ISSN 1333 2600 Biblijske lekcijefiles.sdarm.org/publications/periodicals/sbl/pdf/sbl2015_1_hr.pdf · Biblijske lekcije - siježanj–očujak 2015. 1 ISSN 1333 2600 Biblijske lekcije

1 Biblijske lekcije - siječanj–ožujak 2015.

Biblijske lekcijeISSN 1333 2600

Sv. 91. br. 1siječanj–ožujak 2015.

Josipov život

Biblijske lekcije - siječanj–ožujak 2015.2

“Prednosti subotnje škole kao sredstva za intelek-tualno obrazovanje ne-procjenjive su. Ne smije se samo žurno baciti letimičan pogled na bib-lijske pouke u subotu ujutro, nego ih treba već u subotu poslijepodne početi pažljivo proučavatiza idući tjedan, a kroz tjedan svakodnevno po-navljati. Tako će se bib-lijska pouka urezati u pamćenje i nikada se neće posve izbrisati iz sjećanja.” -Odgoj, str. 251, 252.

Izdavač:

Za Hrvatsku:

Tel./fax: E-mail:

Internet:U citiranim biblijskim stihovima korišteni su

sljedeći prijevodi:

Odgovorni urednik:

Seventh Day Adventist Reform Movement General Conference, Sabbath School Department, Hollins Road, Roanoke, Virginia 24019-5048, USAReformni pokret adventista sedmog dana, 10000 Zagreb, Ribnička 12.(01) [email protected]://www. rpasd.hr

Biblija: (Živa riječ)

Vjekoslav Vončina

Kazalo

1. Sanjar Josip 2. Božji plan za Josipa 3. Jakovljev utjecaj 4. Putovanje u Egipat 5. Vjernost u svemu 6. Josipov najveći test 7. Čistoća u okruženju izopačenosti 8. Razvijanje kršćanskog karaktera 9. Od tamnice do palače10. Prvi susret11. Drugi susret12. Ponovni susret obitelji13. Poput Krista

51015202531

36414652576267


Živimo u vremenu bezbožnosti kakve još nije bilo. Biblija na prikladan način uspoređuje naše vrijeme s Noinim vremenom. Ljudi misle samo o jelu i piću, o ženidbi i udaji bez ikakvog obzira na sud koji je pred nama, iako se Božje kazne izlijevaju svuda oko nas, upozoravajući nas na predstojeću krizu.

Josip je živio čistim i svetim životom iako okružen sličnim stupnjem degradacije i svjetovnosti. Najveći dio svoga života proveo je u Egiptu, najistaknutijoj naciji svoga vremena; iako pod najrazličitijim okolnosti-ma, ostajao je vjeran i odan Bogu uvijek i u svemu što bi ga snašlo. Nje-gov život vjernosti uza sve poteškoće i iskušenja kojima je bio okružen, predstavljaju primjer za nas.

“Osobito je Josip bio izložen iskušenjima koja su pratila velike preokrete u njegovom životu. U očevom domu nježno njegovano di-jete; u Potifarovoj kući rob, zatim povjerenik i pratitelj; svestran čovjek, obrazovan učenjem, promatranjem i kontaktom s ljudima, u faraono-voj tamnici državni zatvorenik, osuđen nepravedno, bez nade da će se ikada opravdati ili biti oslobođen; pozvan na vodeću poziciju nacije u trenutku velike krize – što ga je osposobilo da sačuva svoju čestitost? . . .

“Dok je Josip još kao dječak čuvao stada svoga oca, njegov čist i jed-nostavan život povoljno je utjecao na razvoj njegovih fizičkih i duševnih sposobnosti. Dolazeći u vezu s Bogom preko prirode i proučavajući velike istine, koje su kao sveti zalog prelazile sa oca na sina, stekao je snagu uma i nepokolebljivost u načelima. . . . Vjernost Bogu, vjera u Nevidljivoga bila je Josipovo utočište.”—Education, str. 51–54.

Josip se pokazao vjernim gdje god bi se zatekao, bilo u nevolji ili u blagostanju. Bog je dozvolio da na njega dođu velika iskušenja, i premda je put bio buran i dug, Josip je ostajao vjeran do kraja. Dok proučavamo njegov život, možemo vidjeti kako i mi možemo izaći kao pobjednici. Josip je bio preslika Krista, posebno u načinu na koji je pod-nosio poteškoće.

Josip je bio nagrađen za svoju vjernost. Postao je premijer Egipta. Nakon očeve smrti, dodijeljena su mu dva dijela među dvanaest iz-raelskih plemena (Ezekiel 47:13). Opisujući 144 000 pobjednika, Ivan posebno ističe dvanaest plemena. U ovaj broj otkupljenih predstavljenih sa dvanaest Izraelovih plemena uključen je i Josip i jedan od njegovih sinova. (Otkrivenje 7:4–8.)

“Josipova povijest . . . prikaz je onoga što će Bog učiniti za one koji Mu se predaju i svim srcem teže ispuniti Njegovu namjeru. . . .

“Ali takav karakter nije rezultat slučaja; on se ne može pripisati os-obnoj naklonosti ili darovima Proviđenja. Plemeniti karakter plod je samodiscipline, potčinjavanja niže prirode višoj – predavanja samoga sebe službi Bogu i bližnjima iz ljubavi.”—Education, str. 57.

Generalna konferencija, odjel za subotnju školu

Predgovor


Subota, 3. sječnja 2015.

Dar prve subote za crkvu u NigerijiNigerija je ogromna zemlja, smještena u zapa-

dnom dijelu središnje Afrike. Granice su joj sa sjevera Niger, sa zapada Benin, Čad i Kamerun na istoku i Atlantski ocean na jugu. S oko 174 milijuna stanovnika, Nigerija je najmnogoljudnija zemlja u Africi i jedna od najnaseljenijih ze-malja na svijetu. Od nedavno je priznata kao zemlja s najjačom ekonomijom na afričkom kontinentu. Službeni jezik je engleski, iako ima veći broj domorodačkih jezika koji se koriste u ovoj zemlji.

Glavne religije su islam (50,49%) i kršćani (48,2%). Među kršćanima 24,8% su katolici, a 74,1% protestanti.

Poruka Reformnog pokreta doprla je u Nigeriju prije nekoliko desetljeća, ali sukob između islama i kršćanstva ometa razvoj našeg djela. Božjom milošću naša braća i sestre, pokrenuta misionarskom revnošću i ljubavlju prema Kristu, šire ovu poruku dušama žednim istine.

U Nigeriji imamo dvije misije – Centralno nigerijska misija i Istočno nigerijska misija. Vjernici u centralnoj misiji ulažu velike misionarske napore i kao rezultat toga javljaju se nove zainteresirane duše. Međutim, mjesto njihovog bogoslužja koje se sada obavlja u privatnoj kući, trebalo bi zamijeniti nečim što bi bolje predstavljalo našu crkvu.

Jedan brat iz Sjedinjenih Američkih Država velikodušno je darovao pet ari zemljišta. Međutim, sredstva za podizanje Molitvenog doma još uvijek nisu dovoljna. Stoga pozivamo našu braću i sestre širom svijeta da svojim sredstvima nesebično potpomognu izgradnju ovog projekta.

“Gospodu ne promakne nijedno djelo misionarske revnosti koju Nje-gov narod pokazuje za strane misije; i On želi da se u svakom domu, u svakoj skupštini i u svakom središtu djela pokaže duh darežljivosti u slanju pomoći inozemnim poljima, gdje se radnici bore s neusporedivo jačim protivnicima da bi donijeli svjetlost onima koji se još uvijek nalaze u tami.”—Gospel Workers, str. 465.

Gospodu ne promakne nijedno djelo misionarske revnosti koju Nje-gov narod pokazuje za strane misije; i On želi da se u svakom domu, u svakoj skupštini i u svakom središtu djela pokaže duh darežljivosti u slan-ju pomoći inozemnim poljima, gdje se radnici bore s neusporedivo jačim protivnicima da bi donijeli svjetlost onima koji se još uvijek nalaze u tami.

Regionalni tajnik za Afriku


Sanjar Josip

Subota, 3. siječnja 2015.

nedjelja28. prosinca 1. JOSIPOV PRVI SAN

Tko je bio Josip i što je sanjao? Postanak (1. Moj) 30:22–24; 37:1–7.

Kako su Josipova braća razumjela smisao njegovog sna koji se odnosio i na njih? Postanak (1. Moj) 37:8.

“No nijedno se kažnjavanje zasad ne čini da je radost, nego žalost, ali poslije donosi mironosni plod pravednosti onima koji su njime

uvježbani.” (Hebrejima 12:11).

“Vjera, strpljenje, uzdržavanje, um upravljan nebeskim zakonima, povjerenje u svog mudrog, nebeskog Oca, sve su to cvjetovi koji do- zrijevaju usred tamnih oblaka, razočaranja i teških gubitaka.”—The SDA Bible Commentary [E.G. White Comments], sv. 7, str. 934. Pročitati: Selected messages, knj. 2, str. 96–100.

“Jedan [od Jakovljevih sinova] . . . imao je sasvim drugačiji kara-kter—stariji Rahelin sin, Josip, čija je ljepota osobnosti, koja se rijetko mogla vidjeti, odražavala unutarnju ljepotu uma i srca. Čist, aktivan i ispunjen radošću ovaj je mladić također pokazivao moralnu ozbiljnost i nepokolebljivost. Bio je poslušan očevim uputama i volio je pokoravati se Bogu.”—Conflict and Courage, str. 72.

“Božji anđeo vodio je Josipa kroz snove koje je on u svojoj nevinosti pripovijedao svojoj braći.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 138.

a.

b.

“Josip je sanjao da je zajedno s braćom vezao žito u snopove. Odje-dnom se njegov snop uspravio a ostali su snopovi stali u krug oko njegovog te mu se poklonili. Čim je braći prepričao san, oni su razu-mjeli poruku. Ozlojađeno su uzviknuli: ‘Zar ćeš ti imati prevlast nad nama?’”—The Signs of the Times, 18. prosinca 1879.

Dar p

rve

subo

te za

crk

vu u

Nig

eriji

1. lekcija


ponedjeljak2. JOSIPOV DRUGI SAN

Na koji se način drugi san razlikovao od prvoga? Postanak (1. Moj) 37:9.

Kako je Josipov otac reagirao na ovaj san? Postanak (1. Moj) 37:10.

a.

b.

“Jakov se pri prepričavanju snova njegovog sina činio ravnodušnim. Ali i sam je često kroz snove primao upute od Gospoda te je vjerovao da Gospod poučava Josipa na isti način. Prekoravajući ga, upozorio je Josi-pa na to da njegova zavidna braća ne mogu razaznati njegove iskrene osjećaje.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 139.

“Jakov je usprkos oštrini svojih riječi vjerovao da je Gospod Josipu otkrio budućnost.

“Dok je mladić stajao pred svojom braćom lica ozarenog Duhom Nadahnuća, oni nisu mogli zadržati svoje divljenje, ali se nisu odlučili odreći svojih zlih putova te su mrzili čistoću koja je ukoravala njihove grijehe.”—Patrijarsi i proroci, str. 210.

“Gospod radi na svoj način i prema svojim zamislima. Neka se ljudi mole za to da budu oslobođeni samih sebe, svojih zamisli kako bi bili u skladu s nebom.”—The Review and Herald, 5. svibnja 1896.

Kako se Jakovljeva reakcija u vezi sna razlikovala od reakcije Josipove braće? Postanak (1. Moj) 37:11.

c.

“Uskoro je [Josip] imao drugi san, sličnog značenja, koji je također ispričao: ‘Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!’ I ovaj je san bio interpretiran jednako brzo kao i prvi. Otac, koji je bio prisutan, progovorio je koreći ga: ‘Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?’ (Postanak (1. Moj) 37:9, 10).”—Patrijarsi i proroci, str. 210.

29. prosinca

“Uskoro je Gospod dao Josipu drugi san s istim smislom ali s neobičnijim značenjem. Ovaj san je, osim njegove braće, uključivao i njegovog oca.”—The Signs of the Times, 18. prosinca 1879.


utorak30. prosinca

“Mnogi koji nikada nisu bili kušani čine se odličnim kršćanima, nji-hov se život čini besprijekornim; ali Bog vidi da oni imaju neke crte karaktera koje im se moraju otkriti kako bi ih uvidjeli i ispravljali. . . . Bog nas u svojoj providnosti stavlja u različite situacije kako bi se akti-virale umne sposobnosti neophodne za razvoj karaktera pod različitim okolnostima. . . . Oni koji tvrde da su kršćani mogu naizgled živjeti sasvim besprijekornim životom; ali kada ih promijenjene životne okol-nosti dovedu u potpuno drugačiji položaj, dolaze do izražaja neke jake crte njihovog karaktera koje bi ostale skrivene da su i dalje živjeli u istom okruženju.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 55, 56.

“Bog je osmislio to da [Josip] mora steći iskustvo kušanjima, nevo-ljom i poteškoćama kako bi ga pripremio za postavljanje na uzvišenu poziciju.”—The SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1097.

3. VRIJEME SVE RAZOTKRIVA Kako je Josip, mnogo godina kasnije, mogao prepoznati ispu-njenje svog prvog sna o snopovima žita? Postanak (1. Moj) 42:6–9.

Koliko je godina prošlo do ispunjenja prvog sna? Postanak (1. Moj) 37:2; 41:46, 53, 54; 42:6; 45:6.

Zašto je Bog dozvolio da prođe tako puno vremena do ispunjenja vizije? 2. Petrova 3:8, 9; usporedite Postanak (1. Moj) 37:4, 11 s Postanak (1. Moj) 45:15.

b.

c.

a.

Dar p

rve

subo

te za

crk

vu u

Nig

eriji

“[Tijekom godina gladi, Jakovljevi sinovi] poslani su kod kraljeva predstavnika te su i oni s ostalim kupcima izašli pred vladara zemlje. ‘... i poklone mu se licem do zemlje.’ ‘Iako je Josip prepoznao svoju braću, oni njega nisu prepoznali.’ (Postanak 42:6,8) Njegovo hebrejsko ime bilo je zamijenjeno imenom koje mu je dao kralj, a između upravitelja Egip-ta i mladića kojeg su prodali Jišmaelcima bilo je male sličnosti. Kad je Josip ugledao svoju braću kako se klanjaju i iskazuju poštovanje, sjetio se svog sna, a prizori iz prošlosti oživjeli su pred njegovim očima.”—Patrijarsi i proroci, str. 224.


srijeda 31. prosinca

“Nemojte se obeshrabriti ako se promijene okolnosti i dođu razočaranja, ako nemate onoliku pomoć na raspolaganju kolikoj ste se nadali da ćete primiti kako biste nešto ostvarili. Svaku brigu položite pred noge Otkupitelja. ‘Ištite i primit ćete’ (Ivan 16:24). Radite najbolje što možete i onda čekajte strpljivo, s nadom, radujući se, jer Božje obećanje ne može izostati. Kristov život neumornih napora zabilježen je nama za ohrabrenje. On nije posustao niti se obeshrabrio. U vrijeme kušnje budite strpljivi. Strpljivost je poput dragog kamena. Donijet će zdravlje srcu i umu. Čekajte na Gospoda dok On ne vidi da ste spremni primiti i cijeniti blagoslove koje tražite. Uvježbavajte vjeru čak i ako su iskušenja teška. ‘Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo’ (Hebrejima 11:1). Nada se rađa iz vjere.

“Potrebna je samokontrola kako bi se razočaranje prihvatilo blagim duhom; ali Isus razumije vaše potrebe. Doći će odgovor na svaku moli-tvu koja Mu je upućena s odanošću i vjerom. Nemojte dati mjesta obe-shrabrenju i očajavanju time što ćete sve učiniti najbolje što možete. Dok ste okruženi naizgled nepremostivim poteškoćama, upravo je tada vrijeme da vjerujete Gospodu.”—The Review and Herald, 30. svibnja 1912.

4. TRENUTCI KUŠNJENavedite neke druge razloge zašto Bog dozvoljava da neka iskustva traju duže nego što bismo mi to željeli! Psalam 26:2; Hebrejima 12:11; Jakov 5:7–11; Otkrivenje 14:12 (prvi dio).

Koji je najveći izazov za našu vjeru tijekom produljene probe? Hebrejima 10:35–39; Psalam 27:14.

b.

a.

“Nitko među onima koji su primili Božju riječ nije pošteđen teškoća i kušnji; ali kad se nevolje pojave, istinski kršćanin ne postaje nemi-ran, nepovjerljiv ili očajan. Iako mi ne možemo vidjeti konačni ishod događaja, ili razaznati namjeru Božje promisli, ne smijemo odbaciti svoje povjerenje. Sjećajući se nježne milosti Gospodnje, trebamo sve svoje brige baciti na Njega i strpljivo čekati Njegovo spasenje. U borbi duhovni život postaje jači. Nevolje, koje se strpljivo podnose, razvijaju čvrstinu karaktera i dragocjene duhovne vrline. Savršeni rod vjere, krot-kost i ljubav, često najbolje sazrijevaju usred olujnih oblaka i tame.”—Kristove priče, str. 60, 61.


četvrtak1. siječnja

petak2. siječnja

5. BOŽANSKO OTKRIVENJEKako je Josip ipak vjerovao da su ovi posebni snovi predstavljali božanska otkrivenja, unatoč tome što su to njegova braća odba-civala? Postanak (1. Moj) 40:8; 41:15, 16.

“Josip nije preuzeo slavu na sebe. Usmjerio je faraona na Boga, govoreći: ‘Ništa ja ne mogu, nego će Bog dati pravi odgovor faraonu’ (Postanak (1. Moj) 41:16).

“Kroz mudrost koja mu je dana od Boga, Josip je mogao razumjeti pravi smisao sna. Vidio je predivno Božje djelovanje i sve jasno izložio faraonu.”—The Youth’s Instructor, 11. ožujka, 1897.

“Josipov odgovor kralju otkriva njegovu poniznost i vjeru u Boga. Skromno je porekao čast koja je njemu pripisivala posjedovanje veće mudrosti. ‘Ništa ja ne mogu.’ Samo Bog može objasniti ove tajne.”—Patrijarsi i proroci, str. 220.

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Zašto moramo biti oprezni kako ne bismo ismijavali nekoga tko je imao san?2. Objasnite zašto se ljudska priroda ne voli pokloniti pred nekim tko je dobio autoritet!3. Koja je svrha kušnji u kršćanskom životu?4. Koje ćemo karakteristike vjere razviti zahvaljujući kušnjama?5. Trebamo li očekivati da će u budućnosti biti više snova i vizija?

a.

Dar p

rve

subo

te za

crk

vu u

Nig

eriji

“Preporučujem ti, dragi čitatelju, Božju riječ kao pravilo tvoje vjere i života. Po toj će nam Riječi biti suđeno. Bog je u svojoj Riječi obećao da će u ‘posljednje dane’ dati viđenja; ne zato da postavi novo pravilo vjere, već da utješi svoj narod i ispravi one koji zastranjuju od biblijske istine. Tako je Bog postupio s Petrom kad ga je namjeravao poslati da propovijeda poganima.”—Rani spisi, str. 78.

Koju Bog ima namjeru s davanjem određenih snova i vizija u posljednjim danima? Joel 2:28–31; Djela 10:9–28.

b.


Božji plan za Josipa


nedjelja 4. siječnja1. JOSIP PRVI PUTA SAM NA PUTOVANJU

Zašto je Josip bio poslan sam potražiti svoju braću? Postanak (1. Moj) 37:12–14.

“(...) sa strahom i drhtanjem poradite oko svoga spasenja. Jer Bog je taj koji po svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.”

(Filipljanima 2:12, 13).

“Treba izabrati Božji a ne čovjekov put za svog vodiča. On ima plan koji je dobro i mudro razrađen. On nam je otkrio svoj plan u Svojoj Riječi te očekuje od nas da ga prihvatimo kao svog vodiča u svim stvarima, ve-likim i malim. Čovjek ne smije stvarati planove prema svojim ograničenim prosudbama. On treba istraživati i pronaći Božji plan.”—Manuscript Re-leases, sv. 18, str. 270, 271. Pročitati: The Signs of the Times, 18. prosinca 1879.

a.

Zašto je za Josipa bio važan susret s čovjekom koji mu je rekao gdje se nalaze njegova braća? Postanak (1. Moj) 37:15–17, 28.

b.

“Kad je Josip stigao do mjesta gdje je otac pretpostavljao da se nalaze njegova braća, nije ih našao tamo. Dok je pješačio od polja do polja tražeći ih, jedan stranac zapazio je njegovu upornost i rekao mu da su otišli u Dotan. On je već prešao pedeset milja, a predstojalo mu je još petnaest. To je bilo zaista dugo putovanje za jednog mladića; ali on je radosno nastavio dalje.”—The Signs of the Times, 18. prosinca 1879.

“[Jakov] . . . je poslao Josipa da pronađe [svoju braću] i donese mu izvještaj o njima. Da je Jakov znao pravo raspoloženje ostalih svojih sinova prema Josipu, ne bi ga nipošto poslao samog, ali oni su svoje osjećaje brižljivo prikrivali. Josip se vesela srca rastao s ocem; ni starac ni mladić nisu ni sanjali što će se sve zbiti, prije nego što se opet budu vidjeli.”—Patrijarsi i proroci, str. 210.

2. lekcija


ponedjeljak5. siječnja

2. ZAVJERA JOSIPOVE BRAĆEŠto je braći, kad su ugledali Josipa kako dolazi, prvo palo na um, i zašto? Postanak (1. Moj) 37:18–20.

Kako je sotona nastojao spriječiti Božji plan prema kojem je Josip trebao spasiti Njegov narod? Postanak (1. Moj) 15:12–14; 37:20; Efežanima 6:11, 12. Gledajući dalekosežni ishod, koga bi braća zapravo uništila da su uspjela u svojoj namjeri da ubiju Josipa? Postanak (1. Moj) 42:1, 2.

“Koliku je razdaljinu morao prijeći da bi vidio i pozdravio svoju braću! Vidjevši ga kako dolazi, lako su ga prepoznali po njegovom šarenom plaštu; ali čim su ga ugledali u njima su se probudili osjećaji zavisti, ljubomore i mržnje. Nisu razmišljali o dugom putu koji je morao prepješačiti da bi se susreo s njima. Nisu mislili o njegovom umoru i gladi niti o činjenici da je on njihov brat koji ima pravo na njihovo gostoprimstvo, nježni obzir i bratsku ljubav. Sam pogled na šareni plašt koji je ukazivao na njegovu različitost, ispunio ih je sotonskom izbezumljenošću.”—The Signs of the Times, 18. prosinca 1879.

b.

a.

