ISSN 1847-8662

10. LOŠINJSKI DANI BIOETIKEMali Lošinj, Hrvatska, 15.–18. svibnja 2011.

S i m p o z i jIntegrativna bioetika i nova epoha

16.–17. svibnja 2011.

S t u d e n t s k a b i o e t i č k a r a d i o n i c aKsenobioetika:

izvanzemaljski oblici života u bioetičkoj perspektivi16.–17. svibnja 2011.

O k r u g l i s t o lOd liječenja do prepravljanja čovjeka –

gdje je granica medicinsko-tehničkog zahvata?18. svibnja 2011.

10th LOŠINJ DAYS OF BIOETHICSMali Lošinj, Croatia, May 15–18, 2011

S y m p o s i u mIntegrative Bioethics and New Epoch

May 16–17, 2011

S t u d e n t B i o e t h i c s Wo r k s h o pXenobioethics:

Extraterrestrial Forms of Life in Bioethical PerspectiveMay 16–17, 2011

R o u n d T a b l eFrom Healing to Remodelling of Human:

Where Are the Limits of Medical-Technological Interventions?May 18, 2011

ISSN 1847-8662

Organizatori Lošinjskih dana bioetikeHrvatsko filozofsko društvoHrvatsko bioetičko društvo

Grad Mali Lošinj

Pokrovitelji 10. Lošinjskih dana bioetikeMinistarstvo kulture Republike Hrvatske

Primorsko-goranska županija

The organizers of the Lošinj Days of BioethicsCroatian Philosophical Society

Croatian Bioethics SocietyTown of Mali Lošinj

The patrons of the 10th Lošinj Days of BioethicsMinistry of culture of the Republic of Croatia

Primorje-Gorski Kotar County

5

Organizacijski odbor Lošinjskih dana bioetike / Organization Committee of the Lošinj Days of Bioethics . . . . . 7

ANTE ČOVIĆ: Desetljeće Lošinjskih dana bioetike / Decade of the Lošinj Days of Bioethics . . . . . . . . . . . . 11

Program 10. Lošinjskih dana bioetike / Programme of the 10th Lošinj Days of Bioethics . . . . . . . . 17

Sažeci plenarnih predavanja i dodaci / Plenary lectures abstracts and appendices . . . . . . . . . . . 37

• BRANKO KATALINIĆ: New Engineers for the Future: Action Balanced between Intelligence, Wisdom and Ethics / Novi inženjeri za budućnost: djelovanje u ravnoteži između inteligencije, mudrosti i etike . . . . . . . . . . . . . . 39

• IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR: The Concept and Project of European Bioethics / Koncept i projekt europske bioetike . . 43

• Rijeka Declaration on the Future of Bioethics / Riječka deklaracija o budućnosti bioetike . . . . . . . . . 45

• TAMARA SERTIĆ, HRVOJE JURIĆ: Ten Years of Bioethics on Lošinj / Deset godina bioetike na Lošinju . . . . . . . . 51

• Pozdravna riječ Van Rensselaera Pottera upućena bioetičkom skupu u Malom Lošinju 2001. i njegovo predavanje »Bioetička pitanja 21. stoljeća« / Van Rensselaer Potter’s words of greetings directed to the bioethical conference held in Mali Lošinj in 2001 and his lecture “Bioethical Issues for the 21st Century” . . . . 53

Sažeci izlaganja / Paper abstracts . . . . . . . . . . . . . . 63• Simpozij Integrativna bioetika i nova epoha /

Integrative Bioethics and New Epoch Symposium . . . . . . 65

SADRŽAJ / CONTENTS

6

• Studentska bioetička radionica Ksenobioetika: izvanzemaljski oblici života u bioetičkoj perspektivi / Xenobioethics: Extraterrestrial Forms of Life in Bioethical Perspective Student Bioethics Workshop . . . . . . . . . 155

• Okrugli stol Od liječenja do prepravljanja čovjeka – gdje je granica medicinsko-tehničkog zahvata? / From Healing to Remodelling of Human: Where Are the Limits of Medical-Technological Interventions? Round Table . . . . . 173

Adresar sudionika / Addresses of the participants . . . . . . . . 179

Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja / Presentation of recent bioethical publications . . . . . . . . . 197

Sponzori / Sponsors . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205

organizacijski odbor lošinjskih dana bioetike

organization committee of the lošinj days of bioethics

ORGANIZACIJSKI ODBOR LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /ORGANIZATION COMMITTEE OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS

Predsjednik / President:ANTE ČOVIĆ (Zagreb)

Glavni tajnik / Chief Secretary:HRVOJE JURIĆ (Zagreb)

Administrativna tajnica / Administrative Secretary:MIRA MATIJEVIĆ (Zagreb)

Članovi / Members:ELVIO BACCARINI (Rijeka), PAVO BARIŠIĆ (Zagreb), RUŽICA BAUMGAR-TEN (Mali Lošinj), SERGIO BELARDINELLI (Bologna), ZVONKO BOŠKO-VIĆ (Rijeka), SULEJMAN BOSTO (Sarajevo), GARI CAPPELLI (Mali Lošinj), IVAN CIFRIĆ (Zagreb), IGOR ČATIĆ (Zagreb), BARDHYL ÇIPI (Tirana), ALEKSANDRA FRKOVIĆ (Rijeka), SREĆKO GAJOVIĆ (Zagreb), LIDIJA GAJSKI (Zagreb), KORALJKA GALL-TROŠELJ (Zagreb), NADA GOSIĆ (Ri-jeka), GORAN GRGEC (Zagreb), KENJI HATTORI (Gunma), DŽEVAD HO-DŽIĆ (Sarajevo), THOMAS S. HOFFMANN (Hagen), GORAN IVANIŠEVIĆ (Zagreb), MARIJAN JOŠT (Križevci), ANICA JUŠIĆ (Zagreb), ŽELJKO KALU-ĐEROVIĆ (Novi Sad), VALENTINA KANEVA (Sofija), KATICA KNEZOVIĆ (Zagreb), UTE KRUSE-EBELING (Potsdam), TOMISLAV KRZNAR (Karlovac/Zagreb), SNJEŽANA KUČIĆ-KRSTAŠ (Mali Lošinj), MISLAV KUKOČ (Split), IVICA MARTINOVIĆ (Zagreb), MATO MARKOVIĆ (Zagreb), NADA MLADI-NA (Tuzla), NEVENKA MOROVIĆ-JANKOVIĆ (Mali Lošinj), AMIR MUZUR (Rijeka), TEODORA NOT (Zagreb), FAHRUDIN NOVALIĆ (Zagreb), BORUT OŠLAJ (Ljubljana), JASMINKA PAVELIĆ (Zagreb), MILENKO A. PEROVIĆ (Novi Sad), DARKO POLŠEK (Zagreb), ŽELJKO POLJAK (Zagreb), IGOR PO-VRZANOVIĆ (Pula), SNJEŽANA PRIJIĆ-SAMARŽIJA (Rijeka), SANDRA RA-DENOVIĆ (Beograd), MARIJA RADONIĆ (Dubrovnik), IVA RINČIĆ (Rijeka), WALTER SCHWEIDLER (Eichstätt), ANTE SELAK (Zagreb), MARIJA SELAK (Zagreb), NIKOLA SKLEDAR (Zagreb), IVAN ŠEGOTA (Rijeka), ĐURĐICA ŠIMIČIĆ (Mali Lošinj), MICHAEL CHENG-TEK TAI (Taichung), KIRIL TEM-KOV (Skopje), BOGDANA TODOROVA (Sofija), LUKA TOMAŠEVIĆ (Split), ZVONIMIR TUCAK (Osijek), KAREL TURZA (Beograd), VELIMIR VALJAN (Sarajevo), IVANA VINKOVIĆ VRČEK (Zagreb), NIKOLA VISKOVIĆ (Split), VALERIJE VRČEK (Zagreb), IVANA ZAGORAC (Zagreb), KURT WALTER ZEIDLER (Wien), LJILJANA ZERGOLLERN-ČUPAK (Zagreb)

desetljeće lošinjskih dana bioetike

decade of the lošinj days of bioethics

13

Bioethics is much more than a new scientific or academic discipline, it has become a “sign of the age”, a special sign that marks the turn of epochs of the world history. Even more, it has become the protagonist of processes of coming to an end of the Modern Age as the age of scientific-technical civilisation, and dawning of the new epoch. However, in order for it to become the sign and pro-tagonist of the emergence of the new epoch, bioethics itself had to go through intensive developmental transformation from the stage of “new medical ethics” to the stage of “integrative bioethics” as the orientational science in which a new pa-radigm of knowledge will be articulated. Epochs are not founded on great events, but on ideas and types of knowledge.

This is the civilisational framework through which we should assess the histo-rical importance and spiritual contribution of the scientific, as well as cultural event the Lošinj Days of Bioethics in the first decade of its existence. It was precisely in this decade that two complementary con-ceptual processes have been developing and intertwining, processes which were of the outmost importance for the spiritual foundation of the new epoch:

– forming of the concept of integra-tive bioethics;

– programmatic formulation (“Euro-peanization of bioethics”) and the actual establishment of the Euro-pean bioethics.

Through synthesis of these processes integrative bioethics emerged as an origi-nal founding concept of the European bioethics. In the same decade, the Eu-ropean bioethics came upon the starting point of its tradition with the discovery of the proto-bioethicist Fritz Jahr. Potterian heritage was also built in the open area of

Bioetika je mnogo više od nove znan-stvene ili akademske discipline, ona je postala »znakom vremena«, i to poseb-nim znakom koji obilježava prelamanje epoha svjetske povijesti. I više od toga, postala je akterom procesa u kojima se okončava novi vijek kao doba znanstve-no-tehničke civilizacije i počinje nova epoha. No, da bi postala znakom i ak-terom nastajanja nove epohe u povijesti svijeta, bioetika je i sama morala proći intenzivnu razvojnu preobrazbu od sta-dija »nove medicinske etike« do stadija »integrativne bioetike« kao orijentacij-ske znanosti u kojoj će se artikulirati no-va paradigma znanja. Epohe se naime ne zasnivaju na velikim događajima nego na idejama i tipovima znanja.

To je civilizacijski okvir u kojem treba procjenjivati povijesnu važnost i duhovni doprinos znanstveno-kulturne manifesta-cije Lošinjski dani bioetike u prvom de-setljeću njenog postojanja. Upravo u tom desetljeću odvijala su se i preplitala dva komplementarna idejna procesa od ključ-ne važnosti za duhovno zasnivanje nove epohe:

– izgrađivanje koncepta integrativne bioetike;

– programsko osmišljavanje (»euro-peizacija bioetike«) i stvarno eta-bliranje europske bioetike.

U sintezi tih procesa nastala je inte-grativna bioetika kao izvorni i zasniva-jući koncept europske bioetike. U istom je desetljeću europska bioetika, otkrićem protobioetičara Fritza Jahra, dobila i po-lazišnu točku vlastite tradicije. U otvo-reni prostor nove tradicije ugrađeno je i potterovsko nasljeđe, koje je bioetički redukcionizam u međuvremenu u bitno-me obezvrijedio. U osmišljavanju tradi-cijskog niza Jahr – Potter – integrativna

14

bioetika Lošinjski dani bioetike dali su svoj nedvojben doprinos. No, kakav su ukupni doprinos i kakvu ulogu imali Lošinjski dani bioetike u prijelomnom desetljeću povijesti bioetike koje je bio-etiku učinilo »znakom i akterom« prije-lomnog vremena u povijesti svijeta – to tek treba istražiti.

Plenarna izlaganja na ovogodišnjoj manifestaciji možemo razumjeti kao po-četak tog istraživanja.

Prof. dr. sc. Ante ČovićPredsjednik Organizacijskog odboraLošinjskih dana bioetike

the new tradition, but in the meantime it was essentially devalued by bioethical re-ductionism. The Lošinj Days of Bioethics have made an undeniable contribution to the conceptualisation of the tradition se-ries Jahr – Potter – integrative bioethics. Nevertheless, the extent of the overall con-tribution and the role of the Lošinj Days of Bioethics in this crucial decade in the history of bioethics, which made bioethics the “sign and protagonist” of the turning point in the world history, is an issue yet to be explored.

Plenary lectures at this year’s confe-rence can be regarded as the beginning of this research.

Prof. Ante Čović, Ph.D.President of the Organization Committee of theLošinj Days of Bioethics

15

10. LOŠINJSKI DANI BIOETIKE

Ovogodišnji Lošinjski dani bioetike (Mali Lošinj, 15.–18. svibnja 2011.) uključuju:

– međunarodni simpozij »Integrativna bioetika i nova epoha«,– studentsku bioetičku radionicu »Ksenobioetika: izvanzemaljski obli-

ci života u bioetičkoj perspektivi«,– okrugli stol »Od liječenja do prepravljanja čovjeka – gdje je granica

medicinsko-tehničkog zahvata?«.

10th LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS

This year’s Lošinj Days of Bioethics (Mali Lošinj, 15–18 May 2011) comprise:

– Integrative Bioethics and New Epoch international symposium,– Xenobioethics: Extraterrestrial Forms of Life in Bioethical Perspec-

tive student bioethics workshop,– From Healing to Remodelling of Human: Where Are the Limits of

Medical-Technological Interventions? roundtable.

program

programme

19

NEDJELJA, 15. svibnja 2011. / SUNDAY, May 15, 2011

– Dolazak i smještaj sudionika / Arrival and accommodation of participants

19.00 Večera / Dinner

PONEDJELJAK, 16. svibnja 2011. / MONDAY, May 16, 2011

9.00–9.45 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)

Otvaranje skupa i pozdravne riječi / Opening ceremony and greetings


Plenarno predavanje / Plenary lecture

• BRANKO KATALINIĆ (Austria/Austrija): New Engineers for the Future: Action Balanced between Intelligence, Wisdom and Ethics / Novi inženjeri za budućnost: djelovanje u ravnoteži između inteligen-cije, mudrosti i etike

10.15–10.45 Pauza / Break

20

SEKCIJA A: Hotel AURORA, Velika dvorana (engleski) / AURORA Hotel, Great hall (English)

10.45–11.00 MISLAV KUKOČ (Croatia/Hrvatska): Integrative Bio-ethics as Ethics of Globalization / Integrativna bioetika kao etika globalizacije

11.00–11.15 LÁSZLÓ NEMES (Hungary/Mađarska): The Slippery Slope Argument as a Form of Precommitment / Argument skliske padine kao oblik preduvjerenja

11.15–11.30 EIMANTAS PEICIUS (Lithuania/Litva): Bioethics and Sociology: Potential Contributions and Relevancies / Bio-etika i sociologija: mogući doprinosi i značaji

11.30–11.45 ORHAN JAŠIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Her-zegovina): Philosophical-Theological View on Precauti-ons of Consuming GMO from the Aspect of Islam / Filo-zofsko-teološki pogled na predostrožnost konzumiranja GMO s aspekta islama

11.45–12.00 Rasprava / Discussion


12.15–12.30 GÁBOR KOVÁCS (Hungary/Mađarska): Notions of Na-tural and Artificial in the Philosophy of Hannah Arendt / Pojmovi prirodnog i umjetnog u filozofiji Hanne Arendt

12.30–12.45 IVANA ZAGORAC (Croatia/Hrvatska): Scopes and Li-mitations of Albert Schweitzer’s Ethical System / Dosezi i ograničenja etičkog sustava Alberta Schweitzera

12.45–13.00 BÉLA MESTER (Hungary/Mađarska): Animal Rights – Based on Anthropological Opinions / Prava životinja – temeljena na antropološkim nazorima


21

SEKCIJA B: Hotel AURORA, Mala dvorana (hrvatski) / AURORA Hotel, Small hall (Croatian)

10.45–11.00 ALEKSANDRA FRKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Uloga empatije u komunikaciji liječnik–pacijent / The Role of Empathy in Physician–Patient Communication

11.00–11.15 DŽENANA KULUGLIJA, AMER OVČINA, SUVADA ŠVRAKIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzego-vina): Suosjećanje i razumijevanje pacijenta – bioetičke dileme / Compassion and Understanding of the Patient – Bioethical Dilemmas

11.15–11.30 ELMINA BEŠOVIĆ, SUVADA ŠVRAKIĆ, AMER OV-ČINA (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina): Dodir kao dio neverbalne komunikacije – etičke dileme / Touch as Nonverbal Communication – Ethical Dilemmas

11.30–11.45 NADA MLADINA, ŽARKO MLADINA (Bosna i Herce-govina/Bosnia and Herzegovina): Novi život i bioetička perspektiva socijalne empatije / New Life and Bioethical Perspective of Social Empathy



12.15–12.30 NADA GOSIĆ (Hrvatska/Croatia): Sadržajne i metodo-loške perspektive u političkim dokumentima političkih stranaka u Republici Hrvatskoj / Content-Related and Methodological Perspectives in Political Documents of Political Parties in the Republic of Croatia

12.30–12.45 ZVONIMIR BOŠKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Pravobrani-telj pacijenata – pro et contra / Patient Ombudsman – pro et contra

12.45–13.00 URŠULA LIPOVEC ČEBRON (Slovenija/Slovenia): Zdravstveni radnik – policijski doušnik? / Healthcare Wor-ker – Police Informer?


22

SEKCIJA C: Hotel VESPERA, Dvorana 1 (hrvatski) / VESPERA Hotel, Hall 1 (Croatian)

10.45–11.00 ZDRAVKO POPOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Društveni su-stav kao bioetičko pitanje / Social System as a Bioethical Question

11.00–11.15 MIROSLAV ARTIĆ (Hrvatska/Croatia): Put jedinstva mišljenja i djelovanja u svijetu / The Path of Unity of Thought and Action in the World

11.15–11.30 DEJAN DONEV (Makedonija/Macedonia): Integrativno-šću (bio)etike do nove ekonomije / Through Integrativity of (Bio)Ethics towards a New Economy

11.30–11.45 JANA HODŽIĆ (Hrvatska/Croatia): Friganizam (freega-nism) – antikonzumeristička supkultura / Freeganism – an Anti-Consumerist Subculture



12.15–12.30 HEDA FESTINI (Hrvatska/Croatia): Bioetika i filozofija biologije / Bioethics and Philosophy of Biology

12.30–12.45 VESELIN MITROVIĆ (Srbija/Serbia): Poboljšanje ljudi kao društveni cilj / Human Enhancement as a Social Goal

12.45–13.00 RADOMIR VIDENOVIĆ (Srbija/Serbia): Bioetički po-gledi Pavla Vuk-Pavlovića / Bioethical Views of Pavao Vuk-Pavlović

13.00–13.15 AMIR MUZUR, IVA RINČIĆ (Hrvatska/Croatia): Ignaz Bregenzer (1844.–1906.): preliminarni prilozi životopi-su autora Životinjske etike (Thier-Ethik, 1894.) / Ignaz Bregenzer (1844–1906): Preliminary Contribution to the Biography of the Author of Animal Ethics (Thier-Ethik, 1894)


13.30 Ručak / Lunch

23

SEKCIJA A: Hotel AURORA, Velika dvorana (engleski) / AURORA Hotel, Great hall (English)

15.30–15.45 IGOR ETEROVIĆ (Croatia/Hrvatska): Immanuel Kant and Medicine / Immanuel Kant i medicina

15.45–16.00 SILVIA SALARDI (Italy/Italija): Determinism and Free Will in the Age of Genetics / Determinizam i slobodna vo-lja u doba genetike

16.00–16.15 SONJA ANTONIĆ (Serbia/Srbija): The Bioethical and Biogenetical Aspects of Gender / Bioetički i biogenetički aspekti rodnosti

16.15–16.30 MARIJA TODOROVSKA (Macedonia/Makedonija): The “Uncanny Valley” and Human Identity / »Uncanny Valley« i čovjekov identitet



17.00–17.15 JULIJA ERHARDT (Croatia/Hrvatska): Neuroethics: Spe-cificity of Neuroscience and Ethical Questions Related to It / Neuroetika: specifičnosti neuroznanosti i etička pitanja vezana uz neuroznanost

17.15–17.30 VOJIN RAKIĆ (Serbia/Srbija): Ethical Aspects of the Utilization of Neuro-Pharmacology and Neuro-Surgery for the Purposes of Enhancement / Etički aspekti upotrebe neurofarmakologije i neurokirurgije u svrhe unapređenja

17.30–17.45 ZORAN TODOROVIĆ, BRANISLAVA MEDIĆ, KATA-RINA SAVIĆ VUJOVIĆ, MILICA PROSTRAN (Serbia/Srbija): Communication about Drug Safety / Komunikaci-ja o sigurnosti lijekova



18.15–18.30 ANTON MLINAR (Slovenia/Slovenija): Life as a Cogni-tive Process / Život kao kognitivni proces

24

18.30–18.45 MAXIMILIAN WOLLNER (Austria/Austrija): Are We in Need of Intercultural Climate Ethics? / Postoji li potreba za interkulturalnom etikom klime?

18.45–19.00 MLADEN DOMAZET (Croatia/Hrvatska): Wicked or Normal Understanding? / Zeznuto ili normalno razumjeti?



15.30–15.45 LUKA TOMAŠEVIĆ, ANA JELIČIĆ (Hrvatska/Croatia): Osoba u suvremenoj bioetičkoj raspravi / Concept of Per-son in Modern Bioethical Debate

15.45–16.00 MARKO TRAJKOVIĆ, NIKO JOSIĆ (Srbija/Serbia): Kršćanska integracija vrijednosti i pravo / Christian Inte-gration of Values and Law

16.00–16.15 MILE MARINČIĆ, BERISLAV ČOVIĆ (Hrvatska/Kroa-tien): Mogući doprinosi integrativne bioetike u premošći-vanju jaza između vjere i znanosti / Mögliche Beiträge der integrativen Bioethik zur Überbrückung der Lücke Religi-on–Wissenschaft

16.15–16.30 DARIJA RUPČIĆ (Hrvatska/Croatia): Lingvistički inže-njering i neologizam ‘pre-embrij’ / Lingustic Engineering and the Neologism ‘Pre-Embryo’

16.30–16.45 Rasprava / Discussion16.45–17.00 Pauza / Break

17.00–17.15 VESNA PEŠIĆ, EDUARD PAVLOVIĆ (Hrvatska/Croa-tia): Hagioterapija i aspekti bazičnog nepovjerenja / Hagio-therapy and Aspects of Basic Mistrust

17.15–17.30 ALEKSANDAR RACZ, JADRANKA PAVIĆ, VLADO ČUTURA (Hrvatska/Croatia): »Čudesna« iscjeljenja ili spontana remisija / “Miraculous” Healings or Spontaneo-us Remission

25

17.30–17.45 ZAREMA OBRADOVIĆ, IFETA ĆESIR-ŠKORO, AMER OVČINA (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Her-zegovina): Starenje i etičke dileme / Aging and Ethical Dilemmas



18.15–18.30 JASNA BURIĆ (Hrvatska/Croatia): Novi mediji u novoj epohi: stari etički izazovi / New Media in the New Era: the Old Ethical Challenges

18.30–18.45 ANA VOLARIĆ-MRŠIĆ (Hrvatska/Croatia): Doprinos novih medijskih tehnologija u promicanju znanstvene bi-oetike / Contribution of New Media Technologies in the Advancement of Scientific Bioethics

18.45–19.00 ZDENKO ZEMAN, MARIJA GEIGER ZEMAN (Hrvat-ska/Croatia): Bioetika i film – celuloidne utopije i okolišni svjetonazori / Bioethics and Film – Celluloid Utopias and Environmental Worldviews



15.30–15.45 IGOR LUKIĆ (Hrvatska/Croatia): Čovjek na prijelomu epoha i održiva budućnost / Man at the Turn of Epochs and a Sustainable Future

15.45–16.00 ZVONIMIR TUCAK (Hrvatska/Croatia): Nacionalni par-kovi faune – oaze zatočeništva ili oaze slobode i opstan-ka / Fauna National Parks – Captivity Oases or Oases of Freedom and Survival

16.00–16.15 IVICA KELAM (Hrvatska/Croatia): GMO između mita i stvarnosti / GMO between Myth and Reality

26

16.15–16.30 JOSIP ČULIG (Hrvatska/Croatia): Aspekti sigurnosti pro-izvodnje hrane / Safety Aspects of Food Production



17.00–17.15 IVAN CIFRIĆ (Hrvatska/Croatia): Vrednote svjetskog et-hosa u Hrvatskoj / Values of World Ethos in Croatia

17.15–17.30 TIJANA TRAKO POLJAK (Hrvatska/Croatia): Odnos prema živom svijetu: rezultati empirijskog istraživanja 2010. godine / Relation towards Living Beings: Results of Empirical Research in 2010

17.30–17.45 AMER OVČINA, SUVADA ŠVRAKIĆ, AJNIJA OMA-NIĆ, ZAREMA OBRADOVIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina): Zadovoljstvo zdravstvenim uslugama kod povratnika na području Hercegovačko-ne-retvanskog kantona / Satisfaction with Health Services for Returnees in the Area of the Herzegovina-Neretva Can-ton



18.15–18.30 GORDANA PELČIĆ (Hrvatska/Croatia): Informacija kao sastavni dio informiranog pristanka (maloljetna osoba kao pacijent) / Information as an Integral Part of Informed Consent (Minor as the Patient)

18.30–18.45 SAMUELA KATA BEŠKER (Bosna i Hercegovina/Bo-snien und Herzegowina): Integrativna bioetika i »djeca bi-jelog roblja« / Integrative Bioethik und „Kinder aus dem Mädchenhandel“

18.45–19.00 SILVANA KARAČIĆ (Hrvatska/Croatia): Djeca proma-trači u krugu nasilja i socijalna podrška / Children Obser-vers in the Circle of Violence and Social Support

19.00–19.15 ZAREMA OBRADOVIĆ, IFETA ĆESIR-ŠKORO, AMER OVČINA (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovi-

27

na): Imunizacija kao univerzalno ljudsko pravo ili etički problem / Immunization as a Universal Human Right or an Ethical Problem


SEKCIJA D: Hotel VESPERA, Dvorana 2 (hrvatski) / VESPERA Hotel, Hall 2 (Croatian)

Studentska bioetička radionicaKSENOBIOETIKA:

IZVANZEMALJSKI OBLICI ŽIVOTAU BIOETIČKOJ PERSPEKTIVI

(1. dio)

Student Bioethical WorkshopXENOBIOETHICS:

EXTRATERRESTRIAL FORMS OF LIFEIN BIOETHICAL PERSPECTIVE

(1st part)

15.30–15.45 Uvodna riječ / Introduction

15.45–16.00 ZDRAVKO POPOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Ksenologija, bioetika i ksenobioetika: opseg i doseg pojmova / Xeno-logy, Bioethics and Xenobioethics: The Extent and Scope of the Terms

16.00–16.15 TONI BANDOV (Hrvatska/Croatia): Promišljanje izvan-zemaljskog kod Kanta i Leibniza / Considering the Extra-terrestrial in Kant and Leibniz

16.15–16.30 JOVANA POTPARA (Srbija/Serbia): Ksenobioetika i mo-guća destrukcija pojma Boga / Xenobioethics and the Pos-sible Destruction of the Concept of God

28

16.30–16.45 KREŠIMIR VIDOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Eugenika, antifizika ili metafizika, »Zemljani« ili »Vanzemljani« / Eugenics, Antiphysics or Metaphysics, “Terrestrials” or “Extraterrestrials”



17.45–18.00 NINA ČOLOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Ksenolingvistika / Xenolinguistics

18.00–18.15 BOJAN MUCKO (Hrvatska/Croatia): Avatar – Nije važ-no jesi li bijel ili plav / Avatar – It Does Not Matter Wheter You Are White or Blue

18.15–18.30 BERNARD KOLUDROVIĆ (Hrvatska/Croatia): Tito, Nehru, Archer: izgradnja interstelarne etike na principima postkolonijalne teorije / Tito, Nehru, Archer: Building In-terstellar Ethics on the Principles of Postcolonial Theory

18.30–18.45 ANA BARJAŠIĆ (Hrvatska/Croatia): Problem izbjeglica kao izazov kozmopolitizmu / The Refugee Problem as a Challenge to Cosmopolitanism



21.00 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great Hall)

Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja / Presentation of recent bioethical publications

• Brigitte E. S. Jansen (ed./ur.): Croatia – Politics, Legislation, Patients’ Rights and Euthanasia / Hrvatska – Politika, zakonodavstvo, prava pacijenata i eutanazija

• Ante Čović / Marija Radonić (ur./ed.): Bioetika i dijete. Moralne dile-me u pedijatriji / Bioethics and the Child. Moral Dilemmas in Pedi-atrics

• Matija Iviček (ur./ed.): Bioetika i umjetnost / Bioethics and Art

29

• Sonja Kalauz: Sestrinska profesija u svjetlu bioetičkog pluriperspekti-vizma / Nursing in the Light of Bioethical Pluriperspectivism

• Nada Gosić: Bioetičke perspektive / Bioethical Perspectives• Marija Geiger Zeman / Zdenko Zeman: Uvod u sociologiju (održivih)

zajednica / Introduction to the Sociology of (Sustainable) Communi-ties

Bioetika u Bosni i Hercegovini /Bioethics in Bosnia and Herzegovina

• Ajnija Omanić: Dani etike studenata, nastavnika i saradnika Medicin-skog fakulteta Univerziteta u Sarajevu / The Ethics Days of Students, Teachers and Collaborators of the School of Medicine, University of Sarajevo

• Mevlida Serdarević / Ajnija Omanić: Bošnjačka kultura ponašanja / Bosniak Culture of Conduct

Bioetika, farmaceutska industrija i sustav zdravstvene skrbi /Bioethics, Farmaceutical Industry and Health Care System

• Valerije Vrček: Druga strana potrošačkog raja. U klopci između bolesti i zdravlja / The Other Side of Consumer Paradise. Trapped between Illness and Health

• Dražen Gorjanski: Obnova zdravstva / Restoration of Health Care System

Bioetika u časopisima / Bioethics in Journals

• The Holistic Approach to Environment (Zagreb)• Jahr (Rijeka)• Mef.hr (Zagreb)• Socijalna ekologija (Zagreb)Predstavljači / Presenters: Iva Rinčić, Branka Čović, Bojan Mucko, Amir Muzur, Jasminka Pavelić, Tomislav Krznar, Fahrudin Kulenović, Lidija Gajski, Hrvoje Jurić

30

UTORAK, 17. svibnja 2011. / TUESDAY, May 17, 2011



• IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR (Croatia/Hrvatska): The Concept and Project of European Bioethics / Koncept i projekt europske bioetike

• Presentation of the Rijeka Declaration on the Future of Bioethics / Predstavljanje Riječke deklaracije o budućnosti bioetike


SEKCIJA A: Hotel AURORA, Velika dvorana (engleski i hrvatski) / AURORA Hotel, Great hall (English and Croatian)

10.00–10.15 MAJA ŽITINSKI (Croatia/Hrvatska): The Prospective of the Vulnerable / Očekivanja ranjivih

10.15–10.30 RAPHAEL COHEN-ALMAGOR (United Kingdom/Uje-dinjeno Kraljevstvo): Euthanasia Policy and Practice in Belgium / Politika i praksa eutanazije u Belgiji

10.30–10.45 MARINA KATINIĆ (Croatia/Hrvatska): Euthanasia and Dysthanasia in Perspective of Logotherapy / Eutanazija i distanazija u perspektivi logoterapije

10.45–11.00 BARDHYL ÇIPI, EDUARD GJIKA, REZART ÇIPI (Albania/Albanija): Aspects of Medical Ethics in Ortho-paedic Surgery / Aspekti medicinske etike u ortopedskoj kirurgiji



31

11.30–11.45 NIKOLA SKLEDAR (Hrvatska/Croatia): Integrativna bi-oetika i urgentni problemi suvremenosti / Integrative Bio-ethics and Urgent Problems of Contemporaneity

11.45–12.00 KIRIL TEMKOV (Makedonija/Macedonia): Internaciona-lizacija bioetike / Internationalisation of Bioethics

12.00–12.15 NUSRET ISANOVIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina): Bioetika u dobu zaborava čovjeka / Bio-ethics in the Age of Oblivion of Man

12.15–12.30 LEJLA MUŠIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Her-zegovina): Postmodernistički sociološki obrat i njegov utjecaj na reformuliranje bioetičkih postavki / Postmodern Sociological Turn and Its Implications on Reformulation of Bioethical Hypotheses



10.00–10.15 KAREL TURZA (Srbija/Serbia): Bioetički aspekti znanja / Bioethical Aspects of Knowledge

10.15–10.30 ŽELJKO KALUĐEROVIĆ (Srbija/Serbia): Znanost iz-među mogućnosti i zbiljnosti / Science between Potenti-ality and Actuality

10.30–10.45 FULVIO ŠURAN (Hrvatska/Croatia): Upuštanje u teme-lje liječenja: zdravlje i bolest kao pogledi na život / Des-cent to the Basis of Treatment: Health and Illness as Life Visions

10.45–11.00 ŽIVKA STANIČIĆ-JURIČIĆ (Hrvatska/Croatia): Impli-kacije primjene tehnologije u medicini / Implications of Technology Application in Medicine



32

11.30–11.45 MILIJANA ĐERIĆ (Srbija/Serbia): Eutanazija i liječnički asistirano samoubojstvo: internalistički pristup / Euthana-sia and Physician-Assisted Suicide: Internalist Approach

11.45–12.00 SAFVET HALILOVIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina): Bioetička pitanja u fetvama šejha Al-Qa-radawija / Bioethical Issues in the Fatwas of Shaykh Al-Qaradawi

12.00–12.15 TEA ROSOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Infuzija – lijek ili otrov? / Infusion – cure or Poison?

12.15–12.30 MARTA GOLD, SANDRA KANTAR, KRISTINA SVRŽ-NJAK (Hrvatska/Croatia): Bioetički aspekti uporabe ko-noplje / Bioethical Aspects of Hemp



10.00–10.15 LIDIJA GAJSKI (Hrvatska/Croatia): Suvremeni lijekovi – pita li tko za učinkovitost? / Modern Drugs – What about the Effectiveness?

10.15–10.30 BRANISLAVA MEDIĆ, ZORICA NEŠIĆ, RADAN STO-JANOVIĆ, ZORAN TODOROVIĆ, MILICA PROSTRAN (Srbija/Serbia): Bioetički aspekti farmakoterapije rijetkih bolesti / Bioethical Aspects of Pharmacotherapy of Rare Diseases

10.30–10.45 KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ, SONJA VUČKOVIĆ, MILICA PROSTRAN, NEVENA DIVAC, ZORAN TO-DOROVIĆ, SNEŽANA BOŠNJAK (Srbija/Serbia): Opio-fobija / Opiophobia

10.45–11.00 ANJA ŽIVANOVIĆ (Srbija/Serbia): Stavovi studenata me-dicine u odnosu na bioetičke kontroverze u ispitivanju i razvoju lijekova / The Role of Pharmacology Education

33

on the Awareness of Medical Students of the Risk of Ad-verse Drug Reactions

11.00–11.15 Rasprava / Discussion11.15–11.30 Pauza / Break

11.30–11.45 BORIS KOZJAK (Hrvatska/Croatia): O nekim temeljnim kategorijama kockanja – vremenu, prostoru i novcu / On Some Basic Categories of Gambling – Time, Space, and Money

11.45–12.00 JASMINKA PAVELIĆ (Hrvatska/Croatia): Ovisnost o vi-deo-igrama / Video Game Addiction

12.00–12.15 IVANA JEĐUD (Hrvatska/Croatia): Doprinos višestrukih perspektiva u razumijevanju rizičnosti kod djevojaka / Multiple Perspectives Contribution in Understanding Risk in Young Females


SEKCIJA D: Hotel VESPERA, Dvorana 2 (hrvatski) / VESPERA Hotel, Hall 2 (Croatian)


IZVANZEMALJSKI OBLICI ŽIVOTAU BIOETIČKOJ PERSPEKTIVI

(2. dio)

Student Bioethical WorkshopXENOBIOETHICS:

EXTRATERRESTRIAL FORMS OF LIFEIN BIOETHICAL PERSPECTIVE

(2nd part)

10.00–10.15 SAFET ŠAĆIROVIĆ (Srbija/Serbia): Što činim da bih razu-mio druge? / What Do I Do in Order to Understand Others?

