Ponizni Isus

1

Ponizni Gospodin Isus

2 PONIZNI GOSPODIN ISUS

Nakladnik

ZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

Izvornik

The Lord of the Towel

Urednik

Josip PeriπiÊ

Prijevod

Hinko Pleπko

Lektura

Marijan MalaπiÊ

Korektura

Ljiljana –idara

Prijelom

Miroslav VukmaniÊ

Tisak

TIPOMAT, 2008.

3

Ponizni Gospodin Isus

Zagreb


CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem .............

ISBN 978-953-183-1..............

5

Imajte na umu cilj

Mnogi meu nama znaju mnogo toga o Isu-

su. Znaju mjesto Njegova roenja, mogu na-

brojiti Ëuda koja je uËinio ili ispriËati Njegov

æivotopis, ali je pitanje moæemo li Ga smatra-

ti svojim osobnim prijateljem. Bog dogaaje

o Isusu nije uvrstio u Bibliju zato da bismo

imali zanimljivu priËu za Ëitanje; oni nam ot-

krivaju Isusov karakter.

U Boæjoj je naravi da nam uvijek æeli naj-

bolje. Zato Êemo u ovoj knjizi naglaπavati ra-

zne aspekte duhovnog æivota. U poglavlju Vic-

tora Hulberta, “Iz slave u slavu”, promatrat Êe-

mo Isusa kako postaje Ëovjek. U poglavlju Re-

mone St. John, “Uvijek najbolje”, promatrat Êe-

mo Ga kako pretvara vodu u vino. U poglavlju

Grahama Vaughana Pilmoora, “Prokuπan i po-

uzdan”, razmiπljat Êemo o odnosima i o tome

kako, æelimo li stalno duhovno napredovati,

moramo ostaviti po strani osobni ponos i ideale

i udruæiti se s Bogom na opipljiv naËin: po-

magati bliænjima i voditi druge k Isusu.

U poglavlju Joanne Poddar, “KoraËati pu-

tem”, na temelju nekonvencionalnog i Ëak uz-

nemirujuÊeg susreta sa Samarijankom steÊi Êe-

mo uvid u ispravne odnose. A onda Êe nas

Becky De Oliviera u poglavlju “Prava sloboda”

podsjetiti da smo svi razliËiti i da je to u redu


dokle god ove razliËitosti moæemo prihvatiti.

Nadalje, vidjet Êemo Isusa kako izgoni demo-

ne i upoznati se s obiËajima odreene kultu-

re.

Poglavlje Trevora Younga, “Bog nema milje-

nika”, podsjetit Êe nas kako je Isus prema sva-

kome postupao jednako; kako On ne obraÊa

pozornost na druπtveni poloæaj, ne gleda tko

je tko i lijeËi ljude iz svih druπtvenih slojeva.

Svojim dolaskom Isus je stvorio novu za-

jednicu izmeu Boga i nas; izazvao je promjenu

ponaπanja. Mi krπÊani smo dio te nove zajed-

nice i od nas se oËekuje da æivimo u skladu

s njom. Jedan od ovih dogaaja u Isusovu æi-

votu bio je obred pranja nogu uËenicima. Mno-

gi od nas sudjeluju u ovom obredu ponizno-

sti, ali je pitanje razumijemo li pravo znaËenje

i kulturu pranja nogu. Uz pomoÊ Beth Hol-

ford otkrit Êemo pravo znaËenje obreda poni-

znosti u poglavlju “Sablaænjivo!”

Golgota je najviπa cijena koja je ikad pla-

Êena jednostavno zato πto je »ovjek s Golgote

ponizni Isus. U posljednjem poglavlju, “Gol-

gota — najviπa cijena”, Gifford Rhamie nas vra-

Êa u vrijeme kad je Isus platio najviπu cijenu

za nas.

Nadamo se da Êe vas ove poruke i isticanje

duhovnog æivota potaknuti da uete u podruËja

u kojima niste bili nikad prije i potaknuti vas

da postavljate viπe pitanja nego πto imate od-

govora. Neka to bude poËetak promjene va-

πeg æivota. Neka vas Bog blagoslovi!

7

1.Iz slave u slavu

Victor Hulbert

Isus je postao Ëovjek

Luka 1,26-38; 2,1-20

Neke godiπnje odmore posebno pamtim,

kao onaj kad je naπa obitelj posjetila Por-

tugal. Unajmili smo stari mlin na vodu koji

je bio preureen u luksuznu vilu. Vila je ima-

la bazen za kupanje, mjesto za roπtiljanje i

velike prostorije pune starina — pravo mje-

sto odmora u koje bismo se vraÊali svaki dan

nakon obilaska nacionalnih parkova, starih

gradova, povijesnih dvoraca i crkava i, na-

ravno, kad u obitelji imate tinejdæere, posjeta

veÊini mjesnih restorana, spuπtanja kajaci-

ma niz rijeku, plivanja u jezerima i plani-

narenju.

Jedan od izleta u kojem smo najviπe uæivali

bio je posjet nacionalnom parku Gerés u bli-

zini sjeverne granice sa ©panjolskom. To je pre-

krasno podruËje i idealno za terenska vozila.


Mi nismo imali terensko vozilo, ali smo imali

nov-novcat kombi pa smo, poticani od naπa dva

sina, vozili cestama po kojima nijedan kombi

prije nije proπao; Ëak smo stigli do troπnog

mosta gdje je moja supruga zahtijevala da izi-

emo iz vozila prije nego πto prijeemo pre-

ko njega.

Dosta visoko u brdima, samo nekoliko ki-

lometara od mjesta odakle se dalje nije moglo

voziti, stali smo i divili se stadu koza koje su

pokraj ceste Ëuvala dva pastira. Na vruÊem por-

tugalskom suncu to se Ëinilo kao bezbriæan

posao — sjediti na kamenu i promatrati koze

kako pasu na padini. Opuπten æivot — mnogo

sporiji i smireniji nego onaj na koji je veÊina

nas navikla.

Meutim, tijekom razgovora s njima saznali

smo da prividno spokojan æivot ima i drugu

stranu. UveËer, kad se veÊina turista vrati u

hotele, iz svojih visokih planinskih brloga spu-

πtaju se vuci u potrazi za hranom; kozje me-

so ima posebno mjesto na njihovom jelovni-

ku. I juËer je Ëopor vukova doπao u ovaj kraj

i uspio osigurati obrok. Kad smo stigli na vrh

planine, taj razgovor je potaknuo moje sino-

ve æeljne pustolovina da krenu u lov na vuko-

ve. Jako mi je drago πto mogu reÊi da nisu

bili uspjeπni.

VeÊina nas teπko moæe zamisliti kako izgle-

da pastirski æivot. Bio je idiliËan onog dana

kad smo bili u Gerésu obasjanom suncem, pod

plavim nebom i na blagom povjetarcu. Ali ovi

9

su pastiri æivjeli u primitivnim kolibama na

padini planine i ja sam siguran da po kiπi ili

snijegu njihov æivot nije uvijek bio idiliËan kako

je tada izgledao.

PromatrajuÊi ih kako pasu stado, odjednom

sam pomislio kako se njihov æivot vjerojatno

ne razlikuje od æivota pastira u biblijsko do-

ba. Vuka zamijenite lavom ili medvjedom i

imate priËu o mladom Davidu koji pase sta-

do na breæuljcima izvan Betlehema.

SjeÊate li se kako je kralju ©aulu rekao:

“Tvoj je sluga Ëuvao ovce svome ocu, pa kad

bi doπao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz sta-

da, ja bih potrËao za njim, udario ga i istrgao

mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me,

uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga

ne bih ubio. I lava je i medvjeda tvoj sluga

ubio, pa Êe i taj neobrezani Filistejac proÊi kao

jedan od njih jer je izazvao bojne Ëete Boga

æivoga.”1

SjeÊate li se kako je tog istog mladog pa-

stira, najmlaeg Jiπajevog sina, Bog izabrao za

kralja? Najmlai i obiËan mladiÊ bio je izabran

za velika djela.

To me uvijek iznova iznenauje u Bibliji.

ObiËna sluπkinja pomaæe Namaanu da ozdra-

vi od gube, nervozni ratar Gideon vodi tristo

ljudi u pobjedu, mladi Hebrej, premda zarob-

ljenik u tuoj zemlji, zastupa πto je pravo i s

vremenom postaje poznati dræavnik u Babilo-

nu i prorok koji Êe proreÊi povijest svijeta.

Neπto sliËno dogodilo se na betlehemskim


obroncima. Bog nije svoju slavu i namjere ot-

krio uËenim profesorima na jeruzalemskom sve-

uËiliπtu, veÊ pastirima koji su sjedili pokraj lo-

gorske vatre i Ëuvali svoja stada. U Betlehemu

je to bilo normalno za pastire; logorovali su

sa stadom i Ëuvali ga. Uvijek su me privlaËile

logorske vatre. Jako ih volim. Za vrijeme lo-

gorovanja s mladima logorska vatra uvijek stva-

ra posebno ozraËje dok sjedimo oko vatre zu-

reÊi u treperave oblike u crvenom æaru i pe-

Ëemo kruh ili kukuruzne klipove na πtapu.

Opuπtati se pokraj logorske vatre posebno je

zadovoljstvo i prilika za duboke razgovore.

Pastiri su imali dovoljno vremena za raz-

govor i razmjenu misli. Ellen White kaæe: “Na

poljima gdje je djeËak David vodio svoje sta-

do, pastiri su dræali noÊnu straæu. Tijekom tih

sati tiπine razgovarali su o obeÊanom Spasite-

lju i molili za dolazak Kralja na Davidovo pr-

ijestolje.”2 Nisu imali pojma da Êe njihove mo-

litve biti usliπane. Ono πto se zatim dogodilo

za njih je bio najveÊi πok koji su doæivjeli u

æivotu.

“Najedanput im pristupi aneo Gospodnji,

i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplaπi-

πe.”3

Ovo nije bio sjaj razgorjele vatre. Ova slika

vraÊa nas u Stari zavjet do Mojsija koji stoji

na svetom tlu ispred grma koji ne sagorijeva

i uplaπeno sluπa poziv da izvrπi Boæji nalog.

On nas podsjeÊa na strah koji je neπto kasni-

je spopao Izraelce okupljene u podnoæju Sinaja

11

dok se planina tresla i Boæji glas grmio; na

Joπuu pred Jerihonom i Gideona na gumnu.

Ovakvi susreti mogu uznemiriti Ëovjeka. Boæja

blizina — to je bila Njegova slava — toliko je

uplaπila Izraelce pod Sinajem (zahtijevali su da

ode) da su traæili da Mojsije razgovara s Bo-

gom, a njima samo prenese vijest. Meutim,

ovo nije bila noÊ straha, veÊ noÊ Radosne vijesti

i veselja. Aneo koji im se obratio — siguran

sam da je pastirima bilo drago πto je isprva

bio samo jedan — upuÊuje rijeËi ohrabrenja:

“Ne bojte se! Najavljujem vam veliki i ra-

dosni dogaaj namijenjen svima po svijetu:

Upravo se u gradu Davidovu rodio Spasitelj koji

je Mesija i Gospodin.”4

Odjednom se nebo rasvijetlilo, πto je uz-

nemirilo pastire. Oni ne znaju razlog ovoga

bljeπtavog prizora. Isprva ne zamjeÊuju mno-

πtvo anela koji su ispunili nebo. Sjaj i slava

nebeske vojske osvjetljava Ëitavu visoravan. Dok

su pastiri uplaπeni Boæjom slavom, aneo pred-

vodnik umiruje njihove strahove otkrivajuÊi im:

“‘Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, ve-

liku radost za sav narod! Danas vam se u gradu

Davidovu rodio Spasitelj — Krist, Gospodin. I

evo vam znaka: naÊi Êete novoroenËe povi-

jeno gdje leæi u jaslama.’ I odjednom se anelu

pridruæi silna nebeska vojska hvaleÊi Boga i

govoreÊi: ‘Slava na visinama Bogu, a na zem-

lji mir ljudima, miljenicima njegovim!’”5

Strah, Ëuenje i uæas nestaje, a nadomje-

πta ga radost. Isprva nisu mogli podnijeti sjaj


slave koja je pratila nebesku vojsku. Samo se

jedan aneo javlja pastirima koji bdiju da bi

rasprπio njihove strahove i objavio svoju zadaÊu.

Dok ih okruæuje svjetlo ovog anela, na nji-

ma poËiva slava, oni su ojaËani i mogu pod-

nijeti veÊe svjetlo i slavu bezbrojnog mnoπtva

nebeskih anela.

Pastiri jedva mogu vjerovati vlastitim uπi-

ma. Njima su poznata proroËanstva kao πto je

Mihejevo:

“A ti, Betleheme Efrato, najmanji meu kne-

æevstvima Judinim, iz tebe Êe mi izaÊi onaj

koji Êe vladati Izraelom; njegov je iskon od

davnina, od vjeËnih vremena.”6

Oni poznaju ovo proroËanstvo — ali sada

im je najavljeno da se ono upravo ostvaruje!

To je Ëudesno.

Meutim, to je bio tek poËetak. Ne samo

πto Ëuju Radosnu vijest, veÊ dobivaju upute

kako mogu biti prvi svjedoci da je Bog po-

stao Ëovjekom.

“Trebate potraæiti dijete povijeno u pele-

nice gdje leæi u jaslama.”7

Aneli se viπe ne mogu suzdræavati. Pas-

tiri su zapanjeni, a aneli jednako tako zadiv-

ljeni; moæda i viπe s obzirom na to da su toli-

ke godine oËekivali ostvarenje Boæjeg plana za

spaπavanje Ëovjeka koji se sada iz obeÊanja pre-

tvorio u stvarnost. Gledati Isusa kojeg oboæa-

vaju i kome se klanjaju kako postaje mala sta-

nica u majËinoj utrobi i razvija se do ovog Ëu-

desnog trenutka. Oni viπe ne mogu Ëekati, veÊ

13

poËinju pjesmu: “Slava na visinama Bogu, a

na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!”8

Razmislite na trenutak o ovim rijeËima. Do-

ista ih je teπko shvatiti. “Slava na visinama Bo-

gu, a na zemlji mir!”

Razmislite! Posljednjih dvije tisuÊe godina

nije bilo mira. Kad sam posljednji put sjedio

na Trgu jaslica u Betlehemu, vidio sam izrael-

ske vojnike u æiËanim kavezima, spremne da

na najmanji znak nemira oËiste trg. Danas vi-

soki sigurnosni zid odvaja Jeruzalem od Bet-

lehema. To je podruËje napetosti, a ne mira.

Ali na ovim breæuljcima aneli su pjeva-

li: “Na zemlji mir!”

Mir — a Herod Êe ubrzo izvrπiti masovno

ubojstvo u nastojanju da uhvati i ubije malog

Isusa. Mir — a Sotona Êe progoniti Isusa cijelog

Njegovog æivota. Mir — a Golgota i kriæ bit

Êe Spasiteljeva sudbina.

Izaija je prorekao da Êe Mesija biti Knez

mira,9 ali da su pastiri mogli vidjeti buduÊnost,

teπko da bi povjerovali u te rijeËi. Ali pogledajte

ovaj dogaaj iz perspektive onih koji su pje-

vali ovu veliËanstvenu pjesmu.

Kad gledaju na Zemlju, oni vide da je u

ratu s Bogom. Vide kako vlada zloÊa, ali znaju

Boæju ljubav i kako æeli da ovaj pali svijet vrati

u svoju obitelj.

I zato pjevaju “Slava na visinama Bogu” jer

je Bog taj koji je preuzeo inicijativu. Silni Bog,

Knez mira, napada neprijatelja na najmanje oËe-

kivani naËin.


Pisac Poslanice Hebrejima to objaπnjava iz

perspektive anela: “Njega, za malo manjeg od

anela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti

slavom i Ëasti ovjenËana da miloπÊu Boæjom

bude svakome na korist πto je on smrt okusio.

Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve

i po kojemu je sve — kako bi mnoge sinove

priveo k slavi — po patnjama do savrπenstva

dovede PoËetnika njihova spasenja.”10

Nevjerojatna je misao da se moÊni Bog sve-

mira spuπta niæe od anela. Da postaje Ëovjek,

da æivi, smije se i pati s nama i na kraju umi-

re umjesto svakog Ëovjeka. Slava o kojoj pje-

vaju aneli nije samo radi Isusa; aneli gleda-

ju unaprijed na obeÊanje upuÊeno svima na-

ma da Êe mnoge sinove privesti k slavi. A tu

spadam i ja. Doista Ëudesni dar.

U Filipljanima 2,6-8 Ëitamo: “On, trajni lik

Boæji, nije se kao plijena dræao svoje jedna-

kosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevπi

lik sluge, postavπi ljudima sliËan; obliËjem Ëo-

vjeku nalik, ponizi sam sebe, posluπan do smr-

ti, smrti na kriæu.”11

U trilogiji Gospodar prstenova nalazimo

prekrasnu priËu o tome kako zlo ne doæivlja-

va poraz u slavnim bitkama, veÊ zahvaljujuÊi

jednostavnom nastojanju mladog hobita. Una-

toË svim preprekama, on nastoji donijeti mir

Meuzemlji ne borbom, veÊ bacanjem prokle-

tog prstena moÊi u “pukotinu usuda”.

Isus je sebe bacio u “pukotinu usuda” ovog

svijeta i dospio tamo gdje ga je Sotona naj-

15

manje oËekivao; nije se borio snagom i moÊi,

veÊ ljubavlju. Aneli mogu pjevati “Slava na

visinama Bogu” jer Sotona moæe biti poraæen

jedino tako da Ëitav svemir vidi da je Bog pra-

vedan i da donosi mir umjesto nesklada.