U svojim naporima da spriječi Božju namjeru za Josipa i njegovu obitelj, koji je prvobitni plan sotona nastojao uništiti? Postanak (1. Moj) 3:15; 22:16–18; Galaćanima 3:16.

c.

“Ubojstvo Abela prvi je primjer neprijateljstva koje je, kao što je Bog izjavio, trebalo postojati između zmije i ženinog sjemena – između so-tone i njegovih podanika s jedne strane, i Krista i Njegovih sljedbenika s druge strane.”—Patrijarsi i proroci, str. 77.

“Navodeći Izraelce da tako drsko vrijeđaju i ruže Jahvu, sotona ih je namjeravao upropastiti. Budući da su se, izgubivši svaki osjećaj svijesti o prednostima i blagoslovima koji su im bili ponuđeni i odrekavši se svoje svečane i ponovljene zakletve na vjernost, toliko izopačili, sotona se ponadao da će Bog potpuno raskinuti s njima i konačno ih prepustiti propasti. Tako bi osigurao zatiranje Abrahamovog sjemena koje je kao sjeme obećanja trebalo sačuvati znanje o istinitom Bogu i preko kojeg je trebao doći i Onaj koji je kao pravo ženino ‘sjeme’ trebao stati sotoni na glavu. Veliki buntovnik planirao je uništiti Izrael i tako spriječiti i omesti Božje namjere.”—Patrijarsi i proroci, str. 335.


utorak 6. siječnja

3. BORBA ZA DUŠUKoga je Božji Duh pokrenuo da spasi Josipa od smrti, i zašto je Bog izabrao baš tog brata? Postanak (1. Moj) 37:19–22; 29:31, 32.

Kakav je u tome bio Božji plan za Josipa? Psalam 105:16, 17. Kakav je bio Rubenov plan? Postanak (1. Moj) 37:22 (zadnji dio).

b.

a.

“[Ruben] je predložio da ga se baci u jamu i ondje ostavi da umre, imajući pri tome namjeru da ga kasnije spasi iz jame i vrati ga živog ocu.”—The Signs of the Times, 18. prosinca, 1879.

“Da nije bilo Rubena oni bi svoju namjeru izvršili. Ali on se prestravio od pomisli na to da sudjeluje u ubojstvu svoga brata, pa je predložio da Josipa živog bace u jednu jamu kako bi ondje umro.”—Patrijarsi i proroci, str. 211.

“[Ruben] se zalagao za Josipa, pokazujući jasnim argumentima ka-kva bi krivnja počivala na njima te da bi ih stiglo Božje prokletstvo zbog takvog zločina.”—The Signs of the Times, 18. prosinca, 1879.

Preko kojeg je drugog brata Gospod radio na ostvarenju svojih planova, i zašto je učinio da Ruben ne bude tamo u to vrijeme? Postanak (1. Moj) 37:25–30.

c.

“Pošto je uspio i ostalu braću nagovoriti na to da pristanu na njegov plan, udaljio se od njih bojeći se da neće moći dovoljno svladati svoje osjećaje, pa će time otkriti svoju pravu namjeru. . . .

“Tada Juda predloži da svoga brata prodaju kao roba tim trgovcima umjesto da ga prepuste smrti. Tako će ga se otresti na siguran način, a neće uprljati ruke njegovom krvlju. ‘Jer nam je brat’, naglašavao je Juda, ‘naše je tijelo’ (Postanak (1. Moj) 37:27). S tim prijedlogom su se odmah svi složili, te su brzo izvadili Josipa iz jame. . . .

“Ruben se vratio k jami, ali Josipa tu više nije bilo. Sav prestravljen i osuđujući samoga sebe, razderao je svoje haljine i potražio ostalu braću vičući: „Nema djeteta, a ja kuda ću?’ (stih 30). Kad je saznao za Josipo-vu sudbinu i shvatio da nije u mogućnosti vratiti ga, bio je primoran pridružiti se ostalima u pokušaju da sakriju svoju krivicu.”—Patrijarsi i proroci, str. 211, 212.


srijeda7. siječnja

4. NAŠ ZAŠTITNIKIako je Josip ostao bez zaštite svoga zemaljskog oca, tko je još uvijek bio uz njega? Postanak (1. Moj) 39:2; Psalam 103:13.

“Proučavajte život Josipa i Danijela. Gospod nije spriječio zavjere onih koji su težili da im napakoste; ali je učinio da svi ti lukavo smišljeni planovi izađu na dobro Njegovih slugu koji su usred svih iskušenja i sukoba sačuvali svoju vjeru i odanost.”—Gospel Workers, str. 477.

b.

a.

Što uvijek trebamo imati na umu u pogledu Božje kontrole i nadležnosti nad životom svakog pojedinca? Job 2:3–6; Psalam 56:11.

S kakvom sigurnošću svatko tko vjeruje u Krista može vjerovati da Bog vodi brigu i o njemu? Ivan 10:27–29; 1. Petrova 5:6, 7.

c.

“Svakom pojedincu Krist govori: ti si moj. Ja sam te otkupio. Ti si sada samo jedan grubi kamen; ali ako se prepustiš u Moje ruke ja ću te ispolirati i zasjat ćeš na slavu Mome imenu. Nitko se ne treba otimati iz Moje ruke; učinit ću te svojim dragocjenim blagom. Na dan Moje krunidbe bit ćeš dragulj radosti u Mojoj kruni.”—In Heavenly Places, str. 267.

“Sadašnja i vječna sigurnost ljudima je zajamčena Kristovom pravdom. Dušu koja vjeruje nitko ne može oteti iz Njegove ruke. . . . Prihvaćanjem Božje ljubavi u srcu, ljubav prema svijetu nestaje a mi se izgrađujemo u najsvetijoj vjeri.”—The Youth’s Instructor, 17. veljače 1898.

“Josipova braća laskala su si da su pronašli siguran put da spriječe ispunjenje Josipovih neobičnih snova. Ali je Gospod upravljao događajima i učinio da okrutni postupci njegove braće upravo do-prinesu ispunjenju snova koje su oni nastojali spriječiti. Josip je vrlo bolno tugovao zbog odvajanja od svog oca i najveću žalost pričinjavalo mu je razmišljanje o očevoj boli. Ali Gospod nije ostavio Josipa da u Egipat ode usamljen. Anđeli su pripremili put za njegov prijem on-dje.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 130, 131.


četvrtak 8. siječnja5. SURADNJA S BOGOM

Što je obećano onima koji se u potpunosti oslone na Boga kao što je to učinio Josip? Psalam 37:4, 5; Izreke (Priče) 3:5, 6.

“Svaki plan iznesite čvrsto i u poniznosti duše pred Gospoda Isusa, i sve svoje putove povjerite Gospodu. Njegova su obećanja sigurna. On će upravljati vašim koracima. Njegovi su izvori nepresušni. Svetac Izraelov koji sve vojske nebeske zna po imenu i održava zvijezde na njihovim putovima, vodi brigu o svakome od nas pojedinačno. . . .

“Željela bih da svi shvate kakve mogućnosti i izgled za uspjeh imaju oni koji se s punim povjerenjem oslone na Krista. Život skriven s Kristom u Bogu u sigurnom je utočištu; i takav može reći: ‘Sve mogu u Kristu Isusu koji mi moć daje’ (Filipljanima 4:13).”—Country Living, str. 28.

petak 9. siječnja PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE1. Objasnite zašto naizgled male odluke mogu promijeniti život!2. Kakve je prirode rad u kojem kršćani sudjeluju?3. Kako Duh Božji može utjecati na nas da dozvolimo Bogu da On radi za nas i u nama? 4. Zašto se ne trebamo plašiti onoga što nam ljudi mogu učiniti?5. Je li Bog ili čovjek onaj koji treba raditi za naše spasenje?

a.

Na kršćanskom svom putu, što trebamo činiti i na koji način? Filipljanima 2:12, 13.

b.

“Nitko ne može sam vlastitim djelima zaslužiti spasenje ali ni Bog to ne može učiniti bez naše suradnje. Ali ako se ljudi iskreno zalažu za to, Bog radi s njima i daje im silu i pravo da postanu Božji sinovi.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 372.

“Ljudsko biće treba surađivati s Bogom. Svi trebaju ostvarivati ono na čemu Bog radi.”—To Be Like Jesus, str. 120.

“Sve što možemo učiniti za naše spasenje je rad na spasenju sa stra-hom i drhtanjem. Bog radi u nama da hoćemo i činimo što je Njemu ugodno. Ako prepustimo Njemu da radi, On će učiniti. Naša nagrada na nebu ovisi o našem svakodnevnom postupanju i razgovoru ovdje na zemlji. Mi možemo biti kršćani ovdje. A da bismo bili kršćani nije ne-ophodno da budemo potišteni, gunđajući što ne možemo ići vlastitim putem. Ako smo zaista kršćani, Krist postaje u nama nada slave.”—The Upward Look, str. 204.


Jakovljev utjecaj


nedjelja11. siječnja 1. JAKOVLJEVA RODITELJSKA POGREŠKA

U čemu je Jakov griješio pri podizanju svoje djece? Postanak (1. Moj) 37:2, 3.

Kako je njegova greška utjecala na ostale sinove? Postanak (1. Moj) 37:4.

“A vi, očevi, ne razdražujte svoju djecu, nego ih odgajajte stegom i opomenom Gospodinovom.” (Efežanima 6:4).

“Pri oblikovanju karaktera . . . nijedan utjecaj nije snažniji od utjecaja obitelji.”—Education, str. 283. Pročitati: Child Guidance, str. 17–25.

b.

a.

“Budući da je [Josipova] majka umrla, njegovi osjećaji su se vrlo vezali za oca, a Jakovljevo srce bilo je posebno vezano za to dijete nje-gove starosti. ‘Izrael ljubljaše Josipa najviše između svih sinova svojih’ (Postanak (1. Moj) 37:3).

“Ali baš ta očeva naklonost trebala je postati uzrok patnje i boli. Ja-kovljeva nemudro pokazivana naklonost prema Josipu izazvala je ljubo-moru i zavist njegovih ostalih sinova.”—Patrijarsi i proroci, str. 209.

“Očevi i majke trebaju pažljivo i uz molitvu proučavati karakter svoje djece. Oni trebaju potiskivati i ograničavati one crte karaktera koje su suviše istaknute a ohrabrivati i poticati one koje su slabije, omogućujući na taj način skladan razvoj karaktera... Neuravnotežen um, plahovita narav, mrzovoljnost, zavist ili ljubomora svjedoče o zanemarivanju roditeljske dužnosti. Ove loše osobine karaktera donose veliku nesreću onima koji ih imaju.”—Fundamentals of Christian Education, str. 66, 67.

3. lekcija

“U poklanjanju pažnje svojoj djeci, roditelji ne smiju biti pristrani, već prema svima trebaju biti jednako nježni, imajući na umu činjenicu da su svi otkupljeni Kristovom krvlju. Djeca obično imitiraju svoje roditelje; stoga moramo biti vrlo pažljivi da im pružimo dobar pri-mjer.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 319.


ponedjeljak 12. siječnja

2. OD UZROKA DO POSLJEDICE Na koji su način Jakovljeve žene hranile krivi duh u svojoj djeci? Postanak (1. Moj) 29:30–32; 30:1–8, 20.

Kako krivi duh koji pokazuju roditelji može utjecati na razvoj karaktera djece? Efežanima 6:4; Ezekiel 16:44; Rimljanima 2:21. Kako možemo pružiti dobar primjer? 1. Korinćanima 9:27; 1. Petrova 2:21–23.

“Jakovljev grijeh. . . otkrio je gorke plodove u karakteru i životu njegovih sinova. Dok su postali zreli ljudi imali su razvijene ozbiljne mane. Posljedice mnogoženstva vidjele su se u domaćinstvu. Ta strašna zla prijetila su ugušivanju i samim izvorima ljubavi i svojim utjeca-jem slabila su najsvetije veze. Ljubomora pojedinih majki zagorčavala je obiteljski život. Djeca su odrasla kao svađalice i nepodložna kontroli, što je očev život zamračivalo strašnom zabrinutošću i boli.”—Conflict and Courage, str. 72.

“Rahelu je Jakov uvijek više volio, ali je to izazvalo Leinu ljubo-moru i zavist, te mu je život bio zagorčen stalnim suparništvom među sestrama.”—Patrijarsi i proroci, str. 189, 190.b.

a.

“Kad očevi i majke shvate kako ih djeca kopiraju u svemu, oni će pažljivo i budno odmjeravati svaku riječ i svaku gestu.”—The SDA Bible Commentary, sv. 6, str. 1118.

“Kao što umjetnik usrdno i ustrajno nastoji na platno prenijeti savršen lik izabranog modela; i kao što kipar marljivo kleše i obrađuje kamen da bi dobio kopiju koju je zamislio, tako roditelji trebaju radi-ti na oblikovanju, uglađivanju i oplemenjivanju karaktera svoje djece prema uzoru koji im je dat u Kristu Isusu. I kao što umjetnik strpljivo proučava, planira i obrađuje određeni materijal da bi rezultati njegovog rada bili što je više moguće savršeni, tako roditelj treba smatrati vrijeme upotrijebljeno u odgajanju svoje djece za koristan život ovdje i njiho-vom osposobljavanju za neprolazno kraljevstvo.”—Child Guidance, str. 476, 477.

“Kad bih se naljutila i bila u iskušenju da izgovorim riječi kojih bi se poslije sramila, suzdržala bih se i bez riječi izišla iz sobe, tražeći u molitvi da mi Gospod podari strpljenje da poučim tu djecu. Zatim bih se vratila i u razgovoru s njima naglasila da više ne smiju tako govoriti. U takvom raspoloženju možemo govoriti tako da u djeci izazovemo srdžbu. Trebamo govoriti ljubazno i strpljivo imajući uvijek na umu kako smo i sami često neposlušni a kako želimo da s nama postupa naš nebeski Otac.”—Child Guidance, str. 254, 255.


utorak13. siječnja

“‘Vidi je li haljina sina tvojega ili nije’(Postanak (1. Moj) 37:32), bile su njihove riječi. Oni su taj prizor sa strahom očekivali, ali nisu se nadali da će morati gledati očevo potpuno odavanje tuzi i boli koja im je raz-dirala srce. ‘To je haljina moga sina’; reče Jakov, ‘ljuta ga je zvijer izjela; Josip je zaista raskinut’ (stih 33). Uzalud su sinovi i kćeri pokušavali utješiti ga. . . . On ‘razdera haljine svoje i metnu kostrijet oko sebe, i tužaše za sinom svojim dugo vremena’. Izgledalo je da ni vrijeme ne može olakšati ni ublažiti njegovu bol. ‘S tugom ću u grob leći za sinom svojim’ (stih 35), jecao je u svom očajanju. Užasnuti onim što su učinili, ali strahujući od očevih prijekora, Jakovljevi sinovi su ipak u svom srcu krili istinu o vlastitoj krivnji koja je sada čak i njima izgledala vrlo ve-lika.”—Patrijarsi i proroci, str. 212.

3. LUKAVSTVO BRAĆE Kada je iskušenje da se kaže laž najteže? Postanak (1. Moj) 37:27– 32; 3:11–13; 4:9, 10.

Kako je varljivo lukavstvo braće njima samima donijelo nevolju i bol? Postanak (1. Moj) 37:34, 35; 42:36–38.

b.

a.

Objasnite zašto se lukavi postupak njegove djece, zbog kojeg je Jakov sada toliko patio, mogao povezati s njegovim prevarama iz prošlosti! Postanak (1. Moj) 27:8–38; Galaćanima 6:7.

c.

“Svako posijano sjeme donosi odgovarajuću žetvu. Tako je i sa životom čovjeka.”—Kristove priče, str. 84.

“Kako je istina da jedan grijeh navodi na drugi; i kako je snažno ta istina ilustrirana u Kajinovom slučaju! On je izgledao iznenađen pita-njem: ‘Gdje ti je brat Abel?’ (Postanak (1. Moj) 4:9). On je tako daleko otišao u svom grijehu. Toliko se potčinio utjecaju sotone da je izgubio predodžbu o Božjoj prisutnosti, o Njegovoj veličini i sveznanju, te je govorio laž pred Gospodom da bi pokrio svoju krivnju.”—The Signs of the Times, 16. prosinca 1886.

“Dok sotona može koristiti prevaru i lažne zaključke da bi ostvario svoje ciljeve, Gospod ne može koristiti laž; dok se Lucifer, poput zmije, može uvijati, pretvarati se i mijenjati svoj pravi oblik da bi se prikrio, Bog se može koristiti samo izravnom, pravom istinom.”—The Spirit of Prophecy, sv. 4, str. 319.


srijeda 14. siječnja 4. PLODOVI GRIJEHA

Koje su grešne strasti Jakovljevi sinovi gajili prema Josipu? Postanak (1. Moj) 37:3–5, 11, 23, 24.

Kamo nas te grešne strasti odvode kad im popuštamo? Izreke (Priče) 27:4; Jakov 1:13–15.

b.

a.

“Naklonost koju je Jakov gajio prema Josipu nije se mogla sakriti i divan šareni plašt koji mu je dao bio je za ostale sinove jasan dokaz o njegovoj pristranosti. To je za njih bio dovoljan razlog da gaje zavist, mržnju i osvetu u svom srcu.”—The Signs of the Times, 18. prosinca 1879.

“Božji zakon bilježi zavist, mržnju, zlobu, osvetoljubivost, strast i ambiciju koje se podižu u duši, ali koji se ne vide izvana zbog nedostat-ka prilike, a ne zbog nedostatka želje.”—Mind, Character, and Persona-lity, sv. 2, str. 526.

“Zavist i zloba su kao dvije sestre koje se spajaju u svom djelovanju. Zavist navodi čovjeka da želi nešto dobro što drugi posjeduju i učinit će sve što je u njegovoj moći da naškodi karakteru i ugledu onih čije bi mjesto želio zauzeti.”—The Signs of the Times, 2. studenog 1888.

“Kristova ljubav u srcu nikada ne navodi na zlobu i zavist.”—Our High Calling, str. 234.

Kada se te grešne strasti gaje u srcu, što su sve ljudi u stanju učiniti? Postanak (1. Moj) 37:18–20; Izreke (Priče) 6:34, 35; 1. Ivanova 3:11–15.

c.

“[Josipova braća] Josipova braća osjetila su očevu veliku ljubav pre-ma Josipu i to je izazvalo njihovu zavist prema njemu. Njihova zavist prerasla je u mržnju i na koncu u ubojstvo.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 127.

“Zavist je kći ponosa i ako je gajite u svom srcu izazvat će mržnju, a može i osvetu i ubojstvo.”—Patrijarsi i proroci, str. 651.

“Ubojstvo prvo postoji u mislima. Onaj koji daje mjesta mržnji u svom srcu, stupa na stazu ubojice i njegove su žrtve odvratne Bogu.”—Želja vjekova, str. 310.



petak16. siječnja

5. KRŠĆANSKI DOM Navedite neke značajne smjernice za govor u kršćanskom domu! Efežanima 4:21–27, 31, 32; Otkrivenje 14:5.

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE1. Zašto je važno svu svoju djecu voljeti jednako?2. Što roditelji trebaju imati na umu pri podizanju i odgajanju svoje djece?3. Ima li ikakve sigurnosti u iznošenju laži čak i takozvane bezazlene laži?4. Kako možemo počiniti ubojstvo u svom srcu?5. Kako laganje i prijevara uništavaju kršćansku obitelj?

a.

“Oko svake obitelji postoji sveti krug koji treba očuvati. Nitko nema pravo povrijediti ovaj sveti krug. Suprug i supruga trebaju biti sve jedno drugome. Žena ne treba imati tajne za koje njen muž ne zna a dru-gi znaju; muž također ne treba imati tajne koje krije od svoje žene, a otkriva ih drugima.”—The Adventist Home, str. 177.

“Ako u svom ranom djetinjstvu djeca nisu sačuvana i strpljivo upućivana na pravi put, ona će stvoriti loše navike. Te navike će se raz-vijati u njihovom kasnijem životu i kvarit će druge. Oni čiji su umovi doživljavali niska odbacivanja, koji su postali jeftini zbog loših utjecaja u domu, zbog lukavih djela, njih prate njihove krive navike kroz život. Ako postanu vjernici, te će se navike otkrivati u njihovom vjerskom životu.”—Child Guidance, str. 200, 201.

Zašto je važno da uvidimo pogrešnost lukavstva koje se pokazalo u životu Jakova i njegove djece? Ivan 8:44; 1. Petrova 2:1–3; Ot-krivenje 21:27.

b.

“Istina je od Boga, a prevara u svim svojim mnogobrojnim oblici-ma potječe od sotone; i svatko tko na bilo koji način skreće s pravoga puta istine, predaje se sili zlog neprijatelja. Oni koji su učili od Krista ne pristaju na ‘bezrodna djela tame’ (Efežanima 5:11).”—Proroci i carevi, str. 252.

“Gospod mrzi svaku prevaru, prikrivanje i lukavstvo. To je so-tonino djelo. Gospod radi otvoreno i iskreno.”—Svjedočanstva za propovjednike, str. 274.


Putovanje u Egipat


nedjelja 18. siječnja

1. BOŽJA PROVIDNOST NA DJELUNavedite barem sedam događaja koje je Gospod u providnosti dopustio prije nego što je Josip poslan u Egipat! Psalam 105:17; Postanak (1. Moj) 37:13–28.

“Posla pred njima čovjeka, i to Josipa, koji bijaše prodan za slugu” (Psalam 105:17).

“Ono što je Abraham bio u zemlji svog privremenog boravka, što je Josip bio u Egiptu i što je Danijel bio na babilonskom dvoru, to je hebrejski narod trebao biti među narodima.”—Želja vjekova, str. 27.

Zašto je Bog od svih Jakovljevih sinova izabrao Josipa da u Egiptu izvrši tako velik zadatak? Postanak (1. Moj) 37:2; 39:6; Djela 7:9.

b.

a.

Pročitati: The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 126–131.

“Josip je bio poslušan svome ocu i bojao se Boga. Bio je poslušan pravednim poukama svoga oca više nego bilo koji od njegove braće. Čuvao je njegove upute kao skupocjeno blago i svim je srcem ljubio Boga i poštovao ga. Boljeli su ga zli postupci nekih od njegove braće i smjerno ih je upućivao na pravi put i da ostave svoje bezbožne postupke. To je bilo jedino čime je izazivao njihovu ogorčenost. Budući da je mr-zio grijeh nije mogao podnositi to da njegova braća griješe protiv Boga. Iznosio je to pred svog oca, nadajući se da će ih on svojim autoritetom uspjeti reformirati.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 126.

