1MARIJIN TRSAT br. 1/2013

MARIJIN TRSATVJESNIK SVETIŠTA MAJKE BOŽJE TRSATSKE Broj 1/2013

ISSN 1331-703

MARIJIN TRSAT br. 1/20132

ČUVAJMO S LJUBAVLJU SVE ŠTO NAM JE BOG DAROVAOIz homilije pape Franje na misi povodom početka papinske službe, 19. ožujka 2013.

U Evanđelju smo čuli da “Josip… učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu” (Mt 1, 24). U tim je riječima već sadržano poslanje koje Bog povjerava Josipu: on je kustos, čuvar. Čiji čuvar? Marije i Isusa. No to se čuvanje proteže zatim na Crkvu, kao što je istaknuo blaženi Ivan Pavao II.: “Kao što je brižno i s ljubavlju skrbio za Mariju i posvećivao se s radosnom zauzetošću odgajanju Isusa Krista, tako sveti Josip čuva i štiti svoje mistično tijelo – Crkvu, čija je Presveta Djevica slika i uzor” (Apost. pobud. Redemptoris Custos, 1).Kako Josip vrši to čuvanje? Diskretno, ponizno, u tišini, ali s jednom stalnom prisutnošću i punom vjernošću, i onda kada ne razumije. Od trenutka kada je Mariju uzeo sebi za ženu pa do događaja s dvanaestogodišnjim Isusom u jeruzalemskom hramu, prati brižno i silnom ljubavlju svaki događaj. On je uz Mariju svoju zaručnicu i u radosnim i u teškim životnim trenucima, na putovanju u Betlehem radi popisa stanovništva i u tjeskobnim i u isti mah radosnim trenucima poroda; u dramatičnom događaju bijega u Egipat i u tjeskobnom traženju sina u hramu; a zatim u svakodnevici nazaretskog doma, u zanatskoj radionici gdje je Isusa učio zanatu.Kako Josip živi svoj poziv čuvara Marije, Isusa, Crkve? U stalnoj pozornosti prema Bogu, otvoren njegovim znakovima, raspoloživ ne toliko za vlastite planove koliko za njegov naum – a to je ono što Bog traži od Davida kao što smo čuli u prvom čitanju; Bog ne želi neku kuću koju je sagradio čovjek, već želi vjernost svojoj riječi, svome naumu; sam Bog je taj koji gradi kuću, od živog kamenja označenog njegovim Duhom. A Josip je “čuvar”, jer zna slušati Boga, pušta da ga on vodi po svojoj volji i upravo je zato osjetljiviji za osobe koje su mu povjerene, zna tumačiti s realizmom događaje, pažljiv je prema bližnjima i zna donositi najmudrije odluke. U njemu, dragi prijatelji, vidimo kako se odgovara na Božji poziv, s raspoloživošću, spremnošću, ali vidimo također što je središte kršćanskog poziva: Krist! Čuvajmo Krista u svome životu, da bismo čuvali druge, da bismo čuvali stvoreni svijet!Poziv na čuvanje, međutim, ne tiče se samo nas kršćana, već ima jednu prioritetnu

dimenziju koja je jednostavno općeljudska, tiče se sviju. To je čuvanje čitavoga stvorenog svijeta, ljepote stvorenja, kao što nam se poručuje u Knjizi Postanka i kao što nam je pokazao sveti Franjo Asiški: čuvati znači gajiti poštovanje prema svakom Božjem stvorenju i svijetu u kojem živimo. To znači čuvati ljude, brinuti se za sve, za svaku osobu, s ljubavlju, osobito za djecu, starije, one koji su najslabiji, koji su često posljednji na koje mislimo. To znači brinuti jedni za druge u obitelji; bračni drugovi čuvaju jedan drugoga, zatim kao roditelji brinu za djecu, a s vremenom i djeca postaju čuvari roditelja. To znači gajiti iskrena prijateljstva koja su uzajamno čuvanje u povjerenju, poštovanju i dobru. U konačnici, sve je povjereno čovjeku na čuvanje i to je odgovornost koja se tiče sviju nas. Budite čuvari Božjih darova! A kada čovjek ne vrši tu zadaću, kada se ne brinemo za stvoreni svijet i braću, tada se stvara prostor za uništenje i ljudsko srce otvrdne. U svakom povijesnom razdoblju, nažalost, bilo je “Heroda” koji kuju smrtonosne planove, uništavaju i nagrđuju lice muškarca i žene. Želim ovdje još nešto nadodati: skrb, čuvanje traže dobrotu, zahtijevaju stanovitu nježnost. U Evanđeljima se sveti Josip pojavljuje kao snažan, hrabar čovjek, radnik, ali u njegovoj duši ima velike nježnosti, koja nije krepost slabih, naprotiv, ona je štoviše odlika snažnoga duha i pokazatelj čovjekove sposobnosti da bude pažljiv, suosjećajan, otvoren prema drugome, da ljubi. Ne smijemo se bojati dobrote i nježnosti.

PAPA NAM GOVORI

IzdajeUprava Svetišta Majke BožjeTrsatske; izlazi tri puta godišnje

Glavni i odgovorni urednikfra Antun JesenovićGrafički urednikDražen AbramovićLektura i korekturaMartina Kekelj, OFSFotografijafra Ivan Vladić, Arhiv SvetištaList uredio:fra Zoran BibićAdresa uredništva:Frankopanski trg 12, 51 000 Rijeka;telefon 051 452-900web stranica Svetišta:www.trsat-svetiste.commail adresa: franjevacki.samostan.rijeka@ri-t.com.hrTisak: Tiskara Kron Čakovec

Gospa Trsatska, 2013., Rijeka

MARIJIN TRSAT

G O D I N A V J E R E

2 0 1 22 0 1 3

MARIJIN TRSAT br. 1/2013

Dragi štovatelji Majke Božje Trsatske, dragi hodočasnici, prijatelji i čitatelji Marijina Trsata!

Svibanj je Marijin mjesec obilježen posebnom pobožnošću “svibanjskim pobožnostima” Majci Božjoj i Majci našoj. U svibnju slavimo i prekrasan Marijin blagdan Majke Božje Trsatske što je ujedno službeni početak hodočasničke godine na Trsatu. Nalazimo se u Godini vjere u kojoj posebno promatramo Mariju, prvu i najveću Kristovu vjernicu. Nitko nije prije Nje ni nakon Nje tako čvrsto i odano vjerovao Kristu kao Ona, Majka njegova. Makar je i Ona imala bezbroj prepreka koje su joj mogle stvoriti sumnju u vjeri. Začela je i rodila Boga, a malo iza toga ga kralj Herod hoće ubiti. Za mnoge Isusova riječ je bila “riječ života vječnoga” a farizeji i pismoznanci su tražili u njegovim riječima da bi našli nešto da ga optuže. Pa i sama muka i smrt Isusova bila je teška kušnja Marijine vjere. On, Gospodar života i smrti bî mučen, raspet i umro je na križu. Kako naći opravdanje za sve te čudne događaje koji su napastovali i iskušavali Marijinu vjeru? Marijina vjera u

Boga nije bila kolebljiva, ni slaba ni sumnjičava, Ona je vjerovala Bogu svim srcem, svim bićem i svim svojim predanjem. Njezin odgovor anđelu Gabrijelu “Evo službenice Gospodnje neka mi bude po tvojoj riječi” bio je odgovor života koji je potvrdila svojim djelovanjem. Nije dozvolila sumnji da se nastani u njezinu srcu. Njezino čvrsto opredjeljenje za Boga nije mogao pokolebati ni Herod, ni farizeji, ni pismoznanci ni Veliko vijeće. Bila je uvijek na Božjoj strani uz Isusa u naučavanju, u muci i samrti i u uskrsnuću s apostolima i prvom Crkvom. Zato nam Marija i danas u Godini vjere može posvjedočiti pravu vjeru koja označava našu povezanost s Bogom, našu pripadnost Bogu i naš život s Bogom iz dana u dan, iz nedjelje u nedjelju. Blagdani u liturgijskoj godini su posebni dani naše vjere koji zrače vjerom Isusa Krista, Marije i svetaca. “Budi vjeran u malome” kaže Isus i misli na nas u našim svagdanjim brigama i obavezama, jer “Velika djela čini Gospodin” za nas i za cijeli svijet. Svetkovina Majke Božje Trsatske slavi se 10. svibnja. Za nas je to poseban dan. Toga dana, davne 1291. godine, sve je počelo na Trsatu, u nazaretskoj kućici, u domu Marije, Isusa i Josipa. Do dana današnjega u Hrvatskom Nazaretu slavi se Isus po Mariji i s Marijom. U Svetištu se posebno pripremamo za svetkovinu Majke Božje Trsatske i to petodnevnim slavljima:

5.5. nedjelja – u 18,30 svečano otvorenje Trsatskih Marijinih dana6.5. ponedjeljak – 18,30 hodočašće redovnica Riječke nadbiskupije 7.5. utorak – 18,30 hodočašće OFS-a i FRAME8.5. srijeda – 18,30 hodočašće udruge “Vojska Bezgrešne”9.5. četvrtak – 18,30 Spasovo - Uzašašće Gospodinovo10.5. petak – 11,00 zavjetnu misu franjevaca Hrvatske franjevačke provincije sv.Ćirila i Metoda predvodi provincijal fra Željko Železnjak – 18,30 zavjetnu misu vjernika grada Rijeke i Riječke nadbiskupije predvodi mons. dr. Ivan Devčić, nadbiskup i metropolit riječki

Nakon tih slavlja čekamo Vas, naše drage hodočasnike. Pripremamo Svetište da Vas dočekamo spremni. Iznenadit ćemo Vas novim Križnim putom na brdu Fortici. Vjerujem da će Vas oduševiti nove staze Križnog puta s brončanim figurama postaja. Pokušavamo i ispovjedaonice u perivoju prilagoditi svrsi. Dođite da molimo jedni za druge i jedni s drugima; da se preporučimo Onoj koja nas majčinski ljubi i zagovara kod Sina svoga.

fra Antun Jesenović, gvardijan i čuvar Svetišta

3

UVODNIK

MARIJA NAM MOŽE POSVJEDOČITI PRAVU VJERU

fra Antun Jesenović, čuvar Svetišta

Predvoditelj:mons. dr. IVAN DEVČIĆ, nadbiskup i metropolit riječki,

u zajedništvu sa svećenicima Riječke nadbiskupije

Liturgijsko pjevanje predvode crkveni zborovi:Svetišta Majke Božje Trsatske

Svetišta Sveta Mati Slobode - ZagrebSudjeluju:

Poglavarstvo Grada RijekeGradska glazba TRSAT

SvetkovinaMajke Božje TrsatskeČuvarice grada Rijeke

11.00 sati: Zavjetna misa franjevaca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda

18.30 sati:

HODOČASNIČKA PROCESIJAI ZAVJETNA MISA VJERNIKA

GRADA RIJEKE I RIJEČKE NADBISKUPIJE

Raspored misa: 7, 8, 9, 10, 11, i 18.30 sati

Petak, 10. svibnja 2013.