To je za mene izazov. Kad komentira ovaj

ulomak, Ellen White piπe: “Isus je na sebe uzeo

ljudsku narav da bi Ëovjeku mogao otkriti Ëi-

stu, nesebiËnu ljubav i nauËiti nas da ljubimo

jedan drugoga.”12 Uvjeren sam da su pastiri na-

kon ovog susreta s anelima i posjeta Isusu

postali drugi ljudi. Isto sam tako uvjeren da

Êe se moj æivot promijeniti kad prihvatim ve-

liËanstveni dar koji mi je dao Bog slave.

Udaljenost izmeu Neba i Zemlje nije da-

nas veÊa nego πto je bila kad su pastiri sluπa-

li aneosku pjesmu. Ljudski je rod danas isto

toliko predmet skrbi Neba kao u vrijeme kad

su obiËni ljudi skromnih zanimanja usred da-

na sretali anele i razgovarali s nebeskim vje-

snicima u vinogradima i poljima. Nebo moæe

biti vrlo blizu i nama u naπoj svakodnevici.

Razmisli

1. Ako je Bog u biblijska vremena mogao

uzeti mlade u sluæbu, ima li i za mene danas

neku ulogu?

2. Pastiri su æeljno oËekivali Mesijin dola-

zak. ©to posebno æeljno oËekujem u svojem

æivotu?

3. Moæete li zamisliti kako se Bog svemira


osjeÊao kad se stavio jajaπce u utrobu jedne

æene? Koliko se naπ Bog razlikuje od drugih

bogova (idola, ljudi, stvari i drugog) kojima

se neki klanjaju?

4. Vrlo je lako govoriti o Isusu i Njegovu

poniæenju. Na koje praktiËne naËine mogu po-

kazati poniznost u svojem æivotu?

5. Nebo mi je danas blizu. Kako mogu ovu

Ëinjenicu prenijeti svojim prijateljima i prija-

teljicama?

1 1. Samuelova 17,34-36.2 Isusov æivot, str. 26.3 Luka 2,9.4 Luka 2,10.11.5 Luka 2,10-14.6 Mihej 5,1.7 Luka 2,12.8 Luka 2,14.9 Izaija 9,6.10 Hebrejima 2,9.10.11 Filipljanima 2,6-8.12 SDA Bible Commentary, sv. 5, str. 1126.

Victor Hulbert sluæi kao direktor Odjela za

komunikacije pri Britanskoj konferenciji Adven-

tistiËke crkve. Ima dvadeset pet godina iskustva

u crkvenoj sluæbi i u radu u krπÊanskim mediji-

ma. Njegovo djelovanje meu mladima prepo-

znatljivo je po tome πto ih vuËe na logorovanja

i planinarenje preko dugih vikenda. Razumije-

vanje suvremene kulture mladih moæe zahvaliti

svojoj djeci koja su aktivna u mjesnoj crkvi, a

17

Ëija glazba odjekuje iz dvije prostorije. Oæenjen

je Louisom Ëije su kreativne sposobnosti utjeca-

le na æivot mnoge djece i koja mu je pomogla

saËuvati smjer u njegovoj sluæbi.


2.Uvijek najbolje

Remona St. John

Svadba u Kani

Ivan 2,1-11

VeÊina nas je prisustvovalo vjenËanju; mno-

gi od nas su bili na viπe vjenËanja i moæe se

dogoditi da Êemo im prisustvovati joπ mnogo

puta. Neki od nas Êe sudjelovati na vjenËanju

bilo kao djeveruπe ili djeveri, kume ili kumo-

vi ili Ëak kao mladenka i mladenac. Stvarno

je lijepo vidjeti kad na vjenËanju dvoje posta-

je jedno, sudjelovati u obredu blagoslivljanja

i, naravno, na svadbi nakon toga. Ali unatoË

svemu utroπenom vremenu, naporima, plani-

raju, raspravama i troπkovima, vjenËanje ipak

moæe loπe zavrπiti.

Ne sumnjam da ste Ëuli i za takva vjenËanja

na kojima se auto pokvario πezdeset kilome-

tara od crkve, na kojima zaraÊene obitelji ni

tog dana nisu zaboravile da su zaraÊene ili za

svadbe na kojima je sve pripremljeno za dvi-

je stotine gostiju, a sjedi i Ëeka tri stotine. Na-

ravno, ima vjenËanja na kojima ispadne sve

19

dobro, ali Êe uvijek biti i onih na kojima neπto

poe po zlu.

Isus je doπao na svadbu; bilo je to malo,

mjesno vjenËanje pa moæemo pretpostaviti da

je veÊina gostiju odrasla zajedno i da su se do-

bro poznavali. Vjerojatno su imali lijepe uspo-

mene na vrijeme kad su se kao djeca igrali

loptom, slavili zavrπetak πkolovanja i kao mla-

de osobe prisustvovali vjenËanjima drugih. Ovi

su se gosti meusobno dobro poznavali. Mo-

gli su razmiπljati: ©to Êe Claude i Maria uËini-

ti da zasjene vjenËanje Lucinde i Elroya? Pa

kad bi na ovoj svadbi neπto krenulo loπe, bio

bi to skandal i vijest bi se zaËas proπirila po

gradu jer je bio pozvan Ëitav grad i svi bi to

znali iz prve ruke.

Gosti joπ uvijek uæivaju, joπ uvijek slave,

joπ uvijek pijuckaju vino kad dolazi katastro-

fa i vina viπe nema (Ivan 2,3).

Nestanak vina svakako nije kraj svijeta. Pre-

ma obiËajima onog vremena svadba je trajala

nekoliko dana i vjerojatno je, s obzirom na is-

praænjene vrËeve, veÊ trajala neko vrijeme. Mo-

æda je to bio zgodan trenutak da se prestane

sa slavljenjem i objavi: “Zahvaljujemo svima koji

su ovih nekoliko dana uËinili posebnima. Hvala

vam svima πto ste doπli. Dovienja i laku noÊ!”

Ali Ëini se da usred svadbe kraj nije bio na

pomolu niti je bio poæeljan. Umjesto da se gosti

pokupe i odu kuÊi, rjeπenje je bilo da domaÊin

nae joπ vina, i to dovoljno, i tako sprijeËi pre-

rani kraj slavljenju. S obzirom na to da se nije


htio mijeπati kad su prema Ivanu 2,4 traæili

Njegovu pomoÊ, Isus je bio nevjerojatno veli-

koduπan. Time πto je dao napuniti πest velikih

kamenih posuda vodom Isus je gotovo sedam-

sto litra vode pretvorio u vino, πto je golema

koliËina.

Ali ovo nije bio samo poklon u koliËini.

Ravnatelj stola kuπa vino i ne znajuÊi odakle

je, poziva mladoæenju u stranu da ga pohvali

za kvalitetu ove posljednje zalihe. Ovaj dar sim-

bolizira izvrsnost. Vino je bilo najbolje kakvoÊe.

Isus je imao sposobnost da ovu novu zalihu

vina uËini isto tako kvalitetnom kao πto je bila

prethodna. Samo su sluge, Njegova majka i uËe-

nici znali πto je uËinjeno. Posluæili su novo vino

i nitko nije zamijetio nikakvu razliku. Isus je

mogao proizvesti obiËno vino koje ne bi pri-

vuklo pozornost, a zadovoljilo bi osnovne po-

trebe gostiju.

Meutim, u Kristovoj naravi nije da stvari

obavlja na obiËan naËin. Kristova ljubav pre-

ma nama potiËe Ga da nam dâ samo najbo-

lje. U Evanelju po Mateju Krist opisuje sebe

kao Oca koji je bolji od svakog zemaljskog oca.

“Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima

darivati djecu svoju, koliko li Êe viπe Otac vaπ,

koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji

ga zaiπtu!” (Matej 7,11) Isus nije mogao uËiniti

drugo nego gostima na svadbi dati najbolje vi-

no.

Zamislite da je Isus uskrisio Lazara (Ivan

11,43.44) iz mrtvih, ali da je Lazar ostao u

21

komi, ili da je osigurao hranu za 3.999 ljudi

(Marko 8,1-10), a za onog posljednjeg viπe nije

bilo pa je ostao gladan. Ili da su, nakon πto

je istjerao demone iz Ëovjeka u Gerasi (Luka

8,26-33), neki demoni ostali u njemu. Zami-

slite da je Isus uËinio samo najnuænije, mini-

mum, ono osnovno. Njegova slava se nikad ne

bi objavila.

Premda je Isus naËinio sedamsto litara vi-

na takve kakvoÊe koju bi veÊina vinara i te

kako æeljela imati, gosti na svadbi su veÊ pri-

liËno popili.

Znate kako je to kad se na nekom dogaaju

posluæi prvoklasno jelo. Pred vama je ukusna

hrana, savrπeno pripremljena, koju kuπate svim

svojim osjetilima. Znate da takvu hranu inaËe

ne moæete dobiti svaki dan, pa se posebno tru-

dite da ne razoËarate svoje domaÊine; uzima-

te joπ posljednju punu vilicu (ili πest), premda

ste veÊ siti. A onda se pred vama pojavljuje

desert. Miris vam oduzima dah, izgled zapa-

njuje i na samu pomisao da kuπate bar jedan

zalogaj veÊ vam dolaze sline, ali u vaπem æelucu

viπe jednostavno nema mjesta.

Tako je doπlo dobro vino. Neki su se gosti

veÊ napili æenikova standardnog vina. “Svaki

Ëovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a

kad se ponapiju, gore. Ti si Ëuvao dobro vino

sve do sada.” (Ivan 2,10) I sada na stol dolazi

Ëudotvorno vino. Siguran sam da je veÊina na-

πla mjesta, malo poËekala da se staro slegne

prije nego πto Êe kuπati bolje vino. A vjerojatno


su mnogi popili koliko god su mogli. Bilo je

onih koji su toliko popili da jednostavno nije

bilo mjesta ni da okuse novo vino. Toliko su

pili da nisu mogli okusiti Ëudo koje se dogo-

dilo, poseban dar koji je Isus dao.

Premda nam Isus nudi samo najbolje, prem-

da nam toËi svoje najbolje vino, mi trebamo

osigurati prostor da ga primimo. Kod svakoga

od nas druge nagomilane stvari mogu onemo-

guÊiti da primimo ono “najbolje”. Moæda smo

toliko zaokupljeni svojom karijerom da smo

prezaposleni kad se pojavi dobro vino. U dru-

gom sluËaju to moæe biti naπ braËni drug pa

smo toliko zaokupljeni usklaivanjem svojih

odnosa i toliko smo popili standardnog vina

da nema mjesta za najbolje. Za neke je to πko-

lovanje, prijatelji, televizija — spomenimo to

za poËetak. Svaki dan gucnemo po malo tog

dobrog vina, ali rijetko kad ima mjesta za “ku-

πajte i vidite kako dobar je Jahve…” (Psalam

34,9).

Postoji velika zaliha tog vina. Blagoslovi od

Boga su redovni i lako mogu zadovoljiti po-

traænju. Naπe srce i um trebaju biti otvoreni

za primanje najboljega, a upravo nam to Krist

nudi.

Isus nije saËuvao Ëudesno vino za kraj svad-

be. Gostima se Ëinilo kao da je mladoæenja sa-

Ëuvao dobro vino za poslije, ali nije bilo tako.

Mladoæenja nije saËuvao kvalitetno vino za po-

slije jer ga nije imao. Nije mladoæenja odluËio

posluæiti bolje vino poslije, pa ni mi ne smi-

23

jemo Ëuvati najbolje πto imamo za poslije.

Kao dijete navikao sam jesti hranu na svo-

jem tanjuru namirnicu po namirnicu. PoËeo

bih obrok s najgorom namirnicom. To je obi-

Ëno bio kupus; mrzio sam ga. Zato sam prvo

pojeo kupus. Onda bih preπao na riæu i gra-

πak. Nikad nisam bio oduπevljen graπkom pa

bih ga vadio iz riæe i ostavljao po strani na

tanjuru i onda poËeo s riæom.

Kad sam tako saËuvao najbolje za kraj, s

Ëeænjom bih pogledao meso i oblizao usnice

prije nego πto bih ga okusio. Do tog bi trenutka

moj otac, koji je bio varalica, zavrπio svoje jelo

i poËeo se ogledavati ima li negdje joπ neπto.

Pokazao bi mi na prozor i pozvao me da po-

gledam kako nad vrtom lebde leteÊi tanjuri.

Zbunjen, pogledao bih za trenutak, ali kad bi

mi se pogled vratio na tanjur, vidio bih da mesa

viπe nema, dok moj otac uæiva liæuÊi prste. Tako

bi mi ostao tanjur s graπkom koji nisam æelio

ni volio. Trebalo mi je neko vrijeme da nau-

Ëim kako Ëuvanje najboljega za kraj nije baπ

najpametnije.

Bog ne æeli da najbolje Ëuvamo za kraj.

Uostalom, ne znamo πto donosi sutraπnjica. Po-

gledajte πto piπe u Mateju 6,34: “Ne budite da-

kle zabrinuti za sutra. Sutra Êe se samo bri-

nuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.”

Sluge su od poËetka poËeli toËiti dobro

vino. Isus nam daje najbolje πto ima od poËetka

i stalno.

Jednako tako i mi ne trebamo dati na po-


Ëetku najbolje πto imamo, a onda popuπtati

kako vrijeme prolazi.

“Kao πto ljudi prvo iznose najbolje vino,

a zatim ono loπije, tako Ëini i svijet sa svojim

darovima. Ono πto on nudi moæe zadovoljiti

oko i opËiniti osjetila, ali to neÊe ispuniti Ëo-

vjekove Ëeænje. Vino se pretvara u gorËinu,

veselje u tugu. Ono πto je zapoËelo pjesmom

i veseljem, zavrπava se umorom i muËninom.

Meutim, Isusovi su darovi uvijek svjeæi i no-

vi. SveËanost koju On sprema za Ëovjeka uvi-

jek daje zadovoljstvo i radost. Svaki novi dar

poveÊava sposobnost primatelja da cijeni i uæiva

Gospodnje blagoslove. On daje milost za milost.

Izvor blagoslova neÊe presuπiti. Ako ostanete

u Njemu, Ëinjenica da danas primate bogati

dar osigurava primanje joπ bogatijeg dara su-

tra.” (Isusov æivot, str. 108)

Isus od nas oËekuje dosljednost u naπim

πkolskim obvezama, na naπem radnom mjestu,

u naπem domu, crkvi i, πto je najvaænije, u na-

πem odnosu s Njim.

Nakon viπe godina u braku, mnoge supruge

ne nastavljaju poπtovati svoje muæeve kao mu-

πkarce kojima su se udvarale s ljubavlju, koji-

ma su poklonile svoje osjeÊaje, vrijeme i paæ-

nju. Mnoge crkve ne nastavljaju poπtovati i po-

dupirati svoje starjeπine, akone, voe mladeæi

nakon πto se nakon godina teπkog zajedniËkog

rada umore; njihovog je oduπevljenja i revno-

sti odavno nestalo. »ak i uËitelji imaju teπkoÊa

u ocjenjivanju uËeniËkog rada ako je zapoËet

25

uvjerljivo i originalno, da bi zatim postajao sve

slabiji i na kraju ostale samo fraze. Tako i mi

propuπtamo ukazati Ëast Kristu kad gorljivost

i æar koji smo nekoÊ osjeÊali za Njega prijeu

u brzo promrmljanu molitvu za hranu za sto-

lom i uæurbanu molitvu prije odlaska u kre-

vet.

Kao πto su Isusovi darovi svakog jutra novi,

tako bismo i mi trebali svakog jutra ustati s

odlukom da Êemo u svemu πto Ëinimo dati naj-

bolje od sebe i da taj napor neÊemo umanji-

vati. Mi trebamo stalno davati najbolje od se-

be u svojem duhovnom æivotu, u svojem do-

mu i u svim æivotnim podruËjima.

Dok se oko nas sve mijenja, naπa opredi-

jeljenost za Gospodnju veËeru mora ostati ne-

promijenjena jer nas redovito podsjeÊa da nam

je Isus dao najbolji dar koji se moæe zamisliti.

Dao nam je svoje tijelo i svoju krv, a taj dar

nam je osigurao vjeËni æivot. Vino na svadbi

simbolizira Krista koji daje svoju krv da bi-

smo mogli dobiti oprost svojih grijeha. “Ovo

je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge pro-

lijeva na otpuπtenje grijeha.” (Matej 26,28)

Premda izvjeπtaj o svadbi u Kani sadræi

mnogo viπe simbolizma, ono πto trebamo za-

paziti jest dojmljiva velikoduπnost naπega Go-

spodina. Bog je dao najbolji i najvelikoduπniji

dar koji je mogao dati: svojeg jedinoroenog

Sina Isusa Krista.

Isus i dalje daje. Svadba u Kani, prvo za-

pisano Ëudo, bila je samo vrh ledenog brijega


u pogledu darova koje je dao i nastavlja dava-

ti Ëovjeku.

Za Isusa “razumijevanje radosti svadbenih

sveËanosti upuÊuje na radost onoga Dana kad

Êe dovesti svoju zaruËnicu OËevu domu i ot-

kupljeni s Otkupiteljem sjesti na veËeru svadbe

Janjetove” (isto, str. 110). Isus, naπ ZaruËnik,

poziva nas da æivimo s Njim u vjeËnosti i da

s Njim zauvijek jedemo za Njegovim stolom.

Na vama je da odluËite hoÊete li prihvatiti ovaj

poziv.