“Put Bogom izabran može se činiti vrlo mračnim, ipak to je najsi-gurniji put svjetlosti. Usred prividne nesreće i poraza Božje je proviđenje ostvarilo Njegove namjere.”—The Signs of the Times, 26. srpnja 1883.

4. lekcija


ponedjeljak19. siječnja

“Mnogi od onih koji svoj život iskreno posvećuju Božjoj službi doživljavaju veliko iznenađenje i razočaranje jer upravo tada, više no ikada ranije, nailaze na prepreke, poteškoće i iskušenja. Oni se mole za snagu da izgrade karakter sličan Kristovom i da se osposobe za Gos-podnje djelo, ali zapadaju u takve okolnosti da izgleda kao da se sva zla u njihovoj prirodi ponovno bude. Oni počinju pokazivati nedostatke i mane na koje nisu čak ni pomišljali da ih imaju. Tada, poput Izraelaca u staro doba, postavljaju pitanje: ‘Ako nas Bog vodi, zašto sve ovo dolazi na nas?’ ”—Zdravlje i sreća, str. 470.

2. USAMLJEN NA SVOM PUTUNa svom putu za Egipat u ulozi roba, kako je Josip mogao os-jetiti da Bog vodi njegov život? Postanak (1. Moj) 37:28; Psalam 88:3–5; 73:13, 14.

Kad smo najviše kušani da posumnjamo u Božje vodstvo? Job 2:7–10; Izlazak (2. Moj) 16:2, 3; 17:1–3.

b.

a.

“U međuvremenu Josip je sa svojim gospodarima putovao za Egi-pat. Kad je karavana prolazila južnim granicama Kanaana, mladić je mogao vidjeti vrhove brežuljaka pod kojima su bili šatori njegovog oca. Sjećajući se milog roditelja, gorko je plakao u svojoj usamljenosti i boli. . . . Sa strepnjom u srcu gledao je na svoju budućnost.”—Patrijarsi i proro-ci, str. 213.

Zašto je Bog dozvolio da se Josip osjeća usamljenim? 1. Petrova 4:12, 13; Hebrejima 12:5, 6; Rimljanima 8:28.

c.

“Kakve li promjene— od nježno voljenog sina, postao je nemoćan i prezren rob! . . .

“Ali, prema Božjem proviđenju, čak i to iskustvo trebalo mu je služiti na blagoslov. Samo za nekoliko sati naučio je ono što inače godinama ne bi naučio. U svojoj velikoj i nježnoj ljubavi prema njemu, otac je pogriješio što je bio pristran i popuštao mu. Ta nemudra naklonost raz-bjesnjela je njegovu braću i izazvala ih na postupak koji ga je odvojio od doma. Posljedice svega toga imale su odjeka u njegovom karakteru. Pogreške koje su ranije bile poticane, trebalo je sada ispraviti. Posta-jao je sam sebi dovoljan i pretjeran. Naviknut na nježne pažnje i brigu svoga oca, sada se osjećao nespremnim za teškoće koje su ga očekivale u gorkom i nezbrinutom životu roba u tuđini.”—Patrijarsi i proroci, str. 213.


utorak 20. siječnja3. OD DJETETA DO MUŠKARCA

Kojeg se obećanja trebaju držati svi bogobojazni roditelji dok odgajaju svoju djecu? Izreke (Priče) 22:6.

“[Kad je prodan u ropstvo, Josipove] misli uputile su se Bogu njego-vog oca. U djetinjstvu su ga učili da Ga ljubi i da Ga se boji. Često je u očevom šatoru slušao priču o viziji koja je Jakovu bila pokazana kad je kao bjegunac i prognanik bježao od kuće. Slušao je o obećanjima koja je Gospod dao Jakovu i kako su ona bila ispunjena; kako su u teškim trenucima došli Božji anđeli i dali mu prave upute, tješili ga i štitili. Doznao je i za Božju ljubav kojom je za ljude predviđen i Spasitelj. Sve te dragocjene pouke sada su živo dolazile pred njega.”—Patrijarsi i proroci, str. 213, 214.

“U svakoj nevolji Bog ima namjeru sve izvesti na naše dobro. Sva-ki udarac treba uništiti neki idol. Svaki čin proviđenja koji oslabi naš oslonac na ovoj zemlji a čvršće utvrdi naše pouzdanje u Boga, pred-stavlja blagoslov. Kresanje može izgledati vrlo bolno za neko vrijeme, ali će poslije donijeti miran plod pravde’ (Hebrejima 12:11). . . . Svako iskušenje koje pogađa našu vjeru i izgleda da nas potpuno odvaja od Boga dovodi nas najbliže Njemu. . . . Neka nijedan kršćanin ne misli da je ostavljen u trenucima kušnje.”—The Review and Herald, 10. travnja 1894.

b.

a.

Koga je Josip jedino mogao zazvati u svojoj usamljenosti u pro-gonstvu? Kako je ta odluka promijenila njegov život? Psalam 27:10; 34:18, 19; Rimljanima 10:13.

c. Kada smo u iskušenju da se osjećamo napuštenima i da je sve iz-gubljeno, čega se trebamo sjetiti? Psalam 37:25; 33:18, 22; 73:25, 26; Hebrejima 12:1–3.

“[Josipova] je duša mu ustreptala od dubokog uzbuđenja kad je odlučio vjerno se prepustiti Bogu i pod svim okolnostima postupiti onako kako dolikuje podaniku nebeskog Kralja. Odlučio je služiti Go-spodu svim svojim srcem, pred svoja životna iskušenja istupiti hrabro, u duhovnoj snazi i moralnoj postojanosti, i svaku dužnost vjerno izvršiti. Iskustvo samo jednog dana predstavljalo je prijelomnu točku u Josipo-vom životu. Njegova strahovita nesreća stvorila je od razmaženog dje-teta promišljenog, odvažnog i samostalnog čovjeka.”—Patrijarsi i proro-ci, str. 214.


srijeda21. siječnja

4. VJERA KOJA POBJEĐUJEKakvu je pobjedu nad nastalim okolnostima Josip zadobio usprkos svojoj mladosti? Postanak (1. Moj) 39:1, 2; Psalam 40:1–4.

Što Biblija kaže o onima koji dozvole da okolnosti gaze njihovu vjeru? Brojevi (4. Moj) 13:32, 33; Hebrejima 3:17–19; Jakov 1:8.

b.

a.

“Sada je vrijeme da se pokažu oni koji su zaista kao Kaleb, koji se neće povlačiti pred visokim zidovima i moćnim divovima, već koji vje-ruju da upravo takve činjenice čine pobjedu veličanstvenom. Pred nama su velike teškoće i iskušenja. To zahtijeva veliku hrabrost i izdržljivost da bi se nastavilo naprijed. Ali sada sve ovisi o našoj vjeri u Vojskovođu koji nas je sigurno vodio do sada. Zar ćemo sada pokazati nevjerova-nje? Trebamo li oslabiti popuštajući nepovjerenju i strahu? Zar da pri-stanemo na kompromis sa svijetom i da odustanemo od puta za nebeski Kanaan?”—The Review and Herald, 29. studenog 1881.

“Dok su kukavice i buntovnici rasuli svoje kosti po pustinji, vje-rni Kaleb doživio je da ima svoj dom u obećanom Kanaanu. “One ću poštovati koji mene poštuju”, kaže Gospod.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 304.

c. Koja obećanja su nam dana ako pobijedimo svoja iskušenja, i kako možemo postati pobjednici? Brojevi (4. Moj) 14:24; 1. Ivanova 5:4; Otkrivenje 3:21.

“U svojoj velikoj milosti Gospod će svima koji vjeruju dati silu i sposobnost za sudjelovanje u Njegovoj službi isto tako kao što je dao Josipu, Danijelu i Timoteju i svima drugima koji su se koristili Njego-vim obećanjima. Oni su vjerovali Njemu i oslonili se na Njega, i u tome je bila njihova pravednost. Ljudi i žene bili su pokrenuti vjerom. To im je otvaralo put kroz oblake prepreka kojima je sotona nastojao spriječiti njihovo napredovanje. Kad Bog vidi da oni imaju povjerenje u Njegovu pomoć i djelotvornost, On će ih provesti u sigurnosti kroz veliki mrak ljudske neposvećenosti.”—The Upward Look, str. 206.

“Kristov život zahtijeva samoodricanje i snažnu vjeru. Okolnosti ne trebaju upravljati našim životom. Božja djeca koja su nasljednici neba ne mogu prelaziti trenutak na jednu trenutak na drugu stranu.”—The Review and Herald, 9. studenog, 1897.


četvrtak 22. siječnja

5. SVI U BOŽJEM PLANU

Zašto je bilo važno da je Josip, stigavši u Egipat, došao u kontakt s Potifarom? Postanak (1. Moj) 39:1, 2. Kako je Bog iskoristio ovaj susret da bi nastavio svoj plan za Josipa? Postanak (1. Moj) 37:36; 39:20; 41:9–14.

Zašto Božji planovi nisu uvijek u skladu s našim željama? Izreke (Priče) 16:9; Izaija 55:8, 9; Rimljanima 8:26.

“Na svaku iskrenu molitvu odgovor će sigurno doći; možda ne baš onako kako biste željeli ili u vrijeme koje očekujete; ali odgovor će doći na način i u vrijeme koje najbolje odgovara vašim potrebama. Molitve upućene u samoći, malaksalosti i iskušenjima, Bog će uslišiti, ne uvijek onako kako očekujemo, ali uvijek onako kako je najbolje za nas.”—Go-spel Workers, str. 258.

“Svi mi želimo da na naše molitve dođe odmah odgovor i dolazimo u iskušenje da se obeshrabrimo ako na svoju molitvu ne dobijemo odmah odgovor. Iskustvo me je naučilo da je to velika greška. Odlaganje odgo-vora je za naše veliko dobro. Tu nam se pruža prilika da uvidimo je li naša vjera istinita i iskrena ili je nepostojana poput morskih valova.”—Counsels on Health, str. 380, 381.petak 23. siječnjaPITANJA ZA RAZMIŠLJANJE1. Objasnite kako djeluje Božja providnost!2. Kako nas iskušenja mogu dovesti do toga da ispitamo našu vjeru? 3. Zašto je naše spasenje daleko značajnije za Gospoda nego naše privremeno stanje?4. Što trebamo činiti kad naiđu teške okolnosti?5. Kako trebamo očekivati da će Bog odgovoriti na naše molitve?

b.

a.

“Svoju prodaju u Egipat Josip je smatrao najtežom nesrećom koja je mogla snaći; ali je upravo u tome uvidio potrebu da se pouzda u Gospoda kao nikada do tada dok je bio pod sigurnom zaštitom očeve ljubavi. Josip je i u Egiptu imao Boga stalno u svom srcu, i ta činjenica ga je očito činila vedrim i raspoloženim i uza sve njegove tuge i žalosti. Kao što je kovčeg s Božjim zakonom donosio mir i prosperitet Izraelu, tako je ovaj bogobo-jazan mladić donio blagoslov cijelom Egiptu.”—The SDA Bible Commen-tary, sv. 1, str. 1096.


Vjernost u svemu

6. lekcija Subota, 31. siječnja 2015.

nedjelja25. siječnja 1. ISPRAVAN STAV

Kako možemo reći da je Josip uvijek zauzimao ispravan stav u pogledu svega što mu se događalo? Postanak (1. Moj) 39:2, 23.

“Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u naj-manjem nepošten, i u najvećem je nepošten” (Luka 16:10).

“Ako ste vjerni u svim pojedinostima, vaša će vjernost posvjedočiti da ste se učili u Kristovoj školi.”—The Youth’s Instructor, 7. studenog 1895. Pročitati: Kristove priče, str. 272–283.

a.

Što će drugi vidjeti kad mi zauzmemo ispravan stav u po-gledu vjernosti Bogu? Postanak (1. Moj) 39:3; Matej 5:16; 2. Korinćanima 3:2.

b.

“Josip se nije žalio na svoju sudbinu, niti je postavljao pitanje zašto Gospod dopušta da on strada bez obzira na svoju ispravnost. Nije do-zvolio da oblak klonuća duhom zamrači njegovo srce. Vjerovao je Bogu i strpljivo čekao Njegovo spasenje. Odlučno je vjerovao da postojeća nevolja (činjenica da se nalazio u tamnici) treba poslužiti kao prilika na slavu Božju i dobrobit onih koji su bili oko njega.”—The Review and Herald, 21. veljače 1888.

“Iz faraonove palače Njegov utjecaj se osjećao po cijeloj zemlji, i znanje o Bogu širilo se na sve strane.”—Patrijarsi i proroci, str. 332.

“Josip je svoju vjeru uvijek nosio sa sobom jer mu je bila u srcu, i u tome je bila tajna njegove nepokolebljive vjernosti i odanosti Bogu.”—The SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1097.

“Dobra djela Božjeg naroda imaju jači utjecaj nego same riječi.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 443.

Dar p

rve

subo

te za

edu

kaci

jski

cen

tar G

ener

alne

kon

fere

ncije


ponedjeljak 26. siječnja

2. BITI VJERAN Zašto je Potifar postavio Josipa za upravitelja nad cijelim svojim domaćinstvom? Postanak (1. Moj) 39:3, 4.

Kakve upute imamo mi u pogledu vjernosti u našim dužnostima? Luka 16:10–12; Kološanima 3:22, 23.

“Upadljiv uspjeh koji je pratio sve što je Josipu bilo povjereno nije bio rezultat nekog posebnog čuda, već je Božji blagoslov okrunio njegovu marljivost, savjesnost i poduzetnost. Josip je svaki svoj uspjeh pripisivao Božjoj milosti, pa je čak i njegov idolopoklonički gospodar smatrao to kao tajnu njegovog neviđenog uspjeha u svakom pothvatu. Svakako da uspjeha ne bi bilo bez Josipovih ustrajnih i dobro smišljenih napora.”—Patrijarsi i proroci, str. 214, 217.

b.

a.

“Svoje skromne, svakodnevne dužnosti svi trebamo obavljati savje-sno i vjerno, ‘od srca’, naglašava apostol, ‘kao Gospodu’. Bilo kakvim poslom da se bavimo: u kući, na njivi ili na polju intelektualne djela-tnosti - sve to možemo obavljati na slavu Bogu sve dotle dok nam je Krist prvi i posljednji i najbolji u svemu.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 459.

“Ako će čovjek obavljati svoje dužnosti vjerno, bez obzira na okol-nosti, on će postati sila na dobro. Bog je učinio to da je nadglednik zatvora bio naklonjen Josipu, pa su mu bili povjereni svi zatvorenici.”—The Signs of the Times, 8. siječnja 1880.

“Bilo čime da se bavimo, trebamo u svom poslu biti i srcem i dušom, onda ćemo biti i radosni i uspješni. . . . Vjernost u vršenju svake dužnosti čini rad plemenitim i otkriva karakter koji Bog može odobriti.”—The SDA Bible Commentary, sv. 5, str. 1112.

Kako je Bog na kraju nagradio Josipovu vjernost kao smjernog sluge? Postanak (1. Moj) 41:41–43; Izreke (Priče) 22:29.

c.

“Snažan, dobro uravnotežen i skladan karakter izgrađuje se samo vjernim izvršavanjem dužnosti. Josip je imao besprijekoran karakter, i budući da se pokazao vjernim u najmanjim dužnostima, konačno mu je bilo povjereno rukovođenje nacijom.”—The Signs of the Times, 25. svibnja 1891.


utorak27. siječnja

“Kao što je Božji kovčeg donosio spokojstvo i blagostanje Izraelu tako je ovaj bogobojazni mladić donio blagoslov Egiptu. To se pokazalo na tako upadljiv da je Potifar, u čijoj je kući služio, pripisivao sve svoje blagoslove svom kupljenom robu, smatrajući ga više sinom nego slu-gom. Božja je namjera bila da oni koji Njega ljube i poštuju Njegovo ime i sami budu počašćeni, i da slava koja se preko njih odaje Bogu odrazi i na njima samima.”—The Youth’s Instructor, 11. ožujka, 1897.

3. OD ROBA DO PONOVNO UVAŽENOG I UGLEDNOG SINA Koliko je povjerenja Potifar imao u Josipov čestit karakter? Postanak (1. Moj) 39:6; 1. Solunjanima 4:11, 12.

Kakav će utjecaj imati iskreni Božji ljudi i žene na one s kojima se susreću? Postanak (1. Moj) 39:5; 30:27.

b.

a.

Kako lako će se prepoznati pošteni i ispravni ljudi i žene u ovim posljednjim danima? 2. Timoteju 3:1–4. Kako možemo znati da se ovo upozorenje iz Timoteja odnosi na one koji se nazivaju Božjim narodom? 2. Timoteju 3:5–9; 2. Petrova 2:1–3.

c.

“Djelu sadašnje istine izuzetno su potrebni ljudi koji su odani osjećaju pravde i dužnosti, čija je moralna čestitost postojana i čija energija odgo-vara zahtjevima Božje providnosti. Ove su vrline dragocjenije od bilo kakvog bogatstva koje se može uložiti u Božje djelo.”—Svjedočanstva, sv. 3, str. 23.

“Kad Gospod svoje dragulje učini zaista slavnim i poštovanim, On će gledati na njih sa zadovoljstvom. Anđeli će pripremiti krune za sva-koga od njih, i na tim krunama ukrašenim zvijezdama blistat će svje-tlost koja zrači od Božjeg prijestolja.”—Maranatha, str. 309.

“Božja je namjera bila da se čistoća i čestitost onog koji je vjerovao u Njega pojave u suprotnosti s idolopoklonstvom onih koji su na taj način mogli vidjeti nebesku svjetlost u mraku neznaboštva.

“Josipova plemenitost i vjernost pridobile su srce njegovog gospodara, koji ga je na kraju više smatrao sinom nego robom.”—Patri-jarsi i proroci, str. 217.

Dar p

rve

subo

te za

edu

kaci

jski

cen

tar G

ener

alne

kon

fere

ncije


srijeda 28. siječnja 4. DUH UČENIKA

Što je tako značajno doprinijelo tome da Josip od roba postane visoki dužnosnik u egipatskoj vojsci? Postanak (1. Moj) 39:1; 41:33–37.

Navedite neke velike vođe i njihova prijašnja zanimanja! 1. Kraljevima 19:19–21; Izlazak (2. Moj) 3:1; Matej 4:18, 19. Zašto Bog često izabire ljude koji su se u životu bavili jednostavnim za-nimanjem? 1. Korinćanima 1:26, 27.

b.

a.

“Stigavši u Egipat, Josip je bio prodan Potifaru, zapovjedniku kra-ljevske straže, u čijoj je službi ostao punih deset godina. . . .

“Mladić je tako došao u dodir s uglednim i učenim ljudima i stekao znanje iz raznih područja znanosti, jezika i vođenja poslova – obra-zovanje koje je bilo potrebno budućem premijeru Egipta.”—Patrijarsi i proroci, str. 214, 217.

“Na ovaj će se način objavljivati i treća anđeoska poruka. Kad dođe vrijeme da se ona objavljuje s najvećom silom, Gospod će se poslužiti skromnim oruđima i On će upravljati umom onih koji se budu posvetili Njegovoj službi. Radnici će biti osposobljeni pomazanjem Svetog Duha više nego učenjem stečenim u obrazovnim ustanovama. Sveta revnost će ljude vjere i molitve jednostavno natjerati na to da propovijedaju riječi koje će sam Bog staviti u njihova usta. Grijesi Babilona bit će ra-zotkriveni.”—Evangelism, str. 699, 700.

Kako se Božji način izbora radnika razlikuje od ljudskog izbora? 1. Samuelova 16:6–13. Što Bog traži? Djela 13:22; Psalam 143:10.

c.

“Starija braća, između kojih je Samuel htio birati, nisu imala osobine koje je Bog smatrao da ih mora imati vladar njegovog naroda. Ponosni, sebični, samopouzdani, bili su odbačeni radi jednoga kojeg su potcje-njivali, jednoga koji je sačuvao jednostavnost i iskrenost svoje mladosti, i koga je, iako je sam sebe smatrao nevrijednim, Bog mogao odgajati za obnašanje kraljevske odgovornosti.”—Education, str. 266.



petak30. siječnja

5. BOŽJA VJERNOST Koliko je vjeran i pouzdan Bog u svom postupanju s ljudima i ženama? Tužaljke (Plač Jeremijin) 3:22, 23; 1. Solunjanima 5:24; Otkrivenje 19:11.

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE1. Zašto je važno da kao kršćani imamo ispravan stav?2. Čime se trebamo rukovoditi u svakoj grani djela koje se prihvatimo?3. Što predstavlja najuvjerljivije svjedočanstvo koje možemo dati svijetu?4. Što Bog danas traži u srcima muškaraca i žena?5. Kako možemo biti sigurni da nas Gospod nikada neće ostaviti?

a.

“Hoće li Gospod zaboraviti svoj narod u ovom trenutku kušanja? Je li zaboravio na vjernog Nou kad su najavljene kazne naišle na pretpotopni svijet? Je li zaboravio na vjernog Lota kad je oganj sišao s neba i spalio gradove u ravnici? Je li zaboravio na Josipa okruženog idolopoklonici-ma u Egiptu? Je li zaboravio na Iliju kad mu je Izabela uz zakletvu prije-tila sudbinom Baalovih proroka? Je li zaboravio na Jeremiju u mračnoj i sumornoj jami njegove tamnice? Je li zaboravio na trojicu dostojnih u užarenoj peći, ili na Danijela u lavovskoj jami? Krist ne može zaboraviti one koji su kao zjenica njegovog oka otkupljeni Njegovom dragocjenom krvlju.”—The Spirit of Prophecy, sv. 4, str. 445, 446.

Što bi nam trebalo ulijevati povjerenje u Božju vjernost da će nam sačuvati i voditi naše živote? Filipljanima 1:6; Hebrejima 10:23; 2. Solunjanima 3:3.

b.

“Mi gubimo mnoge dragocjene blagoslove zato što svoje potrebe, brige i tuge ne iznosimo pred svog Spasitelja. On je divni Savjetnik. On s velikim zanimanjem i srcem punim nježnog suosjećanja gleda na Svoju crkvu. On ulazi u dubinu naših potreba. Ali naši putovi nisu Njegovi putovi. On vidi rezultate svakog djelovanja i traži da strpljivo vjerujemo u Njegovu mudrost, a ne u planove za koje mi pretpostavljamo da su mudri. . . .