MARIJIN TRSAT br. 1/20134

Povjeravanje Mariji budućnosti Crkve

Crkvu u Europi, “često izloženu napasti pomračenja nade”, pozvanu na trajno podlaganje “sudu Kristove rije-či... i na obraćenje”, papa Ivan Pavao II. (Crkva u Europi - 2003.), inače i najemi-nentniji ‘trsatski hodočasnik’, upozorio je da treba imati pred očima Mariju kao “lik Crkve” kako bi, okrijepljena nadom, ispovijedala Božje spasonosno i milo-srdno djelo i u tom svjetlu promatrala vlastiti put i svu povijest. Marija nam pomaže gledati i današnja zbivanja u od-nosu prema njezinu Sinu Isusu.” U tom je smislu ostavio i prekrasnu molitvu “Majci nade” iz koje donosim jedan dio: “Zoro novog svijeta, pokaži se Majkom nade i bdij nad nama. Bdij nad Crkvom u Europi: daj da ona bude odraz evanđe-lja; da bude istinsko mjesto zajedništva: da živi svoje poslanje naviještanja, slav-ljenja i služenja evanđelja nade za mir i radost sviju”. U ovoj je molitvi praktički na-javljeno ono što je htio papa Benedikt XVI. s “Godinom vjere”, a što nastavlja novi papa Franjo koji je u svom prvom nagovoru kardinalima rekao, a to se odnosi i na sve kršćane, da ne smijemo podlegnuti “nikada pesimizmu i obe-shrabrenosti, čvrsto uvjereni da Duh Sveti daje Crkvi hrabrosti da ustraje i traži nove načine evangelizacije…, po-vjeravajući sva očekivanja i nade čitavo-ga Božjega naroda moćnom zagovoru Majke Crkve.”

Marija - primjer vjere u Uskrsloga Već smo duboko u “Godini vje-re”. Postavlja se pitanje koliko smo odgo-vorno uzeli u obzir ono što se od Crkve očekuje, a što je naznačeno u apostol-skom pismu pape Benedikta XVI. “Vra-ta vjere”? Upućujući na Krista, na njego-vo dijeljenje naše ljudske slabosti “da je preobrazi snagom svoga uskrsnuća”, on upozorava na primjere vjere koji su obi-lježili dvije tisuće godina naše povijesti. Dakako, Blaženoj Djevici Mariji pripada prvo mjesto, počevši od njezina načina prihvaćanja anđelove poruke, odnosno spremnosti da postane Majkom Božjom kada je započela velebna kršćanska no-vost, sve do iskustva Golgote i uskrsnu-ća, prenoseći dvanaestorici apostola sve

ono što je pohranjivala u svo-me srcu. Pritom ona nije bila, kako kaže Drugi vatikanski sabor (Lumen gentium, 56), “pasivan instrument u Božjim rukama, nego je sudjelovala u spasenju čovjekovu slobod-nom i poslušnom vjerom”. Držim da će naš go-vor o vjeri, od propovijeda-nja do kateheze i osobnog svjedočenja, morati u prvi plan stavljati upravo Mari-jinu spremnost prepuštanja zadnje riječi Bogu. Naime, u vremenu kada je vjera kod mnogih na kušnji ili su je već napustili, od presudne je važ-nosti naglašavati da ne može izdržati onaj vjernik koji nije otvoren Duhu Svetomu, a to znači Božjim planovima i htijenjima. Očito je da će se vjera u Boga i Bogu koja tra-ži nadilaženje naših planova i kombinacija sve teže ostva-rivati u situaciji kada je na djelu čovjekova jaka težnja za neovisnošću, ne isključujući pritom religioznost, ali sa što manje obveza, odnosno kada se gubi temeljna poniznost i želja za spoznajom dublje istine o njegovoj istinskoj bu-dućnosti, odnosno za spase-njem. Stoga valja naglašavati da vjera u objavljenoga Boga vodi računa o čovjekovim di-lemama i pitanjima. Pa i na-zaretska djevojka Marija pita anđela kako je moguće ostvariti Božju ponudu. Ali osnovna poniznost i otvo-renost Božjemu Duhu pomogla joj je da uvidi radikalnu i obogaćujuću novost Božjih planova. U njezinu pristanku, kada je po Duhu Svetomu “Riječ tijelom postala i nastanila se među nama” (Iv 1, 14.), izvrsni bibličar fra Bonaventura Duda vidi “temeljni zakon evangeliza-cije i ostvarivanja Božjega nauma spa-senja: po ljudima i za ljude. Stoga smo i mi pozvani pronicati i Božje planove i izvršavati ih onom nepridržanom ve-likodušnošću koja zrači iz temeljnoga Marijinog stava.”

Prema zrelijoj i zajedničarskoj vjeri Od presudne je važnosti prvo i temeljno povjerenje i izražavanje odazi-va Božjemu pozivu. To ne znači da sve razumijemo, štoviše to početno opre-djeljenje pretpostavlja rast, uključujući i mač boli kao što je Marija doživjela sva iskustva muke i smrti njena Sina. Upra-vo se danas radi o nužnosti toga napre-dovanja, makar i bolnoga. U tom smislu držim da se u novoj evangelizaciji mora otvorenije postaviti pitanje vjerskoga infantilizma nemaloga broja kršćana. Ne može na dužu stazu opstati vjera koja se oslanja uglavnom na neke vjerske, čak i druš-tveno poštivane, običaje, makar i vri-

PROLJEĆE CRKVE - U ZNAKU MARIJINE VJERE

UZ GODINU VJERE

MARIJIN TRSAT br. 1/2013

jedne. Premda nekima to i odgovara, jer ne traži neko posebno zalaganje, prije ili kasnije takva vjera postaje problem i te-ret jer ne može biti oslonac, posebice u suočenju s velikim promjenama kao što su ove kroz koje prolazimo, u susretu s teškim životnim pitanjima i patnjom pa i smislom samoga života. Stoga je prijeko potreban prijelaz od vjere obi-čaja k osobnoj i zrelijoj vjeri koju, kako kaže Ivan Pavao II., “resi razumijevanje i uvjerenost”. Zato ćemo, ako se želimo ugledati u Mariju i zvati se njezinim što-vateljima, morati od nje više učiti to po-hranjivanje Božje riječi, odnosno pro-dubljivanje, bez čega nema otkrivanja ljepote i radosti vjere. To je tim potreb-nije što nas nitko bolje ne može uvesti

u božanske i ljudske dubine otajstva spasenja kao što to zna Marija (usp. Ivan Pavao II., Otkupitelj čovjeka). Nema sumnje da je nužno pitati se kako po-moći današnjemu čovjeku da, (usp. Vrata vjere), po-put one žene Samarijanke iz evanđelja, pođe na ‘zdenac’ poslušati Isusa “koji poziva vjerovati u Nj i crpiti s nje-gova izvora, iz kojega teče voda živa” (usp. Iv, 4, 14). A to je njegovo evanđelje, to su sakramenti Crkve, posebi-ce euharistija. Na taj način vjernik iz pasivnoga pro-matrača, potrošača vjerskih usluga, doživljava radost vjere i prelazi u aktivnog su-dionika u izgradnji Božjega kraljevstva.

Trsatsko svetište u službi nove evangelizacije Događaj u Nazaretu, to jest Marijino pristajanje uz Božji plan spasenja, odno-sno Blagovijest, na poseban se način može i treba doži-vjeti u “Hrvatskom Nazare-tu”, kako se uz ostalo naziva svetište Majke Božje Trsat-ske, s obzirom na tradiciju njegova nastajanja pred više stoljeća. Ovdje se na pose-ban način može naučiti kako se pristaje na Božji plan te daje povjerenje Isusu Kristu. Gledajući Mariju, uz njezin zagovor, vjernik ovdje može dublje shvatiti kako nam Bog i danas govori i jača naš život. Stoga uz dinamiziranje

i obogaćivanje pučke pobožnosti kako vjera ne bi ostala izvanjska i površna, u opasnosti da ne vodi računa o evanđeo-skoj cjelini te da ne prožima i ne mijenja život, a što je bît odgovora na Božju ri-ječ, nužno je trajno isticati potrebu za-jedničkog promišljanja o Božjoj riječi, posebice kroz biblijske i druge katehet-ske susrete, za što se ovdje pruža prilika. U tim susretima dijeli se život i Biblija kako bi sudionici postajali jedno srce i jedna duša i jačali se da budu misionari evanđelja Božje milosti. To je od poseb-ne važnosti za obitelji koje ovdje, kroz posebne duhovno-molitvene programe, rastu u kršćanskom viđenju i življenju obiteljskoga života, uz primjer i zagovor

nazaretske obitelji. Dakako, posebnost svetišta jest i veća mogućnost za novu evangelizaciju kroz hodočašća, posebice od blagdana Gospe Trsatske do Svih svetih. “Godina vjere” i ovom je Svetištu poseban izazov za nove programe, vodeći računa i o či-njenici da tu dolaze i brojni distancirani vjernici, odnosno indiferentni, kao i ne-mali broj bogotražitelja. Neki sociolozi religije naglašavaju da nove generacije imaju potrebu za stjecanjem kvalificira-nih iskustava vjere, te da bi i aktivnosti, kao što su hodočašća, trebalo adekvat-nije vrednovati. U tom smislu znakovito je i pismo trsatskog gvardijana, čuvara i promotora Svetišta, svim svećenicima i voditeljima hodočašća diljem Hrvatske koji ovdje dolaze da daju svoje prijed-loge za kvalitetne pomake u redovnim programima, kao i za neke izvanrednije pothvate. A sve na crti produbljenja vje-re kako bi hodočašća više koristila du-hovnom napretku pojedinaca i župnih zajednica, te nastajanju novog ‘proljeća Crkve’, u izvornom shvaćanju evanđelja poput sv. Franje Asiškoga, na što nas je pozvao novi papa Franjo. Milan Šimunović

5

G O D I N A V J E R E

2 0 1 22 0 1 3

MOLITVA BEZGREŠNOJ DJEVICI

Bezgrešna Djevice, primi moje DA, što ga Gospodinu izričem na poziv koji mi upućuje. Molim te da ga čuvaš u svojemu DAkoje je bilo tako čudesno dosljedno.Daruj mi onu radost i nadu koju si prenijela na Elizabetudok si stupala u njezinu siromašnu kuću.Daj da me ljubav prema spasenju duša učinineumornim misionaromsiromašnim u posjedovanju stvari, ali kristalno čistim u osjećajima i sasvim slobodnim, kako bih se doista darovao drugima.Učini me poniznim i poslušnim sve do smrti na križu,kako bih postao jedno s Isusom -Bogom koji je sišao s Neba zato da me spasi.O, Marijo, tebi povjeravam sve osobe koje sam ikadau životu susreo i koje ću još susresti na putu vjere!Rasvijetli nam put, ugrij nam srce, vodi nas k Očevoj kući i proslavi beskrajne Ljubavi!Amen!

