905

recenzije recensiones

Joseph RATZINGER (Benedikt XVI.), Isus iz Nazareta, Verbum, Split, 2007., 397 str.

Knjiga viestrukog iznenaenjaOtkako je 13. travnja 2007. u Vatika-

nu slubeno predstavljena knjiga Josep-ha Ratzingera, pape Benedikta XVI. Isus iz Nazareta, ona ne prestaje izazivati zani-manje javnosti diljem svijeta. Prodajom je ve u prvih nekoliko tjedana postala pra-vi bestseler. U meuvremenu je ve preve-dena na brojne svjetske jezike. Zahvaljuju-i splitskoj izdavakoj kui Verbum, u re-lativno kratkom vremenu knjiga se u izvr-snom prijevodu dr. fra Ivana Ivande poja-vila i na hrvatskom jeziku, pa je sada do-stupna i najirem krugu itatelja. No prvi je dojam da su ovom knjigom pomalo zate-eni i iznenaeni svi, i vjernici i nevjerni-ci, i oni koji misle da dobro poznaju dana-njeg Papu, kao i oni koji ga ne poznaju.

Moglo bi se, dodue, postaviti pitanje to je neobino u tome da jedan papa napi-e knjigu o utemeljitelju svoje religije? Za tako plodnoga teolokog pisca, kao to je to ve pola stoljea papa Ratzinger, jo sa-mo jedna nova knjiga u njegovu vrlo bo-gatom opusu! Ipak nije tako. Nijedna dru-ga njegova knjiga nije popraena tolikom znatieljom i takvim zanimanjem, ali i vi-estrukim uenjem. I prije nego se uope mogao proitati njezin sadraj, ve je sa-ma najava njezina izlaska iz tiska i njezi-na slubenoga predstavljanja izazvala vr-

lo zanimljive komentare u javnosti. Prije nego su uope bili u mogunosti upoznati se s njezinim sadrajem, mnogi su pourili izrei svoje miljenje o Papinu najnovijem djelu, zapravo vie o okolnostima njegova pojavljivanja.

Papa kao vjernik i teologini se da upravo okolnosti nastanka

i pojavljivanja Ratzingerove knjige o Isu-su iz Nazareta najvie privlae pozornost i izazivaju uenje. Dogodilo se naime prvi put u dugoj povijesti Crkve da jedan papa svjesno pie u svojstvu vjernika i teologa, a ne u svojstvu vrhovnog uiteljskog au-toriteta u Crkvi, oekujui tako i druki-ja miljenja i reakcije na svoju knjigu. Nu-dei svjedoanstvo svoga osobnog trae-nja i svoje vlastite vjere, on ne oekuje nikakvo posluno prihvaanje ve samo moli itatelja za mrvicu simpatije bez ko-je nema razumijevanja (str. 17). tovie, Papa sam poziva i potie itatelje da knji-gu itaju kritiki i o njoj slobodno rasprav-ljaju. Doista neuobiajeno i posve novo za jednoga papu.

Za one upuenije u teologiju iznenae-nje je i to da teolog Joseph Ratzinger, ko-jemu je ua specijalnost sustavna (dogmat-ska) teologija, svojom knjigom svjesno pre-lazi na podruje biblijske znanosti te na taj nain, htio ne htio, mora oitovati i svoj stav prema jo uvijek u biblijskoj znanosti domi-nantnoj historijsko-kritikoj metodi tumae-nja Svetoga pisma, koja u posljednje vrije-me ba od sustavne teologije doivljava e-

906

Recenzije

stu kritiku. Time on stupa u izravan dijalog sa suvremenim egzegetima, izlaui se ta-ko svjesno njihovoj strunoj kritici. Neki od njih u tom vide posve nov stil papinstva, smatrajui to dobrodolim i tovie revo-lucionarnim (R. Sding), a drugi e iskre-no i samozatajno priznati kako su sami od te knjige mnogo nauili (K. Berger). No ne manjka ni onih koji su knjigu doekali na no, predbacujui joj manjak kritinosti.

