pet i pol minuta, što je obilno u sebi svojstvenom lirskom tonu nado-knadio Berislav Šipuš čija se skladba, još jednog enigmatskog naslova Ton Hutti (Adhianan), vrlo komotno u vre-menu opružila preko deset minuta, što joj vjerojatno nitko nije zamjerio. Skladbe Bitch Septet Srećka Bradića, Ad confusionem versus Mladena Tar-buka i Bajka Zlatka Tanodija također su se na različite načine nosile sa zada-nim im vremenom, ali u kompaktnije posloženim odjeljcima. Kako i priliči, posljednja je riječ, odnosno nota, pre-puštena dami. Sa stranim jezicima u EU nećemo imati problema, što poka-zuje i izvorni naslov skladbe Feathers Fly Sanje Drakulić. Međutim, iza en-gleskog naslova krije se dobro domaće perje koje je autorica isčihala u furio-znom sedmerodobnom (14/8) ritmu u kojemu se nameće, pa onda premeće jedna markantna figura–tema.

Ipak, uz svu raznovrsnost i poželjno kreativno odstupanje i razvijanje za-danih formi i normi, neću na kraju baš olako otpisati težnju i čežnju za apso-lutnim svoga profesora matematike i učitelja glazbe. I ovaj festivalski ci-klus, kao i čitav 27. muzički bienna-le Zagreb, još jednom su nas poučili da su odavno prošla vremena prevla-sti ove ili one estetike. Međutim, u glazbi ipak, uvjeren sam, ne vlada ona Ratzingerova diktatura relativizma dokle god nad svim estetikama bdije jedna, usudio bih se reći matematički točna i odrediva etika. Poput one na koju nas je, možda i nehotice, na kraju svog fantastičnog bijenalskog recita-la podsjetio Petrit Çeku, zasviravši na bis gitarsku Dešpaljevu transkripciju violončelističke Sarabande iz Suite u D–duru. U ovom bijenalskom, kao ni bilo kojem drugom glazbenom kon-tekstu, Bach sasvim sigurno nije uljez, nego zajednički nazivnik svih odsvi-ranih brojeva.

mB

Z

KO

NC

ER

TI

NOVA SKLADATELJSKO–KLAVIRSKO–UDARALJKAŠKA KOmBINACIJA: mATEJ mEŠTROVIć I GRUPA SUDAR

Na rubu performansaOsvrt na koncert 21. travnja u maloj dvorani Lisinski u organizaciji HGm–a

Piše: dr. sc. Irena Paulus

Dana 21. travnja u sklopu ciklusa Hr-

vatske glazbene mladeži u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog dogodio se sasvim neobi-čan koncert. Radilo se o koncertu filmske glazbe koji su osmislili udaralj-kaški ansambl Sudar te skladatelj i pijanist Matej Meštrović, uz gostovanje kvinteta Simply Brass i voditelja Dina Škare. Članovi ansambla Sudar

i njihovi gosti priredili su mladoj publici pravi spektakl: na platnu se vrtio video–mix inserata iz poznatih filmova, koji je praćen odgovarajućim filmskim temama. Dobar, loš, zao, Sedmorica veličanstvenih, Bonanza, A je to, Tom i Jerry, Gustav, Super Mario (iz video igrice), James Bond, Indiana Jones, Otpisani, Policajac s Beverly Hillsa i Grlom u jagode samo su neki od naslova koji su u furioznom tempu i zahvaljujući odličnim izvođačima naveli djecu da s oduševljenjem prate ne samo popularne filmske junake, nego i umjetnike koji su doista doživljeni poput pravih Supermana i Batmana na in-strumentima poput marimbe, vibrafona, čeleste, timpana, zvona, ksilofona, bongosa, konga, gongova i slično. Koncert je, zahvaljujući savršenoj uigranosti glazbenog tima, ponudio obilje dobre glazbe, ali ne samo filmske, nego i ponešto drugačije, na rubu performansa (Eine kleine Tisch Musik Manfreda Mankea). Također su izvedena djela Mateja Meštro-vića nazvana prema tradicijskim gurmanskim delicijama ove regije, Sarma, sarma, Paprenjak, Paprikash i Mussaky, koje je skladatelj napisao upravo za ansambl Sudar. Doživljaj je bio neponovljiv: izvrsne izvedbe, do maksimuma iskorištena »sceničnost« izvedenih djela te obilje duhovitih glazbenih i scenskih doskočica, garantirali su da će ovaj koncert dugo ostati u pamćenju njegovih malih i velikih slušatelja.

6-13/4/201327. Muzički biennale zagreb6-13/4/2013

27. Muzički biennale zagreb

DAV

OR

HRV

OJ

Daniel Čačija uz HGM Jazz orkestar i dirigenta Sigija Feigla

Matej Meštrović i Sudari — nova samoborska atrakcija

27. mUZIčKI BIENNALE ZAGREB/oUTSIDE EUPODNEVNI KOmORNI CIKLUS OD čETIRI KONCERTA U DVORANI mm STUDENTSKOG CENTRA

Loše strane potpune slobodeNe možemo se oteti dojmu kako je konačan rezultat ovogodišnjeg biennalskog programskog koncepta bila svojevrsna klackalica na kojoj je, s jedne strane bila stroga zadanost ciklusa Inside EU, a s druge, potpuna sloboda outside EU

Piše: Ivana Jurenec

mB

Z

Pijanistica Sanja Vrsalović provela nas je kroz 12 fantazija prema Zodijaku

Saksofonist Marko Malivuk Jovanović izveo je uz pijanisticu Anu Lucić Sonatu Amerikanca Williama Albrighta

MBZ–ov septet Inside EU pod dirigentskim vodstvom Ivana Josipa Skendera

Petrit Çeku solističkim je recitalom otvorio niz InsideEU

DIN

KO B

AŽU

LIĆ

VED

RAN

MET

ELKO

VED

RAN

MET

ELKO

10 11BROJ 180, SVIBANJ 2013. BROJ 180, SVIBANJ 2013.

GLAZBENA SCENA mBZ–A: OPERE I BALETI

Posvećenje proljeća kao Labuđe jezero!?Duhovite su bile Pjesme za razdoblje parenja, iznimna glazba Sande majurec za Nychthemeron

Piše: Jagoda Martinčević

Kažu mi mladi kolege: Izvan tako-zvanih elitnih večernjih priredbi,

bijenalska su zbivanja bila mnogo zani-mljivija. Vjerujem, no što ću kad me je kao veteranku ovoga kritičarskog posla dopala glazbena scena koju i inače naj-češće pratim. I tako sam četiri večeri za redom gledala i slušala scenske dosege 27. bijenalskog izdanja, izuzev završne studentske produkcije Stravinskijeva Slavuja koja je, sudeći opet po prosud-bama mladih kolega, znatno popravila prosjek ili barem moje viđenje opere i plesa našega vremena.

Otvorenje u kontekstu povijestiČast svečanog otvaranja Muzičkog bi-ennala Zagreb pripala je Claudeu Debu-ssyju i njegovim glasovirskim skladbama Šest antičkih epigrafa i U bijelom i crnom u izvedbi baleta Hrvatskog narodnog ka-zališta u Zagrebu u koreografiji sloven-skog umjetnika Edwarda Cluga. Zbog čega baš taj ne osobito atraktivan Debu-ssy kad se već u drugome dijelu progra-ma pojavio još jedan veteran 20. stoljeća, Igor Stravinski s Posvećenjem proljeća? To vjerojatno zna samo koreograf, no valja reći izostala je lijepa tradicija otvaranja našeg uglednog festivala novim djelom nekog (našeg) suvremenika. Bilo kako bilo, Debussy u svom opusu ima i neko-liko iznimno vrijednih originalnih ba-leta, pa je Clugova pomalo sterilna ko-reografija poslužila tek kao etida za ono što se očekivalo s nestrpljenjem. Dakako, očekivalo se Posvećenje, to kultno djelo modernoga plesa koje je upravo proslavi-lo 100. rođendan od pariške praizvedbe 1913., a kojega su se tijekom desetljeća prihvaćali najveći koreografi i dirigenti, od Mauricea Béjarta, Marte Graham, Pine Bausch do Stokowskog, Bernstei-na i mnogih drugih. Začudo, u Zagrebu Sacre nikada nije postavljen iako su lučo-noše novoga više puta posezale za Stra-vinskijevim djelima, primjerice, Marga-reta Froman i Milan Sachs postavili su još 1932. godine Svadbu, a Milko Špa-remblek Simfoniju psalama 1976. uz, da-kako, opetovane izvedbe Pulcinelle, Pe-truške, Žar ptice i Apolona, vođe muza. Godine 1971., MBZ je prvi put doveo Posvećenje proljeća u izvedbi glasovitog

ansambla Le Ballet du XX siècle u Béjar-tovoj koreografiji. I eto, 42 godine na-kon toga, Zagreb je dočekao »svoj« Sacre i otpratio ga, valja istaknuti, s ovacijama. No, kome su one zapravo bile upućene? Autoru glazbe, koreografu, sveukupnom dojmu ili možda ipak atraktivnoj scen-skoj dosjetki koja je uistinu označila ovu izvedbu, ali je u suštini ipak ostala — do-sjetka. Riječ je, naime, o vodi koja do-bar dio predstave lije po plesačima kao iz kabla (kamo li samo otječe?), a kad ne lije, onda po njoj plešu, točnije, skližu se, i to čine doista požrtvovno, na trenutke, osobito u proklizavanju ženskoga dijela ansambla, i estetski vrlo lijepo. Pa ipak, pitam se, je li to svojevrsno »labuđe je-zero« imanentno »poganskim obrednim pričama iz stare Rusije« u kojima se žr-tvuje djevica da bi u očekivanju proljeća zemlja obdarila ljude plodnošću? Tako barem glasi pojednostavljeno ispričan li-breto, a koreograf nam u kazališnoj knji-žici kaže da se odlučio vratiti početku, u doba impresarija Djagiljeva, koreogra-fa Nižinskog i, dakako, Stravinskog. Ne znam kako je to tada izgledalo, ali znam kako zvuči Stravinskijeva glazba, a ona je u tom mokrom Posvećenju negdje po putu izgubila moć i snagu onih elemen-tarnih silnica koje su brutalnošću izazi-vale vrijeme u kojemu je djelo nastalo, pa je shodno tome nazvano (Ma)Sacre. No, svaka čast ansamblu predvođenom prvakinjom Edinom Pličanić, dok su se dva odlična klavirista Andrey Gugnin i Vadym Kholodenko hrabro borili na dva klavira. Ipak, snimka bi, da ne spomi-njem živu orkestralnu izvedbu, popravila anemičnost ovog Posvećenja proljeća.

Novi baletiKonačno i treći put Edward Clug kao bi-jenalski koreograf u djelu Pjesme za raz-doblje parenja na glazbu Boruta Kržišni-ka, izvedenom 9. travnja u Zagrebačkom kazalištu mladih. Taj put doista izvrsna koreografija moguće priče koja govori o seksualnosti na »tisuću i jedan način« u, rekla bih, nekoj vrsti postbalanchinov-ske manire, u crno–bijelom ruhu i s glaz-bom čija energija inspirira pokret i obr-nuto. Besprijekorno uvježban ansambl Slovenskog baletnog gledališča iz Ma-

ribora, u ZKM–u je odgovorio zahtjev-noj koreografiji u potpunosti. U drugo-me dijelu te plesne večeri, isti je ansambl imao posve drukčiju zadaću izvode-ći djelo Nychthemeron skladateljice San-de Majurec i koreografa Staše Zurovca. Riječ je prije o koreodrami nego-li o plesu u kojoj Zurovac razvi-ja svoj već, iz nekih ranijih djela, razvidan smisao za režiju unutar pokreta ili situacija koje obliku-ju priču. A o priči je doista riječ u kojoj sudjeluju dva suprotstav-ljena svijeta, onaj idealno ljubav-ni koji donosi žensko–muški par plesača i drugi, recimo »društve-ni«, a oblikuje ga, kao goste u jed-nom grotesknom salonu visoko-ga društva, ansambl. Djelomičnu inspiraciju Zurovac nalazi u filmu Anđeo uništenja Luisa Bunuela, što je i razlog mračnom ugođaju maštovitih kostima i scenogra-fije Bjanke Adžić Ursulov. Sve u svemu, djelo koje drži pozornost iako nije na razini nekih rani-jih Zurovčevih koreografija i re-žija (Cirkus primitif, Proces). Izni-mna je pak glazba Sande Maju-rec, istodobno bajkovita i reska, puna atmosfere i zvukovnih boja, a zasluga svakako ide i glazbeni-cima Cantus Ansambla pod rav-nanjem Ivana Josipa Skendera.

Ljubavne brige hrvatske opereOsamdeset četiri godine dijeli dvije opere izvedene na ovome Bijenalu! Godine 1929. praizvedena je, kažu mu-zikolozi, najvažnija slovenska opera Crne maske Marija Kogoja koja je na festival stigla iz mariborskog Slovenskog narod-nog gledališča (gostovanje 10. travnja u HNK–u), dok je Srpsko narodno pozo-rište iz Novoga Sada 8. travnja u HNK–u izvelo operu Posljednji ljetni cvijet Zo-rana Juranića, praizvedenu u ožujku ove godine. Oba su djela, dakako, privukla pozornost zagrebačkog gledateljstva jer nepoznate se opere baš i ne vide tako če-sto, kao što se ni hrvatski skladatelji ne prihvaćaju često opernoga medija. Naš uvaženi Zoran Juranić ipak se odvažio i

krenuo, nakon operne farse Govori mi o Augusti prokušanim putem, naime, od-lučio se za istoga libretista, pjesnika i prevoditelja Luku Paljetka. Iz njihove je suradnje tako nastala operna fantazija u dva čina (temeljena na ranijoj Paljetko-voj istoimenoj radio drami i kazališnoj predstavi) koja govori o — prijevari. On — tenor zaljubi se u Nju — sopranisticu koja mu padne pred noge, ispriča svoju (nevjerojatnu!) žalosnu povijest i, usput se predstavlja i kao pjesnikinja te pjeva o »posljednjem ljetnom cvijetu« da bi se na kraju ispostavilo da Mu je Ona prepriča-la sadržaj priče koju je kod frizera pro-čitala u ženskom časopisu. Između toga događa se svašta: Rus u tenku, Venecija i gondole, kuhaju se lazanje, a jedan te isti krevet stiže na scenu i s nje odlazi ne znam koliko puta (zacijelo toliko koliko treba, a treba stalno, pa je možda bolje da ga ne donose i odnose!). Uglavnom — sadržaj koji iz posvemašnje zbrke dovodi do puke banalnosti, a ako je pouka koju možemo izvući iz priznanja o ženskom časopisu kako je život banalna laž, tada funkcionira i to vrlo dobro. Mislim da je Juranićeva glazba u ideji i provedbi bolja od libreta. Orkestar zvuči vješto i razno-bojno, dok su povremene upadice oper-nih citata lucidne i duhovite. Nevolje na-staju s vokalnim dionicama, osobito u dijaloškim situacijama jer su neuvjerljive, dočim su arije glavnih junaka spretnije

pisane pa je i dojam mnogo bolji. Tome svakako pridonose odlični interpreti Je-lena Končar i Miljenko Đuran, uz re-lativno korektne tumače drugih uloga. Svoju je operu dosta konvencionalno re-žirao sam autor koji je i ravnao izved-bom, dok je scenografija Žorža Draušni-ka skromna ali funkcionalna (osim onog nesretnog kreveta koji bi trebalo ostaviti na miru).

Slovenski ekspresionizamI dok smo se u Posljednjem ljetnom cvije-tu nosili s mogućnostima banalne sva-kodnevice, prateći Kogojeve Crne ma-

ske valjalo se probijati kroz poprilično zapetljan libreto Josipa Vidmara i auto-ra glazbe, prema tekstu Leonida Andre-jeva, koji pokušava riješiti duševne pro-bleme jednog vojvode iz davnina, njego-vu sumnju da je nezakonit sin konjušara, a bori se i s kojekakvim drugim demo-nima. Ukratko, kasni romantizam, pa simbolizam i na kraju ekspresionizam, koliko u libretu toliko i u glazbi koja odaje ponajviše utjecaje Richarda Stra-ussa, ali ne i Kogojeva učitelja Arnolda Schönberga. Na trenutke moćna, pone-kad dugočasna, Kogojeva glazba bila je za svoje vrijeme nedvojbeno zanimljiva — možda bi to bila i danas da opera nije predugoga trajanja, unatoč redakciji par-titure Uroša Lajovica. Ipak, ona je vrije-dan dokaz slovenskoga opernoga opusa koji bi možda postigao i bolji dojam da je scenska izvedba pokušala korespondirati barem s onim simbolističkim elementi-ma libreta i partiture. Međutim, redatelj Janez Burger (obnova Irene Svoljšak) od-lučio se za neku vrstu aranžirane parade u kojoj neumjereno kićeni kostimi Alana Hranitelja šeću nasuprot minimalistič-koj scenografiji dizajnerske grupe Nu-men (Ivana Radenović), izazivajući naj-češće dojam kiča. Pod ravnanjem Mar-ka Hribernika nastupili su brojni solisti i zbor predvođeni tumačem glavne ulo-ge Jožem Vidicom. Na žalost onih koji pamte, ljubljanska izvedba u Cankarjevu

domu 1990. godine s Josipom Lešajom kao vojvodom u režiji Ljubiše Ristića, bila je mnogo dojmljivija.