“Svaka iskrena molitva pomiješana je sa zaslugama Kristove krvi. Ako se odgovor odlaže to je zato što Bog želi da pokažemo svetu odlučnost u pozivanju na sigurnost Božje Riječi. On je vjeran datom obećanju i ni-kad neće ostaviti dušu koja se u potpunosti predaje Njemu.”—In Heav-enly Places, str. 74.

Dar p

rve

subo

te za

edu

kaci

jski

cen

tar G

ener

alne

kon

fere

ncije


Subota, 7. veljača 2015.

Dar prve subote za edukacijski centar Generalne konferencije

Roanoke je američki grad s nešto više od 300 000 stanovnika—uključujući okolna mjesta. Smješten je u planinama Blue Ridge u sjeverozapadnoj Virginiji. 1984. godine Generalna konferencija Re-formnog pokreta ASD prenijela je svoje sjedište iz New Jerseya u ovu privlačnu dolinu. Tijekom 1995. na pridruženoj parceli podignuta je skromna ali privlačna upravna zgrade s potrebnim uredima. Sa sigurnošću možemo riječi „Dovde nam Gospod pomože” (1. Samuelova 7:12).

Sada je vrijeme za značajnije promjene. Polaznicima subotnje škole mali skupštinski ured više ne odgovara, i budući da naš razvoj seže širom svijeta potrebna je uspješnija reprezentacija Gospodnjeg djela. Kao re-zultat, predloženi plan izgradnje uključuje veću bogomolju, prošireni izdavački ured za širenje svjetlosti širom svijeta, edukacijsku opremu za prezentacije obrazovnih seminara i eventualno višu misionarsku školu kao i jednostavnu opremu za wellness zbog ozdravljenja i udobnosti bole-snih, kako bi se Gospodnje ime proslavljalo.

Da bismo pravilno reprezentirali djelatnost naše denominacije na međunarodnom nivou potreban je pothvat koji je skupocjen. Zato su nam vaše molitve i financijska pomoć prijekopotrebni kako bi se ti plano-vi ostvarili.

“Oni koji žele unaprijediti Božje djelo trebaju dati najbolje što mogu kako bi to djelo moglo odražavati savršenstvo koje Gospod zahtijeva.

“Bogu se mora ukazati čast djelom koje obavljamo za Njega u ovo vrijeme. Njegovo djelo mora stabilno napredovati. Vjernost i prikladnost trebaju se ogledati u svakom detalju. Građevine koje se podižu moraju biti u skladu s Božjom providnošću i s ostvarivanjem djela u drugim mjestima.”—The Review and Herald, 24. lipnja, 1902.

Projekt je velik - vrijeme je kratko. Razmotrite kako Božjom pomoću možete doprinijeti ovome projektu. Vaše otvorene ruke i velikodušne donacije mogu, poput novčića one siromašne udovice, doprinijeti širenju ovih pogodnosti predstavljajući dalekosežnu pomoć. Unaprijed hvala i neka vas sve Gospod blagoslovi!

Vaša braća iz Savjeta Generalne konferencije


Josipov najveći test

6. lekcija Subota, 7. veljače 2015.

nedjelja1. veljače1. ČUVAJTE SE DA NE PADNETE

Čega se uvijek treba čuvati kad izgleda da sve ide glatko? 1. Korinćanima 10:12; Matej 26:41.

“Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela.” (1. Korinćanima 6:18).

“Zahvaljujući Josipovoj čestitosti sačuvan je život drevne egipatske nacije.”—Djela apostola, str. 13. Pročitati: Testimonies on Sexual Behavior, Adultery, and Divorce, str. 81–98.

a.

Dok je Bog blagoslivljao Josipa svim izobiljem, što je sotona na-stojao učiniti? Postanak (1. Moj) 39:5–7; 1. Petrova 5:8.

b.

“Trebamo težiti za dubokim živim iskustvom s Bogom. Ne smi-jemo izgubiti nijedan trenutak. Oko nas se zbivaju događaji od najveće važnosti; nalazimo se na sotoninom začaranom području. Ne spava-jte, Božji stražari! Neprijatelj vreba iz blizine, spreman svaki trenutak skočiti na vas i učiniti vas svojim plijenom, ako zadrijemate i klo-nete.”—Vjekovni sukob, str. 601.

“Naš veliki protivnik ima svoje agente koji neprekidno vrebaju pri-liku da unište dušu, kao što lav vreba svoj plijen.”—Colporteur Mini-stry, str. 52.

“Čovjek je prirodno sklon podlijeganju sotoninim sugestijama, i on nije u stanju uspješno se odupirati tako strašnom protivniku ukoliko Krist, kao moćni Pobjednik, ne boravi u njemu, usmjeravajući njegove čežnje i dajući mu snagu. Samo Bog može ograničiti sotoninu silu i vlast. Sotona se neograničeno kreće po Zemlji na sve strane, uzdiže se sa Zemlje i ponovo silazi na nju. On ni za trenutak ne smanjuje svoju budnost, iz straha da ne propusti šansu za uništavanje duša.”—Svjedočanstva, sv. 1, str. 341.


ponedjeljak 2. veljače2. SOTONINE ZAMKE

S kakvim je ciljem sotona postavio zamku preljuba pred Josipove oči? Postanak (1. Moj) 39:7; Izreke (Priče) 5:1–5; 7:22, 23, 27.

Pod kojim je uvjetima osoba najsklonija padanju u grijeh ne-morala? Postanak (1. Moj) 39:11, 12 (prvi dio); Izreke (Priče) 7:13–21.

b.

a.

“Svi koji se voljno odvajaju od Božjih zapovijedi stavljaju se pod so-toninu kontrolu. Mnogi se miješaju sa zlima misleći da to mogu raski-nuti kad god zažele; ali se oni namamljuju uvijek iznova sve dok se ne pokaže da su se našli pod kontrolom jačega od sebe. Tu najtajanstveniju silu oni više ne mogu izbjeći. Tajni grijeh ili vladajuća strast drže ih u svom ropstvu potpuno bespomoćnima kao onog demonskog roba iz Kafarnauma.”—The Faith I Live By, str. 312.

“Čovjek može sakriti svoj grijeh od oca, majke, supruge i pri-jatelja, ali ipak to je sve otkriveno pred Bogom i bilježi se u Njegove zapisnike.”—Testimonies on Sexual Behavior, Adultery, and Divorce, str. 89.

“Svi koji ljube Isusa i drže Božje zapovijedi trudit će se izbjeći sve što izgleda zlo; ne zato što su primorani činiti tako, već zato što slijede čist uzor i osjećaju odbojnost prema svemu što je suprotno zakonu zapisa-nom u njihovom srcu.”—Testimonies on Sexual Behavior, Adultery, and Divorce, str. 81.

Zašto treba izbjegavati ostajanje nasamo u kompromitirajućim situacijama s osobom suprotnog spola? 1. Solunjanima 5:22.

c.

“Malo je iskušenja koja su opasnija i sudbonosnija za mladog čovjeka nego što je odavanje čulnim uživanjima, i nijedno popuštanje se neće pokazati tako pogubnim za tijelo i dušu i za ovaj i za budući život kao što je upravo ovo. Njegovo dobro za čitavu budućnost ovise o trenutku odluke.”—The SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1097.

“Dragi moji mladi prijatelji, ono malo vremena koje protutnji u vašim kratkotrajnim pustolovnim zadovoljstvima donosi žetvu koja će vam zagorčati cijeli život; jedan trenutak neopreznosti, jedno popuštanje iskušenju može cijeli vaš budući život usmjeriti u pogrešnom smjeru. Mladost možete imati samo jednom u životu, zato je učinite korisnom. Putem kojim ste jednom prošli kroz život nikada se više ne možete vratiti da biste ispravili svoje propuste.”—The Adventist Home, str. 59.


utorak3. veljače

“Božji strah, sjedinjen s ljubavlju koja je plemenita, čista i uzvišena čuvat će vas od nepoštenih postupaka. . . . Kakvu pouku svaki mladić i djevojka imaju u zapisima o Josipu! Kakve moralne čestitosti koja ga je sačuvala u najgorem iskušenju! Kako je žestok i zavodnički bio napad na njegovu vrlinu! Dolazeći s takvog izvora i na takav način, to je bilo najzavodljivije kušanje za mladog čovjeka. Josipa je spasila njegova vjer-ska principijelnost koja ga je navela da se bez ustezanja odupre sotoni-nom lukavstvu.”—Christ Triumphant, str. 97.

“Mi ćemo biti kušani na različite načine, ali kad smo kušani trebamo se sjetiti da nam je osigurana pobjeda nad svakim iskušenjem... Oni koji zaista vjeruju u Krista sudjeluju u božanskoj prirodi i dobivaju silu da se odupru svakom iskušenju. Oni neće pasti pod iskušenjem niti dozvoliti da budu poraženi. U vrijeme kušanja oni će se pozvati na obećanje i us-pjeti pobjeći od izopačenosti koja dolazi na svijet kroz tjelesne želje.”—Christ Triumphant, str. 197.

“Neka se mladi naviknu da temeljito i pažljivo proučavaju Božju Riječ. Primljena u dušu, ona će se pokazati kao moćna barikada u borbi protiv iskušenja.”—Counsels to Parents, Teachers, and Students, str. 121.

3. SREDIŠTE NAŠIH MISLI Kad se Josip suočio sa zavodničkim kušanjem Potifarove žene, na što su bile usredotočene njegove misli? Postanak (1. Moj) 39:7–9; Kološanima 3:1–3.

Što je Josipu omogućilo da se održi pred zavodnicom? Postanak (1. Moj) 39:9; Hebrejima 8:10; Psalam 119:10, 11. Što biva kad se pozivamo na Božja obećanja u svom srcu? 2. Petrova 1:4.

b.

a.

“Josipov odgovor otkriva snagu vjerskih načela. On nije htio iznevje-riti povjerenje svog zemaljskog gospodara, i u svemu je bio vjeran svom nebeskom Gospodaru. Pred očima Boga i svetih anđela koji sve vide mnogi sebi dozvoljavaju slobodu da čine ono što bi smatrali grešnim u prisutnosti svojih bližnjih. Ali Josip je prvo pomislio na Boga: ‘Kako bih učinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio?’ (Postanak (1. Moj) 39:9) rekao je.”—Conflict and Courage, str. 75.

“Kad na nas navale iskušenja, ne gledajmo na okolnosti niti na vlasti-tu slabost, već na silu Božje riječi. Njena cjelokupna sila pripada i nama. ‘U srce svoje zatvorio sam riječ tvoju – kaže psalmist – da ti ne griješim, ‘Radi riječi usta tvojih držim se putova oštrih’ (Psalam 119:11).”—Želja vjekova, str. 123.


srijeda 4. veljače 4. IZBJEGAVANJE ISKUŠENJA

Na koji se jedini način možemo suprotstaviti seksualnom iskušenju? Postanak (1. Moj) 39:12; 1 Korinćanima 6:18.

“Josip je svoj pogled za pomoć u molitvi mirno upravio k nebu, brzim pokretom se izvukao iz svog plašta kojim je bio samo ogrnut, ostavivši ga u rukama svog kušača, i dok su mu oči – umjesto prljavom strašću – bile ozarene čvrstom odlukom, uzviknuo je: ‘Kako bih učinio tako grdno zlo, i Bogu zgriješio?’ Pobjeda je zadobivena; on je pobjegao od primamljive čarobnice; on je spašen.”—The SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1097.

“Ne zaustavljajte se ni na trenutak da biste razlozima urazumljivali kušača. Sotona bi se radovao kad bi vas vidio svladane iskušenjem. Ne zaustavljajte se da raspravljate sa svojom nejakom savješću. Izbjegnite prvi korak u prijestup.”—Counsels on Health, str. 587.

a.

U trenutku kad sotona pokušava čistoću i nevinost mladih uništiti potičući raspusnost, čemu se trebamo naučiti od Josipa? 2. Timoteju 2:22; 1. Timoteju 4:12.

b.

Koje praktične mjere možemo poduzeti da bismo izbjegli pad u iskušenje? Rimljanima 13:14; Psalam 101:3.

c.

“Oni koji ne žele upasti u klopku sotoninog lukavstva moraju paziti na prilaze svojoj duši i truditi se da ne čitaju, ne gledaju i ne slušaju ono što navodi na nečiste misli. Ne smije se dozvoliti da se misli zausta-vljaju na svakom pitanju koje bi neprijatelj duša mogao došapnuti. Srce se mora vjerno čuvati; inače zlo izvana probudi sklonost ka zlu koja postoji unutra i duša luta po mraku.”—The Adventist Home, str. 403.

“Da bi sačuvali svoju djecu od zatrovanog utjecaja, roditelji ih tre-baju učiti načelima čistoće i besprijekornosti. Ona djeca koja u kući steknu naviku poslušnosti i samosvladavanja imat će manje iskušenja da se bore protiv grijeha mladosti. Roditelji trebaju učiti svoju djecu da budu vjerni Bogu pod svim okolnostima i na svakom mjestu. Oni ih trebaju okružiti utjecajima koji jačaju karakter.”—Child Guidance, str. 113.


četvrtak5. veljače

petak6. veljače

5. NEBO BUDNO PROMATRA Tko je budno pratio Josipa kad je bio suočen s najvećim iskušenjem u svom životu? Postanak (1. Moj) 39:2; Izreke (Priče) 5:20, 21; 1. Korinćanima 4:9.

Iako možda ljudske oči ne gledaju što radimo i iako možemo prikrivati svoje osobne grijehe od ljudi, što uvijek trebamo imati na umu? Hebrejima 4:13; Propovjednik 12:14.

“Kad bismo uvijek mislili na to da Bog vidi i čuje sve što mi radi-mo, da se o našim riječima i postupcima vodi točan izvještaj, i da ćemo jednog dana za sve to odgovarati, tada bismo se bojali griješiti. Neka mladi uvijek imaju na umu da ih Bog vidi bilo gdje da se nalaze i bilo što da rade. Njemu ne promakne nijedan naš postupak. Ne možemo sakriti svoje putove od Sveznajućega. Ljudski zakoni, ma koliko strogi, često se prestupaju, a da se za prijestup ne dozna, i stoga ostane nekažnjen. Ali to nije slučaj s Božjim zakonima. Ni najtamnija noć ne može zakloniti krivca. On može misliti da je sam, ali pri svakom njegovom postupku prisutan je nevidljivi svjedok. Pred Božjim pogledom čak ni pobude našeg srca nisu skrivene.”—Patrijarsi i proroci, str. 217, 218.

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE1. Zašto kršćani uvijek trebaju biti budni i oprezni?2. Kako jedan grijeh može promijeniti usmjerenje našeg života?3. Kako se možemo najbolje pripremiti za susret s iskušenjem?4. Koje korake moramo poduzeti da ne upadnemo u neobuzdan i razvratan život?5. Kad smo kušani da učinimo grijeh, a nitko od ljudi nas ne vidi, što uvijek trebamo imati na umu?

b.

a.

“Vatrena iskušenja oštro su prokušala Josipovu vjeru i čestitost. Mo-ral Egipćana bio je na vrlo niskom nivou. Supruga njegovog gospodara bila je razvratna žena, i sada je iskušenje da zastrani s pravog puta i da prestupi Božji zakon bilo pred mladim prognanikom. Njegova buduća sreća ovisila je o trenutnoj odluci. Hoće li sotona trijumfirati? Hoće li načelo zablistati u Josipovom srcu? Hoće li Božji strah ostati njegova zaštita? Hoće li ostati odan i vjeran zakonima neba? Anđeli su pro-matrali ovog Božjeg slugu s najvećim zanimanjem.”—The Signs of the Times, 8. siječnja 1880.


Čistoća u u okruženju izopačenosti

7. lekcija Subota, 14. veljače, 2015.

nedjelja 8. veljače

1. BOG POZIVA ONE KOJI DANAS ŽELE BITI POPUT JOSIPA Na što Bog poziva mlade koji žele biti poput Josipa danas? Postanak (1. Moj) 39:9; 1. Timoteju 4:12; Izreke (Priče) 31:10–12.

“Nitko da ne postane nemarljiv za tvoju mladost; nego budi ugled vjernima u riječi, u življenju, u ljubavi, u duhu, u vjeri, u čistoći”

(1. Timoteju 4:12).“Kakvu pouku svi mladi imaju u zapisu o Josipovom životu? On je

sačuvao moralnu čestitost pod najtežim iskušenjima.”—Christ Trium-phant, str. 97.

Kakva se šteta nanosi kad se prakticiraju čulni grijesi? Izreke (Priče) 6:27–33.

“Malo je iskušenja koja su opasnija i sudbonosnija za mlade nego što je odavanje čulnosti i nijedno se ne pokazuje tako pogubnim i po dušu i po tijelo za ova život i za vječnost.”—Letters to Young Lovers, str. 69.

“David je bio pravi pokajnik, i iako je priznao svoje grijehe i zamrzio ih, nije ih mogao zaboraviti.”—Testimonies on Sexual Behavior, Adul-tery, and Divorce, str. 89.

Pročitati: Svjedočanstva, sv. 2, str. 390–411.

b.

a.

“Ne pokušavajte prići što bliže rubu provalije, kako biste mogli ostati neozlijeđeni. Izbjegnite prvi susret sa zlom. Ne možete se igrati sa spasenjem svoje duše. Vaš kapital je vaš karakter. Cijenite ga kao najskupocjenije blago. Ustrajno njegujte moralnu čistoću, samopoštovanje i otpor zlu. U svakom trenutku budite oprezni; jer jedna gesta prisnosti, jedna neopreznost mogu ugroziti dušu otvarajući vrata iskušenju i slabeći moć otpora.”—The Adventist Home, str. 404.


ponedjeljak9. veljače

“Ako se u bračnoj vezi priznaju i poštuju božanska načela, onda je brak blagoslov; on čuva čistoću i sreću ljudskog roda: zadovoljava čovjekove društvene potrebe i uzdiže njegovu tjelesnu, intelektualnu i moralnu prirodu.”—The Adventist Home, str. 26.

2. NAPAD NA BRAK Koja je jedina intimna fizička veza koju Bog smatra moralnom i čistom? Postanak (1. Moj) 2:21–25; Hebrejima 13:4.

“Svuda se vide brodolomi ljudskog dostojanstva, srušeni obiteljski oltari, razorene obitelji. Na snazi je neobično odstupanje od načela, moralni standard je unižen, a zemlja brzo postaje poput Sodome. So-domski grijesi koji su izazvali Božje kazne uništenja svijeta vodom i koji su prouzrokovali uništenje Sodome vatrom, brzo se umnožavaju. Naglo se približavamo kraju. Bog dugo podnosi izopačenost ljudskog roda, ali njegova kazna nije zato manje izvjesna. Neka se oni koji tvrde da su svjetlost svijeta odvoje od svakog bezakonja.”—Testimonies on Sexual Behavior, Adultery, and Divorce, str. 120, 121.

Što se događa kad društvo bračnu instituciju kao Bogom danu ne priznaje više kao mjerilo seksualne moralnosti? Izaija 5:20; Rimljanima 1:26–32; Ivan 3:19, 20.

b.

a.

“Razvratnost, nedozvoljena intimnost i nesveta praksa uvlače se i među nas u velikoj mjeri a propovjednici koji se bave svetim istina-ma snose krivnju što se taj grijeh dopušta. Oni gaje požudu za ženama svojih bližnjih i prestupaju sedmu zapovijed. Mi smo u opasnosti da postanemo sestra palom Babilonu ako dozvolimo da se naše skupštine izopače i napune svih nečistih i odvratnih ptica i nečistih duhova; a hoćemo li se očistiti dok se ne poduzmu odlučne mjere da se postojeće zlo ukloni?”—Testimonies on Sexual Behavior, Adultery, and Divorce, str. 188.

Što se događa kad Božja crkva dopušta da seksualna nemoralnost postoji i u njenim redovima? Efežanima 5:11, 12; Rimljanima 2:21–24; Juda 5–7.

c.


utorak 10. veljače

3. VIZUALNI GRIJESI U PORASTU Uz pristup internetu preko kompjutera i drugih prijenosnih uređaja (smartphone, tablet), koji se grijesi moralne nečistoće sve više šire? Matej 5:27, 28; 1. Ivan 2:16.

Što možemo učiniti da sebe i svoju djecu zaštitimo od ovakvih sotoninih strategija? Luka 11:34, 35; Psalam 101:3; Job 31:1.

b.

a.

“Ako roditelji žele da njihova djeca i mladi budu čisti, moraju ih okružiti čistom atmosferom koju Bog može odobriti.

“S kakvom brigom roditelji trebaju čuvati svoju djecu od bezbrižnih i demoralizirajućih navika! Očevi i majke, razumijete li važnost odgo-vornosti koja počiva na vama? Dozvoljavate li svojoj djeci da se druže s djecom za koju ne znate kako su odgajana? Ne dopustite im da budu sami s drugom djecom. Vodite posebnu brigu o njima. Svaku večer znajte gdje su i što rade. Jesu li besprijekorni u svim svojim navikama? Jeste li ih uputili u načela moralne čistoće?”—Child Guidance, str. 114.

“Uzbudljive ljubavne priče i nečiste slike vrše loš utjecaj na mlade… Ovo je doba kad svuda prevladava pokvarenost. Slikama i štivom bude se zle strasti. Mašta izopačuje srce. Ljudi vole promatrati prizore koji bude niske strasti. Te poročne slike, gledane kroz pokvarenu maštu, kvare ponašanje i pripremaju obmanuta, slijepo zaljubljena bića na to da se prepuste svojoj strasti.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 410.

Uslijed nemoralnog okruženja u kojem se nalazimo, gdje tre-baju biti naše misli i osjećaji? Filipljanima 4:8; 2. Petrova 1:4; Kološanima 3:1, 2.

c.

“Ako u osjetljivim godinama svoje djece njihov um ispunimo ugod-nim slikama o istini, čistoći i dobroti, to će oblikovati ukus za onim što je čisto i uzvišeno a njihova mašta neće se lako izopačiti ili pokvariti.”—Child Guidance, str. 116.

“Rekreacija na čistom zraku i promatranje Božjih djela u prirodi od najveće su koristi.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 653.

“Roditelji i odgajatelji moraju sami održavati čistoću srca i života ako žele da njihova djeca budu čista.”—Child Guidance, str. 27.


srijeda11. veljače

4. ČVRSTO NA BOŽJOJ STRANI

Zašto je tako važno braniti čistoću sada više nego što je to bilo u neko drugo vrijeme? 2. Timoteju 3:13; 1. Korinćanima 6:9–11.