Angelo Comastri

MARIJIN TRSAT br. 1/20136

Predaja o dolasku Nazaretske kućice na Trsat 1291. godine prožeta je mnogim prepoznatljivim povijesnim činjenicama. Tradicija govori da je Sveta kućica bila na mjestu gdje danas stoji bazilika Gospe Trsatske, a koji se tada zvao Ravnica. Bila je dugačka devet metara i 49 centimetara, široka četiri metra i 50 centimetara, a visoka tri metra i 24 centimetra. Sazdana je bila od crvenkasta kamena, položena bez temelja na samo tlo, krov joj je bio drven, oličen plavom bojom i oslikan zvijezdama. Gospodar trsatskog kaštela Nikola I. Frankopan odlučio je, kako bi razjasnio sâm događaj, poslati u Palestinu poslanstvo. Oni su ponijeli u Svetu Zemlju točnu mjeru Svete kućice kako bi utvrdili je li kućica što je stigla na Trsat 1291. godine ista ona u kojoj je arhanđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti po Duhu Svetomu. Zahvaljujući fra Franji Glaviniću doznajemo da su nakon četiri mjeseca putovanja i istraživanja poklisari podnijeli knezu Nikoli izvještaj. Ti su se zapisi čuvali u dokumentima Medvedgradskih uspomena, odnosno u spisima franjevačkog samostana koji su se od 1509. do 1512. čuvali u tvrđavi Medvedgrad. No manje je poznata povijest Nazaretske kućice prije njezina dolaska na Trsat.O najranijoj predaji o Svetoj kućici izvještaj nam donosi fra Franjo Glavinić u svojem poznatom dijelu Povijest Trsata gdje kaže: Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je Kuća Božja, ovo su vrata nebeska!” Apostoli posvetiše onu Svetu baštinjenu kuću u Nazaretu da im služi kao crkva i kako pišu povjesničari, posvetio ju je apostolski prvak Sv. Petar. U njoj postaviše oltar za obavljanje bogoslužja, staviše križ i sliku iste Blažene Djevice koju je naslikao Sv. Luka na spomen budućim pokoljenjima. Na drugom mjestu veli Sveto pismo: “Svetost je ures doma tvojega, Gospodine, u sve dane!” Zato je bilo umjesno da se ono djevičansko sklonište posveti i da bude svetište zbog uzvišenih i neizrecivih otajstava koja su se dogodila u toj Svetoj kući. Tu je započeto naše spasenje, kad se Bog zaručio s ljudskom naravi; tu je Presveta Djevica bila bez grijeha začeta, tu je rođena i tu su je njezini roditelji tri godine othranjivali i prema načinjenom zavjetu Bogu posvetili. U nju se vratila

nakon jedanaest godina, kad je otpustiše židovske djevice koje su tada boravile u jeruzalemskom Hramu. Vratila se u pratnji Sv. Josipa, svoga djevera i zaručnika iz istog plemena, a i on bijaše djevac, posvećen u majčinom krilu. Tu joj je anđeo Gabrijel priopćio radosnu vijest i tu je s četrnaest godina i četiri mjeseca po sudjelovanju Duha Svetoga začela Vječnu Riječ. Tu se Josipu ukazao anđeo i potaknuo ga da se skloni u Egipat; zatim se nakon odlaska, primivši uputu istog anđela, ponovno vratio u istu Kuću, a u njoj je umro uz utjehu Krista i Djevice i preselio se u bolji život. Ta Kuća postade metropolom sviju kršćana na istoku. U njoj su se svi skupljali i zbog čudesa koja su se neprekidno događala po nebeskoj milosti, a i zbog duhovnih darova koji su se tu dijelili. Zato je dobro napisao jedan pisac: „Evo ti Kuće u kojoj je moguće promatrati stare tragove što ih je načinio anđeo, objavljujući spasenje, gdje je othranjivana Majka Božja i odgajana, gdje je poučena začela Boga, othranila ga i odgojila; tu je taj veliki Bog svijeta bio nošen i majčinim mlijekom napajan; u njoj je radio, stajao, sjedio, jeo i spavao“. Poznati isusovački teolog Franjo Suarez poziva se na predaju prema kojoj su Apostoli i kršćani uvelike štovali onaj stan ili onu sobicu Blažene Djevice, iza uzašašća Kristova, i da su je posvetili u crkvu da bi tamo mise služili. Grčki rukopis o životu cara Konstantina iz 8. stoljeća govori kako je carica Jelena pronašla Kuću, u kojoj je mila Bogorodica primila od arhanđela Gabrijela vijest spasenja, dala je tamo presvetoj Bogorodici sagraditi vrlo lijep hram. Izvještaji grčkog monaha Ivana Fokasa i ruskog igumana Danijela s početka 12. stoljeća govore da je sveto mjesto nad kojim je bila bazilika imalo dva dijela: jedan dio je bio udubljen u pećinu, a drugi je dio bio zidan od kamena. O Svetoj kućici imamo podataka i u Žitju sv. Save, gdje

stoji da je Sava: u svetoj Naviještenja Bogorodičinoj i Božjoj crkvi obavio i božanstvenu službu. Godine 1263. egipatski sultan je porušio cijeli Nazaret i oštetio baziliku Navještenja, dok je Kuća Blažene Djevice ostala očuvana. Slijedi svjedočanstvo dominikanskog misionara Ricolda di Monte Croce iz Toskane, koji je u Nazaretu bio ili 1288. ili početkom 1289. godine, a koji kaže: Zatim dođosmo u Nazaret. I nađosmo veliku crkvu skoro posve razrušenu i ništa nije bilo tu od prvašnjih zgrada, ako ne samo sobica (cella), gdje je bilo navješteno Gospoji, tu je Gospodin uzdržao na uspomenu poniznosti i siromaštva. Nakon 1291. godine nijedan izvor više ne spominje Nazaretsku kućicu u Svetoj Zemlji. Svakako je zanimljivo spomenuti da je to i godina kada je u ruke muslimana palo posljednje kršćansko uporište u Svetoj Zemlji, grad Akkon.

fra Daniel Patafta

Dolazak sv. kuće iz Nazareta na Trsat, detalj vitraja u župnoj crkvi Sv. Jurja

POVIJEST NAZARETSKE KUĆICE DO DOLASKA NA TRSAT

MARIJIN TRSAT br. 1/2013 7

MARIJA JE PRVI SVJEDOK LJUBAVI

Slika Gospe Trsatske ima dugu povijest. Najzauzetiji istražitelj povijesti trsatskog svetišta je Franjo Glavinić (Kanfanar, 1585. - Trsat, 1652.), Istranin i franjevac, piše o porijeklu te slike i spominje da svoj zapis temelji na tzv. Medvedgradskim uspomenama, a to su povijesni dokumenti trsatskog franjevačkog samostana koji su jedno vrijeme bili u zagrebačkom Medvedgradu, ali su po povratku na Trsat 1629. izgorjeli. Tako Glavinić, inače slikar mnogih Bogorodičinih slika, pripisuje sliku Gospe Trsatske svetom Luki. Sliku je na Trsat poslao 1367. papa Urban V. po franjevcu Bonifaciju iz Napulja, i to nakon što je 1362. posjetio Loretsko svetište Majke Božje gdje je, vidjevši rasplakane hrvatske hodočasnike, “odlučio počastiti spomenuto mjesto na Trsatu i probuditi pobožnost ilirskog naroda te odanost prema Slavnoj Djevici”. Glavinić je opisao i samu Gospinu sliku: “Slika je izrađena na cedrovoj dasci; visoka je dvije stope i jedan palac, a široka tri stope i dva palca sa svojim dodacima”. Slika je poliptih. Podijeljena je, naime, u tri polja. Na središnjem je lik Bogorodice s djetetom Isusom na desnoj podlaktici. Dijete Isus je u polusjedećem stavu. Desnom ručicom blagoslivlja, a lijevom ručicom pridržava lijevi obraz. Majka ga doji i pridržava ga desnom rukom. Isus je na lijevu Marijinu ruku postavio svoje noge. Marija nosi crvenu bogato ukrašenu haljinu s plaštem i s prebačenim tamnoplavim velom koji ima zlatom izvezen rub; zlatom je izvezen i plašt. Sa strane je grčki natpis: Mather Theou Jesu Hristou - Majka Božja Isusa Krista. Na desnom polju triptiha je u gornjem dijelu prikazano navještenje Mariji po Gabrijelu, a u donjem je apostol sv. Bartol između dva đakona; svi stoje. Na lijevom polju je u gornjem dijelu prikazan Isus na križu; podno križa su Marija i Ivan apostol, a u donjem dijelu polja su tri svetačka lika; prepoznatljivi su apostoli sv. Petar i sv. Pavao. Ljubav ima otvorene oči Evanđelist Ivan je u svom evanđelju (Iv 19, 26-27) jasno zapisao da su on i majka Marija stajali podno križa kada je na njemu umirao Isus Krist. Prije nego što je noć Svetoga petka otela majci Mariji pogled na njezina Sina, on je svojoj majci upravio pogled na učenika Ivana riječima: “Ženo, evo ti sina!”, a zatim je učenik predao svoju majku: “Evo ti majke”! Prije nego što je u noć muke utonulo ljubavi vrijedno lice Gospodinovo, zasvijetlilo je njegovo časti dostojno lice u Marijinim očima, dok je gledala Ivana, i u Ivanovim očima, dok je gledao Mariju. Učenik je otkrio te štovanja vrijedne obrise Učiteljeva obraza u licu njegove majke, a majka je licu Isusova ljubljenog učenika prepoznala lice svojeg Sina. Ljubav, naime, ima otvorene oči. Kršćanski je poziv gledati Isusa. U tome se sastoji milost Crkve; da njezini članovi gledajući bližnjega ugledaju Kristovo lice u licu bližnjega. I u tome se sastoji naše poslanje u svijetu; očitovati, učiniti vidljivim samoga Isusa Krista. U toj nas zadaći ohrabruje Isusova i naša majka Marija. Upravo zato što je uz nas kad ostvarujemo tu zadaću, ona je i naša majka, ali i naša kraljica. Jednako joj pripadaju oba naslova! Ljubav je hitraKad je stigla do apostola vijest da je Isus uskrsnuo, odmah potrčaše Petar i Ivan do njegova groba. Ljubljeni učenik Ivan prvi je dotrčao do groba. Budući da je on, vidjevši prazan grob, prvi i povjerovao, mogao bi se izvještaj o Isusovu uskrsnuću