Schönbergov Pierrot nije ostarioKonačno, scensku su izvedbu doži-vjela i dva kultna djela moderne glaz-be: Pierrot lunaire Arnolda Schönber-ga i Čekić bez gospodara Pierra Bouleza u Zagrebačkom kazalištu lutaka drugo-ga dana MBZ–a (7. travnja). Izveli su ih Cantus Ansambl, dirigenti Berislav Ši-puš i Ivan Josip Skender, glumci Daniela Čolić–Prizmić, Edita Lipovšek, Tomi-

slav Krstanović, Siniša Miletić i Bran-ko Smiljanić u režiji Renea Medvešeka. Bilo je i vrijeme da mlađi naraštaji bije-nalske publike dožive jedno od mogu-ćih uprizorenja melodrame o usamlje-nom klaunu koju je Schönberg skladao prema pjesmama Alberta Girauda u nje-mačkome prijevodu Otta von Hartlebe-na 1912. godine. Mogućnosti scenskog doživljaja doista su goleme jer taj lir-ski tekst s bezbroj maštovitih konotaci-ja, obavijen (tada) još uvijek svojevrsnim kasnoromantičarskim glazbenim mišlje-njem skladatelja, izvođačima ali i publici pruža mogućnost bezbrojnih asocijaci-ja. Pa čak ni one brojne strogo koncertne izvedbe tek s vokalnim solistom i malim instrumentarijem nisu nikada lišene sce-ničnosti, s obzirom na poludeklamator-sku solističku dionicu koja niti pjeva niti govori prirodno, već se pretapaju u nizu nadrealističkoga zvukovlja, podsjećajući ponekad na dobri stari njemački kaba-re. Izvedba ekspresivne solistice Martine Gojčete Silić i Cantus Ansambla bila je dojmljiva, a intervencije redatelja sa sku-pinom samozatajnih glumaca ukloplje-nih među svirače, dovoljno eksplicitna. Manje je sreće imao Medvešek s Boule-zovim djelom iz 1955. koje hotimice ko-respondira sa Schönbergom, ali se i bit-no udaljuje od njegove životnosti svojim hladnim konstruktivističkim izrazom. Takva je bila i režija u kojoj su se preme-

tale raznobojne plohe bez pravoga razlo-ga, ako taj uopće treba (pre)cijenjenom Boulezovu djelu. Cantus Ansambl po-novno se iskazao nezamjenjivim u na-šoj sredini, taj put u suradnji s ne uvijek dovoljno čujnom pjevačicom Martinom Matić–Borse.Edukativna bijenalska zadaća s osvrtom na prošlost glazbe 20. stoljeća (Debu-ssy, Stravinski, Schönberg, Boulez, Ko-goj) ovim je odabirom svakako ispunje-na. No, je li to dovoljno za festival su-vremene glazbe ako pod suvremenicima podrazumijevamo one koji s nama žive u ovom vremenu?

mB

Z

AKADEmSKA IZVEDBA OPERE SLAVUj IGORA STRAVINSKOG NA ZATVARANJU mBZ–A U VELIKOJ DVORANI LISINSKI

Entuzijazam studenata i njihovih profesoraKroz izvedbu Slavuja, za studente je najvažnije bilo stečeno iskustvo praktičnog dodira sa žanrom opere, kao i iskustvo susreta sa sasvim specifičnim glazbeno–scenskim materijalom

Piše: dr. sc. Irena Paulus

Muzički biennale Zagreb zatvo-ren je 13. travnja 2013. izved-

bom opere Slavuj Igora Stravinskog u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisin-skog. Bio je to još jedan hvalevrijedan projekt u nizu koji su u posljednjih ne-koliko godina svojom suradnjom po-nudile umjetničke akademije — dije-lom zahvaljujući Bolonjskom procesu koji potiče međufakultetsku suradnju, a dijelom zahvaljujući profesorima koji su bili voljni upregnuti sve svoje znanje i iskustvo te, ne samo predati ga stu-dentima, nego ih navesti da vlastitim snagama ostvare i oblikuju glazbeno–scenski projekt. Na ostvarenju izved-be opere Slavuj zajednički su radili i stvarali studenti i profesori Muzičke akademije (dekan, red. prof. Mladen Janjanin), Akademije dramske um-jetnosti — ADU (dekan, red. prof. Borna Baletić), Akademije likovne umjetnosti (dekan, red. prof. Petruško Bogdanić) te Tekstilno–tehnološkog fakulteta (dekan, prof. dr. sc. Sandra Bischof).

Kratko i teškoČini se da su »duše« izvedbe Slavu-ja Igora Stravinskog bili dirigent i re-dovni profesor na Muzičkoj akademi-ji Mladen Tarbuk te redateljica i do-centica na Muzičkoj akademiji Dora Ruždjak Podolski (što, dakako, ne umanjuje trud ostalih profesora koji su doista morali »potegnuti« da pripreme izvedbu te složene skladbe). Budući da se radi o kraćoj, premda za izved-bu prilično teškoj operi, vremenski se na koncertu otvorio prostor za prika-zivanje dokumentarnog filma snima-nog u stilu Making off... koji su izradili studenti Akademije dramske umjet-nosti, a prikazan je poput uvertire kao uvod u izvedbu. Filmom su osviješte-ne pojedinosti oko postavljanja Slavu-ja: najprije, pedeseta obljetnica dola-ska Igora Stravinskog u Zagreb, a za-tim su se pratile probe čime je zorno pokazano kako su se studenti pripre-mali za izvedbu. Premda su govorni-

ci profesori, ali i studenti–izvođači u filmu svjedočili da se radi o vrlo teš-kom glazbenom tekstu (barem za nji-hov uzrast koji već dodiruje profesio-nalizam, ali ga još nije sasvim dose-gnuo), stvoren je dojam pažljivo stva-rane produkcije u čijem su oblikovanju uživali studenti i njihovi profesori.

Uspjeli redateljski podvigStravinskijev Slavuj nadahnut je na-izgled vrlo jednostavnom pričom Hansa Christiana Andersena, među-tim, prepunom metaforike i simbolike (prema dirigentu Tarbuku, to je pri-ča o moći), pa je njezino scensko oži-votvorenje — s obzirom na kratkoću opere, ali i s obzirom na monumen-talnost ansambla koji je potreban za njezinu izvedbu — bilo vrlo bogato i maštovito. No, osmisliti scenska zbi-vanja, a da budu dovoljno jednostav-na interpretima koji zapravo nisu pro-fesionalci te ujedno zanimljiva publici, predstavljalo je pravi podvig za redate-ljicu Doru Roždjak Podolski. Ali ona je bila i više nego dorasla zadatku. Najprije, uvodni film nije prikazan samo da »ispuni vrijeme« opere čije trajanje ne ispunjava ni jedan sat, nego je to bila i najava pojave naslovnog lika iz Stravinskijeve opere i Anderseno-ve priče — Slavuja, koji je svojim pje-vom očarao kineskog cara. Slavuja je utjelovila izvanredna sopranistica Ili-jana Korać koja svojim pjevom u Kon-certnoj dvorani Lisinski nije očarala samo Cara, nego i brojnu publiku. A očarala ju je ne samo impresivnom vo-kalnom izvedbom, nego posebno an-gažiranim nastupom i glumom, pa i — rukama. Njezine isprepletene, u krupnom planu snimane ruke pred-stavljale su pticu iz naslova, a publici su ih kamerama na veliko platno po-stavljeno iza izvođača prenosili Dario Belić i Dario Matić, studenti ADU. Zbog povezivanja snimljenog materi-jala i »živog prijenosa« među njima se gubila razlika, kao što se počela gubi-

ti i razlika između kazališne (zapravo, u ovom slučaju, koncertne) pozornice i filmskog platna. Ideja je bila jedin-stvena i intrigantna.

Izvrsni solistiS druge strane, »masa« zborskih pje-vača bila je dovoljna da ispuni pozor-nicu, pa je kretanje na njoj moralo biti pozorno osmišljeno — oko kocki od bijelog stiropora (koji su već prije po-četka opere poslužile kao dio perfor-mansa: naime, pojedine pjevačice i pjevači sjedili su na njima u prosto-ru između stolaca u gledalištu, pa ih je publika, ulazeći u Koncertnu dvo-ranu, zaobilazila čudeći se, smiješeći se ili praveći se da ih ne vidi). Zbora-ši su također bili »opremljeni« štapo-vima, koji su i Slavuju i Caru (odličan Leon Košavić) poslužili da izmijene međusobno poštovanje i divljenje. Bili su tu i svjetleći lampioni koje su nosi-le markantne plesačice (cijeli je plesni ansambl, zajedno s voditeljicom i ko-reografkinjom, profesoricom Jasnom Čizmek–Tarbuk, povučen iz Umjet-ničke škole Franje Lučića), što je u mraku djelovala izrazito efektno, da bi se na kraju ispostavilo da su izrađeni od vrlo jednostavnog materijala.

Izvedba Slavuja bila je prepuna takvih i sličnih dosjetki koje su scenu učinile živahnom i efektnom, punom malih iznenađenja koja su dodatno uzvisiva-la posebnu glazbu Stravinskoga i An-dresenovu neobičnu priču. Scenske su »efekte« upotpunili također jedno-stavni, ali raznoliki kostimi izrađeni na Tekstilno–tehnološkom fakultetu u Zagrebu (mentorstvo doc. Danice Dedijer), kao i manipulacije svjetlom kojima su upravljali studenti Tomislav Sokač i Petar Strmečki (mentor: doc. Deni Šesnić).

Priču su, međutim, prenosili studenti Muzičke akademije u Zagrebu. U sre-dištu je bila već spomenuta sopranisti-ca Ilijana Korać, u svojih 25 godina ži-

vota dokazana već kao vr-sna flautistica (diplomirala je u klasi Renate Penezić), a koja je u potrazi za no-vim izazovima na Muzič-koj akademiji upisala i stu-dij solo pjevanja. U Slavuju je nastupila kao studentica prve godine diplomskog studija (klasa Giorgia Su-riana), a njezin neizmjerno veliki talent za glasovno–scenski nastup bio je više nego očit. Jasno je da će iz nje vrlo uskoro stasati vrsna pjevačica vična nositi se i s najtežim glasovnim dioni-cama, ali i njihovom glaz-benom interpretacijom, kao i sa scenskim pokre-tom, glumom. Pri izvedbi Slavuja, pozornica je bila Ilijanina.

Problemi s dikcijomU ostalom ulogama nastu-pili su drugi dobri pjeva-

či: tenor Bože Jurić Pešić u ulozi Ribara koji je vrlo po-

uzdano uveo u operu te bariton Leon Košavić u ulozi Cara. Ostali su soli-sti također bili važni pokretači rad-nje. Bili su to: mezzosopranistica Iva Krušić (Kuharica), bariton Teo Vi-sintin, bas–bariton Emil Martinović (Monah), altistica Tena Lebaić Raš-ković (Smrt) te tenor Mario Filipović, bas Toni Nežić i tenor Josip Čajko u ulogama tri japanska izaslanika. Sit-ni problemi s dikcijom francuskog je-zika kod nekih pjevača samo su upo-zorili da se ne radi o profesionalcima, nego o polu–profesionalnom ansam-blu, studentima koji će se tek u buduć-nosti susresti s »pravom« opernom (ili nekom drugom) pozornicom.

Zbor Muzičke akademije u Zagrebu pripremila je Jasenka Ostojić, a to je, s obzirom na težinu glazbenog mate-rijala i s obzirom na činjenicu da Zbor Muzičke akademije nije sastavljen is-ključivo od studenata solo pjevanja, bio prilično zahtijevan zadatak. No, članovi Zbora predano su se nosili sa glazbom Igora Stravinskog, kao i sa zadacima kretanja po pozornici koje im je dala redateljica Ruždjak Podo-lski. Na prostoru za publiku, odmah ispred pozornice s kojega su poskida-ne stolice, nalazio se Orkestar Muzič-ke akademije čiji su članovi svirali si-gurno i koncentrirano, vođeni preci-znom rukom Mladena Tarbuka.

Kroz izvedbu Slavuja za studente je najvažnije bilo je stečeno iskustvo praktičnog dodira sa žanrom opere, kao i iskustvo susreta sa sasvim spe-cifičnim glazbeno–scenskim materi-jalom. Ako je i bilo trenutaka nesigur-nosti i »nesavršenstva«, sve je nado-mještao veliki entuzijazam studenata i njihovih profesora koji su, sigurna sam, već sada voljni osmisliti i sudjelo-vati u novom sličnom umjetničko–ko-produkcijskom projektu.

mB

Z

6-13/4/201327. Muzički biennale zagreb

6-13/4/201327. Muzički biennale zagreb

Balet Nychtemeron Sande Majurec u izvedbi baletnog ansambla SNG Maribor na gostovanju u ZKM–u

Opera Posljednji ljetni cvijet Zorana Juranića otkrila je jake snage SNG Novi Sad

Odlični studenti Muzičke akademije u Zagrebu u maštovito razrađenim kostimima svojih kolega s Tekstilno–tehnološkog fakulteta

VED

RAN

MET

ELKO

12 13BROJ 180, SVIBANJ 2013. BROJ 180, SVIBANJ 2013.

mB

Z 27. mUZIčKI BIENNALE ZAGREB

Noći obavile prvu biennalsku noć Točno u ponoć prvoga dana održavanja 27. muzičkog biennala Zagreb, pod »zvijezdama« ispunjenim

svodom prostora Hrvatskog društva likovnih umjetnika izvedena je najnovija verzija glazbeno–pjesnič-ko–grafičke mape Les Nuits Berislava Šipuša koju je nedavno objavio nakladnik Cantus d.o.o. Dupkom is-punjenom dvoranom odzvanjali su zvuci ciklusa sedam elektronički obrađenih preludija u izvedbi pijanistice Katarine Krpan i Krešimira Seletkovića na elektronici. Glumac Rene Medvešek, recitirajući birane stihove nekih od najvećih hrvatskih i stranih pjesnika 19. i 20. stoljeća, pridonio je intimnosti i suptilnosti izvedbe svo-jom snažnom i nadasve sugestivnom interpretacijom. Uz izniman glazbeni doživljaj, cjelokupni koncept Mape upotpunjen je i izložbom radova osmorice članova umjetničke grupe Contra koji su, na inicijativu i u suradnji sa Žoržom Draušnikom, dojmljivom postavom iznijeli vlastite likovne interpretacije djela, što je stvorilo dodatnu dimenziju doživljaja za posjetitelje. Sve u svemu, inspirativan završetak prvog biennalskog dana, ali i odličan uvod u nastavak festivala. (Nina Rašidović)

SImfONIJSKI KONCERTI NA mBZ–U

Nove i stare legendePiše: Višnja Požgaj

MBZ, koji u podnaslovu ističe da je me-

đunarodni festival suvremene glazbe, ostvario je između ostaloga i tradici-onalnu suradnju s dva najreprezen-tativnija velika zagrebačka orkestra, Simfonijskim orkestrom HRT–a i Zagrebačkom filharmonijom koji su pripremili iako ne isključivo suvre-mene, ali svakako zanimljive i dobrim dijelom kvalitetne programe u sklopu svojih redovitih pretplatničkih ciklusa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Li-sinskog.

Simfonijski orkestar HRT–a 11. travnjaKoncert Zbora i Simfonijskog orke-stra HRT–a, održan u sklopu Maj-storskog ciklusa uz izravni prijenos na Trećem programu Hrvatskog ra-dija, odao je počast jednom od vo-dećih poljskih i europskih skladate-lja 20. stoljeća, slavnom Witoldu Lu-tosławskom, nekadašnjem dragom gostu MBZ–a, rođenom prije 100 godina (1913.–1994.), kao i istaknu-tom hrvatskom skladatelju i pedagogu Stanku Horvatu (1930.–2006.). Upra-vo on je osobnim zalaganjem i sudje-lovanjem svojedobno znatno pridonio prosperitetu i ugledu festivala, a u dje-lima se inspirirao takozvanom polj-skom školom. Zato je taj koncert iza-zvao posebne emocije, naročito onih koji su bili svjedoci tih davnih dana.