34

10.15–10.30 VUK PRICA, IGOR SALOPEK (Hrvatska/Croatia): Me-dicinsko-ksenobioetička ispreplitanja u pristupu psihija-trijskom pacijentu / Medical and Xenobioethical Interwe-aving When Approaching a Psychiatric Patient

10.30–10.45 KAROLINA HRGA (Hrvatska/Croatia): K-PAX: Propi-tivanje koncepta drugosti/drugoga u dekonstrukcijskom ključu ksenologije i anti-psihijatrije / Re-thinking the Concept of Otherness and the Other/s in the Deconstruc-tion Key of Xenology and Anti-Psychiatry: The Case of K-PAX

10.45–11.15 Rasprava / Discussion11.15–11.30 Pauza / Break11.30–11.45 FILIP MUŽINA (Hrvatska/Croatia): Evolucija, inteligen-

cija i život / Evolution, Intelligence and Life11.45–12.00 EVA FELDMAN (Hrvatska/Croatia): Mutacije speciesiz-

ma / Mutations of Speciesism12.00–12.15 MIRELA FUŠ, IVAN CEROVAC (Hrvatska/Croatia):

Nespecistički pristupi pravima i vrijednosti izvanzemalj-skih oblika života / A Non-Speciesist Approach to the Ri-ghts and Value of Extraterrestrial Life Forms

12.15–12.30 MIMA JURAČAK (Hrvatska/Croatia): Egzoekologija: dubinsko-ekološka rasprava u kozmičkim razmjerima / Exoecology: A Deep Ecological Discussion in Cosmic Proportions


13.15–13.30 Zaključne napomene / Concluding remarks

13.30 Ručak / Lunch

35

15.00 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)

Skupština Hrvatskog bioetičkog društva /Convention of the Croatian Bioethics Society

16.00 Izlet / Excursion


21.00 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)


• TAMARA SERTIĆ, HRVOJE JURIĆ (Croatia/Hrvatska): Ten Years of Bioethics on Lošinj / Deset godina bioetike na Lošinju

• Hommage à Van Rensselaer Potter (1911–2001)

SRIJEDA, 18. svibnja 2011. / WEDNESDAY, May 18, 2011

Okrugli stolOD LIJEČENJA DO PREPRAVLJANJA ČOVJEKA –

GDJE JE GRANICA MEDICINSKO-TEHNIČKOG ZAHVATA?

RoundtableFROM HEALING TO REMODELLING OF HUMAN:

WHERE ARE THE LIMITS OFMEDICAL-TECHNOLOGICAL INTERVENTIONS?

9.00–9.20 Uvodna riječ / Introduction9.20–10.40 Izlaganja / Presentations• ANA MASKALAN (Hrvatska/Croatia): Skalpelom do sreće ili o tome

kako je nož postao najbolji psihoterapeut / Gaining Happiness with Scalpel or About the Way a Knife Became the Best Psychotherapist

36

• IVANA GREGURIC, IGOR ČATIĆ (Hrvatska/Croatia): Presađivanje prirodnih organa – mogućnosti i dileme / Transplantation of natural organs – opportunities and dilemmas

• IGOR ČATIĆ, MAJA RUJNIĆ-SOKELE, IVANA GREGURIC (Hr-vatska/Croatia): Ugradnja organa i udova – stanje i budućnost / Implan-tation of Organs and Extremities – State of the Art and the Future

• SREĆKO GAJOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Neurogeneza (stvaranje no-vih živčanih stanica) i njena uloga u ljudskom mozgu / Neurogenesis (i.e. Generation of New Neurons) and Its Function in the Human Brain


12.30 Ručak

– Odlazak sudionika

sažeci plenarnih predavanja i dodaci

plenary lectures abstracts and appendices

39

BRANKO KATALINIĆVienna University of Technology, Austria /

Tehničko sveučilište u Beču, Austrija

New Engineers for the Future: Action Balanced between

Intelligence, Wisdom and Ethics

Our civilisation is a technology based civilisation. Without technology our civilisation could not be developed to be a global phenomenon. The security and welfare of individuals and groups of individuals (e.g., nations, states, companies, etc.) are typical classical short term aims of the use of technology. Modern society is interested in getting maximal benefit from the possibilities of modern technology. Technology is permanently chang-ing; accordingly, society must also continuously both change and adapt to the possibilities of actual technology. This change of technology is well described by Alvin Toffler: “Each new machine or technique, in a sense, changes all existing machines and techniques, by permitting us to put them together into new combinations. The number of possible combinations rises exponentially as the number of new machines or techniques rises ar-ithmetically. Indeed, each new combination may, itself, be regarded as a new super-machine.” The power and possibilities of technology are perma-nently increasing on the one hand, while the area of its application is our planet which has limited resources and a sensitive and fragile balance on the other. The global problems of our planet are the result of a combination of egoism and large-scale misuse of technology. The ten key problems of the world today are the consequence of: 1) our focus on short-term solu-tions; 2) the development target model applied to the planet as a whole is called the “developed world”; 3) the large-scale misuse of technology; 4) the unlimited right to make money; 5) egoism and the “animalisation” of human beings, whereby we have been increasingly presented as bodies and decreasingly as thinking beings – or our focus on the body and not the mind; 6) the paradigm of continuous and permanent growth; 7) engi-neers without ethics – a recipe for disaster; 8) an increase in the complexity of technology; 9) the specialisation of science; 10) the dominance of “to have” over “to be”.

The modern world is also the result of the work of engineers in the past. Their actions were based on classical ethics for engineers, which

40

can be described by the following ten acting rules: 1) Individuals working in technology or science are not personally responsible for their own ac-tions and negative application results; 2) The need for such action will be covered with money, prestige, “interests” or the “higher interests” of one group, nation, state, organisation, leader, ideology, etc., called “progress”; 3) The acting algorithm is: “If it is possible to create something new, the right way is to do exactly that”; 4) The acting prejudgement is: “New is good – traditional is bad”; 5) Nature is our enemy; 6) Technology is ori-entated against nature; 7) Man is both master and creator; 8) Technology and science have been ascribed elements of religion; 9) Not ready to share – usurp of all; 10) The final prejudgement is: “Technology can solve (al-most) all our problems”.

The fragility of our technology based civilisation is evident. The natu-ral balance of the planet is in danger. The world’s social asymmetry is con-tinuously growing. The power of technology is expanding. These issues require corrections, which can be achieved by: 1) a systematic reduction in our large-scale misuse of technology; 2) introducing a long-term aim of the use of technology: securing the long-term survival and welfare of human civilisation on this planet; 3) introducing new ethics for engineers.

This new ethics for engineers must include the following points and acting rules: 1) individual responsibility for one’s own actions and activi-ties; 2) nature is not our enemy – nature is our mother which must be treat-ed with respect and love; 3) learn to share; 4) maximum is not optimum; 5) man is not master; 6) man is not creator; 7) our actions are limited; 8) making money as a long-term goal is absolutely irrelevant; 9) being more efficient does not mean being better.

Our actions and activities in technology must be evolutionarily cor-rected and should balance between intelligence, ethics and wisdom includ-ing long-term aims and the reduction of egoism and greediness. The de-velopment trajectory for the future is already defined by Gandhi’s Seven Sins plus 3 additional ones: 1) Wealth without work; 2) Pleasure without conscience; 3) Knowledge without character; 4) Commerce without moral-ity; 5) Science without humanity; 6) Worship without sacrifice; 7) Politics without principle; 8) Technology without safety; 9) Information without reliability; 10) Education without reality.

For the future of our civilisation, each person must be responsible for one’s own actions or lack of action. The modern world is out of a natural

41

balance, which is the result of intelligent action without either wisdom or ethics. Our future actions must be evolutionarily corrected to achieve har-mony between intelligence, wisdom and ethics.

Novi inženjeri za budućnost: djelovanje u ravnoteži između inteligencije, mudrosti i etike

Naša civilizacija je civilizacija temeljena na tehnologiji. Bez tehno-logije se ona ne bi mogla razviti do globalnog fenomena. Sigurnost i do-brobit pojedinaca i grupa pojedinaca (nacija, država, kompanija itd.) su tipični klasični kratkoročni ciljevi uporabe tehnologije. Moderno društvo želi izvući maksimalnu korist iz mogućnosti koje pruža moderna tehnolo-gija. Tehnologija se neprekidno mijenja; u skladu s time, društvo se mora neprekidno mijenjati i prilagođavati mogućnostima aktualne tehnologije. Ovu promjenu tehnologije dobro opisuje Alvin Toffler: »Svaki novi stroj ili tehnika na određen način mijenja sve postojeće strojeve ili tehnike jer nam dozvoljava da ih postavimo zajedno u nove kombinacije. Broj mogućih kombinacija se eksponencijalno povećava kako se broj novih strojeva ili tehnika aritmetički povećava. Zaista, svaka nova kombinacija može, kao takva, biti smatrana novim super-strojem.« Moć i mogućnosti tehnologije se, s jedne strane, neprestano povećavaju, dok, s druge strane, naš planet, kao područje njene primjene, ima limitirane izvore te osjetljivu i krhku ravnotežu. Globalni problemi našega planeta su rezultat kombinacije ego-izma i široko rasprostranjene zloporabe tehnologije. Deset ključnih proble-ma današnjega svijeta su posljedica: 1) naše usmjerenosti na kratkotrajna rješenja; 2) razvoja ciljanog modela primijenjenog na Planet kao cjelinu nazvanog »razvijeni svijet«; 3) široke rasprostranjenosti zloporabe tehno-logije; 4) neograničenog prava na zarađivanje; 5) egoizma i »animaliza-cije« ljudskih bića, pri čemu smo sve više predstavljeni kao tijela, a sve manje kao misleća bića – odnosno, našeg fokusa na tijelo, a ne na um; 6) paradigme kontinuiranog i stalnog rasta; 7) inženjerstva bez etike – recepta za katastrofu; 8) povećanja kompleksnosti tehnologije; 9) specijalizacije znanosti; 10) dominacije »imati« nad »biti«.

Moderni svijet je također rezultat rada inženjera u prošlosti. Njihove aktivnosti bile su temeljene na klasičnoj etici za inženjere, koju se može opisati kroz sljedećih deset pravila djelovanja: 1) pojedinci koji rade u teh-

42

nologiji ili znanosti nisu osobno odgovorni za vlastita djelovanja i nega-tivne primjene rezultata; 2) potreba za takvim djelovanjem opravdat će se novcem, prestižem, »interesom« ili »višim interesom« jedne grupe, nacije, države, organizacije, vođe, ideologije itd., nazvanim »napredak«; 3) algo-ritam djelovanja jest: »ukoliko je moguće stvoriti nešto novo, pravi je put činiti upravo to«; 4) pretpostavka djelovanja jest: »novo je dobro – tradici-onalno je loše«; 5) priroda je naš neprijatelj; 6) tehnologija je orijentirana protiv prirode; 7) čovjek je i gospodar i kreator; 8) tehnologiji i znanosti bili su pripisivani elementi religije; 9) nespremnost na dijeljenje – uzurpi-ranje svega; 10) završna pretpostavka jest: »tehnologija može riješiti (go-tovo sve) naše probleme«.

Evidentna je krhkost naše civilizacije temeljene na tehnologiji. Prirodna ravnoteža Planete je u opasnosti. Socijalna asimetrija svijeta se kontinuira-no povećava. Moć tehnologije se širi. Ovi problemi zahtijevaju ispravljanje koje se može postići kroz sljedeće: 1) sistematsku redukciju naše široko rasprostranjene zloporabe tehnologije; 2) uvođenjem dugoročnog cilja upo-rabe tehnologije: osiguravanje dugoročnog opstanka i dobrobiti ljudske ci-vilizacije na ovome planetu; 3) uvođenjem nove etike za inženjere.

Ova nova etika za inženjere mora uključiti sljedeće točke i pravila dje-lovanja: 1) osobnu odgovornost za vlastite akcije i djelovanja; 2) priroda nije naš neprijatelj – priroda je naša majka s kojom se mora postupati s poštovanjem i ljubavlju; 3) naučiti dijeliti; 4) maksimum nije optimum; 5) čovjek nije gospodar; 6) čovjek nije kreator; 7) naša djelovanja su limitira-na; 8) zarađivanje je kao dugoročni cilj posve nevažno; 9) biti učinkovitiji ne znači biti bolji.

Naše akcije i djelovanja u tehnologiji moraju biti evolucijski ispravlja-na te u ravnoteži između inteligencije, etike i mudrosti, uključujući dugo-ročne ciljeve i redukciju egoizma i pohlepe. Razvojna putanja budućnosti već je definirana u Gandijevih sedam grijeha, uz dodatna tri: 1) bogatstvo bez rada; 2) užitak bez savjesti; 3) znanje bez karaktera; 4) poslovanje bez moralnosti; 5) znanosti bez humanosti; 6) obožavanje bez žrtve; 7) politika bez principa; 8) tehnologija bez sigurnosti; 9) informacija bez pouzdanosti; 10) edukacija bez realnosti.

Za budućnost naše civilizacije svaka osoba mora biti odgovorna za vlastita djelovanja ili odsustvo djelovanja. Moderan svijet je izvan prirod-ne ravnoteže, što je rezultat inteligentnog djelovanja bez mudrosti ili bez etike. Naša buduća djelovanja moraju biti evolucijski ispravljena kako bi-smo postigli harmoniju između inteligencije, mudrosti i etike.

43

IVA RINČIĆ, AMIR MUZURFaculty of Medicine, University of Rijeka, Croatia /Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska

The Concept and Project of European Bioethics

All until recently, the term »European bioethics« was quite rarely used and shaded by the phenomenon of general “Americanisation”. Even today, after the discovery of the work of Fritz Jahr (1895–1953) and after placing the first concept of bioethics (both terminologically and substantially) to Germany of the 1920s, “European bioethics” is not easy to define theoreti-cally, nor is it easy to advocate the uniqueness of its identity. The rooted-ness of “European bioethics” (and the necessity of this rootedness) in a specific geographical-historical context, and its foundation upon the herit-age of European classic and modern thinkers (Aristotle, Kant, Schweitzer, Jahr, Jonas, etc.) may most certainly be considered to be a key determi-nant. However, the relationship between “European” on the one hand and “Asian” (“Far-Eastern”), “Latin-American” and perhaps other “bioethicsö on the other remains to be defined.

Setting out from these presuppositions, a far-reaching project has re-cently been launched in Croatia on the research and affirmation of the roots and of the integrative pluriperspectival methodology of “European bio-ethics” as a category that opposes the widely spread practice of reducing modern bioethics to medical ethics and principalism. This project includes the first international symposium on the work of Fritz Jahr, his models and reaches, which was held in Rijeka and Opatija (Croatia) on 11–12 March 2011, the formation of an international scholars’ network (EuroBioNethics), the formulation of The Rijeka Declaration on the Future of Bioethics, and the establishment of the “Fritz Jahr Award” for the research and promotion of European Roots of Bioethics.

Koncept i projekt europske bioetike

Sve donedavno, termin »europska bioetika« bio je poprilično rijetko korišten i zasjenjen posvemašnjom »amerikanizacijom«. Ni danas, nakon otkrića djela Fritza Jahra (1895.–1953.) i lociranja prvog koncepta bioetike (i terminološki i sadržajno) u Njemačkoj 1920-ih godina, »europsku bio-

44

etiku« nije jednostavno ni teorijski odrediti, kao ni zagovarati posebnost njena identiteta. Ključnom determinantom svakako se može smatrati uko-rijenjenost »europske bioetike« (i nužnost te ukorijenjenosti) u specifični geografsko-povijesni kontekst, kao i njenu utemeljenost na zasadama djela klasičnih i modernih europskih mislilaca (Aristotel, Kant, Schweitzer, Jahr, Jonas i dr.). Preostaje, međutim, da se definira odnos »europske bioetike« prema »azijskoj« (dalekoistočnoj), »latinoameričkoj« i eventualnim dru-gim »bioetikama«.

Polazeći od ovih pretpostavki, u Hrvatskoj je nedavno pokrenut daleko-sežni projekt istraživanja i afirmacije korijena i integrativne pluriperspek-tivne metodologije europske bioetike kao kategorije koja oponira raširenoj praksi simplificiranog svođenja moderne bioetike na medicinsku etiku i principalizam. Ovaj projekt uključuje prvi međunarodni skup o djelu Fritza Jahra i njegovim uzorima i dosezima, održan 11.–12. ožujka 2011. u Rijeci i Opatiji, formiranje međunarodne mreže znanstvenika (EuroBioNethics), kao i formuliranje Riječke deklaracije o budućnosti bioetike i ustanovlje-nje Nagrade »Fritz Jahr« za istraživanje i promicanje europskih korijena bioetike.

45

Rijeka Declaration on the Future of Bioethics

Fritz Jahr used the term ‘bioethics’ (‘Bio-Ethik’) as early as 1927. His “bioethical imperative” (Respect every living being as an end in itself, and treat it, if possible, as such!) should guide personal, professional, cultural, social, and political life, as well as the development and application of sci-ence and technology. In order to promote the Bioethical Imperative and the future of integrative bioethics, the participants of the Rijeka symposium “Fritz Jahr and European roots of bioethics: Establishing an international scholars’ network (EuroBioNethics)”, wish to highlight the following:

1. Contemporary bioethics quite often has been narrowed down to issues of informed consent and liability in medical ethics, whereas the practical impact of general ethical principles has been mini-mal.

2. It is necessary that bioethics be substantially broadened and con-ceptually and methodologically transformed so that it may consider different cultural, scientific, philosophical, and ethical perspectives (pluriperspective approach), integrating those perspectives into ori-entational knowledge and practical action (integrative approach).

3. Such Integrative Bioethics will have to harmonize, respect, and le-arn from the rich plurality of individual and communal perspectives and cultures of the global community.

4. Recognising the inexhaustible source of relevant perspectives for Integrative Bioethics in the works of authors and teachings using the term and the concept of bioethics, but also of the other “precursors” of integrative bioethical and deontological ideas since antiquity, we strongly call upon the study of classical works and teachings.

5. Respect for life, the considerate treatment of all life forms, need to be supported by all citizens, public discourse and the media, and by educational programs at all levels.

6. If these ideas are successful, bioethics will become a truly open field of meeting and dialogue of various sciences and professions, visions and worldviews, that have been gathered to articulate, to discuss, and to solve ethical issues related to life as a whole and each of its parts, life in all its forms, shapes, stages, and manifesta-tions, as well as to life conditions in general.

46

7. If these ideas are successful, bioethics will become the basis for the development and implementation of law, nationally and internati-onally.

8. If these ideas are successful, the recognition and implementation of bioethics will become the “bridge to the future”, a “science of sur-vival”, and wisdom as “knowledge of how to use knowledge” (as Van Rensselaer Potter defined it in the 1970s) of modern medicine and technology.

The EuroBioNethics International Scholars’ Network, promoting the above ideas, will organise further conferences and establish a website to improve global intercultural communication and cooperation. A Fritz Jahr Award for the Research and Promotion of European Roots of Bioethics will soon be announced. The Network invites scientists and bioethicists for communication and cooperation in implementing these ideas of the Rijeka Declaration.

Signed in Rijeka/Opatija (Croatia), on March 12, 2011, by:Christian Byk (Judge of the Court of Appeal, Paris; Secretary General of Interna-

tional Association of Law, Ethics and Science; Editor-in-Chief of International Journal of Bioethics); Ante Čović (Full Professor and Head of the Department of Philosophy, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb; President of the Croatian Bioethics Society; Editor-in-Chief of Synthesis philosophica and Filozofska istraživanja); Eve-Marie Engels (Full Professor and Head of the Chair for Ethics in the Biosciences, Department of Biology, Faculty of Science; associated member of the In-stitute of Philosophy; spokesperson of the DFG-Research Training Group Bioethics /Gradui-ertenkolleg Bioethik/ at the International Centre for Ethics in the Sciences and Humani-ties /IZEW/ of Eberhard Karls University of Tübingen); Igor Eterović (PhD candidate, Department of Social Sciences and Medical Humanities, Faculty of Medicine, Univer-sity of Rijeka); Márcia Santana Fernandes (Professor, Centro Universitário Ritter dos Reis, Porto Alegre); José Roberto Goldim (Associate Professor, Pontifícia Universi-dade Católica do Rio Grande do Sul; Professor, University of Extremo Sul Catarinense, Criciúma; Lecturer, Federal University of Rio Grande do Sul; Clinical Hospital of Porto Alegre); Nada Gosić (Associate Professor, Department of Social Sciences and Medi-cal Humanities, Faculty of Medicine, University of Rijeka); Hrvoje Jurić (Assistant Professor, Department of Philosophy, Faculty of Humanities and Social Sciences, Uni-versity of Zagreb); Eleni Kalokairinou (Assistant Professor, Department of Classics and Philosophy, University of Cyprus, Nicosia); Tomislav Krznar (Assistant Lecturer, Department of Gamekeeping and Environmental Protection, University of Applied Sci-ences, Karlovac); Natacha Salomé Lima (PhD candidate, Department of Psychology, Ethics, and Human Rights, University of Buenos Aires); Amir Muzur (Associate Pro-

47

fessor and Head of the Department of Social Sciences and Medical Humanities, Faculty of Medicine, University of Rijeka; Editor-in-Chief of Jahr); Iva Rinčić (Senior Lec-turer and Research Assistant, Department of Social Sciences and Medical Humanities, Faculty of Medicine, University of Rijeka); Ricardo Andrés Roa-Castellanos (Lec-turer-Researcher, Institute of Bioethics, Pontifical Xavierian University, Bogotá DC); Hans-Martin Sass (Professor, Ruhr University Bochum; Senior Research Scholar, Kennedy Institute of Ethics, Georgetown University, Washington DC; Lecturer, Peo-ple’s University of China and Peking Union Medical College, Beijing); Marija Selak (PhD candidate, Department of Philosophy, Faculty of Humanities and Social Scienc-es, University of Zagreb); Ivana Zagorac (PhD candidate, Department of Philosophy, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb).

48

Riječka deklaracija o budućnosti bioetike

Fritz Jahr je termin ‘bioetika’ (‘Bio-Ethik’) upotrijebio još 1927. Nje-gov »bioetički imperativ« (Poštuj svako živo biće kao svrhu po sebi i, ako je moguće, odnosi se prema njemu kao takvome!) trebao bi biti putokazom osobnog, profesionalnog, kulturnog, društvenog i političkog života, kao i razvitka i primjene znanosti i tehnologije. Zalažući se za promicanje bio-etičkog imperativa i budućnosti integrativne bioetike, sudionici riječkog skupa »Fritz Jahr i europski korijeni bioetike: uspostavljanje međunarodne mreže znanstvenika (EuroBioNethics)«, žele naglasiti sljedeće:

1. Suvremena je bioetika nerijetko sužena na pitanja obaviještenog pristanka i odgovornosti u medicinskoj etici, pri čemu je praktični doseg općih etičkih načela minimalan.

2. Bioetiku treba bitno proširiti te konceptualno i metodološki trans-formirati kako bi bila u stanju sagledavati različite kulturne, znan-stvene, filozofske i etičke perspektive (pluriperspektivni pristup), integrirajući ih u orijentacijsko znanje i praktičnu akciju (integra-tivni pristup).

3. Takva integrativna bioetika morat će osigurati harmoniju, poštova-nje i učenje iz bogate palete pojedinačnih i kolektivnih perspektiva i kultura globalne zajednice.

4. Prepoznajući nepresušno vrelo relevantnih perspektiva za integra-tivnu bioetiku u djelima mislilaca i učenja koji rabe termin i koncept bioetike, ali i drugih »preteča« integrativno-bioetičkih i deontološ-kih ideja od antike naovamo, snažno se zalažemo za proučavanje klasičnih djela i učenja.

5. Poštovanje prema životu i obazrivo postupanje prema svim oblici-ma života moraju uživati potporu svih ljudi, javnosti i medija, kao i obrazovnih programa na svim razinama.

6. Ako ove ideje zažive, bioetika će doista postati područje otvorenog susreta i dijaloga različitih znanosti i struka, vizija i svjetonazora, koji se okupljaju radi artikuliranja, raspravljanja i rješavanja etič-kih pitanja koja se odnose na život u cijelosti i svakom njegovom dijelu, život u svim njegovim oblicima, stupnjevima, fazama i po-javnostima, kao i životne uvjete općenito.

7. Ako ove ideje zažive, bioetika će postati osnova za razvoj i imple-mentaciju zakona na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

49

8. Ako ove ideje zažive, priznavanje i implementacija bioetike postat će »most za budućnost«, »znanost opstanka« i mudrost »znanja o tome kako koristiti znanje« moderne medicine i tehnologije (kao što je to definirao Van Rensselaer Potter 1970-ih).

Međunarodna mreža znanstvenika EuroBioNethics će, radi promicanja navedenih ideja, organizirati daljnje konferencije i uspostaviti mrežne strani-ce kako bi unaprijedila komunikaciju i suradnju među različitim kulturama. Uskoro će biti objavljeno i ustanovljenje Nagrade »Fritz Jahr« za istraživa-nje i promicanje europskih korijena bioetike. Mreža EuroBioNethics poziva znanstvenike i bioetičare na komunikaciju i suradnju u implementaciji ide-ja Riječke deklaracije.

Potpisali u Rijeci/Opatiji (Hrvatska), 12. ožujka 2011.:Christian Byk (sudac Apelacijskog suda, Pariz; glavni tajnik Međunarodnog

udruženja za pravo, etiku i znanost; glavni urednik časopisa International Journal of Bioethics); Ante Čović (redoviti profesor i pročelnik Odsjeka za filozofiju Filo-zofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; predsjednik Hrvatskog bioetičkog društva; glavni urednik časopisa Synthesis philosophica i Filozofska istraživanja); Eve-Marie Engels (redovita profesorica i pročelnica Katedre za etiku u bioznanostima Odsjeka za biologiju Fakulteta znanosti; pridružena članica Instituta za filozofiju; glasnogo-vornica DFG-Research Training Group Bioethics /Graduiertenkolleg Bioethik/ pri Međunarodnom centru za etiku u znanostima (IZEW) Sveučilišta »Eberhard Karl« u Tübingenu); Igor Eterović (doktorand, Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci); Márcia Santana Fernandes (profesorica pri Sveučilišnom centru »Ritter dos Reis«, Porto Alegre); José Roberto Goldim (izvanredni profesor na Pontifikalnom katoličkom sveučilištu Rio Grande do Sul; profesor na Sveučilištu Extremo Sul Catarinense, Criciúma; predavač na Saveznom sveučilištu Rio Grande do Sul; Klinička bolnica Porto Alegre); Nada Gosić (izvanredna profesorica na Katedri za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci); Hrvoje Jurić (docent na Odsjeku za filo-zofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu); Eleni Kalokairinou (docentica na Odsjeku za klasike i filozofiju Ciparskog sveučilišta, Nicosia); Tomislav Krznar (asis-tent na Odjelu lovstva i zaštite prirode Veleučilišta u Karlovcu); Natacha Salomé Lima (doktorandica, Odjel za psihologiju, etiku i ljudska prava Sveučilišta u Buenos Airesu); Amir Muzur (izvanredni profesor i pročelnik Katedre za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci; glavni urednik časopisa Jahr); Iva Rinčić (viša asistentica na Katedri za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci); Ricardo Andrés Roa-Castella-nos (predavač i istraživač pri Institutu za bioetiku Pontifikalnog ksaverskog sveučilišta, Bogotá DC); Hans-Martin Sass (redoviti profesor na Ruhrskom sveučilištu u Bochu-mu; istraživač pri Institutu za etiku Kennedyjevih Sveučilišta Georgetown, Washington

50

DC; predavač na Narodnom kineskom sveučilištu, Peking); Marija Selak (doktorandi-ca, Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu); Ivana Zagorac (doktorandica, Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).

51

TAMARA SERTIĆ, HRVOJE JURIĆFaculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia /

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska

Ten Years of Bioethics on Lošinj

On the occasion of the “round-number” anniversary of the scientific-cultural manifestation The Lošinj Days of Bioethics – which has grown in the past 10 years into a most important bioethical conference in this part of Europe – we will recall the history and prehistory of The Lošinj Days of Bioethics, and present numerical indicators as well as content reviews that speak of the range and extent of The Days. Doing so, we will try to show that The Lošinj Days of Bioethics have played a key role in the development of bioethics in Croatia and South-East Europe, together with networking Croatian and South-East European bioethicists with their colleagues from other parts of Europe and the world, and that they have contributed to the development of the innovative concept of integrative bioethics, which is already recognised in the world bioethical discussion.

Due to the fact that the year 2011 marks the 100th birth and 10th death anniversary of Van Rensselaer Potter, regarded as the “father of bioethics”, we will use this opportunity also to reminisce on his persona and work, and reproduce the greeting message and the lecture on bioethics in the 21st century, which Potter addressed, in an audio-visual form, just a few months prior to his death, to the international conference “Bioethics and Science in the New Epoch”, held in Mali Lošinj in 2001.

Deset godina bioetike na Lošinju

U povodu »okrugle« obljetnice znanstveno-kulturne manifestacije Lo-šinjski dani bioetike – koja je u svojih deset godina izrasla u najznačaj-niji bioetički skup u ovom dijelu Europe – podsjetit ćemo na povijest i predpovijest Lošinjskih dana bioetike, te iznijeti kako brojčane pokazatelje tako i sadržajne osvrte koji govore o opsegu i dosegu Danâ. Pritom ćemo nastojati pokazati da su Lošinjski dani bioetike odigrali ključnu ulogu u ra-zvoju bioetike u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi, te umrežavanju hrvatskih i jugoistočno-europskih bioetičara s kolegama iz drugih dijelova Europe i

52

svijeta, kao i da su doprinijeli nastanku inovativnog koncepta integrativne bioetike koji je već etabliran u svjetskoj bioetičkoj raspravi.

Budući da se 2011. godine navršava 100 godina od rođenja i 10 godi-na od smrti Van Rensselaera Pottera, kojega se naziva »ocem bioetike«, ovom ćemo prilikom također podsjetiti na njegov lik i djelo, te prikazati pozdravnu poruku i predavanje o bioetici u 21. stoljeću, koje je Potter, u audio-vizualnom obliku, tek nekoliko mjeseci prije smrti, uputio međuna-rodnom skupu »Bioetika i znanost u novoj epohi«, održanom 2001. godine u Malom Lošinju.

53

54

55

56

57

58

59

60

61

62

Pretisak iz / Reprint from: Dani Frane Petrića: Bioetika i znanost u novoj epohi / Petrić – platonizam – aristotelizam, Hrvatsko filozofsko društvo, Za-greb, 2001, pp. 29–38.

sažeci izlaganja

paper abstracts

65

SimpozijINTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA

SymposiumINTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH

SONJA ANTONIĆFaculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia /Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija

THE BIOETHICAL AND BIOGENETICAL ASPECTS OF GENDER

The author attempts to explain that any type of categorisation of gen-der identity is flawed, since every human being manifests (manifestation as genetic-expression) their “genderness” in a unique way. Even though ge-netics implies that there are four ways of lining chromosome information regarding gender (XY, XX, XXY, XYY), there are countless ways of mani-festing these specific genetic pieces of information. Gender alternations are frequently referred to as disorders. The author questions the justification of this and other similar statements. Questioning common generalisations and simplifications of the issues concerning genetics, the author implies that gender issues are only one example of such flawed common practice. A change of perspective concerning gender and many other biogenetical issues is needed not only in bioethics, but with the aim to implement this change in the other sciences through bioethics.

BIOETIČKI I BIOGENETIČKI ASPEKTI RODNOSTI

Autorica u tekstu predočava da je bilo koja vrsta kategorizacije rodno-sti nedostatna, budući da svako pojedinačno ljudsko biće manifestira (ma-

66

nifestacija kao genetska ekspresija) vlastitu rodnost na jedinstven način. Iako genetika ukazuje na to da postoje četiri tipične kromosomske kombi-nacije koje se tiču rodnosti (XY, XX, XXY, XYY), načini manifestiranja pojedinačnih genetskih informacija su nebrojene. Nerijetko se o rodnim al-ternacijama govori kao o poremećajima. Autorica ispituje osnovanost ove i sličnih tvrdnji. Ispitujući uobičajenu generalizaciju i pojednostavljivanje pitanja koja se tiču genetskog, autorica ukazuje na to da su pitanja vezana uz rod samo primjer ove ustaljene nedostatnosti. Potrebna je promjena per-spektive u pitanjima koja se tiču rodnosti i drugih biogenetičkih pitanja, ne samo unutar bioetike, već sa ciljem da, kroz bioetiku, ova promjena bude implementirana u druge znanosti.

MIROSLAV ARTIĆZagreb, Hrvatska /Zagreb, Croatia

PUT JEDINSTVA MIŠLJENJA I DJELOVANJA U SVIJETU

U radu se želi kritički preispitati narav čovjekovog angažiranog djelo-vanja u svijetu. Pritom se polazi od pretpostavke da je razdvojen od života, odvojen od prirode i na kraju se od svoje biti odvaja. Djelujući na prirodu čovjek bi trebao da stvara ili proizvodi svoj okolni svijet i da sebe obliku-je u tom svijetu. Stoga se u ovom pokušaju nastoji pronaći put jedinstva mišljenja i djelovanja, teorije i prakse, ne bi li postali jedno u duhu praxis-filozofije.

Cilj je dakle ispitati odrednice kojima se određuje uloga pojedinca u odnosu spram života i svijeta i prirode te bi se još posebno istražio opera-bilni vid samoga koncepta bioetike.

THE PATH OF UNITY OF THOUGHT AND ACTION IN THE WORLD

This work aims to critically re-examine man’s active involvement in the world. In doing so, the author starts with the presupposition that man is separated from life, from his nature, which eventually leads to his sepa-ration from his own essence. By acting on nature, man ought to create or

67

produce his external world, and to shape himself within that world. There-fore, this attempt will seek to find the path of unity of thought and action, and theory and practice in order to make them one in the spirit of the phi-losophy of praxis.

The author, therefore, aims to examine the determinants defining the role of the individual in terms of his relationship towards life, the world and nature. He also seeks to pay particular attention to the operable form of the very concept of bioethics.

SAMUELA KATA BEŠKERPsihijatrijska klinika, Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /Psychiatrische Klinik, Klinisches Zentrum, Universität Sarajevo, Bosnien und Herzegovina

INTEGRATIVNA BIOETIKA I »DJECA BIJELOG ROBLJA«

Uzimajući bioetiku kao mladu granu filozofije i iz njezine perspektive gledajući u daleku prošlost, možemo samo pretpostaviti kako se društvo odnosilo tada prema djeci koja su nam dolazila kao izvanredan dar s neba, a istovremeno su možda bila »ničija«. Tu se misli na djecu koja su se rađala u izvanbračnim zajednicama.

Idući u noviju povijest i u formiranje pravnih država i zakona o sve-mu, pa tako i o djeci koja se rađaju izvan bračne zajednice. Njih se naziva »djecom bijelog roblja«.

Na odjelima za dječju i adolescentsku psihijatriju upravo su ova djeca česti pacijenti, dok se u ladicama centara za socijalni rad nalaze požutjele zamolbe potencijalnih usvojitelja.

Tako se ovim referatom žele otkriti gorući problemi djece rođene od »majki bijeloga roblja«. A naši »krasni« zakoni su stalno u potrazi za tim trgovcima, da ich se pronađe, kazni i adekvatno osudi. Vrlo je teško naći načina kako pomoći ovoj djeci, jer njima nedostaje ono što je najvažnije, a to je roditeljska ljubav. Nameće se pitanje što u ovim slučajevima može ponuditi etika ili bioetika.

68

INTEGRATIVE BIOETHIK UND „KINDER AUS DEM MÄDCHENHANDEL“

Wenn man die lange Geschichte aus der Perspektive der Bioethik als einen jungen Zweig der Philosophie betrachtet, so kann man nur mutma-ßen, wie die Gesellschaft damals Kinder behandelt hat, welche als außer-ordentliches Geschenk aus dem Himmel zu uns kamen, und gleichzeitig wohl „Niemandskinder“ waren. Es handelt sich um Kinder, die außerhalb der gesetzlichen Ehegemeinschaft geboren wurden.

Angesichts der neueren Geschichte wissen wir, dass mit der Gründung von Rechtsstaaten auch Gesetze für alle Lebensbereiche entwickelt wur-den, und somit auch für Kinder, die in außerehelichen Gemeinschaften geboren worden sind. Wir nennen sie auch noch „Kinder aus dem Mäd-chenhandel“.

An den Psychiatrieabteilungen für Kinder und Heranwachsende sind gerade diese Kinder häufige Patienten, während gleichzeitig die Schubla-den der Zentren für Sozialarbeit voll mit bereits vergilbten Fürbitten der potenziellen Adoptiveltern sind.

Mit diesem Referat möchte man auf dringende Probleme der Kinder hinweisen, die von den Müttern aus dem „Mädchenhandel“ geboren wur-den, während unsere „wunderbaren“ Gesetze nach den Händlern des Mäd-chenhandels fahnden, um diese zu strafen und entsprechend zu verurteilen. Es ist sehr schwer, Wege zu finden, um diesen Kindern zu helfen, denn ihnen fehlt wohl das Wichtigste – die Elternliebe. Die Frage drängt sich von selbst auf, was in solchen Fällen Ethik oder Bioethik bieten kann.

ELMINA BEŠOVIĆ, SUVADA ŠVRAKIĆ, AMER OVČINAKlinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

DODIR KAO DIO NEVERBALNE KOMUNIKACIJE – ETIČKE DILEME

Dodir, ili općenito tjelesni kontakt, varira sa stupnjem intimnosti koji postoji između dvoje ljudi. Ljudski dodir može biti velika utjeha u stre-snim situacijama. Dodir se kao dio neverbalne komunikacije sve više ko-

69

risti i u iscjeliteljskim zahvatima (bioenergija, vjerski obredi – liječenje rukama i sl.).

U procesu njegovanja bolesnika dodir ima povoljan utjecaj na psihu pacijenta, iako ponekad terapeuti moraju biti pažljivi u korištenju dodira. U Velikoj Britaniji terapeuti su vrlo suzdržani u korištenju dodira kao sred-stva za komunikaciju.