nazvati: “Izvještaj brzonoge ljubavi”. Isto je vidljivo i u Marijinu životu. Nakon što ju je ispunio Duh Sveti, požurila je u Gorje svojoj rođakinji Elizabeti da joj služi dok ne rodi sina. Ljubav je uvijek hitra. Tako se dogodilo i na svadbi u Kani Galilejskoj. Marija je ubrzala poslužiteljima korake, nakon što im je rekla: “Što vam rekne, to učinite” (Iv 2,5). Ljubav ne oklijeva, ona se žuri. Pa i onome koji hoda na štakama, ljubav daje da mu rastu krila. Crkva započinje svoju molitvu časova pozivom: “Gospodine, pohiti da mi pomogneš”! Jedna poslovica kaže: duga klupa je đavlov kućni predmet! Ljubav je, pak, spremna djelovati hitro. Zato ona ne promašuje pravi trenutak. Ljubav posreduje Marija je velika posrednica između Krista i kršćana. Božji narod je zbog toga osobito poštuje i štuje. Ivan apostol je bio posrednik između Krista i ostalih apostola. Na Posljednjoj večeri Petar ga je molio da pita Učitelja tko je taj koji će ga izdati. Ivan se naslonio Učitelju na prsa da sazna tko će to biti, a kad je saznao, nagnuo se Petru da mu to i kaže. Dakle i on je imao ulogu posrednika. Tako se dogodilo i kad su apostoli sjedili u čamcu poslije uskrsnuća i ugledali nepoznata čovjeka na obali jezera. I tada je Ivan, u kome se utjelovila ljubav, prepoznao Isusa i rekao Petru da je to uskrsli Krist. Ljubav je posredovala. Kao slika Gospe Trsatske tako je i druge starije Marijine slike prikazuju kako drži dijete Isusa i pokazuje ga kršćanima i zapravo ih poziva da mu se približe. Marija ostvaruje svoje težnje kada ljudi otkriju njezina sina, Krista Gospodina. Njezina je radost voditi ljude Kristu. Marija je kraljica Na Istoku se pripovijeda ova legenda: Neki je kralj imao dvojicu sinova. Jedan od njih je trebao biti njegovim nasljednikom. Želio je iskušati njihovu mudrost kako bi razboritijem predao kraljevstvo. Pozvao ih je k sebi i svakome dao manju svotu novaca rekavši: „Uzmite taj novac i pribavite nešto čime ćete moći ispuniti najveću dvoranu u kraljevskom dvorcu. Tko od vas dvojice bolje riješi taj zadatak, taj će biti moj nasljednik.“ Jedan od sinova je bio čuo da je slama vrlo jeftina pa je kupio onoliko slame koliko je imao novaca. No kad je slamu unio u dvoranu, ona je bila jedva dovoljna da ispuni pola dvorane. Drugi sin je kupio malu svijeću. Došavši u dvoranu, zapalio ju je i svjetlo je doprlo i do krajnjih kutova dvorane. Sveto pismo Novoga zavjeta redovito uspoređuje ljubav sa svjetlom. U Ivanovu evanđelju su riječi ljubav i svjetlo gotovo uvijek istoznačni. Kršćani su pozvani biti nositeljima ljubavi. U Novom zavjetu su trajni svjedoci ljubavi Gospodinova mati Marija i ljubljeni učenik Ivan. Oni su po svojem svjedočanstvu ljubavi istovremeno i svjetlo ostalim kršćanima. Marija je svojim majčinstvom i roditeljstvom prvi svjedok ljubavi i najveće svjetlo svim Isusovim učenicima. Upravo po tome je kraljica i opravdano je njezine likove okruniti krunom. To se prije 300 godina dogodilo i liku Gospe Trsatske. Petar Francetić, dugogodišnji upravitelj trsatskoga svetišta, pripravio je 1715. njezinu svečanu krunidbu. Prepoznao je da je Gospa Trsatska mnogima svjetlo upravo po tome što je posrednica ljubavi prema Bogu.

fra Emanuel Hoško

MARIJIN TRSAT br. 1/20138

NE BOJTE SE! OTVORITE ŠIROM VRATA KRISTU U lipnju ove godine navršava se deset godina otkako je po treći put u svom pastoralnom pohodu papa Ivan Pavao II. posjetio Hrvatsku. Blaženi Ivan Pavao II. bio je papa koji je Hrvatsku volio kao svoju domovinu. Zbog svega onoga što je učinio za Hrvatsku ne smijemo dopustiti da nestane zahvalnost i da padne u zaborav uspomena na njegov blaženi lik i djelo. U trećem pastoralnom pohodu Hrvatskoj, Rijeka je bila domaćin njegova pohoda, a iz nje je putovao do Dubrovnika, Osijeka i Zadra. Zato će se u Rijeci od 5. do 9. lipnja 2013. svečano obilježiti Dani pape Ivana Pavla II. prigodnim programom i euharistijskim slavljima koja će predvoditi naši biskupi. Posebno se radujemo euharistijskom slavlju na Trsatu, u subotu 8. lipnja kada se želimo prisjetiti kako je na Duhove prije deset godina Papa na riječkoj Delti slavio svetu misu s mnoštvom vjernika pod geslom: „Obitelj – budućnost Crkve i naroda“. Tom je prigodom svoju ljubav i brigu prema našem narodu pretočio u poziv: „Budite narod nade“. Toga duhovskog blagdanskog poslijepodneva Papa je posjetio i svetište Majke Božje Trsatske, pomolio se pred slikom Gospe Trsatske, predvodio molitvu okupljenih franjevaca i Svetištu poklonio krunicu kao uspomenu na svoje hodočašće. Papa je bio svjestan svoje bolesti i staračke iznemoglosti pa je uskliknuo na Trsatu: „Molite se za mene, dok sam živ i kad umrem!“. Franjevci na Trsatu nisu zaboravili taj njegov poklik i njegovo hodočašće Majci Božjoj Trsatskoj kao ni molitvu za njega. Nakon njegove smrti prvi su mu podigli spomenik i postavili ga pred trsatskim svetištem. Poslije beatifikacije Ivana Pavla II. taj spomenik nije više samo lijepa uspomena na Papu hodočasnika, nego i poziv na usrdnu molitvu novom Blaženiku čiji je zagovor, vjerujemo, moćan pred prijestoljem Božjim. Papa Ivan Pavao II. bio je papa koji je znao ljudska srca ispuniti radošću, mirom i nadom. Po tome nam je najviše ostao u sjećanju. Odmah nakon izbora za Papu, u svome nastupnom govoru

na trgu sv. Petra. 22. listopada 1978. doviknuo je Crkvi i svijetu ovaj proglas: „Ne bojte se! Štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku! Samo On to zna“. Ovaj proglas vjere i pouzdanja u Krista gotovo da je bio programom cijelog njegovog pontifikata. U 26 godina papinske službe posjetio je 130 država utvrđujući narode na stijeni apostolske vjere i zalažući se snažno za mir i dijalog u svijetu. Jedno od važnih i sasvim posebnih obilježja pape Ivana Pavla II. odnosi se na njegovo zagovaranje prava svakog naroda na samostalnost i suverenost. Mi smo mu osobito zahvalni što se aktivno zalagao za ostvarenje hrvatske težnje za samostalnom državom i što je Vatikan među prvima službeno priznao Hrvatsku, 13. siječnja 1992. Između tolikih posebnosti pon-tifikata i osobne karizme Ivana Pavla II. htio bih izdvojiti još samo neke karak-teristike. Ovaj Papa je proglasio preko 1300 blaženika i 482 novih svetaca. To je više od svih papa prije njega zajedno, koji su proglasili ukupno 302 sveca. Među proglašenim svetima su i Hrvati Leopold Mandić i Marko Križevčanin, a među blaženima Alojzije Stepinac, Ivan Merz i Marija Petković. S ovim tako bro-jnim beatifikacijama i kanonizacijama Ivan Pavao II. sigurno je želio ohrabriti i učvrstiti u vjeri i nadi narod Božji na putu prema nebeskoj domovini ali i podsjetiti na temeljni poziv svakog

kršćanina, a to je poziv na svetost, kako je to naglasio i Drugi vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji Lumen gen-tium. Papinsko geslo „Totus tuus“ bio je prepoznatljiv znak duboko marijanske dimenzije Ivana Pavla II. To je bio Papa ne samo pobožan, nego upravo posvećen i potpuno predan Mariji, na svojim apostolskim putovanjima nije se ustručavao svjedočiti svoju sinovsku ljubav prema Mariji povjeravajući joj uvijek iznova velike potrebe Crkve i cijeloga svijeta. Vjerujem da mu je upravo blizina Blažene Djevice Marije davala snage da nakon atentata 1981. godine i unatoč brojnim bolestima i poteškoćama uvijek ide dalje, donoseći Krista i njegovu Radosnu vijest svima koji ga još ne poznaju. Na Uskrs 2005. godine više nije mogao govoriti, ali je njegova zadnja gesta bila blagoslov koji je još mogao udijeliti svojom rukom, svjedočeći do zadnjega dana brigu za povjereni mu narod Božji. U osobi blaženoga pape Ivana Pavla II. imamo velikog prijatelja našeg hrvatskog naroda, moćnog zagovornika na nebu, svijetlog uzora na putu svetosti i junačkog svjedočenja vjere. Zato je uspomena na njegov treći pastoralni pohod Hrvatskoj, gradu Rijeci i svetištu Majke Božje Trsatske posebna prigoda da obnovimo svoje sjećanje, ljubav i zahvalnost prema Papi koji nas je ispunjao nadom, radošću i mirom i ‘širom otvarao vrata Isusu Kristu’.

fra Zoran Bibić

MARIJIN TRSAT br. 1/2013 9

Sveti Pavao nas u poslanici Rimljanima upozorava kako je Božja riječ blizu. Naš Bog nije neki daleki Bog. Da bismo čuli njegovu riječ, ne treba nam se penjati na nebo, ne tre-ba nam silaziti u dubine mora. Ne, nego: „Blizu ti je Riječ, u ustima tvo-jim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere“. Po vjeri ta nam je Ri-ječ u srcu, ali ona teži i da se izrazi. Stoga se vjera priznaje i ustima. Ona nas potiče, oso-bito u bogoslužju, da zajedno slavimo Boga. Nadalje, svoju vjeru trebamo posvjedočiti i drugima, prenositi je riječju i životom. Na to nisu pozvani samo svećenici i vjeroučitelji, nego i roditelji, a onda i svaki kršćanin. Svima s kojima do-lazimo u dodir trebamo naći načina da im životom i riječju posvjedočimo svoju vjeru. Draga braćo i sestre, nalazimo se u Godini vjere koju je 11. listopada prošle godine otvorio naš papa Be-nedikt XVI. U apostolskom pismu „Vrata vjere“ sveti Otac piše: „Vjera, naime, raste kada se živi kao iskustvo primlje-ne ljubavi i kada se prenosi kao iskustvo milosti i radosti. Ona daje da naš rad urodi plo-dom, jer širi naše srce u nadi i omogućuje nam pružati živo svjedočanstvo: otvara, naime, srce i um onih koji slušaju i prihva-ćaju Gospodinov poziv da prionu uz njegovu Riječ kako bi postali njegovi učenici. Vjernici se, kaže sveti Au-gustin, „vjerom jačaju“. Samo vjeru-jući, dakle, vjera raste i jača se. Ako želi posjedovati sigurnost što se tiče vlastitog života, čovjeku nema dru-ge već se prepuštati, svakog dana sve više, u ruke ljubavi koja se doima kao da sve više raste jer ima svoj izvor u Bogu.“ (PF, 7). To nam poručuje Benedikt XVI. koji želi da Godina vjere svim vjernicima bude nadahnuće da is-

povijedaju vjeru u punini i s obnov-ljenim uvjerenjem, s pouzdanjem i nadom, kako bi svjedočanstvom svoga vjerničkog života bili što vje-rodostojniji. Sveti Pavao nam danas govo-ri: „Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je

Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spa-šen. Doista, srcem vjerovati oprav-dava, a ustima ispovijedati spašava.“. Papa nam to ovako tumači: Postoji naime duboka povezanost između čina kojim se vjeruje i sadržaja uz koji dajemo svoj pristanak. Apostol Pavao, kaže papa, pomaže nam ući u tu stvarnost kada piše: srcem se vjeruje, a ustima ispovijeda vjera. To srcem vjerovati upućuje na to da je prvi čin kojim se prispijeva k vjeri dar Božji i djelovanje milosti koja djeluje i preobražava osobu do dubi-ne njezina bića.“ (PF, 10).