I sam nain slubenog predstavljanja knjige u Vatikanu bio je popraen u isto vrijeme i uenjem i odobravanjem. Uz bekog kardinala Christopha Schnbor-na, knjigu su naime predstavili reformira-ni vicarski teolog Daniele Garrone te tali-janski fi lozof agnostik Massimo Cacciari, trenutano gradonaelnik Venecije. Doista vrlo arolik i zanimljiv izbor. Dok e jed-nima to moda zasmetati, drugi e u tome vidjeti neto simpatino. Otkrit e Papinu namjeru da i na taj nain istakne Isusovu irinu koja nije iskljuivala nikoga i prepo-znati Papin ekumenski duh kojim eli do-prijeti do svih ljudi.

Vremenski kontekst knjigeVrijeme u kojem se neko pojavio

Isus iz Nazareta bilo je posebno vrijeme u povijesti njegova naroda Izraela. Marko govori o vremenu koje se ispunilo (Mk 1,14), Pavao o punini vremena (Gal 4,4; usp. Ef 1,10), a Luka kae da narod bija-e u iekivanju (Lk 3,15). Isus je na ta iekivanja odgovorio svojom Radosnom vijeu o Bogu i njegovu kraljevstvu, po-zivajui ljude da se obrate i prihvate Rado-snu vijest. Knjiga pape Ratzingera dolazi u vrijeme kad su i svijet i Crkva suoeni s velikim izazovima na koje nitko nema pra-vog odgovora. I danas su mnogi u ie-kivanju i zabrinuto gledaju u budunost i Crkve i svijeta. Svojom knjigom Benedikt eli rei da je Isus Krist odgovor jednako danas kao i prije dvije tisue godina.

U svijetu punom nepravde i beutno-sti, to dovodi u pitanje ak i opstanak ci-jelih naroda, Papa smatra vanim i potreb-nim upozoriti na korijene tih modernih za-la. Danas nije u pitanju samo ugroena slo-boda pojedinaca pa i cijelih naroda ve i sa-mo ljudsko dostojanstvo, jer se zaboravlja da je ovjek slika Boja, a da je pitanje Bo-ga kljuno pitanje trenutka. Takvom svijetu Benedikt eli ponuditi svoj pogled na Isusa iz Nazareta u kojem e ovjek ponovno pre-poznati ne samo sliku Boga ve i svoju pra-vu sliku. To je mogue zato to je po o-vjeku Isusu postao vidljiv Bog, a u Bojem svjetlu i slika istinskoga ovjeka (str. 5). Zato cijela knjiga odie nastojanjem da se poe dalje od obinog opisa Isusova djelo-vanja, kako to ini najvei broj knjiga o Isu-su iz Nazareta, te da se prodre u tajnu njego-ve osobe koja posebno proizlazi iz njegova jedincatog odnosa s Ocem.

Isusovo zajednitvo s Ocem Benedikt smatra istinskim sreditem njegove osob-nosti, bez kojega se nita ne moe shvatiti i samo polazei od toga zajednitva on se i danas meu nama uprisutnjuje (str. 7). Ia-ko knjiga nosi naslov Isus iz Nazareta, Be-nedikt ustvari pie knjigu o Isusu Kristu, elei dananjem itatelju ponuditi poru-ku spasenja koju su onda ponudili evan-elisti. To se najbolje prepoznaje u njego-vu koritenju omiljena kristolokog naslo-va Gospodin za Isusa. Upravo taj naslov u novozavjetnim spisima govori o svijesti ranokranskih zajednica da Isus iz Naza-reta, svojom rijei i snagom svoga i Oeva Duha, ivi u tim zajednicama i ravna nji-hovim ivotom.

Crkveni kontekst to se tie dananje crkvene situaci-

je, knjiga o Isusu dolazi u pravo vrijeme ukloniti nesigurnost s obzirom na temelje kranske vjere. Do te je nesigurnosti do-brim dijelom dolo zbog stvaranja nepre-

907

BS 77 (2007.), br. 4, str. 905913

mostivoga jaza izmeu povijesnog Isusa iz Nazareta i Krista vjere Pracrkve u jednom dijelu kritike biblijske znanosti. Liberalna egzegeza prologa stoljea odgovorna je to je i do obinoga vjernikog puka pro-drlo miljenje kako je gotovo sve to evan-elja kau o Isusu kao Sinu Bojemu plod proizvoljnog uvjerenja pouskrsnih kran-skih zajednica, bez stvarne podloge u ivo-tu povijesnog Isusa iz Nazareta.