Kakav će um imati kršćani koji imaju visoko postavljene prin-cipe? Za što će ih to osposobiti? 2. Timoteju 1:7; Efežanima 4:13, 14; Jakov 1:6–8.

“Najveća potreba svijeta je potreba za ljudima – ljudima koji se ne daju ni kupiti ni prodati, ljudima koji su u dubini svoje duše pošteni i časni, ljudima koji se ne boje nazvati grijeh njegovim pravim imenom, ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao magnetska igla polu, ljudima koji će stajati na strani pravednosti makar se nebo srušilo.”—Education, str. 57.

b.

a.

“Nemoral se širi na sve strane. Razuzdanost je poseban grijeh ovog doba. Nikada grijeh nije tako smjelo dizao svoju izopačenu glavu kao danas. Ljudi su otupjeli i oni koji ljube vrlinu gotovo su obeshrabreni drskošću, snagom i prevlasti grijeha. Pokvarenost nije ograničena samo na nevjernike i rugače. Voljela bih da je to tako, ali nije. Griješe mnogi ljudi i žene koji ispovijedaju Kristovu vjeru. Čak i mnogi koji tvrde da očekuju Kristov dolazak nisu za taj događaj spremniji od sotone. Oni se ne čiste od sve prljavštine.”—The Adventist Home, str. 328.

Kako možemo razviti svijest da se radije rukovodimo načelima istine nego politikom i osobnim naklonostima? Filipljanima 2:5; Psalam 40:8; Matej 4:4.

“Oni koji nisu naučili od Boga što im je dužnost i koji ne poznaju Njegove namjere za njih, nisu pouzdani u doba oštrih sukoba sa silama mraka. Na njih utječe ono izvanjsko, vidljivo. . . .

“U obnovljenom srcu postoji čvrsto načelo pokornosti Božjoj volji, jer se u takvom srcu nalazi ljubav prema onome što je pravedno, dobro i sveto. Tu neće biti kolebanja, popuštanja ukusu, prilagođavanja svijetu i prihvaćanja izvjesnog stava zbog toga što drugi tako čine. Svatko treba stajati za sebe.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 487, 488.

c.


četvrtak 12. veljače

5. NEPROMJENJIVI PRINCIPŠto se dogodilo kad je Josip čvrsto odlučio stajati na Božjoj strani? Postanak (1. Moj) 39:12–20. Zašto ne bismo trebali biti iznenađeni time? 2. Timoteju 3:12.

petak 13. veljače PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE1. Zašto je prijestup sedme zapovijedi tako poguban za dušu?2. Kako društvo danas vjerno ispunjava proročanstvo o Kristovom dolasku?3. Kako tehnologija postaje smrtonosno oružje u rukama onih koji je imaju?4. Što je najveća potreba svijeta danas?5. Bi li ti bio spreman položiti svoj život u obranu Božjih institucija?

a.

Koliko čvrsto trebamo stajati u podržavanju čistoće bračne in-stitucije? Matej 14:3–10.

b.

“Brak je od samog stvaranja Bogom uspostavljen kao božanska institucija... stoga neka brak kao božanska institucija stoji pred vama čvrsto kao i subota iz četvrte zapovijedi.”—Testimonies on Sexual Beha-vior, Adultery, and Divorce, str. 159.

“Zašto je Ivan Krstitelj morao izazvati Herodov gnjev govoreći mu da je nezakonito što živi sa ženom svoga brata? Kristov preteča izgubio je svoj život zato što je jasno i nezaobilazno govorio istinu. Zašto se on nije mogao suzdržati od toga da ne govori ono čime će izazvati nezado-voljstvo onih koji su živjeli u grijehu?

“Tako su postupali ljudi čija je dužnost bila biti vjerni čuvari Božjeg zakona, sve dok politika nije zauzela mjesto vjernosti, i dok se nije do-zvolilo da grijeh prođe bez ukora. Kad će se u crkvi ponovno čuti riječi vjernog ukora?”—Proroci i carevi, str. 141.

“Josip je zbog svoje vjernosti i moralne čestitosti izgubio javni ugled i slobodu. To je najteži test kojem čestiti, nevini i bogobojazni ljudi mogu biti izloženi, kad izgleda da porok napreduje dok je vrlina zgažena i bačena u prah. Zavodnica je ostala živjeti u miru i blagostanju kao uzor ispravnosti i čestitosti, dok je Josip koji se držao načela i ispravnosti bito potpuno degradiran i okrivljen za najodvratniji zločin.”—The SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1097.


Razvijanje kršćanskog karaktera


nedjelja15. veljače 1. KRŠĆANSKA ISKUŠENJA

Zašto je bilo dozvoljeno da Josip prođe i kroz druga iskušenja u svom životu? Postanak (1. Moj) 39:20; Psalam 105:17, 18; 1. Petrova 4:14–16.

“Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različite napasti, znajući da kušanje vaše vjere gradi trpljenje” (Jakov 1:2, 3).

“Malo ih je koji shvaćaju koliko sitnice u životu utječu na razvoj karaktera. Nijedna dužnost koju trebamo izvršiti nije ustvari beznačajna. Raznolikost okolnosti s kojima se iz dana u dan susrećemo određena je zato da se provjeri naša vjernost i da se osposobimo za veće zadatke.”—Patrijarsi i proroci, str. 222, 223. Pročitati: Djela apostola, str. 557–567.

a.

“Uloga koju je Josip odigrao u vezi s prizorima doživljenim u mračnoj i sumornoj tamnici, bila je ono što ga je na kraju uzdiglo do prospe-riteta i časti. Bog je odredio da on prolazeći kroz teška iskušenja, patnje i nevolje stekne iskustvo koje ga je trebalo pripremiti za njegov budući visoki položaj u životu.”—The SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1097.

Koja obećanja trebamo imati na umu kad prolazimo kroz iskušenja? Postanak (1. Moj) 39:21; 1. Korinćanima 10:13; Fili-pljanima 4:19.

b.

“Bog je Josipov ugled, koji je bezbožna zavodnica ocrnila, sačuvao, i kasnije u godinama njegovog blagostanja učinio da to zasja punim sja-jem.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 145.

“Za svako iskušenje imamo Božje obećanje da će se naći put kojim to možemo izbjeći. Zašto onda toliko njih biva svladano? Zato što nemaju pouzdanja u Boga.”—Christian Temperance and Bible Hygiene, str. 22.


ponedjeljak 16. veljače

2. POTPUNO ZADOVOLJSTVO

Kako je Josipova vjera ostala nepokolebljiva u teškom utamničenju na koje je nepravedno bio osuđen? Postanak (1. Moj) 39:22, 23.

Kad dođemo u iskušenje da dovodimo u pitanje zašto Bog dopušta tako okrutne nepravde, koga se trebamo sjetiti? Izaija 53:7; 1. Petrova 2:21–23.

“Jeste li u iskušenju? Stariji Brat će vas izbaviti. Jeste li slabi? On će vas ohrabriti. Ako ste u neznanju On će vas prosvijetliti. On iscjeljuje sve koji su skrušena srca, i liječi tuge njihove’ (Psalam 147:3). Koliko god bila zabrinjavajuća vaša iskušenja, izložite ih pred Gospoda. Vaš duh će biti ojačan da ih izdržite. Put će se pred vama otvoriti da izađete iz svojih zapleta i teškoća. Što se slabije i bespomoćnije osjećate, postat ćete sve jači u Njegovoj snazi.”—The Signs of the Times, 15. siječnja 1902.

b.

a.

“U početku je tamničar postupao s Josipom vrlo grubo. Psalmist kaže: ‘Okovima stegoše noge njegove, gvožđe tištaše dušu njegovu; dok se steče riječ njegova i riječ Gospodnja proslavi ga’ (Psalam 105:18, 19). Ali Josipov pravi karakter blistao je čak i u mraku tamnice; on je u svojoj vjeri i u svom strpljenju ostao ustrajan. Za tolike godine vjernog služenja dobio je najgrublju kaznu, ali to ga nije razočaralo, niti je izgubio vjeru. Imao je onaj mir koji dolazi od svijesti o vlastitoj nevinosti i stoga je svoj slučaj potpuno prepustio Bogu.”—Patrijarsi i proroci, str. 218.

Što evidentno pokazuje da Potifar nije u potpunosti vjerovao u optužbe svoje žene? Postanak (1. Moj) 39:20; Izreke (Priče) 6:34.

“Da je Potifar potpuno vjerovao u optužbe svoje žene, Josip bi iz-gubio život. Ali njegovo ponašanje iz prošlosti, njegova čednost i čvrsta čestitost, bile su uvjerljiv dokaz o njegovoj nevinosti; pa ipak, zbog ugle-da kuće njegovog gospodara, Josip je bio žrtvovan, dok je grešna žena bila uzdizana i cijenjena od svojih prijatelja kao uzor vrline.”—The Signs of the Times, 8. siječnja 1880.

c.


utorak17. veljače 3. PROVJERA KARAKTERA

Što je otkrilo Josipovo ponašanje u tamnici? Filipljanima 2:4.a.

“Iako osuđen na tešku tamnicu [Josip] nije bio mrzovoljan niti je s obeshrabrenjem gledao na težinu svog slučaja. Ostao je strpljiv u vjeri i nadi. Nije zatvarao svoje srce pred patnjama nevoljnih; svoju pažnju nije poklanjao samo sebi, već je imao razumijevanje za patnje svojih bližnjih u tamnici poklanjajući im pažnju i suosjećanje. On si je našao posla čak i u tamnici. Bio je zaista sluga slugama. Bog ga je u školi patnji osposobio za veću korisnost. Naučio je vladati sobom. S položaja časti i povjerenja odjednom je izvana bio potpuno degradiran; ali čestitost, nevinost i vrlina ne mogu se nikada degradirati. Božja volja bila je nje-gov rukovodeći motiv u blagostanju, i on je pokazao isti visoki kriterij zbog kojeg se sada nalazio među zidovima tamnice. Svoju religiju on je nosio sobom kamo god bi pošao i u svakoj situaciji gdje bi se zatekao.”—The Signs of the Times, 8. siječnja 1880.

Dok je bio u tamnici, koje je osobine Bog želio pobuditi u Josi-pu? Postanak (1. Moj) 40:1–4; 41:33, 38, 39; Izreke (Priče) 1:1–5; 14:35.

b.

Nisu ga mučile misli o vlastitoj krivici jer je nije imao, već je nasto-jao zaboraviti svoju bol, trudeći se ublažiti tugu i patnje drugih. Čak i u tamnici našao je prilike za rad. U toj školi patnje Bog ga je pripremio za veću korisnost u životu, a on se nije opirao neophodnoj disciplini. U tamnici je, gledajući posljedice tlačenja, tiranije i zločina, naučio pouku o pravednosti, suosjećanju i milosrđu što ga je pripremilo na to da svoju buduću vlast primjenjuje mudro i sa sažaljenjem.”—Patrijarsi i proroci, str. 218.

“Obrazovanje plemenitog karaktera doživotni je zadatak i mora biti rezultat brižljivo uloženih i ustrajnih napora. Bog pruža prilike, a uspjeh ovisi o tome kako ćemo ih mi iskoristiti.”—Patrijarsi i proroci, str. 223.

“Mi postajemo pobjednici pomažući drugima da pobijede, pobjeđujemo Janjetovom krvlju i riječju svjedočanstva svojega. Držanje Božjih zapovijedi potčinjava nas duhu poslušnosti, a služba koja proistječe iz takvog duha prihvatljiva je za Boga i On je može prihvati-ti… Koliko je njih u našoj crkvi koji teže za tim da pružaju takav primjer koji će ljudima prikazati Onoga koji je Svjetlost svijetu?”—The Review and Herald, 25. veljače 1909.


srijeda 18. veljače 4. DRUGI KORAK U BOŽJEM PLANU

Kako je Josip u Božjem proviđenju bio osposobljen za to da posluži faraonovom peharniku i pekaru? Postanak (1. Moj) 40:5–8 (prvi dio). U koga se Josip pouzdao kad se ponudio da protumači snove ovim ljudima? stih 8 (zadnji dio); Jakov 1:5.

b.

a.

Što je sanjao glavni peharnik, i kako je Josip to protumačio? Postanak (1. Moj) 40:9–13.

“Peharnik je ispričao svoj san Josipu, koji je to protumačio na način da će peharniku biti vraćena faraonova naklonost, da će mu ponovno dodavati čašu svojom rukom kao što je to činio ranije. Peharnik je bio zadovoljan tumačenjem i oslobodio se svoje velike zabrinutosti.

“Josip je glavnom peharniku rekao da za tri dana neće više biti zatočenik. On je osjećao da duguje veliku zahvalnost Josipu zato što je pokazao zanimanje za njega, za ljubazno postupanje dok je bio pod njegovom rukom, a iznad svega, za pomoć u njegovoj zabrinutosti, tumačenje njegovog sna.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 147.

c. Pekar je jedva čekao da čuje tumačenje svoga sna, ali što je bilo njegovo značenje? Postanak (1. Moj) 40:16–19. Koliko su preci-zna bila Josipova tumačenja? Stihovi 20–22.

“Ako li kome od vas nedostaje mudrosti, neka traži od Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i dat će mu se’ (Jakov 1:5). Ovakvo obećanje vrijedi mnogo više od zlata i srebra. Ako u poniznosti srca tražite božansko vodstvo u svakoj nevolji i zbunjenosti, Njegova Riječ predstavlja jamstvo da će vam se milostivo dati traženi odgovor. Nje-gova Riječ nikada ne može iznevjeriti.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 427.

“‘A kad vidje starješina nad pekarima kako lijepo kaza san’ (Postanak (1. Moj) 40:16), ohrabri se da i on kaže svoj san. Čim je ispričao svoj san, Josip ga je tužno pogledao, budući da je razumio njegovo strašno značenje. Josip je bio ljubaznog i suosjećajnog srca, ipak visoki osjećaj dužnosti naveo ga je da kaže istinu; iako tužno, protumačio je san i starješini nad pekarima. Rekao mu je da tri kotarice na njegovoj glavi znače tri dana. I da će, kao što su ptice u njegovom snu jele meso iz najgornje kotarice, tako jesti njegovo tijelo nakon što će biti obješen na drvo.”—Spiritual Gifts, str. 147, 148.


četvrtak19. veljače

petak20. veljače

5. UČENJE LEKCIJA O POVJERENJUNakon što je peharniku ispričao tumačenje njegovog sna, što je Josip zatražio od njega, i zašto? Postanak (1. Moj) 40:14, 15. Kako je peharnik uzvratio na Josipovu ljubaznost? Stih 23.

Koju je značajnu pouku Gospod želio da Josip nauči dok je bio u tamnici? Jeremija 17:5; Izaija 49:14–16. Zašto? 1. Korinćanima 1:31.

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE1. Koja sredstva Bog koristi za razvoj i usavršavanje karaktera?2. Zašto se trebamo obraćati Njemu kad se suočimo s iskušenjima?3. Što trebamo činiti kad prolazimo kroz iskušenja i teškoće?4. Kako možemo steći pravu mudrost?5. Što trebamo imati na umu kad nas ljudi razočaraju?

b.

a.

“Nezahvalnost je bila grijeh koji je peharnik počinio. Nakon što se utješnim Josipovim tumačenjem oslobodio svoje zabrinutosti, mislio je da bi se, ukoliko mu car ponovno ukaže svoju naklonost, sigurno trebao sjetiti Josipa u tamnici i govoriti faraonu u njegovu korist. Vidio je da se tumačenje sna točno obistinilo, a ipak je u svom blagostanju zabo-ravio na Josipa u njegovom nepravednom utamničenju. Nezahvalnost Gospod smatra jednim od najtežih grijeha. Iako je to gnjusno i pred Bogom i pred ljudima, ipak se svakodnevno događa.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 148.

“Tako je Josip bio utamničen još dvije godine. Nada koja je gorjela u njegovom srcu, postepeno je odumirala, a svim drugim iskušenjima pridružio se još i gorki ujed nezahvalnosti.”—Patrijarsi i proroci, str. 219.

“Vjera je povjerenje u Boga – vjerovanje da nas On voli i da zna što je najbolje za nas. Ona nas tako navodi da umjesto svojega, izaberemo Njegov put. Umjesto našeg neznanja, ona prihvaća Njegovu mudrost; umjesto naše slabosti, Njegovu silu; umjesto naše grešnosti, Njego-vu pravednost. Naš život, cijelo naše biće, sve je to već njegovo; vjera priznaje Njegovo pravo vlasništva i prihvaća blagoslove koje ono dono-si. Istina, čestitost i neporočnost istaknute su kao tajne uspjeha u životu. I upravo nas vjera nadahnjuje ovim načelima.”—Education, str. 253.


Od tamnice do palače


nedjelja 22. veljače 1. FARAONOV SAN

Nakon što je Josip bio ostavljen da čeka još dvije godine po-slije peharnikovog oslobođenja, kakav je san Bog dao faraonu? Postanak (1. Moj) 41:1–7.

“Ponizite se pred Gospodom, i podignut će vas” (Jakov 4:10).“Josip je iz tamnice bio unaprijeđen kao Gospodar nad cijelim Egi-

ptom... On je pokazivao istu vjernost Bogu kako u tamnici tako i u faraonovoj palači... Vjerna savjesnost u svim dužnostima i na svakom položaju od najnižeg do najvišeg odnjegovala je sve njegove sposobnosti za najvišu službu.”—Patrijarsi i proroci, str. 222.

Pročitati: The Signs of the Times, 15. siječnja 1880.

a.

Kako se Gospod nastojao otkriti faraonu kao kasnije Nabuko-donosoru? Postanak (1. Moj) 41:8; Daniel 2:1–11, 29.

b.

“[Faraon] je pozvao sve vračare, mađioničare i mudrace Egipta, nadajući se da će mu oni ubrzo pomoći da razumije te snove, jer su uživali veliki ugled u rješavanju takvih poteškoća. Kralj im je ispričao svoje snove ali je bio jako razočaran vidjevši da ih svi njegovi vračari i čuveni mudraci nisu mogli protumačiti.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 149.

“Egipatski kralj usnio je u jednoj noći dva sna koji su očito ukazivali na isti događaj i nagovještavali neku veliku nesreću. On nije razumio njihovo značenje, a ipak ga to nije prestalo uznemiravati. Svi mudraci i gatari njegovog kraljevstva nisu ih mogli protumačiti.”—Patrijarsi i proroci, str. 219.


ponedeljak23. veljače 2. TUMAČENJE FARAONOVIH SNOVA

Kako je faraonova nevolja ponovno podsjetila njegovog peharni-ka na Josipa? Postanak (1. Moj) 41:9–13.

Što bismo trebali naučiti iz Josipovog primjera o dijeljenju svoga znanja o Bogu s drugima? Postanak (1. Moj) 41:14–16; 1. Petrova 3:15.

“Kraljeva zbunjenost i zabrinutost sve više je rasla i strah je obu-zimao cijeli dvor. Opća uzbuđenost podsjetila je peharnika na njegov nekadašnji san i njegovo tumačenje. Tako se najzad sjetio Josipa, i savjest ga je zapekla zbog tolike zaboravnosti i nezahvalnosti. Odmah je ispričao kralju kako je jedan mladi Hebrejin, koji je s njim zajedno bio u tamnici, protumačio snove i njemu i voditelju kraljeve pekarne i kako se to tumačenje potpuno obistinilo.

“Za faraona je bilo neugodno poniženje ostaviti mudrace i gatare svoga kraljevstva i obratiti se za savjet nekakvom strancu i robu, ali je bio spreman i na najveće poniženje da bi svom uznemirenom duhu našao olakšanje i mir. Odmah su poslali po Josipa. On se u tamnici presvukao i ošišao, jer mu je kosa za vrijeme dugog utamničenja i nemilosti jako izrasla. Zatim ga izvedoše pred kralja.”—Patrijarsi i proroci, str. 219, 220.

b.

a.

“Josipov odgovor kralju pokazuje njegovu snažnu vjeru i smjerno povjerenje u Boga. On smjerno odbacuje svu čast da za tumačenje po-sjeduje veću mudrost od drugih. On je rekao kralju da njegovo znanje nije veće od znanja onih koje je već konsultirao. ‘To nije u mojoj vlasti, Bog će javiti dobro Faraonu’ (Postanak (1. Moj) 41:16), naglasio je on. Sam Bog objašnjava tajne.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 150.

“Josip je sa sobom u Egipat poveo Boga, i tu činjenicu potvrđivao svojim raspoloženjem uza sve svoje tuge. . . .

“Tako ugodno raspoloženje i suosjećanje s drugima, i uza sve nje-gove teškoće, Josipu je davala njegova religija. Mnogi, kada vide da se u životu s njima postupa nepravedno, postaju mrzovoljni, neplemeniti i neugodni u svojim riječima i ponašanju. Omraženi i mrzeći druge, oni tonu sve dublje u obeshrabrenosti. Ali Josip je bio kršćanin.”—Sons and Daughters of God, str. 320.

Koje je proročanstvo Bog otkrio faraonu posredstvom Josipovog tumačenja, i zašto? Postanak (1. Moj) 41:25–32; 2. Petrova 1:19.

c.

Dar p

rve

subo

te za

crk

vu n

a An

dam

ansk

im i

Nik

obar

skim

oto

cim

a, In

dija


utorak 24. veljače 3. BOG JE ONAJ KOJI UZDIŽE

Kakav je savjet Josip dao faraonu nakon što mu je protumačio snove, i čemu se možemo naučiti iz Josipovog iskustva? Postanak (1. Moj) 41:33–37; Jakov 4:10.

a.

Kako su iskušenja i teškoće promijenile Josipa, i kako je faraon to uočio i priznao? Postanak (1. Moj) 41:38–45; Djela 4:13.

b.

“U cijelom kraljevstvu Josip je bio jedini čovjek obdaren mudrošću da ukaže na opasnost koja je prijetila kraljevstvu, i istakne neophodnost pripreme za otklanjanje takve opasnosti. Kralj se uvjerio da je on zaista najsposobniji za izvođenje plana koji je sam predložio. Bilo je jasno da je u Josipu božanska moć, jer nijedan među kraljevim državnicima nije bio toliko sposoban da u to kritično vrijeme povede državu. Činjenica da je Josip bio Hebrejin i rob nije puno značila kad je tome suprotsta-vljena njegova mudrost i zdravo rasuđivanje. ‘Možemo li naći čovjeka kakav je ovaj, u kome bi bio duh Božji?’ (Postanak (1. Moj) 41:38) pitao je kralj svoje savjetnike. . . .