Razmisli

1. Isus nam uvijek daje najbolje. Dajete li

vi najbolje od sebe? Porazgovarajte o naËinu

na koji moæete pokazati da cijenite Njegov dar.

2. Koje biste promjene trebali izvrπiti u

svojem æivotu, svakidaπnjici ili karakteru da bi-

ste mogli viπe dati Bogu?

3. Je li vaπ æivot pretrpan stvarima ovoga

svijeta? ©to biste morali uËiniti da ih uklonite

kako biste od Krista mogli primiti posebne bla-

goslove?

4. Jeste li pozvali Krista da bude poseban

gost u vaπem studentskom æivotu, na radno-

me mjestu, kod kuÊe, u udvaranju ili braku?

Ako niste, pozovite Ga posebnom molitvom

u podruËje vaπeg æivota koje Mu je dosad bilo

nedostupno.

5. Porazgovarajte u malim skupinama o

tome πto oËekujete u buduÊnosti. BuduÊi da

27

Êete sada svakodnevno davati najbolje πto mo-

æete, kakve su vaπe nade, snovi i teænje?

Remona St. John radi u svojoj struci s mla-

dim prijestupnicima na poslu i volonterski. Ra-

dila je viπe godina u odjelu mladih piπuÊi dra-

me i unapreivala kreativni rad mladeæi. Kao re-

dovna suradnica Ëasopisa SEC HUB zainteresi-

rana je za sve πto iziskuje kreativnost.


3.Prokuπan i pouzdan

Graham Vaughan Pilmoor

Isusova kuπnja i poniznost

Matej 4,1-11; Luka 4,1-15

U svojim poznatim Ispovijedima Augustin

iz Hippa opisao je svoje ponaπanje u mladosti

rijeËima: “Gospodine, uËini me moralnim, ali

ne joπ sada.” Ovdje je rijeË o neËemu πto go-

tovo svi dobro poznajemo. U osnovi je to vari-

jacija na misao da je duh voljan, ali je tijelo

slabo. Boæje kraljevstvo kao i mnoge druge

stvari, kao πto je dobrohotnost i jednakost, u

naËelu prihvaÊamo, ali smo vrlo spori u nji-

hovom ostvarenju. Nahraniti gladne i obuÊi gole

baπ nas ne oduπevljava kad se s tim susretne-

mo na ulici. Govorimo sebi: “Naravno, u naËelu

se slaæem, ali moram li se ovog trenutka po-

zabaviti tim prosjakom? VeÊ sam dao novac u

dobrotvorne svrhe i on bi to trebao razumje-

ti.”

Bilo bi lako reÊi da je naπe sustezanje u

tom sluËaju Ëisti materijalizam, ali sumnjam da

je mnogima od nas toliko stalo do nekoliko

29

kuna. Najvjerojatnije je da se u to jednostav-

no ne æelimo uplitati. Tko zna πto Êe na kraju

ispasti? ©to Êe se dogoditi ako ne ode? ©to ako

svim svojim prijateljima prosjacima kaæe da sam

mekana srca? ©to ako je duπevno labilan? Na-

ravno, ne æelim vidjeti da ljudi æive u siroma-

πtvu, ali sam ne mogu rijeπiti ovaj problem.

Gospodine, uËini me moralnim, ali ne joπ sa-

da.

Kristovo krπtenje potpuno je suprotno ovo-

me. U Mateju 3,15 Isus odbija prosvjed Ivana

Krstitelja rijeËima: “Pusti SADA! Ta dolikuje

nam da tako ispunimo svu pravednost!” Bez

obzira na sve posljedice svojega krπtenja, Isus

nema naviku odugovlaËenja. Time automatski

ne spada u kategoriju s Mojsijem kraj grma

koji nije sagorijevao i Jonom na putu u Tarπiπ.

Kod Krista je neodgodivost stalna tema. Me-

u poznate uzreËice ubrajaju se: “Pribliæi se

kraljevstvo nebesko”, “Stojim na vratima i ku-

cam”, “Vrijeme je kratko” i druge. »ini se da

je pojam neodgodivosti bitan element u raz-

matranju pravednosti; on se odraæava u Boæ-

joj crkvi koja oËekuje Kristov drugi dolazak i

nastoji ga ubrzati. Meutim, valja naglasiti da

se ova hitnost razlikuje od pojave koju bismo

mogli nazvati “revnoπÊu”. ©to god revnost zna-

Ëila, mi je sada shvaÊamo kao pokuπaj ostva-

renja nekog ideala bez obzira na cijenu. Die-

trich Bonhoeffer jasno kaæe da Isusova sluæba

nije bila takva vrsta revnosti.

“Krist nije, kao neki etiËar, volio teoriju


o dobru; on je volio stvarne ljude. Krist nije

bio zainteresiran, kao neki filozof, za opÊenite

vrijednosti, veÊ za ono πto sluæi stvarnim lju-

dima. Krista nije zanimalo bi li ‘misao vodilja

nekog postupka’ mogla postati ‘naËelo sveop-

Êeg zakona’, veÊ pomaæu li moji postupci mo-

jemu bliænjemu da bude bolje ljudsko biÊe pred

Bogom. Bog nije postao misao, naËelo, pro-

gram ili sveopÊe vjerovanje; Bog je postao Ëo-

vjek …”

Naravno da postoji mnogo toga u Ëemu

je Kristova ljudska narav bitna, ali za biblij-

ski tekst posebno je znaËajna rijeË “praved-

nost”. Pravednost nije prvenstveno moralna ka-

tegorija. Biblijski komentator William Barclay

jasno definira pravednost kao “ispravan odnos

s Bogom”. ImajuÊi u vidu ispravan odnos s Bo-

gom, ova potreba se moæe poistovjetiti sa æe-

ljom roditelja da se nakon duge odvojenosti

sjedine sa svojom djecom ili s nastojanjem braË-

nog druga da izvrπi savrπenu pripremu za pro-

slavu godiπnjice. CvijeÊe ne smije biti bilo ka-

kvo, restoran mora biti poseban i moraju se

poπtovati sve pojedinosti vezane uz vaænost od-

nosa. Vratimo se na primjer prosjaka: mi se

ne borimo s moralnom dvojbom niti smo protiv

toga da trebamo dijeliti ono πto imamo, veÊ

se pribojavamo uspostave odnosa. OsjeÊaj neod-

godivosti ne mogu izazvati ideali, ma koliko

biti plemeniti, veÊ osjeÊaji kao πto su saæalje-

nje, æelja ili gnjev. Napredak u duhovnom ra-

stu zahtijeva odbacivanje osobnog ponosa pa

31

i osobnih ideala, potrebu da zasuËemo ruka-

ve i s Bogom se ukljuËimo u stvarna djela bilo

da se radi o pomaganju potrebitima, voenju

drugih da iskaæu πtovanje Bogu ili odluci da

æivimo u pustinji asketskim æivotom, a sve to

zbog osjeÊaja neodgodivosti. Raditi zajedno s

Bogom Ëisto je intelektualni pojam koji u biti

znaËi: “U naËelu prihvaÊam izazove o kojima

Krist govori, ali stvarni æivot je neπto drugo”;

drugim rijeËima, “Gospodine, uËini me moral-

nim, ali ne joπ sada”.

O Ëemu je Krist razmiπljao kada je tako

spremno otiπao u pustinju? Sveto pismo kaæe

da Ga je Duh vodio kako bi Ga Sotona kuπao.

ShvaÊena doslovno, ovakva misao moæe biti vrlo

opasna. Ako nam Krist treba biti primjer, mo-

ramo paziti da se namjerno ne izloæimo kuπ-

nji smatrajuÊi to vrlinom. Sam Krist je rekao:

Ako te sablaænjava desna ruka, odsijeci je. Os-

tati otvoren za slabost nije dobro ni korisno

kao ni razapeti sebe. Zato se moramo pitati

o Ëemu je Isus razmiπljao kad je otiπao u pu-

stinju. To nije uobiËajen Ëin razumnog Ëovjeka;

pa ipak nam pustinja izgleda neobiËno privlaË-

nom. ©to oËekujete da Êete vidjeti kad idete

u pustinju? Mnogi su otiπli u pustinju oËeku-

juÊi neku vrstu duhovnog napretka ili boæan-

skog prosvjetljenja. Iz nekog nepoznatog ra-

zloga jedino u πto moæemo biti sigurni da Êe

rasti u negostoljubivoj klimi jest duπa. Foto-

grafije na stranicama Ëasopisa National Geo-

graphic odiπu romantiËnim prizorima izlaze-


Êeg ili zalazeÊeg sunca u pustinji, simbola ne-

shvatljive Boæje tajnovitosti joπ iz davnih vre-

mena. Moæemo zamislili nevjerojatnu tiπinu koja

kao da πapÊe dragocjene Boæje tajne πto polako

ulaze u naπu svijest i uzdiæu nas u stanje pro-

svijetljenosti iz kojeg se moæemo vratiti svo-

jim vrπnjacima kao suncem opaljeni sveÊenici

ili rabini. Ukoliko u pustinji sretnete Ëovjeka,

on je mudrac, ili bolje reËeno mag koji joπ

uvijek traæi put kuÊi nakon πto je vidio dijete

roeno u πtalici. Malo je mudrih ljudi u pustinji;

veÊina onih koje susretnete osjeÊat Êe se du-

hovno i geografski izgubljeni. U istini nema

πaptanja. VruÊina je tolika da zagluπuje i istra-

æivanje tajne ostaje po strani dok se vaπ um

usmjerava na vaπe osnovne potrebe, a ipak re-

dovnice, redovnici i ljudi sk loni posebnoj

duhovnosti nastavljaju i dalje hodoËastiti u pod-

ruËje gdje nema niËega. Pustinja vas vrlo brzo

liπava onoga πto æelite i odmah vam daje do

znanja da ste ljudsko i svjetovno biÊe. Pitanja

koja si postavljate ne bave se Kristovom bo-

æanskom naravi, veÊ: “Kako Êu ovdje spavati?”

“Zaπto se ne mogu pristojno okupati?” “Zaπto

opet moram jesti ovu groznu hranu?” “Zaπto

ja? Zaπto ja? Zaπto ja?” Æivjeti u bijedi a ipak

biti zahvalan za svakidaπnju Ëaπu vode i naj-

nuænije skloniπte, nije lako.

Isus se suoËavao s teπkoÊama i problemi-

ma; zato je prema Mateju rekao: “Lisice imaju

jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin »ovjeËji

nema gdje bi glavu naslonio.” Prema tomu, kad

33

razmislimo o tegobama æivota u pustinji, oËito

je da Isus nije jednostavno sjeo pod neko drvo

i Ëetrdeset dana Ëekao da Sotona doe na ugo-

voreni sastanak. Isus je podnosio tegobe od

prvog dana i ova duga i nemila kuπnja pod-

sjetila Ga je da je Ëovjek. Æivjeti kao ljudsko

i boæansko biÊe u jednom tijelu bilo je veliki

izazov u kojem je bio izruËen na milost Ocu.

Nevjerojatno je πto je Isus imao boæansku na-

rav pa zbog toga i vlast, ali je ostao posluπan

volji svojega Oca, zatraæio da Ga krsti Ëovjek,

pristao da podnese tegobe pustinje i na kraju

se predao poniæavajuÊoj smrti. Pavao ovo po-

sebno naglaπava u svojoj poslanici Filipljani-

ma.

“Neka u vama bude isto miπljenje kao i u

Kristu Isusu: On, trajni lik Boæji, nije se kao

plijena dræao svoje jednakosti s Bogom, nego

sam sebe ‘oplijeni’ uzevπi lik sluge, postavπi

ljudima sliËan; obliËjem Ëovjeku nalik, poni-

zi sam sebe, posluπan do smrti, smrti na kri-

æu.”

Zato je svatko tko tvrdi da je krπÊanin i

kaæe da æivi po Svetome Duhu pozvan da po-

kaæe sliËnu svijest o svojoj ljudskosti, prepo-

zna svoju krhkost, svoje nesnalaæenje i potre-

bu za apsolutnim oslanjanjem na Boga u æivot-

nim kuπnjama. Nije dovoljno samo dobiti oprost

grijeha pred Isusov drugi dolazak, veÊ prihvatiti

milost preobrazbe i stalne promjene, koja nas

postupno izgrauje da se moæemo nazvati Kri-

stovim tijelom. PodsjeÊam na Bonhoefferov ci-


tat: “Krist ne æeli da budemo prvi meu uËe-

nicima, predstavnici i zastupnici odreenog na-

uka, veÊ ljudska biÊa, stvarna ljudska biÊa pred

Bogom.”

Ako je Krist doπao obnoviti ljudski rod,

kako moæemo tvrditi da se obnovljeni ljudski

rod ili Ëak obeÊanje o obnavljanju ljudskog roda

ne odnosi na nas same?

Ellen White u knjizi The Temptation of

Christ in the Wilderness kaæe da je “Kristovo

djelo bilo da pomiri Ëovjeka s Bogom preko

svoje ljudske naravi i Boga s Ëovjekom preko

svoje boæanske naravi” (str. 38).

»esto prelazimo preko toga. Kristovo po-

mirenje Ëovjeka s Bogom moglo se ostvariti

samo tako da istodobno bude i smrtan i bo-

æanske naravi, ali se Krist nije zadovoljio ti-

me da postoji. On je aktivno prihvatio svoju

ljudsku i boæansku narav. S jedne strane On

prekorava mjenjaËe novca i licemjere, a nas

poziva da prihvatimo dostojanstveniji æivot

neodoljivim tajanstvenim rijeËima “Hajde za

mnom”, dok je istodobno kao Ëovjek potpuno

pokoran Bogu Ocu i svojim bliænjima. Kristo-

ve kuπnje nisu ovdje zato da nam pokaæu kako

se Bog mogao oduprijeti grijehu, πto bismo,

ako gledamo logiËki, mogli sami uËiniti, niti

su ovdje zato da prikaæu Krista kao junaka u

epskoj borbi kako to zamiπljaju naπi zapadnjaËki

umovi pod Kantovim utjecajem. Premda sla-

35

bost koja Ga je obuzela nakon treÊe kuπnje

pokazuje da je kuπnja bila teπka, snaga Njegovih

odgovora Sotoni u vrijeme kuπnje pokazuje da

Êe se kao Ëovjek neizbjeæno oduprijeti kuπnji

zbog toga πto je Bog. »injenica da se odupro

i borio neoboriva je, ali Kristove kuπnje su ov-

dje navedene i kao vijest nade za ljude koji

danas æive. O tome govori Rowan Williams u

knjizi Silence and Honey Cakes:

“Svetac nije osoba koja nas navodi na

misao: ‘Ovo izgleda teπko; to je junaËko djelo

volje’ — nakon koje neizbjeæno slijedi misao:

‘Ovo je preteπko za mene’, veÊ onaj tko nas

navodi na pomisao: ‘Ovo je zadivljujuÊe. »ovjek

doista moæe æivjeti takvim æivotom; takvo nje-

govo ponaπanje izgleda sasvim prirodno’ — πto

Êe moæda pratiti misao: ‘Kako bih ja to mo-

gao postiÊi?”’

U opiranju kuπnji Krist svima nama pru-

æa nadu pa moæemo pomisliti: “Kako je zna-

kovito da se Ëovjek moæe tako ponaπati, da po-

stoji stvarnost koja nadilazi sve πto svijet nu-

di.” To je moæda jedno od tumaËenja Pavlo-

vih rijeËi u Rimljanima 12, prema kojima se

ne trebamo suobliËavati ovomu svijetu, nego

se preobraziti obnavljanjem svojega uma. Ovo

je vrlo ohrabrujuÊe za sve nas. Bez obzira na

naπ odnos s Bogom i na to s kakvim Êemo se

kuπnjama moæda suoËiti, mi moæemo uvijek

iznova pasti. Prvi i najvaæniji korak k praved-

nosti, kako je to Isus pokazao, jest da prizna-

mo svoje stanje, da prizovemo milosrdnog Isusa


i odluËimo æivjeti Njegovom miloπÊu. Tek kad

nam je to pokazao, Krist nam upuÊuje savjete

u Propovijedi na gori. Paradoksalno je da po-

stajemo sliËniji Kristu i sve pravedniji πto smo

svjesniji svoje ljudske naravi. To je jedna od

nemoguÊih moguÊnosti naπe vjere.

Kad kaæe “Hajde za mnom”, Krist ne oËe-

kuje da se na prvom mjestu odrekneπ puπe-

nja ili da prestaneπ maπtati o djevojci iza tez-

ge, jer to dolazi s vremenom, veÊ ozbiljno pri-

znanje greπne ljudskosti i odluku za preobraz-

bom koja je rezultat Njegove milosti, da po-

stanemo Njegovi uËenici, a koja neÊe biti pro-

lazna, veÊ doæivotna. Doæivotno opredjeljenje

za krπÊanski naËin æivota moæe izgledati zastra-

πujuÊe, ali je mnogo manje zastraπujuÊe nego

da pokuπamo rijeπiti problem svojih slabosti

pravljenjem nekog popisa s pravilima. To bi

jednostavno bilo pribjegavanje samopomoÊi

pod krπÊanskom etiketom. BuduÊi da sada zna-

mo da je, æelimo li postati osoba kakvu Bog

æeli, potreban doæivotan rast u pravednoj po-

niznosti i ljudskosti, oËito je da nema vremena

niti razloga da bilo tko od nas kaæe: “Gospo-

dine, uËini me moralnim, ali ne joπ sada.”

LITERATURA

Confessions, sv. Augustin iz Hippa

Ethics, Dietrich Bonhoeffer

Silence and Honey Cakes, Rowan Williams

medio media 2004.