Suptilna monikaIz opusa Lutoslawskog odabrana su dva reprezentativna djela novoga zvu-ka i novih skladateljskih tehnika na-stala šezdesetih godina prošloga sto-ljeća: Knjiga za orkestar (Livre pour or-chestre) iz 1968. obilježava »planirano građenje i razgrađivanje vrhunaca na-petosti putem harmonijski i zvukov-no izdiferenciranog orkestralnog jezi-ka«, a Koncert za violončelo i orkestar iz

1970., posvećen Mstislavu Rostropo-viču, prvi put je u svojoj bogatoj kari-jeri izvela pouzdana i suptilna solistica Monika Leskovar. Njezine solističke kadence upečatljivo su se isticale unu-tar četiri povezana stavka sastavljena od uzbudljivih dijaloga i izvanrednog nadmetanja solistice s orkestrom na čelu s koncertnom majstoricom Mir-jam Pustički–Kunjko. Izvedbom je znalački i autoritativno ravnao mae-stro Aleksandar Kalajdžić, vrsni di-rigent međunarodne karijere koji živi u Berlinu, a tek povremeno nastupa u rodnom Zagrebu.

jama nakon 30 godina Uz osmišljene i dojmljive izvedbe Lu-tosławskijevih skladbi, maestro Ka-lajdžić duboko je proniknuo i u in-terpretaciju antologijske kantate Jama za bas, mješoviti zbor i orkestar Stan-ka Horvata. Ta impresivna skladba iz 1971., izvedena je na MBZ–u prije četrdeset godina. Od njene posljednje izvedbe u interpretaciji Zagrebačke filharmonije prošlo je trideset godina. Horvat je za Jamu dobio dva vrijedna priznanja: Nagradu Vladimir Nazor i Vjesnikovu nagradu Josip Štolcer Sla-venski. Izborom stihova iz istoimene potresne poeme Ivana Gorana Kova-čića, koja opisuje strahote 2. svjetskog rata, a bolno asocira i na ne tako davni Domovinski rat, Horvat je Kovačićev spjev sveo na bitne momente, dobiv-ši na snažnoj dramaturgiji. Uz reduci-rani orkestar bez violina i viola, ali uz klavir i Martenotove valove, te odličan Zbor HRT–a, dominantnu solističku dionicu temeljenu na svim kompo-nentama ljudskoga glasa poput šapta, govora, pjevanja, govorenog pjevanja i vikanja, sugestivno je izveo moćni bas Goran Jurić, diplomirani đak Vlatke Oršanić na Muzičkoj akademiji u Za-grebu, a od prošle sezone član solistič-kog ansambla Bavarske državne ope-

re u Münchenu. U nizu tran-sformacija duševnog stanja, od zastrašujućeg krvavog početka krrrrrv do završnog optimistič-nog zaziva Pjevajte!, Horvatova Jama prema njegovim vlastitim riječima strasno protestira protiv neljudskog, poživinčenog, okrut-nog, a jednako strastveno govori o ljepoti, o svjetlosti, o neuništivu dobru u čovjeku i čovječanstvu.

Zagrebačka filharmonija 12. travnjaČak četiri nova djela hrvatskih skla-datelja praizvela je Zagrebačka filhar-monija 12. travnja u Koncertnoj dvo-rani Vatroslava Lisinskog (MBZ/Pla-

vi ciklus). Za pultom je bio maestro Luca Pfaff, naturalizirani Francuz ro-đen u Luganu, dirigent koji je i rani-je gostovao na Biennalu kao angažira-ni interpret suvremene glazbe, ali bez znatnijeg uspjeha. To se pokazalo i na ovom koncertu, naročito u vidu bo-ljeg uspostavljanja zvučnog ravnovje-sja između solista i orkestra. Bio je to susret generacija, na čelu s doajenom Milkom Kelemenom, pokretačem i osnivačem MBZ–a, zatim s njego-vim učenikom Davorinom Kempfom te s najmlađim autorima — Tomisla-vom Oliverom i Danijelom Leginom. Nakon izvedbi bilo je razvidno da taj susret generacija nije bio najsretnije za-mišljen, jer je uz jake osobnosti poput Kelemena, pogotovo Kempfa, nedo-stajalo generacije iz podužeg razdoblja od četrdesetak godina koja je itekako mogla tu konkurirati i nešto više po-kazati od dvojice mladih i nedovoljno afirmiranih autora sa čijim je djelima otvoren koncert.

U potrazi za izrazomDanijel Legin, učenik Sande Maju-rec i Frane Paraća, bavi se ne samo klasičnom kompozicijom, već i film-

skom glazbom, što je bilo razvidno i u najnovijoj njegovoj skladbi Nebula (lat. oblak — u astronomiji međuzvjez-dane maglice). Raznim bojama orke-stra nastojao je dočarati upravo ta-kvo ozračje. Uz muzikologiju, Tomi-slav Oliver studirao je i kompoziciju u razredu Marka Ruždjaka i Johnata-

na Harveya, kojima je i posvetio novu skladbu Vacanas. U toj pjesmi u prozi za mezzosopran i orkestar uglazbio je tekstove pjesnika svetaca hinduističke bhakti tradicije 10. i 11. stoljeća u en-gleskom prijevodu. Ta duhovna pje-sma lirski je izraz ljubavi prema Bogu i svojevrsno duhovno putovanje u ko-jem je lijepim i dobro školovanim gla-som sudjelovala vrsna mezzosoprani-stica Ivana Srbljan.

Bach, romantika i suvremenostDrugi i upečatljiviji dio programa po-čeo je Concertom corale za klavir i or-kestar Davorina Kempfa, skladatelja impresivne biografije, koji je diplomi-rao klavir, dirigiranje i kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u ra-zredima Stjepana Radića, Igora Gja-drova i Stjepana Šuleka, a u kompo-ziciji se usavršavao u Stuttgartu kod Milka Kelemena. Magistrirao je na Sveučilištu u Iowi (SAD) te doktori-rao u Berlinu. Profesor je na Muzič-koj akademiji u Zagrebu; od 1. lipnja 2012. imenovan je prvim rezidenci-jalnim skladateljem Zagrebačke fil-harmonije u dvogodišnjem statusu.

Naslov naručene skladbe upućuje na inspiraciju Bachovim koralom Es ist genug, što se i naslućuje u jednosta-vačnom prokomponiranom obliku, s virtuozno pisanom solističkom dio-nicom, koja je svojevrsni hommage kla-viru kao solističkom instrumentu par excellence dionicom romantičarske epohe. Bach i romantika, ali i suvremeni je-zik, objedinjeni su u tom vrijednom i pristupačnom djelu impresivnog luka, zahvaljujući (i) nenadmašnoj interpre-taciji skladateljeve omiljene pijanisti-ce, sjajne Mije Elezović, koja se nakon studija u Zagrebu, Beču, Frankfur-tu i New Yorku pasionirano posvetila izvedbama suvremene glazbe, naroči-to u domovinama svojih roditelja, Hr-vatskoj i Japanu.

Neprikosnoveni avangardistNa kraju koncerta predstavljen je Koncert za trubu i simfonijski orke-star Tromberia Milka Kelemena. Iako je djelo naručio MBZ, na izvedbu se čekalo deset godina. Tromberia je u obliku svojevrsne velike suvremene passacaglie napisana za trubu in C, piccolo trubu, krilnicu i veliki simfo-nijski orkestar, kojemu se pridružuju i tibetanska zvona, australski didžeridu i udaraljkaške boce. Iako je Kelemen djelo pisao u suradnji s poznatim nje-mačkim virtuozom na trubi Reinhol-dom Friedrichom koji posjeduje boga-tu zbirku različitih trublja, uključujući i raritetnu drvenu trubu iz Norveške, na praizvedbi u Zagrebu solist je bio Vedran Kocelj, prvi trubač Simfonij-skog orkestra HRT–a. On je virtuo-zno otkrio raskošnu paletu izvedbenih mogućnosti nekoliko vrsta trublji, uk-ljučujući i svojevrsno pjevanje kroz in-strument te efekt odjeka postignut u vibracijama žica glasovira, a sve po-jačano sudjelovanjem ostalih trubača u orkestru i izvan scene, u predvor-ju dvorane. Agilni i neumorni Mil-ko Kelemen i ovim je djelom dokazao da je neprikosnoveni i dosljedni skla-datelj avangarde koji je s velikim uz-buđenjem nazočio probama i izved-bi, ne krijući zadovoljstvo i sreću što je ponovno na »svojemu« festivalu koji je zajedno s njime bio »preteča EU u Hrvatskoj«.

mB

Z

mBZ–OV CIKLUS ZA NOćNE PTICE

Dijalozi s prošlošćuPozivanje na prošlost i/ili »polistilizam« temeljne su karakteristike pravca kojeg se naziva »postmodernizmom«. No, valja se zapitati koliko takav okvir ostavlja prostora za traženjem »novoga« ili barem »vlastitoga«.

Piše: Trpimir Matasović

Zaputimo li se u potragu za zajedničkim na-zivnikom onih djela hrvatskih (i ne samo

hrvatskih) skladatelja koji su predstavljeni na 27. muzičkom biennalu Zagreb, a još su uvijek više ili manje suvremeni (iako je pojam »suvreme-nosti« na ovogodišnjem Biennalu shvaćen vrlo široko), doći ćemo do zaključka da je u većini (ne i u svim) slučajevima riječ o skladbama koje na različite načine vode dijalog s jednom ili više glazbenih prošlosti. Koliko pritom istodobno vode dijalog i sa sadašnjošću (»suvremenošću«), ostaje otvorenim pitanjem.

Kempfova sumacijaNaravno, pozivanje na prošlost i/ili polistilizam temeljne su karakteristike (još uvijek) »suvreme-nog« pravca koji se, u nedostatku boljega pojma (a vjerojatno i bez potrebe za njim), naziva pos-tmodernizmom. No, i opet, valja se zapitati koliko takav okvir ostavlja prostora za traženjem (a po

mogućnosti i pronalaženjem) »novoga« ili barem »vlastitoga«.U tom smislu, ne odstupajući od srednjestrujaškog posmodernizma, vrlo zanimljive (i prepoznatljivo vlastite) odgovore sustavno daje Davorin Kempf. Njegova zborska skladba Zoviješe zora dan, izve-dena je na koncertu vokalnog ansambla Antip-honus tako (kao i toliko puta dosad u Kempfo-vom opusu) kao da želi sumirati najznačajnije punktove glazbe od kasnoga srednjovjekovlja do dvadesetoga stoljeća, s glazbom Johanna Seba-stiana Bacha kao latentnom žarišnom osi.

Ruždjaku u spomenPozivanje na prošlost — iako pretežito nešto bli-žu — obilježava i djela Ante Knešaureka. Nje-gova Utjeha, skladana u spomen na Marka Ruž-djaka, na istom je koncertu stilski skladno supo-stavljena uza zborske skladbe Oliviera Messiaena i Györgya Ligetija.

Dijalog koji u svojoj Jadikovki za Joea Buskera (izvedenoj na koncer-tu ansambla Zeitfluss) nudi Ivana Kiš (također, kao i Knešaurek, ne-kadašnja studentica Marka Ruž-djaka) nešto je drukčije naravi. Kiš se, naime, ne upušta toliko u dija-log s različitim »povijesnim« glaz-bama, koliko sa »suvremenim« glazbama različitih žanrova, pa se tako, u dirljivoj posveti jednom uličnom sviraču, susreću (i ne su-kobljavaju) elementi i »akadem-ske« i »popularne« glazbe.

Najsuvremeniji — RuždjakPomalo paradoksalno u kontek-stu deficitarnosti »suvremenoga« na ovogodišnjem Biennalu, goto-vo su »najsuvremenije« zazvučala djela danas nažalost već pokojnog i već spomenutog Marka Ruždja-ka. Razlog tome vjerojatno je u njegovoj trajnoj potrazi za vlasti-tošću putem istraživanja potenci-jalno »novoga« zvuka, što je posve očito u »ekstrovertnoj« antologij-skoj zborskoj skladbi Ubu (koju je također izveo Antiphonus), a ne-što diskretnije i u introvernom, in-timnom djelu Vaš odani..., koje je nadahnuto predstavila kanadska klarinetistica Heather Roche.

Suživot različitogIsta je glazbenica, u suradnji s elektroničarem Pierreom Alexandreom Tremblayem, izvela i jedno od najkvalitetnijih i »najsuvremenijih« no-vih hrvatskih djela na ovogodišnjem Biennalu — Priču o točki Ane Horvat. Poput Marka Ruž-djaka, ni ona nije opterećena ni prošlošću ni već

postojećim skladateljsko–tehničkim postupcima (premda ih ne negira), nego se posve nesputano upušta u vlastito glazbeno istraživanje, također svojevrsnog »dijaloškog« tipa. Konkretno, nje-zin je dosadašnji opus, pa i ova najnovija sklad-ba, obilježen trajnim dijalogom i suživotom tri-ju različitih tipova zvukova — akustičkih, kon-kretnih i sintetskih. A upravo na tom području leži jedna (ne i jedina) od mogućnosti potrage za »novim« zvukom.

mB

Z

27. mUZIčKI BIENNALE ZAGREB: SURADNJA S mEđUNARODNIm RADIJSKIm PROJEKTOm musmA U STUDIJU BAJSIć HRT–A

biNg bang: Egzotični zapadPiše: dr. sc. Irena Paulus

U nedjelju 7. travnja, koncert u sklopu Muzičkog biennala Za-

greb i projekta MusMA održan je u studiju Bajsić s početkom u 12.00 sati. MusMA — Music Masters on Air — inicijativa je iz 2012. godine koja je skladateljima (mahom predstavnicima mlađe generacije) zadala temu (Egzo-tični zapad), sastav (četiri udaraljkaša) i uputila im narudžbe. U slučaju pri-loga hrvatskih sudionika (Hrvatskog radija i MBZ–a), bio je to idealan po-vod za nastup udaraljkaškog ansambla Muzičke akademije biNg bang, jedin-stvenog upravo po mladim snagama željnih sviranja, ali i po vrhunskim izvedbama (svi su članovi studenti Muzičke akademije koje neumoljivo radinom rukom vodi umjetnički vodi-telj, profesor Igor Lešnik, ali i predana profesorica Ivana Bilić).

Petoro odabranihNa programu su bila djela skladatelja različitih nacionalnosti: Petra Stra-hovnik iz Slovenije, Ivan Brkljačić iz Srbije, Francisco Novel Salamano Calleja iz Španjolske, Ivan Josip Sken-der iz Hrvatske te Alexey Sysoev iz

Rusije. Program je, osim idejom po-vezivanja Istoka i Zapada (o čemu je rječito govorila prva izvedena sklad-ba Između Istoka i Zapada), bio po-vezan crno–bijelim slaganjem, odno-sno svojevrsnom mozaičkom struktu-rom kojom su se pojedini skladatelji približavali ili udaljavali od tradicije. Udaljavanje se osjećalo najprije u na-činu tretiranja protoka vremena koje je u slučaju Strahovnik, Calleje (Cage-ov Fandango) i Sysoeva (Zaum) pri-lično kaotično, odnosno, čija je pra-vilnost skrivena složenim ritamskim i metričkim strukturama. Kod istih je autora bila jasna i potreba za istra-živanjem tona kao zvuka i šuma, što je u nekim skladbama (Između Istoka i Zapada, Zaum) rezultiralo i konstru-iranjem novih instrumenata (u slučaju Sysoeve skladbe Zaum radilo se čak o povezivanju, isprepletanju i prožima-nju elektroničke i akustičke glazbe, što je, prema riječima umjetničkog vodi-telja ansambla Lešnika, posebno ote-žalo koordinaciju pri izvedbi). S dru-ge strane, skladatelji poput Brkljačića i Skendera više su težili tradicionalni-jem pristupu: jasnom protoku vreme-

na, korištenju udaraljki pri stvaranju gotovo plesne atmosfere (Brkljačićev Veliki ponor), ali također i s vidljivom potrebom za određenim programom kao »potporom« (Veliki ponor inspiri-ran Đerdapskom klisurom ili Sken-derova Groznica bijele linije inspirirana vožnjom po autoputu). Posljednja te-žnja resila je gotovo sva izvedena dje-la (izdvaja se jedino Sysoevljev Zaum koji je radije slijedio potrebu da se »sklada kako se hoće« nego nastoja-nje da se osloni na neku izvanglazbe-nu smjernicu).

Skladateljske različitostiRazličiti pristupi istom zadatku po-kazali su skladateljske različitosti, ali izvodilačku jedinstvenost. To se prije svega odnosi na vrsnost izvođača koji su se pri sviranju djela Između Isto-ka i Zapada Petre Strahovnik i Zaum Alexeya Sysoeva morali — upra-vo zbog složenog i kaotičnog pristu-pa vremenu — osloniti na dirigent-sku ruku Darijana Ivezića. Zahtjev-nost svih skladbi izazvala je s izvo-đačke strane pomno proučavanje dje-la, tako da ni jedan trenutak nije bio

prepušten slučaju. Radi se, ponovit ću, o vrhunskim udaraljkašima, od kojih su neki nagrađivani brojnim nagrada-ma. Zbog toga se koncert nije slušao kao »studentski uradak«, nego doista kao koncert profesionalaca koji su već sada znalci svoje profesije. Bez ikak-vih tehničko–izvedbenih problema, članovi sastava biNg bang suočava-li su se s običnim i neobičnim zahtje-

vima, pronalazeći muzikalnost i glaz-bu u svakom načinu sviranja, u sva-koj strukturi i ritamskoj »nakupini«, programnom usmjerenju, poigravanju odnosom ton–zvuk–šum, ali i odno-som tradicija–netradicija, ukratko, in-terpretirajući djela Strahovnik, Brklja-čića, Calleje, Skendera i Sysoeva upra-vo onako kako bi svaki autor to najviše poželio: majstorski.

mB

Z

6-13/4/201327. Muzički biennale zagreb

6-13/4/201327. Muzički biennale zagreb

Katarina Krpan obavijena Šipuševim Noćima

Mia Elezović i Luca Pfaff, protagonisti su praizvedbe Kempfova Koncerta

Monika Leskovar i Aleksandar Kalajdžić

Tomislav Oliver i Zagrebačka filharmonija

Uz (pra)izvedbe djela Ane Horvat, Davorina Kempfa, Ivane Kiš, Ante Knešaureka i Marka Ruždjaka na

kasnovečernjim i noćnim koncertim 27. muzičkog biennala Zagreb

biNg bang u akciji u Studiju Bajsić Hrvatskoga radija

Kanadska klarinetistica Heather Roche kombinirala je više vrsta svojega glazbala

Ansambl Antiphonus okupio je mnoštvo poklonika na MBZ–ovoj »polnoćki« u Crkvi sv. Blaža

14 15BROJ 180, SVIBANJ 2013. BROJ 180, SVIBANJ 2013.