“Ali je Josipov karakter odolio iskušenjima kako onima u teškim danima tako i onima u blagostanju. On je pokazivao istu vjernost Bogu kako u tamnici tako i u faraonovoj palači. Uvijek se osjećao kao stra-nac u neznabožačkoj zemlji, daleko od svojih srodnika koji su poštovali Boga. Međutim, on je čvrsto vjerovao da božanska ruka usmjerava njegove korake, te ne prestajući se oslanjati na Boga, prionu na svoje nove dužnosti. Preko Josipa je pažnja faraona i egipatskih velikana bila usmjerena na pravoga Boga; iako su se oni i dalje držali svog idolopo-klonstva, ipak su naučili poštovati načela pokazana u karakteru i životu Jahvinog podanika.”—Patrijarsi i proroci, str. 221, 222.

“Kralj je povjerovao u sve što je Josip rekao. Osvjedočio se da je Bog s njim i bio je impresioniran činjenicom da je najpogodniji da mu se povjeri odgovornost za ostvarenje svega što je predložio. Nije ga pre-zreo zato što je bio Hebrejin i rob. Vidio je da posjeduje izvanredan duh. „I reče faraon slugama svojim: možemo li naći čovjeka kakav je ovaj u kojemu je Duh Božji?’ (Postanak (1. Moj) 41:38”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 151, 152.

“Svatko tko Krista primi živom vjerom održava neprekidnu zaje-dnicu s Bogom i Njemu je na čast. On nosi sa sobom atmosferu neba koja je dar Božje milosti, blago koje se na svijetu ne može kupiti.”—The SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1097.


srijeda25. veljače 4. BLAGOSLOVLJEN OD GOSPODA

Koliko je godina Josip proveo u tamnici dok nije ponovno izašao na slobodu? Postanak (1. Moj) 37:2; 41:46. Zašto je to trajalo tako dugo? Psalam 27:14; 34:8.

Što pokazuje da je Josip istinski vjerovao u to da su faraonovi snovi proročanstvo za budućnost? Postanak (1. Moj) 41:46–49; Jakov 2:17–22. Kako je Bog blagoslovio njegovu vjeru? Postanak (1. Moj) 41:53–57.

b.

a.

“Iako je Josip bio uzdignut do gospodara nad cijelom zemljom, on nije zaboravio Gospoda. Znao je da je stranac u tuđoj zemlji, odvo-jen od svoga oca i svoje braće koji su ga žalostili, čvrsto je vjerovao da je Božja ruka upravljala njegovim životnim putem i dovela ga na tako značajan položaj. I osjećajući se stalno ovisnim o Bogu, sve svoje dužnosti kao upravitelj nad cijelom egipatskom zemljom obavljao je vjerno i savjesno. „I za sedam rodnih godina rodi zemlja svašta u izo-bilju. I stade Josip kupiti za tih sedam godina svakoga žita što bješe po zemlji egipatskoj, snositi žito u gradove; u svaki grad snesoše žito s njiva koje bjehu oko njega. Tako nakupi Josip žita vrlo mnogo koliko je pije-ska morskog, tako da ga presta mjeriti, jer mu ne bješe broja’ (Postanak (1. Moj) 41:47–49).

“Josip je putovao po cijelom Egiptu izdajući naloge za izgradnju ogromnih skladišta i zahvaljujući njegovoj mudrosti i dalekovidom razmišljanju osigurane su dodatne zalihe hrane neophodne za duge go-dine gladi.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 152, 153.

“Kao što se zvijezde kreću na prostranom putu koji im je određen, tako Božje namjere ne znaju ni za žurbu, ni za odlaganje.”—Želja vje-kova, str. 32.

“Gospod dozvoljava da oni koji su Mu dragi prolaze kroz iskušenja kako bi naučili dragocjenu pouku pouzdanja i vjere u Njega. Ako svoja iskušenja podnesemo bez gunđanja naše vjersko iskustvo pokazat će najveću vrijednost. Ako nas to navede na to da se još čvršće oslonimo na Gospoda, to će nas bolje upoznati s Njegovim karakterom.”—The Signs of the Times, 10. ožujka, 1881.

“Dokazano je i poznato svakome da najviše naučimo i shvatimo ono što osobno doživimo, iz osobnog iskustva. Bog nas poziva da se oso-bno osvjedočimo kroz Njegovu Riječ, kroz istinitost Njegovih obećanja. On nas poziva ‘Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod’ (Psalam 34:8). Umjesto da ovisimo o riječima drugih, trebamo se sami osvjedočiti... I što se više približimo Isusu i radujemo se u punini Njegove ljubavi, nestat će naše sumnje i tame u svjetlosti Njegove prisutnosti.”—The Faith I Live By, str. 16.

Dar p

rve

subo

te za

crk

vu n

a An

dam

ansk

im i

Nik

obar

skim

oto

cim

a, In

dija


četvrtak 26. veljače5. BOG ĆE NAS UZDIGNUTI

Kako se možemo uzdići iznad svojih iskušenja i nevolja? Izaija 40:31; Psalam 11:1.

petak 27. veljače PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE1. Zašto je Bog neznabožačkom faraonu dao proročki san?2. Zašto proročanstvo, više od svega drugog, svjedoči o Božjoj sili i Njegovom postojanju?3. Kakav treba biti naš stav prema Bogu i Njegovoj volji da bi nas On upotrijebio?4. Kakva iskustva Bog želi da svi mi imamo?5. Što trebamo imati na umu da bismo se i ubuduće snašli u iskušenjima?

a.

“Primite Kristovu Riječ kao čvrsto obećanje zajamčeno upravo vama. Nije li vam On uputio poziv da dođete k Njemu? Ne izgovarajte nika-da riječi koje obeshrabruju i uništavaju nadu, jer se na taj način puno gubi. Gledati samo na vanjske okolnosti i žaliti se kad naiđu poteškoće i nevolje, znači pokazivati bolesnu i oslabljenu vjeru. Govorite i ra-dite tako kao da je vaša vjera nepobjediva. Gospod obiluje svim što može poslužiti kao izvor pomoći; sva blaga ovoga svijeta Njegovo su vlasništvo. Očima vjere uvijek gledajte u nebo. Obraćajte se Onome koji je izvor svjetlosti, snage i uspjeha.

“U pravoj, istinskoj vjeri leži živahnost, čvrstina načela i postojanost cilja koje ni vrijeme ni patnje ne mogu oslabiti.”—Kristove priče, str. 146, 147.

Čemu se možemo poučiti iz Josipovog iskustva, iako puno toga u ljudskim očima izgleda potpuno nemoguće? Usporedite Posta-nak (1. Moj) 39:20 i Postanak (1. Moj) 41:41; Marko 10:27.

b.

“Iako je bilo puno poteškoća pred njim, Gospod je izabrao Josipa da preuzme teško breme u jednoj idolopokloničkoj naciji. On je trebao raditi ono za što ga je Bog izabrao, kako bi znanje o Bogu obasjalo cijelo egipatsko kraljevstvo. A Josip nije iznevjerio svoje sveto povjerenje.”—The Review and Herald, 25. svibnja, 1897.

“Prepreke koje je sotona nagomilao na vašem putu, iako mogu izgle-dati nesavladive kao vječni bregovi, iščeznut će pred zahtjevom vjere. ‘I ništa vam neće biti nemoguće’ (Matej 17:20).”—Želja vjekova, str. 431.

“Čovjekova potreba je za Boga šansa da mu pomogne.”—Conflict and Courage, str. 336.


Subota, 7. ožujka 2015.

Dar prve subote za crkvu na Anda-manskim i Nikobarskim

otocima, Indija

Indija je federalna Republika a sastoji se od 20 država i sedam uje-dinjenih teritorija. To je pluralističko, višejezično i multietničko društvo. Andaman i Nikobar jedan su od sedam ujedinjenih teritorija. Od 572 otoka, površine 7950 km2, oko 34 su gusto naseljeni.

O reformnom pokretu saznali smo početkom 2009. godine zahvaljujući subotnoškolskim lekcijama primljenim preko jednog člana crkve. Istraživali smo i dalje preko jedne crkvene internet-ske stranice pokazujući interes da saznamo nešto više o učenju Re-formnog pokreta. Uskoro su nas posjetila neka braća iz Reformnog pokreta. Ubrzo nakon toga kršteno je šest duša a u 2010. Andaman i Nikobar oformili su misiju.

Kao novoformirana grupa bogoslužje smo održavali u privatnoj kući. Do sada smo kupili komad zemlje gdje bismo mogli podići spomenik za Gospoda. To bi nas koštalo oko 80000 američkih dolara od kojih imamo 20000. Budući je ovaj otok potpuno odvojen od in-dijskog kopna, cijene građevinskog materijala su općenito visoke jer se dopremaju samo avionom i brodovima.

Riječi Gospodnjeg vjesnika dopiru i do nas danas: „U jednoj vi-ziji je kao u nizu slika prikazano da u svakom mjestu gdje se osnuje grupa vjernika treba podići i molitveni dom. Vidjela sam kako ra-dnici podižu jednostavne molitvene domove. Novoobraćeni vjernici rado pomažu dobrovoljnim radovima, a oni koji su imućniji pomažu svojim sredstvima.”—Gospel Workers, str. 435.

Naša je molitva i usrdna molba svoj našoj dragoj braći, sestrama i prijateljima širom svijeta da razmotre i pomognu u ovom projektu svojom dobrotom i darežljivošću. Gospod će vas obilno nagraditi svojom milošću.

Neka Gospodnji mir bude s vama i neka vam pomogne da otvorite svoje srce u molitvi i prilozima za ovaj projekt u ovom teško pristupačnom dijelu svijeta.

Vaša braća i sestre s Andamanskih i Nikobarskih otoka


Prvi susret

10. lekcija Subota, 7. ožujka 2015.

nedjelja 1. ožujka 1. RAZLOG ZA GLAD

Koju je skrivenu namjeru imao Gospod dozvoljavajući da glad dopre i do Kanaana? Postanak (1. Moj) 42:1, 2; 46:3. Kad ne vi-dimo Božju namjeru u našem kušanju, što trebamo činiti? Izreke (Priče) 3:5, 6; Hebrejima 11:6. Zašto?

“Ljubazni! Ne čudite se vrućini koja vam se događa za kušanje vaše, kao da vam se što novo događa” (1. Petrova 4:12).

“Mi se kušamo i provjeravamo pred Bogom da bi se vidjelo hoćemo li se pojedinačno udostojiti da budemo članovi obitelji koju će sačinjavati otkupljeni na nebu.”—Christian Education, str. 145. Pročitati: Patrijarsi i proroci, str. 224–227.

a.

Zašto je Jakov poslao u Egipat samo deset sinova? Čega se bojao?? Postanak (1. Moj) 42:3, 4.

b.

“Mi svi želimo na upućenu molitvu dobiti neodložan i direk-tan odgovor, i skloni smo tome da se obeshrabrimo ako odgovor ne uslijedi odmah ili ako bude drugačiji nego što smo očekivali. Ali Bog je previše mudar i dobar da bi na naše molitve uvijek odgovorio upravo u ono vrijeme i na onaj način kao što bismo mi to željeli. On hoće za nas učiniti nešto daleko više i bolje nego što bi učinio kad bi ispunio sve naše želje. I budući da se s punim povjerenjem možemo osloniti na Njegovu mudrost i ljubav, ne zahtijevajmo da On prihvati našu volju, već nasto-jmo shvatiti i ispunjavati Njegove dalekosežne namjere. Njegova volja treba biti iznad svih naših želja i interesa.

“Ova iskustva koja predstavljaju kušnju za našu vjeru dopuštena su zbog našega dobra. Time se otkriva je li naša vjera istinita i iskrena, te-melji li se ona jedino na Božjoj Riječi, ili je ovisno o okolnosti nepostoja-na, nesigurna i promjenjiva. Vjera se jača vježbom. Moramo biti strpljivi do kraja, imajući na umu to da se u Svetom pismu nalaze dragocjena obećanja za one koji čekaju Gospoda.”—Gospel Workers, str. 219.


ponedjeljak2. ožujka

2. PROVJERA ISKRENOSTI Čega se Josip odmah sjetio vidjevši svoju braću kako se klanjaju pred njim kad su došli kupiti hranu? Postanak (1. Moj) 42:5–9; 37:5–8.

“Kad je Josip vidio svoju braću na koljenima pred sobom, sjetio se svojih snova i događaji iz prošlosti oživjeli su pred njegovim očima. Odmjerivši ih svojim oštrim pogledom, odmah je primijetio da među njima nema Benjamina. Da nije i on pao kao žrtva podmukle okrutno-sti ovih neukrotivih ljudi? Odlučio je saznati istinu.”—Patrijarsi i proro-ci, str. 224, 225.

a.

Zašto braća nisu prepoznala Josipa? Postanak (1. Moj) 42:8, 23; 41:42, 43, 45.

b.

“[Josipovo] hebrejsko ime bilo je zamijenjeno novim koje mu je kralj dao, a između prvog egipatskog ministra i dječaka kojeg su oni prodali jišmaelskim trgovcima, bilo je jako malo sličnosti.”—Patrijarsi i proroci, str. 224.

Zašto je Josip stavio svoju braću u tamnicu na tri dana, i o čemu su oni najviše razmišljali za to vrijeme? Postanak (1. Moj) 42:9–17.

c.

“[Josip] je želio vidjeti posjeduju li njegova braća još uvijek onaj duh oholosti kojim su se rukovodili u svom postupanju s njim. . . .

“Tri dana utamničenja bila su dani gorke tuge i muke za Jakovljeve sinove. Živo su im izlazili pred oči loši postupci iz prošlosti, posebno ih je mučila okrutnost u postupanju s Josipom. Znali su da će, ukoliko ih osude za špijunažu, a oni nemaju jasnih dokaza da se opravdaju, svi biti pobijeni ili postati robovi. Sumnjali su na sve moguće čime je bilo koji od njih mogao doprinijeti tome da otac ne pusti s njima i Benjamina, nakon okrutne smrti kakvom je pretpostavljao da je završio Josip.—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 140–142.

“Bog... nas dovodi u teške položaje da bi se pokazalo imamo li povje-renje u silu koja je iznad nas. Svatko ima neotkrivene crte karaktera koje se moraju otkriti kroz iskušenje. Bog dozvoljava da oni koji su zadovolj-ni sobom budu teško kušani kako bi shvatili svoju bespomoćnost.”—In Heavenly Places, str. 279.

Dar p

rve

subo

te za

crk

vu n

a An

dam

ansk

im i

Nik

obar

skim

oto

cim

a, In

dija


utorak 3. ožujka 3. ŽANJEMO ONO ŠTO SMO POSIJALI

Što je Josipa stvarno zabrinjavalo, i zašto? Postanak (1. Moj) 42:18–20; 35:16–19.

Zbog čega su se Josipova braća plašila da ih je snašla ova nevolja? Postanak (1. Moj) 42:21, 22. Kako je njihov razgovor utjecao na Josipa? Stihovi 23, 24 (prvi dio).

b.

a.

Kad nam ne ide dobro u životu, dolazimo u iskušenje da okrivimo - koga? Postanak (1. Moj) 42:24–28. Tko je stvarni uzrok naših teškoća? Galaćanima 6:7, 8; Brojevi (4. Moj) 32:23.

c.

“[Josip] je zabrinuto nastojao izvući od svoje braće neke informacije o ocu i Benjaminu... Njemu je bilo posebno važno što više saznati o ocu i Benjaminu.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 140, 141.

“[Jakovljevi sinovi] prodali su Josipa kao roba i sada su strahovali da ih Bog kažnjava dopuštajući da postanu robovi.”—The Spirit of Prophe-cy, sv. 1 str. 142.

“Optuživali su jedan drugoga zbog takvog postupanja s bratom. „I rekoše jedan drugome: doista se ogriješismo o brata svojega, jer vid-jesmo muku duše njegove kad nam se moljaše, pa se oglušismo, zato dođe na nas ova muka. A Ruben koji ga je u Dotanu namjeravao spasiti, reče i tada: „Nisam li vam govorio nemojte se griješiti o dijete? Ali me ne poslušaste; i zato se sad traži od nas krv njegova’ (Postanak (1. Moj) 42:21, 22). Slušajući sve ovo Josip nije mogao svladati svoje emocije, te je izašao van i plakao.”—Patrijarsi i proroci, str. 226.

“O, kad bih mogla pravi dojam ostaviti na um mladih i starijih u po-gledu strašne odvratnosti grijeha! O, kada bi svi mogli stvoriti pravu sli-ku o njegovoj odvratnosti pred Bogom i štetnosti prema ljudima! Riječ istine kaže: ‘I znajte zaista da će vas grijeh vaš stići’ (Brojevi (4. Moj) 32:23). Može se dogoditi da u ovom životu Božjim proviđenjem nekim neočekivanim okolnostima budu otkriveni vaši tajni zli postupci; ali treba li nastojati svoj pravi karakter kriti od očiju ljudi kad neizbježno dolazi dan koji će razotkriti svaku dušu koja ne okaje svoje grijehe Kri-stovom snagom, koji je umro da bismo mi mogli živjeti.”—The Review and Herald, 27. ožujka, 1888.


srijeda4. ožujka

4. OTKRIVANJE KARAKTERA

Zašto je Šimun bio zadržan u tamnici? Postanak (1. Moj) 42:24. Kako je Jakov reagirao na tu vijest? Stihovi 29–36.

Objasnite zašto izjave Rubena i Jude otkrivaju kako se njihova bratska naklonost prema ocu i jednog prema drugome produbila nakon njihove izdaje Josipa? Postanak (1. Moj) 42:37; 43:8, 9.

“Neka svaka obitelj u usrdnoj molitvi traži od Gospoda pomoć da izvrši Božje djelo. Neka svladaju naviku mrzovoljnog govora i želju da okrivljuju druge. Neka se nauče biti ljubazni i uljudni u domu, obliko-vati navike obazrivosti i pažnje.

“Kakva se šteta čini u obiteljskom krugu izgovaranjem nestrpljivih riječi, jer one navode druge na to da uzvrate u istom duhu i na isti način. Njih slijede riječi odmazde i samoopravdavanja, koje stvaraju težak i bolan jaram za vaš vrat; sve takve gorke riječi vraćaju se kao zlokobna žetva vašoj duši.”—The Adventist Home, str. 438, 439.

b.

a.

Kakve tendencije i mi često pokazujemo u svojoj obitelji kada se pojave problemi? Postanak (1. Moj) 43:1–7. Gdje se nalazi po-rijeklo tih slabosti? Postanak (1. Moj) 3:12, 13; Otkrivenje 12:10.

c.

“Kad se vratio, naredio je da Šimuna vežu pred njima i ponovno vrate u tamnicu. Šimun poticao onaj okrutan postupak s bratom i bio je glavni sudionik u tom zločinu. Zato je izbor sada pao baš na njega.”—Patrijarsi i proroci, str. 226.

“Jakov je za Benjamina bio vezan svom snagom materinske ljubavi. On je pokazao kako ga je bolno pogodio nestanak Josipa. Ali je nestašica hrane sve teže pritiskala Jakova i njegovu djecu, i cijela je obitelj vapila za kruhom.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 158, 159.

Dar p

rve

subo

te za

crk

vu n

a An

dam

ansk

im i

Nik

obar

skim

oto

cim

a, In

dija

“Tijekom proteklih godina, otkako Josip nije bio među njima kara-kter ovih Jakovljevih sinova znatno se promijenio. Ranije su bili zavidni, neobuzdani, skloni prevari, surovi i osvetoljubivi. Ali sada, budući da ih je snašla nevolja, pokazali su se nesebičnima, vjerni jedan drugome i odani svom ocu, poštujući njegov autoritet, iako su i sami bili već ljudi srednjih godina.”—Patrijarsi i proroci, str. 225.


četvrtak 5. ožujka

5. UČITI SE POVJERENJU U BOŽJU MILOST

Kad se Jakov osjetio primoranim popustiti, u čije je ruke sve po-vjerio? Postanak (1. Moj) 42:19, 20; 43:8–14; Psalam 33:18–22.

petak 6. ožujka

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE1. Objasnite kako i negativne okolnosti, iako potraju dugo, mogu izaći na dobro?2. Koliku vjeru možemo imati u Božja proročanstva?3. Što uvijek trebamo imati na umu kad zatajimo neki grijeh?4. Kako obiteljska kriza često otkriva pravi karakter?5. Što je milost i zašto toliko ovisimo o njoj?

“Jakov se osjećao primoranim pustiti Benjamina s ostalom braćom. Poslao je također i dar upravitelju one zemlje, uzdajući se da će s tim steći njegovu naklonost i milost. Naredio je također svojim sinovima da ponesu dvostruko više novca, i da vrate novac koji su našli u svo-jim vrećama; jer je možda greškom bio stavljen tu. Zatim je rekao: „I uzmite brata svojega, pa ustanite i idite opet k onom čovjeku’ (Postanak (1. Moj) 43:13).

“Pred sam polazak svojih sinova na ovaj neizvjestan put, stari otac je stao među njih i podigavši svoje ruke k nebu usrdno se pomolio Go-spodu da On ide s njima i podari im milostivo svoju zaštitu. „A Bog Svemogući da vam da da nađete milost u onoga čovjeka, da vam pusti brata vašega drugoga i Benjamina; ako li ostanem bez djece, nek’ osta-nem bez djece’ (stih 14).”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 159, 160.

a.

Kad smo suočeni s nepredvidivim okolnostima na koga se možemo uvijek osloniti? Tužaljke (Plač Jeremijin) 3:22, 23; Psalam 103:13–17.

“Ako se živom vjerom uhvatimo za [Vojvodu našeg spasenja] govoreći kao Jakov: ‘Neću te pustiti dok me ne blagosloviš’ (Postanak (1. Moj) 32:26); ako preklinjemo: ‘Nemoj me odvratiti od lica svojega, i Svetoga Duha Svojega nemoj uzeti od mene’ (Psalam 51:11), Njegovo obećanje glasi: ‘Neću te ostaviti niti ću odstupiti od tebe’ (Hebrejima 13:5).”—Our High Calling, str. 22.

b.


Drugi susret

11. lekcijaSubota, 14. ožujka 2015.

nedjelja8. ožujka

1. STRAH OD ZASLUŽENE KAZNEDok je Josip pripremao svečani ručak za svoju braću, što je njima prije svega bilo u mislima? Postanak (1. Moj) 43:16–22.

“Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje pri-

jatelje” (Ivan 15:12, 13).“U ljubavi se nalazi puno veća moć nego što se ikada može naći u

osuđivanju. Ljubav će prokrčiti sebi put kroz sve prepreke, dok osude i kritike zatvaraju sve prilaze duši.”—Svjedočanstva, sv. 3, str. 94. Pročitati: The Signs of the Times, 29. siječnja 1880.

a.

Kako je reakcija sluge govorila da je Josip zaista bio misionar u Egiptu? Stih 23; Rimljanima 10:13–15.

“Preko Josipa je pažnja faraona i egipatskih velikana bila usmjerena na pravoga Boga; iako su se oni i dalje držali svog idolopoklonstva, ipak su naučili poštovati načela koja su se vidjela u karakteru i životu Jahvi-nog podanika.”—Patrijarsi i proroci, str. 222.

b.

“Kad su ih poveli u državnikovu palaču, Josipova su se braća uplašila da će biti pozvani na odgovornost zbog novca nađenog u njihovim vrećama. Mislili su da je sve to namjerno pripremljeno kako bi se našao izgovor za njihovo porobljavanje. U svojoj potištenosti obratili su se upravitelju Josipove kuće i ispričali mu pod kojim su okolnostima došli u Egipat. Kao dokaz o svojoj nevinosti rekli su mu da su vratili novac pronađen u svojim vrećama, a još su i drugog novca donijeli da bi kupili hranu. ‘Ne znamo tko nam je metnuo novac u naše vreće’ (Postanak (1. Moj) 43:22).”— Patrijarsi i proroci, str. 228.


ponedjeljak 9. ožujka

2. ISPUNJENJE SNA

Kako se Josip osjećao kad je ugledao svog mlađeg brata prvi put poslije dvadeset godina? Postanak (1. Moj) 43:24–30.

Što je svu braću vrlo neobično iznenadilo dok su ručali s Jo-sipom? Postanak (1. Moj) 43:31–33.

“Svoju braću za stolom Josip je postavio prema običaju, kao kad se zna tko je najstariji, počevši od najstarijeg slijedili su jedan za drugim do najmlađeg, kao da je on savršeno znao godine njihovog rođenja. Braća su bila iznenađena ovim Josipovim postupkom. Otkud on, mislili su oni, može znati njihove godine.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 146, 147.

b.

a.

Zašto je Josip nastojao Benjamina počastiti više nego ostalu braću? Postanak (1. Moj) 43:34.

c.

“Kad je Josip ugledao Benjamina s njima on je jedva uspio zadržati svoje bratske osjećaje ljubavi prema njemu. Naredio je posluzi da pripreme ručak njegovoj braći s njim. . . .

“Kad je Josip došao kući braća su mu predala darove u ime njihovog oca i poklonili mu se do zemlje.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 145, 146.

“Tada se Josip opet sjetio svojih snova i nakon što je pozdravio goste, odmah ih je upitao: ‘Kako je otac vaš stari za koga mi govoriste? Je li još živ? ‘Dobro je sluga tvoj, otac naš, još je živ’, rekoše oni i ponovno se pokloniše. Zatim se njegov pogled zaustavi na Benjaminu te zapita: ‘Je li vam to najmlađi brat za koga mi govoriste?’ ‘Bog neka ti bude milostiv, sinko!’ Ali svladan osjećajima nježnosti nije bio u stanju ništa više reći. ‘I ušavši u jednu sobu, zaplaka ondje’ (Postanak (1. Moj) 43:27–30).”—Patrijarsi i proroci, str. 228.

“Kako je Josip slao porcije hrane svakome od svoje braće, Benjaminu je poslao pet puta više nego drugima. On je to činio ne samo zato da bi pokazao posebnu naklonost prema svome bratu, nego da bi provjerio gaje li oni prema Benjaminu onu istu zavist koju su nekad pokazivali prema njemu. Oni su mislili da Josip ne razumije njihov jezik te su slo-bodno razgovarali jedan s drugim u njegovoj prisutnosti; to je Josipu pružilo dobru priliku da sazna njihove prave osjećaje a da oni toga ne budu svjesni.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 147.


utorak10. ožujka

3. PROVJERA LJUBAVI Zašto je Josip naredio da se njegova čaša stavi u Benjaminovu vreću? Postanak (1. Moj) 44:1–6.

Kako su braća reagirala kad se čaša našla u Benjaminovoj vreći? Postanak (1. Moj) 44:11–13. Zašto je sluga počeo od najstarijeg?

“Kraljevi i vladari imali su svoje čaše iz kojih su pili i koje su sadržavale siguran detektor koji otkriva je li neki otrov stavljen u njihovo piće... Tada su Jakovljevi sinovi brzo poskidali svaki svoju vreću na zemlju i otvorili je. Josipov sluga provjerio je svakog počevši od najstarijeg a čaša se našla u vreći najmlađeg brata, Benjamina’ (Postanak (1. Moj) 44:11, 12).

“Ovim otkrićem svi su bili strašno iznenađeni i to su pokazali svo-jom velikom potištenošću, razdrijevši svoje haljine, što je bio običaj kad netko izražava svoju veliku bol. Benjamin je bio zaprepašten i zbunjen više od sve braće. Vratili su se u grad tužni i zaprepašteni. Mislili su da ih to stiže Božja ruka zbog nekog bezakonja iz prošlosti.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 147, 148.

b.

a.

Zašto je važno pažljivo birati svoje riječi, čak i onda kad nešto govorimo s potpunom uvjerenošću u to? Postanak (1. Moj) 44:7–10; Matej 12:36, 37.

c.

“Prema onome što su oni sami izjavili, Benjamin je bio osuđen na ropstvo. I strahovanja njihovog oca bi se mogla potpuno obistiniti. Nesreća je pogodila njegovog najmilijeg sina, Benjamina.”—he Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 148.

“Josip ih je želio još jednom testirati pa je, prije no što su pošli, na-redio da se njegova srebrna čaša stavi u vreću njegovog najmlađeg brata.

“Braća su veselo krenula kući. S njima su bili Šimun i Benjamin. Sto-ka im je bila natovarena žitom i svi su osjećali da su sretno umakli okol-nostima koje su im se činile neizbježnima. Ali tek što su izašli iz grada, sustigao ih Josipov sluga i obratio im se optužbom: ‘Zašto vraćate zlo za dobro?’ (Postanak (1. Moj) 44:4).”—Patrijarsi i proroci, str. 229.


srijeda 11. ožujka 4. BRATSKA LJUBAV OTKRIVENA

Kojim činom je Juda pokazao da su braća iskreno okajala svoj podmukli izdajnički grijeh počinjen prije dvadeset godina? Postanak (1. Moj) 44:14–34; Ivan 15:12, 13.

“Juda je rekao svojoj braći da je Bog otkrio njihovo bezakonje što su prodali Josipa u ropstvo, i da im sada vraća njihov prijestup dozvoljavajući da i oni postanu robovi.

“Josip je odbio, prema Judinim riječima, primiti ih sve za robove... Juda je osim toga iznio i očevo protivljenje da Benjamin pođe u Egipat, i da se osobno zakleo da je on jamac za svoga brata, da će ako ga ne do-vede Ocu biti kriv zauvijek. Rječito se zalagao za oca iznoseći njegovu veliku bol zbog gubitka Josipa, i da je Benjamin jedini koji je ostao od žene koju je otac jako volio i da ako Benjamina odvoje od oca, on mora umrijeti; jer je njegov život vezan za život njegove pokojne majke. Juda se zatim plemenito ponudio da on postane rob umjesto svoga brata; jer nikako ne bi mogao izaći pred oca bez Benjamina.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 148, 149.

“Josip je bio zadovoljan. Provjerio je svoju braću i vidio u njima plodove iskrenog kajanja za njihov grijeh; bio je duboko potresen i ne mogavši više svladavati svoje osjećaje zatražio je da ostane sam sa svojom braćom. Tada je, dajući oduška svojim dugo potiskivanim osjećajima, glasno zaplakao.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 149.

a.

Poslije Judinog nastojanja da poštedi Benjamina i spasi oca od velike boli koja bi ga pogodila, što je Josip bio primoran učiniti? Postanak (1. Moj) 45:1, 2.

b.

“Njegova braća su se zapanjila i zanijemila od straha i iznenađenja. Zar je egipatski državnik njihov brat Josip? Josip kojemu su zavidjeli, ko-jega su htjeli ubiti, i kojega su naposljetku prodali kao roba! Pred oči im je izašlo sve zlo što su mu učinili. Sjetili su se kako su prezirali njegove snove i kako su se trudili ometati njihovo ostvarenje. Usprkos tome, oni su svojim postupkom baš doprinijeli tome da se ti snovi ostvare. A sada, budući da su potpuno u njegovoj vlasti, očekivali su da će se on sigurno osvetiti za nepravdu koju je morao podnijeti.”—Patrijarsi i proroci, str. 230.

Zašto su se braća jako uplašila kada im se Josip konačno otkrio? Postanak (1. Moj) 45:3, 4.

c.


četvrtak12. ožujka

petak13. ožujka

5. OPROST: PRAVI LIJEKČime je Josip pokazao pravu brigu za bratske osjećaje svoje braće i svoj oprost? Postanak (1. Moj) 45:5.

Koji je jedini put da se poremećeni bratski odnosi zaliječe i ponovno uspostave? Matej 18:21, 22; Kološanima 3:12, 13. Što je najveći kamen spoticanja u obnavljanju poremećenih odnosa? Izreke (Priče) 13:10.


1. Što će biti s onima oko nas ako mi svijetlimo svojim životom kao što je to činio Josip?2. Objasnite zašto je Josip još uvijek bio oprezan po pitanju povjerenja u svoju braću.3. Zašto je Josip naredio da se njegova čaša stavi u Benjaminovu vreću?4. Kako je Josip saznao da su se njegova braća promijenila?5. Što je ili tko najveći kamen spoticanja kad treba doći do pomirenja?

a.

b.

“Samo ukazivanje na pogreške predstavlja za zabludjelog stalno ponižavanje. Zato taj doživljaj nemojte još više zagorčavati nepotre-bnim osuđivanjem. Ukorima i predbacivanjem nitko nije bio pridobi-ven i vraćen na bolji put; naprotiv, mnogi su na taj način bili sasvim odbijeni i navedeni na to da svoje srce potpuno zatvore za bilo kakvo uvjeravanje ili svijest o vlastitoj krivici. Krotak duh, plemenito i ljuba-zno ponašanje može spasiti zalutale i pokriti mnoštvo grijeha.”—Zdra-vlje i sreća, str. 166.

“Većina teškoća bi za pet minuta bila otklonjena kad ne bi bilo po-nosa i sebičnosti. Izazvano je Božje nezadovoljstvo i anđeli su ožalošćeni time što su se čitavi sati provodili u opravdavanju sebe.”—Rani spisi, str. 119.

“Vidjevši njihovu zbunjenost i strah, reče im prijateljski: ‘Pristupite bliže k meni’ i kad su prišli nastavio je: ‘Ja sam Josip, brat vaš, kojega prodadoste u Egipat’ (Postanak (1. Moj) 45:4). Osjetivši da su već do-voljno propatili zbog svoje okrutnosti prema njemu, on je plemenito nastojao razagnati njihov strah i ublažiti gorčinu njihovih samoprije-gora.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 150.


Ponovni susret obitelji


nedjelja 15. ožujka1. BOŽJE VODSTVO

Kako je Josip otkrio svojoj braći da je sve što se dogodilo do tada samo rezultat Božje providnosti a ne ljudske volje? Postanak (1. Moj) 45:5–13.

“Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani”

(Rimljanima 8:28).“Svi naši doživljaji i sve okolnosti Božji su suradnici koji trebaju pri-

donijeti našem dobru. Gledajmo vjerom u svjetlost koja se nalazi iza oblaka.”—My Life Today, str. 185.

“I danas se mnogi provjeravaju... Iako oni ne čuju Božji glas kako im govori neposredno s neba, On ih ipak poziva učenjem svoje Riječi i događajima svoje providnosti. Oni mogu biti pozvani napustiti svoju karijeru koja im obećava bogatstvo i čast, odreći se podesnih i korisnih veza i odvojiti se od svojih srodnika, da bi krenuli putem koji naizgled pruža samo tegobe, samoodricanje i žrtve. Bog je odredio zadatak koji oni trebaju izvršiti; međutim, lakši život i utjecaj prijatelja i rodbine ometali bi razvoj upravo onih osobina koje su najvažnije za izvršenje tog Bogom određenog zadatka. On ih izdvaja od utjecaja i podrške ljudi i navodi ih da osjete potrebu za Njegovom pomoći i da ovise samo o Njemu kako bi im se On mogao otkriti. Tko je spreman da se na poziv Proviđenja odrekne svojih omiljenih planova, obiteljskih i drugih pris-nih veza i društva? Tko pristaje na to da se prihvati novih dužnosti i stu-pi na nepoznato područje kako bi nepokolebljiva srca i s voljom radio u Božjem djelu, smatrajući dobitkom gubitke podnesene zbog Krista?”—Patrijarsi i proroci, str. 126, 127.

Pročitati: The Signs of the Times, 5. veljače 1880.

a.

Kao kršćani, čemu uvijek trebamo težiti i s čime se trebamo pomiriti? Jakov 4:13–15; Izreke (Priče) 16:9; Matej 26:39.

b.


ponedjeljak16. ožujka 2. DOBRE VIJESTI

Kako su prijatni putovi Božji samo ako strpljivo čekamo na njih? Postanak (1. Moj) 45:14, 15. Što su Josipova braća morala priznati?

a.

“Josip se plašio da se njegova braća na svom putu ne upuste u raspra-vu i međusobno optuživanje zbog krivnje što su tako grubo postupali s njim.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 151, 152.

Čime je Josip pokazao veliku ljubav prema svom mlađem bra-tu? Postanak (1. Moj) 45:16–23. Zašto je Josip opomenuo svoju braću na rastanku? Stih 24.

b.

“Jakovljevi sinovi vratili su se svom ocu s radosnom porukom: ‘Još je živ Josip i zapovijeda nad svom Egipatskom zemljom’. Starac je od iznenađenja prvo bio potpuno svladan; nije mogao vjerovati u te riječi. Ali kad je vidio dugu povorku kola i natovarene stoke i kad je opet vi-dio Benjamina pokraj sebe, povjerovao je i povikao pun radosti: ‘Dosta mi je kad je još živ sin moj Josip, idem ga vidjeti dokle nisam umro’ (Postanak (1. Moj) 45:26, 28).

“Desetorici braće preostalo je još jedno djelo poniznosti. Tek tada su priznali ocu prevaru i okrutnost koje su toliko godina zagorčavale život i njemu i njima. Jakov nije mogao ni pomisliti da bi oni bili u stanju učiniti tako strašan grijeh, ali je uvidio da je sve ipak izašlo na dobro, te je oprostio svojoj zabludjeloj djeci i blagoslovio ih.”—Patrijarsi i proroci, str. 231, 232.

Kako je Jakov reagirao na vijest da je Josip još živ i kakav su težak grijeh braća morala priznati poslije toliko godina? Postanak (1. Moj) 45:25–28.

c.

“Josipova braća ponizno su priznala svoje grijehe koje su počinili protiv Josipa i usrdno ga zamolili za oprost; bilo im je vrlo drago što su ga našli i vidjeli da je živ; jer su puno propatili od grižnje savjesti i velike tuge zbog svog okrutnog postupanja prema njemu. A sada su se osvjedočili da ne snose krivnju za njegovu krv, i njihov uznemireni um je našao olakšanje.

“Josip je rado oprostio svojoj braći i poslao im je u izobilju hrane, sredstva za prijevoz i sve što je bilo neophodno da se otac sa cjeloku-pnom obitelji doseli u Egipat.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 151.


utorak 17. ožujka3. JAKOVLJEV PONOVNI SUSRET SA SVOJIM SINOM

Što možemo naučiti iz Jakovljeve želje da ga Božji blagoslov prati prije nego što napusti obećanu Kanaansku zemlju? Postanak (1. Moj) 46:1–7.

“[Jakov] je pošao na svoj put radosna srca, i kad je došao do Bersa-beje prinio je zahvalne žrtve i usrdno zatražio Božji blagoslov, i da mu pokaže je li ovaj odlazak u Egipat Njemu po volji. Jakov je želio očit dokaz da je Bog s njim. [Citat: Postanak (1. Moj) 46:2–4]”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 152.

“Mi trebamo prići Gospodu sa svim svojim teretima, tražeći da nas mudrost odozgo vodi na svakom koraku.”—The Signs of the Times, 15. kolovoza, 1892.

Zašto je Gospod dozvolio da Njegov narod ode u Egipat? Posta-nak (1. Moj) 46:3; 12:1, 2; Psalam 105:17, 20–24.

“Abrahamu je bilo obećano potomstvo mnogobrojno kao zvije-zde, ali se do tada izabrani narod vrlo sporo množio. A kanaanska zemlja tada ponuđena nije predstavljala povoljno tlo za razvoj takve nacije kakva je bila prorečena. Ta je zemlja tada bila u posjedu moćnih neznabožačkih plemena od kojih je trebala biti oduzeta tek ‘u četvrtom koljenu’ (Postanak (1. Moj) 15:16). Da bi potomci Izraela tu postali mnogobrojan narod, oni bi morali ili rastjerati starosjedioce te zemlje, ili se s njima izmiješati. Ovo prvo nisu mogli učiniti, jer to nije bilo u skladu s božanskim uređenjem; a ako bi se izmiješali s Kanaancima, izložili bi se opasnosti da budu zavedeni idolopoklonstvom. Egipat je, međutim, pružao uvjete neophodne za ispunjenje božanske namjere. Tamo im je bilo stavljeno na raspolaganje jedno dobro navodnjavano i plodno zemljište, što je pružalo velike mogućnosti za njihovo brzo razmnožavanje.”—Patrijarsi i proroci, str. 232.

b.

a.

Kako se Jakovljeva najveća želja ispunila dok je još bio živ? Postanak (1. Moj) 46:29, 30.

c.

Kad su stigli u Egipat, uputili su se odmah svi u gošensku zemlju. U tom pravcu je u susret njima krenuo i Josip u svojim državničkim koli-ma, praćen vladarskom pratnjom. Obuzet jednom jedinom mišlju, dok mu je srce bilo duboko uzbuđeno neodoljivom čežnjom, on je potpuno zaboravio na dostojanstvo svog položaja i sjaj svoje okoline. Ugledavši putnike kako se približavaju nije više mogao savladati osjećaje čije su čežnje tijekom tolikih godina bile suzbijane. Skočio je iz svojih kola i potrčao zagrliti oca i izraziti mu dobrodošlicu.”—Patrijarsi i proroci, str. 233.


srijeda18 . ožujka

4. BEZ IKAKVE TEŽNJE ZA OSVETOM Zašto je Jakov zakleo Josipa da njegovo tijelo poslije smrti pre-nese u Kanaansku zemlju? Postanak (1. Moj) 47:27–31; 17:8.

a.

Od čega su Josipova braća strahovala poslije očeve smrti - i zašto? Postanak (1. Moj) 50:14–18.

b.

“Poslije Jakovljeve sahrane, strah je ponovno ispunio srca Josipove braće. I uza sve njegove ljubaznosti i dobrote pokazane prema njima u svim prilikama njihovog života, svijest o njihovom grijehu ih je ipak nagonila da budu nepovjerljivi i zastrašeni. Možda je on, mislili su oni, svoju osvetu odlagao iz poštovanja prema ocu, i možda sada namjer-ava da ih pohodi dugo namjeravanom kaznom za njihov zločin. Nisu se usuđivali osobno izići pred njega, već su poslali poruku: ‘Otac tvoj zapovijedi na samrti: ovako kažite Josipu: molim te oprosti bezakonje slugama Boga oca tvojega’... Ta poruka dirnula je Josipa do suza; saznavši za to, braća dođoše i padoše pred njega govoreći: ‘Evo smo sluge tvoje’. Josipova ljubav prema braći bila je velika i nesebična, i nije mogao pod-nijeti pomisao da se oni plaše njegove osvete; to ga je zaboljelo. ‘Ne bojte se!’ rekao im je, ‘zar sam ja mjesto Boga?’ (Postanak (1. Moj) 50:16–19).”—Patrijarsi i proroci, str. 239.

Objasnite zašto Josip nije bio zlopamtilo i osvetoljubiv? Posta-nak (1. Moj) 50:19–21; Rimljanima 12:17–21.

c.

“Kad su Josipu njegova braća priznala svoj grijeh, on im je pokazao da im je oprostio i svojim djelima ljubavi i dobročinstva posvjedočio da je slobodan od osvetoljubivosti za okrutnost koju su pokazali prema njemu.”—The Signs of the Times, 5. veljače 1880.

“Jedan od najčešćih grijeha s najpogubnijim posljedicama je ne-spremnost na praštanje. Koliko je njih koji u svom srcu gaje nepri-jateljske osjećaje, mržnju i osvetu čak i dok kleče pred Bogom tražeći da im oprosti kao što oni praštaju. Oni svakako ne shvaćaju smisao i značenje ove molitve, inače se ne bi uopće usudili izgovoriti je. Svakog dana i svakog trena mi ovisimo o Božjoj milosti i Njegovom oprostu; s kakvim pravom onda možemo nositi u srcu ogorčenost i zlobu prema svojim bližnjima koji su grešnici kao što smo i sami! Kad bi se kršćani u svojim svakodnevnim međusobnim odnosima rukovodili načelom ove molitve do kakve bi blagotvorne promjene došlo i u crkvi i u svijetu! To bi bilo najuvjerljivije svjedočanstvo o istinitosti biblijske religije.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 170, 171.


četvrtak 19. ožujka 5. OBEĆANA ZEMLJA

Koja je proročka obećanja Josip dao svojim dragima pred svoju smrt, i tko je bio pozvan ispuniti to obećanje? Postanak (1. Moj) 50:22–26; Izlazak (2. Moj) 3:1–10.

petak 20. ožujka

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE1. Kako, vjerujući u Božju providnost, možemo promijeniti svoj stav u životu?2. Zašto je daleko bolje priznati svoj grijeh ranije nego kasnije?3. Navedite razloge zašto je Bog odveo svoj narod u Egipat.4. Koji grijeh često uništava ljubav i mir među rođenom braćom i sestrama?5. Na što je vjera patrijaraha bila usredotočena?

a.