37

Commentry on the book of Romans,

William Barclay

The temptations of Christ in the

Wilderness, Ellen G. White

Razmisli

1. Na koje ste naËine rekli: “Gospodine,

uËini me moralnim, ali ne joπ sada”? S obzirom

na to, kakvu biste Mu molitvu uputili sada?

2. Vjernici izraæavaju svoju doæivotnu pre-

danost krπtenjem, brakom i rukopolaganjem.

Kako Kristov primjer i Njegov poziv na uËe-

niπtvo moæe promijeniti vaπe miπljenje o vla-

stitim odlukama?

3. Ako ste ikad pokuπali postiti, πto ste u

tom sluËaju mislili o svojoj zajednici s Bogom?

Na koje biste joπ naËine mogli postati svjesniji

svoje ljudskosti?

4. Kako razmiπljanje o Kristovom poniæe-

nju mijenja vaπe miπljenje o naËinu Njegova

roenja?

Nakon πto je diplomirao ekonomiju na Lon-

donskom sveuËiliπtu, Graham Vaughan Pilmo-or trenutaËno sluæi u ADRA-i u Sudanu kao vo-

ditelj projekta. On duboko vjeruje da postoji viπe

poπtenja nego πto se to vidi na prvi pogled i sr-

daËno prihvaÊa dijalog sa svim ljudima.


4.KoraËati putem

Joanna Poddar

PouËavati po cijelome svijetu

Matej 15; Ivan 4

OpÊe je poznata Ëinjenica da Êe se dje-

ca u druπtvu svojih prijatelja — a posebice

tinejdæeri — bojati ili osjeÊati nelagodno pred

svojim roditeljima. Stavite skupinu tinejdæera

iz kojega god kraja svijeta, u neku prostoriju

i u nju poπaljite jednog od njihovih rodite-

lja pa promatrajte kako Êe se zbuniti.

Kao tinejdæer ni ja nisam bio drukËiji.

Nije bilo bitno πto su moji roditelji bili nor-

malni i poπtovani ljudi; ja bih se ipak osjeÊao

nelagodno. Moj otac je mogao u meni iza-

zvati posebnu zbunjenost, djelomice zato πto

se jako razlikovao od mene. On je bio jedan

od onih ljudi koji mogu otpoËeti razgovor

bilo s kime — od djevojke u prijamnom uredu

ili starca koji πeta sa psom, do nepoznate

osobe u zrakoplovu.

Za mene je situacija u zrakoplovu bila po-

39

sebno muËna jer se nisam imao kamo sakriti.

Moj otac bi pomogao nekoj æeni smjestiti pr-

tljagu iznad glave i zapoËeo razgovor: “Jeste

li na godiπnjem odmoru? Kome idete u posjet?

Jeste li prvi put u zrakoplovu?” i tako dalje,

πto bi preπlo u: “Odakle je vaπa obitelj? »ime

se bavite?” i Ëak mnogo osobnija pitanja, dok

bih se ja uvukao u svoje sjedalo nastojeÊi ig-

norirati sve πto se dogaalo oko mene.

Najgore od svega bilo je kad bi razgovor

preπao na religiju. Moj otac se nije sustezao

govoriti o svojim vjerovanjima. Izvadio bi iz

torbe Bibliju i poËeo navoditi biblijske tekstove

kojima je potkrepljivao ono πto je govorio —

i to u zrakoplovu. Dok bi ostali putnici za vri-

jeme leta gledali film ili drijemali pod plavim

pokrivaËima, moj otac bi iznosio Evanelje.

Isus je sa svojim uËenicima prolazio kroz

Samariju i sada je bio blizu gradiÊa Sihara. Bio

je sa svojim uËenicima, krπtavao je i pouËa-

vao blizu Jordana i sada se vraÊao u Galileju.

VeÊina Æidova iπla bi zaobilaznim putem iz-

bjegavajuÊi Samariju i tako prevaljivala dvo-

struko dulji put. »ak je i ovaj put zahtijevao

tri dana putovanja. Put nije bio lak — uvijao

se kroz brda; nije samo krajolik bio neprija-

teljski raspoloæen. Kad su se pribliæili Siharu,

uËenici su otiπli uz grad kupiti hrane pa su

zbog Ëiste potrebe privremeno ostavili po stra-

ni svoje predrasude. Umoran, Isus je sjeo po-

kraj Jakovljeva zdenca.

Ovdje se dogodio onaj iznenaujuÊi, neu-


obiËajeni pa Ëak i zbunjujuÊi susret sa Sama-

rijankom koja je doπla zahvatiti vode. SjedeÊi

u sjeni zdenca, zaπtiÊen od podnevnog sunca,

Isus moli æenu: “Daj mi da se napijem!”1 Sa-

marijanka se zaprepastila; Æidovi u javnosti nisu

zapoËinjali razgovor sa æenama — Ëak ni sa svo-

jim vlastitim, a joπ manje s prezrenom Sama-

rijankom. Osim toga, Æidovi ne bi dotaknuli

niti pili iz posude koju je dotaknuo “neËisti”

Samarijanac. Kako je ovaj Ëovjek mogao traæiti

od nje takvo πto?

Tijekom razgovora Isus stalno iznenauje

æenu svojim odgovorima. On nije sliËan dru-

gima koje je srela. On se ne slaæe s njezinim

glediπtima niti prihvaÊa vjerovanja koja ona po-

znaje. Kad je spomenula “goru Gerizim na-

suprot Jeruzalemu”,2 πto je bila vruÊa tema ras-

prave izmeu Samarijanaca i Æidova, On joj je

rekao da mjesto bogosluæja nije bitno, veÊ da

“Êe se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu

i istini” (Ivan 4,23).3 »ini se da zna intimne

pojedinosti iz njezinog æivota, ali ne pokazuje

osuivaËki duh. Ne optuæuje je niti na nju gle-

da svisoka.

Ona joπ nikad nije vodila takav razgovor

i ne moæe ga potpuno pratiti. Ona kaæe: “Znam

da ima doÊi Mesija zvani Krist — Pomazanik.

Kad on doe, objavit Êe nam sve.” Nato Isus

iznenauje æenu rijeËima: “Ja sam, ja koji s to-

bom govorim!”4

41

U tom se dramatiËnom trenutku vraÊaju

uËenici. Ivan kaæe da su se zaËudili “πto raz-

govara sa æenom. Nitko ga ipak ne zapita: ‘©to

traæiπ?’ ili: ‘©to razgovaraπ s njom?’”5 (redak

27) Nema sumnje da su upravo to mislili. Mora

da su se pogledavali i dizali obrve. U sebi su

se moæda grËili zbog joπ jednog Isusovog po-

greπnog druπtvenog koraka. S Njim stvarno ne

moæete nikamo iÊi. Kakav Êe se glas pronijeti

o Njemu kad ljudi Ëuju za ovo?

Kako Ëesto reagiramo poput uËenika! Kad

doe trenutak da iznesemo Evanelje, je li naπa

prva reakcija zbunjenost? OgraniËavamo li se

na to da se obraÊamo samo “prihvatljivim” lju-

dima jer nismo spremni prekrπiti druπtvene obi-

Ëaje? Postoje li odreene skupine ljudi kojima

ne biste posvjedoËili iz straha, predrasuda ili

nelagode? ©to je vama vaænije: iznositi ljudi-

ma Radosnu vijest ili govoriti o vlastitom zdrav-

lju? Teæimo li vlastitoj udobnosti, ispunjenju

svojih potreba (kao uËenici, usmjereni na pri-

bavljanje hrane za Isusa) ili davanju duhovne

hrane drugima?

VeÊina druπtava u kojima danas æivimo

promiËu stav “ja na prvom mjestu” — moja pra-

va, moja sreÊa, moj naËin æivota. Takvo pona-

πanje moæe dovesti do laænog ponosa i prikri-

venih predrasuda koje ostaju unatoË prevlada-

vajuÊem trendu u smjeru politiËke korektno-

sti. Ove predrasude nalazimo svuda, od reali-

ty showa na televiziji, do vladinih i crkvenih

organizacija — ponekad prikrivene, a ponekad


otvorene. Mi moæemo biti toliko zaokupljeni

njihovim osuivanjem da iz vida gubimo mnogo

vaænije stvari. Tako smo sliËni farizejima koji

su uporno poπtovali slovo Zakona kako bi sebe

i druge saËuvali da se ne okaljaju6 pa su se

zato odbijali druæiti s “neËistim” Samarijancima

i neznaboπcima. Farizeji su bili brzi u osui-

vanju, usmjereni na grijeh umjesto na greπni-

ke, nastojeÊi saËuvati tradiciju umjesto naËe-

la koja su stajala iza nje.

Ponaπamo li se i mi tako? SpreËavaju li nas

neki naπi obiËaji da se otvorimo prema ljudi-

ma? Postajemo li osuivanjem ljudi zbog iz-

bora glazbe ili odjeÊe ærtve predrasuda? Gu-

bimo li svojim pokuπajima da ostanemo “Ëisti”

dodir s potrebama ljudi oko nas?

Isus razobliËuje takvo razmiπljanje u svo-

jem susretu s Kanaankom. DajuÊi uobiËajeni

odgovor Æidova na molbu neznaboπkinje, On

ukazuje na oholost i predrasude svojih uËe-

nika.7 Æidovi su se smatrali izabranima od Boga

i jedinim korisnicima spasenja. Nisu mogli shva-

titi da su takve prednosti dostupne i drugim,

manje vrijednim narodima.

Isus kaæe æeni: “Poslan sam samo k izgub-

ljenim ovcama doma Izraelova. … Ne priliËi

uzeti kruh djeci i baciti ga psiÊima.”8 Naπim

osjetljivim uπima ovakve Isusove rijeËi mogu

zvuËati uæasno, ali su uËenici ostali ravnodu-

πni, nimalo zbunjeni. Osim toga, smetala im

je upornost æene pa su od Isusa traæili da je

se rijeπi. Dopuπtamo li da nas ometanje osli-

43

jepi za potrebe drugih ljudi? Pomaæemo li im

samo kad je to nama zgodno?

Najdojmljivije u ovom dogaaju jest æeni-

na reakcija. Æena ne reagira na Isusov privid-

ni prijezir. Ona prilazi Isusu iz oËaja jer nema

drugog izlaza. Spremna je primiti πto god joj

se daje. “Ona je molila za mrvice koje padaju

s Gospodareva stola. Ako moæe dobiti pravo

jednog psa, voljna je da je smatraju psom. Nije

posjedovala narodne i vjerske predrasude ili

oholost koja bi utjecala na njezino ponaπanje

i odmah je priznala Isusa kao Otkupitelja koji

moæe uËiniti sve πto od Njega traæi.”9 Njezina

je vjera toliko velika da joj Isus odmah, sprem-

no, s ljubavlju usliπava molbu.

Koliko puta susreÊemo ljude koji oËajno

teæe za neËim viπim, ljude kojima je potrebno

prijateljstvo ili utjeha, ljude s ozbiljnim fiziË-

kim i financijskim potrebama? Kako im Ëesto

ne “svjedoËimo” jer nam izgledaju ravnoduπni

prema onome πto im moæemo ponuditi, a ono

πto nudimo ne zadovoljava njihove potrebe? Su-

djelujemo u dijeljenu letaka ili dolazimo na

evangelizacije na koje nismo pozvali svoje vrπ-

njake, a mislimo da sudjelujemo u evangelizi-

ranju. Ili se zadovoljavamo financijskom pot-

porom dobrotvornog rada ili crkvenih proje-

kata, a onda se Ëudimo zaπto ovi napori ne

donose ploda.

“Ljudi svuda naginju k tomu da djelova-

nje organizacije uzmu u zamjenu za individu-

alno djelovanje. Ljudska mudrost naginje k uje-


dinjavanju, centralizaciji, k formiranju velikih

crkava i ustanova. Ljudi masovno prepuπtaju

institucijama i organizacijama djela dobroËin-

stva; oni se povlaËe od dodira sa svijetom i

tako se njihova srca hlade. Oni su zaokupljeni

vlastitom osobnoπÊu i postaju neosjetljivi. U

njihovoj duπi izumire ljubav za Boga i Ëovje-

ka. Svojim sljedbenicima Krist povjerava dje-

lo koje ne moæe obaviti njihov zastupnik, opu-

nomoÊenik. Sluæenje bolesnima i siromaπnima,

objavljivanje Evanelja onima koji su izgubljeni

ne moæe se prepustiti odborima ili organizi-

ranim dobrotvornim druπtvima. Zahtjev djela

Evanelja jest individualna odgovornost, indi-

vidualni napori, osobna ærtva.”10

To su plemeniti ideali, ali kako ih ostvariti?

Kako Evanelje objaviti siromaπnima? Za poËe-

tak pogledajmo Isusov primjer. Iz Ëitanja evan-

elja jasno je da se Isus druæio s obiËnim lju-

dima. Bio je jedan od njih; radio je s njima,

jeo s njima, æivio meu njima. Tako se i mi

trebamo ukljuËiti u svoju druπtvenu zajedni-

cu i upoznati ljude u naπoj neposrednoj blizi-

ni. Isus je uvijek bio dostupan, bilo da se radilo

o majkama s malom djecom, prezrenim gubav-

cima, kraljevim duænosnicima ili Rimljanima.

On je razgovarao sa svakim, bio on vjerski voa

koji je doπao noÊu ili tuinka u pol bijela da-

na. Tako bismo i mi trebali biti spremni razgo-

varati s ljudima u bilo kojoj situaciji: na πkol-

skom igraliπtu, u redu na poπti, kod frizera ili

u zrakoplovu.

45

Isus je bio osjetljiv za osobne potrebe ljudi.

U raznim situacijama koristio se i razliËitim

metodama. »etiri tisuÊe gladnih ljudi trebale

su kruh kao i rijeËi. Sin kraljevog Ëinovnika

ozdravio je da bi se obratilo cijelo kuÊanstvo.

Vjera Kanaanke bila je iskuπana i nagraena.

Razgovor sa æenom na zdencu promijenio je

njezin æivot. Kamo god iπao, koga god sreo,

Isus je svaku prigodu koristio da uspostavi vezu

s ljudima i pritom niπta nije zahtijevao niti ma-

hao propisima. On nije osuivao ljude, veÊ ih

je susretao na njihovoj razini. SuosjeÊao je s

njihovim teænjama, njihovom æei i prazninom

i bio im spreman ponuditi æivu vodu koja Êe

u njima postati “izvorom vode koja struji u æi-

vot vjeËni”.11

Ali slijediti Isusov primjer u svjedoËenju

nije uvijek lako. Uostalom, On je æivio u drugo

vrijeme i na drugome mjestu. Imao je savrπenu

zajednicu s Bogom. Kako moæemo mi, nesavr-

πeni krπÊani, oËekivati iste rezultate? Kako mo-

æemo privuÊi ljude k Bogu?

Vratimo se onoj Samarijanki. “Æena ostavi

svoj krËag pa ode u grad i reËe ljudima: ‘Do-

ite da vidite Ëovjeka koji mi je kazao sve πto

sam poËinila. Da to nije Krist?’ … Mnogi Sama-

rijanci iz onoga grada povjerovaπe u njega zbog

rijeËi æene koja je svjedoËila: ‘Kazao mi je sve

πto sam poËinila.’”12

Kad smo prvi put sreli ovu æenu, ona je

bila sama na zdencu i zahvaÊala vodu u pol

bijela dana. Komentatori misle da je to bilo


zato πto je bila izopÊena iz druπtva, πto je nisu

prihvaÊale druge æene koje bi uveËer dolazile

na zdenac. Imala je pet muæeva; buduÊi da je

æidovski zakon dopuπtao da se samo muπkar-

ci rastavljaju od svojih æena, a ne i obrnuto,

ona je sigurno propatila zbog razvrgnutih bra-

kova koje je pratilo odbacivanje, ne jednom,

veÊ pet puta. Ako joj posljednji muæ nije dao

potvrdu za rastavu i time joj dopustio da se

ponovno uda, bila je prisiljena æivjeti s Ëovje-

kom koji joj nije bio muæ radi zaπtite i finan-

cijske stabilnosti koju je nudio. Ovo je bila æena

na zlu glasu, dobro poznata u gradu.

Ali kad je srela Isusa, sve je to zaboravila

u svojoj æelji da drugima ispriËa πto je doæiv-

jela. Njezino svjedoËanstvo, premda jednostav-

no, bilo je dovoljno da uvjeri mnoge Samari-

jance. Oni su povjerovali zahvaljujuÊi svjedo-

Ëenju ove æene, Ëak i prije nego πto su upoznali

Isusa. Kratak susret s Isusom promijenio je

Samarijanku tako temeljito da su to vidjeli svi

koji su je sreli. ZahvaljujuÊi njezinom svjedo-

Ëenju o tom susretu, mnogi su postali vjernici.

Je li nama teπko svjedoËiti zato πto se ni-

kad nismo istinski sreli s Kristom? Ako nikad

nismo doæivjeli djelovanje Radosne vijesti, ka-

ko o tome moæemo govoriti drugima? Ako ne

poznajemo Isusa, kako moæemo drugima go-

voriti o Njemu?

Ja sam adventist Ëetvrtog naraπtaja. Moji

djedovi, striËevi, tete i roditelji proveli su æivot

radeÊi za Crkvu. Od svoje pete godine poha-

47

ao sam adventistiËku πkolu. Odrastao sam u

crkvi sudjelujuÊi u njezinim aktivnostima, pri-

sustvovao svim sastancima, bio u izviaËima,

sudjelovao u programima mladeæi, u svemu.