JAZZ KONCERTI NA 27. mUZIčKOm BIENNALU ZAGREB

Improvizacije u noćnim satimaPijanistički duo matija Dedić — Bojan Z i Damas Quartet

Piše: Davor Hrvoj

Jazz na Biennalu tradicionalno se sluša u noćnim satima, što zasigurno utječe

na slabiju posjećenost koncerata, ali i na po-seban ugođaj, osjećaj prisnosti, pripadnosti društvu odabranih. Naime, oni koji dođu na koncert s početkom u 23 sata — nekada su slavni pijanisti svoje nastupe na Biennalu počinjali u ponoć — imaju doista jak motiv i želju da budu dijelom iznimnog glazbenog doživljaja. Bilo je tako i na ovogodišnjim biennalskim jazz koncertima pijanističkog dua Matija Dedić i Bojan Zufikarpašić 10. travnja u Hrvatskom glazbenom zavodu te poljsko–portugalskog Damas Quarteta 11. travnja u Teatru &TD zagrebačkoga Stu-dentskog centra. Na oba nastupa glazbenici su bili okruženi publikom koja ih je gotovo mogla dodirnuti, što je poticajno utjecalo na umjetnike, ali i prisutne koji su mogli glazbenicima dobaciti, čak prišapnuti gestu odobravanja, koji su se osjećali kao da su sa-stavni dio izvedbe, da aktivno sudjeluju u njoj, što je ionako svojstveno jazzu.

Komunikacija i prožimanjeKoncert Matije Dedića i Bojana Zulfikar-pašića nadmašio je očekivanja poznavate-lja jazza i stvaralaštva dvojice pijanista, ne iz razloga što bi netko sumnjao u njihove kreativne sposobnosti nego zato što su ima-li vremena tek za dvije probe. Naime, ta-kav vid suradnje može biti opasan ako se glazbenici ne uspiju osjetiti, prepoznati na-čin glazbenog razmišljanja onoga drugog u tolikoj mjeri da mogu unaprijed predvidje-ti što će odsvirati, ne samo da mogu izbje-ći preklapanje nego da se skladno nadopu-njuju. U njihovu slučaju, to je bilo posebno važno jer vlastite izvedbe temelje na impro-vizacijama. Zadatak nije bio lak ni zato što Dedić i Zulfikarpašić nemaju puno isku-stva s pijanističkim duima. No, uspjeli su u svim tim segmentima, a otišli su i korak da-lje. Ostvarili su sjajnu komunikaciju i pro-žimanje, improvizirajući na vlastite skladbe među kojima na Dedićeve Sentiana i Free-rony, što je bila još jedna potvrda vrijedno-sti njegova autorskog rada koji sve češće do-življava priznanja i izvan granica Hrvatske. Tom prigodom pokazalo se da njegova dje-la mogu egzistirati i u drukčijem glazbe-nom okružju od onoga za koji su izvorno napisana. Svakoj su izvedbi podarili novi smisao i ljepotu. U svježem nam je sjeća-

nju nastup dvojice proslavljenih jazz pijani-sta, Brada Mehldaua (jedan od Dedićevih uzora) i Kevina Hayesa koji su 16. veljače nastupili u Maloj dvorani Lisinski na kon-certu iz ciklusa Jazz.hr 2012./2013. Iako su zajednički snimili album i poduzimaju tur-neje, dakle iza njih su sati i sati zajedničkog muziciranja, nastup Dedića i Zulfikarpaši-ća nije bio ništa manje kreativan, a u nekim dijelovima bio je uzbudljiviji. Doimali su se posve opušteno, kao da je to što rade igrarija u kojoj se beskrajno zabavljaju, kao da je to nešto što rade svakodnevno. Zašto ne? Tim programom mogli bi zajedno nastupati na svjetskim jazz pozornicama!

ImproGraphicNastup Damas Quarteta, koji je ostvaren u suradnji s Kulturom promjene SC–a, pod-sjetio je na ranije aktivnosti tog organiza-tora, posebice na N.O. Jazz Festival pod vodstvom Mate Škugora koji se održavao u raznim prostorima SC–a, pa i u &TD–u. Pod time, između ostalog, mislim na ka-rakter glazbe ovog sastava koji savršeno ko-respondira s dugogodišnjom umjetničkom filozofijom Biennala. Naime, Damasov-ci (trubač Piotr Damasiewicz, saksofonist i kreator računalnih elektronskih zvukova Gerard Lebik, kontrabasist Zbigniew Ko-zera te bubnjar i udaraljkaš Gabriel Ferran-dini) posvećeni su suvremenoj improvizi-ranoj glazbi koja se oslanja na jazz, ali i na europsku glazbenu tradiciju. Naime, iako glazbom koju izvode kroz svoj projekt Im-proGraphic, nadahnut istraživanjima glaso-vitog freeovca, multiinstrumentalista Ant-honyja Braxtona koji je u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća nadahnuće za svoju glazbu nalazio u kemijskim i mate-matičkim formulama te grafičkim prikazi-ma, njihov je pristup bliži europskim im-provizatorima od kojih su neki, poput Pete-ra Brotzmanna ili Alexandera von Schlip-penbacha, uz Globe Unity Orchestra, pri-je nekoliko godina nastupili u istoj dvorani. Oblikujući kolektivne improvizacije tako što su osluškivali jedan drugoga, odgovara-li na izazove i prepuštali se nadahnuću tre-nutka, Damasovci su se predstavili dostojni-ma spomenutih predšasnika.

mB

Z

fE

STIV

ALI

15. fESTIVAL SV. mARKA, CRKVA SV. mARKA 3. SVIBNJA

Večer franjevačkih skladateljaPiše: Ana Vidić

Na inicijativu maestra Vladimira Kranjčevića i fra Sebastijana Golenića, gvardijana Franjevačkog samostana u Slavonskom

Brodu, 3. je listopada prošle godine u brodskoj Crkvi Presvetog Trojstva u povodu blagdana svetoga Franje Asiškog, prvi put pred-stavljen projekt posvećen stvaralaštvu franjevačkih skladatelja u Hr-vatskoj. U Zagrebu se isti program mogao čuti 3. svibnja ove godine u okviru 15. festivala Sv. Marka, u gornjogradskoj crkvi Sv. Mar-ka. Vokalni solisti Ivana Garaj Korpar, Monika Cerovčec, Marti-na Borse, Marko Pletikosa i Mladen Klepo, orguljaš Pavao Mašić te Zbor i Simfonijski orkestar HRT–a pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića, tako su već u dva navrata javnosti predstavili djela malo poznatih skladatelja franjevaca od 19. stoljeća do danas: Fortunata Pintarića (1798.–1867.), Kamila Kolba (1887.–1965.), Miroslava Gr-đana (1915.–1945.) i već spomenutog Sebastijana Golenića.Riječ je o skladbama pisanima za različite sastave, no prije svega za solo glasove, zbor i orgulje, ali i za orkestar, u skladu s mogućnosti-ma kojima je u svoje vrijeme baratao svaki od autora. Uglazbljujući sakralne tekstove stvorili su opus jednostavne i neposredne komuni-kacije s vjernicima, vrijedan spomen njihova pastoralnog djelovanja iz kojega su izabrana djela: Ja vjerujem, ja se ufam Fortunata Pinta-rića, orguljaša i skladatelja, koji je službovao u Zagrebu, Varaždi-nu, Virovitici i Koprivnici kao gvardijan samostana; Hvalite gospoda, Neporočna si i Križni put Kamila Kolba koji je veći dio života proveo u Virovitici te napisao preko tisuću djela; Coram Sanctissimo i Magni-ficabitur Miroslava Grđana, vrsnog orguljaša glazbeno obrazovanog u Metzu i u Zagrebu kod Mila Cipre, Franje Dugana i drugih te Psalam 63 i Slava Sebastijana Golenića, najmlađeg i još uvijek dje-latnog skladatelja–franjevca.Osobitu pažnju, ujedno i vrhunac koncerta, privukla je glazbeno–scenska izvedba instrumentalnog, orkestralnog Križnog puta Ka-mila Kolba u koreografiji Ljiljane Gvozdenović i plesno–glumačkoj kreaciji na način sugestivnih živih slika solista zagrebačkog Grad-skog kazališta Komedija.

TROSTRUKI KONCERT U DRUšTVU SVIRAčA ANSAmBLA NARODNIH PJESAmA I PLESOVA HRVATSKE LADO

U čast Marijanu MakaruIsti program izveden je 24. travnja u Zagrebu, 25. travnja u Samoboru i 26. travnja ponovno u Zagrebu

Piše: dr. sc. Irena Miholić

Svirači Ansambla narodnih pjesama i plesova Hrvatske LADO ponovno su publici po-

darili nezaboravan doživljaj trima samostalnim koncertima U društvu svirača, od kojih su dva održali u Zagrebu i jedan dobrotvorni, u suradnji s Hrvatskim Caritasom, u Samoboru.

Program koncerata je sastavljen kao svojevrsna retrospektiva zajedničkog rada LADA i Marija-na Makara, svestranog glazbenika čiji je gotovo cjelokupan glazbeni vijek (60 godina!) vezan za djelovanje Ansambla, prvo kao svirača, kasnije kao skladatelja, aranžera i dirigenta, a ta se su-radnja nastavlja i dalje.

Nikud bez tamburaGlazbeno putovanje prvog dijela koncerata bilo je posvećeno uspješnicama inspiriranim domaćom tradicijskom glazbom koje je Makar skladao i/ili aranžirao za orkestar ili pak melodije koje su bile dijelom koreografija Ansambla LADO. Pri tome se mora istaknuti Makarovo odlično poznavanje kako pojedinih glazbala tako i cje-lokupne Hrvatske glazbene tradicije te njego-va umješnost da izdvoji prepoznatljive glazbene momente i uklopi ih u ponekad složene zamisli različitih koreografa. Treba istaknuti i uspješnice u kojima se ističe vokalna raznolikost tradicijskog pjevanja, kako u obradama tako i u novo skla-danim pjesmama na tekstove poznatih pjesni-ka koji su njegovali izričaj lokalnih govora, a na ovom su ih koncertu interpretirale solistice An-sambla Janja Ivančan i Verica Radić. U drugom dijelu koncerta glazbeno je putovanje nastavljeno izvan granica Lijepe naše, mjestima vezanim uz djelovanje LADA pri čemu su glazbenici izveli skladbe pisane za turneje po različitim zemlja-ma, odnosno skladbe koje su nastale kao vrst pu-

topisa Makarova privatnog života. Upravo je tu bila čujna njegova hrabrost u iskušavanju u mno-gim glazbenim žanrovima i kombiniranju razli-čitih glazbala. No, gotovo nikad se nije odrekao tambura, ali je njihov zvuk umješno aranžirao uz druge instrumente pokazujući time svestranost našeg poznatog glazbala.

Glazbeni kameleoniIpak, sve te zamisli skladatelja/aranžera ne bi bile moguće bez dobrih izvođača, a u slučaju Orke-stra Ansambla LADO može se govoriti o 14 vir-tuoznih glazbenika! Svaki ponaosob pokazao je umijeće orkestralnog glazbenika, ali i solista na pojedinim glazbalima, dokazavši gotovo kame-leonsku sposobnost ansambla, mogućnost tran-sformiranja u sastav za svaku regiju, pa i za ra-zličite dijelove svijeta. Od pomalo neugođenog zvuka međimurskih bandista, oporog zvuka ba-nijskih svirala i bubnja, posebnosti melodija izve-denih na gajdama i mihu, naravno sve uz neza-obilazan zvuk tambura, violina i cimbala, da-šak prošlosti dečki su donijeli svirajući skladbu na tamburama takozvanoga Farkaševa štima, te nas uz zvuke čela, harmonike i tambura prenije-li u zadimljeno ozračje argentinskog tanga, da bi nas na trenutak poveli do Italije, Francuske, Grč-ke, Rusije. Sve to svestrani glazbenici nisu uči-nili samo virtuoznom svirkom, ponekad uz di-rigiranje Marijana Makara, već i vrlo uvjerljivim pjevanjem čime su pokazali da su svestrani za-

bavljači, ozbiljni orkestralni glazbenici, svestrani umjetnici koje valja i ponaosob predstaviti: Alan Kanski, voditelj orkestra, Igor Barić, Saša Do-stičić, Branimir Grđan, Mario Hajsok, Goran Hlebec, Mladen Kosovec, Željko Kravarščan, Josip Križanić, Željko Lukačin, Dalibor Pau-rić, Branimir Ranogajec, Mladen Trčak, Stje-pan Večković uz goste na ovom projektu Adama Chelfija i Olivera Đorđevića (violončelo) i Brunu Philippa (klarinet).

Istinski užitakNakon velikog koncerta čitavog Ansambla u stu-denome prošle godine, time je još jednom odana počast radu Marijana Makara. Ali na kraju tre-ba istaknuti činjenicu da se ulaz na zagrebačke koncerte nije naplaćivao, a da je prihod od pro-danih ulaznica u Samoboru namijenjen u dobro-tvorne svrhe. LADO time još jednom pokazuje i dokazuje svoju senzibilnost za složenu situaciju u zemlji, u kojoj često na koncerte mogu ići samo oni kojima to imovinsko stanje dopušta, dok su istinski zaljubljenici ponekad prikraćeni za takve užitke. Ovakvom gestom besplatnih koncerata, Orkestar LADA istaknuo je pomalo zaborav-ljenu činjenicu muziciranja za ljude i zbog ljudi, veselja i zabave kojima cilj nije samo zarada već istinski glazbeni užitak.

KO

NC

ER

TI

HRVATSKI GLAZBENI ZAVOD, 23. TRAVNJA, KONCERT PROLJEćE NOVE SEZONE KVARTETA RUCNER

Tri praizvedbe za dvostruku obljetnicu15 godina Kvarteta Rucner i 35 godina umjetničkog rada bračnog para Rucner. Nova djela za Kvartet Rucner pisali su Josip magdić, miroslav miletić i marijan makar.

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

P roljetni koncert Gudačkog kvarte-ta Rucner, upriličen 23. travnja u

dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, bio je od osobita značaja za njegove utemeljitelje, violončelisticu Snježanu i violista Dragana Rucnera, budući da se upravo toga dana navršilo 15 godina rada ansambla čiju trenutačnu postavu još čine violinistice Dunja Bontek i Ana Paula Knapić–Franković. Oko-snica Kvarteta, bračni par Rucner, ove godine slavi i 35 godina umjetničkoga djelovanja tijekom kojega je sustavno promicao hrvatsko glazbeno stvara-laštvo, potičući skladatelje na pisanje novih djela, a potom ih praizvodeći na svojim koncertima.

Kvintet za VerdijaKoncert Proljeće otvorio je 11. sezo-nu prepoznatljiva ciklusa Četiri godiš-nja doba. Stapajući standardni koncer-tni repertoar s praizvedbama suvreme-nih hrvatskih autora, članovi Kvarteta vješto koketiraju i s drugim žanrovima, poput jazza, narodne, filmske i popu-larne glazbe, a na koncertima redovi-to ugošćuju zanimljive soliste i ansam-ble. Gost prvoga ovogodišnjeg slavlje-

ničkog koncerta u ispunjenom Hrvat-skom glazbenom zavodu bio je klari-netist Bruno Philipp koji se članovima Kvarteta pridružio u izvedbama veći-ne skladbi s programa. Uz Schuberta, Webera i obrade tradicionalnih klez-mer tema, te su se večeri našle čak tri praizvedbe djela hrvatskih skladate-lja. Niz je otvorila skladba Vedri Verdi, Scherzetto za klarinet i gudački kvar-tet, op. 248 Josipa Magdića, skladatelja čija su ostvarenja čestim dijelom reper-toara Kvarteta Rucner. Pokretnu i op-timističnu skladbu napisao je u ožujku 2013., posvetivši je upravo klarinetistu Bruni Philippu i Gudačkom kvarte-tu Rucner na poticaj Snježane Rucner. Riječ je o djelu nastalom u povodu 200. obljetnice rođenja Giuseppea Verdija za koje je skladatelj nadahnuće pronašao u motivima i arijama iz njegovih opera, napose Traviate. Oni su mu poslužili kao temelj za izgradnju vedrog, prpoš-nog djela kojemu ne nedostaje uvjerlji-vosti i snage, a istodobno pred klarine-tista postavlja visoke zahtjeve u iskazi-vanju spretnosti i izražajnosti, uz upe-čatljivu pratnju gudača.

Glazba iz crtićaSredišnju praizvedbu večeri, živopisni Duo za violu i violončelo, skladatelj, vi-olist i glazbeni pedagog Miroslav Mi-letić posvetio je bračnom paru Rucner, ističući njihovu svirku kao »izvor ple-menitog, toplog zvuka koji nenamet-ljivom prisutnošću daje boju čitavom ansamblu«. Prvotno osmislivši sklad-bu kao minijaturu namijenjenu dvama podjednako važnim izvođačima, Mo-nolog je Miletić napisao za dječji film Piko, nagrađen Zlatnim lavom u Vene-ciji (1960). Melankoličnu i sjetnu mini-jaturu, naknadno je nadopunio polet-nom Napitnicom koja se vrlo prikladno uklopila u slavljeničku glazbenu priču Snježane i Dragana Rucnera, u čijoj je skladnoj i energičnoj suradnji pronašla vrsne interprete.