“Bog je Abrahamu u viziji pokazao to besmrtno nasljedstvo koje neće uvenuti, i time je njegova nada bila zadovoljena. ‘Vjerom dođe Abraham u zemlju obećanu kao u tuđu i u kolibama življaše s Izakom i Jakovom, sunasljednicima obećanja toga. Jer čekaše grad koji ima te-melje, kojemu je zidar i tvorac Bog’ (Hebrejima 11:9, 10).

“Za Abrahamove potomke stoji napisano: ‘U vjeri pomriješe svi ovi ne primivši obećanja, nego ga vidjevši iz daleka i poklonivši mu se i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji’ (stih 13). Ovdje na zemlji mo-ramo živjeti kao gosti i došljaci ako ‘bolje’ nasljedstvo želimo, ‘to jest nebesko’ (stih 16). Oni koji su Abrahamova djeca, teže za onim gradom koji i On ‘čekaše... kojemu je zidar i tvorac Bog.’ ”—Patrijarsi i proroci, str. 170.

b. Zašto je ovo obećanje bilo tako značajno za Josipa i njegovo potomstvo? Postanak (1. Moj) 17:7, 8; Hebrejima 11:13–16.

“[Citat: Izlazak (2. Moj) 3:2–10] Navršilo se vrijeme kad je Gospod želio da Mojsije svoj pastirski štap zamijeni palicom Božje sile kojom je mogao činiti velike znakove i čudesa u oslobađanju Njegovog naro-da od njihovih tlačitelja i štiteći ih od njihovih neprijatelja.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 188.


Poput Krista


nedjelja22. ožujka 1. IZDAN OD SVOJE BRAĆE

Kako se izdajnički postupak Jakovljevih sinova s Josipom može usporediti s izdajom Krista? Postanak (1. Moj) 37:18; Ivan 1:11; Matej 21:37–39.

“Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu” (Filipljanima 2:5).

“Josipov život je ilustracija Kristovog života.”—Patrijarsi i proroci, str. 239. Pročitati: Svjedočanstva, sv. 2, str. 200–215.

a.

Na koji način prodaja Josipa sliči na Judinu prodaju Krista? Postanak (1. Moj) 37:28; Matej 26:14–16.

“Njegova su ga braća kao roba prodala neprijateljima, i to za nezna-tnu sumu novca. Tako je Božjeg Sina Njegovim najogorčenijim nepri-jateljima prodao jedan od njegovih učenika. Isus je ostao blag, smjeran i svet. Živio je životom neusporedivog samoodricanja, dobrote i svetosti. Nije mu se mogla pripisati krivica ni za kakvo zlo. Pa ipak su lažni svje-doci bili potkupljeni da svjedoče protiv Njega. Bio je omrznut zato što je vjerno korio i osuđivao grijeh i izopačenost.”—The SDA Bible Com-mentary, sv. 1, str. 1096.

b.

Dar

prv

e sub

ote z

a cen

tral

u na

Hai

tiju

“Josipov život je ilustracija Kristovog života. Zavist je navela Josipovu braću na to da ga prodaju kao roba; mislili su na taj način onemogućiti to da on bude veći od njih. A kad je bio odveden u Egipat, laskali su sebi da se više ne moraju uznemiravati zbog njegovih snova, jer su otklonili svaku mogućnost da se ti snovi obistine. Ali njihovim postupcima go-spodario je Bog, te se dogodilo upravo ono što su oni pokušali spriječiti. Tako su i hebrejski svećenici i starješine zavidjeli Kristu, strahujući da će On privući pažnju javnosti i odvratiti ljude od njih. Ubili su Ga kako bi spriječili da postane kralj, ali su time samo doprinijeli ostvarenju toga.”—Patrijarsi i proroci, str. 239.


ponedjeljak 23. ožujka

2. LAŽNO OPTUŽEN Kakva sličnost se zapaža i u postupku s Josipovim i Kristovim haljinama? Postanak (1. Moj) 37:23, 31; Matej 27:28, 35.

Kako su svojim postupcima oni koji su bili protiv Josipa i Krista doprinijeli svom vlastitom spasenju? Postanak (1. Moj) 50:20, 21; Djela 2:36–38.

“Josipu su njegova braća prije no što su ga bacili u jamu svukli s njega njegov šareni ogrtač. Tako su za Kristov ogrtač bez šavova bacali kocku oni koji su Ga raspinjali na križ.”—The SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1096.

b.

a.

“Josip je, prodan od svoje braće u Egipat, postao spasitelj cije-le obitelji svoga oca. Ipak ta činjenica ne umanjuje krivicu njegove braće. Raspinjući Krista Njegovi neprijatelji učinili su Ga Otkupiteljem čovječanstva, Spasiteljem ljudskog roda i Poglavarom cijeloga svijeta. Ali zločin njegovih neprijatelja isto je tako gnjusan kao i pomisao da Božja ruka nije sve to kontrolirala na slavu Njemu i za dobrobit ljudi.”—The Signs of the Times, 5. veljače, 1880.

Kako je Josipov stav u patnjama simbolički ukazivao na Kristove patnje i stradanja? Postanak (1. Moj) 39:19, 20; Izaija 53:6–8.

c.

“Josip je hodio s Bogom. I kad je patio u tamnici zbog svoje nevi-nosti, on je to krotko podnosio bez gunđanja. Njegovo samosvlada-vanje i strpljenje u nevoljama i njegova nepokolebljiva vjernost ostale su zapisane za dobro svih koji su živjeli na zemlji poslije njega.”—Ibid.

“Oko križa su se okupili zaslijepljeni, licemjerni i nevjerni svećenici i starješine, rugajući se: ‘Ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi’ (Matej 27:40). . . .

“Isus nije odgovorio nijednom riječju. Dok su Mu zabijali čavle kroz ruke a kaplje znoja izbijale na Njegovom mučeničkom čelu, s blijedih i drhtavih usana nevinog Patnika čula se molitva ljubavi i praštanja za Njegove ubojice: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine’ (Luka 23:34).”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 208, 209.


utorak24. ožujka 3. UZVIŠEN DO NAJVIŠE ČASTI

Nakon što je oslobođen iz tamnice, Josip je bio postavljen na mjesto drugog čovjeka u Egiptu, dano mu je drugo ime i svi su mu se morali klanjati. Kako se to može usporediti s Kristom poslije Njegovog oslobođenja iz tamnice smrti? Postanak (1. Moj) 41:41–45; Hebrejima 10:12, 13; 1:3, 4; Filipljanima 2:9–11.

Kakve sličnosti se mogu vidjeti u životnoj misiji Josipa i Krista? Kako je Bog upotrijebio i jednog i drugog u spašavanju ljudskih života? Postanak (1. Moj) 45:5–8; Ivan 3:16, 17; 6:53, 63; 5:24.

“Zapisi o raspetom i uskrslom Spasitelju središnja su i najveća tema Božje Riječi. U psalmima, u proročanstvima, u evanđeljima i u poslani-cama Bog otkriva istaknute i životvorne istine o suglasnosti Oca i Sina u spremnosti da spase izgubljeni ljudski rod.

“Krist je raspet da spasi svijet. Za svoje neprijatelje, za rod koji se pobunio protiv Boga, naš Spasitelj je podnio najstrašniju agoniju koju može izdržati ljudska priroda. On je učinjen sveobuhvatnim zalogom za grešnike da ne propadnu. U svjetlosti Njegove smrtne agonije na križu Golgote možemo znati na što sve trebaju biti spremni pravi po-kajnici koji Ga prihvaćaju kao osobnog Spasitelja da bi naslijedili vječni život.”—The Review and Herald, 24. rujna, 1908.

“Evanđeoski poziv treba biti upućen cijelome svijetu. . . .“Svijet propada zato što ne poznaje evanđelje. U svijetu postoji prava

glad za Božjom Riječju. Malo je onih koji propovijedaju Božju Riječ nepomiješanu s predajom i ljudskim tradicijama. Iako ljudi imaju Bi-bliju u svojim rukama, oni ipak ne primaju ovaj blagoslov koji je Bog za njih u Bibliju stavio. Gospod poziva svoje sluge da narodu objave Nje-govu poruku. Riječ vječnoga života mora se dati onima koji propadaju u svojim grijesima.”—Kristove priče, str. 228, 229.

b.

a.

“Kad je čovjek pristao uz buntovnika, Krist je postao njegov Jamac i zamjena. Krist je stupio u borbu sa silama tame; i kad je smrću satro ono-ga koji ima državu smrti Njemu su dane sve najveće počasti. Uznijevši se na visine, On je vratio zarobljene i postavio ih s desne strane Boga – upravo onaj Isus koji je nosio prokletstvo grijeha zbog nas. Njemu je dano ime uzvišenije od svakog imena, ime Isus pred kojim se treba pokloniti svako koljeno. Njemu je Bog dao svu vlast; On ima ključeve smrti i groba.”—Bible Echo, 15. siječnja, 1889.

Dar

prv

e sub

ote z

a cen

tral

u na

Hai

tiju


srijeda 25. ožujka 4. OBEĆANA ZEMLJA

U kojem smislu prenošenje Josipovih kostiju u Kanaan sim-bolizira nadu u nebeski Kanaan? Postanak (1. Moj) 50:25; Izlazak (2. Moj) 13:18, 19; Hebrejima 11:22, 39, 40.

“I tijekom vjekova koji su uslijedili – vjekova teškog i mučnog robovanja – taj kovčeg je služio kao podsjetnik na Josipove posljednje riječi izgovorene na samrti; i za Izraelce predstavljao je svjedočanstvo da je njihov boravak u Egiptu samo privremen, bodreći ih da svoje nade usredotočuju na Obećanu Zemlju, jer je vrijeme oslobođenja sigurno moralo doći.”—Patrijarsi i proroci, str. 240.

“Jedina nada za Hebreje bila je u prihvaćanju Krista, u praštanju grije-ha, pomirenju s Bogom. Ujedinjeni s Kristom oni bi zaista postali velika nacija. Mogli bi raditi za Njega kao što je on radio za njih u prošlosti. Da su bili poslušni On bi ih odveo u nebeski Kanaan kao što ih je udomio u zemaljskom Kanaanu.”—The Signs of the Times, 21. srpnja 1898.

Što je naša nada dok putujemo kroz ovaj svijet? 1. Solunjanima 4:13–18; Ivan 14:1–3.

“Mi smo ovdje zaista stranci i hodočasnici u prolazu za bolju zemlju. Naša obećana domovina je nebeski Kanaan gdje ćemo piti iz ‘rijeke vodu života bistru kao kristal koja izvire od prijestolja Božjeg i Janjetovog’ (Otkrivenje 22:1).”—The Review and Herald, 17. studenog, 1885.

“Naloženo mi je i moram vam reći: vi ne znate kako će kriza brzo naići. Ona se približava postepeno i nečujno kao lupež. Sunce jednako sja na nebesima prolazeći svojom uobičajenom putanjom, a nebesa još uvijek objavljuju Božju slavu, ljudi na uobičajeni način nastavljaju jesti i piti, saditi i zidati, žene se i održavaju svadbena veselja, trgovci se još uvijek s uspjehom bave kupovinom i prodajom; publikacije i natpisi svake vrste još uvijek izlaze redovno; ljudi se međusobno sukobljavaju u borbi za najviša mjesta; poklonici taštih zadovoljstava i uživanja još uvijek usredotočuju svu svoju pažnju na kazališta, stadione i kockar-nice, i svuda prevladava najveće uzbuđenje; ali se vrijeme milosti naglo približava svome kraju, i sudbina svakog pojedinca ubrzo će biti zau-vijek odlučena. Malo je onih koji svim srcem i svom dušom vjeruju da je najvažnije izbjeći propast i zadobiti vječni život, ali takvi svoju vjeru pokazuju i djelima.”—Counsels to Parents, Teachers, and Students, str. 413, 414.

b.

a.


četvrtak26. ožujka

petak27. ožujka

5. KRISTOV KARAKTER

Na koji jedini način možemo postati vjerni Bogu kao što je to bio Josip? Filipljanima 2:5; 2. Korinćanima 3:18; Hebrejima 12:2.


1. Tko su često najveći neprijatelji vjernima?2. Kakav treba biti naš stav kada nas progone zbog istine?3. Za čime svijet gladuje danas, i kako mi možemo pomoći takvima i donijeti im olakšanje?4. Zašto se vjerni smatraju strancima i gostima u prolazu u ovome svijetu?5. Što se najviše ističe kad promatramo Josipov život?

a.

Dar

prv

e sub

ote z

a cen

tral

u na

Hai

tiju

“Dragocjene su privilegije onih koji ostanu u Kristu... Kristov um ostaje u Njegovim vjernim sljedbenicima; njihove želje su u skladu s Njegovom voljom; njihove molitve su vođene Njegovim Duhom. Na svoje molitve oni dobivaju odgovor, jer traže one blagoslove koje On rado daje.”—Our High Calling, str. 147.

Što u ovim posljednjim danima, kada prevladava bezakonje, trebamo željeti više od svega drugog? 1. Ivan 3:2, 3; 1. Petrova 2:21–23; 5:10.

“Kada je čovjek u zajednici s Bogom, tada će nepokolebljivost čvrste namjere koja je Josipa i Danijela održala usred pokvarenosti neznabožačkih dvorova, sačuvati i njegov život u neokaljanoj čistoći. Haljine njegovog karaktera bit će bez mrlje. Kristova svjetlost u njego-vom životu neće potamnjeti. Sjajna zvijezda Danica blistat će nad njim uvijek u svojoj nepromjenjivoj slavi.

“Jedan takav život predstavljat će elemente snage u društvu. Stajat će kao brana pred poplavom zla; kao utočište onima koji se kušaju i kao svjetlost vodilja svima koji i uza svoje poteškoće i obeshrabrenosti traže pravi put.”—Zdravlje i sreća, str. 136.

“Stazom života prolazimo samo jedanput. Zar nećemo onda nasto-jati na one s kojima se družimo ostaviti dobar dojam svojim karakterom koji je postao sličan Kristovom?”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 193.

b.


Zalazak sunca 16:27Zalazak sunca 16:28

Čet

Odabrane Poruke 1 str. 354

Pet


Sub

Odabrane Poruke 1 str. 352Ned


Pon


Uto

Zalazak sunca 16:33

Sri

Zalazak sunca 16:34

Čet


Pet


Sub



Pon


Uto

Zalazak sunca 16:41

Sri

Zalazak sunca 16:42

Čet


Pet


Sub



Pon


Uto

Zalazak sunca 16:50

Sri

Zalazak sunca 16:51

Čet


Pet


Sub


Datum Jutarnja molitva Večernja molitva

Ned


Pon


Uto

Zalazak sunca 17:00

SIJEČANJ 2015.

Sri

1.2. 3.

4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.

25. 26. 27. 28. 29. 30.


Čet

Zalazak sunca 17:0131.PetSub

Pri.12:28 Iza. 56:1.Pri. 11:3-6 Dan. 4:27.Pri. 11:10-11. Iza. 1:16-18.

Pri. 13:6. Iza. 59: 14-18.Pri. 20:7. Ps. 119:137-138.1.Moj. 1:31. Ps. 119:140-142.1.Moj. 2:1-3. Mar. 1:32-34.Rim. 12:1. Ps. 16:7-11.Pri. 23:26. Ps. 17:3-9.1.Sol. 4:3-7. 1.Kor. 6:17-20.

1.Pet. 1:13-16. 2.Kor. 6:14-18.2.Pet. 3:9-14. 2.Kor. 7:1.2.Moj. 16:22-23. 2.Moj. 31:12-18.2.Moj. 16:25-30. 5.Moj. 5:12-15.Mar. 1:35. Amos. 5:3-8.Ps. 119:147-149. Ivan.17:17-19.Ps. 5:1-5. Jevr. 2:10-11.

Ps. 17:15. 2.Petr. 1:3-4.Rim. 13:11-14. 2.Petr. 1:5-10.3.Moj. 20:7.8. Ezek. 20:11-13.Ezek. 20:18-21. Ezek. 20:15-17.Rim. 2:4. Ps. 23:1-6.Ps. 145:7-9. Ps. 103:5-8.Ps. 90:14-17. Ps. 135:1-3.

Ps. 108:1-6. Ps. 125:1-5.Plač.Jer. 3:20-27. Ezdra. 8:21-23.Nemija. 9:9-11 Nemija. 9:12-14.Izaija. 56:2-7. 5 Moj. 6:15-18.Luka. 24:1-8. Luka. 24:13-24.Luka. 24:25-28. Luka. 24:29-31.Ivan. 3:14-18. Ivan. 21:2-3.


Odabrane Poruke 1 str. 373Odabrane Poruke 1 str. 374


Odabrane Poruke 1 str. 375Odabrane Poruke 1 str. 376Zalazak sunca 17:10



Zalazak sunca 17:11




Zalazak sunca 17:21



VELJAČA 2015.


Zalazak sunca 17:31

NedPonUtoSriČetPetSub



NedPonUtoSri

1.2. 3. 4. 5. 6. 7.

8. 9. 10. 11. 12. 13. 14.

15. 16. 17. 18. 19. 20. 21.

22. 23. 24. 25. 26. 27. 28.

PetČet

Sub




Zalazak sunca 17:41

2.Moj. 34:5-9. Ps. 25:4-10.Ps. 27:4-6. Ps. 27: 7-9.Ps. 27:13-14. Nemija. 13:19-21.Nemija. 13:15-18. Nemija. 13:22.Ps. 33:18-22. Ps. 51:1-4.Ps. 36:7-10. Ps. 57:1-3.Ps. 40:8-11. Ps. 72:7-14.

Ps. 52:1.8. Ps. 85:1-13.Ps. 59:16-17. Ps. 88:1-2.Ps. 86:5.13. Ps. 89:1-2.5-16.4.Moj. 15:32-36. 2.Dnev. 23:8.Ps. 92:1-2. Ps. 103:1-11.Ps. 106:1-5. Ps. 103:12-17.Ps. 107:1-8. Ps. 109:21-29.

Ps. 117:1-2. Ps. 118:1.4.Ps. 119:17-20. Ps. 136:1-9.Ps. 136:10-14. 3.Moj. 19:3.2.Moj. 35:2. 3.Moj. 26:33-35.Ps. 136:15-20. Ps. 136:21-26.Ps. 86:15-17. Izaija. 54:10.Izaija. 49:14-16. Izaija. 63:7-9.

Hebr. 2:16-18. Izaija. 63:10-15.Jakov. 2:12-13. Rim. 11:29-32.Rim. 13:11-14. 3.Moj. 26:40-43.3.Moj. 23:3. 3.Moj. 26:2.Jakov. 3:13-18. Rim. 8:5-8.Rim. 11:33-36. Ozej. 14:9.Izaija. 40:12-14. Izaija. 40:15-17.


Kristove Priče str. 16

Odabrane Poruke 1 str. 393Odabrane Poruke 1 str. 394Odabrane Poruke 1 str. 395Odabrane Poruke 1 str. 396Zalazak sunca 17:49Zalazak sunca 17:50

Odabrane Poruke 1 str. 397Odabrane Poruke 1 str. 398Odabrane Poruke 1 str. 399

Kristove Priče str. 4Zalazak sunca 17:58Zalazak sunca 18:00

Kristove Priče str. 5Kristove Priče str. 6Kristove Priče str. 7Kristove Priče str. 8Kristove Priče str. 9Zalazak sunca 18:08Zalazak sunca 18:09


Kristove Priče str. 11Kristove Priče str. 12Kristove Priče str. 13

OŽUJAK 2015.

Kristove Priče str. 14Kristove Priče str. 15Zalazak sunca 18:16Zalazak sunca 18:18Sub

NedPon

PonUtoSriČetPetSub



NedPonUtoSriČetPet

1.2. 3. 4. 5. 6. 7.

8. 9. 10. 11. 12. 13. 14.

15. 16. 17. 18. 19. 20. 21.

22. 23. 24. 25. 26. 27. 28.

29. 30. Kristove Priče str. 17

Kristove Priče str. 18Uto31.

Odabrane Poruke 1 str. 392Ned Priče. 4:7-12. Priče. 5:1-9.Priče. 8:1-6. Priče. 8:7-12.2.Dnev. 31:3. 2.Dnev. 36:21.Priče. 8:13-21. Priče. 8:22-31.Priče. 8:32-36. Priče. 9:1-6.Priče. 9:10-12. Priče. 10:1.8.12.Priče. 13:1.1o. Priče. 14:1-8.

Priče. 14:16.33. Priče. 15:31-33.Priče. 16:16.21-23. Izaija. 58.13-14.Nemija. 10:31. Jer. 17:21-23.Ps. 119:30-31. Ps. 40:8.Daniel. 1:8-13. Daniel. 6:4.1.Moj. 39:6-9. Jošua. 24:14-15.Jošua. 1:7-9. Jeremija. 35:2-10.

Rim. 14:17.21. Rim. 12:1-3.Rim. 12:7-10. Rim. 10:20-24.Ezekiel. 20:24. Ezekiel. 22:8.Rim. 12:11-21. Rim. 13:5-10.2.Sol. 3:7-9. 2.Sol. 3:10-12.1.Kor. 13:1-9. 1.Kor. 13:10-13.Ivan. 9:4. Propov. 9:10.

Propov. 10:6. Priče. 23:1-5.Priče. 22:28-29. Priče. 19:16.Ezekiel. 22:26. Ezekiel. 23:38.Priče. 14:23. Priče. 12:27.Priče. 12:4.11. Priče. 10:4.5.26.Priče. 6:6-11. Priče. 13:4.Priče. 20:4. Priče. 21:5-6.

Priče. 22:13. Priče. 24:27.Priče. 24:30-34. Priče. 28:4.7.9.Ezekiel. 44:24. Mat. 24:20.


OSIJEK oduzeti 10 minPOŽEGA oduzeti 6 minDARUVAR oduzeti 5 minBJELOVAR oduzeti 4 min

NOVSKA oduzeti 4 minSPLIT oduzeti 2 minRIJEKA dodati 6 minPULA dodati 8 min

Razlike u zalasku sunca po gradovima

Zalasci sunca u lekciji odnose se na Zagreb

Bilješke


Darovi prve subote

3. siječnja Dar prve subote za crkvu u Nigeriji

7. veljačeDar prve subote za edukacijski centar Generalne konfer-

encije

7. ožujkaDar prve subote za crkvu na Andaman-skim i Nikobarskim otocima

Documents

ISSN 1333 2600 Biblijske lekcijefiles.sdarm.org/publications/periodicals/sbl/pdf/sbl2015_1_hr.pdf · Biblijske lekcije - siježanj–očujak 2015. 1 ISSN 1333 2600 Biblijske lekcije