A ipak nikad nisam istinski doæivio Boga. Na

treÊoj godini studija shvatio sam da moram do-

nijeti odluku. Morao sam dati priliku zajednici

s Bogom tako πto Êu dosljedno provoditi vri-

jeme u molitvi i Ëitanju Biblije. Ako to izosta-

ne, æivjet Êu bez Boga.

PoËeo sam i Ëekao da vidim πto Êe se do-

goditi; bio sam iznenaen kako mi se brzo Bog

predstavio. Na sitne, ali opipljive naËine, Bog

mi je pokazao da radi u mojem æivotu. Moli-

tve mi je usliπao na naËine koji su me potresli

i ispunili divljenjem. Najviπe me iznenadila

radost, duboka, potpuna radost koju niπta ni-

je moglo pokolebati, zasnovana na spoznaji da

Bog upravlja mojim æivotom. To je napokon

bilo stvarno, svrsishodno. Istinsko iskustvo s

Bogom ne mora ukljuËivati Ëudesno obraÊe-

nje ili Ëuda. Do njega ne mora doÊi iznenada

niti mora biti dramatiËno, ali kad jednom sret-

nete Boga, onda znate da je to Radosna vi-

jest — tako radosna, tako potrebna i tako sna-

æna da je morate objaviti drugima.

Moje iskustvo nije bilo uzbudljiva priËa.

Nije bilo lako iznositi neπto tako osobno, neπto

πto je toliko snaæno djelovalo na moj æivot. Nije

mi se Ëinilo dovoljnim da nevjernike uvjeri u

Boæju dobrotu. Ali ja sam je morao iznositi sku-

pini prijatelja i suvjernika, ljudima koji su me


poznavali i koji su vidjeli razliku u mojem æi-

votu. Ako svoje iskustvo s Bogom ne moæete

objaviti drugim vjernicima, kako oËekujete da

Êete ga iznijeti nevjernicima?

Kad jednom doæivite stvarno iskustvo s Bo-

gom, vi ga morate objaviti. Moæda neÊete biti

u stanju obratiti stotine ljudi; moæda Ëak neÊete

obratiti nikoga, ali vi sijete sjeme, dopuπtate

Bogu da radi preko vas i nikad nemojte pod-

cijeniti silu takvog djela. Moæda osjeÊate da

je vaπe iskustvo beznaËajno, ali “svakome je

dodijeljen posao i nitko ne moæe raditi za dru-

goga. Svatko ima neobiËno vaænu zadaÊu ko-

ju ne moæe zanemariti ili ignorirati”.13

Iznositi svoje iskustvo moæda neÊe biti lako

i isprva moæe izgledati zbunjujuÊe i nesklad-

no, ali ako ste spremi svjedoËiti, ustanovit Êete

da vas je spremno sluπati sve viπe ljudi, ljudi

koji teæe za neËim, koji viπe ne vide drugu mo-

guÊnost. Moæda se osjeÊate nesposobni ili nedo-

rasli, moæda vam se Ëini da ne izazivate nikakvu

promjenu, ali Bog Êe vas uporabiti na iznena-

ujuÊe naËine u vaπu korist i sebi na slavu.

“Bog bi mogao postiÊi svoj cilj spaπavanja gre-

πnika bez naπe pomoÊi; ali da bismo razvili

karakter sliËan Kristovom, moramo sudjelova-

ti u Njegovu radu. Da bismo sudjelovali u Nje-

govoj radosti — radosti da vidimo duπe otkup-

ljene Njegovom ærtvom — moramo sudjelova-

ti u Njegovim naporima za njihovo otkuplje-

nje.”14

KoristeÊi svaku priliku da iznesemo Rado-

49

snu vijest onako kako smo je doæivjeli, mi su-

djelujemo u Kristovom poslanju i Njegovoj ra-

dosti.

Razmisli

1. Kako bismo kao krπÊani trebali reagi-

rati na predrasude u druπtvu? Kako postupati

s predrasudama u naπoj crkvi?

2. Kakva je uloga tradicije u naπoj crkvi

dok nastojimo doprijeti do suvremenih nevjer-

nika? Na πto pritom trebamo obratiti pozor-

nost?

3. ©to smatrate stvarnim iskustvom s Bo-

gom? Kako ga moæete steÊi?

4. Na koje naËine moæete zadovoljiti po-

trebe ljudi u svojoj sredini? Kako, kao pojedi-

nac i kao crkva, moæete izazvati promjenu u

svojoj druπtvenoj zajednici?

5. Kako moæete na lakπi naËin iznositi svoje

iskustvo s Bogom? S kojim Êete se izazovima

moæda susresti? ©to bi vas moglo ohrabriti?

1 Ivan 4,7.2 Ivan 4,19-21.3 Ivan 4,23.4 Ivan 4,25.26.5 Ivan 4,27.6 Matej 15,1-10.7 Isusov æivot, str. 325.8 Matej 15,24.26.9 Isusov æivot, str. 326.10 Put u bolji æivot, str. 82.11 Ivan 4,1412 Ivan 4,28-30.39.


13 Review and Herald, 12. prosinca 1893.14 Isusov æivot, str. 103.

Joanna Poddar je profesorica prirodoslov-

ne skupine predmeta u srednjoj πkoli. Rado Ëi-

ta knjige i stripove Garyja Larsona i nastoji biti

u pravu. Takoer je oduπevljena molitvom i sma-

tra da bismo se svi trebali viπe moliti.

51

5.Prava sloboda

Becky De Oliviera

Istjerivanje demona i ruπenje predaje

Matej 15,1-28; Marko 1,39

“Ne æelim da mi kuÊa bude na sve

strane obzidana i svi prozori zatvoreni.

Æelim da kulture svih zemalja puπu oko

moje kuÊe πto slobodnije. Ali ne dopuπtam

da me bilo koja od njih sruπi.” (Mahatma

Gandhi)

Nakon obilnog obroka i veËere provedene

u priËanju priËa oko tople vatre, Ëovjek je za-

spao na mekanom prostiraËu na podu sklup-

Ëan kao beba. Spavao je tako Ëvrsto i smireno

da se nije ni pokrenuo kad je desetak muπka-

raca uπlo jedan za drugim u kolibu, tiho ga

okruæilo kao da se pripremaju za prijateljsku

igru. Svi su u ruci dræali koplje sa zluradim

izrazom na licu. Jedan ili dvojica dræali su upa-

ljene baklje. Kad su svi stali na odgovarajuÊe

mjesto, netko se zakaπljao ili proizveo neki dru-

gi zvuk. SpavaË se pokrenuo. Netko se pre-


mjestio s noge na nogu. Svi su promatrali Ëo-

vjeka ËekajuÊi trenutak da otvori oËi. Drama

u kojoj su sudjelovali brzo se pribliæavala vr-

huncu. »ovjek je oblizao usnice, pospano otvo-

rio oËi, ispruæio se na leima … a onda naglo

sjeo. OËi su mu se raπirile od straha kad je

ugledao krug ljudi, istog trenutka svjestan πto

to znaËi. Krug ljudi prasnuo je u neobuzdan

smijeh. Pun pogodak! Crnilo. Komadi ljudskog

mesa cvrlje se na otvorenoj vatri, dok je Ëitavo

selo postrojeno i manijakalno se smije s bo-

cama umaka za peËenje u ruci.

“Ne shvaÊam”, πapnula sam djevojci koja

je u sobi za mlade sjedila pokraj mene na pla-

stiËnoj stolici na sklapanje. “Zar su ga poje-

li?”

Prije dvadesetak godina gledati film kod

kuÊe ili bilo gdje izvan kina bilo je pravi pot-

hvat i zahtijevalo je dobru pripremu. Takoer

je bilo potrebno unajmiti opremu, imati inæe-

njersku diplomu ili bar sposobnost sortiranja

i povezivanja æica, a da iznervirani ne bacite

posudu s kokicama kroz prozor. Zbog ovih lo-

gistiËkih potreba mogli ste biti sigurni da Êe

svaki nastavnik ili voa mladih, koji je upao

na vrata s projektorom ili videorekorderom i

televizorom na kolicima, promijeniti vaπ æivot.

©to god prikazali, zauvijek Êe biti utkano u vaπ

um. Eksplozija Challengera — beskrajno po-

navljanje, dugaËak spiralni dim i dijelovi koji

padaju u more. Jan Hus — ili glumac koji je

igrao Jana Husa — pjeva drhtavim glasom pje-

53

smu “Isuse, ti Davidov sine” dok se oko njega

vezanog za lomaËu diæu plamenovi. Jonny

Lingo i njegova æena koju je kupio za deset

krava. Komadi ljudskog mesa peËeni na veli-

koj vatri.

Film The Peace Child, zasnovan na isto-

imenoj knjizi Dona Richardsona, govori o ple-

menu Sawi na Novoj Gvineji. Kad su 1962. go-

dine Richardson i njegova supruga Carol otiπli

æivjeti meu njih, Sawi su bili ljudoæderi, lovci

na glave koji su ratovali meusobno. U toj izo-

paËenoj kulturi u kojoj su vrijednosti bile izvr-

nute naopaËke, ubojstvo se smatralo dobrim

djelom, a ne obiËnim ubojstvom. Da bi postao

“legenda”, neki Sawi bi se pretvarao da je neko-

me prijatelj, uljuljao ga u sigurnost i kad bi

se ovaj osvjedoËio u stvarnost prijateljstva, ubio

bi ga.

Ovi su ljudi cijeneÊi izdaju kao najveÊe

dobro, umirali od smijeha kad su im misionari

ispriËali kako je Juda poljupcem izdao Isusa.

Za njih je Juda bio junak priËe, “legenda”. Da

su priËu o Judi i Isusu i poljupcu mogli pre-

tvoriti u kaubojski film, Juda bi nosio bijeli

πeπir i odjahao u zalazak sunca s lijepom æe-

nom.

Imala sam trinaest godina i nikad mi nije

palo na um da postoji joπ jedan naËin gleda-

nja na dogaaj s Judom. Nikada! U to joπ uvi-

jek neduæno doba mojeg æivota Ëinilo mi se

da postoji dobro i zlo i da svatko — svi ljudi

svuda, Ëak i oni koji su provlaËili kosti kroz


nos — to razumiju kao i ja. »ak ako bi netko

i uËinio zlo — kao na primjer pirjao organe

drugih ljudi — on bi bio samo anomalija, ne-

tko koga ostali njegovi suseljani ne bi razum-

jeli ni opravdavali. “Odgojila sam ga kako

treba”, jecala bi njegova majka na veËernjim

vijestima briπuÊi nos rupËiÊem od gaze. “Jeo

bi s ubrusom na koljenima i nije gledao tele-

viziju duæe od pola sata dnevno — nikad nije

bio nasilan. Starije je oslovljavao s ‘gospodi-

ne’ i ‘gospoo’. Uvijek je pisao domaÊe zada-

Êe i nikad ni meni ni ocu nije stvarao nevo-

lje.” Ljudi mogu biti loπi, naravno. Ali πto je

sa zlom koje druπtvo odobrava? Kad se zlo sma-

tra dobrom? Mrænja ljubavlju? Kad veliki po-

glavica dijeli medalje onima koji su prevarili

i pojeli svoje prijatelje? Je li moguÊe da svijet

nije niπta drugo do komadiÊi slagalice — dio

velike slagalice u kojoj se bilo koja dva komada

slaæu, u kojem niπta ne mora biti posebno i

kako god slaæete, sloæit Êete sliku?

Iznenadni udarac! ©to viπe sam razmiπlja-

la o toj ideji, to mi je, zaËudo, postajala dra-

æom. Uvijek sam voljela iznenaenja, mali πok

koji osjetiπ kad sasvim neoËekivano otkrijeπ

istinu. Eureka! Æivot nije ono πto si oËekiva-

la. Eureka! Nikad neÊeπ sve razumjeti, ali ovo

sada moæeπ. Dræi tu istinu za trenutak u ruci

i osjeti kako se poËinje nadimati. Ne moæeπ

je dræati zauvijek; kliznut Êe ti iz ruke i ostat

Êe opet samo Ëeænja. Zato je miluj. Uæivaj u

njezinoj hladnoj jasnoÊi. NemoguÊe je ipak mo-

55

guÊe. Ima ljudi u svijetu koji nisu sliËni me-

ni. Nije im stalo do istih stvari kao meni, ne

plaπe se niti osjeÊaju odbojnost prema istim

stvarima. Oni su neπto sasvim drugo. Je li oso-

ba koja cijeni izdaju, smrt i ljudoæderstvo uopÊe

osoba? Ljudsko biÊe? ©to te Ëini Ëovjekom?

“Ne budi glupa”, odgovorila mi je prijate-

ljica kad sam postavila ovo pitanje. “Tvoj DNK

Ëini te Ëovjekom.”

“©to te Ëini krπÊaninom?”

“Kad se odrekneπ grijeha i slijediπ Isusa.”

“Ali πto ako ti se tvoji grijesi Ëine dobri-

ma? ©to ako su te uËili da je zlo dobro? ©to

reÊi za ljude koji navodne preljubnike zako-

paju do grla i onda ih kamenuju; πto reÊi za

oËeve koji svoje kÊeri ubijaju zbog ‘Ëasti’, za

plemena koja prinose ljudske ærtve? Oni to Ëine

zato πto vjeruju da je dobro — Ëak i nuæno.

Kako ovi ljudi mogu postati krπÊani kad su nji-

hove misli toliko izopaËene da ne znaju razli-

ku izmeu dobra i zla?”

“Ne znam. ©to se dogodilo s plemenom Sa-

wi?”

“©aliπ se? Otad je proπlo viπe od dvadeset

godina. Uostalom, kad su pojeli prvog mom-

ka, mislim da sam otiπla na WC i zatvorila se

unutra. Bila sam previπe prestraπena.”

Govore nam da mi krπÊani trebamo pre-

vladati kulturu u kojoj smo se rodili. Da ne

smijemo cijeniti samo vrijednosti svojih rodi-

telja i druπtva, veÊ utjeloviti Kristov karakter.

U one stare dane, kad god bi krπÊani sa


Zapada obratili “uroenike”, ovi bi poËeli nositi

bijele koπulje s ovratnikom i kravatom. Pjevali

bi himne. U knjigama koje sam Ëitala kao di-

jete, stanovnici Burme prestali bi ævakati be-

telov orah i uzgajati svinje koje su æivjele ispod

njihovih koliba podignutih na stupovima. Ta-

ko si postao krπÊanin i zato je uvijek bilo lak-

πe obraÊati ljude koji su veÊ nosili bijele koπulje

i nisu uzgajali svinje niti pili tamnocrveni sok

koji im se cijedio niz bradu. “Kultura” je bila

neπto πto su imali samo drugi — posebno zla

kultura. Vi ne primjeÊujete koliko ste ogrezli

u svojoj kulturi dok je ne napustite i odete

na drugi kraj svijeta gdje vas ponaπanje drugih

uzdrma, gdje se uvijek osjeÊate budalom.

Kao dijete fascinirale su me druge kultu-

re sa svojom odjeÊom, obiËajima i jezikom. Dok

sam bila na putovanjima s mojom obitelji, ja

bih se u uglu hotelske sobe pozabavila Gideo-

novom Biblijom, prepisujuÊi Ivan 3,16 sinha-

leπkim ili tamilskim okruglim pismom, elegan-

tnim arapskim slovima ili jednostavnim heb-

rejskim ili korejskim pismom. Provodila bih

sate nad Ëlancima u enciklopediji koji su opi-

sivali narodne noπnje i divila se prelijepoj azij-

skoj svili, πpanjolskoj Ëipki, perjastim palmi-

nim listovima u Juænoj Oceaniji. Jedno od mojih

najveÊih razoËaranja bilo je kad je u moj raz-

red doπla jedna djevojka iz Zambije i kad sam

vidjela da nosi plave traperice i majicu Wonder

Woman. Ipak sam se htjela s njom sprijatelji-

ti, imati prijatelja koji dolazi iz nekog drugog

57

kraja svijeta. Beskrajne varijacije meu ljudima

izgledale su mi prelijepo. Nekim bi ljudima

smetale noge, ja bih im se divila. Noge! Tko

bi pomislio.

Kad ste dijete, nikad neÊete dugo razmi-

πljati o neËemu πto je straπno. U tome je razlika

izmeu djeteta i odrasle osobe. Uæasi, nepravde,

sve klizi s vas kao voda s guπËjeg perja. Stva-

ri vam izgledaju samo kao kurioziteti — ne mo-

rate se baviti njima. One se ne sukobljavaju s

vama, ne prisiljavaju vas da donosite odluke,

da prihvatite ono πto vam ne odgovara.

Ljudi se dræe razliËitih kulturnih tradicija

i imaju jako razliËite sustave vrijednosti — to

se vama Ëini Ëarobnim. Moæete misliti da je

to lijepo i da je “zaËin æivotu”, upravo ono

πto Ëini æivot “zanimljivim”. I to je toËno ako

govorite o estetici, o hrani, ponaπanju i jeziku.

Meutim, misao da u ljudima nema niËega

istinski ljudskog — ljudskih vrijednosti — djeluje

pomalo alarmantno. Moæda Ëak i malo viπe.

Moæda je to najgora stvar na svijetu.