Još jedan obljetničarKlarinetist Bruno Philipp inicirao je nastanak skladbe SlavETNOnija za klarinet i gudački kvartet Marijana Makara, skladatelja, obrađivača, gita-rista, kontrabasista i dirigenta koji ove godine slavi 80. rođendan, a koji u svo-jim djelima nadahnuće crpi uglavnom iz hrvatske narodne glazbe. Skladbu utemeljenu na izvornim slavonskim te-mama napisao je krajem devedesetih godina prošlog stoljeća za Zagrebačke soliste, no kako naposljetku nije izve-dena, odlučio ju je preraditi za klarinet i gudače. Efektno ostvarenje imalo je u klarinetistu Bruni Philippu vještoga tumača koji, ne prežući pred izazovi-ma, podjednako dobro iznosi glazbene sadržaje različitih žanrova. Philippov umjetnički senzibilitet u tom je djelu osobito došao do izražaja, što ne čudi, s obzirom na njegovu višegodišnju su-radnju s Ansamblom LADO (s kojim je Makar uspješno surađivao 60 godina), a ovacijama publike doprinijela je nje-gova uigrana suradnja s iznimno dobro raspoloženim članovima Gudačkog kvarteta Rucner.

KO

NC

ER

TI

6-13/4/201327. Muzički biennale zagreb

Matija Dedić i Bojan Zalfikarpašić u Hrvatskom glazbenom zavodu

DAV

OR

HRV

OJ

KO

NC

ER

TI

CIKLUS JAZZ.HR 2012./2013. HDS–A I KONCERTNE DVORANE V. LISINSKOG, 3. TRAVNJA 2013.

Don Ellis Tribute Orchestra U Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog 3. travnja nastupio je Don Ellis Tribute Orchestra pod rav-

nanjem Markusa Geiseharta. Bio je to četvrti ovosezonski koncert ciklusa Jazz.hr 2012./2013. koji zajednički organiziraju Hrvatsko društvo skladatelja i Koncertna dvorana Lisinski. Uz gosta so-lista, austrijskog trubača Thomasa Ganscha koji je briljirao u solima, Orkestar je izvodio skladbe iz repertoara preminulog jazz glazbenika, vođe ovog big banda, Dona Ellisa. Osim Ganscheve skladbe 5er to Don Ellis, posvećene slavnom trubaču, bubnjaru, skladatelju, aranžeru i dirigentu, predstavili su i djela drugih autora koji su pisali za njegov orkestar te Ellisove opuse i aranžmane, primjerice temu iz filma Francuska veza ili skladbe Bulgarian Bulge, In a Turkish Bath i Indian Lady koje koketiraju s istočnoeuropskom, orijentalnom i indijskom glazbenom tradicijom. (DH)

U organizaciji Jazz kluba Zagreb HDS–a i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog,

u Maloj dvorani održan je 23. po redu festival Jazz.hr/proljeće (21. do 24. travnja). Uz uglednike svjetskoga jazza nastupili su i hrvatski umjetnici koji su predstavili recentna diskografska izdanja, a većina ih je u svoj program uvrstila autorska djela.

Standardi matije DedićaFestival je otvorio pijanist Matija Dedić koji je još jednom potvrdio sviračku, ali i skladateljsku nadarenost u međunarodnom jazz društvu. Na-ime, nastupio je uz Martina Gjakonovskog, ma-kedonskog kontrabasista i Genea Jacksona, ame-ričkog bubnjara koji su s oduševljenjem prihvatili njegovu glazbu i pomogli da je predstavi u no-vom svjetlu. Neke od Dedićevih skladbi — uz tek poneki jazz standard — dio su novog reper-toara koji je s novim američkim suradnicima sni-mio za budući CD, posebice one iz ranijeg raz-doblja stvaralaštva poput Family i Last Exit koje maštovitošću i uvjerljivošću zaslužuju postati hr-vatskim jazz standardima.Na manifestaciji Nove nade jazza Marjan Mar-janović (tradicionalno se održavaju u okviru Jazz.hr/proljeće), s dvije izvedbe predstavili su se nea-firmirani glazbenici: polaznici Učilišta za popu-larnu glazbu i jazz — vokalni ansambl Queentet, pjevačica Jasmina Makota, Bebop Sax Quartet s pjevačicom Katarinom Zovak i sastav Aenima.

Improvizacije Vesne Pisarović Nakon školovanja na Jazz akademiji u Londonu i stjecanja iskustva na berlinskoj jazz sceni, pjeva-čica Vesna Pisarović udružila se njemačkim svi-račima suvremenog jazza. Uz njih je predstavila glazbu s CD–a With Suspicious Mind na kojemu je na svoj način interpretirala poznate pjesme iz repertoara Elvisa Preesleya. Za razliku od izved-bi na CD–u, na pozornici Lisinskog upustila se u improvizacije i spontanu komunikaciju sa surad-nicima, nagovijestivši da će njezino stvaralaštvo još dublje uroniti u jazz vode.Jedan od rijetkih hrvatskih jazz–rock sastava, Hologram, izvodio je djela sa svojeg istoimenog albuma. Radi se uglavnom o autorskim skladba-ma članova sastava: gitarista Elvisa Penave, bas gitarista Gorana Delača i bubnjara Marka La-zarića (na koncertu je uz njih svirao klavijatu-rist Maasej Kovačević). Među ostalima, izveli su i skladbu Laika za koju su prošle godine dobili Nagradu Porin. Ta, kao i ostale autorske skladbe,

odraz su njihove strasti prema jazz–rocku koji se svirao u zlatno doba stila tijekom sedamdese-tih godina prošloga stoljeća, ali i poznavanja ra-zvoja toga žanra do današnjih dana. U izvedba-ma se oslanjaju na rockersku žestinu i jazzističke improvizacije.

Istarski etno jazzPosebnim je zvukom i suvremenim pristupom istarskoj glazbenoj tradiciji ugodno iznenadio sa-stav Damjans kastavskog kontrabasista Damja-na Grpca. Uz etnomuzikologa Daria Marušića na cindru, sopeli i dvojnicama te dvojicu jazzista (Andreas Marinell, saksofon i Tonči Grabušić, bubnjevi) izvodio je uglavnom vlastite skladbe ili obrade istarskih tradicijskih pjesama uvrštene

na album Giipuja. Za razliku od CD–a na koje-mu je tradicijska glazba predstavljena u izvornom obliku, a oko nje se gradi jazz priča, na ovom se koncertu ta dva idioma prožimaju, podarujući skladbama novi smisao. Uočljivo je to i u novim autorskim pokušajima, primjerice u izvedbi Ma-rušićeve skladbe Griz Gros u kojoj se i autor upu-šta u improvizaciju.

Na završnom koncertu, elegantnim i profinje-nim izvedbama oduševio je Trio Rona Cartera, slavnog američkog kontrabasista i skladatelja ko-jemu je tom prigodom Antun Tomislav Šaban, umjetnički direktor festivala uručio Porin Speci-al Merit Award Instituta hrvatske glazbe za po-sebna postignuća na području jazza. Uz gitari-sta Russella Malonea i pijanista Donalda Vegu, Carter je demonstrirao glazbenu estetiku blisku klasičnoj glazbi, ali i jazzistima svojstvenu ko-munikaciju i spontanost.

fE

STIV

ALI

fESTIVAL jAzz.HR/PRoLjEćE U ORGANIZACIJI JAZZ KLUBA ZAGREB HDS–A I KONCERTNE DVORANE LISINSKI

Uspješne izvedbe autorskih djelaRaznolik četverodnevni program: matija Dedić Trio, Nove nade jazza, Vesna Pisarović, Hologram, Damjans i Ron Carter

Piše: Davor Hrvoj

DAV

OR

HRV

OJ

Don Ellis Tribute Orchestra i Thomas Gansch u Lisinskom

Sastav Damjans na festivalu Jazz.hr/proljeće

DAV

OR

HRV

OJ

Marijan Makar uz LADO na koncertu 25. travnja u Samoboru

Bračni par Rucner i Miroslav Miletić na galeriji HGZ–a

Zbor i Simfonijski orkestar HRT–a pod vodstvom Vladimira Kranjčevića

LAD

O

FOTO

BU

BAM

ARA

OG

NJE

N K

ARAB

EGO

VIĆ

16 17BROJ 180, SVIBANJ 2013. BROJ 180, SVIBANJ 2013.

mE

đU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI

Još jedan uspjeh Ivana Božičevića

H rvatski skladatelj Ivan Božičević pobjednik je četrnaestog međuna-

rodnog skladateljskog natjecanja AGO/ECS Publishing koje bijenalno organizi-raju Američka udruga orguljaša (AGO) i izdavačka kuća EC Schirmer. Riječ je o priredbi koja ima za cilj potaknuti stva-ralaštvo za sastav mješovitog zbora uz orgulje, s uvjetom da orgulje imaju zna-čajnu i ravnopravnu ulogu u slogu. Za ovogodišnje je natjecanje trebalo uglazbiti tekst misnog stavka Kyrie, a Božičevićev Kyrie eleison proglašen je najboljim djelom u konkurenciji 35 skladatelja iz 9 zemalja. Praizvedba je predviđena 27. lipnja 2014. godine, a održat će se u Bostonu u okviru nacionalne konvencije Američke udruge orguljaša. Izvođač će biti ugledni zbor St. Paul’s Choir, dok će nakladnik EC Schir-mer objaviti Božičevićevu skladbu, što je dio nagrade, uz 2.000 američkih dolara isplaćenih u gotovini. (IB)

Srđan Čaldarović u SAD–u i KanadiNakon uspješne turneje održane u

rujnu prošle godine na kojoj je u ne-koliko gradova SAD–a (Vancouver, Balti-more, Gaithersburg i Miami) predstavio djela hrvatskih skladatelja 20. stoljeća, Sr-đan Čaldarović, ugledni hrvatski pijanist i pedagog, docent na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, ove je godine ponovno nastupio na sjevernoameričkom kontinentu. I dok je 2012. izvodio i komorna djela u društvu s violinistima Domagojem Ivanovićem i Ivanom Novincem, ovaj je put predstavio novi reprezentativni program isključivo sastavljen od klavirskih djela hrvatskih skladatelja raznih stilova, od 18. stoljeća do danas.

Od 11. do 22. travnja održao je četiri kon-certa u Montrealu, Torontu, Monmou-thu (New Jersey) i New Yorku, poprativ-ši izvedbe dobrodošlim najavama. Publika je tako na najljepši način upoznala Sonatu u A–duru Luke Sorkočevića, Šest bagate-la, op. 44 Božidara Kunca, Sonatu Josipa Štolcera Slavenskog, Na žalu Blagoja Ber-se, Scherzo fantastico Borisa Papandopu-la, Toccatu Brune Bjelinskog, Ples barunice Frane Paraća i Igru staklenih perli Ive Josi-povića. Svi su bili oduševljeni djelima hr-vatskih skladatelja i izvrsnim interpretaci-jama darovitoga Čaldarovića. Koncertu u New Yorku nazočila je i Ivana Kunc, kći Božidara Kunca, koja je izrazila zadovolj-stvo s tek nekoliko riječi koje mnogo govo-re: Srđan je bio fantastičan! Kakav izvanre-dan, topao i nevjerojatan umjetnik! (Višnja Požgaj)

38. mEđUNARODNI SUSRET HARmONIKAŠA U PULI, 24. — 27. TRAVNJA

Nagrada Hrvatskog društva skladatelja Poljaku Bartoszu KolsutuZahvaljujući povijesnom putu harmonike, harmonikaši su kudikamo skloniji suvremenom glazbenom izričaju nego što su to drugi glazbenici. Hrvatsko društvo skladatelja prepoznalo je tu karakteristiku i redovito dodjeljuje Nagradu za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja te na taj način potiče izvođače i skladatelje.

Piše: Sanja Drakulić

Međunarodni susret harmo-nikaša, 38. po redu, održan

je u Puli od 24. do 27. travnja. Ri-ječ je o manifestaciji koja okuplja europske i azijske harmonikaše na natjecanju u 16 solističkih, ko-mornih i orkestralnih kategorija svrstanih prema uzrastu. Susret je prvi put održan 1964. godine, od 1983. odvijao se biennalno, a od 2008. svake godine. Dok je proš-logodišnji Susret okupio više od 400 natjecatelja, pedagoga, kon-certanata i skladatelja iz 14 zema-lja, ovogodišnji je privukao još više — oko 600 gostiju iz 17 zemalja, a po prvi su se puta u Puli natjecali harmonikaši iz Moldavije, Litve, Španjolske i Švedske. U radu žirija sudjelovalo je 15 međunarodnih stručnjaka: solista, dirigenata i skladatelja. Tko je precizniji, tko je ostavio jači umjetnički dojam, tko ima teži program, tko je teh-nički nadmoćniji, a tko je zadivio interpretacijom skladbe hrvatskog skladatelja?

Harmonikaši iz Novog SadaNatjecanje je pitanje trenutka za koji se natjecatelji spremaju godi-nu i više dana, a zapravo cijeli ži-vot. I ove je godine konkurencija bila prilično jaka, jer su se natjecali mnogi dobitnici nagrada i pobjed-nici državnih ili drugih međuna-rodnih natjecanja.

Veliki prijelazni pokal, Kup Gra-da Pule, iz vlasništva lanjskih po-bjednika, Akademskog harmoni-kaškog orkestra Ivan Goran Ko-vačić iz Zagreba (dirigentica Gor-dana Šuštić) prešao je u ruke Or-kestra harmonika Akademskog kulturno–umjetničkog društva Sonja Marinković iz Novog Sada (dirigent Goran Penić). Vjerovali ili ne — skladbe koje su priređene za harmonikaški orkestar, u izved-bi ovoga orkestra zvuče bolje nego u izvornom obliku. Čudesni mla-di glazbenici koji sviraju isključivo napamet, kad god se pojave u Puli iznova potvrde svoje duboko po-štovanje i ljubav prema glazbenom fenomenu. Susret nije samo natje-canje, nego obuhvaća i predstavlja-nje novih instrumenata Pigini te notnih izdanja, koncerte i slično. Sanktpeterburška harmonikaška zvijezda Segej Tchirkov, prizna-ti tumač nove glazbe, na koncertu je izveo i autore 17. stoljeća, kao i djelo skladatelja kojemu još nije ni 30 godina (Sehyung Kim) te po-kazao univerzalnost instrumenta, ali i moderan pristup interpreta-ciji djela svih razdoblja. Zahvalju-jući povijesnom putu harmonike, harmonikaši su kudikamo skloni-ji suvremenom glazbenom izriča-ju nego što su to drugi glazbenici. Hrvatsko društvo skladatelja pre-poznalo je tu karakteristiku i redo-vito dodjeljuje Nagradu za najbolju

izvedbu djela hrvatskog skladate-lja te na taj način potiče izvođače i skladatelje.

Prestižna nagradaNagrada HDS–a u iznosu od 400 eura jedno je od najprestižnijih pri-znanja pulskoga Susreta. Unutar svake kategorije Povjerenstvo bira najuspješniju izvedbu skladbe hr-vatskog autora i na kraju se iz svih kategorija izlučuje natjecatelj s naj-većim brojem bodova. Uzbudljivo i pravedno. Natjecatelji tako pri-premaju skladbe Dubravka Deto-nija, Adalberta Markovića, Borisa Papandolpula, Bashkima Shehua, Massima Brajkovića, Đeni De-kleva–Radaković, Damira Bužle-te, Sanje Drakulić, Davora Bobi-ća, Lovre Županovića, Mladena Tarbuka, Ive Josipovića, Anđelka

Klobučara i drugih. Susret kon-tinuirano promiče hrvatsku glaz-bu. Kako bi inače naše skladbe za harmoniku doprle do Finaca, Rusa i drugih? Dok je prošle go-dine nagrađen Hrvat Hrvoje Šti-mac za izvedbu ARAMbesque Ive Josipovića (student III. godine klasične harmonike na Odjelu za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli u razredu Dražena Košmer-la), ove je godine nagrada pripa-la Bartoszu Kolsutu iz Poljske za izvedbu skladbe Suoni del Vento Đeni Dekleva–Radaković (pola-znik Muzičke škole Oskara Kolber-ga u Radomu u klasi Artura Mied-zińskog) u kategoriji D1 do 17 go-dina. Harmonikaške putove koje vode u Pulu i iz Pule uspješno je još prije pola stoljeća trasirao Stan-ko Mihovilić. Odavno su utabani i dobro ih se održava.

NATJ

EC

AN

JA

PUTOPISI SA SLUŽBENIH PUTOVANJA NAŠIH čLANOVA

Nova destinacija — TatarstanNa razdjelnici kontinenata, gledišta, kultura... Izvještaj s ovogodišnjeg međunarodnog festivala nove glazbe Europe–Asia

Piše: Sanja Drakulić

Međunarodni festival nove glazbe Euro-pe–Asia ubraja se u red jedinstvenih, a iz

naše perspektive i egzotičnih festivala. Održava se u glavnom gradu republike Tatarstan, Kaza-nu, koji leži na ušću rijeke Kazanke u Volgu, na razdjelnici dvaju kontinenata (a znači kazan ili kotao). U rodnom gradu velikoga basa Fjodora Šaljapina danas djeluje 50 glazbenih i umjet-ničkih škola. Otprilike polovicu od 1.200.000 stanovnika čine Tatari, a drugu polovicu Rusi. Zemljopisna lokacija odredila je i koncepciju fe-stivala kao raskršća svjetskih stilskih glazbenih trendova.