Naime, poznavanje sadržaja vjere u koje treba vjerovati nije do-voljno ako potom srce, to istinsko čovjekovo svetište, nije otvoreno mi-lošću koja omogućuje očima dublje vidjeti i shvatiti da je ono što je navi-ješteno Božja riječ.

Ispovijedati ustima, pak zna-či da vjera podrazumijeva javno svjedočenje i djelovanja. Vjera nikada nije samo privatni čin kršćanina. Vjera upravo zato što je slobodni čin zahtijeva i druš-tvenu odgovornost za ono što se vjeruje. Ispovijedanje vjere je osobni, ali istodobno i zajednič-ki čin vjernika. Naime, u kršćan-skoj smo zajednici primili kršte-nje te ušli u zajedništvo Crkve. Stoga na krštenju ispovijest vjere svećenik zaključuje poklikom: To je vjera naša. To je vjera Cr-kve. Njome se dičimo. Nju ispo-vijedamo. (…) Ovdje u svetištu Majke Bož-je Trsatske, koje se ove godine sa zahvalnošću spominje desete obljetnice hodočašća blaženo-ga pape Ivana Pavla II., molimo za Crkvu, na Papine nakane i za pouzdanje u Božju providnost u našem životu. I ovaj spomenik, na ulazu u drago nam marijan-sko Svetište, s likom trsatskog hodočasnika, uronjena u otaj-stvo i molitveno privlačna, na-dahnjuje nas na vjerničko življe-nje.

Draga braćo i sestre, ovdje na Trsatu vjernik uči kako moliti, ugle-dajući se na oslonjenost na molitvu i poniznost kakvu je živjela Djevica iz Nazareta. U tom duhu okupljajmo se oko Presvete Bogorodice Marije, da poput svete Nazaretske obitelji uči-mo štovati Boga i poštivati bližnje, pomagati im i voljeti ih, baš kao i onih dana kad su nas u hrvatskoj Domovini na svojim apostolskim pohodima zbližavali i ujedinjavali blaženi Ivan Pavao II. i papa Bene-dikt XVI.

NA TRSATU VJERNIK UČI KAKO MOLITIIz propovijedi kardinala Josipa Bozanića na prvu korizmenu nedjelju u svetištu Majke Božje Trsatske

MARIJIN TRSAT br. 1/201310

Prva korizmena nedjelja 17. veljače bila je obilježena blagoslovom novoga Križnoga puta u svetištu Majke Božje Trsatske. Blagoslov i euharistijsko slavlje predvodio je zagre-bački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s riječ-kim nadbiskupom i metropolitom Ivanom Devčićem, provin-cijalnim ministrom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željkom Železnjakom, riječkim svećenicima te braćom franjevcima: franjevačkim bogoslovima i novacima. Slavlje je započelo procesijom iz trsatske bazilike prema prvoj postaji Križnoga puta na brdu Fortica gdje je slavljen obred blagoslova. Prije blagoslova je nadbiskup Devčić izrekao do-brodošlicu kardinalu Josipu Bozaniću u svoje ime, u ime tr-satskih franjevaca i prisutnih vjernika. Kardinal Josip Bozanić je u uvodnom nagovoru između ostalog istaknuo da križni put – „slika ostvarenja spasenja, hoda prema vječnoj radosti uskrsnuća“, u marijanskom svetištu „koje odiše pobožnošću i pouzdanjem u Božju riječ i mirom“ ima posebno značenje jer je „Marija, uzor na koji se Kristova Zaručnica – Crkva oslanja u izvršavanju apostolskog poslanja, prisutna ne samo u jednoj postaji toga Puta nego na svim postajama i u svim susretima čovjeka i Božje ljubavi.“ Kardinal je istaknuo da će „ovaj Križni put pozivati pogleda uprta u Kristovu patnju da ne klonemo pod težinom životnih kušnja i prijetnja već da prožeti Kristovom žrtvom živimo zemaljski zbilju i zauzetost za Crkvu i svoje bližnje ojačani nebeskom milošću.“ Kardinal Bozanić je upravo za to i molio u blagoslovnoj molitvi mo-leći Gospodina da „milost svoga blagoslova izlije na nas i na postaje ovoga Križnoga puta“ te da „Krista uvijek slijedimo noseći svoj križ po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju.“ Nakon blagoslova, kao Crkva u hodu, prožeti svjetlom i milošću kri-ža uputili smo se u procesiji prema bazilici Gospe Trsatske na euharistijsko slavlje. Kardinal je u homiliji govorio o smislu korizme i če-trdesetnog boravka Isusa u pustinji koja je u Svetom pismu označena kao mjesto Božje blizine, ali ujedno i kao mjesto čovjekove kušnje. Slika pustinje posebno je bogata porukom za kršćaninov put u vjeri. „Biti odveden u pustinju znači pri-hvatiti samoću koja je čovjeku neophodna da se oslobodi laž-nih sigurnosti, da se ogoli svaka umišljenost i hirovitost. Tko

ne prihvati takvu samoću, taj bježi od istine vlastitog života i igra se skrivača sa samim sobom. Tko nema svojih 40 dana za ispitivanje vlastita života, ponašanja i djelovanja, taj ne dola-zi nikada do pomirenja sa samim sobom, sa stvorenjima oko sebe i konačno s Bogom, takav čovjek uvijek ostaje agresivan u svojim obranama“, poručio je kardinal Bozanić. Govoreći o važnosti svjedočanstva i poznavanja vjere, istaknuo je da „ispovijedati ustima znači da vjera podrazumijeva javno svje-dočenje i djelovanje. Vjera nikada nije samo privatni čin kr-šćanina, vjera upravo zato što je slobodan čin zahtijeva i druš-tvenu odgovornost za ono što se vjeruje. Ispovijedanje vjere je osobni, ali istodobno i zajednički čin vjernika“, istaknuo je kardinal. U svojoj homiliji Kardinal se osvrnuo i na na odluku pape Benedikta XVI. o odreknuću od papinske službe koju je Papa objavio na spomendan Gospe Lurdske, 11. veljače ove godine istaknuvši da je Papa donio odluku po svojoj savjesti, motiviran dobrom Crkve i u toj odluci moramo gledati tra-gove Božje providnosti i ljudski odgovor u vjeri; stav odgo-vornosti, kršćanske slobode i ljubavi prema Crkvi. Kardinal je rekao da „Benedikt XVI. nastavlja učvršćivati našu vjeru“ te da nam „papino svjedočanstvo govori o punini života čovjeka koji je spreman slijediti Krista u predanju i poslušnosti vlasti-toj savjesti.“ Na kraju euharistijskoga slavlja je provincijalni mi-nistar fra Željko Železnjak izrekao svoju radost i zahvalu kar-dinalu Josipu Bozaniću, riječkom nadbiskupu Ivanu Devčiću zbog dolaska i blagoslova Križnoga puta te braći franjevcima s Trsata i ostalima koji su na ikoji način sudjelovali u izgradnje križnoga puta. Križni put na 15 postaja sadrži 32 skulpture i rad je akademskog kipara Ante Jurkića. Podignut je zajedničkim da-rovima Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, svetišta Majke Božje Trsatske i donatora i to na spomen 800 godina od dolaska franjevaca u Hrvatsku, 500 godina franje-vačke pokrajine Vikarije Bosna-Hrvatska u zapadnoj Hrvat-skoj i 300 godina krunjenja Gospe Trsatske. fra Ivan Crnković

BLAGOSLOV NOVOGA KRIŽNOGA PUTA U SVETIŠTU MAJKE BOŽJE TRSATSKE

MARIJIN TRSAT br. 1/2013 11

Naše svetište Majke Božje Trsatske svake godine okuplja veliki broj hodočasnika, pobožnika i molitelja. Svi oni u svom hodočasničkom programu naglasak stavljaju na svečanu euharistiju u Svetištu. Kao pripremu za hodočasničko slavlje gotovo uvijek pristupaju sakramentu ispovijedi i mole križni put na Fortici. Stari Križni put je već dotrajao. Zbog toga što je bio zbijen u malom prostoru, to jest, samo na jednoj stazi, nije se mogla niti razviti procesija. Osjetili smo potrebu napraviti nešto bolje, prikladnije i ljepše za molitvu i pobožnost. U dogovoru s provincijalnim ministrom fra Željkom Železnjakom pristupili smo poslu oko uređenja novog Križnog puta još u srpnju prošle godine. Autor Križnog puta je akademski kipar Anto Jurkić, a dipl. ing. arh. Mimo Bašić rasporedio je postaje na novom raskošnom prostoru Fortice. Prokopali smo još jednu stazu i iskoristili tri postojeće te na njima rasporedili 15 postaja križnog puta. Staza je duga 650 metara. Popločena je tlakovcima tako da je pristup uvijek dostupan za šetnju i molitvu na Fortici. Nema ni blata ni prašine. Betonska postolja postaja su opločena kamenom “Kanfanarom”. Skulpture, jedna, dvije ili tri po postaji su brončane, a križ je drveni. Postavljena su još četiri nova rasvjetna tijela sa zvučnicima za ozvučenje. Troškove postavljanja Križnog puta podijelili su Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda i Trsatsko svetište sa svojim donatorima. Na brončanoj ploči posvete naveden je i drugi razlog postavljanja Križnog puta osim pobožnosti: „Križni put podižu braća Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda na spomen 800. godišnjice dolaska franjevaca u Hrvatsku, 500. godišnjice nastanka franjevačke pokrajine Bosne-Hrvatske u zapadnoj Hrvatskoj, 300. godišnjice krunidbe slike Gospe Trsatske.“