Dodir je u okviru društvenog konteksta uglavnom ograničen na ruko-vanje, tapšanje po ramenu ili leđima i sl. U slučaju bolesti ili uznemirenosti dodir može biti najprimjereniji oblik komunikacije, može pružiti utjehu ili smiriti veoma uznemirenu osobu.

Dodir kao dio neverbalne komunikacije u radu s pacijentima ima vrlo važnu ulogu, ali istovremeno povlači niz etičkih dilema. Etičke dileme jav-ljaju se kod primjene dodira u vjerskim obredima, iscjeljiteljskim rituali-ma, kozmetoterapijskim uslugama i sl.

TOUCH AS NONVERBAL COMMUNICATION – ETHICAL DILEMMAS

Touch or physical contact in general varies with the degree of intimacy that exists between two people. The human touch can be great comfort in stressful situations. Touch as nonverbal communication is increasingly being used in healing interventions (bioenergy, religious rites – treatment with hands, etc.).

In the process of nursing patients touch has a favourable impact on the psyche of the patient, although sometimes therapists must be careful in their use of touch. In the UK therapists were very restrained in the use of touch as a means of communication.

Touch within the social context is largely confined to the handshake, tap on the shoulder or back, etc. In case of illnesses or distress touch can be the most appropriate form of communication, can provide comfort or calm a very disturbed person.

Touch as nonverbal communication in working with patients plays an important role, but also entails a series of ethical dilemmas. Ethical di-lemmas arise in the use of touch in religious ceremonies, healing rituals, cosmetic services, etc.

70

ZVONIMIR BOŠKOVIĆRijeka, Hrvatska /Rijeka, Croatia

PRAVOBRANITELJ PACIJENATA – PRO ET CONTRA

Autor u radu raspravlja o mogućnostima uvođenja u naše zdravstveno pravo novoga pravnog instituta ombudsmana, odnosno pravobranitelja za pacijente. O ovim pitanjima raspravlja i sa stajališta važeće zdravstvene le-gislative. Razmatrajući navedena pitanja, autor je građu sistematizirao tako da u prvom dijelu rada iznosi sadašnje stanje – pravno i stvarno – zdrav-stvene djelatnosti i daje ocjenu sadašnjeg stanja. Zatim iznosi polazište pro et contra uvođenja ombudsmana, registrirajući i argumente oponenata. Autor pledira u korist ombudsmana i izražava stajalište da je zahtjev za njegovo uvođenje inherentan s važećim zdravstvenim sustavom; on iz nje-ga nužno proizlazi. De lege ferenda osvrće se u bitnome na sadržaj rada i postupovne odredbe pravobranitelja za pacijente, iako je to sedes materiae poslovnika pravobranitelja.

PATIENT OMBUDSMAN – PRO ET CONTRA

The author discusses the possibilities of introducing the new legal institute of ombudsman, i.e. patient ombudsman, into Croatian medical legislation. These issues are also presented from the point of view of the medical legislation in force. In the first part of the paper, the author out-lines and assesses the current state – both legal and actual – of the medi-cal profession. In the second part, he states the pro et contra reasons for introducing the ombudsman, taking also into consideration the opponents’ arguments. The author is in favour of and advocates the ombudsman, and further claims that the request for the introduction of this institute is inher-ent to the medical system in force. Moreover, it is its direct consequence. De lege ferenda points to the subject matter and procedural provisions of the patient ombudsman, although it is sedes materiae of the ombudsman’s rules of procedure.

71

JASNA BURIĆHrvatska radiotelevizija, Zagreb, Hrvatska /Croatian Radiotelevision, Zagreb, Croatia

NOVI MEDIJI U NOVOJ EPOHI: STARI ETIČKI IZAZOVI

Etičko razmatranje medijskog izvješćivanja o zdravlju i prehrani žena na web-portalima

Velike globalne korporacije svojim snažnim tržišnim mehanizmima kroz medijske promocije dopiru s lakoćom do svakog kutka naše svako-dnevice. Predstavljaju se javnosti invazivno, na nov način – putem novih medija. Korporacije nalaze svoje temeljne strateške profiterske interese u osnovnim resursima koji osiguravaju život čovjeku; u hrani, vodi, lijekovi-ma, vitaminima, sredstvima za uljepšavanje i estetsku intervenciju u čovje-kovu izvanjskost. Na pozadini težnje za bogaćenjem i stvaranjem ovisnosti suvremenog čovjeka od velikih korporacija i njihovih usluga i proizvoda, sve je očitiji trend snažnog utjecaja novih web-portala i njihovog novinar-stva na odluke o našem zdravlju, izgledu, navikama i potrebama u svako-dnevici.

Kakvu bioetičku poruku odašilju web-portali koji promoviraju profi-terski sadržaj različitih industrija povezanih sa zdravljem ljudi? Koji su uzroci i posljedice informiranja novih medija u novoj epohi spram etič-kih/bioetičkih vrijednosti suvremenog muškarca/suvremene žene? Hoće li ljudsko tijelo, težnja za zdravljem, eliksirom mladosti i ljepotom, postati najunosnijom tržišnom robom velikih korporacija u vremenu koje dolazi? Na koje bioetičke izazove u tome svjetlu treba odgovoriti etika kao filo-zofska disciplina?

NEW MEDIA IN THE NEW ERA: THE OLD ETHICAL CHALLENGES

Ethical Consideration of Media Reporting on the Health and Nutrition of Women on Web-Portals

Using their strong market mechanisms, big global corporations reach every corner of our everyday life with great ease. They present themselves

72

to the public in a new, invasive way – by new media. Corporations find their core profit interest in elementary resources which provide man’s life, such as food, water, medicines, vitamins, in beautification and aesthetic interventions in man’s physical appearance. In the background of our aspi-rations for wealth and creating a dependency of modern man on big corpo-rations and their services and products, the trend of the strong influence by new web portals and their journalism on our health, physical appearance, habits and everyday needs has become increasingly obvious.

What bioethical message is communicated by web portals promoting health industry profiteering content? What are the causes and consequen-ces of informing by new media in relation to the ethical/bioethical values of the modern man/women? Will the human body, the pursuit of health, of the elixir of youth and beauty, become the most lucrative goods of large corporations in the near future? What bioethical challenges should be tack-led by ethics as a philosophical discipline?

IVAN CIFRIĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

VREDNOTE SVJETSKOG ETHOSA U HRVATSKOJ

Autor polazi od teze da poštivanje vrednota svjetskog ethosa u Hrvat-skoj indicira prihvaćanje vrednota svjetskog ethosa kao projekta.

Teorijska podloga bile su neke teze Hansa Künga o pravednijem svjet-skom poretku, svjetskom i religijskom miru i dijalogu i Deklaracija o svjetskom ethosu (Chicago, 1993).

U radu se iznose rezultati empirijskog istraživanja poštivanja vrednota svjetskog ethosa u Hrvatskoj provedenog na uzorku 1008 odraslih stanov-nika u 105 naselja (gradova i sela) krajem 2010. godine. U prvom dijelu iznose se rezultati percepcije poštivanja devet vrednota: čovječnost, uza-jamnost, poštivanje života, solidarnost, pravednost, tolerancija, istinoljubi-vost, ravnopravnost i partnerstvo muškarca i žene. Vrednote se uspoređuju sa socio-demografskim obilježjima ispitanika. U drugom dijelu prikazuje se odnos (a) poštivanja vrednota i koncepta »novog svjetskog poretka« i (b) odnos vrednota i dimenzija sociokulturnog identiteta u Hrvatskoj. U

73

zaključku se navodi tablični pregled odnosa percepcije poštivanja vrednota i sociodemografskih obilježja ispitanika.

VALUES OF WORLD ETHOS IN CROATIA

The author argues that the respect for the values of world ethos in Cro-atia indicates the acceptance of values of world ethos as a project.

The theoretical background is based on some of the theses proposed by Hans Küng about a fairer world order, world and religious peace and dialogue as well as the Declaration of World Ethos (Chicago, 1993).

The paper presents the results of the empirical research on the respect for the values of world ethos in Croatia conducted on the sample of 1008 adults in 105 towns and villages in late 2010. The first part presents the results of the perception of respect for nine values: the principle of huma-nity; non-violence and respect for life; justice and solidarity; honesty and tolerance; and mutual esteem and partnership. The values are compared with socio-demographic characteristics of the respondents. The second part shows the relations between (a) the respect for values and the concept of “new world order” and (b) the values and dimensions of socio-cultural identity in Croatia. The conclusion presents a table of the relation between the perception of the respect for values and socio-demographic characteri-stics of the respondents.

RAPHAEL COHEN-ALMAGORDepartment of Politics and International Studies, University of Hull, United Kingdom /Odjel za politiku i međunarodne studije, Sveučilište u Hullu, Ujedinjeno Kraljevstvo

EUTHANASIA POLICY AND PRACTICE IN BELGIUM

The concern of this study lies with the practice of euthanasia in Bel-gium. Its methodology is based on critical review of the literature supple-mented by interviews I conducted in Belgium with leading scholars and practitioners during 2003–2005. The interviews were conducted in English, usually at the interviewees’ offices. The interviews were semi-structured.

74

The length of interviews varied from 1 hour to 2.5 hours. After completing the first draft I sent the paper to my interviewees as well as to some leading experts for critical review and comments. The comments received were integrated into this final version of the essay.

In this paper I will not attempt to present all the data. I first provide background information, then discuss the Belgian law on euthanasia and concerns about the law, its practice and interpretations. Finally, I suggest ways to improve the Belgian law and practice of euthanasia, welcoming the Belgian legislators and medical establishment to reflect and ponder so as to prevent potential abuse.

POLITIKA I PRAKSA EUTANAZIJE U BELGIJI

Ova studija bavi se praksom eutanazije u Belgiji. Njena metodologija temelji se na kritičkom osvrtu na literaturu, proširenu s intervjuima koje sam vodio s vodećim znanstvenicima i praktičarima u Belgiji u razdoblju od 2003. do 2005. godine. Intervjui su bili na engleskom, obično u uredima intervjuiranih osoba. Intervjui su bili djelomično strukturirani. Trajali su između 1 i 2,5 sata. Nakon završetka prvog nacrta, tekst sam slao intervju-iranoj osobi, kao i nekim vodećim stručnjacima na kritički osvrt i komen-tare. Pristigli komentari su bili integrirani u završnu verziju eseja.

U ovome tekstu neću pokušati izložiti sve podatke. Prvo ću ponuditi osnovne informacije, a zatim razmotriti belgijski zakon o eutanaziji i za-brinutosti oko toga zakona, njegove primjene i interpretacija. Završno ću predložiti dva načina za poboljšanje belgijskog zakona i prakse eutanazi-je, pozivajući belgijske zakonodavce i medicinske strukture na refleksiju i promišljanje kako bi se spriječila moguća zloporaba.

75

JOSIP ČULIGOdjel prehrambene tehnologije, Veleučilište u Karlovcu, Hrvatska /Department of Food Technology, University of Applied Sciences, Karlovac, Croatia

ASPEKTI SIGURNOSTI PROIZVODNJE HRANE

Primjer sustava osiguranja kvalitete u proizvodnji dalmatinskog pršuta

U kontekstu rasprave o važnosti kontrole proizvodnje hrane, kako zbog zdravstvenih, tako i zbog okolišnih parametara, otvara se mogućnost govo-ra o normiranju tradicionalnih oblika proizvodnje hrane. U tom pogledu, ovo izlaganje nastoji oslikati primjenu HACCP sustava kod proizvodnje dalmatinskog pršuta pršutane »Puntica« – Zadar. Cilj istraživanja, na ko-jemu se temelji ovo izlaganje, bila je analiza rizika, određivanje kritičnih kontrolnih proizvoda (CCP) i kontrolnih točaka (CT), te utvrđivanje kri-tičnih granica nadzora i korektivnih mjera. Početno, bit će opisani opći propisi i smjernice HACCP sustava kvalitete, a nadalje sažeto jasno defi-nirani i opisani svi koraci tehnološkog procesa proizvodnje dalmatinskog pršuta. Riječ je o pokušaju spajanja nekoliko dimenzija problema: okoliš-noj, zdravstvenoj, onoj proizvodnje hrane i onoj očuvanja tradicionalnih načina proizvodnje hrane. U imperativu spajanja perspektiva približili smo se području bioetičke rasprave, tim više što je proizvodnja hrane zasigurno važna bioetička tema.

SAFETY ASPECTS OF FOOD PRODUCTION

Example of Quality Control in the Process of Manufacturing the Dalmatian Prosciutto

In the context of discussion of the importance of food production emer-ges the problem of standardizing that process. Regarding this, the paper tries to outline some dimensions of HACCP system application in the pro-cess of producing Dalmatian prosciutto in the factory “Puntica” – Zadar. Main goal of this paper is to show the hazard analysis, the determination of critical control products (CCP), critical points (CP), critical limits control and corrective actions. Primarily, this paper will focus on the description of

76

regulation in the HACCP system applied on the problems of production of Dalmatian prosciutto. Further on, this paper will provide analysis of all the steps of the technological process of producing Dalmatian prosciutto. This paper is an attempt at the integration of several dimensions of this issue: ecological, health, food production and the issue of preservation of tradi-tional ways of food production. Considering the imperative of integration of these perspectives, we have come closer to the area of bioethical discus-sions, especially because the problem of food production is an important bioethical issue.

BARDHYL ÇIPI, EDUARD GJIKA, REZART ÇIPIFaculty of Medicine, University of Tirana, Albania /Medicinski fakultet, Sveučilište u Tirani, Albanija

ASPECTS OF MEDICAL ETHICS IN ORTHOPAEDIC SURGERY

Orthopaedic surgeons face many ethical issues during their clinical practice. In this paper, the following principles of medical ethics in ortho-paedic surgery are presented: physician–patient relationship, confidential-ity, informed consent, conflicts of interest, medical errors and responsibil-ity, etc.

The physician–patient relationship has a contractual basis on confiden-tiality, trust and honesty. Both the patient and the orthopaedic surgeon are free to enter or discontinue the relationship within any existing constraints of a contract with a third party. An orthopaedic surgeon has the obligation to render care only for the conditions that he or she is competent to treat.

Orthopaedic surgery cases are presented to illustrate the manner that ethical issues are typically addressed.

The importance of understanding and awareness of ethical issues by orthopaedic surgeons is emphasized. These studies and their successful application by orthopaedic surgery doctors would raise the quality of the health care in Albania.

77

ASPEKTI MEDICINSKE ETIKE U ORTOPEDSKOJ KIRURGIJI

Ortopedska kirurgija suočava se s mnogim etičkim pitanjima u svojoj kliničkoj praksi. U ovome radu će se izložiti principi medicinske etike u ortopedskoj kirurgiji: odnos liječnik–pacijent, povjerljivost, informirani pristanak, konflikt interesa, medicinske pogreške i odgovornost, itd.

Odnos liječnik–pacijent ima svoj ugovorni temelj u povjerljivosti, po-uzdanju i iskrenosti. I pacijent i ortopedski kirurg mogu slobodno započeti ili prekinuti taj odnos unutar bilo kojeg postojećeg ograničenja ugovora s trećom stranom. Ortopedski kirurg ima obvezu pružiti brigu samo za stanje koje je kompetentan liječiti.

Prezentirat će se primjeri iz ortopedske kirurgije koji su ilustrativni za način na koji se uobičajeno pristupa etičkim pitanjima.

Naglašava se važnost razumijevanja i osviještenosti etičkih pitanja kod ortopedskih kirurga. Takve studije i njihova uspješna primjena od strane ortopedskih kirurga u Albaniji podigla bi kvalitetu zdravstvene skrbi.

MLADEN DOMAZETInstitute for Social Research, Zagreb, Croatia /Institut za društvena istraživanja, Zagreb, Hrvatska

WICKED OR NORMAL UNDERSTANDING?Explanatory Conceptualisations of Science for Sustainability

The article aims to set up a general conceptual framework for explain-ing the combined natural and social conditions associated with global environmental change. Based on the premise that these conditions defy traditional problem solving methods and explanatory conceptualisations, alternative explanatory strategies are tentatively outlined. Within a research programme of Post-Normal Science, an ontology of systems and their cha-racteristics and interactions is proposed as a foundation for an explanatory discourse addressing the problems of sustainability and survival. Such a proposal is prompted by the case-study of explanations in quantum theory, a fundamental formalised physical theory with long-standing incontestable empirical adequacy and physical foundation of understanding based on sci-

78

entific realism, as a starting point for the development of explanatory strat-egies applicable to complex holistic material-cognitive phenomena calling for global action strategies.

ZEZNUTO ILI NORMALNO RAZUMJETI?Eksplanatorne konceptualizacije znanosti za održivost

U tekstu se nastoji uspostaviti opći konceptualni okvir za objašnjenje složenih prirodnih i društvenih uvjeta povezanih s globalnim okolišnim promjenama (eng. GEC). Polazeći od pretpostavke da spomenuti uvjeti nadilaze tradicionalne metode rješavanja problema i eksplanatorne kon-ceptualizacije, u tekstu se suzdržano iscrtavaju alternativne eksplanatorne strategije. Unutar istraživačkog programa Post-normalne znanosti onto-logija sustava i njihovih karakteristika i međudjelovanja se predlaže kao temelj eksplanatornog diskursa kojim bi se pokrili problemi održivosti i preživljavanja. Takav je prijedlog ponukan ‘studijom slučaja’ objašnjenja u kvantnoj teoriji, fundamentalnoj formaliziranoj fizikalnoj teoriji s dugo-trajnom neosporenom empirijskom prihvatljivošću te fizikalnom temelju razumijevanja zasnovanog na znanstvenom realizmu. Ta je studija slučaja početna točka za razvoj eksplanatornih strategija primjenjivih na složene holistične materijalno-kognitivne pojave, a koje pozivaju na razvoj global-nih strategija djelovanja.

DEJAN DONEVCentar za integrativnu bioetiku, Kumanovo, Makedonija /Center for Integrative Bioethics, Kumanovo, Macedonia

INTEGRATIVNOŠĆU (BIO)ETIKE DO NOVE EKONOMIJE

Da bi se došlo do zahtijevanog (bio)eticiziranja ekonomije i života, oni koji upravljaju njima moraju imati vrijednosni sistem čija će aksiologija biti (bioetički) nesumnjiva. Ovo ujedno znači da zahtijevane etičke vrijed-nosti pri upravljanju moraju postati i norma u ponašanju i radu svakog me-nadžera. Dogodi li se to, bit će omogućena i promjena dosadašnje politike ekonomija. Naime, time će se omogućiti da, umjesto dosadašnje usmjere-nosti na sebe i vlastiti interes, ekonomija i politika budu preusmjerene ka

79

socijalnoj odgovornosti i partnerstvu, tj. da se proizvodnja podredi potrebi da se stvori jedna nova globalna ekonomija koja će biti svjesna da je njena uloga stvaranje takvih uvjeta proizvodnje koji će biti etički i ekološki odr-živi kao preduvjet daljnjeg bioetički opravdanog razvoja društva i čovje-čanstva uopće. To će ujedno dovesti do onoga čemu bi čitav svijet trebao stremiti; naime, globalnom, realno demokratiziranom građanskom društvu koje je svjesno posljedica neracionalnog trošenja resursa, ali potrebe za stvaranjem uvjeta za opstanak vrste, tj. da bioetička svijest bude svijest koja će određivati svakog čovjeka! Do ovakve će se ekonomije moći doći samo ako će svako upravljanje biti određivano bioetičkom sviješću.

THROUGH INTEGRATIVITY OF (BIO)ETHICS TOWARDS A NEW ECONOMY

In order to achieve the demanded (bio)ethicization of economy and life, those who manage must have a value system axiology which will be (bioethically) undeniable. This means that the generally demanded ethical values in managing must also become, at the same time, a norm of beha-viour and work of every manager. If this happens to be realised, the change of current policies of economies will be possible: instead of focusing on yourself and your own interests toward social responsibility and partner-ship. This means that their production will be subordinate to the need of the construction of a new global economy which will be conscious of her role of the creation of ethical and ecologically sustainable norms, as a precon-dition of a justified further development of society as well as the mankind in general. This will lead to that toward which, obviously, the whole world should strive: global, actually democratized civil society aware of the con-sequences of irrational spending of resources, and the need for creating conditions for survival of the species, i.e. for raising bioethical conscious-ness in every individual. This kind of economy will be achieved only if every management will be directed by bioethical consciousness.

80

MILIJANA ĐERIĆFilozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /Faculty of Philosophy, University of Belgrade, Serbia

EUTANAZIJA I LIJEČNIČKI ASISTIRANO SAMOUBOJSTVO: INTERNALISTIČKI PRISTUP

Cilj ovog rada je dvojak. S jedne strane, namjera je da se pokaže kako između (dobrovoljne) eutanazije i liječnički asistiranog samoubojstva ne-ma nikakve moralne razlike. S druge strane, perspektiva u kojoj će se ar-gumentacija razvijati dovest će u pitanje i postojanje moralne razlike izme-đu aktivne i pasivne eutanazije. Pritom će naš pristup ovim pitanjima biti »internalistički«. To znači da se odgovor na pitanje moralnog opravdanja ovih postupaka neće tražiti u njihovim posljedicama i načinima na koje se oni izvode, nego u namjeri onih nad kojima se oni vrše. Naime, pokušat ćemo pokazati da ono što dobrovoljnu eutanaziju (bez razlike, dakle, da li je pasivna ili aktivna) i liječnički asistirano samoubojstvo čini moralno opravdanim jest uzimanje u obzir namjere umirućeg pacijenta: namjere da se umre.

EUTHANASIA AND PHYSICIAN-ASSISTED SUICIDE: INTERNALIST APPROACH

The aim of this work is twofold. On the one hand, our intention is to show that there is no moral difference between (voluntary) euthanasia and physician-assisted suicide. On the other hand, the perspective of ar-gumentation will also challenge moral difference between active and pas-sive euthanasia. Thereby, we will be considering these issues through an internalist approach. That means we will not be looking for an answer to the question of moral justification of these acts in their consequences, or in the modus operandi, but rather in the intention of those over whom they are being performed. In other words, we will try to show that voluntary euthanasia (both passive and active) as well as physician-assisted suicide can be morally justified if we take in consideration the intention a of dying patient: the intention to die.

81

JULIJA ERHARDTFaculty of Science, University of Zagreb, Croatia /Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska

NEUROETHICS: SPECIFICITY OF NEUROSCIENCE AND ETHICAL QUESTIONS RELATED TO IT

Ethical implications of neuroscience have been a subject of interest for a long time; however, the beginning of the 21st century brought ex-ponential growth in interest in this field. This resulted in numerous meet-ings, books, publications and organisations that are dedicated to this topic. Discussions about influencing or improving the brain cause hot reactions. Mainly, because the brain is the organ related to our consciousness, to our sense of self, the organ of our individuality. Our brain is the part of us that gives us intelligence, curiosity and feelings.

The field of neuroethics is divided in two main subfields: ethics of neuroscience and neuroscience of ethics. In this presentation, a map of the ethics of neuroscience field will be presented, with comprehensive over-view of issues that rise from monitoring and manipulating the brain, as well as the fact that the brain is the organ of the mind.

NEUROETIKA: SPECIFIČNOSTI NEUROZNANOSTI I ETIČKA PITANJA VEZANA UZ NEUROZNANOST

O etičkim se implikacijama neuroznanosti piše već dugo; međutim, početak 21. stoljeća donio je eksponencijalan rast u interesu za ovo područ-je. Ovaj interes je rezultirao brojnim skupovima, publikacijama, knjigama i organizacijama koje su posvećene ovoj temi. Rasprave o poboljšanju ili djelovanju na mozak izazivaju gorljive reakcije u prvom redu zbog toga što je mozak organ vezan za našu svijest, naše poimanje sebe, zbog činjenice da je mozak organ naše individualnost, daje nam inteligenciju, radoznalost, osjećaje.

Glavna raspodjela područja neuroetike je na neuroznanost etike i etiku neuroznanosti. U predavanju će biti prikazana mapa područja etike neuro-znanosti, sveobuhvatan pregled problema koje obuhvaća, a koji proistječu kako iz postupaka za praćenje i manipulaciju mozga, tako i iz onih koji proizlaze iz činjenice da je mozak organ uma.

82

IGOR ETEROVIĆFaculty of Medicine, University of Rijeka, HrvatskaMedicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska

IMMANUEL KANT AND MEDICINE

Relations between Immanuel Kant and medicine could be investigated on many grounds and from different perspectives. First, Kant’s observa-tions about his personal health condition and habits related to his health have historical importance, mostly for Kant’s biographers. Second, these observations are significant also for the historians of medicine, engaged in the research of Kant’s place in the Enlightenment’s influence on medicine as a science. Third, connections can be drawn directly from the impact of entire Kant’s philosophy and his influence on biomedical science (includ-ing current one).

It is argued that the last dimension is the most valuable. It is empha-sized that Kant’s philosophical impact on (bio)medicine should not be considered too narrowly (e.g. influence on medical ethics), because his entire opus can give us many valuable insights related to broader issues in (bio)medicine (e.g. in epistemological and ontological issues).

IMMANUEL KANT I MEDICINA

Veze između Immanuela Kanta i medicine mogu biti istraživane na mnogo osnova i iz različitih perspektiva. Prvo, Kantova opažanja o sta-nju osobnog zdravlja i zdravstvenih navika imaju povijesno značenje, uglavnom za Kantove biografe. Drugo, ta opažanja su značajna također za povjesničare medicine, uključene u proučavanje Kantova mjesta u pro-svjetiteljskom utjecaju na medicinu kao znanost. Treće, veze mogu biti povučene direktno iz odjeka čitave Kantove filozofije i njenog utjecaja na biomedicinske znanosti (uključujući onu današnju).

Argumentira se da je posljednja dimenzija najvrednija. Naglašava se da Kantov filozofski utjecaj na (bio)medicinu ne smije biti razmatran pre-usko (npr. utjecaj na medicinsku etiku), jer nam njegov cjelokupni opus može dati mnoge vrijedne uvide vezane za šira pitanja (bio)medicine (npr. za epistemološka i ontološka pitanja).

83

HEDA FESTINIRijeka, Hrvatska /Rijeka, Croatia

BIOETIKA I FILOZOFIJA BIOLOGIJE

Biologija je temeljna disciplina pluridiomenzionalnosti bioetike. Filo-zofija biologije je, pak, važna (glavna) smjernica integrativnosti bioetike. Osnovni pokazatelji filozofije biologije su: autonomnost/neautonomnost biologije (pluridimenzionalizam); zakoni biologije; metode istraživanja (pravac integrativnosti); kreacionizam/antikreacionizam (mutacije/prote-inska sinteza, automatizmi: uzročnost – promicanje evolucijske medicine); imunološki sustav (teorija integriteta, prijenosi signala i odgovori orga-nizma, samoobnavljanje DNK, promjena destruktivne molekule virusa u organizmu u obrambeno-aktivnu), itd.

Treba biti uočljivo koja su od tih važnih pitanja od bitnog interesa u biologiji kao temeljnoj smjernici bioetike, te ukazati na put od biologije k etici.

BIOETHICS AND PHILOSOPHY OF BIOLOGY

Biology is the fundamental discipline of the pluridimensional field of bioethics. Philosophy of biology is an important (or rather the main) branch of research that supports the integrativity of bioethics. The basic indications of philosophy of biology are: autonomy or dependency of bio-logy (cf. pluridimensionality); biological laws; investigation methods of biology (the line of integrativity); creationism/anti-creationism (mutations/protein synthesis, automatisms: causation – the promotion of evolutionary medicine); immunological system (the theory of integrity, signal transmis-sion and response of the organism, self-regeneration of DNA, deactivation of the attacking molecule of a virus, as well as its transformation into a defence molecule), etc.

It has to become visible which of these important questions are of the essential interest in biology as the fundamental discipline of bioethics, and we need to show the path from biology to ethics.

84

ALEKSANDRA FRKOVIĆRijeka, Hrvatska /Rijeka, Croatia

ULOGA EMPATIJE U KOMUNIKACIJI LIJEČNIK–PACIJENT

Sve veći broj liječnika prepoznaje važnost suosjećanja s pacijentom. Empatija čini osnovu angažirane komunikacije između liječnika i paci-jenta, smanjuje pacijentovu napetost, omogućuje egzaktnije postavljanje dijagnoze i povećava terapijsku učinkovitost u zdravstvenoj skrbi. Pažljivo slušanje, razumijevanje stanja i osjećaja pacijenta je bitan preduvjet za sve daljnje postupke.

U medicinsko-bioetičkoj edukaciji ukazuje se na činjenicu da pacijenti ne samo očekuju, već i traže empatiju od svojih liječnika. U sklopu pouča-vanja vještina komunikacije treba se što ranije započeti s učenjem empa-tije. To umijeće ne može se postići samo teorijskim učenjem te na osnovu promatranja i oponašanja starijih liječnika. Empatija je dio osobnosti sva-kog pojedinca i izgrađuje se kroz dugogodišnju praksu.

THE ROLE OF EMPATHY IN PHYSICIAN–PATIENT COMMUNICATION

A growing number of physicians are recognizing the importance of empathy with the patients. Empathy makes the basis of engaging commu-nication between the physician and the patient, reduces the patient’s strain, provides more exact diagnosis and increases the therapeutic efficiency in health care. Listening carefully, understanding the situation and emotions of the patient is an essential prerequisite for all further proceedings.

Bioethical medical education points to the fact that patients not only expect but also seek empathy from the doctors. As one of the parts of teach-ing communication skills is learning empathy, and it should start as early as possible. This skill can not be achieved only by theoretical learning and observation and imitation of older doctors. Empathy is a part of the person-ality of each individual and it builds up through years of practice.

85

LIDIJA GAJSKIDom zdravlja Zagreb-Centar, Zagreb, Hrvatska /Health Center Zagreb-Center, Zagreb, Croatia

SUVREMENI LIJEKOVI – PITA LI TKO ZA UČINKOVITOST?

Potrošnja lijekova u stalnom je porastu. Najviše novca troši se na pri-pravke za srčanožilne bolesti. Objektivna analiza otkriva da je njihova učinkovitost za velike populacije ljudi koji ih uzimaju skromna ili je uopće nema. Preparati za snižavanje tlaka, masnoće i aspirin smanjuju vjerojat-nost kardiovaskularnih događaja u ljudi s vaskularnom bolešću s oko 4% na 2,5–3%, a u onih bez vaskularne bolesti s oko 0,8% na 0,5% godišnje. Općenito govoreći, antihipertenzivi ne produžuju život. Žene nemaju ko-risti od hipolipemika. Stroga se regulacija šećera u krvi isplati tek sva-kom dvjestotom dijabetičaru na godinu. U jednostavnoj hipertenziji jeftini diuretici uvedeni prije pedeset godina jednako su djelotvorni kao najnovije klase antihipertenziva, a novi inzulini ne samo da nisu ništa bolji od starije generacije, nego ni od svinjskih inzulina. I drugi često propisivani lijeko-vi, poput onih za osteoporozu, depresiju, zloćudne bolesti, kao i cjepiva, zahtijevali bi temeljito preispitivanje potrebe za primjenom. Zašto se naše znanje i predodžba o lijekovima toliko razlikuju od njihove stvarne vrijed-nosti?

MODERN DRUGS – WHAT ABOUT THE EFFECTIVENESS?

Consumption of drugs has been constantly rising. Most of the money is spent on the treatment of cardiovascular diseases. Objective analysis shows very modest or non-existent effectiveness in large population of their users. Blood pressure and fat-lowering drugs, as well as aspirin reduce the risk of cardiovascular events in people with vascular disease from approximately 4% to 2.5–3%, and in those without vascular disease from approximately 0.8 to 0.5% per year. In general, antihypertensives do not prolong life. Hypolipemics are useless in women. Strict regulation of blood sugar pays off to only one in two hundred diabetics per year. In the non-complicated hypertension cheap diuretics introduced fifty years ago are equally effica-

86

cious as the newest classes of antihypertensives; new insulins are no better than the older generations, including porcine insulins. A lot of other popu-lar medicines, like those prescribed for osteoporosis, depression, malignant diseases, as well as the vaccines, also need the thorough reassessment of their use. How come our knowledge and perception of the drugs differs so much from their real value?

MARTA GOLD, SANDRA KANTAR, KRISTINA SVRŽNJAKVisoko gospodarsko učilište u Križevcima, Hrvatska /College of Agriculture at Križevci, Croatia

BIOETIČKI ASPEKTI UPORABE KONOPLJE

Konoplja je etnobotanička biljka koja je široko rasprostranjena i upo-rabljiva diljem svijeta. Bioetički aspekti uporabe konoplje ogledaju se u njezinoj medicinskoj primjeni koja razvija dilemu medicinskog, pravnog i društvenog tretmana konoplje. U nekim zemljama Zapadne Europe ko-noplja se već koristi u medicinske svrhe, za razliku od Hrvatske gdje je konoplja kao biljka stigmatizirana i zakonski sankcionirana, čime je one-mogućena njena šira društvena, medicinska i druga uporaba. Iz tog razloga važno je senzibilizirati javnost za korištenje konoplje kao lijeka, koje će biti dostojanstveno za pacijente, društveno prihvatljivo i zakonski reguli-rano.

BIOETHICAL ASPECTS OF HEMP

Hemp is a botanical herb that is widely available and usable all around the world. Bioethical aspects of the use of hemp are reflected in its medici-nal application, which develops dilemma for medicinal, legal and social treatment of hemp. Some countries of Western Europe are already using cannabis for medicinal purposes, as opposed to Croatia, where the hemp plant is stigmatized and legally sanctioned to prevent its wider social, me-dicinal and other uses. For this reason it is important to sensitize the public for the use of hemp, so patients could use it with dignity as a socially ac-ceptable and legally regulated medicine.

87

NADA GOSIĆMedicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /Faculty of Medicine, University of Rijeka, Croatia

SADRŽAJNE I METODOLOŠKE PERSPEKTIVE U POLITIČKIM DOKUMENTIMA POLITIČKIH STRANAKA

U REPUBLICI HRVATSKOJ

Svrha rada: Istražiti pluralizam perspektiva i orijentacija u sagledava-nju i rješavanju bioetičkih problema i pitanja u političkim dokumentima parlamentarnih stranaka u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, u temelj-nim političkim dokumentima parlamentarnih stranaka Republike Hrvatske utvrdit će se sadržajne perspektive u bioetičkom problemskom području biomedicine i zdravstva te istražiti načini rješavanja bioetičkih problema.

Očekivani rezultati: Broj sadržajnih i metodoloških perspektiva u dokumentima političkih stranaka ukazat će na njihovu zainteresiranost za rješavanje bioetičkih problema. Zahtjevi za pluriperspektivnim i inte-grativnim pristupom pokazat će spremnost političkih stranaka za mobili-zaciju svih subjekata društva za postizanje jednakog prava na zdravlje te za podizanje kvalitete zdravstvenih usluga i uvjeta za osiguranje zdravog življenja. Dobivenim rezultatima trebale bi se prepoznati parlamentarne stranke u Hrvatskoj koje se zalažu za profesionalnost, etičnost i depoliti-zaciju zdravstva.

CONTENT-RELATED AND METHODOLOGICAL PERSPECTIVES IN POLITICAL DOCUMENTS OF

POLITICAL PARTIES IN THE REPUBLIC OF CROATIA

Purpose of work: To research the pluralism of perspectives and orien-tations in the observation and solution of bioethical problems and issues in political documents of parliamentary parties in the Republic of Croatia. Subsequently, in the fundamental political documents of parliamentary par-ties of the Republic of Croatia, content-related perspectives in the bioethi-cal problem field of biomedicine and health care will be established and methods for solving bioethical problems will be investigated.

Expected results: The number of content-related and methodological perspectives in documents of political parties will point out to their inter-

88

est for the solution of bioethical problems. Requests for a pluriperspective and integrative approach will show the readiness of political parties for a mobilisation of all subjects of society for the achievement of equal rights to health and for raising the quality of health services and conditions for securing a healthy living. The obtained results should help recognise those parliamentary parties in Croatia that stand up for professionalism, ethical-ness and depoliticisation of health care.

SAFVET HALILOVIĆIslamski pedagoški fakultet, Univerzitet u Zenici, Bosna i Hercegovina /Islamic Pedagogical Faculty, University of Zenica, Bosnia and Herzegovina

BIOETIČKA PITANJA U FETVAMA ŠEJHA AL-QARADAWIJA

Al-Qaradawi je suvremeni islamski učenjak i najutjecajniji muftija da-našnjice. Zagovornik je umjerenog pravca u tumačenju islama (wasatiya), koji ne dozvoljava bilo kakav ekstremizam.

Rad tretira fetve (pravna rješenja na osnovama islamskih izvora) šejha Al-Qaradawija u kojima su razmatrana tri važna pitanja bioetike: transplan-tacija organa, eutanazija i abortus. Dani su odgovori na sljedeće zapitano-sti: da li je muslimanu dozvoljeno da donira za vrijeme života organ ili dio tijela radi transplantacije? Ako je odgovor potvrdan, da li je to apsolutno dozvoljeno ili postoje određeni uvjeti? Da li je doniranje dozvoljeno samo bližnjem, isključivo muslimanu ili bilo kojoj osobi? Ako je dozvoljeno, da li je dozvoljena prodaja? Da li je dozvoljeno davanje organa poslije smrti s obzirom na to da i umrla osoba ima status nepovredivosti? Je li to pravo osobne naravi (oporuka) ili je prepušteno obitelji? Da li je državi dopušteno da od nastradalih uzme organe radi spašavanja drugih ljudi? Je li dozvoljeno presađivanje organa od životinje?