Obilje stilovaGodinu nakon što je u Kazanu 1992. održan Međunarodni festival japanske i tatarske glaz-be, pokrenut je i festival Europe–Asia. Osno-vao ga je skladatelj Rashid Kalimoullin (1957.), predsjednik tatarstanskog Društva skladatelja. Kalimoullin je jedan od najzanimljivijih ruskih skladatelja koji umije spretno spojiti folklornu tradiciju i moderne skladateljske tehnike, do-bitnik je nagrade Šostakovič, zaslužni je umjet-nik Tatarstana, Ruske Federacije i slično. Iako festival traje svega tri dana, obiljem raznolikih stilova i žanrova prilagođen je nacionalnim i međunarodnim skladateljima — onima koji pišu pretežito klasičnu akademsku glazbu, ali i onima okrenutim istraživanju postavangardnih prostranstava. Široka su vrata otvorena sklada-teljima čija se nova glazba temelji na narodnoj tradiciji, a čuju se i popularne »lake« note. Fe-stival svoje egzotično obilježje duguje poglavito azijskim skladateljima. Nadahnuće potiče, pri-mjerice, tatarska narodna glazba, narodne priče, epovi i općenito islamska tradicija.

Festival Europe–Asia, ove godine održan od 5. do 7. travnja, obilježio je dvadesetu godinu po-stojanja u Kazanu, u drugim gradovima Tatar-stana, pa čak i u Moskvi. Usto je posvećen naj-krupnijem međunarodnom događaju ove godi-ne u Kazanu — 27. svjetskoj ljetnoj Univerzijadi.

Uoči Univerzijade Dosad su na festivalu predstavljeni skladatelji iz 50 zemalja, a ove godine, nova djela autora iz 15 zemalja izvo-dili su renomirani glazbenici iz Šved-ske, Švicarske, Hrvatske, Vijetnama, Turkmenistana, Turske, Uzbekista-na, Kirgistana, Kazahstana, Azerbej-džana, Japana, Kine i Rusije. Tako su prvi puta u Kazanu zazvučala i dje-la hrvatskih skladatelja: u program je uvršten međunarodni klavirski duo East–West što ga čine Sabrina Zelić i Rustem Kudojarov. Oboje moskovski studenti Nikolaja Petrova, uz klasič-ni pijanistički repertoar, već dvade-setak godina u zajedničkim nastupi-ma promiču isključivo novu hrvat-sku i rusku klavirsku glazbu (Josipo-vić, Papandopulo, Kempf, Drakulić, Desjatnikov, Kamlimoullin, Gavrilin i drugi), a brojna djela su i praizveli. Za festival je iz njihova ponuđenog repertoara odabrano pet skladbi: Ru-stem je izveo djela Leonida Desjatni-kova i Valerija Gavrilina, Sabrina Tri pogleda na Osorsku katedralu Davorina Kempfa, a u duetu su izveli Passo sem-pio Ive Josipovića i praizveli skladbu Illyriana Sanje Drakulić. Treba na-dodati da je duo 25. studenoga 2012.

gostovao u dvorani HDS–a u Zagrebu, kada je prvi put u Hrvatskoj izveo United We Stand, Di-vided We Fall za dva klavira Sanje Drakulić, dok je na koncertu 12. travnja ove godine u Memo-rijalnom muzeju Skrjabina u Moskvi predstavio spomenute dvije skladbe D. Kempfa i S. Dra-kulić (Tri pogleda na Osorsku katedralu; Illyriana).

PU

TO

PIS

I

NOVI VELIKI KNJIŽEVNI OPUS DUBRAVKA DETONIJA

Koncertno predstavljanje treće knjige Atlasa životačudnovata knjiga na tisuću stranica u izdanju zaprešićke fakture predstavljena je 21. ožujka u Lisinskom, uz koncert majstorskog ciklusa HRT–a

Piše: Branimir Pofuk

Jedini hrvatski skladatelj koji glaz-bu od milja naziva čudovištem,

napisao je još jednu čudovišnu i čud-novatu knjigu. Ne zaostajući opsegom za prva dva, treći svezak Atlasa života Dubravka Detonija na tisuću stranica donosi nove epigramske dnevničke zapise i odabrane stare, ali ne i zastar-jele priče, za lucidne igre uvijek po-djednako spremnog pisca i skladatelja. Bombastičan i mudar, pompozan i smjeran, sve je to u isto vrijeme autor Atlasa života koji na polici osobnih biblioteka zaslužuje mjesto pri ruci, ili još bolje kraj kreveta, pored onih ostalih mudrih knjiga kojima se uvijek valja vraćati.

Podnaslov ove treće knjige — vjero-jatno posljednje u tom nizu, ali prepu-stimo to Detoniju — glasi Zabilješke o vječnosti. Kod većine drugih ne samo glazbenih pisaca, nego i hrvatskih književnika, što Detoni jest, takve bi riječi zvučale pretenciozno i samo-dopadno. Ali, naslovi skladbi i zapi-sa Dubravka Detonija nisu nalik obe-ćanjima političara. Ono što u naslovu

obeća, on u djelu uredno isporuči sva-kom čitatelju koji je spreman malo se potruditi.

Od uvodnog slova pod naslovom Za-što govorim sedam jezika, a nijedan do-bro nižu se autorov zapisi kronološkim redom nastanka: od 7. siječnja 2002. do 14. svibnja 2010. godine. Budući da su većinom kratki, najuputnije je ponuditi dva–tri uzorka: Zagreb, 3. lipnja 2004. Nepopravljivi kvar u središtu morala

Slova su uredno i na vrijeme posijana po čitavom svijetu, no uslijed nepo-pravljiva kvara u središtu morala više se ne mogu slijepiti ni u jednu riječ osim uvrede i psovke. Zagreb, 10. siječnja 2005. Laž

Laž je riječ koja se odviše zagledala u sebe pa je i nehotice skrenula s puta

kojim idu sve druge. Laž je možda iskrenija i prirodnija od istine, jer se uopće ne trudi biti ispravnom. Zagreb, 3. travnja 2007. Konačni obračun

Gledamidemslušamtragam, a san su mi na kraju isplatili u kunskoj protu-vrijednosti. Sada mi još samo preosta-je da isplatim sebe, no cijena iz dana u dan luđački varira.

Međutim, usred mnoštva ovakvih, u tumačenju prošlosti lucidnih, a u osvjetljavanju budućnosti vidovitih zapisa, nailazimo na ekskurzije u vri-jeme i prostore sjećanja na brojna pu-tovanja i susrete, na podulje zapise od kojih su neki prave zaokružene priče. Pri tome, posudbe iz vlastitih sjećanja Detoni obogaćuje poslovično bujnom maštom i briljantnim spisateljskim stilom. Ukratko, pretvara ih u knji-ževnost trajne vrijednosti.

Ako se ovom knjigom odlučite kreta-ti pravocrtno od prve prema zadnjoj stranici, što nipošto nije nužno, vr-hunac i finale dočekat će vas doista na samom kraju u pedesetdvama uredno pobrojenim i naslovljenim Bilješkama o vječnosti kojima autor sebe i svoje či-tatelje vraća u djetinjstvo, ispisujući vjerojatno najljepše i najlirskije, a isto-dobno i bernhardovski najbezobzirni-je i najpreciznije stranice ikada napisa-ne o Detonijevom rodnom gradu Kri-ževcima. (Autor ovoga prikaza smatra se prilično kompetentnim za takvu ocjenu pošto ima čast biti Detonijev zemljak i sugrađanin po mjestu rođe-nja i odrastanja.)Predstavljanje treće knjige Atlasa ži-vota, još jednog zadivljujućeg pothva-ta s pravom hvaljene zaprešićke izda-vačke kuće Fraktura, održano je prvo-ga dana proljeća na Bachov rođendan, na pravom mjestu i u pravo vrijeme:

u predvorju Lisinskog, prije početka koncerta Majstorskog ciklusa HRT–a na kojemu je Simfonijski orkestar HRT–a pod ravnanjem Pavla Dešpa-lja svirao i skladbe Dubravka Detoni-ja. Usporedba skladbe The Unanswe-red Question Charlesa Ivesa, kojom je započet koncert, s orkestralnih De-tonijevih 70 odgovora, koji su slijedi-li, otvorila je, kako se i željelo, nova pitanja, ali i ponudila novi materijal za pohvale hrvatskom skladatelju, pa čak i na račun američkog. Uspored-be s Antonìnom Dvořakom, u čijem je Koncertu za violončelo i orkestar te večeri svirao mladi mađarski virtu-oz László Fenyő, već ne bi bile toliko smislene, ali ni u tom ogledu nipošto loše ne prolazi Detonijeva Musica Da-nieliana za klavir i orkestar, posvećena skladateljevom sinu Danijelu, koji je i u ovoj prigodi bio sinovski i umjetnič-ki odan i vjerodostojan tumač.

KN

JIG

E

IZ GLAZBENE čITAONICE: IGOR GJADROV

Isključivo sam služio glazbi80 godina glazbenih i izvanglazbenih događanja, Prilozi za (auto)biografiju, Nakladnik i urednik: Jakša Zlatar

Piše: Višnja Požgaj

Ugledni hrvatski dirigent i pe-dagog Igor Gjadrov, rođen 4.

svibnja 1929. u Splitu, dobio je svoju prvu (auto)biografiju zahvaljujući pija-nistu Jakši Zlataru, uredniku vlastite nakladničke kuće koji ga je dugo na-govarao da ispriča javnosti sjećanja na svoj bogat i zanimljiv život u umjet-nosti, nastavi i hobijima. Tako je na-stala vrijedna knjiga Osamdeset godina glazbenih i izvanglazbenih događanja. Prilozi za (auto)biografiju. Autentičan je to dokument koji govori o iznimnoj osobnosti Igora Gjadrova, uz njegovo obećanje da će napisati još jednu novu knjigu sjećanja i refleksija, koja će prvo izdanje zacijelo upotpuniti novim za-nimljivostima i anegdotama.

četiri kolosijekaKnjiga počinje osnovnim podacima o podrijetlu stare šibenske obitelji Gja-drov čiji su potomci nastavili život u Splitu i Zagrebu. Opisano je njegovo školovanje i studij na Muzičkoj aka-demiji u Zagrebu gdje je diplomirao dirigiranje u razredu Milana Horva-ta, a potom se specijalizirao i magi-strirao u Rimu kod maestra Fernan-da Previtalija. Profesionalna umjet-nička djelatnost odvijala se u cijelosti na četiri usporedna kolosijeka. Prvi i

najvažniji bilo je profesionalno dirigi-ranje na koncertima u bivšoj državi i u inozemstvu koje se temeljilo na op-sežnom i raznovrsnom repertoaru od čak (!) 1.371 djela svih glazbenih sti-lova. Tu se posebno izdvaja 612 djela hrvatskih skladatelja. Pedagoška dje-latnost prof. Igora Gjadrova pretežito je bila vezana uz rad na Muzičkoj aka-demiji u Zagrebu, gdje je proveo go-tovo cijeli radni vijek kao profesor di-rigiranja i dirigent Orkestra Muzičke akademije, a obnašao je i najviše duž-nosti prodekana, dekana, prorektora te je napokon stekao i naslov profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. U nje-govoj dirigentskoj klasi diplomiralo je dvadeset pet studenata, a još ih je dva-deset dvoje djelomično prisustvovalo nastavi. Pedagogiju je uspješno spa-jao s praksom te je ravnajući solisti-ma i ansamblima Muzičke akademi-je, uz ostali repertoar, ostvario velike vokalno–instrumentalne projekte koji su snažno odjeknuli u javnosti. Rad s mladim ansamblima odvijao se i izvan Muzičke akademije na raznim na-tjecanjima: bio je i umjetnički direk-tor Međunarodnog centra Muzičke omladine u Grožnjanu, gdje je vodio Međunarodni komorni orkestar, a vo-dio je i Vojvođansku omladinsku fil-

harmoniju. Velika je zasluga maestra Gjadrova i u zalaganju za vrhunski amaterizam. Dugi niz od 48 godina s velikom je ljubavlju i entuzijazmom vodio Društveni orkestar HGZ–a, nastavljajući slavnu tradiciju njegova-nja amaterizma i poticanja svih oblika muziciranja u HGZ–u. Na kraju balade — vlakovi

Igor Gjadrov bio je vrlo aktivan u društvenom i javnom radu. Bio je na raznim rukovodećim položajima te član mnogobrojnih ocjenjivačkih su-dova, organizacijskih odbora raznih natjecanja, smotri profesionalnih i amaterskih ansambala, raznih pro-gramskih savjeta te matičnih povje-renstava Sveučilišta u Zagrebu. Za uspjehe i zasluge dobio je mnogobroj-ne nagrade i priznanja, nazočan je na diskografskim izdanjima te u leksiko-nima, enciklopedijama i ostalim pu-blikacijama. »Na kraju balade« do-dirnuti su i hobiji maestra Gjadrova. Silno je volio vlakove, proučavao ih i znao napamet vozne redove, puno je putovao, igrao se maketama. Mno-ge je partiture proučio u kupeima. U mlađim danima strastveno je planina-rio, a zanimala ga je i povijest, posebi-ce naših krajeva i događaja.

Sve to, ali uz mnogo više detalja, anegdota, fotografija, koncertnih pro-grama, kritika i dokumenata iz privat-ne zbirke, nalazi se u vrijednoj knji-zi o Igoru Gjadrovu koji, s pogledom unatrag, s ponosom poručuje: Isključi-vo sam služio glazbi i bavio se svojim ho-bijima. Vjerujem da je ovakav stav bio ispra-van i da sam napravio ono što jesam vjeruju-ći u moj obol zagrebač-koj i hrvatskoj kulturi. Bez obzira na današ-nju situaciju potpune marginalizacije ozbilj-ne glazbe u medijima... ostajem pri beskompro-misnom služenju glaz-bi, velikom umjetnič-kom i pedagoškom utje-caju na ljudski rod i tu poruku šaljem svim mo-jim studentima, kolega-ma, ljubiteljima i jav-nosti. Ništa drugo ne može parirati ovoj ve-ličini emocija, saznanja i čovjekova duhovnog mira... Zadovoljan sam i sretan zbog učinjenog, zbog mojih kamenčića u

mozaiku naše kulture i moralne poruke u prenošenju mojih iskustava ljudima želj-nim mira, sigurnosti i dostojnog života na ovim prostorima. Nadajmo se da će to znati cijeniti mnogi naraštaji glaz-benika nakon njega.

KN

JIG

E

Ivan Božičević

Srđan Čaldarović

Pijanistica Sabrina Zelić hodočasti hrvatskom glazbom u Kazan

Bartosz Kolsut osvojio je nagradu HDS–a za najbolju izvedbu hrvatske skladbe

Nakladnik Seid Serdarević i autor Dubravko Detoni na predstavljanju knjige uz glazbene kritičareTrpimira Matasovića i Branimira Pofuka

18 19BROJ 180, SVIBANJ 2013. BROJ 180, SVIBANJ 2013.

CD

IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G

ZBOR HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE

Hrvatska glazba na Riva dei SchiavoniCantus/HRT

Skladbe što ih nalazimo na novome nosaču zvuka Zbora Hrvatske radiotelevizije Hr-

vatska glazba na Riva dei Schiavoni iz pera su raznih autora vezanih za hrvatsku glazbu 16. i 17. stoljeća, bilo da se radi o strancima aktiv-nima u Dalmaciji i Istri ili pak »domaćima« koji su dio života proveli u Italiji. Pritom je po-znata venecijanska obala postala svojevrsnim izlogom renesansnih i baroknih skladatelja poput Julija Skjavetića, Lamberta Courtoysa, Ivana Lukačića, Francesca Sponge Uspera i Ivana Šibenčanina. Ta živahna slika veneci-janskoga miljea — u kojoj, slobodno možemo reći, participira i istočna obala Jadrana sve do Dubrovnika — ozvučena je vrlo uspjelim izborom sakralnih djela. Razlog upravo tom odabiru zasigurno je njihova prevaga u odno-su na sačuvani repertoar svjetovnih skladbi. Međutim, izbor je proširen trima primjercima srednjovjekovne sakralne polifonije semplice, čime je naglašen kontinuitet vokalne polifoni-je na našim prostorima od 13. stoljeća, a time i utkanost u glazbene tokove ondašnje medi-teranske Europe. Repertoarno proširenje do-godilo se i u suprotnome smjeru — na nosaču zvuka, naime, kao bonus track našla se i sklad-ba Igora Kuljerića, Omaggio a Lukačić (Quam pulchra es), čime je naznačena skladateljska re-cepcija hrvatske rane glazbe u 20. stoljeću, a istodobno predstavljena široka repertoarna paleta tog profesionalnog ansambla. Maestro Bilić vješto je dozirao gustoću Zbora u odno-su na odgovarajuću estetiku zvuka pojedinog razdoblja i na taj način postigao stilski pohval-ne izvedbe u kojima se ističu sasvim svježe či-tanje Lukačićevih Sacrae cantiones i visoki stu-panj jasnoće u nimalo prozračnome tkivu Sk-javetićevih šesteroglasnih moteta. Nosač zvuka opremljen je odličnim poprat-nim tekstovima dr. sc. Hane Breko Kustura i dr. sc. Ennia Stipčevića, oboje stručnjaka za ranu glazbu, koji su bili i stručni suradnici na izdanju. Taj je muzikološki dvojac tako osigu-rao stručnu potporu projektu i znalački napi-sanu riječ o snimljenoj glazbi, što predstavlja hvalevrijedan korak u zbližavanju muziko-logije i izvedbene prakse rane glazbe u nas. Treba još nadodati da je album rezultat više-godišnjeg rada Zbora HRT–a koji je na ini-cijativu dirigenta Tončija Bilića i muzikolo-ga Ennia Stipčevića još u sezoni 2008./2009. ušao u projekt posvećen renesansnoj vokalnoj polifoniji i glazbi ranoga baroka nastaloj na hrvatskoj obali Jadrana. Do danas su održa-li niz koncerata, a dio tog repertoara uvršten je na ovaj nosač zvuka — da se radi o uspje-lome projektu svjedoči trostruki Porin i tro-struka Nagrada Porin dodijeljena ovoga mje-seca u Rijeci.