“Ono πto pokreÊe svjetove je igra razli-

ka, njihovo privlaËenje i odbijanje. Æivot je

pluralitet, smrt je uniformnost. Potiskivanjem

razlika i posebnosti, eliminiranjem razliËi-

tih civilizacija i kultura, napredak slabi æi-

vot i favorizira smrt. Ideal jedne jedine civi-

lizacije za sve ljude, koja podrazumijeva kult

napretka i tehnike, osiromaπuje i osakaÊu-

je. Svako glediπte o svijetu koje se gasi, svaka

kultura koja nestaje, umanjuje vrijednost æi-


vota.” (Octavio Paz)

Prije kratkog vremena naiπla sam na no-

vinski Ëlanak o djevojci iz obitelji niæe kaste

negdje na indijskom potkontinentu. Prva je u

svojoj obitelji stekla obrazovanje i kao takva

bila je ponos svojih roditelja. Muπkarci iz druge

obitelji u istom selu, nesretni zbog toga πto

se jedan od braÊe ove djevojke zainteresirao

za njihovu sestru, odluËili su “osramotiti” cijelu

obitelj otevπi djevojku i silovavπi je. Kad se to

saznalo, πkola koja je prije toga djevojci po-

nudila posao uËiteljice, povukla je ponudu. Nije

æeljela biti “umrljana” povezivanjem s ovim

“skandalom”. »itala sam taj Ëlanak nekoliko

puta kako bih ga razumjela, ali nisam uspjela.

Kako je moguÊe da ljudi misle kako neËasnim,

kriminalnim Ëinom mogu nanijeti “sramotu”

drugoj osobi? Nisu li oni, zapravo, osramotili

sebe? Premda mi je poznata ova ideja i prem-

da sam Ëula jako mnogo sliËnih priËa, one me

nikad ne prestaju πokirati. Kako je moguÊe da

ljudi — ljudska biÊa, prema svojemu DNK sliËna

meni — iz istih Ëinjenica dolaze do sasvim druk-

Ëijih zakljuËaka?

Moj trinaestogodiπnji um oduπevljavao se

neko vrijeme ovom novom idejom, moguÊno-

πÊu pluralizma, da se na isto pitanje mogu do-

biti mnogi odgovori, beskrajne facete istog ko-

mada bruπenog kristala. Ja bih taj kristal po-

digla prema suncu i okretala ga sad na jednu,

sad drugu stranu, beskrajno istraæujuÊi i gla-

sno izraæavajuÊi Ëuenje o onome πto sam do-

59

æivjela. Meutim, moj tridesetpetogodiπnji um

osjeÊa se umornim i pomalo mi je muka od

zlih ljudi i svijeta. Dopustite da to kaæem ovako:

Moæda postoje neke stvari u æivotu koje bi tre-

bale nestati — brzo (ne πtedi konje) — bez suza

ili svirke violina. Nije sve vrijedno oËuvanja

samo zato πto se dogaa u neËijoj kulturi. “Ra-

zlika”, ako je to nasilje i kanibalizam, nije lijepa

ni zanimljiva. To je bol. To je zatvor. To nije

ono za πto smo stvoreni.

Svialo se nama ili ne, mi æivimo u kulturi

kao u atmosferi. Ona vas zadræava na tlu, omo-

guÊuje vam da diπete i æivite. Naravno, meni

je lako kritiËki komentirati seksistiËke i nepra-

vedne postupke seljaka na indijskom potkon-

tinentu, jer oni lebde u drugom balonu, sa-

vrπeno prigodnom da ga bocnem oπtrim in-

strumentom koji imam u ruci. Oni takoer vje-

rojatno imaju posebna zapaæanja o kulturi u

kojoj ja æivim i diπem — zapaæanja na koja ja

uopÊe ne obraÊam pozornost. Kao na one do-

sadne i gotovo nevidljive komarce za koje znate

da lete oko vas, ali ih ne moæete uhvatiti, a

joπ manje naÊi naËina da ih se oslobodite. Ma-

πete rukom pred licem, ne baπ oduπevljeno. I

nastavljate svoj posao. Tako ljudi preæivljava-

ju.

Preozbiljno razmiπljanje i pozorno proma-

tranje boli. Lakπe je kretati se. Uostalom, πto

Bog oËekuje od nas? Kako moæemo biti neπto

viπe od onoga πto jesmo?

Æeljela sam znati kako zavrπava film The


Peace Child pa sam se latila interneta. Pokazalo

se da su Richardsonovi uspjeli doprijeti do

plemena Sawi pomoÊu pojma u njihovoj kul-

turi koji ih je povezao s Isusom. Bio je to po-

jam Djeteta mira — jedino jamstvo koje poπtuju

svi Sawi. Radilo se o izmjeni novoroenËeta

izmeu sela. Dok su svi drugi oblici ubojstva

bili opravdani, ubojstvo Djeteta mira nije bi-

lo. Mir je vladao meu tim selima dokle god

je æivjelo Dijete mira. Richardson je primije-

nio ovu ideju na Isusa — da je On Dijete mi-

ra koje Êe zauvijek æivjeti uspostavljajuÊi vje-

Ëni sklad meu ljudima. Tako je dopro do ovog

plemena s Evaneljem. Mnogi od njih postali

su krπÊani. Moæda su poËeli nositi kravate i

pjevati “Amazing Grace”, ali to nije vaæno. Va-

æno je πto se Ëak u toj izopaËenoj, potpuno

izvrnutoj kulturi zadræala bit ideje koja je vo-

dila k Isusu. I to nas, zajedno s naπom DNK,

Ëini ljudima — ova opipljiva veza koju svi ima-

mo s Bogom.

Normalno je πto smo razliËiti — to je, za-

pravo, potpuno normalno. Mi smo razliËiti,

htjeli mi to ili ne, ali nismo pozvani da se time

zadovoljimo. Isus nam nudi pravu slobodu od

svega πto nas moæe sprijeËiti da budemo ljudi

kakve nas je stvorio. U to se ubraja i sve ono

πto u naπim razliËitim kulturama nije dobro.

Sokrat je svojedobno rekao da “neistraæen æivot

nije vrijedan æivljenja”. Svi mi dolazimo u krπ-

Êanstvo iz odreene kulture, sa svojim gledi-

πtima i vlastitim svjetonazorima, ali nas niπta

61

od toga ne oslobaa duænosti da pokuπamo

vidjeti svijet kao πto ga vidi Isus. Mjeπavina

lijepog i ruænog koje svijet nudi vrtloæi se oko

nas kao πareni tornado i mi stojimo mirno

usred njega. “Ne dopuπtam da me bilo koji od

njih sruπi”, kaæemo i sklapamo oËi.

Razmisli

1. Porazgovarajte o tvrdnji na str. 55 ..........

............... : “Govore nam da mi krπÊani trebamo

prevladati kulturu u kojoj smo se rodili. Da

ne smijemo cijeniti samo vrijednosti svojih ro-

ditelja i druπtva, veÊ utjeloviti Kristov karak-

ter.”

Kad se sjetite vlastite obitelji, polazi li vam

to lako za rukom?

2. ©to je po vaπem miπljenju veÊini ljudi

vaænije: kultura ili religija?

3. ProËitajte Matej 15,1-3 i porazgovarajte

o tekstu.

Becky De Oliviera je podrijetlom iz Seat-

tlea; æivjela je dvanaest godina u Britaniji, a sada

je u jugozapadnom Michiganu. Magistrirala je

kreativno pisanje na SveuËiliπtu Lancaster u

Lincolnshireu u Engleskoj i radi kao spisateljica,

urednica i grafiËka dizajnerica.


6.Bog nema miljenika

Trevor Young

Ozdravljati ljude svih druπtvenih poloæaja

Luka 7,1-6; Marko 1,40-42

Kad sam bio djeËak, sjeÊam se da smo ima-

li klub mladih kojemu sam i ja pripadao; ba-

vio sam se sportom i raznim drugim aktivno-

stima. Svi koji su me poznavali znali su da sport

ima vaæno mjesto u mojem æivotu. Bio sam do-

bar igraË u nogometnoj momËadi pa sam kod

trenera uæivao posebne privilegije na nezado-

voljstvo ostalih Ëlanova momËadi. Naravno,

moja ljudska strana uæivala je u tim privilegi-

jama. A tko ne bi? U naπoj je naslijeenoj na-

ravi da prema nekima imamo poseban odnos.

Tako je kod nas; to je ljudska narav. Meutim,

ona je potpuno suprotna naravi naπeg Spasi-

telja. On prema svima postupa jednako: “Kod

Njega nema favorita jer On ne gleda tko je tko.”

Nije vaæno odakle ste, gdje ste bili, tko su vaπi

roditelji ili πto posjedujete, koliki je vaπ ban-

kovni raËun ili na kakvom ste poloæaju u cr-

kvi. Kod naπega Gospodina to nije bitno; On

63

nas vidi takve kakvi smo u biti, greπnici kojima

je potrebna Njegova spasiteljska milost. On ne

gleda kao πto svijet gleda, jer mi vidimo sa-

mo ono πto je izvana.

Meutim, On gleda dublje i vidi Ëitavu sli-

ku: “Bog ne gleda kao πto gleda Ëovjek: Ëo-

vjek gleda na oËi, a Jahve gleda πto je u srcu.”

Kod Njega nema posebnih privilegija koje bi-

smo mogli uæivati.

Biblija svjedoËi da smo svi roeni u grije-

hu i zaËeti u bezakonju. Posljedica grijeha je

πto neki od nas pate od razliËitih bolesti, tje-

lesnih i umnih nedostataka. Neke od tih bo-

lesti lijeËnici mogu izlijeËiti jer im je Bog dao

znanje. Meutim, Veliki LijeËnik ne lijeËi sa-

mo tjelesno i umno, veÊ i naπe duhovno stanje.

Da bi nas mogao izlijeËiti, On prvo mora izli-

jeËiti naπu duπu. Zato poËinje s naπim srcem,

a onda lijeËi naπe tjelesne i umne nedostatke.

Meutim, mi moramo vjerom prihvatiti da je

On to u stanju uËiniti. “A bez vjere nemoguÊe

je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerova-

ti mora da postoji i da je platac onima koji

ga traæe.” (Hebrejima 11,6) Mnogi se osjeÊaju

pogaæeno, potiπteno i obeshrabreno kao izop-

Êenici, kao druπtveni talog. Neka se ne plaπi

vaπe srce jer je Isus doπao da traæi i spasi iz-

gubljene, ozdravi bolesne, utjeπi obeshrabre-

ne i vodi greπnike na pokajanje. “Ne treba zdra-

vima lijeËnika, nego bolesnima.” Sveto pismo

kaæe da Mu “donijeπe mnoge opsjednute. On

izagna duhove rijeËju i sve bolesnike ozdravi


— da se ispuni πto je reËeno po Izaiji proro-

ku: On slabosti naπe uze i boli ponese.”1 (Matej

8,16.17) Nije li to prekrasno svjedoËanstvo?

Zato moæemo biti sigurni da On lijeËi sve lju-

de, bili bogati ili siromaπni, pa i prezrene kao

πto su gubavci.

Guba je bila najstraπnija bolest onog vre-

mena. S obzirom na to da je bila neizljeËiva i

zarazna, i s obzirom na uæasne posljedice kod

ærtava, i najhrabrije je spopao strah pred njom.

Æidovi su je smatrali osudom zbog grijeha. Pre-

ma obrednom zakonu gubavac je proglaπavan

neËistim. Kao da je veÊ mrtav, bio je isklju-

Ëen iz druπtva, odvojen od obitelji; bio je osu-

en na druæenje samo s onima koji su bolovali

od iste bolesti. ©to god bi dotaknuo bilo je

neËisto, Ëak je i zrak zagaivao svojim dahom.

Morao je javno oglaπavati svoju nesreÊu, raz-

derati odjeÊu i glasno upozoravati sve da po-

bjegnu od njega.2

Sveto pismo u Marku 1,40-42 izvjeπtava o

gubavcu koji je doπao moliti Isusa: “Ako ho-

Êeπ, moæeπ me oËistiti!” On je Ëuo Radosnu

vijest o Isusu i znao je da Isus nije nikoga odbio

tko god bi Ga zamolio za pomoÊ. OdluËio je

naÊi Spasitelja bez obzira na teπkoÊe. Prvo je

vjerovao da ga je Isus u stanju izlijeËiti, a za-

tim se pouzdao da Êe to i uËiniti. Zahvaljuju-

Êi tome, u njegovom je srcu ojaËala vjera pa

nije mislio ni na πto drugo osim na blaæenu

nadu u ozdravljenje.

Upro je oËi u Isusa, uvjeren da samo Spa-

65

sitelj moæe dati æivotodavnu silu koja ga je u

stanju izlijeËiti od uæasne bolesti koja je izje-

dala njegovo smrtno tijelo. Uzvjerovao je i za-

hvaljujuÊi vjeri ozdravio. Svatko od nas je do-

bio odreenu mjeru vjere; do nas stoji hoÊe-

mo li je pokazati.

Zbog toga, kad dolazimo k Isusu, prvo

moramo vjerovati u Njega, a On Êe nagraditi

one koji Ga iskreno traæe. Tko god padne pred

Njegove noge govoreÊi: “Gospodine, ako ho-

Êeπ, moæeπ me ozdraviti!” Ëut Êe odgovor: “Ho-

Êu. Ozdravi!”3 (Matej 8,2.3)

Ponekad smo tako bolesni i svladani bo-

leπÊu i slabostima da smo preslabi sami po-

traæiti UËitelja. Meutim, naπi voljeni mogu po-

sredovati za nas i iskreno æeljeti ozdravljenje.

Sveto pismo nam u Mateju 9,2 govori o uze-

tom Ëovjeku kojeg su prijatelji donijeli Isusu

zajedno s njegovim leæajem. Premda je bilo

toliko mnogo ljudi da nisu mogli uÊi u kuÊu,

bili su uvjereni da Êe ga Isus izlijeËiti ako ga

donesu k Njemu. Nisu dopustili da ih iπta u

tome omete. Zato su traæili naËin da Mu se

pribliæe i kad su shvatili da to neÊe biti moguÊe

na uobiËajen naËin, popeli su se na krov i kroz

njega spustili bolesnika pred Isusove noge. Kad

je Isus vidio njihovu vjeru i vjeru uzetoga da

ga samo On moæe iscijeliti, Spasiteljevo æivo-

todavno milosre najprije je blagoslovilo nje-

govo Ëeznutljivo srce. Isus je vidio iskru na-

de kako prerasta u vjerovanje da je On jedina

pomoÊ greπnicima; ona se oËitovala u nasto-


janju da se probije do Njega. Sada je Spasitelj

izgovorio rijeËi koje su kao glazba odjeknule

u uπima napaÊenog Ëovjeka: “Hrabro, sinko,

otpuπtaju ti se grijesi!” (Matej 9,2)

“Teret beznaa nestao je s duπe bolesnog

Ëovjeka i na njegovom licu poËinuo je mir

oprosta. Nestalo je tjelesne boli i cijelo se nje-

govo biÊe preobrazilo. BespomoÊni oduzeti bo-

lesnik je ozdravio! Greπniku je oproπteno!”4

Moæete li zamisliti da imate prijatelje koji

su spremni uËiniti sve kako bi vam pomogli?

Ako se nalazite u provaliji, takvi prijatelji Êe

siÊi i pomoÊi vam da iziete. To su ljudi s ko-

jima se trebamo druæiti, jer Biblija kaæe da se

ne brinemo samo svaki za svoje, nego i za ono

πto se tiËe drugih i da nosimo bremena jedni

drugih. Moæda ste se razboljeli ili se nalazite

u teπkim okolnostima ili situaciji i sve se oko

vas ruπi i propada. A povrh svega toga dodatno

breme su vam obeshrabrujuÊe rijeËi ili po-

stupci vaπih prijatelja i voljenih. U takvim vam

trenucima nije potrebno obeshrabrenje, veÊ

ohrabrenje. Pa ako vas vaπi prijatelji obeshrab-

ruju, ukorite ih u Isusovo ime i uprite pogled

u Njega. Netko je to lijepo istaknuo u pjesmi:

“Svrati pogled na Njega, / u Njegovo prekra-

sno lice gledaj / pa Êe stvari ovog svijeta izbli-

jedjeti / pred Ëudesnom Njegovom slavom i

miloπÊu.”

S druge strane ima onih koji æele da osta-

nemo u grijehu i optereÊeni bremenom svo-

jih slabosti. Takvi Êe biti kamen spoticanja.

67

Umjesto da se raduju s nama, oni Êe se æaliti

i tugovati kao farizeji. Meutim, neka vas tjeπi

Ëinjenica da vas Isus moæe iscijeliti od svake

bolesti, spasiti iz svake situacije ili grijeha koji

vas muËi. A koga Sin oslobodi, doista Êe biti

slobodan.

Ima situacija u kojima smo dugo izloæeni

razornom utjecaju grijeha, nepovoljnim zbiva-

njima ili teπkim okolnostima; umjesto da izgu-

bimo nadu, ustrajmo. U naπem srcu treba gor-

jeti nada da Êemo ozdraviti.

Ne znamo kada, ali budimo uvjereni da Êe

se to dogoditi. Naπe pouzdanje i sigurnost ne

potjeËu od nas jer sami ne moæemo Ëiniti niπta.