Na ova, kao i na pitanja eutanazije i abortusa, Al-Qaradawi je dao de-taljne odgovore na osnovama islamskih izvora. Rad omogućava sagledava-nje bioetičke problematike iz horizonta islamskog nauka.

89

BIOETHICAL ISSUES IN THE FATWAS OF SHAYKH AL-QARADAWI

The paper discusses fatwas (legal opinions based on Islamic sources) of a leading Islamic scholar today, shaykh Al-Qaradawi, regarding three major issues in bioethics: organ transplantation, euthanasia and abortion. He answers the following questions: is a Muslim allowed to donate, during his lifetime, an organ or part of his body for transplantation? If the answer is yes, is that absolutely permissible or is it a subject to certain conditions? Is it permissible to donate an organ only to one’s relative, or only to an-other Muslim, or to any person? If such a donation is allowed, is it also acceptable to offer body organs for sale? Is organ donation after death ac-ceptable, given the status of inviolability of the deceased person? Is this an individual right of a person (will) who wishes to donate parts of his body after his death, or does the decision rests with his family? Is it allowed for state authorities to take away body organs from the deceased citizens in order to save other citizens’ lives? Is it permissible to transplant organs from animals to humans?

Al-Qaradawi provided detailed answers for these questions, as well as the questions of euthanasia and abortion, based on Islamic sources. The paper enables us to understand bioethical issues within the framework of Islamic teachings.

JANA HODŽIĆZagreb, Hrvatska /Zagreb, Croatia

FRIGANIZAM (FREEGANISM) – ANTIKONZUMERISTIČKA SUBKULTURA

Friganizam (freeganism) je antikonzumeristički pokret nastao kao re-akcija na rasipanje resursa kapitalističkih društava. To je subkultura koja se zalaže za zajedništvo, solidarnost, dijeljenje dobara i slobodu, što je u suprotnosti s društvom temeljenom na materijalizmu, kompeticiji i pohle-pi. Friganizam je uglavnom urbani stil života, to je pokušaj uspostavlja-nja kontrole nad vlastitim životom tako što se na najmanju moguću mjeru

90

svodi participiranje u konvencionalnoj kapitalističkoj ekonomiji. Frigani-sti (freegans) svoje životne potrebe zadovoljavaju na načine koji su su-protstavljeni društveno prihvaćenim normama ponašanja, koji su ponekad protuzakoniti i društveno sramotni. To su, na primjer, kopanje po kontej-nerima, zauzimanje napuštenih zgrada, razmjena dobara, gerilsko vrtlare-nje. Friganizam zagovara samoodrživost te, kao i environmentalizam, što manju produkciju otpada i destrukciju prirode.

FREEGANISM – AN ANTI-CONSUMERIST SUBCULTURE

Freeganism is an anti-consumerist movement, formed as a reaction to the waste of resources of capitalist societies. It is a subculture that stands for community, solidarity, sharing, and freedom, which is in contrast to the society based on materialism, competition and greed. Freeganism is mainly an urban lifestyle; it is an attempt of acquiring control over ones life by minimizing participation in conventional capitalist economy as much as possible. Freegans satisfy their needs in ways that are opposed to socially accepted norms of behaviour, which are sometimes illegal and socially em-barrassing. These are, for example, dumpster diving, squatting, exchange of goods, guerilla gardening. Freeganism advocates sustainability, and as environmentalism does, minimal production of waste and destruction of nature.

NUSRET ISANOVIĆIslamski pedagoški fakultet, Univerzitet u Zenici, Bosna i Hercegovina /Islamic Pedagogical Faculty, University of Zenica, Bosnia and Herzegovina

BIOETIKA U DOBU ZABORAVA ČOVJEKA

Naš svijet je dospio u najkritičniju fazu svog postojanja. U njemu su na smrt ugroženi priroda, čovjek i život, opasnosti i prijetnje suspendiraju nadu i svladavaju spasonosnost. Svijetom upravljaju i o njegovoj sudbini odlučuju intelektualno neprosvijetljene, nemoralne i neograničeno pohlep-ne osobe koje se ponašaju kao da im je dopušteno sve što je moguće. Zna-nost i tehnika se nastavljaju nesuzdržano razvijati, bez moralne kontrole i

91

stvarne svrhe za čovjeka. Najopasnijim se nadaje gubitak svijesti o istin-skom značenju čovjeka i višem smislu života. Ono najvrednije u svijetu ljudskog opstanka izloženo je diktatu logike biološkog redukcionizma, lišavano svake duhovne okomice i ontološke hijerarhije bića. Izgleda da čovjek, nakon zaborava Boga, živi opasni zaborav sebe, da gubi sposob-nost da ozbiljuje puninu svoje ljudskosti i da se punoljetno brine o svom dostojanstvu. Zaboravio je da je on smisao Zemlje i svrha života na njoj.

U radu autor obrazlaže stav po kojem bi središnja zadaća suvremenog filozofskog, teološkog i, napose, etičkog mišljenja trebalo biti rehabilitira-nje svijesti o fundamentalnom značenju čovjeka i višem smislu života. On argumentira zbog čega bi to trebala biti i središnja zadaća bioetike.

BIOETHICS IN THE AGE OF OBLIVION OF MAN

Our world has reached the most critical phase of its existence. The nature, man and life are endangered to death; dangers and threats are sus-pending the hope and suppressing the possibility for salvation. The fate of the world is decided and it is governed by intellectually unenlightened, immoral and greedy people who act as if they are allowed everything that is possible. Science and technology continue to develop without any re-straints or moral control, and disregard the real purpose of man. However, the most dangerous seems to be the loss of consciousness about the true meaning of man and the higher meaning of life. Most valuable aspects in the world of human existence are exposed to the dictates of logic, biologi-cal reductionism, being deprived of spiritual axis and ontological hierarchy of being. It seems that the man, after the oblivion of God, is dangerously starting to forget oneself, to lose the ability to actualize the fullness of her/his own humanity and to maturely care about her/his dignity. The man has forgotten that he is the meaning of Earth and the purpose of life on it.

The author elaborates on his position that the central task of contempo-rary philosophical, theological and, especially, ethical thinking should be the rehabilitation of awareness of the fundamental importance of man and the higher meaning of life. He argues why that should be the central task of bioethics.

92

ORHAN JAŠIĆSrednja medicinska škola Jezero, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /Jezero Medical High School, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

PHILOSOPHICAL-THEOLOGICAL VIEW ON PRECAUTIONS OF CONSUMING GMO

FROM THE ASPECT OF ISLAM

Philosophy and theology are often trying to figure out the most pres-sing contemporary problems, among which is undoubtedly the appearance transgenically modified organisms. Food and some medicines which are derived from genetically modified organisms have become a daily routine in the human diet and treatment of disease.

Islam is the second largest monotheistic world religion with a huge population, which is a very important factor at the neo-liberal market.

This paper analyzes, from the philosophical and Islamic theological point of view, issues related to the use of GMO products in daily diet and treatment of disease. An outline of standpoints on the GMO according to the basic authoritative Islamic sources such as Qur’an and Hadith is presented. It is followed by the description of the basic precautions and prohibitions, called the protection of life by Islamic theological-legal doctrine, because healthy life is the fundamental value within the Islamic way of life.

FILOZOFSKO-TEOLOŠKI POGLED NA PREDOSTROŽNOST KONZUMIRANJA GMO

S ASPEKTA ISLAMA

Filozofija i teologija nerijetko pokušavaju odgonetnuti goruće proble-me suvremenosti, među kojima je nesumnjivo i pojava transgenetski mo-dificiranih organizama. Hrana i neki lijekovi koji potječu od genetski mo-dificiranih organizama postali su svakodnevnica u ljudskoj prehrani kao i u tretmanu bolesti.

Islam je druga po veličini monoteistička svjetska religija s ogromnim populusom koji predstavlja veoma bitan čimbenik na neoliberalnom tržištu.

U radu se analizira, iz filozofskog i islamskog teološkog rakursa, pro-blematika vezana za korištenje GMO produkata u svakodnevnoj prehra-ni i tretmanu bolesti. Naznačen je pogled na GMO na osnovu osnovnih

93

islamskih izvora koji su mjerodavni i smjerokazni, a to su Kur’an i hadis. Opisane su osnovne predostrožnosti i prohibicije koje islamski teološko-pravni nauk naziva zaštitom života, jer je zdrav život jedan od osnovnih vrijednosti unutar islamskog načina života.

IVANA JEĐUDEdukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Education and Rehabilitation Sciences, University of Zagreb, Croatia

DOPRINOS VIŠESTRUKIH PERSPEKTIVA U RAZUMIJEVANJU RIZIČNOSTI KOD DJEVOJAKA

Područje rizičnosti kod djevojaka relativno je zanemareno u istraživač-kom i u teorijskom smislu. U nastojanju da se dobije šire shvaćanje ovog društvenog fenomena i tzv. uporabno znanje, provedeno je istraživanje u kojem se temeljem višestrukih perspektiva (znanstveno-teorijske, struč-njačke i korisničke) kreira nova, utemeljena teorija rizičnosti djevojaka.

Istraživanjem je utvrđeno da različite perspektive daju specifičan do-prinos razumijevanju rizičnosti kod djevojaka, no da postoji konsenzus perspektiva oko nekih, ključnih područja rizičnosti. Usporedba perspektiva i njihovi specifični doprinosi, ukazuju na to da su pri bavljenju određe-nim društvenim problemom (fenomenom) sve perspektive važne kako bi se omogućio potpuniji uvid i razumijevanje određenog problema. Uvid i usporedba perspektiva usmjerava nas i na identificiranje tzv. mrtvih kuteva unutar pojedinih perspektiva, te na potrebu preusmjeravanja točke gledišta na neke nove aspekte koji nastaju iz drugih perspektiva.

MULTIPLE PERSPECTIVES CONTRIBUTION IN UNDERSTANDING RISK IN YOUNG FEMALES

The phenomena of risk areas in young female population is a relatively neglected in research, as well as in theory. In effort to gain a broader un-derstanding of this social phenomenon and gaining the so-called actionable knowledge, research was conducted on the basis of multiple perspectives

94

(scientifically-theoretical, professionals’ and users’) which grounded a new theory on the characteristics of risk among young females, is proposed.

The results showed that different perspectives provide a specific con-tribution to the understanding of risk among girls, but also that there is a consensus about the key risk areas. Comparison of perspectives and their specific contributions suggest that when dealing with certain social prob-lems (phenomena), all perspectives are important in order to have a more complete insight and understanding of specific problems. Insight and com-parison of perspectives also contribute to the identification of the so-called “blind spots” within a specific perspective, and the need to redirect the point of view on some new aspects which arise from other (different) per-spectives.

ŽELJKO KALUĐEROVIĆFilozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija /Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia

ZNANOST IZMEĐU MOGUĆNOSTI I ZBILJNOSTI

Premda rezultati znanstvenih dostignuća primarno tendiraju ka progre-su i ostvarenju najviših ljudskih vrijednosti, oni u isti mah mogu imati negativne pa i katastrofalne posljedice. Utilitarističkim i redukcionističkim rezoniranjem znanstvenika može biti doveden u pitanje opstanak ljudske vrste i same planete. Postojeće, pretežno heteronomne zabrane, iako potreb-ne, nisu dovoljne ukoliko kod samih znanstvenika ne bude razvijana svijest da trebaju slijediti opća humanistička moralna načela i načela znanstvene kritičnosti. U složenim vremenima snaženja socijalnih i tehničko-tehnološ-kih efekata znanosti, potrebno je (bio)etički kodificirati pitanje društvene odgovornosti znanstvenika, koje zbog njegove adekvatne interiorizacije mora biti integralni dio njihove paideje od najranijih dana. Odgovarajući interdisciplinarni i pluriperspektivni pristup treba rezultirati drugačijim i delikatnijim odnosom samih znanstvenika prema mogućnostima vlastite znanstvene discipline i značaju njenih učinaka, a ipak ne treba biti razlog za odustajanje od važnih projekata.

95

SCIENCE BETWEEN POTENTIALITY AND ACTUALITY

Although the results of scientific achievements have a primary ten-dency toward progress and realization of the highest human values, at the same time they can also have adverse, even catastrophic consequences. The utilitarian and reductionist reasoning of scientists may bring into question the survival of human kind and planet itself. The existing predominantly heteronomic prohibitions, although necessary, are not sufficient unless the consciousness of the scientists themselves is raised to the level of adhering to general humanist moral postulates and postulates of scientific criticism. In complex times of intensifying social, technical and technological effects of science it is necessary to (bio)ethically codify the issue of the social responsibility of scientists, which due to its adequate interiorization has to be an integral part of their paideia since the very beginning. An adequate interdisciplinary and pluri-perspective approach should result in a different and more delicate attitude of the scientists themselves towards potentiality of their own scientific discipline and significance of its performance; howe-ver, they should not become a reason to abandon important projects.

SILVANA KARAČIĆLječilište »Sveti Križ«, Trogir, Hrvatska /Sveti Križ Clinic, Trogir, Croatia

DJECA PROMATRAČI U KRUGU NASILJA I SOCIJALNA PODRŠKA

Svakodnevno smo suočeni s rastućim difuzno-agresivnim načinima ponašanja, te zaprepašteni učestalim razbojstvima koja su počinili malo-ljetnici. Nasiljem nisu obuhvaćeni samo napadači i žrtve, nego i djeca koja promatraju nasilje. Izrazito stresno proživljavaju suosjećanje sa žrtvom ili i sami sudjeluju u nasilju: navijanjem, odobravanjem, uključivanjem. »Promatrači« su treća skupina vršnjaka koji indirektno i sami sudjeluju u činu zlostavljanja. Mogu pomagati i ohrabrivati osobu koja inicira zlo-stavljanje, iz straha se čak pridružuju nasilnicima kako bi sebe zaštitili ili mogu suosjećati sa žrtvom. Na osnovi iznesenih problema cilj je istraži-vanja bio ispitati djecu promatrače nasilja koliko suosjećaju sa žrtvom, a

96

koliko se i sami pridružuju napadu, te utvrditi stupanj socijalne podrške među školskom djecom. Ovo istraživanje obuhvatilo je 120 djece Osnovne škole »Ostrog« u Kaštelima.

Rezultati pokazuju da djeca promatrači više podrške iskazuju prema nasilniku nego prema žrtvi. Važno je rano uočiti nasilne oblike ponašanja te se pravilno i senzibilno odnositi prema njima; od velike je važnosti pre-poznati i zaustaviti nasilje vršnjaka. To podrazumijeva pružanje pomoći djeci koja trpe nasilje i djeci koja ga čine, ali i djeci koja su promatrači, svjedoci nasilja.

CHILDREN OBSERVERS IN THE CIRCLE OF VIOLENCE AND SOCIAL SUPPORT

We are faced with increasingly wide-spread anti-social behaviour and frequent assaults by underage perpetrators. Not only the perpetrator and the victim are affected by it, but also the children that have observed violence. They experience empathy with the victim but also can participate in vio-lence by cheering, approving, getting involved. “Observers” are the third peer group that participates in the act of violence indirectly. They might help out and encourage the person who initiates violence. Driven by fear, they even join the perpetrators, to protect themselves, at the same time sympathizing with the victim. On the basis of the above outlined issues, the aim of this research is to establish in which way the children observers of violence are getting involved with violence and the extent of social support amongst school children. The research was conducted on 120 children in Primary school “Ostrog” in Kaštela.

Results are showing that the children who observe violence express more support to the perpetrator than to the victim. It is important to reco-gnize the violent behaviours and treat them sensibly, as well as to stop peer violence. This includes activities aimed not only at children that are victims of violence and the perpetrators, but also to those children who are observers and witnesses of violence.

97

MARINA KATINIĆZagreb, Hrvatska /Zagreb, Croatia

EUTHANASIA AND DYSTHANASIA IN PERSPECTIVE OF LOGOTHERAPY

In the framework of the euthanasia/dysthanasia debate, natural and medi-cal sciences do not address the issue of meaning of suffering, pain and death, placing it out of their methodological reach. Neither do humanities, accord-ing to the postmodern understanding of the impossibility of metaphysics, pose the question about meaning, coinsidering it insensible and pathetic.

However, in the clinical experiences – those of the terminal patients – that question remains up-to-date.

Viktor Frankl’s logotherapy does not display just a psychotherapeuti-cal technique, but a psychological-philosophical anthropology which has grown out of author’s border-situation of the Nazi concentration camps and its existential analysis. In this perspective, an instinct is noted as specifi-cally human – will to meaning. Existential frustration requires a self-trans-cending act, whereas a chance to achieve the meaning of suffering lies in man’s capacity to take an attitude towards the suffering itself.

EUTANAZIJA I DISTANAZIJA U PERSPEKTIVI LOGOTERAPIJE

U raspravi o moralnoj opravdanosti eutanazije i/ili distanazije prirodne i medicinske znanosti ne postavljaju pitanje o smislu patnje, boli i umi-ranja, budući da je ono izvan njihova dohvata. Ni humanistika, suklad-no postmodernističkoj tezi o nemogućnosti metafizike, pitanje o smislu uglavnom ne postavlja jer je besmisleno i patetično. Međutim, u kliničkom iskustvu terminalnih bolesnika ono ostaje aktualno.

Logoterapija Viktora Frankla ne predstavlja samo psihoterapijsku teh-niku, nego psihologijsko-filozofsku antropologiju koja izrasta iz autorove granične situacije koncentracijskih logora i njezine egzistencijske anali-ze. U toj perspektivi, specifično je ljudski nagon, o kojemu ovisi vitalnost psihofizikuma, volja za smislom. Na egzistencijsku frustraciju odgovara se samonadmašivanjem, a šansa ostvarivanja smisla patnje ostvaruje se u stavu koji čovjek prema patnji može zauzeti.

98

IVICA KELAMOsnovna škola »Šećerana«, Beli Manastir, Hrvatska /Primary School “Šećerana”, Beli Manastir, Croatia

GMO IZMEĐU MITA I STVARNOSTI

Slučaj Argentina

Pod ovim naslovom želimo progovoriti o problematici GMO-a na pri-mjeru jedne zemlje koja je najdalje otišla u prihvaćanju GMO-tehnologije. Iako se GMO-tehnologija prikazuje kao jedino rješenje za problem gladi u svijetu i sve veću ekološku katastrofu, iskustva iz zemalja koje su usvo-jile GMO-tehnologiju su zabrinjavajuća. U našem radu želimo se posebno osvrnuti na Argentinu kao primjer zemlje koja je oduševljeno prihvatila GMO-tehnologiju ne razmišljajući o posljedicama. Argentina je 15 godi-na nakon uvođenja GMO-kultura u poljoprivredu postala zemlja ovisna o GMO-monokulturama, posebno RR soji. Želimo istražiti sve aspekte pot-pune ovisnosti poljoprivrede o GMO-usjevima, s posebnim naglaskom na negativne aspekte. Mnogi problemi izlaze na vidjelo: od prevelike upotrebe herbicida koji negativno utječu na biološku raznovrsnost i imaju negativan utjecaj na ljudsko zdravlje i zdravlje životinja sve do problema masovne sječe šuma pa čak i pojave gladi. Argentina je poučan primjer za Hrvatsku, u svjetlu sve glasnijih zahtjeva za uvođenjem GMO-usjeva u poljoprivre-du, iz kojeg mjerodavna tijela mogu izvući pouke.

GMO BETWEEN MYTH AND REALITY

The Case of Argentina

Under this title we want to talk about the GMO issue in the case of a country that has gone furthest in the acceptance of GMO technology. Although GMO technology appears as the only solution to the problem of world hunger and the growing environmental disaster, the experiences of countries that have adopted GMO technology are worrying. In our work we want to make special reference to Argentina as an example of a country that has enthusiastically adopted GMO technology without considering the consequences. Argentina 15 years after the introduction of GMO crops in agriculture has become a country dependent on the particular GMO mo-

99

noculture RR soybean. We investigate all aspects of total dependence on agriculture of GMO crops with special emphasis on the negative aspects. Many of the problems include: the excessive use of herbicides that have a negative impact on biodiversity, as well as on human and animal health, the case of massive deforestation and even famines. Argentina is an instructive example for Croatia in the light of ever-growing demands for the intro-duction of GMO crops in agriculture, from which the relevant authorities could draw lessons.

GÁBOR KOVÁCSInstitute for Philosophical Research, Hungarian Academy of Sciences, Budapest, Hungary /Institut za filozofska istraživanja, Mađarska akademija znanosti, Budimpešta, Mađarska

NOTIONS OF NATURAL AND ARTIFICIAL IN THE PHILOSOPHY OF HANNAH ARENDT

Modernity, in philosophical and sociological literature, has ‘traditio-nally’ been presented as the age when artefacts supplant nature and destroy the originally given natural environment. The process of modernization, from this point of view, is the process of denaturalization. This widely shared conviction has basically been questioned by Hannah Arendt. Dur-ing the centuries of modern age, in the detriment of the commonly cre-ated and uphold human world, process of re-naturalization has been taking place, argues Arendt. This means, seen from other aspect, that modernity is the age of world-alienation. It is one of the results of modern science that human beings lose their confidence in the reliability of their senses. The Arendtian critique of modernity, which has deeply been influenced by Martin Heidegger’s philosophy, takes a difference between the notions of earth and world. In Arendt’s theory technology is the main culprit for the processes of re-naturalization. What are our relations, according to Arendt, to earth and world and what kinds of obligations can be deduced from them? These will be the main questions of my planned paper.

100

POJMOVI PRIRODNOG I UMJETNOG U FILOZOFIJI HANNE ARENDT

Moderna se u filozofskoj i sociološkoj literaturi ‘tradicionalno’ pred-stavlja kao doba u kojem artefakti zamjenjuju prirodu i uništavaju izvorno dan prirodni okoliš. Proces modernizacije je, s ove točke gledišta, proces denaturalizacije. Ovo široko prihvaćeno uvjerenje Hannah Arendt preispi-tuje u njegovim temeljima. Tijekom stoljeća modernoga doba, tvrdi Arendt, proces re-naturalizacije bio je na djelu u gubitku zajednički stvorenoga i podržavanoga ljudskoga svijeta. To znači, sagledano s drugog aspekta, da je modernost doba alijenacije svijeta. Jedan je od rezultata moderne znano-sti i gubitak povjerenja ljudskih bića u pouzdanost vlastitih osjeta. Arendti-na kritika moderne, pod snažnim utjecajem filozofije Martina Heideggera, razlikuje između pojmova zemlje i svijeta. U teoriji H. Arendt, tehnologija je osnovni krivac za proces re-naturalizacije. Kakve su naše veze, prema Arendt, sa zemljom i svijetom i kakve obveze se iz njih mogu deducirati, osnovna su pitanja moga izlaganja.

BORIS KOZJAKHrvatska Lutrija, Zagreb, Hrvatska /Croatian Lottery, Zagreb, Croatia

O NEKIM TEMELJNIM KATEGORIJAMA KOCKANJA – VREMENU, PROSTORU I NOVCU

U najvećem broju tekstova o kockanju govori se o njemu kao mate-rijalnom fenomenu – kao obliku potrošnje, obliku razonode i legitimnom obliku zabave u suvremenom kapitalističkom društvu. Kockanje je, među-tim, poseban tip potrošnje koji sadrži jedinstvenu iskustvenu komponentu.

Kod igara na sreću sadašnjost je od suštinskog značaja. Područje pozor-nosti kockarâ definira se razvojem događaja na koji su uložili svoj novac. Budući da nemaju utjecaja na sadašnjost, prošlost i budućnost nisu bitni za iskustvo igranja kockarske partije u bilo kojem dijelu njezina odvijanja.

Doživljaj prostora, pak, neodvojivo je povezan sa doživljajem vre-mena, jer onaj prvi definira naše »izvanjsko«, a potonji naše »unutarnje« iskustvo.

101

Unatoč činjenici da većina kockara ne igra prvenstveno radi dobitka, prisutnost novca je ipak bitna: novac je bitan kako bi igra imala smisao, jer je on medij pomoću kojeg sudionici naznačuju svoje sudjelovanje u igri.

ON SOME BASIC CATEGORIES OF GAMBLING – TIME, SPACE, AND MONEY

In the majority of works which deal with gambling, gambling is being referred to as a material phenomenon; as a form of spending, a form of spare time activity, and as a legitimate form of entertainment in the modern capitalist society. However, gambling is a special type of expenditure that contains a unique experiential component as well.

In games of chance, the present is of the essence. For gamblers, the field of their attention is defined through the development of events on which they have waged their money. Since they have no influence on the present, then the past and the future also have no bearing on the gaming experience in any portion of its course.

The perception of space, however, is inseparably tied to the perception of time, because the former defines our “external” perception, whereas the latter defines our “internal” perception.

Despite the fact that most gamblers don’t primarily play for the profit, the presence of money is still important, however, as money is crucial in giving the game its meaning, because money is the medium which the par-ticipants use to claim their participation in the game.

MISLAV KUKOČFaculty of Philosophy, University of Split, Croatia /Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska

INTEGRATIVE BIOETHICS AS ETHICS OF GLOBALIZATION

Globalization is a complex and controversial process of building the world as a whole by creating a global institutional structures and global cultural forms. It is disclosed as the free market-economic, social, demo-cratic, as well as moral integration of the world concerning certain core

102

humanistic values essential for the sustainable development of mankind and life in general.

The concept of integrative bioethics as pluri-perspectivistic and inter-disciplinary area seeks to integrate the philosophical and scientific multi-disciplinary approach to the ethics of life with its various cultural and civilizational dimensions. On the trail of this concept, integrative bioethics is determined as an open field of encounter and dialogue of different sci-ences, activities, worldview and cultural perspectives, in which the author discusses the ethical issues of life as a whole in a global context. Such integrative bioethics, with the global ethic (Weltethos) project, is seen as a complementary model for a new ethics of globalization.

INTEGRATIVNA BIOETIKA KAO ETIKA GLOBALIZACIJE

Globalizacija je složen i proturječan proces izgradnje svijeta kao cje-line stvaranjem globalnih institucionalnih struktura i globalnih kulturnih oblika. Očituje se kao gospodarsko-tržišno, socijalno, demokratsko, ali i moralno ujedinjenje svijeta oko nekih središnjih humanističkih vrijednosti bitnih za održivi razvoj čovječanstva i života u cjelini.

Koncept integrativne bioetike kao pluriperspektivističkog i interdisci-plinarnog područja nastoji integrirati filozofski i znanstveni multidiscipli-narni pristup etici života s različitim njezinim kulturno-civilizacijskim di-menzijama. Na tragu toga koncepta, integrativnu bioetiku određuje se kao otvoreno područje susreta i dijaloga različitih znanosti, djelatnosti, svjeto-nazornih i kulturnih perspektiva, u kojemu se promišljaju etička pitanja ži-vota u cjelini i u globalnom kontekstu. Tako shvaćena, integrativna bioetika se, uz projekt svjetskog ethosa (Weltethos), nadaje kao komplementarni model za jednu novu etiku globalizacije.

103

DŽENANA KULUGLIJA1, AMER OVČINA2, SUVADA ŠVRAKIĆ2

1 Porodično savjetovalište, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /Family Counselling, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina2 Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

SUOSJEĆANJE I RAZUMIJEVANJE PACIJENTA – BIOETIČKE DILEME

Općenito gledajući, identitet zdravstvenog radnika definiran je u rela-ciji s bolesnikom kroz pomoć i podršku.

U stanju bolesti, pacijenti izražavaju strah, napetost, nestrpljenje, pat-nju, izgubljenost, te se zdravstveni radnici neminovno moraju nositi s psi-hološkim stanjima svojih pacijenata. Bolest kod većine pacijenata razvija visoku osjetljivost i osjećaj ugroženosti koji otvara mnogo pitanja na koja mogu odgovoriti samo profesionalci u zdravstvu.

Dugoročno promatrano, postavlja se etička dilema da li i koliko zdrav-stveni radnik ima psihofizičkog kapaciteta da kontrolira psihološke krize »stanja bolesti«, odnosno koliko se u jednom profesionalnom zdravstve-nom servisu zdravstveni radnik smije izložiti kontaminaciji »bolesničkog stanja«. Poseban se etički problem nameće u situacijama kada je evidentno da zdravstveni radnik nema osobine empatije za stanje bolesnika i njegove obitelji, pa ponekad u svom »profesionalizmu« napravi dodatne povrede koje će kod pacijenta i kod zdravstvenog radnika prouzrokovati određene probleme.

COMPASSION AND UNDERSTANDING OF THE PATIENT – BIOETHICAL DILEMMAS

Generally, the identity of a health care professional is defined in rela-tion to the patient through help and support.

In situations of disease, patients express fear, anxiety, impatience, pain, disorientation, and health workers inevitably have to deal with the psycho-logical states of their patients. The disease in most patients develops high sensitivity, sense of vulnerability that opens a lot of questions that only health professionals can answer.

104

In the long run this poses the ethical dilemma of whether and how the health professional has mental and physical capacity to control psycho-logical crisis of the “state of disease”. That is, the ethical dilemma is how much can a health professional within his service be exposed to contamina-tion with “patients’ states”. A particular ethical problem arises in situations when it is evident that health professionals do not have empathy for the condition of patients and their families and sometimes their “professional-ism” creates additional injury to the patient and causes some problems for the health professionals.

URŠULA LIPOVEC ČEBRONFilozofski fakultet, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija /Faculty of Philosophy, University of Ljubljana, Slovenia

ZDRAVSTVENI RADNIK – POLICIJSKI DOUŠNIK?

Pojedine europske države (Njemačka, Italija) prihvatile su zakonske odredbe na osnovi kojih zdravstveni radnici moraju policiji prijaviti svoje pacijente koji u tim državama nemaju pravni status. Zbog traženja medi-cinske pomoći takvi bolesnici mogu biti zatvoreni u prihvatne centre za strance i deportirani u države u kojima njihov život može biti ugrožen. Unatoč protivljenju brojnih zdravstvenih radnika takvim zakonskim odred-bama, u nekim su zdravstvenim ustanovama te norme prihvaćene i provo-de se. Prilog se bavi etičkim dilemama koje proizlaze iz takve »suradnje« između policije i zdravstvenog osoblja. Ujedno nastojim ukazati na brojne i raznovrsne posljedice takvih zakonskih odredbi, među kojima ističem bit-no promijenjen odnos neregistriranih (nedokumentiranih) migranata prema zdravstvenim ustanovama, povećanu zdravstvenu rizičnost te populacije i porast bolesti koje su u prošlosti u Europi iskorijenjene.

HEALTHCARE WORKER – POLICE INFORMER?

Some European countries (German, Italy) have introduced legal provi-sions under which healthcare workers should declare their patients without legal status in these countries to the police. In search of medical assistance, consequently, these patients may be detained in Detention centers and de-ported to the countries where their lives may be endangered.

105

Although many medical workers resisted such statutory provisions, certain medical institutions still follow them. This paper deals with the ethical dilemmas that arise from such “cooperation” between the police and medical staff. At the same time different implications of such legal provisions will be analyzed, including changing attitudes of undocumented migrants towards health care institutions, major health risks of this po-pulation and the increase in diseases that have historically already been eradicated in Europe.

IGOR LUKIĆI. gimnazija, Zagreb, Hrvatska /1st Gymnasium, Zagreb, Croatia

ČOVJEK NA PRIJELOMU EPOHA I ODRŽIVA BUDUĆNOST

Svijet kakav poznajemo polako počinje nestajati. Način na koji čovjek 21. stoljeća misli o sebi i djeluje jednosmjerno je kretanje u smjeru kata-strofe i kolapsa čitave biosfere. U izlaganju se nastoji analizirati temeljne probleme ove epohe koja se bliži svome kraju. Kako bi bio spreman za izazove nove epohe, koja se nazire na horizontu, pred čovjeka se postavlja zahtjevna ontološka i spoznajna zadaća. Ona se sastoji u promišljanju pita-nja »Tko je čovjek?« i »Koje je njegovo mjestu u svijetu?«. Kad ontološki i spoznajni imperativi budu zadovoljeni, moguća je i etička i civilizacij-ska obnoviteljska zadaća. Smjer u kojem treba krenuti je spoznaja ljudske odgovornosti, a neprocjenjiv doprinos daje jedno relativno novo područ-je razmišljanja i rješavanja problema koji se tiču života. Put kojim treba krenuti nije lagan, međutim promjena smjera jedina je mogućnost održive budućnosti za čovjeka, živa bića i okoliš.

MAN AT THE TURN OF EPOCHS AND A SUSTAINABLE FUTURE

The world that we know is slowly beginning to disappear. The way that the man of the 21st century sees himself and acts is a one-way movement towards disaster and a collapse of the entire biosphere. The presentation at-

106

tempts to analyze the underlying problems of this epoch, which is coming to an end. To be ready for the challenges of a new epoch, which is looming on the horizon, the mankind needs to reconsider the questions: “Who is the man?”, and “What is his place in the world?”. Once these ontological and cognitive imperatives are met, ethical and civilization tasks of renewal will be possible. The notion of human responsibility is to be followed. A relatively new area of thinking and life problem solutions is making a sig-nificant contribution here. The path we need to follow is not easy; however, a change of direction is the only option for the mankind, the living species and the environment to have a sustainable future.

MILE MARINČIĆ1, BERISLAV ČOVIĆ2

1 Srednja škola »Ivan Švear«, Ivanić Grad, Hrvatska /Ivan-Švear-Gymnasium, Ivanić Grad, Kroatien2 Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska /National- und Universitätsbibliothek, Zagreb, Kroatien

MOGUĆI DOPRINOSI INTEGRATIVNE BIOETIKE U PREMOŠĆIVANJU JAZA IZMEĐU VJERE I ZNANOSTI

U ovom radu pokušali smo prikazati vrijednost i značenje pojave bio-etike, točnije integrativne bioetike kao one koja može svojim doprinosom pomoći u premošćivanju napetosti između vjere i znanosti (teologije i pri-rodnih znanosti). Pokušali smo bioetički prinos prevladavanju tih napetosti rasvijetliti kroz nekoliko bitnih točaka. Prije svega, u samim temeljima (integrativne) bioetike, onako kako je ona ušla u hrvatski znanstveni krug, naziremo jasne pokazatelje kako je njezin cilj omogućiti nam orijentaci-ju, i to na temelju različitih polazišta (integrativnost, interdisciplinarnost, transdiciplinarnost, perspektivnost, pluriperspektivizam) za što kvalitetniji razvitak i opstanak svijeta i čovjeka. Osim toga, jasno treba podcrtati da (integrativna) bioetika nije niti pokušavala niti pokušava biti neka »nova religija«, nego je naprosto nastala kao pokušaj etičnoga odgovora na goru-će probleme koji se tiču čovjeka i svijeta, te njihova opstanka.

107

MÖGLICHE BEITRÄGE DER INTEGRATIVEN BIOETHIK ZUR ÜBERBRÜCKUNG DER LÜCKE

RELIGION–WISSENSCHAFT

In dieser Arbeit haben wir versucht, den Wert und die Bedeutung der Bioethik, genauer der integrativen Bioethik, zu zeigen, d.h. ihren Bei-trag zur Überbrückung der Spannungen auf der Ebene Religion–Wissen-schaft (Theologie und Naturwissenschaften). Wir haben versucht, den bioethischen Beitrag durch einige wichtige Punkte zu klären. Vor allem sehen wir in den Grundlagen der (integrativen) Bioethik – wie sie in den kroatischen wissenschaftlichen Kreis eingetreten ist – klare Hinweise, dass es ihr Ziel ist, uns aus verschiedenen Ausgangspunkten (Integrativität, Interdisziplinarität, Transdisziplinarität, Perspektivität, Pluriperspektivis-mus) eine Orientation in Richtung einer qualitativeren Entwicklung und Existenz der Welt und des Menschen zu ermöglichen. Außerdem muss klar unterstrichen werden, dass die (integrative) Bioethik weder versuchte, noch versucht eine „neue Religion“ zu sein. Sie ist einfach als den Versuch einer Antwort auf brennende Fragen des Menschen und der Welt und ihres Daseins entstanden.

BRANISLAVA MEDIĆ, ZORICA NEŠIĆ, RADAN STOJANOVIĆ, ZORAN TODOROVIĆ, MILICA PROSTRANMedicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia

BIOETIČKI ASPEKTI FARMAKOTERAPIJE RIJETKIH BOLESTI

Rijetke bolesti se javljaju na <1:2000 stanovnika (30 milijuna pacije-nata u Europskoj Uniji, oko 500.000 u Srbiji). Međutim, u Srbiji ne postoji registar ovih bolesti niti nacionalni program zbrinjavanja. Etičke dileme su brojne: nemogućnost primjene ili zloupotreba utilitarističkog pristupa u razvoju i dostupnosti lijekova (»medikalizacija«). Zakonska regulativa na nivou EU i nacionalnog zakonodavstva osigurava dostupnost lijekova za rijetke bolesti. Međutim, ostaju brojni problemi: komplicirana procedura nabavke lijekova, nedefinirani odnosi između različitih profila zdravstve-nih radnika u odnosu na neregistrirane lijekove, kao i činjenica da se ovi

108

lijekovi često mogu naći u slobodnoj prodaji u privatnim apotekama bez odgovarajuće kontrole. Bilo bi značajno provesti anketu o stavovima liječ-nika, farmaceuta i pacijenata kad je ovaj problem u pitanju.