Svjestan kakve negativne posljedice to moe imati za kransku vjeru, Benedikt postavlja jasno pitanje: to moe znaiti vjera u Isusa Krista, u Isusa, Sina ivoga Boga, ako je ovjek Isus bio posve drukiji nego to ga prikazuju evanelisti, drukiji od onoga kako ga navijeta Crkva polaze-i od evanelja? (str. 5). Nije teko osje-titi da je tu doista rije o samim temelji-ma kranske vjere. Zato on od prve stra-nice ne skriva kako ima puno povjerenje u evanelja kao pouzdana povijesna djela u kojima nije niti zaboravljena niti zanijeka-na povijesna dimenzija Isusa iz Nazareta ve je u svjetlu uskrsnog iskustva teoloki produbljena i pretoena u jezik navjetaja i svjedoenja.

Iako knjiga pokazuje jasnu apologet-sku crtu, ona je puno vie od apologetike. Ponajprije, ona se ne uputa u besplodne rasprave s drukijim miljenjima ve prije svega eli naznaiti izlaz iz sadanjega za-mrenog duhovnog stanja i u svijetu i u Cr-kvi, pokazujui itatelju put k Isusu iz Na-zareta koji i danas poziva na nasljedovanje i pokazuje pravi put prema Bogu i pravi odnos prema drugom ovjeku. Nastupaju-i svjesno kao svjedok vjere, Benedikt ne-izravno oituje da se na njemu i na povje-renoj mu Crkvi ispunjava Isusovo obea-nje neko dano Petru: Ali ja sam molio za tebe da ne malake tvoja vjera. Pa kad k se-bi doe, uvrsti svoju brau (Lk 22,32).

Cilj knjige nije nekakva sveana pro-klamacija obvezujueg crkvenog uenja, a

jo manje osuda suvremenih pogrenih mi-ljenja nego Papino ohrabrenje u vjeri onih koji su povjereni njegovoj duhovnoj skrbi. To ohrabrenje dolazi u pravi as, jer dok se Crkva svim silama zauzima za dijalog i jedinstvo svih kranskih Crkava, u njoj samoj prijeti opasnost od okomite izme. Ve prve reakcije na Papinu knjigu poka-zuju da dok veina u Isusu gleda Sina Bo-jega i Spasitelja, za druge on nije nita vie od uitelja humanih odnosa meu ljudima i etinoga ponaanja.

Teoloka egzegezaOdmah u predgovoru svoje knjige Pa-

pa, kako bi izbjegao svaki nesporazum, na-glaava da knjiga nije usmjerena protiv eg-zegeze ili egzegeta, jer historijsko-kri-tika je metoda neizostavna s motri-ta kranske vjere (str. 9). No to ne zna-i da knjiga nije kritiki raspoloena pre-ma odreenoj vrsti egzegeze koju smo ve spomenuli. Kao dogmatiar, J. Ratzinger nije nikad, poput nekih svojih kolega u struci, ignorirao kritiku egzegezu i razvi-jao svoje vlastito tumaenje Biblije, zaobi-lazei rad bibliara, ve je uvijek njegovao kritiki dijalog s njima. Djelujui kao pro-fesor u Tbingenu, mogao je izbliza upo-znati i onaj oblik liberalne egzegeze koja u Isusu iz Nazareta ne vidi nita vie od libe-ralnog tumaa Tore i uitelja humanih od-nosa meu ljudima i koja sve ono to je vi-e od toga pripisuje teolokoj kreativnosti prvih kranskih zajednica, pa izmeu po-vijesnog Isusa i Krista vjere stvara nepo-mirljiv jaz te na taj nain dovodi u pitanje same temelje kranske vjere.