Zato se uzdajmo u Njega. Naπ Spasitelj i Go-

spodin Isus Krist je pravedan. Biblija svjedoËi

da se Njegova rijeË neÊe vratiti k Njemu pra-

zna, veÊ Êe ostvariti na πto je poslana. Prema

tome, ako On to kaæe, prihvatite, vjerujte, po-

zovite se na to i to Êe se ostvariti. Moæda mo-

ramo neko vrijeme Ëekati na izbavljenje; zato

trebamo imati strpljenja. Meutim, Sveto pi-

smo kaæe da Êe Ëovjek koji Ëeka Gospodina

ojaËati: “Al’ onima πto se u Jahvu uzdaju sna-

ga se obnavlja.”5 (Izaija 40,31)

Zato πto smo tako dugo bili izloæeni od-

reenim utjecajima, uvjetima ili situacijama,

postali smo izopÊenici iz druπtva. Naπi nazovi-

prijatelji i suradnici odbacuju nas i iskljuËuju

iz svojih druπtvenih okupljanja, zabava i dru-

gog. U Luki 8,43 Ëitamo o æeni koja je dvana-

est godina krvarila i uzalud potroπila sav svoj


novac na lijeËnike i lijekove. A onda je Ëula

za Isusa i saznala gdje Êe biti. Uzdala se u Spa-

siteljevu ljubav i bila svjesna da je ona njezina

jedina nada u ozdravljenje. Zbog toga Ga je

potraæila, ali je naiπla na mnoπtvo ljudi. Nije

Mu se mogla pribliæiti, a joπ manje iznijeti Mu

svoj problem. Onda je u srcu zakljuËila i po-

vjerovala da Êe ozdraviti ako se samo dotakne

Isusove haljine. Gurala se dok nije doπla na

dohvat ruke i konaËno je uspjela dotaknuti rub

Njegove haljine. Kad je to uËinila, istog tre-

nutka je ozdravila.

Ponekad se i mi osjeÊamo obeshrabreno

i potiπteno jer nas situacija u kojoj se nalazi-

mo muËi godinama. U Ivanu 5,2 rijeË je o Ëo-

vjeku koji je bolovao trideset osam godina. Vje-

rojatno se pomirio sa sudbinom, s obzirom na

to da mu je um bio izreπetan mecima sumnje.

Sigurno se pitao ima li za njega joπ nade. Ne-

ma sumnje da to svi moæemo razumjeti, a neki

meu nama mogu reÊi da to i oni doæivljava-

ju. Pokuπajmo razumjeti tog Ëovjeka koji nam

je mogao biti bliski prijatelj, susjed ili Ëak ro-

ak. Moæete li zamisliti kako se osjeÊao i πto

je tijekom tih trideset osam godina prolazilo

kroz njegove misli? Dogodilo se da je Isus tuda

prolazio i stao kod njega. Nemojte ni za tre-

nutak pomisliti da je Isus naiπao sluËajno. Bio

je to boæanski ugovoreni sastanak jer se Spa-

sitelj uvijek pojavljuje u odreeno vrijeme, a

to je trebao biti dan njegova izbavljenja. Isus

je poznavao njegov sluËaj i zato se pozvao na

69

njegovu vjeru kad ga je upitao æeli li biti zdrav.

Time je æelio da Ëovjek vidi gdje se duhovno

nalazi jer je Isus veÊ znao da Ëovjek æeli ozdra-

viti. ©to Êe odgovoriti Spasitelju? ©to biste vi

odgovorili da ste se naπli pred Velikim LijeË-

nikom?

Nema sumnje da je njegova vjera bila sla-

ba; odgovorio je s pogledom na prepreke pred

sobom. Umjesto da uporno gleda na Isusa i

Njegova obeÊanja, bio je usmjeren na svoje pro-

bleme, nesvjestan Ëinjenice da je uzburkanost

vode na koju je Ëekao primala iscjeljujuÊu moÊ

od Æivog Izvora koji je s njim razgovarao.

Pozivam vas da bez obzira na situaciju,

okolnosti, bolest ili nedostatke s kojima se su-

oËavate, ne dopustite da vam srce klone jer

sluæimo moÊnome Bogu koji suosjeÊa s naπim

slabostima. On Ëuje vapaje svoje djece i uvijek

zadovoljava naπe potrebe; zato uprimo pogled

u Njega. Dræimo se Ëvrsto Njegovih obeÊanja

jer su sigurna; ostanite uz Njegove rijeËi jer

su istinite. Meutim, avao, “otac laæi”, unosi

u vaπ um sjeme sumnje i nevjere koje slabi

vaπu vjeru i Ëine da gubite nadu. Ali nada po-

stoji i mi neÊemo naÊi poËinak dok ne doe-

mo k iscjelitelju duπe. Samo On moæe dati mir,

oæivjeti um i iscijeliti tijelo. Isus je doπao uni-

πtiti avolja djela. U Njemu je æivot i zato kaæe:

“Ja dooh da æivot imaju, u izobilju da ga ima-

ju.”6 (Ivan 10,10)

U Luki 7,1-16 Ëitamo o viπe Spasiteljevih

Ëuda.


Stotnik je bio vaæna liËnost u Rimu. Æidov-

ski starjeπine su ga cijenili jer im je sagradio

sinagogu. Pokazao je da poπtuje Boga i bio je

ljubazan prema Æidovima kao Njegovim πto-

vateljima. Nije se smatrao dostojnim iziÊi pred

Spasitelja pa je molio æidovske starjeπine da

zamole Isusa da iscijeli njegovog slugu. Stot-

nik nije sumnjao u Njegovu moÊ. »ak nije tra-

æio da osobno doe i uËini Ëudo. “Nego”, rekao

je, “reci rijeË da ozdravi sluga moj.” Stotnikov

sluga je bolovao od uzetosti i samo πto nije

umro. Isus se divio stotnikovoj vjeri i izlije-

Ëio je slugu prema vjeri njegova gospodara.7

U Luki 18,35 nalazimo izvjeπtaj o slijepom

prosjaku kojeg je Isus ozdravio. Isus ne mari

tko ste ili odakle ste; On je vjeËna ljubav za

sve. I prosjaci su izloæeni Njegovom milosru.

Povremeno trebamo uzdiÊi svoj glas Stvorite-

lju i Otkupitelju jer nas samo On moæe spasiti

od ovog bijednog greπnog æivota. Kad nas drugi

pokuπavaju uπutkati da pristupimo prijestolju

milosti, joπ viπe podignimo glas.

Zamislite da ste fiziËki slijepi, da niπta ne

vidite, da je svuda oko vas tama. VeÊ to bi

trebalo ojaËati vaπu vjeru, jer ovisite o milosru

svih oko vas kao i elementima prirode. Da sve

bude joπ gore, prisiljeni ste æivjeti sami i moliti

milostinju. Luka kaæe da je slijepi prosjak Ëuo

kako se Isus pribliæava. Kako je u njemu mo-

rao gorjeti njegov duh! Glas o Isusu se proπi-

rio i on je vjerojatno Ëuo za Ëuda i ozdravlje-

nja koja je uËinio. A sada Ëuje da je Isus blizu,

71

πto je morao prihvatiti vjerom jer Ga sam nije

mogao vidjeti. Upravo ga je vjera potaknula

da poviËe: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”

Kao πto bismo oËekivali, bilo je onih koji su

ga htjeli liπiti radosti, uπutkati njegov povik s

tom jedinom nadom u ozdravljenje. Ali on nije

bio spreman dopustiti da mu iπta stane na put,

pa premda ga Isus nije Ëuo, on nije izgubio

vjeru, veÊ je joπ jaËe vikao. Veliki LijeËnik oz-

dravlja bolesne, On Ëuje vapaj svoje djece i

uvijek zadovoljava njihove potrebe. Isus je veÊ

znao njegovu situaciju pa ga, nakon πto su ga

doveli k Njemu, pita πto æeli. Nema sumnje

da je Isus znao da æeli progledati, ali je æelio

da Ëovjek pokaæe svoju vjeru, æelio je prvo

izlijeËiti grijehom oboljelu duπu. Kakva je to

bila vjera! “Gospodine, da progledam.” Isus ga

je iscijelio i Ëovjek je istog trenutka progle-

dao i poËeo slaviti Boga. Isus je doπao na svijet

spasiti sve koji Ga uzvjeruju i prime. Mi viπe

nismo tuinci, veÊ Boæja djeca, a kao Boæja

djeca baπtinici smo i dionici prijestolja.

Isus ne gleda tko je tko; ne gleda jeste li

odvjetnik, lijeËnik ili knjigovoa koji pripada

gornjem druπtvenom sloju, ili ste domar, kuÊna

pomoÊnica ili ËistaË koji æivi na dnu druπtve-

ne ljestvice. Bez obzira na to jeste li okruæeni

voljenima i prijateljima, jeste li svugdje dobro-

doπli ili ste toliko prezreni i zanemareni da se

osjeÊate kao izopÊenik, budite uvjereni da su

u Njegovim oËima duπe svih ljudi jednako vri-

jedne. U Njemu je æivotodavna sila i On ima


joπ uvijek istu silu koju je imao tijekom svoje

zemaljske sluæbe kao i sada kad posreduje za

nas u nebeskom Svetiπtu.

On lijeËi sve vrste bolesti, bilo da su oni

koji dolaze k Njemu bogati ili siromaπni, bez

obzira na dob, poloæaj, nacionalnost, boju koæe,

religiju, vjerske prednosti ili druπtveni polo-

æaj. Svi smo pozvani da doemo k Njemu i æi-

vimo. “Tko god u nj vjeruje, neÊe se postidjeti.

Nema uistinu razlike izmeu Æidova i Grka …”8

“Bogataπ se i siromah sreÊu: obojicu ih Jahve

stvori.” (Izreke 22,2) “Jer: Tko god prizove ime

Gospodnje, bit Êe spaπen.”9 Bog nema milje-

nika; On ne gleda tko je tko.

Razmisli

1. Ako Isus zna πto nam je potrebno, zaπto

trebamo moliti?

2. Ako nas Isus iscjeljuje, zaπto joπ uvijek

patimo?

3. Kako moæemo moliti bez prestanka?

4. Bivaju li sve molitve usliπane?

1 Matej 8,16.17.2 Put u bolji æivot, str. 32,33.3 Matej 8,2.3.4 Isusov æivot, str. 207.5 Izaija 40,31.6 Ivan 10,10.7 Isusov æivot, str. 251,252.8 Rimljanima 10,11.12.9 Rimljanima 10,13.

73

Trevor Young Mlai je krπÊanin spaπen

Boæjom miloπÊu koji se bori u dobroj borbi vje-

re. Oæenjen je i ima jedno dijete. Trevor je vrlo

zainteresiran za mlade i jedan je od osnivaËa Lon-

donske adventistiËke nogometne lige. Sluæi i po

zatvorima, piπe prozu i poeziju. TrenutaËno piπe

knjigu o svladavanju prepreka u æivotu s naslo-

vom OsvajaËi planina.


7.Sablaænjivo!

Beth Holford

Obred poniznosti i njegovo kulturalno i

duhovno znaËenje

Ivan 3,1-17

Prenesite se za trenutak u moj æivot. Su-

bota je ujutro. Viπe puta sam prekinula budi-

licu i sada se pokuπavam tuπirati, obuÊi, do-

ruËkovati i oprati zube — sve najednom. Ju-

rim u crkvu, u retrovizoru pokuπavam popra-

viti frizuru, utrËavam u molitveni dom i pri-

druæujem se pjevaËima na probi. Izmeu po-

navljanja pjesama prelazim nemirnim pogledom

preko biltena za taj dan i duh mi klone joπ

dublje. Zaboravila sam da je danas uspomena

na Gospodnju veËeru. Moæda Êete pomisliti da

sam uznemirena jer se nisam imala priliku du-

hovno pripremiti za tu prigodu. Zapravo raz-

miπljam o svojim nogama. Noktima bi dobro

doπlo pedikiranje, a koæa na petama mi je joπ

gruba od ljetne plaæe. I — o uæasa — imam na

sebi Ëarape s rupama. Gubim se u pjesmi jer

pokuπavam naÊi izgovore da izbjegnem obred

75

poniznosti.

A sada zamislite neπto malo drukËiju situ-

aciju. »etvrtak je uveËer. Hodali smo veÊi dio

dana po vremenu koje oËajno vapi za klima-

ureajima i zbog nedostatka dezodoransa ni-

tko od nas ne miriπe lijepo. “PraktiËne”, otvo-

rene koæne sandale pretvaraju noge u san za

pedikere — æuljevi, tvrda koæa i urasli nokti.

Put kojim smo hodali lako bi se mogao pro-

glasiti smetliπtem, kanalizacijom ili divovskom

ptiËjom praπnom kupkom. Kad stiæemo u pro-

storiju koju smo unajmili za tu noÊ, prvo πto

æelimo uËiniti jest oprati noge.

No vratimo se joπ malo unatrag. Dopustite

da neπto spomenem o obiËaju pranja nogu ka-

kav je bio prije nego πto ga je Isus potpuno

izvrnuo. Pranje nogu je bilo poniæavajuÊe. U

situaciji u kojoj su se naπli Isus i Njegovi uËe-

nici, oËekivalo se da Êe kuÊni sluga oprati noge

svim gostima prije nego πto dotaknu hranu.

Jesti s neopranim nogama za Æidova je zna-

Ëilo da moæe postati obredno neËist. Bio je

to Ëin u kojem je trebalo poπtovati druπtvenu

hijerarhiju, pa je onaj na najniæem poloæaju,

po moguÊnosti neznaboæaËki rob, trebao oprati

i obrisati svaËije smrdljive, prljave i grube noge.

Na ovoj tajnoj veËeri Isusa i Njegovih uËeni-

ka nije bilo takvog sluge, pa je Isus preuzeo

ulogu najponiznijeg od najponiznijih.

Ovim je Isusov postupak za sve prisutne

postao sablaænjiv, uznemirujuÊ i zbunjujuÊ. Po-

gledajmo tomu dublje razloge. Nitko nije uputio


nikakav komentar niti prijedlog za dilemu oko

pranja nogu, premda je situacija zahtijevala da

svatko opere vlastite noge ili da se uËenik na

najniæem poloæaju ponudi da obavi tu zada-

Êu. Ellen White nam u knjizi Isusov æivot go-

vori viπe o toj situaciji i spominje Ëinjenicu

da su se uËenici tog poslijepodneva prepirali

oko poloæaja u skupini, boreÊi se za prvo mje-

sto. Ona nastavlja: “Svaki uËenik, popuπtajuÊi

povrijeenom ponosu, odluËio je ne izvrπiti du-

ænost sluge. Svi su izrazili hladnokrvni nemar,

naoko nesvjesni da bilo πto moraju uËiniti.

Svojom su πutnjom odbacili moguÊnost da se

ponize.”1 GovoreÊi pjesniËkim jezikom, rekla

bih da je veËera morala biti vrlo muËna za sva-

koga. Petar je moæda znakovito gledao u Bar-

tolomeja koji se, okamenjen, okrenuo i zurio

prema Tomi, koji je, opet, oËekivao da se Tadej

javi za tu zadaÊu. Zamiπljam Isusa kako sjedi

na Ëelu stola i promatra njihovo ponaπanje dok

Mu se srce kida, svjestan da su to Njegovi po-

sljednji dani kao »ovjeka, a Njegovi uËenici

kao da nisu niπta nauËili. Vrijeme prolazi, Isus

Ëeka, dopuπta da se veËera odgaa i omogu-

Êuje svakom uËeniku da se ponizi, dopuπta sva-

kom svojem sljedbeniku da u mislima odbaci

misao o preuzimanju uloge roba i oËekivanje

prebaci na drugoga.

Na kraju Isus ustaje.

Moæda uËenici misle da ide zamoliti do-

maÊina da poπalje roba koji Êe obaviti duænost

pranja nogu. Moæda misle da Êe Isus priÊi naj-

77

niæem uËeniku po poloæaju i izgrditi ga πto nije

spreman sluæiti. NemoguÊe, On prilazi posudi

s vodom! Valjda se Isus, pred kojim je narod

prije nekoliko dana prostirao plaπteve, neÊe

svlaËiti do donjeg rublja.

Ove ruke koje su lijeËile gubavce, podizale

mrtve, koje su pomno postavile svaku zvijez-

du na nebo, ove ruke ne mogu uklanjati pr-

ljavπtinu sa suhe, raspucale koæe. Vratimo se

rijeËima Ellene White: “Ovaj postupak otvorio

je oËi uËenicima. Gorki stid i poniæenje ispu-

nili su im srce. Razumjeli su neizgovoreni ukor

i sebe sagledali u sasvim novom svjetlu.”

Vratimo se onoj priËi na poËetku; æeljela

bih da danas razmotrimo znaËenje obreda po-

niznosti. Razni obiËaji i znaËenja prate ovaj ob-

red u razliËitim dijelovima svijeta. Neke vjerske

zajednice ovaj obiËaj koriste da izglade nespo-

razume unutar crkve. Drugi su obiËaj malo mo-

dernizirali i umjesto pranja, trljaju losionom

noge svoje braÊe. Ponekad se Ëini da je neka

nova πkola hermeneutike otkrila da se subota

posveÊena Gospodnjoj veËeri treba tumaËiti

kao “posjeti te subote drugu crkvu”. ©to u Gos-

podnjoj veËeri kod ljudi izaziva takvu nelago-

du da tog dana nastoje izostati iz crkve? Mo-

æda ljudi u mojoj domovini stvarno imaju jako

nizak prag osjeÊaja nelagode, kako to tvrde dru-

gi narodi. Ili moæda jednostavno ne shvaÊamo

svrhu ovog obreda.

Na samom poËetku Ivana 13 pisac kaæe:

“Isus je znao da je doπao njegov Ëas da prije-


e s ovoga svijeta Ocu, buduÊi da je ljubio

svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.”2

Ovo oËitovanje poniznosti i ljubavi bilo je Isu-

sov oproπtajni dar uËenicima — i nama. Da su

uËenici shvatili πto Êe uËiniti njihov UËitelj i

da su odluËili pripremiti noge za takvu Ëast,

ova “sluæba” ne samo πto ne bi bila potrebna,

veÊ ne bi imala ni svrhu.