BIOETHICAL ASPECTS OF PHARMACOTHERAPY OF RARE DISEASES

Rare diseases occur in <1:2000 inhabitants (30 million patients in the EU, around 500.000 in Serbia). However, in Serbia there is no register of these diseases, nor a national program of care. Ethical dilemmas are numerous: the impossibility of application or misuse of the utilitarian ap-proach to the development and availability of drugs (“medicalization”). Legislation in EU and national legislation ensures availability of drugs for rare diseases. However, there are many problems: complicated procedure of obtaining drugs, undefined relationship between different profiles of health workers in relation to the unregistered drugs and the fact that these drugs are often available in private pharmacies, without adequate control. It would be important to implement a survey on the attitudes of physicians, pharmacists and patients, when this issue is concerned.

BÉLA MESTERInstitute for Philosophical Research, Hungarian Academy of Sciences, Budapest, Hungary /Institut za filozofska istraživanja, Mađarska akademija znanosti, Budimpešta, Mađarska

ANIMAL RIGHTS – BASED ON ANTHROPOLOGICAL OPINIONS

An inevitable part of every argumentation for the human rights has an an-thropological aspect; one should formulate the problem of the difference and similarity of the animal and human personality, the animal and human nature. My approach is based on the recent term of philosophy of mind, the ‘embo-died mind’. By my hypothesis, the opinions in philosophy of mind, connected with this term, are able to establish an argumentation for the animal rights based on the similarity of the human and animal body/mind structure.

109

However, even though this opinion is a recent part of the philosophy of mind, historiography of philosophy knows similar theses in other contexts, too. My historical example at the very end of my lecture is anthropology of the fin de siècle positivism with an explicit argumentation for the parallel-ism of the animal and human personalities. It is interesting that the formu-lation of this theory and the first successful protest-movement for animal rights in Central Europe were in synchrony in the year 1904.

PRAVA ŽIVOTINJA – TEMELJENA NA ANTROPOLOŠKIM NAZORIMA

Neizbježan dio svake argumentacije za ljudska prava jest antropološki aspekt; potrebno je formulirati problem razlike i sličnosti između životinj-ske i ljudske osobnosti, životinjske i ljudske prirode. Moj pristup temelji se na recentnom pojmu filozofije uma: ‘utjelovljeni um’. Prema mojoj hi-potezi, stavovi iz filozofije uma, povezani s ovim pojmom, mogu postaviti argumentaciju za prava životinja temeljenu na sličnosti ljudske i životinj-ske strukture tijela/uma.

Međutim, ovaj nazor je novi dio filozofije uma – historiografija filozo-fije poznaje slične teze u drugim kontekstima. Moj povijesni primjer, kojeg ću ponuditi na kraju izlaganja, je antropologija fin de siècle pozitivizma s eksplicitnom argumentacijom za paralelizam životinjskih i ljudskih osob-nosti. Zanimljivo je da su se formulacija ove teorije i prvi uspješan protest-ni pokret za prava životinja u središnjoj Europi pojavili sinkrono 1904. godine.

VESELIN MITROVIĆFilozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /Faculty of Philosophy, University of Belgrade, Serbia

POBOLJŠANJE LJUDI KAO DRUŠTVENI CILJ

Transhumanizam opravdava upotrebu novih tehnologija poboljšanja, ne samo u svrhu liječenja i kontrole bolesti, nego prije u svrhu poboljšanja, usavršavanja ljudskih kapaciteta i osobina; u svrhu prelaska iz humanog u posthumano društvo. Nasuprot tome stoje biokonzervativci koji izražava-

110

ju protivljenje ovakvim promjenama ljudi. Predstavnici »srednje struje« smatraju da bi biokonzervativni stav, uz neprestan tehnološki rast, bio ne-održiv, jer jednom započeta istraživanja i njihovi efekti, kao što su pobolj-šanje kvalitete i produžavanje života, teško mogu biti spriječeni, pogotovo u razvijenim društvima tržišne privrede.

Imajući u vidu ova polazišta i govoreći jezikom sociološke imagina-cije, postavlja se pitanje: da li su razvijene zemlje spremne na promjenu društveno-ekonomske i političke strukture ili je lakše postupno i progresiv-no odobravati pojedinačne modifikacije uz kulturno suučesništvo? S tim u vezi, pripadnici »srednje struje« ističu da izazov predstavlja istovremeno praćenje patnje pojedinca i kritika i otpor sistemu koji tu patnju proizvodi.

HUMAN ENHANCEMENT AS A SOCIAL GOAL

Transhumanism justifies the use of the new enhancement technologies, not just for the sake of treatment and disease control, but – more strongly – for the sake of enhancing, improving human capacities and traits, and transference from humanist to post-humanist society. Conversely, biocon-servatives express their opposition regarding these ways of changing hu-man beings. Representatives of the “middle approach”, on the other hand, think that the constant growth of the technology renders the bioconserva-tive position untenable, because once the research is initiated in countries of market economy, and once their effects, like the improvement of life quality and greater life expectancy, are manifested; then it cannot be easily obstructed.

Having in mind these standpoints, the language of sociological ima-gination poses a following question: Are the developed countries ready to change their socio-economic and political structures, or is it, in fact, easier to gradually and progressively approve individual modification alongsi-de cultural complicity? Regarding these issues, spokesmen of the “middle approach” point out that the challenge involves simultaneous observance of individual suffering, as well as criticism and opposition to the system that creates such suffering.

111

NADA MLADINA, ŽARKO MLADINAMedicinski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina /Faculty of Medicine, University of Tuzla, Bosnia and Herzegovina

NOVI ŽIVOT I BIOETIČKA PERSPEKTIVA SOCIJALNE EMPATIJE

Socijalni kontekst, koji obuhvaća obitelj, ali se prostire i daleko izvan nje, važan je za svako dijete (rođeno i nerođeno). U najmanju ruku, svaka obitelj živi u susjedstvu i dio je šireg kulturnog miljea. Nerođeno dijete, novi život, dolazi iz intrauterinog svijeta tišine, u kojem je nužno prihvaće-no, u socijalnu sredinu koja u svakom, a pogotovo u bioetičkom pogledu, ima različit nivo empatije prema tom događaju i konkretno djetetu kao novom članu te socijalne sredine.

Socijalna podrška za dijete i za nove roditelje ovisi o stupnju razvoja empatije i moralne odgovornosti uže i šire socijalne zajednice prema novoj ulozi mladog para – bračnog ili izvanbračnog para, s već izgrađenim nivo-om odnosa u ulozi roditelja, koja bitno mijenja i odnos muškarca i žene i njihov odnos prema zajednici. Također, socijalni kontakti roditelja i soci-jalna empatija imaju općenito pozitivan odraz na fizičko i psihičko zdravlje djeteta i roditelja. Stoga je potrebno izgraditi dobar nivo interakcija između empatije roditelja, bliže obitelji i socijalne sredine.

NEW LIFE AND BIOETHICAL PERSPECTIVE OF SOCIAL EMPATHY

Social context, which encompass the family, but also extends out of family boundaries, is important for every child (born or still unborn). Least to say, every family lives in local community of neighborhood and is also a part of wider cultural environment. Unborn child, a new life, comes from the intrauterine world of silence, where it is necessarily accepted, in a so-cial environment with various levels of empathy for this event and for a child as a new member of this social environment, especially in a bioethical perspective.

Social support for the child and for new parents depends on the level of development of empathy and moral responsibility of social community considering the new role of young couple, whether married or unmarried,

112

with previously built parental role, which essentially changes relationship between man and woman and their relationship to the community. Also, social contacts and social empathy have a positive response to the physical and mental health both of child and its parents. Therefore, it is necessary to create a good level of interaction between the empathy of parents, close family and the social community.

ANTON MLINARScience and Research Center, University of Primorska, Koper, Slovenia /Znanstveno-istraživački centar, Primorsko sveučilište, Koper, Slovenija

LIFE AS A COGNITIVE PROCESS

If we look at the enormous variety of living organisms, we immedi-ately make an important discovery, namely that all biological life consists of cells. The cell represents from the one point of view already a very de-veloped form of life, but, from the other point of view, the reductionist pat-tern proves in a very effective way that the cell also represents a basic part of each living being which allows us to think that all living beings are the more or less complex sum of their parts – cells. This presentation focuses not only on the structure of cellular life but also on the theory of life as a cognitive process. The theory, grounded by Fritjof Capra, sees in the cell a key response to the question what could be the relation between structure of living being and its immediate functional system. The theory offers us also an interesting mode of rejection of reductionist’s strategy which ap-parently simplifies the cognition of life, but it does not recognize the fac-tual continuous accommodation of living beings through their functional cognition. The theory also allows an extension of this viewpoint – that the life is in fact a process of cognition – to the current debate on bioethics and animal ethics.

ŽIVOT KAO KOGNITIVNI PROCES

Ako gledamo na iznimnu različitost živih bića, uviđamo nešto vrlo važno, naime, da je sav biološki život sastavljen od stanica. Stanice pred-stavljaju, s jedne strane, vrlo razvijen oblik života, a s druge strane, reduk-

113

cionistički misaoni obrazac na učinkovit način pokazuje da stanice pred-stavljaju temeljni dio živih bića, što nam dopušta smatrati da su živa bića više ili manje kompleksan zbroj njihovih dijelova – stanica. Ovo se izlaga-nje ne usredotočuje samo na strukturu staničnoga života, nego i na teoriju života kao kognitivnoga procesa. Teorija, koju je utemeljio Fritjof Capra, vidi u stanici ključni odgovor na pitanje kakav je odnos između strukture živoga bića i njegovog neposrednog funkcionalnog sistema. Teorija nudi zanimljiv način odbacivanja redukcionističke strategije, koji naizgled po-jednostavljuje spoznaju života, a ustvari ne priznaje stvarne neprekidne prilagodbe živih bića putem njihovog funkcionalnog spoznavanja. Teorija također dopušta proširenje ovoga gledišta – naime, da je život kognitivni proces – na aktualnu raspravu o bioetici i zooetici.

LEJLA MUŠIĆFakultet političkih nauka, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

POSTMODERNISTIČKI SOCIOLOŠKI OBRAT I NJEGOV UTJECAJ NA REFORMULIRANJE BIOETIČKIH POSTAVKI

Postmoderna sociološka teorija propituje odnos humanuma i okolnog svijeta, razvijen još u modernoj sociološkoj teoriji, u vidu Beckove sintag-me ‘rizično društvo’. Čitava se plejada postmodernih mislilaca u svojim teorijama dotiče propitivanja ekološke vrijednosne paradigme i budućih promjena u načinu organizacije društva. Giddensova sintagma ‘zmajevih kočija’ čini upitnim koncept održivog razvoja u budućnosti. Baudrillardov ‘svijet simulakruma’ uključuje postojanje virtualnih svjetova u kojima je upitno ostvarivanje ekoloških pitanja. U tom smislu, u duhu derridijanske igre razlikâ i Kiborškog manifesta Donne Haraway, ali i socijalne ekologije kao discipline, moguće je propitati intersekciju bioetičke teorije i postmo-derne sociološke teorije.

114

POSTMODERN SOCIOLOGICAL TURN AND ITS IMPLICATIONS ON REFORMULATION OF BIOETHICAL

HYPOTHESES

Postmodern sociological theory questions the relation between human-ity and environment, developed in the modern sociological theory, through Beck’s phrase ‘risk society’. Numerous postmodern thinkers focus in their theories on questioning the ecological axiological paradigm and fu-ture changes in the ways of society organization. Giddens’ phrase ‘dragon carriages’ questions the concept of sustainable development in the future. Baudrillard’s ‘world of simulacra’ includes the existence of virtual worlds, in which the development of ecological issues seems questionable. In that sense, in a spirit of Derrida’s play of differences and Donna Haraway’s Cyborg Manifesto, as well as social ecology as a discipline, it is possible to investigate the intersection of bioethical theory and postmodern sociologi-cal theory.

AMIR MUZUR, IVA RINČIĆMedicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /Faculty of Medicine, University of Rijeka, Croatia

IGNAZ BREGENZER (1844.–1906.): PRELIMINARNI PRILOZI ŽIVOTOPISU AUTORA

ŽIVOTINJSKE ETIKE (THIER-ETHIK, 1894.)

Djelo Fritza Jahra (1895.–1953.), teologa i učitelja iz Hallea, otkriveno je relativno nedavno, a sugerira da je upravo Jahr autor termina i koncepta bioetike (Bio-Ethik, 1927.) kao discipline koja zagovara širenje Kantovog kategoričkog imperativa na životinje i biljke (tzv. bioetički imperativ). Izvori koje koristi Jahr su brojni i raznoliki, no među njima se ističe ne-koliko značajnijih koji su, po svemu sudeći, i najviše utjecali na Jahrove ideje. U ovoj je skupini svakako i Ignaz Bregenzer kojemu, poput Jahra, dosad nije posvećena dostojna pozornost.

Prva posredna sondiranja arhivalija otkrivaju da je Ignaz Bregenzer rođen 1844., a umro 1906. ili 1907. Štićenik najprije katoličkog internata u Rottweilu, a potom u Tübingenu, naposljetku ipak odabire drugi život-

115

ni put da bi studirao pravo. Zaposlen je kao sudski pripravnik najprije u Ehingenu, potom u Ulmu, kasnije je zemaljski sudac u Hallu, pa savjet-nik pri Zemaljskom sudu u Tübingenu (gdje se 1888. i ženi) i napokon, od 1903., umirovljenik u Stuttgartu. Autor je opsežne knjige Thier-Ethik: Darstellung der sittlichen und rechtlichen Beziehungen zwischen Mensch und Thier [Životinjska etika: prikaz moralnih i pravnih odnosa između čo-vjeka i životinje] (Bamberg, 1894.), koju citira i Fritz Jahr, kao i studije »Thierisches Sittlichkeits- und Rechtsgefühl« [Životinjski osjećaj za ću-dorednost i pravdu], objavljene u časopisu Deutscher Thierfreund (sv. 5–6, 1901, str. 1–41).

IGNAZ BREGENZER (1844–1906): PRELIMINARY CONTRIBUTION TO THE BIOGRAPHY

OF THE AUTHOR OF ANIMAL ETHICS (THIER-ETHIK, 1894)

The work of Fritz Jahr (1895–1953), the theologian and teacher from Halle (Germany), was discovered relatively recently, suggesting that it had been Jahr who formulated the term and the concept of bioethics (Bio-Ethik, 1927) as a discipline advocating the broadening of Kant’s categorical im-perative onto animals and plants (the so-called bioethical imperative). The sources used by Jahr were numerous and heterogeneous, but some of them seem to have been more important and, obviously, influenced Jahr’s ideas much more. To that particular group, certainly Ignaz Bregenzer has to be ascribed, a personality to which no attention has been devoted as yet.

First indirect probing of archivalia reveals that Ignaz Bregenzer was born in 1844 and died in 1906 or 1907. A boarder of Catholic boarding schools in Rottweil and Tübingen, Bregenzer later chose another life path and studied the law. He first worked as a court junior clerk in Ehingen, and than in Ulm. Later, he became a province judge in Hall, afterwards a coun-sellor at Province Court in Tübingen (were he also married, in 1888), and, finally, since 1903, Bregenzer retired and moved to Stuttgart. He authored the comprehensive book Thier-Ethik: Darstellung der sittlichen und rech-tlichen Beziehungen zwischen Mensch und Thier [Animal ethics: a presen-tation of moral and legal relations between the man and the animal] (Bam-berg, 1894), quoted also by Fritz Jahr, as well as the study “Thierisches Sittlichkeits- und Rechtsgefühl” [“Animal sense of morality and justice”], published in the journal Deutscher Thierfreund (vol. 5–6, 1901, p. 1–41).

116

LÁSZLÓ NEMESDepartment of Behavioral Sciences, University of Debrecen, Hungary /Odjel za bihevioralne znanosti, Sveučilište u Debrecinu, Mađarska

THE SLIPPERY SLOPE ARGUMENT AS A FORM OF PRECOMMITMENT

New Paternalism and Shaping Choice Environment

There are many signs of a need to rethink the values of paternalism in bioethical and social-ethical thinking today. This new paternalism, based on insights from current psychological research, aims at promoting those choices of individuals which represent their real preferences. In this sense, new (soft or libertarian) paternalism tries to direct people to make better and more autonomous decisions. The basic form of this help is the so-called choice shaping (Thaler and Sunstein, 2008), that is to create a de-cisional environment which psychologically affects actual decisions. The underlying hypothesis is that psychological processes are deeply depend-ent on the physical and mental environment of the decision-maker. My conception is that slippery slope arguments often criticised in bioethics should be reassessed. Instead of being argumentative fallacy the slippery slope argumentation can be a very effective way to promote individual and social autonomy. Precommitments (e.g. the so-called Ulysses-contract) are already in the toolkit of this kind of paternalism. In my lecture I try to situ-ate the slippery slope argument within this new paternalistic framework, as a special case of psychological precommitment.

ARGUMENT SKLISKE PADINE KAO OBLIK PREDUVJERENJA

Novi paternalizam i oblikovanje okružja za odlučivanje

Mnogo je znakova koji upućuju na potrebu ponovnog promišljanja vri-jednosti paternalizma u današnjem bioetičkom i socijalno-etičkom mišlje-nju. Ovaj novi paternalizam, temeljen na uvidima aktualnih istraživanja u psihologiji, cilja na promicanje onih izbora pojedinaca koji predstavljaju njihove stvarne preferencije. U tome smislu, novi (mekani ili libertarijan-ski) paternalizam nastoji usmjeriti ljude prema donošenju boljih i auto-

117

nomnijih odluka. Osnovna forma ove pomoći jest tzv. oblikovatelj izbora (Thaler i Sunstein, 2008.), odnosno stvaranje ozračja za odlučivanje koje psihološki utječe na trenutne odluke. Hipoteza koja se nalazi u podlozi smatra da su psihološki procesi duboko ovisni o fizičkom i mentalnom okružju osobe koja donosi odluku. Moja je koncepcija da argument skliske padine, često kritiziran u bioetici, treba biti nanovo ispitan. Umjesto argu-mentativne zablude, argumentacija skliske padine može biti vrlo učinkovit način promicanja individualne i socijalne autonomije. Preduvjerenja (na primjer tzv. Odisejev ugovor) već su alat za takvu vrstu paternalizma. U izlaganju ću nastojati smjestiti argument skliske padine unutar ovog novog paternalističkog okvira, kao poseban slučaj psihološkog preduvjerenja.

ZAREMA OBRADOVIĆ1, IFETA ĆESIR-ŠKORO2, AMER OVČINA3

1 Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /Institute for Public Health of the Canton Sarajevo, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina2 Regionalni medicinski centar »Dr. Safet Mujić«, Mostar, Bosna i Hercegovina /Regional Medical Center “Dr. Safet Mujić”, Mostar, Bosnia and Herzegovina3 Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

IMUNIZACIJA KAO UNIVERZALNO LJUDSKO PRAVO ILI ETIČKI PROBLEM

Imunizacija je najefikasnija i najefektivnija mjera za prevenciju veli-kog broja zaraznih bolesti. Istovremeno, to je jedno od proklamiranih uni-verzalnih prava djece. Prema »Ciljevima zdravlja za sve u 21. vijeku«, cilj 7 se odnosi na smanjenje zaraznih bolesti i glasi: »Do 2020. godine treba bitno smanjiti štetne efekte bolesti kroz sistematski aplicirane programe eradikacije, eliminacije ili kontrole infektivnih bolesti koje su od značaja za javno zdravstvo.« Ostvarenje ovog cilja treba dovesti do eliminacije poliomijelitisa, tetanusa, morbila, kao i staviti pod kontrolu obolijevanje od difterije, virusnog hepatitisa tipa B, parotitisa, pertusisa, bolesti koje izaziva haemophilus influenza, te smanjiti incidenciju kongenitalnog sifili-sa i rubeole ispod 0,01 na 1000 živorođene djece.

Usprkos ovom cilju, u većini zemalja koje su osigurane dovoljnim ko-ličinama vakcina nisu sva djeca imunizirana. Na našem području su to naj-

118

češće djeca Roma, ali i druge marginalizirane kategorije. Posebno važna kategorija su djeca imigranata i tražitelja azila, koja deklarativno imaju sva prava, a u praksi je ipak drugačije, jer mnoga od njih nisu ni registrirana. Otvaranjem granica bit će više migracija, što će nametnuti imunizaciju kao važan problem.

IMMUNIZATION AS A UNIVERSAL HUMAN RIGHT OR AN ETHICAL PROBLEM

Immunization is the most efficient and most effective measure for the prevention of a large number of infective diseases. At the same time, it is one of the proclaimed children’s rights. According to the “Health for all in 21st century”, Goal 7 refers to the decreasing of infectious diseases and says: “Until 2020 the harmful effects of illness should be decreased through systematic applied programmes of eradication, elimination or con-trol of infectious diseases important for public health.” The realization of this Goal should lead to the elimination of poliomyelitis, tetanus, morbilli and to put under control and influence the decreasing of diphteria, viral hepatitis B, parotitis, pertussis, diseases caused by Haemophilus influenzae and the decreasing of congenital syphilis and rubella under 0,01/1000 live births.

Despite this Goal, in the most countries that have provided sufficient quantities of vaccines, not all children are immunized. In our area, these are mostly Roma children and other marginalized categories. An especially important category regards children of immigrants and asylum applicants which declaratively have all the rights, but it is different in practice, be-cause many of them are not even registered. By opening the borders there will be more migrations and it will impose immunization as an important problem.

119

ZAREMA OBRADOVIĆ1, IFETA ĆESIR-ŠKORO2, AMER OVČINA3

1 Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /Institute for Public Health of the Canton Sarajevo, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina2 Regionalni medicinski centar »Dr. Safet Mujić«, Mostar, Bosna i Hercegovina /Regional Medical Center “Dr. Safet Mujić”, Mostar, Bosnia and Herzegovina3 Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

STARENJE I ETIČKE DILEME

Starost je prirodna etapa u ljudskom životu, ali ne mora biti teška nama i našim najmilijima. Uslijed nedostatka slobodnog vremena i brzog načina života, mi nismo u mogućnosti da svojim najbližima vratimo ljubav i pa-žnju koju su nam pružali. Starački dom je ustanova za starije osobe koje nemaju mogućnosti da žive same. Za ovo može postojati više razloga, ali duboka starost u kombinaciji s bolešću je glavni. Povod za dolazak stare osobe u dom je najčešće gubitak osobe koja je zaštićuje, bračnog druga, gubitak mjesta boravka ili bolest. Mnogi se plaše odlaska u staračke domo-ve, jer bi radije ostali u svome domu.

U našem smo radu željeli istražiti prednosti i nedostatke boravka u sta-račkom domu i u obitelji. Anketirali smo dvije grupe ispitanika. Prva grupa su bile osobe koje su smještene u »Domu za stara i iznemogla lica« u Mo-staru, a u drugoj su grupi bile osobe iste starosne dobi koje žive u obitelji. U obitelji češće žive osobe koje imaju riješeno stambeno pitanje, posebno kuću. Djecu ima oko 50% ispitanika iz »Doma« i 94% koji žive u obitelji.

U humano-etičkom smislu, suvremeno društvo je dužno poduzeti sve potrebne mjere i radnje za održavanje fizičkog, duševnog i socijalnog zdrav-lja ukupnog stanovništva, a posebno ranjiva grupacija je staro stanovništvo.

AGING AND ETHICAL DILEMMAS

Aging is a natural stage in human life, but it does not need to be a bur-den to us or our dearest. Due to the lack of free time, hectic lifestyles, we are not able to return to our dearest all the love and attention they used to give us. The home for elderly people is the institution providing residential elderly care to the persons who are not able to live alone. There may be se-veral reasons for that, but the main reason is the combination of the old age

120

and disease. The reason for an elderly person coming to live in a home for elderly people is most often the demise of a person who took care of him/her, a spouse, loss of home or a disease. Many of them are afraid of living in homes for elderly people and they would rather stay at their homes.

The intention of our work was to explore the advantages and shortcom-ings of living in homes for elderly people and with families. We interviewed two groups of people. The first group comprised the persons accommodated in the “Home for Elderly People” in Mostar, and the second group com-prised the persons of the same age, but living with families. The persons not facing housing problems, in particular those having houses, more often live with families. Some 50% of the interviewed persons from the “Home for Elderly People” have children and 94% of those living with families.

In humane-ethical sense, the modern society must take all necessary measures and actions for the maintenance of physical, mental and social health of the entire population, and particularly vulnerable group is the elderly population.

AMER OVČINA1, SUVADA ŠVRAKIĆ1, AJNIJA OMANIĆ,3 ZAREMA OBRADOVIĆ2

1 Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina2 Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /Institute for Public Health of the Canton Sarajevo, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina3 Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /Institute for Public Health of the Federation of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

ZADOVOLJSTVO ZDRAVSTVENIM USLUGAMA KOD POVRATNIKA NA PODRUČJU

HERCEGOVAČKO-NERETVANSKOG KANTONA

Na prvi se pogled čini da sistem zdravstvene zaštite u Bosni i Herce-govini osigurava visokokvalitetnu uslugu svojim građanima. I u urbanim i u ruralnim područjima većina je bolnica, klinika i ambulanti besprije-

121

korna i nove, moderno dizajnirane zgrade su prilično dobro opremljene s naprednom medicinskom tehnikom. Poslijeratna politika Zakona zdrav-stvene zaštite utječe na sve segmente društva. To se posebno odražava na liječenje pacijenata koji se moraju liječiti izvan kantona u kojem žive. Veći dio građana nema zdravstveno osiguranje, posebno povratnici i izbjeglice. U nekim područjima zdravstvena zaštita nije uopće dostupna. Preventiv-na zdravstvena zaštita nije razvijena u svim područjima, posebno u rural-nim sredinama. Posebno ugrožene kategorije stanovništva predstavljaju povratničke obitelji. Na području Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) posebno je izražena politička nezainteresiranost za sistem pružanja zdravstvene zaštite. U nekim gradovima HNK-a zdravstvo je podijeljeno, te vlada opća konfuzija kod stanovništva po pitanju ostvarivanja prava na adekvatnu zdravstvenu zaštitu.

U ovom ćemo radu prezentirati rezultate tromjesečnog istraživanja pro-vedenog među povratničkim obiteljima na području HNK-a. Istraživanje je bilo prospektivno. Korišten je anketni upitnik o zadovoljstvu zdravstvenim uslugama (po metodologiji EUROPEP).

SATISFACTION WITH HEALTH SERVICES FOR RETURNEES IN THE AREA OF THE HERZEGOVINA-NERETVA CANTON

At first glance it seems that the healthcare system in Bosnia and Herze-govina is providing high quality service to its citizens. Even in most rural areas most of the hospitals, clinics, and ambulances are flawless with new modern designed buildings that are fairly well equipped with advanced medical technology. Post-war politics of health care affects all segments of society. This is particularly reflected in the treatment of patients who need treatment outside the Canton in which they live. Most of the citizens have no health insurance, particularly returnees and refugees. In some areas healthcare is not available at all. Preventive healthcare is not developed in all areas, especially rural ones. Particularly vulnerable population catego-ries are returnee families. In the area of the Herzegovina-Neretva Canton the political indifference for the healthcare system is especially conspic-uous. In some towns healthcare is divided, and general confusion exists among the population in terms of using the rights to adequate health care.

122

In this paper we will present the results of survey conducted among returnee families in the Herzegovina-Neretva Canton. The study was pros-pective. We used the questionnaire on the satisfaction with healthcare ser-vices (using the methodology of EUROPEP).

JASMINKA PAVELIĆZavod za molekularnu medicinu, Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Hrvatska /Division of Molecular Medicine, Ruđer Bošković Institute, Zagreb, Croatia

OVISNOST O VIDEO-IGRAMA

Ovisnost o video-igrama je pretjerana ili nagonska upotreba računala i video-igara koje interferiraju s dnevnim životom. U medicini ne postoji formalna dijagnoza ove ovisnosti. Simptomi ove ovisnosti sliče onima u drugim psihološkim ovisnostima poput kockanja ili konzumiranja alkoho-la i droge. Radi se, dakle, o bolesti poremećaja impulsa. U izlaganju će biti prikazan istinit primjer s tragičnim ishodom ovisnosti o video-igrama: bračni par iz Koreje zanemarivao je svoju prerano rođenu, tromjesečnu kćerku; hranili su je jednom u 12 sati. Ostatak vremena provodili su u obližnjem internet-cafeu igrajući video igru »Prius«. Dijete je naposljetku umrlo od neishranjenosti. Na kraju sudskog postupka (prvi pravno razma-tran slučaj ovisnosti o video-igrama) osuđeni su: otac na dvije godine za-tvora, a majka, koja je ponovno trudna, oslobođena je krivnje.

VIDEO GAME ADDICTION

Video game addiction is excessive or compulsive overuse of computer or video games that interferes with daily life. There is no formal diagnosis of this addiction in current medical literature. The symptoms are similar to those of other proposed psychological addictions, like gambling, alcohol and drug overuse. The presentation will bring out information about a tragic event which happened in September last year: a South Korean couple al-lowed their own prematurely born three month old baby daughter to starve to death, while they nurtured and cared for a virtual baby online. Most of the time they were spending in an internet café playing fantasy video game named “Prius”. Five months after they reported the death of their baby the

123

couple was arrested, and pleaded guilty to negligent homicide. Sentence was suspended for the female defendant who is expecting another baby. Her partner will serve two years.

EIMANTAS PEICIUSLithuanian University of Health Sciences, Kaunas, Lithuania /Litavsko sveučilište zdravstvenih znanosti, Kaunas, Litva

BIOETHICS AND SOCIOLOGY: POTENTIAL CONTRIBUTIONS AND RELEVANCIES

The discourses on bioethics appeared mostly to respond to current medical advances and new biotechnology developments. Traditionally, ethical problems (security of patient’s rights, justification of biomedical research, euthanasia or cloning etc.) tend to be argued by employing theo-retical, rational or legislative argumentation but not always empirical facts provided by social research. However, the subject of bioethics as a result of inter- and multidisciplinary reasoning depends also on the social and value changes, so bioethical issues could never be divorced from the socio-logical context. So, it may stipulate the question – should we be more con-cerned about moral ideals of medical reality or rather to evaluate the reality of medicine on moral grounds? Employing different examples, potential interdisciplinary relations between ethical and sociological methodologies as well as potential collaboration between sociology and bioethics while dealing with ethical dilemmas are disputed.

BIOETIKA I SOCIOLOGIJA: MOGUĆI DOPRINOSI I ZNAČAJI

Čini se da diskurs o bioetici u najvećoj mjeri odgovara na trenutni napredak u medicini te na razvoj biotehnologije. Tradicionalno se etički problemi (zaštita prava pacijenata, opravdanje biomedicinskih istraživa-nja, eutanazija ili kloniranje itd.) raspravljaju kroz teorijsku, racionalnu ili legislativnu argumentaciju, no ne uvijek i uz empirijske činjenice dobive-ne putem društvenih istraživanja. Međutim, predmet bioetike, kao rezul-tat interdisciplinarnog i multidisciplinarnog promišljanja, ovisi i o soci-

124

jalnim i vrijednosnim promjenama tako da se bioetička pitanja nikada ne mogu razdvojiti od sociološkog konteksta. Navedeno može odrediti pitanje – moramo li se više baviti moralnim idealima medicinske stvarnosti ili evaluacijom realnosti medicine na moralnim temeljima? Koristeći različite primjere, raspravit će se moguće interdisciplinarne veze između etičkih i socioloških metodologija, kao i moguća suradnja između sociologije i bio-etike u bavljenju etičkim dilemama.

GORDANA PELČIĆMedicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /Faculty of Medicine, University of Rijeka, Croatia

INFORMACIJA KAO SASTAVNI DIO INFORMIRANOG PRISTANKA (MALOLJETNA OSOBA KAO PACIJENT)

Informiranost je esencijalni dio informiranog pristanka. Prema Kon-venciji o pravima djeteta dijete ima »slobodu traženja, primanja i širenja obavijesti i ideja svake vrste« (čl. 13). Uključivanjem djeteta u proces odlučivanja štiti se njegovo dostojanstvo. Rječnik i način komunikacije trebaju biti prilagođeni svakom djetetu. Informacije moraju biti određene kvalitete i kvantitete. Djetetu i roditeljima treba ponuditi osnovnu količinu informacija koje će objasniti svrhu i posljedice određenog postupka, kao i posljedice njegova neprihvaćanja. Mi smo istraživali mišljenje hrvatskih adolescenata glede kvalitete i općenito potrebe njihove informiranosti u zdravstvenoj zaštiti.

INFORMATION AS AN INTEGRAL PART OF INFORMED CONSENT (MINOR AS THE PATIENT)

Information is the essential part of informed consent. According to the UN Convention on Rights of the Child, children have “freedom to seek, re-ceive an impart information and ideas of all kinds” (article 13). We protect child’s dignity by including him in the process of decision making. Lan-guage and means of communication should be adapted to each and every child. The information has to be of certain quality and quantity. Children and their parents should be provided with an enough amount of informa-

125

tion needed to adequately explain the purpose and the effect of particular procedures well as the consequences of its rejection. We have investigated the opinions of Croatian adolescents towards quality and necessity of in-formation in health care system.

VESNA PEŠIĆ1, EDUARD PAVLOVIĆ2

1 Nadbiskupija Rijeka, Rijeka, Hrvatska /Rijeka Archbishopric, Rijeka, Croatia2 Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, HrvatskaPsychiatric Clinic, Rijeka Clinical Hospital Center, Rijeka, Croatia

HAGIOTERAPIJA I ASPEKTI BAZIČNOG NEPOVJERENJA

Hagioterapija je znanost koja proučava čovjekovu duhovnu dimenziju i patologiju duhovne duše. Cilj ovog prikaza je vidjeti koji aspekti bazičnog nepovjerenja išću hagioterapijski pristup da bi se ponovno uspostavio pri-rodni moralni zakon. Za potrebe ove analize su se koristili višekratni psiho-terapijski intervjui. Glede postavljenog cilja ovog istraživanja, izdvojeni su sadržaji vezani za nešto izrazitija iskazivanja različitih aspekata bazičnog nepovjerenja. Ovom analizom je obuhvaćeno 40 pojedinaca (18 muških i 22 ženske osobe) koji su bili u hagioterapijskom tretmanu u razdoblju 2007.–2010. Svatko od njih je bio podvrgnut individualnom tretmanu od 45 minuta svaka 2 tjedna tijekom jedne kalendarske godine. Registriraju se brojniji sadržaji vezani za različite aspekte bazičnog nepovjerenja negoli u slučaju bazičnog povjerenja (3:1). Pritom se ističu sljedeći aspekti bazičnog nepovjerenja: »u ljude u svojoj blizini« (50%), »u samog sebe« (15%), »u izgledniju životnu budućnost« (15%), »u životne ideale i u Boga« (10%) i »ostalo« (10%). Raspraviti je zašto je toliko bazičnog nepovjerenja upravo u svoje najbliže – nisu li nas, ipak, najviše izdali rođaci ili susjedi – i nije li to mogući utjecaj nedavnog rata.

HAGIOTHERAPY AND ASPECTS OF BASIC MISTRUST

Hagiotherapy is a scientific discipline which deals with the human spiri-tual dimension and pathology of the human spiritual soul. The aim of this review is to see which aspects of basic mistrust seek the hagiotherapeutic

126

approach in order for the natural moral law to be (once again) restored. For the purpose of this analysis, multiple psychotherapeutic interviews were used. Regarding the aim of this research, significant contents linked with various aspects of basic mistrust were pointed out. 40 individuals (male –18, female – 22) were included in this analysis. They were in the hagio-therapeutic treatment between 2007 and 2010. Each of them was subjected to individual treatment of 45 minutes every 2 weeks during a year. Contents linked to aspects of basic mistrust were more numerous than the contents linked to aspects of basic trust (3:1). The following aspects of basic mis-trust are highlighted: “in people in their vicinity” (50%), “in themselves” (15%), “in better future” (15%), “in the life ideals and God” (10%) and “other” (10%). It is still a matter of discussion why the percentage of basic mistrust in people in our vicinity is so large – is it due to the fact that we are most of the time betrayed by our relatives and neighbours, or could the recent war have played an important role?

ZDRAVKO POPOVIĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

DRUŠTVENI SUSTAV KAO BIOETIČKO PITANJE

Nagovor na direktnu demokraciju

Etika se, zahvaljujući strelovitom tehnološkom razvoju, danas suočava s pitanjima opstanka života samog, bilo u postojećem obliku ili općenito. Taj je izazov doveo do formiranja nove discipline pod nazivom bioetika.