fra Antun Jesenović

NOVI KRIŽNI PUT

MARIJIN TRSAT br. 1/201312

Često smo u medijskim izvještajima nakon odreknuća Benedikta XVI. od službe Petrova nasljednika ove godine imali priliku čuti i pročitati da svijet više nije isti. Nakon toga se činilo kao da samo čekamo još jednog novog Papu, dovoljno iznenađeni povijesnom gestom Benedikta XVI. Iznenađenju ipak nije bilo kraja. Kršćanski katolički svi-jet je klicao kao i svaki put u iščekivanju Petra naših dana. Uslijedio je uobičajeni kratki obred najave i predstavljanja no-voga Pape svijetu, a u toj nas je najavi dočekalo iznenađenje koje u sebi sadrži svu poruku, životni moto, plan i program, duhovno nasljeđe i obvezu novog Pontifexa, kardinala Ber-goglia. Qui sibi nomen imposuit Franciscum. Koji je uzeo ime Franjo. Radost Crkve bila bi jednako velika da je na trgu sv. Petra odjeknulo bilo koje drugo ime jer se uvijek tome radu-jemo. Premda nije bilo iz početka jasno o čijem je imenu riječ, koji to sv. Franjo nadahnjuje novoga Papu, (asiški, ksaverski, saleški) ne umanjujući važnost nijednoga od tri velikana Crkve, sensus fidelium – osjećaj vjernika bio je jasan. Franjo mu je ime i to nam je govorilo sve i obećavalo puno. Pape 20. i 21. stoljeća odigrali su važne uloge u novi-joj povijesti i smije im se priznati da su doista bili čuvari vjere, nasljeđa i uloge Crkve u svijetu. Što je papa Franjo zacrtao kao glavnu poruku i zadaću svoga pontifikata, osim onoga što papinstvo inače znači za Crkvu? Odgovor na ovo pitanje krije se u imenu, a ime mu je Franjo. Vratimo se osam stoljeća unatrag, u taj „mračni“ srednji vijek kako ga suvremena povijest nametljivo ocjenjuje. Jedan uspješan trgovac u Asizu iščekuje rođenje svoga sina što je trebalo osigurati nasljednika obiteljskom poslu, trgovanju tkaninama. Ne bilo kakvim tkaninama – francuskim tkaninama, tkaninama koje znače prestiž, moć, raskoš... Iako se pobožna majka u odsutnosti oca odlučila za ime Ivan, što opet ima svoje značenje ako je riječ o sv. Ivanu Krstitelju, na povratku s poslovnog putovanja otac sinu daje novo ime. Zvat će se Franjo, a ne po nekom tamo Ivanu koji se hranio skakavcima i odijevao kožom, iako bi to Franji iz Asiza više pristajalo. Francuz mu je ime, Francuzić, Francesco. Povjesničari govore da Franjo iz Asiza nije prvi dobio to ime, ali ono se svakako u povijesti pojavljuje upravo u to vrijeme. U cijeloj je priči važnije; zašto baš Franjo? Ako je trgovcu francuska tkanina jamčila uspješno poslovanje, život višega standarda, onda je Petru Bernardoneu to bio dovoljan razlog da sinu nadjene ime Franjo. Da i njegov život krene u skladu s očevim poslovnim uspjehom, da tatinom sinu bude zajamčeno, a svijetu jasno, tko je i što je. No, je li Franjin otac ikada naslutio što će to ime na koncu značiti? Sigurno da nije, barem ne sve dok Franjo nije odlučio promijeniti sebe i svijet. Da ne ulazim u detaljnu povijest Franjina obraćenja, podsjetimo se da Franjo u susretu sa siromahom, gubavcem, potlačenim i marginaliziranim, a u konačnici s križem, susreće Boga. Tu počinje njegova promjena, a ta promjena kasnije mijenja sve oko njega. Ta promjena i poruka siromaha is Asiza daje poticaj i kardinalu Bergogliu. Ne

zaboravi siromahe! Šapnuo je jedan od kardinala kada je na konklavama postalo jasno da je kardinal Bergoglio izabran za Papu. Sâm Papa će kasnije objasniti razloge odabira imena u obraćanju diplomatskim predstavnicima akreditiranim pri Svetoj Stolici: Postoje mnogi razlozi zbog kojih sam izabrao ime svetoga Franje Asiškog, čovjeka koji je dobro poznat i izvan granice Italije i Europe i među onima koji ne ispovijedaju katoličku vjeru. Glavni razlog tomu je ljubav koju je Franjo gajio prema siromasima. U svijetu ih je mnogo i oni veoma trpe. Prema primjeru sv. Franje Crkva im je uvijek nastojala pomoći i ublažiti njihove muke u svim krajevima svijeta. Jorge Mario Bergoglio kardinal Buenos Airesa dobro zna što je siromaštvo i bijeda. Dolazi iz tzv. Trećega svijeta o čijoj bijedi naš europski mentalitet ne može dovoljno pojmiti. Koliko god nas kriza suvremenog društva razarala, mi u Eu-ropi ipak poznajemo blagodati socijalne države, brige i kakve-takve solidarnosti i sigurnosti. U zemljama Trećega svijeta nije tako. Razlika između bogatih i siromašnih je tako velika da možemo blago zaključiti kako nije riječ o bogatašu i siro-mahu nego o previše pohlepnom t a j k u n u i bijedniku gladnom kruha i mrve dostojanstva. Crkva je poslušala što joj Duh govori, a Duh Božji želi progovoriti o razlikama u društvu, o razornoj

FRANJO MU JE IME

MARIJIN TRSAT br. 1/2013 13

sebičnosti, o ugroženosti svega stvorenog. Duh Božji želi toliko toga reći. U tome Duhu i s tim porukama na scenu Crkve i svijeta Gospodin šalje novoga Papu. Doista, iz dana u dan oči svijeta pozorno motre svaku gestu pape Franje i u tim gestama čitamo koliko će Njegova Svetost opravdati svoje ime. Sv. Franjo je prije svega iskreni bogotražitelj, spontan i jednostavan čovjek vjere, dijaloga, čuvar stvorenoga i branitelj onih s ruba društva, siromašnih u svakom pogledu. Na misi ustoličenja papa progovara o potrebi očuvanja svega onoga što nam je Bog darovao, a to smo mi sami sebi, to nam je bližnji i to nam je sve stvoreno. Kao što nam je pokazao sveti Franjo Asiški: čuvati znači gajiti poštovanje prema svakom Božjem stvorenju i svijetu u kojem živimo … U konačnici, sve je povjereno čovjeku na čuvanje i to je odgovornost koja se tiče svih nas. Budite čuvari Božjih darova! A kada čovjek ne vrši tu zadaću, kada se ne brinemo za stvoreni svijet i braću, tada se stvara prostor za uništenje i ljudsko srce otvrdne. U svakom povijesnom razdoblju, nažalost, bilo je “Heroda” koji kuju smrtonosne planove, uništavaju i nagrđuju lice muškarca i žene. Oni koji poznaju franjevačke spise, Franjina pisma, molitve, pravila i životopise, mogu potvrditi da sv. Franjo i dalje govori. Ne suspreže se progovoriti moćnicima svijeta da prihvate drugačije stavove prema svemu stvorenom. Ljubazno molim sve one koji su na odgovornim položajima u ekonomiji, politici i društvu, sve muškarce i žene dobre volje: budimo “čuvari” stvorenog svijeta, Božjeg nauma upisanog u svijet, čuvari drugoga, okoliša; ne dopustimo da znakovi uništenja i smrti prate naš svijet na putu njegova napretka! Ali, da bismo “čuvali”, moramo se brinuti također za sebe same! Sjetimo se da mržnja, zavist, oholost kaljaju život! Da poruka ne ostane na riječima, papa Franjo svojim pastoralnim zauzimanjem, spontanim gestama i primjerom svjedoči i širi duh siromašnog Asižanina. Činio je to i prije nego što je izabran za poglavara Katoličke crkve. Svijetu je, što je i opravdano, privlačno ono što se vidi izvana. U teološkom pogledu nije to najvažnije, ali i nije nevažno gdje jedan crkveni dostojanstvenik kao kardinal stanuje, čime se vozi, što nosi, kome pere noge i s kime se druži te još mnogo toga. Papu trebamo promatrati u kontekstu njegova pastoralnog iskustva u Crkvi Trećega svijeta, ali je njegovo

zalaganje ipak univerzalna poruka sv. Franje cijeloj Crkvi i svijetu. Papa obnovu Crkve, baš kao i sv. Franjo, vidi u osobnoj promjeni i primjeru. Budite pastiri s mirisom ovaca, rekao je Sveti Otac svećenicima i biskupima na misi posvete ulja, na

Veliki četvrtak ove 2013. g. Nije to poruka samo svećeniku i biskupu, nego i svakom kršćaninu koji je po krštenju

prihvatio život po Evanđelju. Još je jedan važan aspekt franjevačkoga nasljeđa

prisutan kod pape Franje, a to je dijalog s drugim religijama, osobito islamom: Moj je zadatak graditi mostove među svim ljudima, a u prvom redu pojačati dijalog među religijama i zajednički suzbijati siromaštvo, rekao je Papa istaknuvši pritom radost i zadovoljstvo zbog prisutnosti predstavnika islama na misi ustoličenja 19. ožujka 2013. I tako Franjo Pontifex, što znači graditelj mostova, želi nastaviti

dijalog Franje Asiškog sa sultanom Melek el – Kamelom, odnosno islamom. Franjo je želio dijalogom među ljudima graditi mostove, kako bi svatko mogao pronaći u drugome ne neprijatelja i suparnika, već brata, kojega treba prihvatiti i

zagrliti, objasnio je papa Franjo. fra Marinko Klaić

PJESMA STVOROVAsv. Franjo Asiški

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,tvoja je hvala i slava i časti blagoslov svaki.Tebi to jedinom pripada,dok čovjek nijedan dostojan nijeni da ti sveto spominje ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,sa svim stvorenjima svojim,napose s bratom, gospodinom Suncem:od njega nam dolazi dani svojim nas zrakama grije.Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.

Hvalite i blagoslivljajteGospodina moga,zahvaljujte njemu, služite njemu sviu poniznosti velikoj.

Hvaljen budi, Gospodine moj,po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.Njih si sjajne i drage i lijepepo nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,po bratu našem Vjetru,po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,i po svakom vremenu tvojem,kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,po sestrici Vodi,ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,po sestri i majci nam Zemlji.Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove,cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,po onima koji opraštaju iz ljubavi tvojei podnose rado bijede života;blaženi koji sve podnose s mirom,jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,po sestri nam tjelesnoj smrti,kojoj nijedan smrtnik umaći neće.Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,jer druga im smrt nauditi neće.

MARIJIN TRSAT br. 1/201314

Svakakve krize prate čovjeka na području društvenog i individualnog razvoja. Svaki pojedinac u svojem životu ima vrijeme krize. Boraveći u čahurama vlastita ega ne osjećamo koliko smo se uspavali i postali mlaki. Obuzeti željom i težnjom za izvanjskim materijalnim probitkom zaboravili smo na naše istin-sko poslanje: odgoj i obrazovanje naše djece.Vjera i religioznost koji su ukorijenjeni u biću svakog čovjeka izostali su iz cje-lovita promišljanja o odgoju. Odrastanje nikada nije bilo lako, suvremeni način života i današnje vrijeme dovoljno zbu-njuje i odrasle, a kolike li dvostruke po-ruke šalje našoj djeci!?Obitelj je danas izložena dubokim i in-tenzivnim promjenama, podložna je promjeni njezine strukture i njezine važ-nosti za pojedinca. Sve manje postoji že-lja za stvaranjem obitelji, zadržavanjem u njoj, uz tvrdnju da ona nije potrebna čovjeku današnjice jer guši njegovu slo-bodu. Postoji cijeli niz znanstvenih de-finicija o pojmu obitelji, ali u jednom se svi slažu – obitelj je društvena, socijalna i biološka zajednica. Zadatak obitelji je razvoj individualnih, moralnih, psihič-kih i duhovnih osobina ličnosti. U obi-telji se ljudi rađaju, žive i umiru. Uloga roditelja je jedinstvena i sveta. Za nor-malan razvoj, djetetu je potreban osje-ćaj željenosti i voljenosti podjednako od oca i majke. Naša država je po deklariranju pučanstva vjernička država stoga se u pristupu odgoju ne mogu i ne smiju izo-staviti duhovne vrednote. „Vratiti odgoj