Hrvoje Beban

mLADEN HäUSLER

Vokali II Društvo Hilarion

Novi CD Vokali II hrvatskog baritona Mladena Häuslera, Zmaja Križevačkog

IV., predstavljen je 27. veljače 2013. u Družbi Braće hrvatskoga zmaja. Album je nastavak njegova prvog CD–a iz 2009. objavljenog u nakladi »Zaposlena d.o.o.«. Ti tonski zapisi sukus su njegove četiri desetljeća duge umjet-

ničke i koncertne karijere, koja se temeljila go-tovo isključivo na solo popijevki ili Liedu, toj najosjetljivijoj i najzahtjevnijoj glazbenoj vrsti. Mladen Häusler ima bogat repertoar širokog stilskog raspona — od starih talijanskih maj-stora do 20. stoljeća. Uz europske skladatelje veliku je pozornost posvetio djelima hrvatskih autora, tako da se na ovim tonskim zapisima može od svega toga ponešto čuti i doživjeti. Radi se o izboru između 200 minuta umjetni-kovih trajnih snimaka iz fundusa nekadašnjeg Radio Zagreba, danas Hrvatskog radija koje su snimljene tijekom 23 godine (1969.–1992.). Redoslijed skladbi na nosaču zvuka nije kro-nološki, već počinje 20. stoljećem s nekoliko istaknutih europskih skladatelja, uključujući i hrvatske. Na početku se nalazi skladba Voka-li II Natka Devčića, po kojoj je CD i dobio ime. Djelo je izvedeno i snimljeno 70–tih go-dina prošloga stoljeća kada je Mladen Häusler bio pred diplomom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Marije Borčić. U programskoj knjižici CD–a nalazi se preslik zahvale autora pisane njegovom rukom: »Pr-vom izvodiocu u Jugoslaviji, kolegi Mladenu Häusleru uz iskrene autorske komplimente! Opatija, 6. 11. 1970.«. Osim tog dokumenta, u programskoj knjižici nalaze se zanimljive fo-tografije iz raznih razdoblja njegove koncertne karijere, a na naslovnici je portret Mladena Häuslera, rad autora Zvonimira Mušića. Uz redovitu koncertnu aktivnost u domovi-ni i inozemstvu, Mladen Häusler prvo je bio urednik u Redakciji za ozbiljnu glazbu Glaz-benog programa Hrvatskog radija (Radio Za-greba), a do umirovljenja djelovao je kao pro-fesor solo pjevanja i pročelnik Odjela za pje-vanje u Glazbenoj školi Blagoje Bersa u Za-grebu. Često je priređivao tematski osmišljene koncerte — na području Lieda bio je prven-stveno uvjerljiv stilski tumač. Kao dobar po-znavatelj njemačkoga jezika, koji je diplomi-rao na Filozofskom fakultetu, često je izvor-ne stihove prevodio za izvedbe na hrvatskom jeziku, jer je nekada vladala praksa snimanja vokalnih skladbi uglavnom u prijevodu. Ured-nik CD–a Davor Schopf u tekstu programske knjižice navodi da Mladena Häuslera krasi »naglašena muzikalnost, profinjen ukus, raz-govijetna dikcija, veliko pjevačko–tehničko znanje, svekolika naobrazba, dobro poznava-nje glasovira, stranih jezika, umjetnosti i širo-ka opća kultura«.Sve to dolazi do izražaja u njegovim interpre-tacijama već od početka sa skladbama Nat-ka Devčića, Igora Stravinskog, Albana Ber-ga, Maurica Ravela i Arnolda Schönberga, da bi prvi vrhunac dosegnuo sa Sicilijanom Ale-ssandra Scarlattija i ariettama Ivana pl. Zajca. Slijede popijevke Ludwiga van Beethovena i Roberta Schumanna, a potom nekoliko hr-vatskih autora koji predstavljaju drugi izved-beni vrhunac. To se odnosi na popijevke Bo-židara Širole, a naročito Ive Lhotke Kalinskog (Tri pjesme Mate Balote) i Brune Pristera (Tri pjesme žalosti i bola). Program završava s Tri duhovne pjesme op. 67 Alfreda Caselle na latinskom jeziku, što je bila prva izvedba toga djela u Hrvatskoj i to uz orgulje Mari-ja Penzara.Ostale skladbe ostvarene su u suradnji s vr-snim hrvatskim pijanistima (Fred Došek, Mladen Raukar, Branko Sepčić, Mira Fli-es–Šimatović, Ranko Filjak, Darko Lukić, Stjepan Radić), čije je sudjelovanje bilo drago-cjeno u cjelovitom dojmu interpretacije i po-drška umjetnikovoj muzikalnosti i tehničkoj suverenosti.Predstavljanje CD–a Mladena Häuslera u iz-danju Društva Hilarion u Zagrebu, popraće-no je kraćim koncertom na kojemu je umjet-nik otpjevao neke od odabranih skladbi s

CD–a u originalu, u usporedbi sa snimkom u prijevodu. Također je predstavio je i svoju da-rovitu učenicu, sopranisticu Kristinku Antol-ković, koja studira u Grazu, a pratila ih je pija-nistica Danijela Petrić.

Višnja Požgaj

INES TRIčKOVIć SExTET

RUNJIĆ IN BLUESkalinada

Mlada dubrovačka pjevačica Ines Trič-ković sa svojim sekstetom predstavila

je 1. ožujka u Vip Clubu svoj prvi CD, Ru-njić in Blue. U istom je prostoru taj program predstavila 24. travnja na 5. All Women Jazz Festivalu — Jazzarella. No, s glazbom što ju je snimila za album prije je, tijekom jednomjesečne turneje, upoznala azijsku publiku. U međuvremenu je još jednom, u duu s gitaristom Joeom Pandurom, po-duzela turneju po Kini što je neuobičajeno velika koncertna aktivnost za glazbenicu na početku karijere koja svoj iskaz želi ostva-riti u području jazza. Da »misli ozbiljno« pokazala je već izborom glazbenika, ali i aranžmanima. Dok većina jazz pjevačica voli nastupati uz pratnju trija, ona je ofor-mila veći ansambl, a nazivom Ines Tričko-vić Sextet sugerira da se ne radi o njezinu pratećem sastavu već o članovima s kojima želi ravnopravno ostvarivati svoje glazbene zamisli — predstavljanje skladbi Zdenka Runjića (osim Runjića, tekstove za njih na-pisali su Tomislav Zuppa, Ante Duplančić, Momčilo Popadić i Jakša Fiamengo) u jazz okružju. Odabrala je cijenjene jazz glazbe-nike raznih naraštaja koji su ih sposobni uvjerljivo interpretirati: trombonista Luku Žužića, alt i sopran saksofonista te flauti-sta Andreasa Marinella, pijanista Hrvoja Gallera, kontrabasista Zvonimira Šestaka i bubnjara Krunu Levačića. U izvedbi pje-sme Oluja pridružio im se mladi alt sakso-fonist Grgur Savić.Najvažniju ulogu u kreiranju glazbe za ovaj CD odigrao je Žužić, školovani glazbenik koji je nakon završene Muzičke akademije u Rijeci, smjer klavir, završio i studij trom-bona na Akademiji u Grazu, a trenutačno je, kao trombonist, stalni član HGM jazz orkestra Zagreb te Jazz orkestra HRT–a za koji povremeno piše aranžmane. On je aranžirao sve pjesme snimljene na albumu: svakoj je drukčije pristupio, obojio je poseb-nim ugođajem, naglasio karakter pjesme, a ujedno otkrio i vlastite afinitete prema su-vremenom jazzu. Zadatak nije bio nimalo lak jer je trebalo spojiti dva naoko nespo-jiva entiteta. Naime, Runjićeve pjesme La-mento, Ti me vodi preko voda, Kapetane moj, Picaferaj, Oluja, Marča funebra i Laku noć Luigi, laku noć Bepina, toliko su osobne i karakteristične da je opasan svaki pokušaj njihova prekrajanja. Upravo su zato inter-vencije u teme bile neznatne. Ines Tričković nije ih pokušavala pretvoriti u govor jazza, no koristila ih je kao predložak za svoje scat improvizacije, a Žužić je dovoljno prostora za sola ostavio i ostalim članovima sasta-va. CD Runjić in Blue još je jedna potvr-da vrijednosti stvaralaštva Zdenka Runjića čija djela iznova privlače glazbenike raznih žanrova, privlače na reinterpretaciju, bez obzira radi li se o oponašanju izvornika ili kreativnijem pristupu kroz koji se otkrivaju nove vrijednosti, skriveni detalji ili poku-šavaju ukazati na neki drugi smisao njego-ve bezvremene glazbe, kao što je to slučaj u pristupu seksteta Ines Tričković.

Davor Hrvoj

RENATO ROŽIć

Black & WhiteVlastita edicija

Nakon što je na izdanjima Mozart i Bach objavio rezultate proučavanja ozbiljne

glazbe, a na Jazz svoje viđenje tog glaz-benog idioma, gitarist i skladatelj Renato Rožić koji živi i djeluje u Kölnu, na svojem je novom albumu objedinio sve dijelove do-sadašnjeg stvaralaštva. No to ne znači da je u repertoarnom ili stilskom smislu riječ o kompilaciji. Naprotiv, za ovaj je album skladao nova djela, a pristup je posve druk-čiji od bilo kojeg dosadašnjeg: objedinjeni su elementi raznih stilova koji su bilo pod-vrgnuti njegovim dugogodišnjim istraživa-njima, a poznato je da se Rožić naukovanju predaje u potpunosti, temeljito, studiozno, s raznih aspekata (sviračkog, muzikološ-kog, povijesnog, filozofskog...). Te spoznaje koristi u kreiranju glazbe ne odustajući od ranije zacrtanih kriterija — visoka estetska razina, izvedbena perfekcija, inovativnost, neusporedivost, provokativnost. Svi ti ele-menti mogu se pripisati i njegovom novom izdanju Black & White.

Glazbeni je materijal podijeljen u dvije cje-line: »crnu« i »bijelu«. Cjelina Black Mu-sic, Op. 30 sadrži skladbe Break Dance, Cool Bop, Gospel i Soul Me, koje se, kao što njiho-vi naslovi sugeriraju, referiraju na spome-nute stilove afroameričke glazbe. No, Ro-žić se nije prepustio pukom posuđivanju elemenata karakterističnih za pojedini stil; svaki od njih tumači na vlastiti način, spaja ih i taj amalgam garnira ritmovima i zvu-kovima suvremenih glazbenih trendova. U cilju postizanja što ekstravagantnijeg zvu-ka, uz uobičajena glazbala koristi i stratcha-nje na gramofonu. Rezultat je univerzalna i unikatna glazba koja može biti jedan od putokaza za nova glazbena istraživanja. Na isti način pristupa i skladbama u drugom dijelu, White Music, op. 31 s opusima A We — Var. 2, A We — Var. 1, Schweiget die Welt — Var. 1 i Schweiget die Welt — Var. 2. Njih temelji na postavkama ozbiljne glazbe, ali ponovno na svoj suvremen način, uz razli-čite ritmove, zvukove i pripajanje raznih stilova. Te su dvije glazbene cjeline odvo-jene posve drukčijom, nježnom izvedbom Rožićeve balade Interlude, op. 29 koju izvo-di s akustičnim sekstetom karakterističnim za jazz, ali stilski bliskom baroknoj glazbi. U tom crossoverskom idiomu izvodi i Bachov koralni preludij Oh, Welt ich muss dich lassen, svirajući akustičnu gitaru solo.

Iako kompleksne, njegove se skladbe u izvedbama na albumu doimaju jednostav-nima, poletnima, poticajnima, prijemčivi-ma. Upravo zbog različitog karaktera dje-la, za snimanje albuma angažirao je puno glazbenika (dvadesetak) koji se po potre-bi izvedbe izmjenjuju. Iako već godinama živi u Kölnu gdje je studirao jazz gitaru i kompoziciju, Rožić je uvijek održavao veze s našim glazbenicima, uključivao ih u svo-je projekte i pomagao im na razne načine. Tako su u međunarodnom društvu na sni-manju albuma mjesto našli i hrvatski glaz-benici: saksofonist Saša Nestorović, tru-bač Davor Križić, trombonist Luka Žu-žić, pijanist Matija Dedić, basisti Dubrav-ko Vorih i Goran Delač te bubnjar Janko Novoselić.

Davor Hrvoj

IGOR BREŠAN

SVIT SA SCALA SANTEScardona

Poput mnogih drugih izvođača koji svoje pjesme predstavljaju na raznim festivali-

ma, a onda ih objedinjuju na svojevrsnim Best of izdanjima, i Igor je Brešan svoje šansone skupio na albumu Svit sa Scala Sante. Posrijedi su uglavnom pjesme izvedene na Splitskom festivalu, zagrebačkom Chansonfestu i nekim drugim festivalima. Upravo taj dalmatin-sko–zagrebački spoj singer–songwriter definira Brešana kao upornog promicatelja šansone, bez obzira na provenijenciju. Njegove skladbe mogle bi zauzeti mjesto, a uvjeren sam i na-gradu na bivšim Večerima šansone Zagrebfesta ili negdašnjim Večerima dalmatinskih šanso-na na Splitskom festivalu. Vjerojatno Brešan najdosljednije nastavlja šansonijersku tradiciju na Splitskom festivalu, dok se na Chansonfe-stu nalazi sasvim »na svom terenu«. Pritom, Brešanova uglazbljena lirika, barem na ovom albumu, nema oscilacija te ostavlja dojam kao da su skladbe nastajale upravo za ovo disko-grafsko izdanje, a ne u okviru praizvedbi na pojedinim festivalima. Uvjerljiv glas, diskret-na glazbena pratnja, snažan autorski iskaz i vrlo dobra produkcija Remija Kazinotija i Tomislava Mrduljaša, izdanju osiguravaju tra-janje bez vremenskih ograničenja.

GORAN KARAN

ČOVIK TVOJScardona

Uvjeren sam da bi se svaka klapa hladno odrekla barem tri svoja člana u zamjenu

za bariton Gorana Karana. Ipak, klapski izraz kao neodvojivi dio suvremenoga dalmatinskog lakoglazbenog korpusa, Goran Karan ostavio je po strani i zaorao brazde međunarodne kari-jere ostvarivši respektabilan uspjeh u Poljskoj. Na domicilnom tržištu novi album je objavio nakon pet godina, a na njemu nastavlja u dobro poznatome stilu: dominantan glas, autorski ru-kopis na osnovama Zdenka Runjića, raskošna precizna produkcija i odmjeren izbor gostiju. Ana Rucner je iznenađenje (nije sudjelovala glasom, nego instrumentom), Tomislav Bralić je gost koji jamči visok udio slušanosti u prio-balju, a najzanimljiviji je doprinos Helene Bastić iz negdašnjih Bastardza. Ona je napisala stihove za pjesmu Zaboravi, najupečatljiviju skladbu s albuma u laganom latino tempu, uz instrumen-talnu nadgradnju Nikše Bratoša. Album za-ključuje skladba Nevera s jednog od posljednjih splitskih festivala, a njezin hitoidni potencijal efektno zaokružuje dobro balansiranu cjelinu. Karanov sedmi solistički album tako još jedan-put potvrđuje kako izvrstan i prepoznatljiv glas uvijek ostaje kvalitativna konstanta, bez obzira na glazbeni kontekst. Primjeri Olivera i Ma-ssima već su dobro poznati, a sigurno je kako je i Goran Karan dovoljno ilustrativan primjer, ovoga puta, s vrlo dobrim ostvarenjem.