Izraz ‘etika’ u ‘bioetici’ bitno određuje namjeru takvih promišljanja, jer u svom izvornom značenju etika propituje pojam dobra kao takvog. U tom se smislu kroz bioetiku sagledavaju razni problemi u području eko-logije, medicine i tehnologije. U ovom će se izlaganju predočiti obrasci prepoznati u analizama bioetičkih problema, koji zajednički uzrok imaju u današnjem globalnom društvenom sustavu neoliberalnog kapitalizma. Na-mjera je pokrenuti i raspravu o ideji direktne demokracije kao mogućem alternativnom rješenju.

127

SOCIAL SYSTEM AS A BIOETHICAL QUESTION

Persuasion for Direct Democracy

Thanks to the speeding technological development, ethics of today is confronted with questions of the existence of life itself, either in its present form or in general. This challenge has brought forth the forming of a new discipline named bioethics.

This ‘Ethics’ in ‘Bioethics’ fundamentally determines the intention of such considerations, in its primal meaning ‘Ethics’ examines the concept of good as such. In that same manner, the various issues in ecology, medicine and technology are considered through bioethics. This presentation aims to show the patterns recognized in the analysis of bioethical issues that find the common cause in the current global system of neoliberal capitalism. Furthermore, the intention is to start the discussion about the idea of direct democracy as a possible alternative solution.

ALEKSANDAR RACZ, JADRANKA PAVIĆ, VLADO ČUTURAZdravstveno veleučilište, Zagreb, Hrvatska /University of Applied Health Studies, Zagreb, Croatia

»ČUDESNA« ISCJELJENJA ILI SPONTANA REMISIJA

Vjera u nadnaravno izlječenje vrlo je često zadnja nada oboljelima od neizlječivih bolesti. Čak 82% Amerikanaca vjeruje da osobna, a 73% da zagovornička molitva može izliječiti ozbiljne bolesti. Pored opisa u Sve-tim spisima, »čudesnim« izlječenjima svjedočimo kao ključnim dokazima u postupcima kanonizacije preko 600 svetaca u razdoblju od 17. do 20. stoljeća. Najbolje su dokumentirani slučajevi ozdravljenja u Lourdesu, a bilježe se i u Fatimi. U našim krajevima, usprkos nepriznavanju od strane službenih crkvenih vlasti, od prvih ukazanja 1981. do danas, Međugorje je posjetilo preko 40 milijuna hodočasnika koji su u Centru Mir priložili 445 izjava o tjelesnim ozdravljenjima. »Čudesna« ozdravljenja se u me-dicinskoj znanstvenoj literaturi najčešće opisuju pod terminom »spontana remisija«. Proučavanje slučajeva »čudesnog« ili spontanog ozdravljenja vrijedna su napora budući da bi se kontroliranom primjenom u ovom tre-

128

nutku nerazumljivih patofizioloških procesa moglo pomoći jednom dijelu »otpisanih« pacijenata.

“MIRACULOUS” HEALINGS OR SPONTANEOUS REMISSION

Belief in supernatural healing very often represents the last hope to people suffering from incurable diseases. Almost 82% of Americans be-lieve that personal prayer can cure serious diseases while 73% believe the same for intercessory prayer. In addition to the descriptions in the Sacred Scripture, we have witnessed “miraculous” healings as key evidence in canonisation procedures for almost 600 saints in the period between the 17th and the 20th century. The best documented are the cases of healings in Lourdes, but they have also been reported in Fatima. In our region, despite the fact that the official Church authorities do not recognise it, since the first apparitions in 1981 until now over 40 million pilgrims have visited Međugorje. They gave 445 statements in the Peace Centre regarding physi-cal healings. In medical scientific works “miraculous” healings are mostly referred to as “spontaneous remission”. Studying the cases of “miraculous” or spontaneous healings is worth the effort since the controlled application of the currently incomprehensible pathophysiological processes could be of help to some “incurable” patients.

VOJIN RAKIĆInstitute for Philosophy and Social Theory, University of Belgrade, Serbia /Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Univerzitet u Beogradu, Srbija

ETHICAL ASPECTS OF THE UTILIZATION OF NEURO-PHARMACOLOGY AND NEURO-SURGERY

FOR THE PURPOSES OF ENHANCEMENT

My presentation will focus on the ethical aspects of the utilization of neuro-pharmacological means for non-medical purposes (e.g., Ritalin as a motivation and efficiency enhancer or Prozac as a “recreational” mood enhancer). The opportunities of a similar (non-medical) use of some forms of neuro-surgery (mostly “Deep Brain Stimulation”) will also be covered. I will argue in favor of denoting the use of neuro-pharmacological and

129

neuro-surgical means for non-medical purposes by the terms “cosmetic neuro-pharmacology/neuro-surgery” or “recreational neuro-pharmacology/ neuro-surgery”. It will be assessed that the overall consumption of medi-cines for the purposes of cognitive enhancement and mood alteration is likely to increase, because of the continuous loosening of indications for their administration, as well as the widening of possibilities for their acqui-sition (Internet). Moreover, it will be argued that a general prohibition of such medicines is not realistic and possibly not ethical and/or politically desirable either.

ETIČKI ASPEKTI UPOTREBE NEUROFARMAKOLOGIJE I NEUROKIRURGIJE U SVRHE UNAPREĐENJA

Moje će se izlaganje fokusirati na etičke aspekte upotrebe neurofarma-koloških sredstava u ne-medicinske svrhe (npr. ritalina s ciljem unapređe-nja motivacije i efikasnosti ili prozaka s ciljem »rekreativnog« poboljšanja raspoloženja). Bit će riječi i o sličnoj (ne-medicinskoj) upotrebi određenih oblika neurokirurgije (uglavnom »dubinske stimulacije mozga«). Založit ću se za to da se upotreba neurofarmakoloških i neurokirurških sredstava u ne-medicinske svrhe označava terminima »kozmetička neurofarmakolo-gija/neurokirurgija« ili »rekreativna neurofarmakologija/neurokirurgija«. Iznijet ću tvrdnju da će se sveukupna upotreba lijekova u svrhe unapređe-nja i promjene raspoloženja vjerojatno povećavati, kako zbog stalnog la-bavljenja indikacija za njihovo propisivanje, tako i zbog njihove sve lakše dostupnosti (Internet). Također ću zastupati tezu da opća zabrana takvih lijekova nije ni realna ni etički i/ili politički poželjna.

TEA ROSOVIĆCentar za palijativnu skrb, Rijeka, Hrvatska /Center for Palliative Care, Rijeka, Croatia

INFUZIJA – LIJEK ILI OTROV?

Gdje je granica između održavanja kvalitete života i (p)održavanja agonije te može li znanost odrediti tu granicu? Ako pomoću osnovnih bi-oetičkih načela pokušamo djelovati u svakodnevnim dilemama s kojima

130

se susreće liječnik pred pacijentom u palijativnom ili terminalnom stadiju, neminovno ćemo doći do problema koji se zbog složenosti simptomatolo-gije ne mogu uniformirati. U samom pristupu odluci problem predstavljaju i zahtjevi obitelji temeljeni na njihovim emocijama. Koliko je tada moguće primijeniti načela: neškodljivost, dobročinstvo, autonomnost i pravednost te mnoga druga načela? Odgovor ćemo potražiti u prikazu složenog slučaja tijekom izlaganja.

INFUSION – CURE OR POISON?

Where is the line between maintaining life quality and supporting agony and can the science define that same line? If we try to work in daily dilem-mas that the physician faces while dealing with the patient in palliative or terminal stage of illness using basic bioethical principles, we will inevitably come upon problems which cannot be uniformed because of the complexity of symptoms. While approaching to these problems, the wishes of the fam-ily based on their emotions make the problem even bigger. How can then we use the principles: non-maleficence, beneficence, respect for autonomy and justice? We will try to find the answer in a complex case report.

DARIJA RUPČIĆPrirodoslovna gimnazija i Tehnološka škola »Ruđer Bošković«, Osijek, Hrvatska /Science Gymnasium & Ruđer Bošković Technological High School, Osijek, Croatia

LINGVISTIČKI INŽENJERING I NEOLOGIZAM ‘PRE-EMBRIJ’

Etičko-moralne posljedice poimanja statusa ljudskog embrija

U bioetici vjerojatno nema kontroverznijeg niti težeg problema od abortusa i s njim povezanog pitanja statusa ljudskog embrija. Rasprava o abortusu i drugim tehnikama uplitanja u ljudski prenatalni život nije ogra-ničena samo na znanstvene perspektive, nego uključuje i neznanstvene i

131

kulturne perspektive te čitavo društvo. Stoga zahtijeva jedan pluriperspek-tivan pristup.

Ovim ćemo radom pokušati izložiti jedan vid te opširne problematike, i to kroz neologizam ‘pre-embrij’ u suvremenoj bioetičkoj diskusiji, te se zapitati koje je posljedice uvođenje tog termina ostavilo u bioetičkim ra-spravama, ali i u samoj medicinskoj praksi i odnosu cjelokupnog društva prema ljudskom embriju.

Nadalje, objasnit ćemo i razliku između ‘individuuma’ i ‘nedjeljivosti’ kroz osvrt na 14. dan embrionalnog razvoja, embrionalnu individualnost i jedinstvenost, te objasniti što se misli pod pojmom ‘pre-embrij’.

LINGUSTIC ENGINEERING AND THE NEOLOGISM ‘PRE-EMBRYO’

Ethical-Moral Consequences of the Understanding of Status of Human Embryo

There is probably no more controversial and difficult problem than the issue of abortion and the related issue of the status of human embryo in bioethics. The debate on abortion and other techniques of interference in human prenatal life is not confined only to scientific perspectives, but also includes non-scientific and cultural perspectives as well as the whole society. Therefore, it demands a pluriperspective approach.

This work will attempt to present one approach to this comprehensive issue, regarding the neologism ‘pre-embryo’ in contemporary bioethical debate, and raise the question of what consequences did the introduction of this term produce in bioethical debates, but also in the very medical prac-tice and relation of the society in general towards human embryo.

Furthermore, we will try to explain the difference between ‘individual’ and ‘indivisibility’ considering the 14th day of embryonic development, embryonic individuality and uniqueness, and explain what is meant by ‘pre-embryo’.

132

SILVIA SALARDIFaculty of Law, University of Milan-Bicocca, Milan, Italy /Pravni fakultet, Sveučilište Milano-Bicocca, Milano, Italija

DETERMINISM AND FREE WILL IN THE AGE OF GENETICS

Theoretical-Legal Concerns about Predictive Genetic Tests

Every scientific discovery in genetics is very often publicized either with enthusiasm or with scepticism. A very heated debate concerns the important yet controversial topic of predictive genetic tests, which predict susceptibility, not the certainty of developing a certain disease. Many ethi-cal questions arose with regard to political, criminal and social decisions based on the feeble assumption of susceptibility.

In general, the topic of genetic tests has a transverse meaning as it can be considered a particular element of a bigger puzzle dealing with funda-mental topics: the relationship between science and law and the relation-ship between determinism and freewill. The paper deals mainly with the use of predictive genetic tests in medical research, within a philosophical framework based on the Is-Ought Question and on the meta-ethical view of non-cognitivism and non-objectivism, which is used to evaluate legal provisions in this topic at different levels.

DETERMINIZAM I SLOBODNA VOLJA U DOBA GENETIKE

Teorijsko-zakonski osvrt na prediktivne genetičke testove

Svako znanstveno otkriće u genetici često se objavljuje ili s entuzijaz-mom ili sa skepticizmom. Žučna rasprava bavi se važnom iako kontrover-znom temom prediktivnih genetičkih testova, koji predviđaju podložnost, ali ne i potpunu izvjesnost za razvoj određene bolesti. Nejaka pretpostavka podložnosti inicira mnoga etička pitanja povezana s političkim, kaznenim i socijalnim odlukama donesenima na temelju te pretpostavke.

Općenito, tema genetičkih testova ima transverzalan značaj budući da se može smatrati određenim elementom veće slagalice koja se bavi temelj-nim pitanjima: vezom između znanosti i prava te vezom između determi-nizma i slobodne volje. Izlaganje se većim dijelom bavi uporabom predik-tivnih genetičkih testova u medicinskim istraživanjima, unutar filozofskog

133

okvira temeljenog na pitanju ‘jest–treba biti’ te na meta-etičkom pogledu ne-kognitivizma i ne-objektivizma koji se koristi za procjenu zakonskih propisa vezanih uz ovu temu na različitim razinama.

KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ, SONJA VUČKOVIĆ, MILICA PROSTRAN, NEVENA DIVAC, ZORAN TODOROVIĆ, SNEŽANA BOŠNJAKMedicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia

OPIOFOBIJA

Opiofobija je veoma raširena i prisutna je na svim nivoima, od liječ-nika do šire javnosti. Ankete provedene među liječnicima pokazuju da po-stoji strah od razvoja ovisnosti, tolerancije i neželjenih djelovanja opioida. Također postoji strah od restriktivnih propisa kojima se kontrolira propisi-vanje opioida kao narkotika. Zbog toga liječnici ne propisuju opioide kad je to indicirano jačinom boli, propisuju ih u manjim dozama od potrebnih ili ih ukidaju čim se bol otkloni, bez obzira na to što je uzrok boli i dalje prisutan. Na taj se način bolesnicima uskraćuju opioidi kao najefikasniji i najsigurniji lijekovi za dugotrajno liječenje kancerske boli. Strah liječnika od upotrebe opioida za liječenje kancerske boli je iracionalan i nedokumenti-ran. U doba medicinskog napretka i tehnološkog razvoja, nedopustivo je da prepreka adekvatnoj medikaciji kancerske boli, koja se zove opiofobija, još uvijek postoji. Farmakoterapija u više od 75% slučajeva otklanja kancersku bol kad se adekvatno primjenjuje.

OPIOPHOBIA

Opiophobia is a wide spread and present at all levels, starting from physicians to general public. The surveys carried out among physicians show that there is a fear from addiction, tolerance and side effects of opio-ids. In addition, there is a fear from restrictive regulations controlling the prescription of opioids as narcotics. This explains why physicians do not prescribe opioids in case when it is indicated by the pain intensity, they prescribe them in doses smaller than the necessary ones or stop prescrib-

134

ing them once the pain is eliminated, regardless of the fact that the cause of the pain still exists. Thereby the patients are deprived of opioids as the most efficient and safest medications for the long-term treatment of cancer pain. The fear physicians have in terms of usage of opioids for treatment of cancer pain is irrational and undocumented. In the era of medical advances and technological development, the fact that an obstacle to the adequate medication of cancer-related pain, called opiophobia, still exists is unac-ceptable. Pharmacotherapy, when applied properly, ensures elimination of cancer pain in more than 75% of cases.

NIKOLA SKLEDARVisoka škola za poslovanje i upravljanje »Baltazar Adam Krčelić«, Zaprešić, Hrvatska /College of Business and Management “Baltazar Adam Krčelić”, Zaprešić, Croatia

INTEGRATIVNA BIOETIKA I URGENTNI PROBLEMI SUVREMENOSTI

U pojedinim društveno-povijesnim razdobljima neka goruća čovjeko-va pitanja i teme, zbog njihove društvene i humane relevantnosti i urgent-nosti, u središtu su filozofijskoga i znanstvenoga interesa.

Tako se i suvremena epoha susreće s problemima bioetike, tj. moralne refleksije i ponašanja spram svekolikoga života (bios) u uvjetima rapidno-ga tehničkog razvoja i ekološke krize s time povezane, te biološke i drugih ugroženosti u suvremenome svijetu.

Danas su, npr., aktualne rasprave o početku pojedinačnoga ljudskog ži-vota, kliničke i moždane smrti, pobačaju, eutanaziji, o problemima genskih tehnika, genetskoga inženjeringa, terapijskoga kloniranja i sl., te društve-ne i moralne opravdanosti njihovih mogućih rezultata. Pitanje je: kako to bez opasnosti, koje postoje, uporabiti za dobrobit ljudskoga života i života uopće?

135

INTEGRATIVE BIOETHICS AND URGENT PROBLEMS OF CONTEMPORANEITY

In certain social and historical periods some of man’s pressing issues become the focus of philosophical and scientific interest, due to their social and human relevance and urgency.

Thus, the contemporary epoch encounters the problems of bioethics, i.e. moral reflection and behaving towards all life (bios) under the condi-tions of rapid technical development and the ecological crisis connected with it, as well as the biological and other endangerments in the contem-porary world.

The current discussions are, for instance, the ones of the beginning of individual human life, clinical and brain death, abortion, euthanasia, gene techniques problems, genetic engineering, therapeutic cloning, etc., and the social and moral justifiability of their possible results. The question is how to use this, without the existing dangers, for the benefit of human life and life in general.

ŽIVKA STANIČIĆ-JURIČIĆFarmaceutsko-biokemijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb, Croatia

IMPLIKACIJE PRIMJENE TEHNOLOGIJE U MEDICINIProblematična de(re)konstrukcija temeljnih koncepata –

bolesti, zdravlja i liječničke brige

Tehnološki napredak u medicini nalazi svoje čvrsto uporište u dvije sukcesivne, ali međusobno čvrsto isprepletene paradigme koje vladaju me-dicinskom kulturom: biomedicinskoj paradigmi i paradigmi medikaliza-cije. I dok je zamašnjak prvom modalitetu medikalizacije primarno dao liječnik, zamašnjak novom modalitetu medikalizacije primarno daje teh-nologija. Oslanjajući se sve više na tehnološke procedure i metode, ključna komponenta medikalizacije postaje danas »lov« na apsolutno zdravlje.

Osim krajnje problematične de(re)konstrukcije koncepta bolesti i zdravlja, nove tehnologije dovode i do dekonstrukcije koncepta liječničke brige. Tehnološka medicina sa svojim zahtjevom za objektivnošću metode

136

uklanja, naime, konstitutivni aspekt liječnikovog djelovanja – intersubjek-tivno, vrijednosno djelovanje ili »disciplinu strukture osobnosti« (Haber-mas). Reducirajući liječnikovo djelovanje na znanstveno-tehničke kontrol-ne kompetencije, tehnološka medicina uklanja, posljedično, »uzajamnost pogleda« i »sporazumijevanje« (Sartre) između pacijenta i liječnika, što je temelj svake istinske brige o pacijentu.

IMPLICATIONS OF TECHNOLOGY APPLICATION IN MEDICINE

Problematic De(re)construction of Basic Concepts – Illness, Health and Physician’s Care

Two successive, yet tightly entwined paradigms which rule medical culture constitute a firm footing for technological advances in medicine: biomedical paradigm and medicalisation paradigm. The driving force be-hind the first medicalisation model is a physician; the driving force behind the new medicalisation model is primarily technology. Relying increas-ingly on technological procedures and methods, the key component of medicalisation today is “chasing after” absolute health.

Beside utterly problematic de(re)construction of the concept of illness and health, new technologies also lead to deconstruction of the concept of doctor’s care. Technology in medicine and its request for the objectivity of method takes away the constitutive aspect of doctor’s work: inter-subjec-tive value judgement or “discipline of personality structure” (Habermas). Reducing physician’s competence to control scientific and technological methods, technological medicine, in consequence, denies the “reciprocity of views” and “understanding” (Sartre) between a patient and a physician, which is a basis for any true care about a patient.

137

FULVIO ŠURANOdjel za studij na talijanskom jeziku, Sveučilište »Juraj Dobrila« u Puli, Hrvatska /Department of Studies in Italian Language, Juraj Dobrila University of Pula, Croatia

UPUŠTANJE U TEMELJE LIJEČENJA: ZDRAVLJE I BOLEST KAO POGLEDI NA ŽIVOT

Promišljanje o biti liječenja

Nakon uvodnoga dijela, u drugom poglavlju pokušat će se analizirati neke vidove zapadnog mišljenja, polazeći od židovsko-kršćanske poruke spasenja, koja ne predstavlja izuzetak u tom načinu razmišljanja. U sljede-ćem poglavlju pažnja je usredotočena na razvoj znanosti i tehnike koje, iako ne prihvaćaju lijek u vidu spasenja koje pripada metafizičko-teološko-epi-stemološkom aparatu, teže da budu baš onaj pravi lijek za ljudsko spasenje. U tom se smislu cijeli polemički diskurs svodi na traženje smislenosti, koje svoj izvor nalazi u židovsko-kršćanskom poimanju smisla, s jedne strane, i besmislenosti traženja bilo kojeg smisla, s druge strane. Nakon toga slijedi poglavlje u kojem će se pokušati, na jedan inovativan način, odgovoriti na pitanje što je to ozdravljenje ili, točnije, što je to zdravlje.

DESCENT TO THE BASIS OF TREATMENT: HEALTH AND ILLNESS AS LIFE VISIONS

Reflections over the essence of treatment

In my short essay I will try to analyse some of the forms of the Western thought, starting from the Jewish Christian message that is not an exception to this way of thinking. On the other hand, science and technology, despite having abandoned the remedy/salvation of the Metaphysical-theological-epistemological apparatus, want to represent themselves as the mentioned remedy/salvation. In conclusion, the current polemic is based on the incon-sistency of content. That is, between the necessity to give sense to life, the origin of which is to be found in the Jewish Christian notion of sense itself, and the senselessness of the search for the sense as such. All this leads to an attempt in providing a new answer to the following question: What is recovery or, more precise, what is health?

138

KIRIL TEMKOVSkopje, Makedonija /Skopje, Macedonia

INTERNACIONALIZACIJA BIOETIKE

Za razliku od starih vremena, u posljednjim stoljećima pojavljuju se ideje i moralni principi koji pretendiraju na univerzalno važenje, a od kraja XIX. stoljeća razvija se globalna etika, u kojoj se inzistira na internaciona-lizmu moralnih sudova i normi.

Sama bioetika od svojih početaka nagovještava, a u svojem razvije-nijem obliku nužno dobiva univerzalno značenje, te su joj načela opća za cijeli svijet. U stvari, danas je već nemoguće razmišljati o ljudskom zdrav-lju, prvoj temi bioetike, kao rasnom, nacionalnom ili obiteljskom pitanju. To je još naglašenije u pitanjima okoliša i zaštite Prirode, koja se tiču svih suvremenih zajednica i čovječanstva u cjelini.

I integrativna bioetika je veoma važan prilog razvoju globalne etike. Ova dinamička bioetička vizija ukazuje na supstancijalnu univerzalnu di-menziju bioetičke/etičke spoznaje i prakse, otkrivajući tako njihovu novu univerzalnost i unapređujući ih. Integrativna bioetika ne depersonalizira, nego znači stvaralačko uključivanje svih u bioetičko mišljenje i djelovanje. Takve etičke rasprave s različitih pozicija, ali s jedinstvenim ciljem, daju važan impuls internacionalizaciji bioetike kao njenoj bîti.

INTERNATIONALISATION OF BIOETHICS

Unlike the old times, in the last centuries we can found ideas, as well as moral principles, which aspire to universal validity, and since the end of the 19th century a global ethics has been developing, which insists on internationalisation of moral attitudes and norms.

From its very beginnings, bioethics declares, and in its developed form necessarily receives universal importance, and its principles become gene-rally valid for the entire world. In fact, today is impossible to consider human health, the first subject of bioethics, as different racial, national, or family issue. It is even more accented in the aspects of the environmental crisis and the protection of the Nature, which is important for all contem-porary communities and the humanity as a whole.

139

Integrative bioethics is also a very important contribution to the de-velopment of global ethics. This dynamic bioethical vision shows the sub-stantiality of the universal dimension of bioethical/ethical knowledge and praxis, with them uncovering their new universality as well as advancing them. Integrative bioethics does not depersonalise, it is rather a creative inclusion of all people in bioethical thinking and acting. Those numerous authors and ethical works from different positions, but all with a unique goal, are giving important impulse to internationalisation of bioethics as its essence.

ZORAN TODOROVIĆ, BRANISLAVA MEDIĆ, KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ, MILICA PROSTRANFaculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia /Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija

COMMUNICATION ABOUT DRUG SAFETY

Safety of medicines is an important ethical issue at all stages of drug development, from the discovery to the end of its application. The issue of drug safety plays the crucial role in communication between health work-ers and patients. Adverse drug reactions become the subject of discussion in public only when it comes to serious consequences (e.g., increased mor-tality from cardiovascular diseases due to inadequate security assessment of coxibs). On the other hand, the risk of adverse drug reactions may be overestimated, which can have equally serious consequences for public health (e.g., influenza vaccine). There are standards in the communica-tion of data on drug safety (an acronym ABOUT), but the data are often contradictory, and the possibility of misuse is considerable. Also, we often neglect the safety of herbal remedies and medicines obtained without a prescription (OTC).

KOMUNIKACIJA O SIGURNOSTI LIJEKOVA

Sigurnost lijekova je važno etičko pitanje u svim fazama razvoja lijeka, od otkrića do kraja njegove primjene. Pitanje sigurnosti lijekova ima do-minantno mjesto u komunikaciji između zdravstvenih radnika i pacijenata.

140

S jedne strane, neželjene reakcije postaju predmet diskusija u javnosti tek kada dođe do ozbiljnih posljedica (npr. povećana smrtnost od kardiova-skularnih bolesti zbog neadekvatne procjene sigurnosti koksiba), a s druge strane, nekritički se potencira opasnost od neželjenih reakcija, što može imati isto tako ozbiljne posljedice po zdravlje stanovništva (npr. vakcina protiv gripe). Postoje standardi u priopćavanju podataka o sigurnosti lije-kova (akronim ABOUT), ali su podaci često kontradiktorni, a mogućnost zloupotrebe velika. Također, često se zanemaruje sigurnost biljnih prepara-ta i lijekova koji se nabavljaju bez recepta.

MARIJA TODOROVSKAFaculty of Philosophy, Ss. Cyril and Methodius University of Skopje, Macedonia /Filozofski fakultet, Sveučilište Sv. Ćirila i Metoda u Skopju, Makedonija

THE “UNCANNY VALLEY” AND HUMAN IDENTITY

Several aspects of the somewhat troubling development of robotics and its perception will be put to examination in the article, starting from the concept of the “uncanny” in Ernst Jentsch and Sigmund Freud, through the potential plausibility of the “uncanny valley” hypothesis, to the problem of human identity. The “uncanny valley” problem will be explored through some cognitive and axiological accounts in order to show its importance in the bioethical discourse. The issues of endangerment of the human identity will be analyzed through the concept of preservation of human uniqueness on two levels: 1. the development of robotics and its implications on the perception of “human” in practice, theory and pop culture; 2. the develop-ment of the willing refusal of uniqueness and/or of human characteristics through the “kigurumi”, specifically the “animegao” and “ulzzang”; in the light of the contemporary ideas of physical soundness and beauty and the ways to obtain them as well as the existence of computer generated humans in arts and media.

141

»UNCANNY VALLEY« I ČOVJEKOV IDENTITET

U ovom radu bit će ispitano nekoliko aspekata uzrujavajućeg razvitka robotike i njene percepcije, počinjući od koncepta »uznemirujućeg drugog« kod Ernsta Jentscha i Sigmunda Freuda, preko potencijalne plauzibilnosti hipoteze »uncanny valley«, do problema čovjekovog identiteta. Problem »uncanny valley« bit će istražen preko određenih kognitivnih i aksioloških pristupa kako bi se mogla pokazati značajnost u okviru bioetičkog dis-kursa. Problemi ugrožavanja čovjekovog identiteta bit će analizirani preko koncepta prezervacije čovjekove jedinstvenosti na dva nivoa: 1. razvitak robotike i njenih implikacija na percepciju ‘humanog’ u praksi, teoriji i pop-kulturi; 2. razvitak dobrovoljnog odbijanja jedinstvenosti i/ili huma-nih karakteristika kroz ‘kigurumi’, a osobito kroz ‘animegao’ i ‘ulzzang’, a u vezi suvremene ideje fizičke potpunosti i ljepote te načina njihovog ostvarenja, kao i postojanje kompjuterski generiranih ljudi u umjetnosti i medijima.

LUKA TOMAŠEVIĆ1, ANA JELIČIĆ2

1 Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Split, Croatia2 Sveučilišni studijski centar za forenzične znanosti, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /University Study Center for Forensic Sciences, University of Split, Croatia

OSOBA U SUVREMENOJ BIOETIČKOJ RASPRAVI

Definicija osobe je neujednačena u različitim disciplinama i znanstve-nim granama što dolazi do izražaja i u suvremenoj bioetici. Predstavnici laičke bioetike, Engelhardt i Singer, zanemaruju bitnu komponentu osob-nosti, koju štite kršćanska teologija i personalistička antropologija – čo-vjekovu duhovnost. U dominantnoj želji za usavršavanjem čovjeka, pred-stavnici laičke bioetičke misli vrijednost ljudskom životu pridaju ukoliko je čovjek psihofizički zdrav. Isti govore o stupnjevitosti osobnosti ukoliko smatraju da čovjek u embrionalnom stadiju života, psihički bolesnici ili lju-di u komi ne mogu biti obdareni osobnošću jer nemaju samosvijest. Stoga se osobnost lako gubi; dovoljno je razboljeti se ili zaspati. Suprotno tome, kršćanski personalizam govori o bezuvjetnom i objektivnom dostojanstvu

142

čovjeka, koje proizlazi iz njegove stvorenosti na sliku Božju. Čovjeku je život darovan, a on ga ostvaruje kroz slobodu i odgovornost. U zajednici čovjek brusi osobnost koja ne ovisi o životnoj dobi i psihofizičkim dano-stima, niti se gubi u uterusu ili u snu.

CONCEPT OF PERSON IN MODERN BIOETHICAL DEBATE

The definitions of person diverge in different disciplines and scien-tific fields, which also is prominent in contemporary bioethics. The rep-resentatives of lay bioethics, Engelhardt and Singer, ignore an important component that Christian theology and personalistic anthropology protect – man’s spirituality. In the dominant desire for improvement of man, these representatives of lay bioethical thought attach the value of human life only if a person is mentally and physically healthy. The same talk of gradient personality if they believe that man in embryonic stage of life, mentally ill or people in coma do not have a personality, because they do not posses self-awareness. Hence, personality is easily lost; it is enough to fall ill or to fall asleep. In contrast, the Christian personalism speaks of an uncondi-tional dignity of man arising from his createdness in the image of God. A life is given to man and he achieves it through freedom and responsibility. In the community, man shapes his own personality, which is not dependent on age, nor the psycho-physical givens, and even less is lost while in uterus or in while sleeping.

MARKO TRAJKOVIĆ1, NIKO JOSIĆ2

1 Pravni fakultet, Univerzitet u Nišu, Srbija /Faculty of Law, University of Niš, Serbia2 Katolička crkva Uzvišenja Svetoga križa, Niš, Srbija /Catholic Church of the Raising of the Holy Cross, Niš, Serbia

KRŠĆANSKA INTEGRACIJA VRIJEDNOSTI I PRAVO

Pravo ne može istisnuti vrijednosti. Dakle, pojavljuje se kao impera-tiv naše stvarnosti, da odredimo mjesto prava u svijetu vrijednosti. Svijet vrijednosti nije odvojen od naše stvarnosti. U našoj stvarnosti on je svrha svega postojećeg. Zapravo, radi se o zahtjevu da u našu stvarnost unesemo

143

vrijednost. A važenje vrijednosti je apsolutno. Vječnost kršćanske integra-cije vrijednosti odmah ukazuje na apsolutni red vrijednosti, koji svoju »po-stojbinu« ima u Tvorcu. Problem određenja mjesta prava u svijetu vrijed-nosti spada u »predpravne« probleme. Na taj način kršćanska integracija vrijednosti postaje pretpostavka postojanja i razvoja prava. Pravna norma tako postaje formulacija vrijednosti. Pravna norma nije dragocjena sama po sebi, već ukoliko izražava kršćansku integraciju vrijednosti. Ona mora biti logična formulacija, zapravo, mora točno i primjereno prenositi sadr-žaj vrijednosti, a kao izraz vrijednosne dimenzije pravna norma zadobiva obvezujuću snagu. Imajući pred očima tako određenu pravnu normu, nitko neće moći negirati njenu nužnost u stvarnosti. Tada pravo izražava sadržaj kršćanske integracije vrijednosti i predlaže oblik idealnog vladanja. Tako se pokazuje točnim da vrijednosti imaju »stvaralačku moć«.

CHRISTIAN INTEGRATION OF VALUES AND LAW

Law cannot superseed values. Thus, it comes as an imperative of our reality to set the place for law in the world of values. The world of val-ues is not apart from our reality. In our reality the world of values is the purpose of everything that exists. Actually, it regards the demand to bring values into our reality. The meaning of values is absolute. The eternity of Christian integration of values immediately points to the absolute order of values, which as such has its “homeland” in Creator. The issue of finding the place of law in the world of values is “pre-legal” issue. Thereby the Christian integration of values is becoming the assumption of the existence and development of law. Legal norm then becomes the formulation of val-ues. Legal norm is not precious in itself, but only if it expresses Christian integration of values. Legal norm has to be the logical formulation, that is to say, it has to deliver the contents of value correctly and appropriately. As an expression of the value dimension, legal norm obtains the binding power. Keeping in mind the legal norm defined in such a way, nobody can deny its necessity in reality. Law then expresses the contents of Christian integration of values and proposes the model of the ideal behaviour. The fact that values have “creating power” is thus proved to be true.

144

TIJANA TRAKO POLJAKFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

ODNOS PREMA ŽIVOM SVIJETU: REZULTATI EMPIRIJSKOG ISTRAŽIVANJA 2010. GODINE

U radu se analiziraju rezultati empirijskog istraživanja o odnosu pre-ma živom svijetu. Istraživanje je provedeno 2010. na prigodnom uzorku od 410 studenata/tica 8 fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prikupljeni su odgovori ispitanika/ca o percepciji prava na život čovjeka i životinjskih vrsta te motivima čovjekove brige i postupaka prema svim živim bićima – biotičkoj ekumeni. Možemo govoriti o specifičnom teorijskom pristupu razumijevanju 1) prava na život, odnosno o tri grupe odnosa prema životu: egalitarnost, dominacija čovjeka i borba vrsta za opstanak, te 2) motiva čovjekova postupanja prema živom svijetu, odnosno o četiri glavna moti-va: etička dužnost, korist, emotivnost i ovisnost o situaciji.

Cilj rada je predstaviti: 1) opće distribucije rezultata istraživanja; 2) povezanost socio-demografskih obilježja i orijentacija ispitanika/ca (spol, fakultet, godina studija, religioznost, politička opredijeljenost i socio-eko-loške orijentacije) i odnosa prema živom svijetu, te 3) usporedbu rezultata s prethodnim istraživanjem iz 2005.

RELATION TOWARDS LIVING BEINGS: RESULTS OF EMPIRICAL RESEARCH IN 2010

The paper analyses the results of the empirical research on the relation towards living beings. The research was conducted in 2010 on the conveni-ence sample of 410 students from 8 faculties of the University of Zagreb. The respondents were asked about the perception of human and animal rights to life and motives of human concern and behaviour towards all liv-ing beings – the biotic ecumene. There is a specific theoretic approach to understanding of 1) the rights to life, i.e. three groups of attitudes towards life: egalitarianism, domination of humans and the fight for survival, and 2) the motives of human behaviour towards all forms of life, i.e. four main motives: ethical duty, benefit, emotionality and dependence on specific situations.

145

The aim of the paper is to present: 1) general distributions of research results, 2) correlation between socio-demographic characteristics and orien-tations (sex, faculties, years of study, religious and political orientations and socio-ecological orientations) and the perception of the relation towards liv-ing beings, and 3) comparison with previous research conducted in 2005.

ZVONIMIR TUCAKPoljoprivredni fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /Faculty of Agriculture, J. J. Strossmayer University of Osijek, Croatia

NACIONALNI PARKOVI FAUNE – OAZE ZATOČENIŠTVA ILI OAZE SLOBODE I OPSTANKA

U najplemenitijoj namjeri da se zaustavi nestanak brojnih vrsta animal-nog carstva, pod utjecajem javnog mijenja su osnovani nacionalni parkovi diljem svijeta. Nacionalni parkovi broje milijunske dolaske posjetitelja čiji se senzibilitet za očuvanje pripadnika faune pojačava boravkom u parkovi-ma. Kako pripadnici faune doživljavaju boravak u takvima oazama priro-de? Žele li ga izmijeniti? Kome i na koji način da se obrate?

Sa znanstvenog motrišta, u takvim se oazama prirode uočavaju i ne-gativne strane življenja svijeta faune. To se očituje ponajviše u mijenjanju biološke prirode jedinki i njihove blage degenerativnosti.

FAUNA NATIONAL PARKS – CAPTIVITY OASES OR OASES OF FREEDOM AND SURVIVAL

National parks around the world have been founded under the influence of the public with the noblest intention to stop the extinction of many animal kingdom species. Those national parks are being constantly visited by mil-lions of people whose sensibility for fauna preservation is being enhanced by their visit. How do members of fauna experience their staying in such na-ture oases? Do they want to change it? Who should they address and how?

Negative aspects of fauna living in such nature oases are being ob-served from scientific point of view. Those negative aspects can be noticed mostly in the change of biological nature as well as mild degeneration of the species.

146

KAREL TURZAMedicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia

BIOETIČKI ASPEKTI ZNANJA

Historija znanja – ovdje mislimo, prije svega, na znanstveno znanje – jest i historija zla ili, blaže rečeno (?), historija ljudske patnje. Radikalna teza? Ne!