njegovoj biti znači omogućiti mu da se ostvari u ozračju ljubavi i da teži prema višim duhovnim vrednotama koje otva-raju prostor u kome se sloboda Duha susreće sa slobodom čovjeka i potvrđuje je do kraja“ (bl. Ivan Pavao II.). Majka Božja je majka djeteš-ca Isusa koja je imala neizmjerno te-žak zadatak: pod svojim srcem je devet mjeseci nosila Boga. Imala je zadatak njegovati Ga, ljubiti, zadatak da Boga pokloni svijetu, da se brine o Bogu i za Boga. Ona nas uči da djecu treba voljeti od samoga začeća. Marija je žena, maj-ka, hodočasnica vjere, kao naša duhov-na majka uvodi nas u tajne materinstva. Po njoj nam Gospodin otkriva ispravan način poimanja našeg majčinstva, na-šeg roditeljstva. Majka Marija je žena odlučnosti, slobode, puna snage, života i smisla. Uči nas mudrosti, istinitosti, uči nas kako dijete Isusa, Njegovo otaj-stvo, donijeti u svoje obitelji, u svijet, uči nas kako ispravno odgajati. Po Marijinu zagovoru dobivamo duhovnu snagu da bismo došli do srži našega bića u kojoj se nalazi Ljubav koja nas motivira da se usavršavamo, darujemo i posvetimo drugome. Odgojiti djecu danas nije nemo-guć pothvat jer Ljubav čini i nemoguće mogućim. Odgoj bi trebao biti radosno putovanje od mraka prema svijetlu koje se odvija u interaktivnu ozračju ljubavi i kao takvo je temelj za razvoj zdrave ličnosti. Učenje i poučavanje djece po-čiva na našoj suradnji s Bogom koji nam daje takvu milost da u odgoju i roditelji i djeca sudjeluju kao cjelovita bića. Zato

svaki oblik odgoja moramo doživjeti kao međusobni susret s Gospodinom u kojemu postoji davanje i primanje lju-bavi. Vjernik ne može temeljiti od-goj samo na spoznajama informacija objektivnih znanja nastavnoga gradi-va. Vjernik mora posjedovati unutar-nje iskustvo koje je osobno, intimno i izvan dometa poučavanja i učenja. Kada bismo zanemarili unutarnje iskustvo, posljedica bi bila zanemarivanje emo-cionalne i duhovne sfere naše djece. A upravo iz tih sfera proizlaze pokretači našeg ponašanja, kriteriji vrednovanja i moralni kriteriji. Razumom možemo spoznati je li nešto istinito ili nije, ali vrijednost spoznatom daje duhovni i osjećajni dio. Nepoštivanje unutarnjega iskustva i naglašavanje izvanjskoga stav-lja u središte odgoja gradivo koje treba zapamtiti, usvojiti, reproducirati čime naglašavamo racionalnu stranu osobe i obrazujemo umjesto odgajamo. Roditelji moraju i trebaju odgo-vorno i svjesno preuzeti teret i ljepotu odgajateljske uloge. Na izazove današ-njice moramo odgovoriti snagom naše vjere, ljubavi i znanja. Odgoj zasnovan na ljubavi i prožet duhovnim vredno-tama motivira razvoj i ostvarenje sva-kog pojedinca. Ako takvi stojimo pred Gospodinom onda istinski možemo kao Majka Marija izreći vlastiti Magnificat jer će samo tako naše „Da“ imati snagu.

Angela Lovrić,OFS

VJERA I ODGOJVJERA I ODGOJ

MARIJIN TRSAT br. 1/2013 15

VJERA I ODGOJ

„Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede“ (Ps 107, 30). Ove riječi psalmista čine mi se prikladnima za ovo vrijeme formacije i života u novicijatu. Pozvani i potaknuti Božjom milošću, učimo se slijediti stope siromašnog i poniznog Krista tražeći uvijek i svugdje lice Njegovo. Otkriti to Božje lice u sebi, u braći i u svakom stvorenju poziv je koji donosi preobilnu radost u čovjeku. „Smireni pred Gospodinom,“ znajući da On vodi naša srca k svome Božan-skome Srcu, „njemu se nadamo“ (usp. Ps 37, 7) i s pouzdanjem čas Njegova pohoda iščekujemo. Nadalje, razdoblje je ovo u kojemu nas Gospodin uči kako ljubiti do potpunog predanja sebe kao što kaže prorok: „Gospodine, za tebe ži-vjet će srce moje i živjet će moj duh“ (Iz 39, 16). On sâm je naš Božanski Učitelj koji dušu svakoga brata vodi na osobit način u svojoj ljubavi do toga da ljubimo Njega iznad svega, a braću svoju pora-di Njega. Ne odbiti Mu nikada ništa, za ljubav učiniti, trajan je poziv ove Bož-je ljubavi u nama. Ljubiti Ga s vjerom, idući za Njim sve do križa, kao što Ga je ljubila Njegova i naša Majka Marija. Ljubiti Ga kao što kao što On ljubi svoga Oca. Naravno, ovo nije moguće nama samima po sebi pa ni „našim“ dobrim djelima. Ovo jedino može milost Duha Svetoga u nama koji nam uostalom i uti-skuje takve želje. Stoga Ga i molimo da nas kao oruđe u svojim rukama upotri-

jebi za svoje Kraljevstvo kako je Njego-va volja. I ne treba nas štediti jer je i On nas ljubio do smrti da bismo mi živjeli u Njemu. Zato ponizno molimo sa svetim Franjom Gospodina „da umremo od ljubavi ljubeći Njega, koji se udostojao umrijeti od ljubavi ljubeći nas“ (Molitva „Absorbeat“). „Smiriti se pred Gospodinom“ te Mu dopustiti da u nama govori, dajući Mu se na raspolaganje kada i kako On to hoće, želja je, ali i poziv svakog novaka. Želja je to da Gospodin govori u našem ponašanju, našem opohođenju s bližnji-ma, u našem govoru, u cijelom našem biću kao što je govorio i u serafskom ocu svetom Franji koji je sav postao Božji govor. Kroz svakodnevnu zajedničku i osobnu molitvu, kroz bratsko zajedniš-tvo, nastavu i kućne poslove trudimo se otkrivati tragove Božje blizine. To je lje-pota franjevačkog života jer ne činimo ništa osobito, ali se trudimo ono sva-kidašnje činiti na osobit način tj. s lju-bavlju, s punom pažnjom i predanjem srca onome što radimo bila to molitva, bratsko druženje ili čišćenje. Također, spustiti se s ljubavlju poput Gospodina u prašinu bratovih nogu (slabosti) i tu ga prigrliti sa svim što on jest, mjesto je susreta sa samim Kristom koji „sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge“ (Fil 2, 7), a koji i dalje ne prestaje biti Bog i Gospodin. Osobito svakodnevno Božje samodarivanje pod prilikama kruha i

vina čini nas sposobnima i otvorenima za međusobnu pomoć, potporu, ali i za sam život u zajednici. Nadalje, zagleda-ni u Krista upijamo crte Njegova lica sa željom da Ga donesemo, ali i otkri-jemo u svakom čovjeku i stvorenju pod nebom. Mi nismo sveci već ljudi s po-zivom da budemo u Kristu i s Kristom još više ljudi za druge. Uistinu, novici-jat je željena i milosna luka Božja koja nas i kroz nebrojene duhovne pustinje, ali i vjetrove protivština uvijek iznova privlači k luci svoga Srca, „jer nama je dana milost: “za Krista”, ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti...“ (Fil 1, 29). Ovo je poziv da svoje svakidašnje, makar male, duhovne žrtve prinosimo Božanskome Srcu Isusovu za spasenje svih ljudi. Isto tako je ovo otvoreno Srce mjesto odmora Kristovih siromaha gdje se sa Psalmistom „u sjenu njegovih kri-la zaklanjamo dok pogibao ne mine“ (usp. Ps 57, 2b). Stoga, puni pouzdanja zahvaljujemo Dobromu Bogu za sve mi-losti koje nam je udijelio i koje nam u svojoj božanskoj dobrohotnosti još želi udijeliti. Također, zahvalni Bogu za vaše molitve i dalje se ponizno preporučamo kako bismo se u svemu Njemu svidjeli, a vama koristili. S tom uskrslom radošću kličemo: „Neka se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen.“ (1 Pt 4, 11).

fra Josip Ivkić

VJERA I ODGOJ

U ŽELJENU LUKU ON IH POVEDE

MARIJIN TRSAT br. 1/201316

Na blagdan Sv. Obitelji u župnoj crkvi Sv. Jurja svečano je blagoslovljen novi vitraj „Dolazak sv. kuće iz Nazareta na Trsat“. Motiv vitraja stavljen je u povijesni okvir: Frankopani, Vinodolski zakon i Trsat. Autor vitraja je akademski slikar i župljanin župe Sv. Jurja, g. Robert Mijalić. Stolarske radove izveo je g. Sanjin Srok s Viškova. Do sada su postavljena tri prozora. „Navještenje“ su darovali Zdenko i Jasna Palčić. „Isus u Nazaretskoj sinagogi“ dar je p. Marijana Glamočaka i vjernika iz Hrvatskog katoličkog centra Sv. Nikole Tavelića u Sidneyju. Na blagdan Svete nazaretske obitelji blagoslovljen je vitraj „Dolazak Nazaretske kuće 1291.“, dar Ivanke Sila i kćerke Milice s mužem Viktorom i djecom Ivanom i Anom, tj. obitelji Anđelić.Uz darovatelje, umjetnika, prisutne župljane i mons. dr. Milana Šimunovića koji s ljubavlju prati i uključuje se u život župne zajednice, svečanu sv. misu i blagoslov vodio je župnik fra Ivan Miklenić koji je povijesne podatke približio vjernicima. Da slavlje bude bogatije, Matej Mijalić je na violini svirao Ave Mariu od Schuberta uz orguljašku pratnju majke Jelene Mijalić. Na kraju blagoslova, župnik fra Ivan je zahvalio darovateljima, umjetniku, stolaru i prisutnima na sudjelovanju u misnom slavlju. Slavlje se nastavilo u župnoj dvorani u ugodnim druženjem.

Misnim slavljem u svetištu Majke Božje Trsatske vo-lonteri i korisnici Prihvatilišta za beskućnike “Ruže sv. Franje” obilježili su u srijedu 27. ožujka šestu godišnjicu djelovanja. Misu je predvodio fra Ivan Sršan dok je poseban pozdrav svima uputio trsatski gvardijan, fra Antun Jesenović.Prihvatilište je otvoreno 27. ožujka 2007. godine u prostoru od 90 kvadratnih metara koje se nalazi uz crkvu Sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali. Prostor je ustupila Riječka nadbiskupi-ja, a sastoji se od dvije spavaonice s trenutnim kapacitetom od 11 kreveta, od kuhinje, kupaonice s wc-om, ostave i kapelice. Prihvatilište za beskućnike “Ruže sv. Franje” osnovali su člano-vi Franjevačkog svjetovnog reda na Trsatu, bratstvo koje svoju vjeru želi živjeti po primjeru svetog Franje Asiškog, a koje i da-nas vodi Prihvatilište uz veliki broj volontera iz svih društvenih i vjerskih slojeva.