S dozom humora, ali i s neskrivenim cinizmom Ratzinger takve egzegete pod-sjea da je ve davno Solovjev Antikri-sta obukao u ruho velikog egzegeta ko-ji je svoj poasni doktorat stekao upravo u Tbingenu (str. 52). Takvoj liberalno-kri-tikoj egzegezi papa Ratzinger suprotstav-

908

Recenzije

lja, kako sam voli rei, teoloku egzege-zu koja ne ostaje samo kod kritikog pro-uavanja nastanka biblijskih spisa i rekon-strukcije u njima opisanih dogaaja ve u njima trai teoloku poruku za danas. Toj egzegezi on s pravom predbacuje da svoj posao ostavlja nedovrenim, jer egzegeza nije samo kritika teksta nego i teoloka dis-ciplina. Benedikt je posve svjestan da ne bi bio uvjerljiv kad bi zanemario historijsko--kritiku metodu i pozitivne rezultate nje-zina rada. Umjesto toga, on upravo uz po-mo te metode eli pokazati manjkavosti takve egzegeze. Pritom on, kao od neza-obilaznih pretpostavki, polazi od jedinstva Starog i Novog zavjeta, od kanonskog tu-maenja Biblije, od injenice da je Sveto pismo knjiga Crkve te od vjere autora bi-blijskih spisa, to kritika liberalna egze-geza ili zanemaruje ili svjesno ostavlja po-strani.

Ekumenska dimenzija knjigePapa jako dobro zna da granica izme-

u liberalne i teoloke egzegeze ne ide iz-meu protestantskih i katolikih autora ve posred jednih i drugih. To se najbolje mo-e vidjeti po relativno velikom broju pro-testantskih egzegeta koje poimence citi-ra i prema kojima oito gaji simpatije. Ta-ko, primjerice, u 9. poglavlju svoje knjige, umjesto vlastitog tumaenja Petrova pri-znanja, na temelju kojega je od Isusa dobio prvenstvo u Crkvi, on upozorava na knjigu protestantskog bibliara Oscara Cullman-na, u kojoj se on kao protestant pozitivno izraava o potrebi te slube u Crkvi (usp. str. 370). Jo vee simpatije Benedikt ga-ji prema drugom protestantskom biblia-ru Joachimu Jeremiasu i njegovu tumae-nju Isusovih prispodoba koje on s pravom smatra srcem Isusova navjetaja. Ali tu su i brojni drugi.

Polazei od spomenutih pretpostav-ki, Benedikt nastoji prevladati nepomirlji-

vost izmeu povijesnog Isusa i Krista vje-re to ga je iskonstruirala liberalna egzege-za. Za nju Krist vjere prve Crkve nije nitko drugi ve povijesni Isus iz Nazareta. Dru-gim rijeima, vjera u Isusa kao Sina Bo-jega nije nastala tek poslije njegove smrti ve je svoju klicu imala u njegovu uenju i u ivotu uenika s njime. Zato se on s pra-vom pita kako je mogue sve to pripisati anonimnim ranokranskim zajednicama i odgovara: Ne, to veliko, novo i uzbudlji-vo dolazi upravo od Isusa. Vjera i ivot za-jednice to su razvijali, a ne izmislili. to-vie, zajednica ne bi ni nastala ni prei-vjela da joj nije prethodila jedna izvanred-na stvarnost (str. 330). No do te cjelovite slike Isusa Krista, kakvu nam nude evan-elja, nije mogue doi kritiki istraujui samo pojedinane tekstove nego promatra-jui te tekstove u sklopu cjeline i to sa sta-vom vjere kakvu su imali i njihovi autori. Zato Ratzinger u prvi plan istie takozva-ni kanonski pristup, koji je u posljednje vrijeme posebno na cijeni u anglo-sakson-skoj egzegezi, a u kojem se svaki pojedi-nani biblijski tekst promatra u sklopu cje-line.

Isusov teoloki portretU Papinoj knjizi itatelja ne susree

nikakva uspjela biografi ja Isusa iz Naza-reta ve portret Isusa Krista, Sina Bojega, kako su ga jo za njegova ivota nasluiva-li njegovi uenici koji nisu mogli odoljeti njegovu pozivu i slijedili su ga, a kako se u svojoj punini nakon uskrsnua prikazuje tim istim uenicima u punini njihove vjere. Tu se Benedikt moe pozvati na najbolju tradiciju katolike egzegeze (R. Schnacken -burg, J. Gnilka, R. Pesch, J. Ernst, K. Ber-ger, T. Sding i dr.), ali dijelom i prote-stantske (O. Cullman, J. Jeremias, M. Hen-gel, U. Wilckens i dr.). Vrlo je vano to se u knjizi naglaava vanost Staroga zavje-ta za pravilno teoloko shvaanje Isusove

909

BS 77 (2007.), br. 4, str. 905913

osobe i njegova poslanja. Za liberalnu eg-zegezu Stari zavjet nema nikakve teoloke vanosti, ali ga zato primjerice u pitanjima socijalne etike ili borbe za slobodu ta libe-ralna kontekstualna egzegeza smatra va-nijim od Novoga zavjeta.