Kopernikov obrat (da sunce, zapravo, ne izlazi i ne zalazi), na primjer, proizveo je u tadašnjoj Europi, dugotrajnu torturu, odnosno smrt gotovo svih istaknutih ljudi koji su se priklonili tom novom i (nota bene!) istinitom viđenju univerzuma. S druge strane, historija znanstvenih istraživanja, to jest znanstvenih pothvata koje su pojedinci i/ili znanstveni timovi provodili također je svojevrsna historija zla. Ta se episteme odnosi i na medicinska istraživanja. Historija medicinskih istraživanja – i to je ono što nas ovdje zanima – obiluje, naime, pravim horor-pričama.

U ovom radu autor izlaže, s tim u vezi, nekoliko primjera iz historije moderne medicine, u kojima medicinska etika nije uspjela – a po nekima nije ni trebala – nametnuti svoje principe. To bi, međutim, bioetika, kao integrativni bioetički projekt, ne samo mogla nego i trebala učiniti.

BIOETHICAL ASPECTS OF KNOWLEDGE

The history of knowledge – regarding, primarily, scientific knowledge – has been (also) a history of evil or, in less rough terms (?), history of hu-man suffering. A radical statement/thesis? No!

The so-called Copernican Turn, (e.g. the understanding that the Sun actually does not rises or sets) brought about at the time (15th century) long lasting tortures, deaths or sufferings to almost all prominent people in Eu-rope who accepted that entirely new and (nota bene!) true knowledge about the universe. On the other hand, the history of scientific research, namely of scientific endeavours that individuals – and/or teams of scientists – have carried out over the past centuries (millennia?), has also been full of evil acts, therefore it is a kind of history of human suffering. The episteme re-fers to medical research as well. The history of medical research – which is the main interest of this paper – is, in our opinion, a history of horror stories.

147

In the paper, the author exposes few examples/cases within modern history of medicine that confirm the above mentioned statement – and in which medical ethics did not succeed to impose its very basic principles. In our opinion, bioethics, as an integrative project, could and should do that though.

RADOMIR VIDENOVIĆFilozofski fakultet, Univerzitet u Nišu, Srbija /Faculty of Philosophy, University of Niš, Serbia

BIOETIČKI POGLEDI PAVLA VUK-PAVLOVIĆA

Filozofija Pavla Vuk-Pavlovića je prožeta etičkom problematikom, imanentnom etičnošću. Međutim, u svom pažljivom komponiranju cjeli-ne filozofskog sistema, on ipak nije izdvojio i izgradio etiku kao posebnu disciplinu. Razlog tome je, po riječima samog Filozofa, to što u njegovim radovima ima dovoljno elemenata za konstituiranje jedne konsekventne etike. Rečeno važi i za Vuk-Pavlovićeve bioetičke poglede. Cjelina nje-gove filozofije – počevši od doživljaja kao gnoseološke kategorije, pre-ko horizontalnog opravdanja pluraliteta svjetova i filozofija i, samim tim, podrazumijevajuće tolerancije, do antropoloških izvoda, kao i pedagogike i pedagogičkih shvaćanja okrenutih budućnosti, uz vidljive srodnosti sa budističkim i džainističkim dostignućima – omogućava i opravdava kon-stituiranje osnovnih naznaka i pravaca njegovih bioetičkih shvaćanja.

BIOETHICAL VIEWS OF PAVAO VUK-PAVLOVIĆ

The philosophical thought of Pavao Vuk-Pavlović is pervaded with ethical issues, its immanent ethicity. However, in his careful composing of the totality of his philosophical system, he did not found ethics as a sepa-rate discipline. The reason for that is, according to his own words, the fact that the elements present in his work suffice for establishing a consequent ethics. The same implies to Vuk-Pavlović’s bioethical views. The whole of his philosophy – starting from experience as a gnoseological category, via the horizontal justification of plurality of worlds and philosophies, and the tolerance implied by that, to its anthropological excerpts, as well as peda-

148

gogical thought directed towards the future, with notable similarities with Buddhist and Jainist achievements – provides and justifies the constitution of basic indications and directions of his bioethical stances.

ANA VOLARIĆ-MRŠIĆHrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Croatian Studies, University of Zagreb, Croatia

DOPRINOS NOVIH MEDIJSKIH TEHNOLOGIJA U PROMICANJU ZNANSTVENE BIOETIKE

Došlo je vrijeme da se bioetičari, potaknuti čestim medijskim sadrža-jima koji se bave bioetikom, počnu posvećivati i sustavnom proučavanju mogućnosti koje pružaju nove medijske tehnologije, kao i medijska istra-živanja u svrhu kvalitetnijeg promicanja bioetike kao znanosti. Multidisci-plinarni i »integrativni« karakter bioetičke znanstvene metode proučavanja suvremene stvarnosti čak se i etimološki uklapa u sva ona događanja ko-jima je cilj proučavanje društvenih pojava i inovacija, pa tako i na planu sredstava društvene komunikacije. Zbog toga bi trebalo posvetiti više pa-žnje upravo stručnoj izobrazbi novinara u bioetičkom smislu, kako bi oni koji se bave ovom vrstom novinarstva zaista profesionalno obavljali svoju službu, dajući bioetici ono mjesto koje joj pripada. Također će umijeće u korištenju tehnoloških dostignuća na planu medijske komunikacije uveli-ke pomoći bioetičarima da znanstveni razvoj bioetike bolje približe široj medijskoj publici

CONTRIBUTION OF NEW MEDIA TECHNOLOGIES IN THE ADVANCEMENT OF SCIENTIFIC BIOETHICS

Encouraged by the frequent media content on bioethics, the time has come for bioethicists to begin to dedicate themselves to a sys-tematic study of the possibilities offered by new media technologies and media research in order to better promote bioethics as a science. The multidisciplinary and “integrative” character of the bioethical scien-tific method of studying contemporary reality even fits etymologically into all those events whose aim is the study of social phenomena and innova-

149

tions, as well as regarding the means of social communication. Therefore, we should pay more attention to the professional training of journalists in terms of bioethics, so that those who are involved in this sort of journal-ism can really perform their services professionally, giving bioethics that position which belongs to it. Also the skill in using technological advances in the field of media communication will greatly help bioethicists to bring closer scientific development of bioethics to the wider media audience.

MAXIMILIAN WOLLNERInstitute of Philosophy, University of Vienna, Austria /Institut za filozofiju, Sveučilište u Beču, Austrija

ARE WE IN NEED OF INTERCULTURAL CLIMATE ETHICS?

Human-caused climate change has seen an incredible rise of attention in public opinion and daily politics due to the urgency of the issue. In this interdisciplinary field of study different sciences prove not only the reality of climate change but also give mitigation options. Ecologically oriented economics lists costs of climate change and proposes systems to manage mitigation. However, it is up to ethics to come up with norms of what to do and why to do so. In an ever more globalised world ethical norms need to be globally acceptable. This is especially the case with climate change ethics where causers and victims face each other on an incredibly high level of disparity – certainly one of the reasons for the Copenhagen fail-ure. Yet there are hardly any intercultural considerations regarding climate change ethics at all. Therefore I want to argue why we need an intercultural dimension in climate change ethics and point out some of the major practi-cal obstacles for achieving it.

POSTOJI LI POTREBA ZA INTERKULTURALNOM ETIKOM KLIME?

Klimatske promjene koje su uzrokovali ljudi dobivaju sve veću pažnju javnosti i dnevne politike uslijed urgentnosti toga pitanja. U ovome inter-disciplinarnom području istraživanja, znanost dokazuje ne samo stvarnost

150

klimatskih promjena nego također nudi i mogućnost ublažavanja proble-ma. Ekološki orijentirana ekonomija popisuje troškove klimatske promje-ne i predlaže sustave provođenja procesa ublažavanja. Međutim, etika je ta koja treba iznaći norme djelovanja, kao i razloge za takvo djelovanje. U svijetu koji je sve više globaliziran, etičke norme trebaju biti globalno prihvatljive. To je pogotovo slučaj u pitanju etike klimatskih promjena gdje se uzročnici i žrtve suočavaju na nevjerojatno visokoj razini nepodudaranja – što je zasigurno i bilo jednim od razloga neuspjeha u Kopenhagenu. No, gotovo da ne postoji bilo kakvo interkulturalno sagledavanje etike klimat-skih promjena uopće. Stoga ću argumentirati u prilog potrebe interkultural-ne dimenzije etike klimatskih promjena i ukazati na neke glavne prepreke za njeno postizanje.

IVANA ZAGORACFaculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia /Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska

SCOPES AND LIMITATIONS OF ALBERT SCHWEITZER’S ETHICAL SYSTEM

First part of the presentation focuses on the main characteristics of Albert Schweitzer’s ethical system: he defines his ethics as rational, abso-lute, universal, and of a great spiritual significance. Implications of such characteristics are multilayered although coherent within the framework of ‘reverence for life’ principle until the moment of their confrontation with Schweitzer’s demand for necessity of practical realization. His ‘living ethics’ is challenged by practical value conflicts, which could be resolved only by the abolition of the highest principle itself. Schweitzer notices this tension and tries to overcome it by offering different solutions which will be analyzed in the second part of the presentation. Finally, having in mind the high value of his ‘reverence for life’ principle in modern bioethics, in the concluding part we will examine Schweitzer’s success in resolving weak points of his own ethical system.

151

DOSEZI I OGRANIČENJA ETIČKOG SUSTAVA ALBERTA SCHWEITZERA

Prvi dio izlaganja usmjerava se na osnovne karakteristike etičkog susta-va Alberta Schweitzera: on svoju etiku određuje kao racionalnu, apsolutnu, univerzalnu i velikog duhovnog značaja. Implikacije navedenih karakteri-stika su slojevite iako koherentne unutar principa ‘strahopoštovanja prema životu’ sve do trenutka njihova suočavanja sa Schweitzerovim pozivom na nužnost praktične realizacije. Njegova ‘življena etika’ izazivana je konflik-tima praktičnih vrijednosti koji mogu biti razriješeni jedino odustajanjem od najvišeg principa. Schweitzer primjećuje tu napetost i nudi nekoliko rješenja za njeno prevladavanje. Mogućnosti koje nudi bit će analizirane u drugom dijelu izlaganja. Završno će se ispitati Schweitzerov uspjeh u nadilaženju slabih točaka vlastitoga etičkog sustava, što se čini posebno važnim s obzirom na značaj koji njegov princip ‘strahopoštovanja prema životu’ ima u suvremenoj bioetici.

ZDENKO ZEMAN, MARIJA GEIGER ZEMANInstitut društvenih istraživanja »Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatska /Ivo Pilar Institute of Social Research, Zagreb, Croatia

BIOETIKA I FILM – CELULOIDNE UTOPIJE I OKOLIŠNI SVJETONAZORI

Film funkcionira kao potentna umjetnička forma i kao višeslojni tekst koji gledateljima prenosi određene semantičko-aksiološke sadržaje. Ti sa-držaji artikuliraju različite vrijednosne, ideološke i svjetonazorske »poru-ke«. Mnogobrojne teorijsko-kritičke analize pokazuju da su znanstveno-fantastični filmovi svojevrsni prenositelji vizija o tome kako će društvo budućnosti percipirati i vrednovati prirodu. Te preokupacije nisu svojstve-ne samo znanstveno-fantastičnim filmovima – opisujući recentne okolišne probleme i dileme, mnogi se filmovi kreću u kontinuumu između ekocen-tričkih i anti-ekoloških svjetonazora. U radu se propituju veze između bio-etičke problematike i filmske umjetnosti tako što se analiziraju krucijalne teme nekoliko globalno uspješnih holivudskih filmova, s posebnim nagla-skom na deskripciji načina na koji se u njima prikazuju i interpretiraju priroda, tehnologija, rasa i rod.

152

BIOETHICS AND FILM – CELLULOID UTOPIAS AND ENVIRONMENTAL WORLDVIEWS

Film functions both as powerful artistic form and also as multi-layered text, which transfers certain semantic-axiological contents to the audience. These contents articulate different values, and ideological and worldview “messages”. Many theoretical and critical analyses have shown that sci-ence fiction movies are a kind of vision-holders of the perception and evalu-ation of nature by the future society. These preoccupations are particula-rity not only of SF films – in describing actual environmental problems and dilemmas, there is quite a number of films that range from ecocentric to anti-ecological worldviews. The paper analyzes connections between bioethical problems and film industry by analyzing crucial topics in several Hollywood blockbusters, with special emphasis on their presentations and interpretations of nature, technology, race and gender.

MAJA ŽITINSKIUniversity of Dubrovnik, Croatia /Sveučilište u Dubrovniku, Hrvatska

THE PROSPECTIVE OF THE VULNERABLE

Structurally, bioethics has been integrated with the application of ethics to practices inadequate to ethical problems, raised by domestic violence, neglect, or discriminative behaviour towards powerless, who sometimes might even be unaware that they were being used in research. The truth of any moral theory has to be tested by reference to the standard of what we know because in ethics no appeal to observational truth conditions is possible. The key problem of contemporary moral reflection lies in the as-sumption that there is a separation between ethics and rationality, resulting in incapacity to conceive ethics as a form or reasoned action. It is unac-ceptable to shift the attention back to the excuses of the perpetrator as if his or her claim could be reasonably justified. Every instance of such vice is disagreeable because moral principles are those of reciprocity.

153

OČEKIVANJA RANJIVIH

Bioetika je strukturalno integrirana etikom, primijenjenom na neetične postupke, izazvane obiteljskim nasiljem, zanemarivanjem ili diskrimina-tornim ponašanjem prema nemoćnima koji ponekad mogu ne biti svjesni da ih se u istraživanjima iskorištava. Istinu bilo koje od moralnih teorija valja testirati prema standardu samoga znanja zato što u etici poziv na op-servacijske istinosne uvjete nije moguć. Ključni problem suvremene mo-ralne refleksivnosti sastoji se u pretpostavci da su etičnost i racionalnost razdvojene, što rezultira nesposobnošću da se etika shvati kao oblik razbo-ritoga postupanja. Neprihvatljivo je pozornost preusmjeriti na isprike poči-nitelja kao da je njihova obrazloženja moguće razborito opravdati. Nijedan primjer takva poroka iz krajnje etičnoga motrišta ne može se odobriti jer moralni principi jesu principi reciprociteta.

ANJA ŽIVANOVIĆMedicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia

STAVOVI STUDENATA MEDICINE U ODNOSU NA BIOETIČKE KONTROVERZE

U ISPITIVANJU I RAZVOJU LIJEKOVA

Uvod: Cilj našeg rada bio je da ispitamo stavove studenata medicine u odnosu na odabrana bioetička pitanja u ispitivanju i razvoju lijekova.

Materijal i metode: U studiji presjeka anketirane su dvije grupe stu-denata: poseban upitnik je popunilo 106 od 511 studenata III. godine (20,74%) i 80 od 508 studenata VI. godine (15,75%). Ukupno je odgovo-reno na 85,42% postavljenih pitanja.

Rezultati: Studenti III. i VI. godine su slično procijenili da su infor-mirani o bioetici (medijana 3, skala 1–5; P > 0,05), navodeći tradicionalne metode učenja kao glavni izvor informacija (približno 60% u oba slučaja). Međutim, u obje grupe, mali broj ispitanika odgovorio je točno na pitanja kojima se bioetika bavi i osnovne principe biomedicinske etike. Obje grupe ispitanika uglavnom ne žele da kao dobrovoljci sudjeluju u kliničkim studi-jama. Studenti III. godine značajno više ocjenjuju karakteristike ispitivanog

154

lijeka i materijalnu naknadu kao motive za učešće tim studijama (P < 0,05 u oba slučaja). Studenti u istoj mjeri smatraju da oboljele od maligniteta treba stimulirati da sudjeluju u ispitivanju novih lijekova protiv raka. Po-znavanje dobrobiti oglednih životinja spominje se kao važno za studente medicine, a ovi ogledi uglavnom opravdavaju u sličnom postotku.

Zaključak: Potrebno je povećati interes za bioetiku kod studenata me-dicine na našem fakultetu i unaprijediti nastavu, posebno kada je riječ o kliničkim aspektima ispitivanja i razvoja lijekova.

THE ROLE OF PHARMACOLOGY EDUCATION ON THE AWARNESS OF MEDICAL STUDENTS

OF THE RISK OF ADVERSE DRUG REACTIONS

Introduction: We aimed to assess the attitudes of undergraduate medi-cal students towards bioethical issues in drug development and research.

Material and Methods: In this cross-section study, two samples of students were questioned on selected bioethical issues: a self-completed questionnaire was delivered to 106 out of 511 students of the 3rd year (20.74%), and 80 out of 508 students of the 6th year (15.75%). Total res-ponse rate was 85.42%.

Results: Both 3rd and 6th year students similarly estimated to be infor-med on bioethics (median value 3, scale 1–5; P > 0.05), indicating traditi-onal learning methods as the main source of information (approximately 60%, both). However, in both groups small number of participants answe-red correctly to questions on major bioethical issues and basic principles of biomedical ethics. Both groups generally do not want to participate as volunteers in clinical studies. Third year students estimate characteristics of the tested drugs and financial compensation as possible motives for par-ticipation in these studies significantly higher (P <0.05, both). Students equally believe that cancer patients should be encouraged to participate in testing new antineoplastic agents. Knowledge of the welfare of experimen-tal animals is mentioned as important for medical students, and these trials mainly justified in a similar percentage.

Conclusion: It is necessary to increase interest in bioethics in medical students at our university and to improve education, especially when it comes to the clinical aspects of testing and drug development.

155


IZVANZEMALJSKI OBLICI ŽIVOTA U BIOETIČKOJ PERSPEKTIVI

Student Bioethics WorkshopXENOBIOETHICS:

EXTRATERRESTRIAL FORMS OF LIFE IN BIOETHICAL PERSPECTIVE

TONI BANDOVFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

PROMIŠLJANJE IZVANZEMALJSKOG KOD KANTA I LEIBNIZA

U ovom izlaganju donosim pregled razmišljanja Immanuela Kanta i Gottfrieda Leibniza o mogućnosti postojanja izvanzemaljskog života i na-činu njegova opstanka na drugim planetima. Prosvjetiteljski kontekst na kojem obojica filozofa temelje svoja istraživanja daje za rezultat jedan, za to vrijeme, dosta neopterećen, optimističan i u nekim aspektima mode-ran pristup cijeloj problematici »izvanzemaljskog« koja, osim zaključka o velikoj vjerojatnosti (čak i nužnosti) postojanja ekstraterestrijalnih oblika života, u svom vidu ima i potencijalne kontakte stanovnika susjednih pla-neta. Tu ću se osvrnuti na problem kako antropocentrizma tako i geocen-trizma, dok ću u prvom koraku samog kontakta pokušati dokazati kako ontološka drugost ne nosi nužno i njihovu etičku drugost sa čime ozbiljno računaju i Ujedinjeni narodi kao institucija zadužena za »prvi kontakt na

156

Zemlji«. Preko Leibniza ću dotaknuti i pitanje moguće integracije bića s drugih planeta kao i probleme koji se pritom mogu javiti.

CONSIDERING THE EXTRATERRESTRIAL IN KANT AND LEIBNIZ

This presentation provides an overview of Immanuel Kant and Gott-fried Leibniz’s reflections on the possible existence of extraterrestrial life and its ways of survival on other planets. The context of the Enlighten-ment, on which both philosophers base their research, allows for a rather carefree, optimistic and, in some aspects, modern approach to the issue of the “alien”, which – except the conclusion that extraterrestrial life forms very probably (even necessarily) exist – in its view even considers the po-tentiality of contact with neighbouring planets. The author here addresses the problem of the anthropocentric as well as that of the geocentric, at-tempting to prove that the act of contact does not mean that ontological otherness is necessarily ethical otherness, which is what the United Nations have seriously counted on being an institution responsible for making “first contact on Earth”. Through Leibniz the author touches the issue of the pos-sible integration of beings from other planets as well as the problems that may occur.

ANA BARJAŠIĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

PROBLEM IZBJEGLICA KAO IZAZOV KOZMOPOLITIZMU

Prema posljednjim podacima, u svijetu se nalazi četrdesetak milijuna izbjeglica. Alijenacija izbjeglica može se očitati na političkoj razini, gdje se radi o negrađanima u bezdržavnom stanju, kao i na socijalnoj razini, gdje su oni socijalno konstruirani kao strana i tuđa bića. Znanstvenofan-tastična drama District 9 smjestit će ovaj problem u malo širi društveni kontekst, pri čemu će se osnovni sukob odvijati između ljudi i izvanzema-ljaca. Film predstavlja svojevrsnu aluziju na specifičan slučaj segregacije u obliku južnoafričkog apartheida, s obzirom da se radnja odvija upravo

157

u Johannesburgu. Teorijska perspektiva koja bi mogla priskočiti u pomoć rješavanju problema izbjeglica je kozmopolitizam i njegovo načelo univer-zalnog hospitaliteta na osnovu prirodnog zakona, ali postavlja se pitanje može li se takav pristup smatrati bezuvjetnim.

THE REFUGEE PROBLEM AS A CHALLENGE TO COSMOPOLITANISM

According to the latest figures, there are around 40 million refugees in the world. Refugee alienation can be detected both on the political level, where refugees are seen as non-citizens in a state of statelessness, and on the social level, where they are socially constructed as foreign and alien be-ings. The science-fiction drama District 9 places the problem into a slightly broader social context, thus making the main conflict now between humans and aliens. The movie is a peculiar allusion to a specific case of segrega-tion in the form of South African apartheid considering that the story takes place exactly in Johannesburg. The theoretical perspective that could re-solve the refugee issue is cosmopolitanism and its principle of universal hospitality based on natural law. However, the question is whether such an approach can be seen as unconditional.

NINA ČOLOVIĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

KSENOLINGVISTIKA

U znanstvenofantastičnom žanru tematiziranje postojanja izvanzemalj-skih oblika života uglavnom usporedno podrazumijeva i problematiziranje komunikacije između ljudske i neljudske vrste. Pritom primjeri »izvanze-maljskih« jezika, konstruirani za potrebe filmskih i književnih uradaka, mogu pružiti uvid u načine na koji promišljamo izvanzemaljske oblike života, te poslužiti kao alat za raščlambu odnosa koji leže u pozadini tih promišljanja. No, ksenolingvistika se ne zadržava samo na pitanju »Kakve predodžbe imamo o jeziku/jezicima izvanzemaljaca i kako su konstruira-ne?«, već također, prebacujući pitanje »kontakta« iz znanstvenofantastič-

158

nog konteksta pred vrata lingvistike, evocira staru jezikoslovnu raspravu o jezičnom relativizmu i univerzalizmu, tj. problemu (ne)mogućnosti među-sobnog razumijevanja i prevođenja iz jedne kulture u drugu.

XENOLINGUISTICS

In science fiction, thematising the existence of extraterrestrial life forms usually implies discussing the problem of possible interaction between hu-man and non-human species. Examples of “alien” languages, constructed for literary and cinematographic purposes, can provide insight into the ways we think about extraterrestrial life forms, and serve as a tool for the analysis of the relations which lie in the background of these reflections. However, xenolinguistics does not stop at the question of how we imagine extraterrestrial languages and how those ideas are constructed. Taking the question of “contact” from the SF to the linguistic context, it also reopens the old debate about linguistic relativity and universalism, i.e. the problem of the (im)possibility of mutual understanding and translation from one culture to another.

EVA FELDMANFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

MUTACIJE SPECIESIZMA

Ljudsku civilizaciju prožimaju činovi diskriminacije. Rasizam i sek-sizam razmjerno su nedavno moralno osuđeni, no speciesizam, diskrimi-naciju protiv nekih bića samo zbog njihove pripadnosti nekoj drugoj vrsti, još uvelike nismo osvijestili (Singer, 1975). Zanemarujemo činjenicu da druge vrste mogu biti razvijenije od nas u segmentima koje mi smatramo nevažnima. Životinjska inteligencija nije se puno istraživala (usp. Thorn-dike, 1911), ali naznake da ona može biti i sveobuhvatna i specifična ne mogu se osporiti. Evolucijska psihologija i ksenopsihologija otkrivaju nam smjerove u kojima bi se mogli razvijati razni organizmi – na Zemlji, ali i u svemiru (Freitas Jr., 1984). Isto tako, ksenopsihologija objašnjava bismo li i koliko tu ekstraterestrijalnu »inteligenciju« i »kogniciju« mogli uop-

159

će spoznati. Hoćemo li, zbog svojeg neznanja i »neadekvatnih« osjetila, prema izvanzemaljskom životu počiniti istu grešku koju činimo i prema drugim bićima na Zemlji?

MUTATIONS OF SPECIESISM

Human civilization is saturated by acts of discrimination. Next to rac-ism and sexism, which were only recently morally condemned, we are largely unaware of speciesism, a form of discrimination against beings on the basis of their belonging to a species (Singer, 1975). We neglect the fact that other species can be more developed than us in segments we find unim-portant. There has not been much research on animal intelligence in its own right (Thorndike, 1911), but the signs that it could be both all-embracing and specific cannot be denied. Evolutionary psychology and xenopsychol-ogy reveal to us the directions in which different organisms could evolve – on Earth, as well as in space (Freitas Jr., 1984). Furthermore, it explains whether we could, and to what extent, acknowledge extraterrestrial “intel-ligence” and “cognition”. Will we, due to our ignorance and “inadequate” senses, make the same mistake towards alien life as we do towards other beings on Earth?

MIRELA FUŠ, IVAN CEROVACFilozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /Faculty of Philosophy, University of Rijeka, Croatia

NESPECISTIČKI PRISTUPI PRAVIMA I VRIJEDNOSTI IZVANZEMALJSKIH OBLIKA ŽIVOTA

Odbacivši tezu specizma, prema kojoj se pripisivanje posebnih prava i vrijednosti ljudima u odnosu na druga živa bića opravdava samo njihovom pripadnošću određenoj biološkoj vrsti, te uočavajući moralno proizvoljan karakter takve pozicije i njene sličnosti sa rasizmom, seksizmom ili etno-centrizmom, na postavljeni problem pripisivanja prava i vrijednosti pruža-mo dva moguća odgovora. Prvi slijedi utilitarističku tradiciju i ističe kako je glavno svojstvo prilikom pripisivanja prava i vrijednosti sposobnost osjećanja ugode i boli, dok se drugi okreće moralnim moćima i sposobnosti-

160

ma određenog bića kao bitnim svojstvima prilikom pripisivanja prava i vrijednosti. U radu ćemo usporediti ponuđene pozicije, ponuditi neke od mogućih prigovora, kao i odgovore na njih, te prikazati kako se one postav-ljaju, odnosno kako bi se postavljale, prema ne-ljudskim bićima, bilo da se radi o životinjama ili o izvanzemaljskim oblicima života.

A NON-SPECIESIST APPROACH TO THE RIGHTS AND VALUE OF EXTRATERRESTRIAL LIFE FORMS

Rejecting the speciesist thesis that the attribution of special rights and value to members of the human species is justified solely because of their human nature, as well as noticing that this is a morally arbitrary position similar to racism, sexism and ethnocentrism, we offer two possible an-swers to the problem of the special rights and value attribution. The first follows the utilitarian tradition and emphasises that the main feature in the attribution of rights and value is the ability to feel pleasure and pain, while the other emphasises the moral powers and moral capabilities of a particu-lar being as important features in the attribution of rights and value. In this paper we compare the above two positions offered, present some possible objections, and show how the positions stand as far as non-human beings, whether animals or extraterrestrial life forms, are concerned.

KAROLINA HRGAFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

K-PAX: PROPITIVANJE KONCEPTA DRUGOSTI/DRUGOGA U DEKONSTRUKCIJSKOM KLJUČU KSENOLOGIJE

I ANTI-PSIHIJATRIJE

Prot ili Robert Proter – ekstraterestrijalno biće ili ljudsko biće pomra-čena uma? K-PAX – stvarno mjesto ili hetero(u)topija? Gdje završava ra-zum, a gdje počinje ludilo? Nalazi li se razum onkraj ludila ili ludilo onkraj razuma? Tko postavlja granice i uvjete onoga što je normalno, a društveno prihvatljivo, odnosno je li sve što je društveno prihvatljivo ujedno i nor-malno? U kojoj točki započinje osobni, a završava kolektivni identitet?

161

Subverzivni ples na margini performativnih identiteta, ako već ne vrši opoziv, zasigurno dovodi u pitanje samorazumljivost i neupitnost postoje-ćih društvenih normi i kategorijalnih aparata moći.

U tom smislu, neophodno je osvještavanje i priznavanje pozicije dru-goga/drugih, makar bili u pitanju i ne-zemaljski oblici života. Pomicanjem granica koje smo nametnuli Drugome i afirmacijom razumijevanja, koja pri tome ništa ne podrazumijeva, otvaramo prostore tolerancije koja neće služiti tek legitimaciji jačega. Baudrillardovskim riječima, neautentičnost i neizvjesnost svijeta, koji ne poznaje svoj ekvivalent, realan je kao i K-PAX, a njegovi stanovnici, ne/izvjesni i ne/autentični kao i bilo koji drugi oblik života.

RE-THINKING THE CONCEPT OF OTHERNESS AND THE OTHER/S IN THE DECONSTRUCTION KEY OF

XENOLOGY AND ANTI-PSYCHIATRY: THE CASE OF K-PAX

Prot or Robert Proter – an extraterrestrial or a human being whose mind is demented? K-PAX – a real place or hetero(u)topia? Where does rea-son/commonsense end and where does madness begin? Is reason beyond madness or insanity beyond reason? Who sets the limits and conditions of what is normal and socially acceptable, or is everything that is socially ac-ceptable at the same time normal/sensible? Where does individual identity start, and where does collective identity end?

Subversive dance on the margins of performative identities – if it does not act as suspension, it most certainly brings into question the indisput-ability of the existing social norms and structures of power.

In this sense, it is necessary to raise awareness about and acknowledge the position of the Other/otherness, even if it comes in the form of non-ter-restrial life. Shifting the boundaries that we have imposed on the Other/oth-erness and affirming understanding, which implies absolutely nothing, we make room for tolerance that will anything but only serve to legitimise the stronger. In Baudrillardesque words, the inauthenticity and uncertainty of the world, which knows not its equivalent, is just as real as K-PAX, and its residents are just as un/certain and in/authentic as any other form of life.

162

MIMA JURAČAKFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

EGZOEKOLOGIJA: DUBINSKO-EKOLOŠKA RASPRAVA U KOZMIČKIM RAZMJERIMA

Što je to točno »dubinska ekologija« i kako funkcionira razmotrimo li ju u kozmičkim razmjerima? Ako je taj pokret za neke predstavljao pro-mjenu paradigme u dotadašnjem promišljanju ekologije i svijeta općenito, zanima me kako se paradigma mijenja i da li se uopće mijenja proširimo li ju na čitav Svemir, te da li pritom rasprava o dubinskoj ekologiji dobiva ili gubi na snazi. Ova tema, koliko god naizgled ekstremna bila, zapravo će se pokazati korisnijom nego ikad u pokušaju aktualizacije dubinsko-ekološ-kih pitanja i provesti nas kroz nekolicinu neobičnih protuslovlja pred ko-jima se zatičemo promatrajući našu Zemlju iz Svemira. Ta protuslovlja bi nas možda mogla dovesti do promjene perspektive, a pritom i do promjene načina razmišljanja.

EXOECOLOGY: A DEEP ECOLOGICAL DISCUSSION IN COSMIC PROPORTIONS

What exactly is “deep ecology” and how does it function if considered in cosmic proportions? If the Deep ecology movement represented a major paradigm shift in our reflections on ecology and the world in general, the author considers whether and how the paradigm shifts if extended to the Universe as a whole. Also, does deep ecology then gain or lose its strength? This topic, as extreme as it is, will be more useful than ever in trying to emphasise Deep ecology statements and will show us how thinking about our planet can be multi-dimensional while watching it from outer space. The author hopes that this new perspective could lead us towards some innovative and inventive reasoning.

163

BERNARD KOLUDROVIĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

TITO, NEHRU, ARCHER: IZGRADNJA INTERSTELARNE ETIKE NA PRINCIPIMA POSTKOLONIJALNE TEORIJE

U drugoj polovici dvadesetoga stoljeća geopolitički uvjeti ukazali su na potrebu organiziranja podređenih i dvostruko podređenih na zahtjev za pravo na samoodređenje/samoartikulaciju. Pretpostavke takvog zahtjeva, koje su se očitale u politici nesvrstanosti, a u teorijskom smislu u postko-lonijalnim studijima, počivale su na etičkom principu jednakosti. Ovaj rad pokušava u takvome diskursu prepoznati pretpostavke mogućeg etičkog principa interstelarnih odnosa. Istovremeno se otvaraju i mjesta na koja takav princip ne nudi odgovor, ali se u sferi popularne kulture ukazalo na moguća rješenja. U dijalogu između te dvije sfere možemo pokušati ocrtati kriterije budućeg etičkog diskursa.

TITO, NEHRU, ARCHER: BUILDING INTERSTELLAR ETHICS ON THE PRINCIPLES OF POSTCOLONIAL THEORY

The geopolitical conditions of the second half of the twentieth century pointed to the necessity for an organised claim on self-determination of the subordinate and subaltern. The presuppositions of this claim, articulated in the Non-Aligned Movement and postcolonial studies, were based on the ethical principle of equality. This paper is set to test the presuppositions of the ethical principle of interstellar relations within the context of the Post-Colonial discourse. Although there are some spheres in which this type of principle is not adequate, there have been visions of possible solutions in popular culture. In a dialogue between the theory and ideas of popular cul-ture, we can attempt to develop a yardstick for future ethical principles.

164

BOJAN MUCKOFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

AVATAR – NIJE VAŽNO JESI LI BIJEL ILI PLAV

Teško je Cameronov film Avatar ne iščitavati iz perspektive postko-lonijlne kritike, jer svoj površni pokušaj kritike američkog imperijalizma autor temelji na rasističkom podtekstu.

Nakon ogromnog uspjeha filma, Camerona je američka nevladina udruga Amazon Watch angažirala kao promotora borbe za prava urođenič-kih plemena s amazonskog područja, pa se on, u izvrnutoj logici simula-kruma, uputio u »srce tame« upoznati prave Na’vije…

Jedna od antropološki relevantnih tema potaknutih filmom je i surad-nja antropologa s američkom vojskom, nalik onoj koja u kontekstu ratova u Iraku i Afganistanu zauzima centralno mjesto »protu-pobunjeničke« ratne strategije, a »Human Terrain System«, zbog kršenja etičkog kodeksa ame-ričke antropologije, osudila je Američka antropološka asocijacija (Ameri-can Anthropological Association, AAA).

AVATAR – IT DOES NOT MATTER WHETHER YOU ARE WHITE OR BLUE

It is difficult not to read James Cameron’s movie Avatar from the point of view of postcolonial studies. What appears to be an attempt at criticism of American imperialism is built on a racist subtext.

After the success of Avatar, the NGO Amazon Watch involved Cam-eron in helping them fight for the rights of the tribes living in the Amazon Basin. Applying the inverted logic of the simulacrum, Cameron travelled to the “Heart of Darkness” to meet some real Na’vi…

One of the anthropologically relevant topics prompted by the movie is collaboration between the army and anthropologists. Within the context of the Iraq and Afghanistan Wars, collaboration of this type became central in the “counter-insurgency” war strategies of the US Army. “Human Ter-rain System” is condemned by the American Anthropological Association (AAA) for violating the AAA Code of Ethics.

165

FILIP MUŽINAPrirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Science, University of Zagreb, Croatia

EVOLUCIJA, INTELIGENCIJA I ŽIVOT

Od postanka svemira, materija i energija međudjeluju, izmjenjuju se i postoje u nekom vremenu zahvaljujući prirodnim zakonitostima. U kom-pleksnom procesu evolucije, od velikog praska do danas, nastaju uvijek kompleksniji i kompleksniji oblici materije od kojih je, u jednom trenutku, pod sretnim okolnostima, na jednom slučajnom kamenčiću, od Sunca na-stao i život kakvog danas živimo, poznajemo i neiscrpno proučavamo.

Na pitanje je li čovjek najinteligentniji živi sustav u svemiru sigurno ne možemo sa sigurnošću odgovoriti, ali u pokušajima da odgovorimo na to stvorit ćemo prirodoslovno-matematički poopćeni model inteligentnog života koji evoluira. Ovaj model baziran je na teoriji evolucije neuronskih mreža, te bi nam mogao pomoći u boljem shvaćanju beskrajnih i raznolikih mogućnosti postojanja vanzemaljskog života.

EVOLUTION, INTELLIGENCE AND LIFE

Since the very beginning of the universe matter and energy have in-teracted, interchanged and existed in time due to natural laws. In the com-plex process of evolution, from the Big Bang to the present, increasingly complex forms of matter have always been evolving. At one point in time, under certain favourable circumstances, on a random stone next to the sun life as we know, live and inexhaustibly study today emerged.

The answer to the question whether humans are the most intelligent living system in the universe cannot be definite and certain. However, in trying to answer this question we create a generalised natural model of intelligent life that evolves. This model is based on the theory of evolution, neural networks, and could help us to better understand the infinite variety of the possible existence of extraterrestrial and other types of life.