Sveta misa u crkvi Majke Božje Trsatske imala je po-sebnu nakanu – zahvala Božjoj providnosti i volonterima na radu, rekao je gvardijan trsatskog samostana i čuvar svetišta Majke Božje Trsatske, fra Antun Jesenović koji je po završetku misnoga slavlja pozvao sve volontere na druženje s korisnicima Prihvatilišta u subotu 13. travnja. Volonteri, za sada jedinog, ri-ječkog prihvatilišta za beskućnike organizirani su po službama i to kroz administrativnu, pravnu, medicinsku, odgojno-obra-zovnu službu, službu za nabavu, čišćenje, održavanje, službu za duhovnu pomoć te službu poslužitelja. Prema riječima vodite-ljice Prihvatilišta Vilme Mlinarić, cilj rada je ne samo pružiti prenoćište najpotrebnijima, nego ih prije svega osposobiti za ponovnu integraciju u društvo, ovisno o psihofizičkim i drugim sposobnostima korisnika, provodeći s njima program radne te-rapije i rehabilitacije. Tom programu pripada i briga za socijal-na prava korisnika te pružanje pravnih savjeta, odgovarajuće zdravstvene skrbi i pomoći korisnicima na duhovnoj, psiho-socijalnoj i drugim razinama kako bi se stvarale radne navike i razvijale kreativnosti kod korisnika. Prihvatilište se financira isključivo donacijama brojnih poduzeća, dobrotvornim prilo-zima građana te ga sufinanciraju Riječka nadbiskupija, Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija kroz natječaje na koje se Prihvatilište redovito prijavljuje. Kada su prije šest godina krenuli s projektom, za ime ‘Ruže sv. Franje’ odlučili su se na temelju legende koja kaže da se jednom prilikom sv. Franjo ba-cio u grm trnovitih ruža te su otada ruže izgubile trnje. Na tom mjestu u Asizu, Franjinu rodnom gradu, i danas rastu ruže bez trnja, a probate li ih presaditi na bilo koje drugo mjesto, ružama će ponovno narasti trnje. Svi zainteresirani koji se žele uključiti u pomoć rada Prihvatilišta sve potrebne informacije mogu dobiti na licu mje-sta u Prihvatilištu ili putem njihove službene internetske strani-ce: www.beskucnici-rijeka.org

Helena Anušić

NOVI VITRAJ U ŽUPNOJ CRKVI SV. JURJA

ŠEST GODINA PRIHVATILIŠTA ZA BESKUĆNIKE

MARIJIN TRSAT br. 1/2013 17

ISUSOV KRIŽNI PUT NA NOVI NAČINU želji da se u korizmenom vremenu naglasi vrijednost Velikog tjedna i Uskrsa i vjernike podsjeti na tisućljetnu kršćansku tradiciju križnoga puta, petu godinu zaredom riječka Udruga Mladi za Krista (MZK) i FRAMA Trsat postavljaju dinamičnu i interaktivnu instalaciju pod nazivom »Isusov križni put« na Fortici iznad svetišta Majke Božje Trsatske. Postaje novog Križnog puta obogaćene su promijenjenim i dodatnim sadržajima u odnosu na protekle godine. Kako ističu organizatori iz MZK-a i FRAMA-e, cilj je ove godine, koja je u Crkvi proglašena Godinom vjere, građanima Rijeke pružiti prostor i vrijeme u koje se mogu skloniti u vrijeme priprema za najveći kršćanski blagdan te kroz interaktivne postaje i instalacije biti izazvani promišljati o značenju Isusova križnog puta i samog Uskrsa u kontekstu vlastite vjere te izazova s kojima se susreću na tom putu. Stoga su svi mogli u tišini moliti, čitati biblijske tekstove, razmišljati nad slikama, iskusiti težinu križa na svojim leđima, poslušati prigodnu pjesmu, okusiti gorko bilje, sve u svemu, doživjeti križni put na drugačiji način u nastojanju

kvalitetnog utjelovljivanja vjere u kontekstu osobnog duhovnog putovanja, obitelji, Crkve i društva.Interaktivni križni put na trsatskoj Fortici bit će iznova postavljen i ponuđen vjernicima za osobnu molitvu u sklopu Trsatskih Marijinih dana, 11. svibnja, od 12 do 19 sati.

Siniša Pucić

U riječkom marijanskom svetištu na Trsatu će se od 30. svibnja do 1. lipnja 2013. održati 4. festival hrvatskih vjerskih filmova koji organiziraju Istra film i Franjevački samostan Trsat. Ovaj specijalizirani filmski festival na jednom mjestu okuplja i natjecateljskom vrednovanju izlaže godišnju produkciju vjerskih filmova snimljenih u Hrvatskoj i hrvatskoj dijaspori diljem svijeta.Na Festivalu sudjeluju filmovi svih žanrova u kojima se iskazuju evangelizacijske i društvene vrijednosti Katoličke crkve u Hrvata – igrani, dokumentarni, animirani, obrazovni ili amaterski.Prethodna tri festivala polučila su izuzetnu medijsku pozornost i ukazala na vrijedna ostvarenja filmova ovoga žanra i tematike. Na internetskoj adresi Svetišta www.trsat-svetiste.com može se saznati više o prošlogodišnjim festivalima.

NAJAVA 30. svibnja – 1. lipnja 2013.

svake prve subote u mjesecu u 17. 30 sati

Raspored:

17.30 sati: - Razmišljanje o Papinim porukama obiteljima - Molitva krunice - Posveta obitelji Majci Božjoj Trsatskoj 18.30 sati: Sveta Misa

„Obitelj koja zajedno moli, ostaje složna.“

bl. Ivan Pavao II.

4. FESTIVAL HRVATSKIH VJERSKIH FILMOVA TRSAT 2013.

MOLITVENI SUSRETI

MARIJIN TRSAT br. 1/201318

PRIJAVE HODOČASNIKAPozivamo sve župnike i voditelje hodočašća u svetište Majke Božje Trsatske da radi što bolje pripreme i organizacije na vrijeme prijave broj hodočasnika koji dolaze subotom ili drugim danima. To možete učiniti telefonom, faksom ili putem elektronske pošte.

Telefon: 00385/(0)51 452 900Fax: 00385/(0)51 217 - 347E-mail: franjevacki.samostan.trsat@ri.t-com.hr.

“Marijina svetišta su mjesta koja svjedoče o osobitojMarijinoj prisutnosti u životu Crkve. Dio su duhovnei kulturne baštine svakog naroda, imaju veliku privlačnui predajnu snagu. U njima, i pojedinci i manje skupine,a nerijetko i čitavi narodi traže susret s GospodinovomMajkom, s onom koja je blažena jer je povjerovala.” (IvanPavao II.)“Takvo je i naše svetište Majke Božje Trsatske.Na Marijin su Trsat i u najtežim vremenima dolazili mnogikršćani da ovdje, pred likom Marijinim, i u najvećimiskušenjima obnove, učvrste, ohrabre i sačuvaju svojuvjeru i vjernost Bogu i ljudima. Ovamo su, katkada inenamjerno, dolazili mnogi i pronašli pokolebanuili izgubljenu vjeru. Majci Božjoj Trsatskoj su se utjecalimladi ljudi da sretno nađu životnog druga. Ovamo su senavraćali u svim tjeskobama, pa i brodolomima svogabračnog i obiteljskog života zreli ljudi da pronađu putovekako sretno opet obnoviti ili, uza sve neprilike, unaprijeditiuzajamnu vjernost.” (biskupi Riječke Metropolije 1991.)“Ovo je svetište bilo u prošlosti, ostaje usadašnjosti, a pouzdano se nadamo da će biti i ubudućnosti žarište prave i duboke vjere za naš narod, aposebno za ovaj primorski kraj. Marija će iz ovoga svjetionika vjere i dalje pokazivati put zalutalim putnicima i usmjeravati ih u luku spasenja. Ona će i dalje vjerne utvrđivati u vjeri, slabe jačati, grešnike obraćati, a svima biti dobra i blaga Majka milosti.” (dr. Viktor Burić, riječki nadbiskup)I s tom željom upućujemo svim hodočasnicimasrdačan pozdrav i iskrenu dobrodošlicu.

BIO NAM ČESTIT I BLAGOSLOVLJENBLAGDAN NAŠE DRAGEMAJKE BOŽJE TRSATSKE!

Vaši trsatski franjevci

Svetište Majke Božje Trsatske

Hodočasnički program u SvetištuDolazak hodočasnika u Svetište,

pozdrav Majci Božjoj Trsatskoj

8.00 - 10.00 sati:Pokorničko bogoslužje i sakrament

pomirenja u Perivoju

9.00 sati:Križni put na Trsatskoj kalvariji

10.00 sati:HODOČASNIČKA MISA U PERIVOJU

Poslije mise je zajednički ophod okočudotvornog lika Majke Milosti.

Vrijeme odmora, okrepe i razgledavanje Svetišta

POŠTOVANI HODOČASNICI, DRAGI ŠTOVATELJI MAJKE BOŽJE TRSATSKE!

MARIJIN TRSAT br. 1/2013 19

NOVI

KRI

ŽNI P

UT

MARIJIN TRSAT br. 1/201320

Raspored Euharistijskih slavlja 5. - 9. lipnjaOBLJETNICA10.

PAPE IVANA PAVLA II.2003. - 2013.

DANI PAPE IVANA PAVLA II. Rijeka, 5. - 9. lipnja

Srijeda, 5. lipnja u 18.00 sati Katedrala Sv. Vida

predvoditelj: mons. dr. Ivan Devčić, nadbiskup riječki

20.00 sati: Gat Karoline riječke, mjesto stupanja na riječko tlo pape Ivana Pavla II.

Svečano otkrivanje spomen obilježja ( bitve ),rad ak.kipara Ante Jurkića

Četvrtak, 6. lipnja u 19.00 sati Crkva Gospe Lurdske

predvoditelj: mons. Valter Župan, biskup krčki

Petak, 7. lipnja u 18.00 sati Crkva Uznesenja BDM ( Kosi toranj )

predvoditelj: mons. Ivan Milovan, biskup u miru

Subota, 8. lipnja u 18.30 sati Svetište Majke Božje Trsatske

predvoditelj: mons.dr.Želimir Puljić, nadbiskup zadarski i predsjednik HBK

Nedjelja, 9. lipnja u 18.00 sati Kapela Bogoslovnog sjemeništa

predvoditelj: kardinal Josip Bozanić,nadbiskup zagrebački

Svečano otkrivanje spomen biste riječkom nadbiskupu Josipu Pavlišiću,

rad ak.kipara Ante Jurkića

SVEČANI KONCERT

pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića

Dirigentica: Nada Matošević

SVEČANI KONCERTNedjelja, 9. lipnja 2013. u 20.30 sati

Nedjelja, 2. lipnja 2013. u 20.00 satiPerivoj Gospe Trsatske ili Aula pape Ivana Pavla II.

SVEČANO OTVORENJE“Papi Ivanu Pavlu II. s ljubavlju”

sjećanja - pripreme - poruke

Govore: mons. Ivan Devčić, nadbiskup, g. Vojko Obersnel, gradonačelnik,

g. Goran Granić, g. Josip Buršić, g. Domagoj PejićPjevaju:

Zbor Svetišta Majke Božje Trsatske, riječke klape: ženska klapa Luka, muška klapa Nevera