Papa posebnu ljubav pokazuje prema Ivanovu evanelju. Polazei od Iv 1,18, on se ne libi otvoreno rei kako je Isus vie od Tore. Aludirajui na Solovjevu Antikristo-vu knjigu Otvoreni put k miru i blagosta-nju (str. 58), on postavlja pitanje: ali to je onda Isus zapravo donio ako nije donio mir u svijet, blagostanje za sve, bolji svijet?, da bi odmah odgovorio: Donio je Boga. Onoga Boga ije se lice prethodno polako razotkrivalo od Abrahama, preko Mojsija i proroka (str. 61). Tu on vrlo vjeto za svoj stav koristi i miljenje suvremenog i-dovskog fi lozofa religije J. Neusnera koji kae kako Isus nije dokinuo nita od Tore, ali joj je nadodao sama sebe (str. 118). I doista, u tom smislu treba shvatiti njego-vu rije: kako nije doao ukinuti Zakon ili Proroke ve ih ispuniti (usp. Mt 5,17), ali i slina miljenja o Tori vjerojatno njegova najboljega tumaa, apostola naroda Pavla (usp. Rim 3,31; 10,4).

Objava vie od Pisma i tradicijeDa bi se shvatilo znaenje knjige koja

eli zatititi metafi ziku dimenziju kran-ske vjere i kranstvo sauvati od opasno-sti njegova svoenja na uenje humano-sti i etinosti, potrebno je poi od Papina shvaanja objave. On polazi od toga kako je objava uvijek vie od onoga to je izra-eno rijeima Pisma i sauvano u usmenoj predaji Crkve, jer ona je povijesni dogaaj, neto ivo, to podrazumijeva i prihvaa-nje kod ljudi, a to ide ispred tradicije i Pi-sma. A ako objava ide ispred Pisma i tra-dicije i ako nije identina s njima, onda je jasno da je manjkavo i klasino protestant-sko naelo sola scriptura kao i tradici-

onalni katoliki govor o dvama izvorima objave, Pismu i tradiciji. Za Benedikta po-stoji samo jedan izvor objave, a to je do-gaaj spasenja u Isusu Kristu koji je naao odjeka u Pismu i predaji, ali koji je vie i od jednog i od drugog. Upravo najvie za-hvaljujui Ratzingeru kao koncilskom teo-logu, Drugi vatikanski sabor usvojio je ta-kav govor o izvoru objave.

Polazei od toga, Papa svojom knji-gom o Isusu eli pokazati kako je i da-nas mogue poi dalje od Pisma i tradici-je i vjerovati u osobu Isusa Krista na pu-tu nasljedovanja, na koji on poziva jedna-ko i danas kao i onda. Nastojei nadvla-dati kristologiju odozdo, koja zapravo uvi-jek ostaje samo jezuologija, nudei uvijek samo neku pojedinanu crtu Isusova lika, Papa joj ne suprotstavlja kristologiju odoz-go, nastalu na temelju dugih rasprava i de-fi nicija velikih koncila u prvim kranskim stoljeima, ve kristologiju iznutra, iz su-sreta, koja izrasta iz unutarnjeg prijatelj-stva s Isusom (str. 6). itajui njegovu knjigu kao svjedoanstvo njegove vlasti-te vjere i njegova osobnog prijateljstva s Isusom, itatelj e i sam osjetiti tu Isusovu blizinu i osobni odnos prema njemu. Osje-tit e kako je i sam pozvan na nasljedova-nje i na prijateljstvo s Uiteljem, to i jest cilj ove knjige.

Narod Boji kao mjesto objave i subjekt tu-maenja Pisma

Svjestan opasnosti individualizma koji se prepoznaje u pokuaju pojedinaca da sami za sebe tumae Sveto pismo, Be-nedikt podsjea kako je ve Sveto pismo Staroga zavjeta izraslo iz ivog subjek-ta naroda Bojega. Iako iza pojedinih spi-sa stoje odreeni autori ili skupine autora, svi oni piu iz duboke svijesti pripadnosti narodu Bojemu, koji je opet svjestan da je od Boga izabran i da mu je namijenjena posebna uloga u povijesti. Istu svijest ima

910

Recenzije

i prva Crkva koja, svjedoei o Isusu ras-petom i uskrslom i sluei se pritom Sta-rim zavjetom, polagano stvara svoje vla-stite spise. Zato Benedikt s pravom kae: Boji narod Crkva ivi je subjekt Pi-sma; u njemu su biblijske rijei uvijek sa-danjost (str. 14).