166

ZDRAVKO POPOVIĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

KSENOLOGIJA, BIOETIKA I KSENOBIOETIKA: OPSEG I DOSEG POJMOVA

Termin ‘ksenologija’ označava poznavanje stranog oblika života, i to prvenstveno vanzemaljskog života. Kao disciplina, ksenologija se počinje formirati u drugoj polovici 20. stoljeća s napretkom u tehnologiji i ljud-skom proučavanju svemira te razvojem znanstvene fantastike. Za sad još uvijek osuđena na to da bude isključivo disciplina predviđanja, ksenologija mora kombinirati sadržaje multidisciplinarno, interdisciplinarno i transdis-ciplinarno, drugim riječima, mora biti pluripespektivna.

Termin ‘bioetika’ označava promišljanje moralnih postavki u odnosu na tretiranje samog postojanja života, prvenstveno ljudskog, ali i života kao takvog. Kao disciplina se, isto kao i ksenologija, formira u drugoj po-lovici 20. stoljeća kao rezultat istih tehnoloških i socijalnih procesa, a nje-no područje proučavanja upućuje na iste metode promišljanja.

Namjera ovog izlaganja je izložiti poveznicu između ovih dviju disci-plina, koja se pokazuje vrlo važnom za prepoznavanje samih osnova koje ih definiraju, a koja se može promišljati pod nazivom ‘ksenobioetika’.

XENOLOGY, BIOETHICS, XENOBIOETHICS: THE EXTENT AND SCOPE OF THE TERM

The term ‘xenology’ signifies knowledge of alien life forms, primarily extraterrestrial life. As a discipline, xenology started to form in the second half of the 20th century owing to technological progress, human study of the cosmos, and the development of science fiction. Still remaining fated to be a discipline of precognition, xenology’s approach to its contents must be multidisciplinary, interdisciplinary and transdisciplinary – i.e. pluriper-spectival.

The term ‘bioethics’ signifies reflection on moral postulates in relation to the treatment of the existence of life itself, primarily human, but also life as such. As a discipline, much like xenology, it was formed in the second half of the 20th century as the result of the same technological and social processes, and its field of study indicates the same methods of reflection.

167

The intention of this presentation is to expose the link between those two disciplines, which seems to be very important for recognising the very basics that define them, and which can be considered under the term of ‘xenobioethics’.

JOVANA POTPARAFilozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija /Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia

KSENOBIOETIKA I MOGUĆA DESTRUKCIJA POJMA BOGA

Prvi dio izlaganja odnosi se na pretpostavku o mogućnosti postojanja inteligentnog oblika života izvan Zemlje, te na mogućnost susreta izvanze-maljskog oblika života sa čovjekom. Sam susret bi, bar u određenoj mjeri, doveo do destrukcije pojma Boga. S obzirom na vrstu susreta, u smislu prijateljstva, odnosno neprijateljstva, mogle bi se razviti različite vrste od-nosa koje bi potom mogle biti utemeljene iz bioetičke perspektive, što će biti obrađeno u drugom dijelu izlaganja.

XENOBIOETHICS AND THE POSSIBLE DESTRUCTION OF THE CONCEPT OF GOD

The first part of this presentation focuses on the possibility of the exi-stence of an intelligent extraterrestrial life form and the possibility of esta-blishing contact with the same. The encounter itself would, to some extent, bring forth the destruction of the very concept of God. Taking into account the type of possible contact, whether friendly or hostile, we could deve-lop different types of relations which would afterwards be founded from a bioethical perspective, which is what the second part of this presentation deals with.

168

SAFET ŠAĆIROVIĆMedicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia

ŠTO ČINIM DA BIH RAZUMIO DRUGE?

Što znači dijalog sa stanovišta postojanja i razvoja ljudskog bića, filo-zofi bi rekli – ontološki? I zbog čega bismo trebali biti tolerantni jedni pre-ma drugima? Što znači razgovor sa stanovišta spoznaje istine, filozofi bi rekli – gnoseološki? Što znači razgovor sa stanovišta stvaranja vrijednosti, filozofi bi rekli – aksiološki? Što podrazumijeva razgovor sa stanovišta značenja, filozofi bi rekli – hermeneutički? Što znači razgovor sa stano-višta stvaranja zajednice – sociološki? Što znači razgovor sa stanovišta gradnje svesti o identitetu, znači – psihološki?

WHAT DO I DO IN ORDER TO UNDERSTAND OTHERS?

What does dialogue mean in terms of existence and development of human being, philosophers would say – ontologically? And why should we tolerate each other? What does conversation mean in terms of knowledge of truth, philosophers would say – gnoseologically? What does conversa-tion mean in terms of value creation, philosophers would say – axiological-ly? What does conversation mean in terms of meaning, philosophers would say – hermeneutically? What does conversation mean in terms of creation of society – sociologically? What does conversation mean in terms of for-mation of identity consciousness – psychologically?

VUK PRICA, IGOR SALOPEKMedicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /Faculty of Medicine, University of Rijeka, Croatia

MEDICINSKO-KSENOBIOETIČKA ISPREPLITANJA U PRISTUPU PSIHIJATRIJSKOM PACIJENTU

Promišljajući poveznice medicine s ksenobioetikom, u ovom radu bit će prikazan stručni pristup psihijatrijskom pacijentu sa simptomima delu-

169

zija, halucinacija ili ideja o susretu s izvanzemaljskim bićima i/ili inkorpo-raciji istih, a pritom ne ulazeći u realnost fizičke i metafizičke stvarnosti izvanzemaljskih oblika postojanja.

Brojni su uzroci deluzija, a gruba podjela ih svrstava u dvije velike skupine. To su neurološke i psihijatrijske bolesti. U neurološkim poreme-ćajima deluzije su česte kod pacijenata koji imaju patologiju temporalnog režnja, (epilepsije ili tumori). S druge strane, priča vezana za psihijatrijske bolesnike puno je složenija i postoji veći broj bolesti koje u diferencijalnoj dijagnozi uključuju deluzije.

U pristupu takvom pacijentu bitno je naglasiti da pacijentove deluzije ne treba ohrabrivati, niti ga razuvjeravati, te je potrebno stvoriti odnos povjere-nja. Nakon postavljanja dijagnoze prelazi se na liječenje, pri čemu ponovno treba razlikovati neurološke i psihijatrijske bolesnike. Na kraju, ostavljajući misaoni prostor mogućem postojanju i susretu s izvanzemaljskim životom, liječnici bi trebali bez obzira na prirodo-znanstveni karakter struke, a u okvi-ru otvorenosti humanih i moralnih vrijednosti, biti spremni prihvatiti i uvaža-vati pojavnosti različite od »medicine temeljene na dokazima«.

MEDICAL AND XENOBIOETHICAL INTERWEAVING WHEN APPROACHING A PSYCHIATRIC PATIENT

Reflecting on the links between medicine and xenobioethics, the au-thors show how to approach psychiatric patients suffering from delusions, hallucinations or ideas in which they meet extraterrestrials and/or are in-corporated by them. In doing so, the authors do not consider the objective-ness of either the physical or metaphysical reality of extraterrestrial forms of life.

There are many different causes of delusions, which can roughly be divided into two large groups: neurological and psychiatric. Neurological disorders involve delusions, which are common in patients whose pathol-ogy lies in the temporal lobe (epilepsy or tumour). Discussing psychiatric disorders is much more complex partially because of the larger number of diseases which in their differential diagnosis include delusions.

It is important to emphasise that when approaching such patients, their delusions should not be either encouraged or discouraged. Furthermore, de-veloping mutual trust is essential. Finally, allowing for the possibility that encounters with extraterrestrials may both exist and happen, doctors should

170

– regardless of the scientific character of medicine and within the limits of the openness of human and moral values – be prepared to accept and appre-ciate phenomena that are different from “evidence based medicine”.

KREŠIMIR VIDOVIĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

EUGENIKA, ANTIFIZIKA ILI METAFIZIKA, »ZEMLJANI« ILI »VANZEMLJANI«

Ovaj rad se namjerava baviti pitanjem eugenike u (kseno)bioetičkoj praksi. Eugenika je pojam koji uključuje rabljenje znanja o ljudskom ge-nomu u svrhu »pozitivne« selekcije društva. Objašnjavajući podrijetlo eu-genike doći će se do pitanja horizonta eugenike. Pitanja koja nosi eugenika su (kseno)bioetičke prirode. »Eugenici« kao produkt budućnosti jesu netko (ili nešto) što je nepoznato drugo. Ipak, »eugenici« bi kao takvi bili (i osta-li) produkt protuprirodnog djelovanja.

Povijest eugenike kao sistemske selekcije »jačih i inteligentnijih« za-počinje još s Platonom, da bi se prenijela preko ideja F. Galtona (njenog tvorca) do suvremenosti, uključujući i nacističku eugeniku te A. Hitlera. Od mnoštva (kseno)bioetičkih pitanja koja donosi ova (pseudo)znanost prvo koje pada na pamet je: Tko se ima pravo igrati Boga?. Razlika između »eugeničkog božjeg komiteta« i prvog etičkog komiteta (Seattle, 1962.), koji je dobio naziv »božji komitet«, sastoji se u tome da se ovaj eugenički ne bavi pitanjem prava na život, već pitanjem prava na stvaranje novog života, tj. prava na reprodukciju.

Valja primijetiti da je eugeničko društvo kao »društvo budućnosti« uto-pijsko. Ono krajnje utopijsko pitanje jest da li eugenikom Zemljani postaju Vanzemljani.

EUGENICS, ANTI-PHYSICS OR METAPHYSICS, “TERRESTRIALS” OR “EXTRATERRESTRIALS”

This essay questions eugenics in (xeno)bioethical practice. Eugenics is a concept which includes the application of our knowledge of the human

171

genome for the purpose of “positive” social selection. Explaining the roots of eugenics, the horizons of the same are also questioned. The questions that eugenics pose are (xeno)bioethical in nature. The augments, as prod-ucts of the future, are someone (or something) which is an unknown other. Nevertheless, the augments would be the product of anti-natural activity.

The history of eugenics as a systematic selection of “the stronger and those with higher IQs” starts with Plato, and continues with F. Galton (its creator) to the present, including Nazi eugenics and A. Hitler’s ideas. From the many (xeno)bioethical questions that this (pseudo)science poses, the first that immediately comes to mind is: “Who has the right to play God?” The first “God’s committee” (Seattle, 1962) was about who does and who does not have the right to life. “Eugenics’s God’s committee”, on the other hand, is about who has the right to create/reproduce new life.

In the end it must be pointed out that the so-called “society of the future”, i.e. the augment society, is somewhat utopian. The ultimately uto-pian question is whether the usage of eugenics makes terrestrials become extraterrestrials.

173

Okrugli stolOD LIJEČENJA DO PREPRAVLJANJA ČOVJEKA – GDJE JE GRANICA MEDICINSKO-TEHNIČKOG

ZAHVATA?

Round TableFROM HEALING TO REMODELLING OF HUMAN:

WHERE ARE THE LIMITS OF MEDICAL-TECHNOLOGICAL INTERVENTIONS?

IGOR ČATIĆ1, MAJA RUJNIĆ-SOKELE1, IVANA GREGURIC2

1 Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of Zagreb, Croatia2 Visoka poslovna škola Zagreb, Hrvatska /Business School Zagreb, Croatia

UGRADNJA ORGANA I UDOVA – STANJE I BUDUĆNOST

»Industrija anorganskih i organskih polimera odlučila je, putem indu-strijâ čipova, plastike i gume omogućiti kiborzima da donesu odluku o zabrani postojanja prirodnih ljudi.« Je li to samo zgodna dosjetka ili već djelomična stvarnost? U okviru proučavanja kiborgoetike, sistematizirana su, ostvarena i predviđena dostignuća u ugradnji umjetnih organa i udova. Polazeći od sustavnosnoga pristupa čovječjem tijelu kao sustavu, opisana su dva podsustava. Izvedbeni sustav kojim se ostvaruju tokovi tvari i ener-gije, te informacijski sustav. S postojećim ostvarajem u zamjeni dijelova organa i udova, moguć je zaključak da će se uskoro moći zamijeniti goto-

174

vo sve. Problemi se javljaju pri potencijalnoj zamjeni ili ugradnji čipova, uključivo postojanje projekta stvaranja umjetnog mozga. Sve to rađa broj-ne etičke dvojbe.

THE IMPLANTATION OF ORGANS AND EXTREMITIES – CURRENT STATE AND THE FUTURE

“The industry of inorganic and organic polymers has decided to use the industries of microchips, plastics and rubber to allow cyborgs to make decisions regarding a ban on the existence of natural people.” Is this just a witty remark or already partial reality? Within the framework of the study of cyborg-ethics, the authors systematise the achievements in the implanta-tion of artificial organs and extremities that have been made and predicted. Starting from the systemic approach to the human body as a system, two subsystems are described. Namely, the executive system which allows for the flow of matter and energy on the one hand, and the information system on the other. Our current understanding of the replacement of parts of or-gans and extremities allows for the conclusion that soon replacing almost everything will indeed be possible. Problems occur in the potential replace-ment or implantation of microchips, including the project of creating an artificial brain. All this poses numerous ethical dilemmas.

SREĆKO GAJOVIĆHrvatski institut za istraživanje mozga, Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Croatian Institute for Brain Research, Faculty of Medicine, University of Zagreb, Croatia

NEUROGENEZA (STVARANJE NOVIH ŽIVČANIH STANICA) I NJENA ULOGA U LJUDSKOM MOZGU

Nastanak i oblikovanje živčanog sustava odvija se prije rođenja, te je dugo smatrano da poslije rođenja ne nastaju novi neuroni, već se razvijaju samo veze među njima. Stoga su pokusi koji pokazuju da u mozgu postoji neurogeneza, tj. nastanak novih neurona, tek nakon desetak godina postali opće prihvaćena činjenica.

175

Uloga neurogeneze u odraslom mozgu proučava se pokusima na živo-tinjama, prvenstveno mišu i štakoru. S obzirom na to da se odvija u hipo-kampusu, neurogeneza je povezana s pamćenjem i učenjem. Neurogeneza se pojačava s fizičkom aktivnosti životinje, a smanjuje zbog stresa. Miševi kojima je onemogućeno spavanje imaju manju neurogenezu. Također na neurogenezu utječu različite farmakološke tvari.

Činjenica da u mozgu postoji endogena neurogeneza ukazuje da te-rapija matičnim stanicama, koja bi se mogla primijeniti za bolesti mozga, može koristiti mehanizme već inače prisutne u mozgu. Spoznaje o građi i djelovanju mozga mijenjaju naše viđenje djelovanja ljudskog bića, tako da razjašnjenje značenja neurogeneze u ljudskom mozgu postaje važno pita-nje za razumijevanje nas samih.

NEUROGENESIS (I.E. THE GENERATION OF NEW NEURONS) AND ITS FUNCTION IN THE HUMAN BRAIN

It had previously been thought that the number of neurons in the nerv-ous system was determined prior to birth, and that after birth brain de-velopment was purely the formation of neural connections. Thus, it took experiments showing adult brain neurogenesis over a decade to become widely accepted.

The role of neurogenesis in the adult brain has been studied on labora-tory animals, mainly mice and rats. Due to the fact that it takes place in the hippocampus, neurogenesis is associated with memory and learning. Physical exercise increases neurogenesis, while stress decreases it. The mice prevented from sleeping have lower neurogenesis. Moreover, differ-ent pharmacological substances influence the rate of neurogenesis.

The fact that neurogenesis exists also implies that its natural mecha-nisms could be advantageous to future stem cell applications for human brain diseases. New insights into brain organisation and function change our views of human actions, thus making our understanding the impact of adult neurogenesis in the human brain an important question for our under-standing us as humans.

176

IVANA GREGURIC1, IGOR ČATIĆ2

1 Visoka poslovna škola Zagreb, Hrvatska /Business School Zagreb, Croatia2 Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of Zagreb, Croatia

PRESAĐIVANJE PRIRODNIH ORGANA – MOGUĆNOSTI I DILEME

Dugogodišnji san svih koji se bave liječenjem ljudi je zamjena dijelova bolesnog tijela, a time i produljenje ljudskog vijeka. Uz dostignuća pro-izašla iz medicine, bionike i nanotehnike, to se postupno ostvaruje. Postoje načelno dvije mogućnosti, transplantacija ili presađivanje bioloških organa u ljudski organizam te ugradnja umjetnih organa i udova. U ovom radu usredotočuje se na odgovore koje zahtijevaju antropološka i etička pitanja koja se javljaju pri presađivanju organa. Pritom se tijelo pacijenta promatra kao sustav s dva podsustava. To su izvedbeni sustav zadužen za izmjenu tvari i energije, te informacijski sustav.

THE TRANSPLANTATION OF NATURAL ORGANS – OPTIONS AND DILEMMAS

A lifelong dream of all those who are involved in the treatment of peo-ple is the replacement of diseased body parts in order to extend life. Thanks to the advances in medicine, bionics and nanotechnology, this goal has gradually been achieved. There are essentially two options. Namely, the transplantation of organs in human biological organisms on the one hand, and the implantation of artificial organs and limbs on the other. This article focuses on those answers that are posed by anthropological and ethical questions concerning organ transplantation. A patient’s body is seen as a system with two subsystems. These are an executive system which allows for the flow of matter and energy, and an information system.

177

ANA MASKALANInstitut za društvena istraživanja, Zagreb, Hrvatska /Institute for Social Research, Zagreb, Croatia

SKALPELOM DO SREĆE ILI O TOME KAKO JE NOŽ POSTAO NAJBOLJI PSIHOTERAPEUT

U ovom će izlaganju biti riječi o estetskoj kirurgiji kao obliku medicin-sko-tehničkog zahvata u ljudsko tijelo čijom se preinakom ostvaruje pože-ljan tjelesni izgled. Etičke dvojbe vezane uz estetsku kirurgiju pojavljuju se na najmanje dvije razine: na razini sukoba liječničkih etičkih normi i komercijalnih interesa medicinske industrije, te na razini sraza između in-dividualne želje za slobodom izbora vlastitog tjelesnog izgleda i društvenih zahtjeva (u vidu tjelesnih standarda i ideala ljepote) koji utječu na taj izbor. U tom se kontekstu problematiziraju teme tjelesne neuglednosti/nepoželj-nosti kao nove bolesti koju »treba liječiti«, opravdanost estetske kirurgije u promjeni rasnih i etničkih identiteta te snaga utjecaja nekih globalnih trendova na određivanje ideala ljepote.

FROM SCALPEL TO HAPPINESS, OR ABOUT HOW A KNIFE HAS BECOME ONE’S BEST PSYCHOTHERAPIST

The main topic of this presentation is aesthetic surgery as a medical-technical intervention into the human body with the intention to transform it for the purpose of achieving a desirable physical appearance. Ethical dilemmas associated with aesthetic surgery occur on at least two levels: on the level of conflict between the medical-ethical norms and commercial in-terests of the medical industry, and on the level of collision between one’s individual desire to have the freedom of choice as far as one’s own physical appearance is concerned and the social demands (physical standards and beauty ideals) influencing that choice. In this context, there are several is-sues that need to be addressed: physical disagreeability/undesirability as a new disease that “needs to be cured”, the justification of aesthetic surgery in changing racial and ethnic identities, and the power of influence of cer-tain global trends on defining beauty ideals.

adresar sudionika

addresses of the participants

181

Sonja AntonićDr L. Mijatova 49RS–23000 ZrenjaninSerbiae-mail: [email protected]

Miroslav ArtićLermanova 53HR–10090 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Samuela Kata BeškerProvare 13BA–71000 SarajevoBosnia and Herzegovinae-mail: [email protected]

Elmina BešovićKlinički centar Univerziteta u Sara-jevuBolnička 25BA–71000 SarajevoBosnia and Herzegovinae-mail: [email protected]

Zvonimir BoškovićKvaternikova 10HR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

Jasna BurićHrvatska radiotelevizijaZnanstveni programPrisavlje 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Ivan CifrićSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za sociologijuIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Raphael Cohen-AlmagorUniversity of HullDepartment of Politics and International StudiesCottingham RoadHull, HU6 7RXUnited Kingdome-mail: [email protected]

SimpozijINTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA

SymposiumINTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH

182

Josip ČuligVeleučilište u KarlovcuTrg J. J. Strossmayera 9HR–47000 KarlovacCroatiae-mail: [email protected]

Ifeta Ćesir-ŠkoroBNR 35BA–88000 MostarBosnia and Herzegovinae-mail: [email protected]

Bardhyl ÇipiUniversity of TiranaFaculty of MedicineRruga Dibra, 370AL–TiranaAlbaniae-mail: [email protected]

Mladen DomazetInstitut za društvena istraživanjaAmruševa 11/IIHR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Dejan DonevCentar za integrativnu bioetiku»Done Bozinov« 41MK–1300 KumanovoMacedoniae-mail: [email protected]

Milijana ĐerićČika Ljubina 18–20RS–11000 BeogradSerbiae-mail: [email protected]

Julija ErhardtSveučilište u ZagrebuPrirodoslovno-matematički fakultetBiološki odsjekRooseveltov trg 6HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Igor EterovićSveučilište u RijeciMedicinski fakultetKatedra za društvene i humanističke znanosti u mediciniBraće Branchetta 20HR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

Heda FestiniTizianova 35HR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

Aleksandra FrkovićStrossmayerova 18HR–51000 RijekaCroatia

183

Srećko GajovićSveučilište u ZagrebuMedicinski fakultetHrvatski institut za istraživanje mozgaŠalata 12HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Lidija GajskiVlaška 120HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Marija Geiger ZemanInstitut društvenih znanosti »Ivo Pilar«Marulićev trg 19/IHR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Marta GoldVisoko gospodarsko učilište u KriževcimaMilislava Demerca 1HR–48260 KriževciCroatiae-mail: [email protected]

Nada GosićSveučilište u RijeciMedicinski fakultetKatedra za društvene i humanističke znanosti u mediciniBraće Branchetta 20HR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

Safvet HalilovićUniverzitet u ZeniciIslamski pedagoški fakultetJuraja Neidharta 15BA–72000 ZenicaBosnia and Herzegovinae-mail: [email protected]

Jana HodžićTopnička 6HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Nusret IsanovićUniverzitet u ZeniciIslamski pedagoški fakultetJuraja Neidharta 15BA–72000 ZenicaBosnia and Herzegovinae-mail: [email protected]

Orhan JašićAlbina i Franje Herljevića 10/59BA–75000 TuzlaBosnia and Herzegovinae-mail: [email protected]

Ivana JeđudSveučilište u ZagrebuEdukacijsko-rehabilitacijski fakultetZnanstveno-učilišni kampus BorongajBorongajska 83fHR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

184

Ana JeličićGajeva 11HR–21000 SplitCroatiae-mail: [email protected]

Niko JosićKatolička crkva Uzvišenja Svetoga križaJug Bogdanova 1RS–18000 NišSerbiae-mail: [email protected]

Hrvoje JurićSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za filozofijuIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Željko KaluđerovićUniverzitet u Novom SaduFilozofski fakultetOdsek za filozofijuDr Zorana Đinđića 2RS–21000 Novi SadSerbiae-mail: [email protected]

Silvana KaračićNakide 7HR–21214 Kaštel KambelovacCroatiae-mail: [email protected]

Branko KatalinićTechnische Universität WienKarlsplatz 13/311A–1040 WienAustriae-mail: [email protected]

Marina KatinićHercegovačka 11HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Ivica KelamDore Pejačević 8HR–31207 TenjaCroatiae-mail: [email protected]

Gábor KovácsHungarian Academy of SciencesInstitute for Philosophical ResearchEtele út 59–61H–1119 BudapestHungarye-mail: [email protected]

Boris KozjakUl. Brune Bušića 20HR–10020 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

185

Mislav KukočSveučilište u SplituFilozofski fakultetOdsjek za filozofijuIvana pl. Zajca bbHR–21000 SplitCroatiae-mail: [email protected]

Dženana KuluglijaAvdage Šahinagića 14/2BA–71000 SarajevoBosnia and Herzegovinae-mail: [email protected]

Uršula Lipovec ČebronZavetiška 5SI–1000 LjubljanaSloveniae-mail: [email protected]

Igor LukićI. gimnazijaAvenija Dubrovnik 36HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Mile MarinčićSrednja Škola »Ivan Švear«Školska 12HR–10310 Ivanić GradCroatiae-mail: [email protected]

Branislava MedićMarka Čelebonovića 41/6RS–11070 Novi BeogradSerbiae-mail: [email protected]

Béla MesterHungarian Academy of SciencesInstitute for Philosophical ResearchEtele út 59–61H–1119 BudapestHungarye-mail: [email protected]

Veselin MitrovićUniverzitet u BeograduFilozofski fakultetČika Ljubina 18–20RS–11000 BeogradSerbiae-mail: [email protected]

Nada MladinaUniverzitet u TuzliMedicinski fakultetIsmeta Mujezinovića 6BA–75000 TuzlaBosnia and Herzegovinae-mail: [email protected]

Anton MlinarUniverza na PrimorskemZnanstveno-raziskovalno središče KoperGaribaldijeva 1SI–6000 KoperSloveniae-mail: [email protected]

Lejla MušićSkenderija 70BA–71000 SarajevoBosnia and Herzegovinae-mail: [email protected]

186

Amir MuzurSveučilište u RijeciMedicinski fakultetKatedra za društvene i humanističke znanosti u mediciniBraće Branchetta 20HR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

László NemesUniversity of DebrecenDepartement of Behavioral SciencesNagyerdei 98H–4032 DebrecenHungarye-mail: [email protected]

Amer OvčinaUniverzitet u SarajevuKlinički centarBolnička 25BA–71000 SarajevoBosnia and Herzegovinae-mail: [email protected]

Jasminka PavelićInstitut »Ruđer Bošković«Bijenička 54HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Eimantas PeiciusLithuanian University of Health Sciences (LSMU)Mickeviciaus 9LT–44307 KaunasLithuaniae-mail: [email protected]

Gordana PelčićSveučilište u RijeciMedicinski fakultetKatedra za društvene i humanističke znanosti u mediciniBraće Branchetta 20HR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

Vesna PešićNadbiskupija RijekaD. Cesarića 1HR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

Zdravko PopovićSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Aleksandar RaczZdravstveno veleučilišteMlinarska 38HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Vojin RakićInstitut za filozofiju i društvenu teorijuKraljice Natalije 45RS–11000 BeogradSerbiae-mail: [email protected]

187

Iva RinčićSveučilište u RijeciMedicinski fakultetKatedra za društvene i humanističke znanosti u mediciniBraće Branchetta 20HR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

Tea RosovićCentar za palijativnu akrbIve Marinkovića 11HR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

Darija RupčićDore Pejačević 8HR–31207 TenjaCroatiae-mail: [email protected]

Silvia SalardiVia IV Novembre 7I–22020 San Fermo della Battaglia, ComoItalye-mail: [email protected]

Katarina Savić VujovićUniverzitet u BeograduMedicinski fakultetInstitut za farmakologiju, kliničku farmakologiju i toksikologijuDr Subotića st. 1, p. fah 38RS–11000 BeogradSerbiae-mail: [email protected]

Tamara SertićSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Nikola SkledarVŠPU »Baltazar Adam Krčelić«Vladimira Novaka 23HR–10290 ZaprešićCroatiae-mail: [email protected]

Živka Staničić-JuričićSveučilište u ZagrebuFarmaceutsko-biokemijski fakultetA. Kovačića 1HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Fulvio ŠuranSveučilište Jurja Dobrile u PuliPreradovićeva 1HR–52100 PulaCroatiae-mail: [email protected]

Kiril TemkovUl. Bojmija 4/58MK–1000 SkopjeMacedoniae-mail: [email protected]

188

Zoran TodorovićUniverzitet u BeograduMedicinski fakultetInstitut za farmakologiju, kliničku farmakologiju i toksikologijuDr Subotića st. 1, p. fah 38RS–11000 BeogradSerbiae-mail: [email protected]

Marija TodorovskaKozara 34MK–1000 SkopjeMacedoniae-mail: [email protected]

Luka TomaševićSveučilište u SplituKatolički bogoslovni fakultetIvana pl. Zajca bbHR–21000 SplitCroatiae-mail: [email protected]

Marko TrajkovićUniverzitet u NišuPravni fakultetTrg 14. oktobar 4/39RS–18000 NišSerbiae-mail: [email protected]

Tijana Trako PoljakSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za sociologijuIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Zvonimir TucakSveučilište J. J. Strossmayera u OsijekuPoljoprivredni fakultetTrg Sv. Trojstva 3HR–31000 OsijekCroatiae-mail: [email protected]

Karel TurzaUniverzitet u BeograduMedicinski fakultetDr Subotića st. 8RS–11000 BeogradSerbiae-mail: [email protected]

Radomir VidenovićUniverzitet u NišuFilozofski fakultetĆirila i Metodija 2RS–18000 NišSerbiae-mail: [email protected]

189

Ana Volarić-MršićAvenija Dubrava 167HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Maximilian WollnerSpitzackergasse 2/7A–1170 WienAustriae-mail: maximilian.wollner@univie.

ac.at

Ivana ZagoracSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za filozofijuIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Zdenko ZemanInstitut društvenih znanosti »Ivo Pilar«Marulićev trg 19/IHR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Maja ŽitinskiSveučilište u DubrovnikuĆira Carića 4HR–20000 DubrovnikCroatiae-mail: [email protected]

Anja ŽivanovićUniverzitet u BeograduMedicinski fakultetInstitut za farmakologiju, kliničku farmakologiju i toksikologijuDr Subotića st. 1, p. fah 38RS–11000 BeogradSerbiae-mail: [email protected]

191

Toni BandovSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Ana BarjašićSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Ivan BedalovSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Ivan CerovacSveučilište u RijeciFilozofski fakultetSlavka Krautzeka bbHR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

Nina ČolovićSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Eva FeldmanSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]


IZVANZEMALJSKI OBLICI ŽIVOTA U BIOETIČKOJ PERSPEKTIVI

Student Bioethics WorkshopXENOBIOETHICS:

EXTRATERRESTRIAL FORMS OF LIFE IN BIOETHICAL PERSPECTIVE

192

Mirela FušSveučilište u RijeciFilozofski fakultetSlavka Krautzeka bbHR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

Karolina HrgaSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Matija IvičekSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Mima JuračakSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Bernard KoludrovićSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Vladimir ManzinJordanovac 64bHR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Andrea MatićSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Bojan MuckoDobriše Cesarića 102HR–42000 VaraždinCroatiae-mail: [email protected]

Filip MužinaJeždovečka 98HR–10250 LučkoCroatiae-mail: [email protected]

Zdravko PopovićSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

193

Jovana PotparaUniverzitet u Novom SaduFilozofski fakultetOdsek za filozofijuDr Zorana Đinđića 2RS–21000 Novi SadSerbiae-mail: [email protected]

Vuk PricaSveučilište u RijeciMedicinski fakultetBraće Branchetta 20HR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

Igor SalopekSveučilište u RijeciMedicinski fakultetBraće Branchetta 20HR–51000 RijekaCroatiae-mail: [email protected]

Safet ŠaćirovićUniverzitet u BeograduMedicinski fakultetDr Subotića st. 1RS–11000 BeogradSerbiae-mail: [email protected]

Krešimir VidovićSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

195

Igor ČatićSveučilište u ZagrebuFakultet strojarstva i brodogradnjeIvana Lučića 5, p. p. 102HR–10002 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Srećko GajovićSveučilište u ZagrebuMedicinski fakultetHrvatski institut za istraživanje mozgaŠalata 12HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Okrugli stolOD LIJEČENJA DO PREPRAVLJANJA ČOVJEKA – GDJE JE GRANICA MEDICINSKO-TEHNIČKOG

ZAHVATA?

Round TableFROM HEALING TO REMODELLING OF HUMAN:

WHERE ARE THE LIMITS OF MEDICAL-TECHNOLOGICAL INTERVENTIONS?

Ivana GreguricJosipa Marohnića 4cHR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

Ana MaskalanNova Ves 48HR–10000 ZagrebCroatiae-mail: [email protected]

predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja

presentation of recent bioethical publications

199

Brigitte E. S. Jansen (ed./ur.): Croatia – Politics, Le-gislation, Patients’ Rights and Euthanasia / Hrvatska – Politika, zakonodavstvo, prava pacijenata i eutanazi-ja (AVM, München, 2011)

Predstavljačica / Presenter: IVA RINČIĆ

Ante Čović / Marija Radonić (ur./ed.): Bioetika i dijete. Moralne dileme u pedijatriji / Bioethics and the Child. Moral Dilemmas in Pediatrics (Pergamena – Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedija-triju, Zagreb, 2011)

Predstavljač / Presenter: BRANKA ČOVIĆ

Predstavljanje recentnih bioetičkih iz-danja održat će se u ponedjeljak, 16. svibnja 2011., u Malom Lošinju (ho-tel »Aurora«, Velika dvorana), s po-četkom u 21 sat. Bit će predstavljena sljedeća izdanja:

Presentation of recent bioethical pub-lications will be held on Monday, May 16, 2011 (Aurora Hotel, Great hall), at 9:00 p.m. The following publications will be presented:

200

Matija Iviček (ur./ed.): Bioetika i umjetnost / Bioethics and Art (Udruženje studenata filozofije Filozofskog fa-kulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2011)

Predstavljač / Presenter: BOJAN MUCKO

Sonja Kalauz: Sestrinska profesija u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma / Nursing in the Light of Bioethical Pluriperspectivism (Pergamena – Hrvatska komora me-dicinskih sestara, Zagreb, 2011)

Predstavljač / Presenter: AMIR MUZUR

201

Nada Gosić: Bioetičke perspektive / Bioethical Per-spectives (Pergamena, Zagreb, 2011)

Predstavljač / Presenter: JASMINKA PAVELIĆ

Marija Geiger Zeman / Zdenko Zeman: Uvod u sociologiju (održivih) zajednica / Introduction to the Sociology of (Sustainable) Communities (Institut druš-tvenih znanosti »Ivo Pilar«, Zagreb, 2010)

Predstavljač / Presenter: TOMISLAV KRZNAR

202

Bioetika u Bosni i HercegoviniBioethics in Bosnia and Herzegovina

Ajnija Omanić: Dani etike studenata, nastavnika i saradnika Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sa-rajevu / The Ethics Days of Students, Teachers and Collaborators of the School of Medicine, University of Sarajevo (Medicinski fakultet Univerziteta u Sara-jevu, Sarajevo, 2011)

Predstavljač / Presenter: FAHRUDIN KULENOVIĆ

Mevlida Serdarević / Ajnija Omanić: Bošnjačka kultura ponašanja / Bosniak Culture of Conduct (Art 7, Sarajevo, 2009)

Predstavljač / Presenter: FAHRUDIN KULENOVIĆ

203

Bioetika, farmaceutska industrija i sustav zdravstvene skrbi /Bioethics, Farmaceutical Industry and Health Care System

Valerije Vrček: Druga strana potrošačkog raja. U klopci između bolesti i zdravlja / The Other Side of Consumer Paradise. Trapped between Illness and Health (Školska knjiga, Zagreb, 2010)

Predstavljačica / Presenter: LIDIJA GAJSKI

Dražen Gorjanski: Obnova zdravstva / Restoration of Health Care System (Zaklada Slagalica, Osijek, 2011)

Predstavljačica / Presenter: LIDIJA GAJSKI

204

Bioetika u časopisima /Bioethics in Journals

Jahr (Rijeka) The Holistic Approach to Environment (Zagreb)

Mef.hr (Zagreb) Socijalna ekologija (Zagreb)

Predstavljač / Presenter: HRVOJE JURIĆ

sponzori

sponsors

STALNI SPONZOR LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /REGULAR SPONSOR OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske /Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia

OVOGODIŠNJI SPONZORI LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /THIS YEAR’S SPONSORS OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS

MEDIJSKI POKROVITELJI LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /MEDIA PATRONS OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS

HRVATSKA TURISTIČKA ZAJEDNICA /

CROATIAN NATIONAL TOURIST BOARD

Soundset mreža

Jadranka hoteli d.o.o.

Plavi radio

IZDAVAČ / PUBLISHERHrvatsko filozofsko društvo / Croatian Philosophical Society

ZA IZDAVAČA / FOR PUBLISHERLino Veljak

UREDNIK / EDITORHrvoje Jurić

PRIJEVODI I KOREKTURA / TRANSLATIONS AND PROOFREADINGKrešimir Babel, Ana Janković Čikos, Hrvoje Jurić, Ivana Zagorac

DIZAJN NASLOVNICE / COVER DESIGNBernardić studio, Zagreb

SLIKA NA NASLOVNICI / COVER ILLUSTRATIONBrončani kip antičkog atlete Apoksiomena (iz 4. st. pr. Kr.),

pronađen 1999. godine u lošinjskom akvatoriju (Fotodokumentacija Hrvatskog restauratorskog zavoda, snimio: Vid Barac)

Bronze statue of ancient Greek athlete Apoxiomenos (from 4th century B.C.), found in 1999 in the seascape of Lošinj

(Photo-documentation of Croatian Conservation Institute, photograph by Vid Barac)

PRIJELOM TEKSTA / LAYOUTOCEAN GRAF, Zagreb

TISAK / PRINTGRAFOMARK, Zagreb

NAKLADA / VOLUME500