KEOPS

KEOPSCroatia Records

R iječka pop metal skupina Keops jedna je od onih formacija koja je stasala mimo

glavnog tijeka scene i na taj način stigla i do prvog albuma (takvi izvođači s tog područja bili su primjerice Arkana, Dr. Doktor i Jolly Jocker/Jol). Keops izvodi AOR, odnosno, kako je to Dražen Vrdoljak običavao istaknu-ti, rock za ugodno starenje. Posrijedi je ma-instream kakvoga su pune američke radijske postaje, ali kod nas baš i nije po volji radijskih urednika, osim ako tu i tamo ne puste Opću opasnost ili pročeprkaju po arhivi i sjete se Osmog putnika, Divljih jagoda, Big Bluea ili sličnih izvođača. Upravo oni predstavljaju smjer stila kojim se Keops kreće s jedne stra-ne, dok s druge možemo osluhnuti odjeke američkih bonjovijevskih bandova. Keops ima otežicu što nema izrazitog hita koji bi skrenuo pozornost na ono što radi, iako podlogu za to ima, unatoč ne baš atraktivnim aranžmanima i produkciji. Također, kad pjevač Toni Šupe-rina vokalno ne bi slijedio obrazac koji je Zele Lipovača dao svojoj reprezentativnoj pjevač-koj eskadrili (Toni Janković, Alen Islamović, Mladen Vojičić, Zlatan Stipišić, Žanil Tataj, Pero Galić...), sigurno bi band dobio na au-tentičnosti. No, komercijalni pristup ne može se osporiti i Keops možda već na sljedećem albumu zauzme dio prostora koji uspješno širi reformirana Opća opasnost.

mIćO & mAčKE

IZ DRUGE PERSPEKTIVEChansonfest

Treći album Mačaka objavljen je i na trećem formatu: prva dva realizirana su početkom

devedesetih na vinilu i na kazeti, a recentno ostvarenje zabilježeno je na CD–u. U me-đuvremenu je objavljena kompilacija starijih i novijih radova, ovaj put pod imenom Mićo & Mačke, jer je lider banda Mićo Vujaklija odlu-čio pokloniti drugi život Mačkama i krenuti nanovo. Najveći hit banda Crvena Kristina u rockabilly ritmu dao bi naslutiti da je posrijedi band usmjeren na takav tip glazbe, no riječ je tek o sekundarnom izvoru inspiracije. Mićo Vujaklija oslonio se na blues, koji rauba sve u šesnaest. No, pritom se baš i ne osjeća kako je riječ o iskusnom autoru i posadi (u bandu je i Jurica Leikauff iz Prljavog kazališta): pristup i produkcija kao da su se zaustavili 1991. kad je objavljen prvi album Mačaka, a sve zajedno zvuči kao demo–snimka banda koji redovito nastupa na kakvoj blues večeri u lokalnom klu-bu. Iako na albumu sviraju renomirani gosti (Eduard Jimmy Matešić, Neven Mijač i dru-gi), očito je kako album treba treću producent-sku perspektivu. Jer, materijal na njemu zasad zvuči kao korektna stilska vježba koja mnogo stamenije zvuči u koncertnim uvjetima.

SARA RENAR

DJECAAquarius

Periodično se na hrvatskoj pop–sceni po-javljuju kantautorice koje samostalno ili

kao vokalistice pojedinog banda zabljesnu s pjesmom ili dvije, ushite kritiku i uži krug poklonika, a onda se njihova zvijezda (neza-služeno) ugasi. Iako nije kantautorica, nešto snažniji utisak ostavila je Anđa Marić kao pjevačica skupine Flare, no tu su se sretno ujedinili njezina manekenska karijera i vrsne pop–pjesme njezina brata Jerka. Sara Renar možda bi mogla dobaciti i dalje, iako se njezin privatni život ne nalazi na naslovnicama in-ternetskih portala u rubrikama tipa Pogledajte kako... Upečatljiv glas, autorske zamisli koje šire tipično ženski glazbeni rakurs, angažman banda koji uspješno vrluda raznim stilovima, od pop punka do elektronike (band uključuje Antu Prgina Surku koji je radio s raznim glaz-benicima te Vanju Marina, negdašnjeg basista Kojota) i lirski izričaj bez dlake na jeziku, u dobroj produkciji ukazuju na dobitnu kombi-naciju. Sve to zvuči prilično melodiozno, tako da bi Sara Renar vrlo lako mogla nadići klup-ske okvire i na top–ljestvicama prestizati kro-jače festivalske konfekcije. Pjesme koje izvodi izvrsno bi zvučale i u unplugged verziji, no sa čvrstim bandom iza sebe, Sara Renar već na prvijencu iskazuje odlike autorice i glazbenice koja ima preciznu viziju vlastitog izričaja.

ATLANTIDA

Premalo za sanCroatia Records

Dubrovačka Atlantida već dva desetljeća nastoji izgraditi vlastiti hard rock stil,

plutajući između pokušaja da na engleskom jeziku krenu u proboj na neka inozemna tr-žišta (nastupni album Eyes of Reality objavili su 1994.) te da na aktualni izraz i klasične rock strukture nakaleme ponešto etna (poput Thompsona na trećem albumu Geni kameni). Da misle ozbiljno, dokazuju time što su mi-krofon dali u ruke Davoru Ercegu, pjevaču nikad prežaljene dubrovačke HM skupine Crna udovica, koji je prije desetak godina u croonerskom stilu objavio dopadljiv solistički album Rovinan. Erceg grmi iz petnih žila, što je i najveća kvaliteta ovog albuma, uz vrlo dobru produkciju Miroslava Lesića. Premda su aranžmani naglašeno barokni, što utječe na anakronost zvuka, svih je deset pjesama stilski prilično zaokruženo, uz tekstove koji nisu tek radni materijal za pjevača, nego imaju intenci-ju kretanja u suprotnom smjeru od zaborava. Da bi sve djelovalo još ozbiljnije, tu je i Ibrica Jusić kao gost na skladbi Lutam pod oblacima. I Atlantida luta u potrazi za pjesmom koje će ih dobaciti do širega kruga poklonika jer unatoč dojmu zaokruženog djela, ovom bandu nedo-staje ključna skladba.

LET 3

KURCEM DO VJERE / THANK YOU LORDDallas

P remda se može reći da Let 3 u svakoj fazi mijenja glazbeni stil, formate izdanja i

nastupa, ipak od inicijalne faze postoji jedna pravolinijska smjernica benda. Teatralnost je definitivno ključni element stvaralaštva Da-mira Martinovića Mrleta, kako na kazališnim daskama, tako i u većini bendova u kojima je prašio svoj bas: Termiti, Strukturne ptice, Let 2... Drugi elementi su provokacije koje idu od jeftine banalnosti do vrhunskoga camp pristu-pa tradicijama i zadanim svetostima. Treći dio začudna je konstrukcija pjesama koje vrludaju od neslušljivosti do himničnosti. Iako se sve to čini nespojivim, zahvaljujući snažnom au-torskom partnerstvu sjajnog pjevača Zorana Prodanovića Prlje i definitivno vrhunskom sviračkom umijeću svih postava banda, ti nes-pojivi dijelovi daju novu vrijednost. Slično je i s novim albumom nedostupnim na standardnom CD formatu. No, prvi bi se put reklo da je riječ o off–projektu: tek četiri nove pjesme, uglavnom iskorištene za kazališne predstave (na A strani vinila), live zapisi pje-sama s prva dva albuma (na B strani), DVD s videozapisima nekih od tih pjesama i »vau-čer« za download albuma u MP3 formatu, plus Mrletova interpretacija riječi Antonina Arta-uda u čakavskom prijevodu, što je iskoristila i Senka Bulić u svome djelu Svršimo s Božjim sudom, Part One. Sve zajedno djeluje kao još apsurdniji i provokativniji nasljednik posljed-njeg studijskog albuma Bombardiranje Srbije i Čačka, istodobno i follow up reizdanja njihova prva dva albuma.Znači li to da Let 3 nema svježih ideja, nego vješto kamuflira ranije zamisli koje nisu sti-gle biti ostvarene? Je li ovaj album, u odnosu na prethodne, ono što su napravili New Order s albumom Lost Sirens, s izbačenim skladba-ma starijega ostvarenja Waiting For The Sirens Call? Moglo bi se reći ne, ali nije ni bitno. Jer Let 3 i ovim ostvarenjem pokazuje da jedno-stavno funkcionira po pravilima koja sam kre-ira i pritom je i dalje nedostižan.

Bojan Mušćet

20 BROJ 180, SVIBANJ 2013.

SONAR, PROJEKT HDS–A I WEB PORTALA NET.HR

Borba za izlazak iz sjeneBriga oko mladih autora i izvođača posebno je važna u vrijeme šume informacija i medijske buke oko nas

Piše: Ante Perković

U vremenima kada se čini da je, kako je to jednom zgodno sažeo

Mišo Kovač, lakše snimiti CD, nego CT mozga, hrvatskoj glazbenoj sceni nikako ne bi smjelo nedostajati novih imena. No, jedno je pojaviti se, a nešto sasvim drugo ostaviti iza sebe smi-sleni trag. Tehnologija je maksimal-no olakšala i demokratizirala proces snimanja, za kvalitetnu snimku više nisu neophodni ni mjeseci uvježba-vanja niti skupa studijska tehnologija, način distribucije glazbe također se

radikalno mijenja, Internet preuzima primat i u prodaji i u promociji, pa sta-ra punkerska maksima svatko to može dobiva sve realniji prizvuk. Ipak, dok šuma informacija i medijske buke oko nas neumitno postaje gušća i nepro-hodnija, nerazmjer između količine glazbenog sadržaja i njegove stvarne kvalitete postaje sve izraženiji. Upravo je zbog te činjenice briga oko mladih autora i izvođača posebno važna, i zbog njih samih i zbog napretka i bu-dućnosti scene, koja bez stalne protoč-nosti svježih ideja i novih imena može samo umirati, ma kako dobra i kvali-tetna bila u sadašnjosti.

Status scenePosljednjih godina umnožili su se na-pori da se olakša komunikacija izme-đu glavne struje hrvatske pop glazbe i njezinih sve brojnijih, stilski razno-vrsnijih pritoka. Projekti poput Demo HR (uskoro započinje treća sezona) ili MIMO (Medijski inventar muzičkih originala — ove godine pokrenut ci-klus koncerata koji u dvorani Gorgo-na zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti predstavlja po jednog kan-

tautora i jedan bend s nezavisne sce-ne), primjeri su kvalitetne sinergije između promotora, glazbenika i me-dija (u konkretnim slučajevima Dru-gi program Hrvatskog radija i Radio Sljeme). I najdugovječniji festival na-mijenjen afirmaciji mladih glazbeni-ka, zagorski HGF, u svojem ovogo-dišnjem 17. izdanju sretno se proširio na klubove od Splita do Županje, a kao posljedica svega toga i zainteresi-rana je javnost polako počela postajati svjesna raznovrsnosti i kvalitete hrvat-ske glazbe koja se nalazi onkraj uho-danih promocijskih kanala klasične diskografije.

Briga za natalitet strukeMeđu svim tim vrijednim inicijativa-ma Sonar, koji je Hrvatsko društvo skladatelja pokrenulo u suradnji s por-talom net.hr kao medijskim partne-rom, ipak zauzima posebno mjesto. Jer, tu je riječ o struci koja se brine za vlastiti prirodni prirast. HDS je, da-kako, i ranije podržavao takve akcije (kroz potpore iz fonda sredstava pri-kupljenih na ime prava na naknadu za prazne medije, a i na druge načine), ali ovo je prvi izravni ulazak u proces odabira i edukacije mladih autorskih nada. Sonar je ‘upaljen’ u jesen 2012., kao pozivni natječaj za mlade glazbe-nike (do 25 godina starosti) koji svi-raju autorsku glazbu. Pristigle prijave kroz četiri mjesečna ciklusa filtrirali su stručni žiriji sastavljeni od provje-renih imena hrvatske glazbene scene, u čitavom njezinom stilskom raspo-nu: od estradnih hitmejkera Mire Bu-ljana, Ante Pecotića i Nikše Brato-ša preko alternativnog gurua Dami-ra Martinovića Mrleta, sve do novih aduta srednje pop i rock struje, Mirele

Priselac–Remi, Ivana Dečaka i Aljoše Šerića. Konačnu riječ u izboru imala je publika, glasovi čitatelja portala net.hr između pet ponuđenih izvođača od-lučivali su pobjednika. Naposljetku, Nosači zvuka, Genova, Baby Blue i Sonja Agata Bišćan dobili su HDS–ovu preporuku prema diskografskim kućama, potpisali svoje prve disko-grafske ugovore, a svaki od njih dobit

će i po 5000 kuna potpore za snimanje prvog video spota. Akcija je okrunjena zajedničkim koncertom svih pobjed-nika simbolično smještenim na prvi dan proljeća, 21. ožujka ove godine u zagrebačkom Sax!–u.

Sonar ide daljeSonar, dakako, ide dalje u godišnjim ciklusima, kao trajni projekt osvježa-vanja i osnaživanja scene. Valja imati na umu da je to filigranski, dugotra-jan posao i da nam iz svakog ciklusa neće i ne mogu izranjati novi Arseni, Mlinarci, Josipe... Kvaliteta odabra-nih izvođača varirat će, ponekad će se pred publikom pojaviti već formira-

ni glazbenici s jasnim izrazom, puno češće će to biti mladi talenti u potrazi za svojim autentičnim glasom. Proces žiriranja i ocjenjivanja u ovakvim je prigodama iznimno osjetljiv. Naime, ne honorira se samo zatečeno stanje, nego i potencijal, ono trenutačno ne-čujno, što može zablistati sutra u ne-koj savršenoj pjesmi, ali i ostati zau-vijek neostvareno, izgubljeno u kora-ku između umjetnosti i života. Ni So-nar ni ostali slični projekti utemeljeni prvenstveno na kvaliteti glazbe nisu osmišljeni kako bi kreirali ‘zvijezde’ za brzu medijsku potrošnju i još brži za-borav, njihov je zadatak obogatiti sce-nu, samim time i kulturu, otvoriti vra-ta mladim ljudima, ponuditi im dio svojeg iskustva, znanja, organizacij-skih resursa... Ukratko, učiniti ih rav-nopravnim dijelom hrvatske glazbene obitelji. Konačno, i samo ime dovoljno govori — Sonar je tu da istražuje du-binu i na medijsku površinu šalje ono što mu zapne za uho. Neka nam je svi-ma dobar i obilan ulov.

HD

S

IHG Projekt Hrvatske televizije na inicijativu Instituta hrvatske glazbe

Što o noćnom glazbenom programu misli struka?Piše: Ivana Martinac

U siječnju 2011. započinje priča Noćnog glazbenog programa. Na

prijedlog Instituta hrvatske glazbe, Hrvatska je radio televizija pokrenula cijelonoćno emitiranje domaće glazbe svih žanrova. Tako se svake večeri u terminu iza ponoći, u trajanju od otprilike tri sata, na HTV2 emiti-raju glazbeni spotovi. Nakon toga se repriziraju razne glazbene emisije, koncerti i glazba iz arhive HTV–a. Koliko je projekt zanimljiv, govori i činjenica kako se njegovim pokreta-njem uvelike uvećao udio hrvatske glazbe na televiziji, što je zasigurno bilo prijeko potrebno domaćoj glaz-benoj produkciji. Uz predstavljanje novih izvođača, ovo je ujedno i mje-sto na kojemu manje ili više poznati redatelji mogu promovirati svoje naj-novije uratke.

Ivan Dečak, frontman grupe VatraZa mišljenje o konceptu NGP–a upitali smo Ivana Dečaka, autora i frontmena grupe Vatra: Kako sam upućen, Noćni glazbeni program nudi

široki spektar glazbenih žanrova hr-vatske glazbe, što će reći, za svakoga ponešto. Eventualno žalim što u sluča-ju glazbenog programa na državnoj te-leviziji općenito najčešće koristimo  pri-djev »noćni«. Postavlja se  pitanje koliko glazbu ponuđenu u tom terminu uistinu konzumiraju krajnji korisnici. Stoga kao autor, ali i kao konzument naše glaz-be, najiskrenije  navijam da uz noćni, u što skorije vrijeme na malim ekrani-ma dobijemo primjerice jutarnji, prije-podnevni ili poslijepodnevni glazbe-ni program.

Nikša Bratoš, producentVeća prisutnost glazbe zasigurno je dobar vjetar u leđa, ali i veliki korak za hrvatsku glazbenu industriju i to ne samo nekim novi izvođačima i no-vim spotovima već cijelom glazbenom produkcijskom lancu. Upravo zato nas je zanimalo što o Noćnom glazbenom programu misli Nikša Bratoš, naš po-znati producent i višestruki dobitnik Porina, koji svoje stajalište naslovljuje s 1000 razloga za NG: Noć je predodre-đena za emocije, umjetnost, a pogotovo

za glazbu. Bez obzira jeste li sami ili u društvu, noć i glazba idealni su suput-nici... Kad sam bio tinejdžer, čekali smo noćne sate da bismo na nekoj udaljenoj radio stanici uspjeli uhvatiti glazbu koju smo željeli čuti, noći uz tranzistor bile su moj prozor u svijet i zauvijek su odre-

dile moj život. NGP je prozor putem ko-jega hrvatska glazba može doprijeti do onih koji je vole u svom idealnom termi-nu — noću. Nadam se da će NGP ne-kim novim klincima odrediti život u smjeru glazbe, to je sigurno put koji ljude čini boljima... 

Sudeći po komentarima dvojice glaz-benika različitih generacija, ali i po tome što su ovaj projekt prepoznali i neki mediji, sigurni smo kako je nje-gov koncept zasigurno potreban hr-vatskoj glazbenoj sceni.

Oliver snima, pazi se! Prizor sa snimanja spota za pjesmu Moje lipo.

Genova

Baby Blue

Sonja Agata Bišćan

Nosači zvuka

MAR

TIN

A M

ARAČ

IĆ/N

ET.H

R