Zato Papa smatra vanim upozoriti i na nastanak biblijskog kanona, koji nije samo nekakav pravni in kojim se Crkva u jednom trenutku opredijelila za odree-ne spise i proglasila ih svojim Svetim pi-smom. On podsjea kako egzegeza s pra-vom govori o procesu ponovnog itanja (relecture) koji se moe pratiti ve u Starom zavjetu, a koji se posebno prepo-znaje u Ivanovu evanelju (str. 12; 115). U novim okolnostima ivota zajednica vjere svoje svete spise ita na nov nain i u nji-ma otkriva sve dublju istinu. U tome Pa-pa prepoznaje proces nastanka kanona ko-ji logino ide prema svom konanom za-okruenju. Ako se Stari zavjet ita polazei od Isusa Krista, onda nije teko u njemu ot-kriti crte i usmjerenja koja su u njemu na-la ispunjenje i smisao.

To ponovno itanje i prisjeanje uenika na ono to je o Isusu pisano u Sta-rom zavjetu (Iv 2,17) ili na stvarno zna-enje neke njegove rijei koje je mogue tek u svjetlu njegova uskrsnua (2,22), bi-lo je jako vano u nastanku Ivanova evan-elja. Tu su i Isusove rijei i njegova dje-la u svjetlu uskrsne vjere i Staroga zavjeta daleko dublje protumaeni nego u sinop-tikim evaneljima. Subjekt tog prisjea-nja i ponovnog itanja nije pojedinac ve zajednica vjere, ivanovski krug, i to uz pomo Duha kojeg je Isus obeao (14,16s.; 26; 15,26). Zato ne moe biti ispravnog shvaanja Svetoga pisma mimo ili izvan Crkve koja uvijek ostaje mjesto njegova tumaenja i navjetaja. Ali nema ni pravog susreta s Isusom iz Nazareta mimo onog koji nam nudi Novi zavjet.

Podsjeajui potkraj svoje knjige, zajedno s R. Schnackenburgom, na po-znato mjesto iz Ivanova evanelja, gdje Isus kae kako je doao da bi ljudi ima-li ivot, ivot u izobilju (Iv 10,10), Rat-zinger zakljuuje: ovjeku je u konani-ci potrebno samo jedno, u emu je sadra-no sve. No, tek mora nauiti da kroz svo-je povrne elje i enje uvia to mu je stvarno potrebno i to uistinu hoe. Potre-ban mu je Bog Isus nam daje ivot jer nam daje Boga. Moe ga dati jer je sam jedno s Bogom. Jer je Sin (str. 358). Nje-gova knjiga o Isusu iz Nazareta izvrsna je pomo u traenju ovjekova susreta s njime. Budui da je pisana razumljivim jezikom, dobro e posluiti kao duhov-no tivo svakom tko eli bolje upozna-ti svoju vjeru i njezina utemeljitelja Isu-sa Krista.

Ivan Dugandi

Rafko VALENI, Sveti Hiero-nim mo s Krasa: prispevek k ubikaciji Stridona, rojstnega kraja sv. Hieronima, Druina, Ljubljana, 2007., 216 str.

Profesor pastoralne i moralne teolo-gije na Teolokom fakultetu Sveuilita u Ljubljani Rafko Valeni, odlaskom u mi-rovinu posvetio se odgovaranju na pitanje koje ga je zanimalo jo od studentskih da-na: ubikaciji Stridona, rodnog mjesta sve-tog Jeronima. Odgovor se protegnuo na dvjestotinjak stranica lijepo oblikovane znanstvene monografi je. Sastavljena je od tri poglavlja, predgovora, uvoda i zaklju-ka te saetka na engleskom i talijanskom jeziku, popisa kratica, izvora i literature, kazala osobnih imena i zemljopisnih poj-mova te slikovnih priloga.