Kad sam se osjeÊala nelagodno zbog sta-

nja svojih nogu, nisam razmiπljala o razlici izme-

u naπe sterilne verzije pranja nogu i izvor-

nog dogaaja. Dok sam bila zabrinuta hoÊu li

za para dobiti neku posjetiteljicu, nije mi pa-

lo na um da su uËenici bili prisiljeni odluËiti

hoÊe li prihvatiti sluæbu svojeg UËitelja. Ako

ne mogu prihvatiti misao da moja uËiteljica

subotnje πkole vidi moje ne tako savrπene no-

ge, mogu li, iskreno reËeno, stvarno otvoriti

svoje srce Bogu? Znam da bi u sluËaju da kod

pranja nogu nazre neπto od moje savjesti, moja

partnerica shvatila da mi neureeni nokti tre-

baju biti zadnja briga. Meutim, u mojem is-

kustvu steËenom u crkvi, pogreπno predstav-

ljanje poËinje s pedikiranim nogama i zavrπa-

va nastojanjem da se pokaæemo savrπenima.

Ili, ako veÊ ne u savrπenoj, onda u uljepπanoj,

cenzuriranoj verziji naπeg karaktera. Crkva tada

prestaje biti bolnicom i postaje modnom pi-

stom.

Ako ne moæemo biti ono πto jesmo pred

bliænjima, kako moæemo oËekivati da Êemo stati

pred savrπenog Stvoritelja Boga? Skrivamo li,

79

slikovito reËeno, svoje noge, nastojeÊi πto nepri-

mjetnije skinuti najgoru prljavπtinu? Ili kao Pe-

tar otvoreno odbijamo da nas Bog opere?

Moæda ste Ëuli kako neki kaæu da sum-

njamo u Boæju moÊ da nas primi, ljubi i spasi

kad Mu odbijemo pokazati svoju pravu narav.

Dodala bih da time takoer propuπtamo pri-

hvatiti Njegovu zapanjujuÊu poniznost i neiz-

mjernu milost.

Tako i kad svojem paru u pranju nogu pru-

æamo svjeæe oprane noge, mi ga liπavamo Ëina

sluæbe.

Ellen White u knjizi Pastoral Ministry ka-

æe: “Cilj je ove sluæbe podsjetiti na poniznost

naπega Gospodina i na pouke koje je dao kad

je svojim uËenicima oprao noge. U Ëovjeku

postoji sklonost da sebe cijeni viπe od svojega

brata, da radi za sebe, da sluæi sebi, da traæi

prvo mjesto, a zloba i ogorËenost se pojavljuju

zbog sitnica. Ovaj obred koji prethodi Gospod-

njoj veËeri treba ukloniti ove nesporazume,

izvuÊi Ëovjeka iz njegove sebiËnosti, skinuti

ga s njegovih πtula samouzviπenja i probuditi

ponizni duh koji Êe ga potaknuti da opere noge

svojemu bratu.”3

Moæda bismo u svojim zemaljskim i du-

hovnim vezama trebali vjeæbati otvorenost. Kad

se radi o naπim slabostima, putovima kojima

smo proπli, preËicama koje smo odabrali, zbrci

u koju smo se uvalili, otvorenost zahtijeva po-

niznost kod drugih kao i kod nas. Ona pozi-

va sluπatelja da bude ponizan, umjesto da nam


sudi i osuuje nas. Zbog toga, kad smo naj-

ponizniji, najviπe uzvisujemo Isusa jer su to

trenuci kad stvarno prihvaÊamo Njegovu ær-

tvu kao svoju potrebu, kad vidimo svoju po-

trebu za Spasiteljem. Apostol Pavao piπe Korin-

Êanima: “A on [Isus] mi reËe: ‘Dosta ti je moja

milost jer snaga se u slabosti usavrπuje.’ Naj-

radije Êu se dakle joπ viπe hvaliti svojim sla-

bostima.” Premda ovo moæe izgledati kao eks-

tremna reakcija na Boæju spasiteljsku silu, mi-

slim da je to u biti revolucionarna misao. Po-

kazivanje ovakvog izuzetnog poπtenja daje novu

dimenziju onome πto mi adventisti razumije-

mo pod crkvom, zajedniπtvom i Ëak Bogom.

Mislim da je korisno ukazati na kontekst

biblijskog dogaaja koji danas razmatramo. »i-

tali smo samo Ivan 13,1-17, ali ako nastavite

Ëitati do kraja poglavlja, primijetit Êete da Isus,

gotovo odmah nakon πto je uËenicima oprao

noge, pretkazuje Judinu izdaju i Petrovo odri-

canje. Ne samo πto Isus svojim uËenicima da-

je zornu pouku o poniznosti i sluæbi, veÊ to

Ëini unatoË tome πto zna da Êe je veÊina pot-

puno zaboraviti ili zanemariti u roku od samo

nekoliko sati. Ellen White smatra da je upra-

vo ovaj veliËanstveni Ëin poniznosti zapeËatio

Judinu odluku da Isusa izda farizejima. Ona

ovu situaciju opisuje rijeËima: “Juda se sada

uvrijedio zbog Kristova Ëina pranja nogu uËe-

nicima. Ako se Isus moæe tako poniziti, mislio

je, onda On ne moæe bit kralj Izraelov. Sve nade

u svjetovne poËasti u zemaljskom kraljevstvu

81

bile su uniπtene. Juda je bio uvjeren da ne mo-

æe niπta dobiti ako slijedi Krista. BuduÊi da je

vidio kako, po njegovu miπljenju, Isus sam sebe

podcjenjuje, bio je odluËan u svojoj namjeri

da Ga se odrekne i prizna da je prevaren.”4

Potpuno svjestan Ëinjenice da Ga oËekuje sra-

mota, pogreπno shvaÊanje i osuda, Isus je na-

stavio prati noge ovom uËeniku.

Kako je imao hrabrosti iÊi tako daleko iz-

nad ljudskih oËekivanja? Odgovor se nalazi na

samom poËetku ovog izvjeπtaja. TreÊi redak ka-

æe: “Isus je znao da mu je Otac sve predao u

ruke i da je od Boga iziπao te da k Bogu ide”;

poveznica sa sljedeÊim, Ëetvrtim retkom jest

rijeË “pa”. To znaËi da Ivan ovdje æeli reÊi kako

je Isus upravo zahvaljujuÊi sigurnosti u svoj

poloæaj u Boæjem kraljevstvu mogao postupiti

na tako nezemaljski naËin. Njegova je sigur-

nost potjecala od spoznaje da Ga Bog ljubi, a

ne od nestalnog poπtovanja uËenika ili mno-

πtva koje Mu je samo tjedan dana prije klicalo

dobrodoπlicu. ZaπtiÊen ljubavlju i odobravanjem

svojega Oca, Isus je imao hrabrosti da prekrπi

druπtvena pravila, poniznosti da svojim sljed-

benicima opere noge i milosti da sluæi onima

koji Êe Ga ubrzo razoËarati.

Isusova sluæba pranja nogu ne samo πto

nam pruæa primjer za naπe ponaπanje prema

drugima, veÊ nam takoer daje slobodu i

ohrabruje nas da vrπimo ovaj izuzetan Ëin. Kad

u Isusovom Ëinu vidimo karakter samoga Bo-

ga, shvaÊamo da se moæemo s pouzdanjem pre-


dati u ruke naπeg Oca. Predaja naπe samosvi-

jesti Bogu omoguÊuje nam da se istinski po-

nizimo. ParafrazirajuÊi Rimljanima 12, moæe-

mo reÊi da kad razmotrimo Boæje milosre,

poniznost i ljubav, postajemo svjesni πto ove

osobine povlaËe za sobom i poËinjemo shvaÊati

kako nas Bog vidi, pa moæemo ponuditi svoja

tjelesa kao sredstvo pomoÊu kojeg Êe Bog ob-

javiti svoj karakter ljudima oko nas.

©to to znaËi za naπu crkvu? To znaËi novi

odnos prema druπtvu u kojem æivimo. To znaËi

novi zajedniËki cilj. ZnaËi da aktivno traæimo

naËine sluæenja svome Kralju dok sluæimo na-

πoj zajednici i druπtvu. To znaËi okaniti se cr-

kvene politike, nezadovoljstva, doktrinarnih raz-

lika, ponizno se okupiti i uËiti voljeti. Kao πto

Isus kaæe pri kraju trinaestog poglavlja: “Za-

povijed vam novu dajem: ljubite jedni druge;

kao πto sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jed-

ni druge. Po ovom Êe svi znati da ste moji uËe-

nici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.”

»ak i prema svetima s nogama neugodna mi-

risa.

Razmisli

1. Ova propovijed spominje nekoliko pri-

vidnih proturjeËnosti u karakteru: poniznost

i uzviπenost, moÊ i slabost, ljubav i izdaju. Kako

Isusovi postupci preobraæavaju naπe razumi-

jevanje ovih suprotnih pojmova?

2. Da je Isus prolazio zemljom u vaπem

83

gradu 2007. godine, kako bi umjesto pranja

nogu mogao pokazati “puninu svoje ljubavi”?

3. Vidjeli smo razliËite reakcije uËenika na

ovo utjelovljenje ljubavi i poniznosti. Kako biste

se vi mogli ponuditi, bilo kao pojedinac ili sku-

pina mladih, da sluæite drugim pripadnicima

vaπe crkve? Kako bi oni mogli reagirati?

4. Teπko je prihvatiti milost koju ukazuje

druga osoba. Kako moæemo izazvati milost kod

drugih, a prema njima istodobno postupati mi-

lostivo? Kako svaki Ëlan u skupini moæe prak-

tiËki pokazati poniznost ako je Ëitava skupina

ponizna?

5. Koje postupke, obiËaje i prioritete treba

mijenjati da bi vrline ljubavi, milosti, poniznosti

i sluæbe postale vodeÊa naËela u vaπoj crkvi?

Koje postupke, obiËaje i prioritete treba utvrdi-

ti?

1 Isusov æivot, str. 328.2 Ivan 13,1.3 Pastoral Ministry, str. 170.4 Conf licts and Courage, str. 319.

Beth Holford je studentica na Fakultetu dru-

πtvenih i politiËkih znanosti SveuËiliπta Cam-

bridge. Izmeu ostalog uæiva u pjevanju, Ëitanju,

kuhanju za prijatelje, pisanju i fotografiji.


8.Golgota

— najviπa cijena

Gifford Rahmie

Najviπa cijena

Matej 26,47-75; 27; 28; Marko 14,32-72;

Luka 22—24

Teπko je iziÊi na sud kada su svi dokazi

protiv vas. Mi æivimo u zemlji1 koja se hvali

pravnim sustavom koji se temelji na slobodi

pojedinca: “Svatko je nevin dok mu se ne do-

kaæe krivnja.” No teπko je biti nevin kad su

svi dokazi protiv vas. Krivi ste i prije nego πto

je poËelo suenje — “prije nego πto se dokaæe

nevinost”.

Ja sam bio na sudu. UËinio sam prometni

prekrπaj. Vozio sam bræe od svojih anela Ëu-

vara, ali ne bræe od brzine kamere. Uhvatila

me. Postojao je fotografski dokaz. Ja sam, pri-

jatelji moji, bio “kriv prije nego πto mi se do-

kazala nevinost”. Izmeu moje duπe i suda nije

bilo nikoga osim sudske Ëinovnice, a ona se

85

dræala zakona kao pijan plota. [U Velikoj Bri-

taniji sud rjeπava manje prekrπaje, a sudski Ëi-

novnik je struËnjak za zakon koji savjetuje su-

ca.]

“Znate li zaπto ste ovdje?” pitala je. “Pre-

krπili ste zakon.” “Kazna je jasna — 70 funti!”

“Krivi ste, zar ne?” “Jeste li vidjeli fotografski

dokaz?” “Onda, zaπto ste ovdje?” “Platite ka-

znu!”

Dok je to govorila, Ëitavo njezino tijelo

potvrivalo je ono πto je govorila. Napala me,

bez imalo obzira, bez i trunke milosra —

premda je znala da sam pastor. (U tim sam

trenucima mislio da ima neπto protiv pasto-

ra!) Za nju je dovoljan dokaz bio snimka —

bio sam kriv kao πto je glasila optuæba.

OsjeÊao sam se glupo pred tom omanjom

æenom. Do trenutka kad je zavrπila sa mnom,

moj visoki stas se potpuno skupio pred nje-

zinim niskim stasom. Lice joj je izgledalo kao

usko lice zakona tako da se nisam mogao bra-

niti. Poslali bi me na vjeπala da nije bilo suËevih

rijeËi: “Imate li πto za reÊi?” To je doπlo kao

daπak svjeæeg zraka. A sve πto sam mogao reÊi

bilo je da Êu platiti kaznu.

Ovaj doæivljaj sluæi kao usporedba Ëovje-

kova stanja pred Nebom. Vi i ja smo optuæe-

ni od strane prastarog neprijatelja, Sotone, za

zloËin koji zasluæuje smrtnu kaznu. Krivi smo

jer smo “roeni u grijehu i zaËeti u bezako-

nju”. “Majka nas je zaËela u grijehu”. Kazna

za naπe stanje je smrt — vjeËno odvajanje od


Boga, vjeËna propast. S obzirom na naπu kriv-

nju, ima li Bog πto za reÊi? Da, ono πto Bog

ima za reÊi dolazi kao daπak svjeæeg zraka, jer

dolazi u liku Isusa Krista. Kad sam rekao sucu:

“Platit Êu kaznu”, govorio sam o kazni za pre-

brzu voænju. Kad Bog kaæe “Ja sam platio ka-

znu”, On govori o konaËnoj kazni plaÊenoj na

Golgoti da svatko bude slobodan.

Golgota je odgovor na Sotonine optuæbe.

Golgota daje Ëovjeku pomilovanje od smrtne

kazne. Golgota nas oslobaa. Golgota je najviπa

cijena za svako pomilovanje. Ali zaπto Golgo-

ta? ©to Ëini Golgotu najskupljom?

»ovjek s Golgote

Golgota je najviπa cijena jednostavno zbog

»ovjeka s Golgote. To je Isus Krist, Sin æivoga

Boga. Bog je bio u Kristu, pomirivπi svijet sa

sobom (Filipljanima 2,4-6). “On koji je bio bez

ikakva grijeha, uËinjen je mjesto nas grijehom.”

(2. KorinÊanima) Isus je BogoËovjek. Samo je

BogoËovjek mogao spasiti Ëovjeka. Samo je sam

Stvoritelj sposoban spasiti svoje stvorenje. Zato

je RijeË postala tijelom i nastanila se meu na-

ma, puna milosti i istine (Ivan 1,14). To nije

mogao uËiniti nijedan aneo, nijedno stvoreno

biÊe. To je mogao samo BogoËovjek po imenu

Isus Krist. On je znao da samo visina i dubi-

na Boæje ljubavi moæe ostvariti naπe otkuplje-

nje.

Ali znajmo da nas je sam Bog odluËio spa-

87

siti po Isusu. Isus je odluËio dati svoj æivot

kao zamjenu za naπ. Nije to morao uËiniti. On

nije samo tako pasivno izgubio svoj æivot kao

da nije imao vlasti nad njim. On Ga je dao.

PriËa se da je u Prvome svjetskom ratu

neki mladi francuski vojnik bio teπko ranjen.

Ruka mu je bila tako ozlijeena da su je lijeË-

nici morali amputirati. MladiÊ je bio toliko nao-

Ëit da je kirurgu bilo teπko πto Êe morati æiv-

jeti bez jedne ruke. Zato je Ëekao pokraj nje-

gova kreveta da mu kaæe loπu vijest kad se osvi-

jesti. Kad je mladiÊ otvorio oËi, kirurg mu je

rekao: “Æao mi je πto ti moram reÊi da si iz-

gubio ruku.” “Gospodine,” rekao je mladiÊ, “ja

je nisam izgubio; dao sam je za Francusku.”

Razumijete li poruku? Isus nije izgubio æi-

vot, On ga je dao. Kad su Isusa vodili iz Pila-

tove sudnice do Heroda i natrag, On nije bio

bespomoÊno uhvaÊen u mreæu okolnosti iz koje

se nije mogao osloboditi. Znamo da je mogao

pozvati deset tisuÊa anela da interveniraju i

spase Mu æivot. On nije izgubio æivot; dao ga

je. Kriæ Mu nije bio nametnut; On ga je drago-

voljno prihvatio — za tebe i mene.

I znajmo, to je bila najviπa cijena, premda

je to uËinio besplatno. Kao πto vidite, ima stvari

koje se novcem ne mogu kupiti.

Novcem se moæe kupiti krevet, ali ne moæe

san; moæe ËekiÊ, ali ne moæe stolar; mogu “stva-

ri”, ali ne prijatelji; moæe igraËka, ali ne djetinja

sreÊa; moæe pero i olovka, ali ne pisac; moæe

olovka, ali ne ideja; moæe kuÊa, ali ne dom;


moæe vjenËanje, ali ne i mir; moæe boja, ali

ne slikar; mogu naoËale, ali ne vid; moæe sto-

lica, ali ne odmor; moæe raËunalo, ali ne mu-

drost; moæe zastava, ali ne domoljublje; moæe

puπka, ali ne vojnik; moæe knjiga, ali ne zna-

nje; moæe stroj, ali ne sposobnost; moæe ime,

ali ne Ëovjek; moæe crkva, ali ne vjera; moæe

ærtvenik, ali ne spasenje; moæe kriæ, ali ne Spa-

sitelj.

Ima neπto πto se novcem ne moæe kupiti.

Novcem se ne moæe kupiti ljubav. Za ljubav

nema kartice s cijenom. Ærtvovanje æivota je

najviπa cijena. Osim toga novcem nije mogu-

Êe kupiti Spasitelja. Zato Isus BogoËovjek Ëi-

ni Golgotu toliko posebnom.

Kakvu sliku o Isusu danas imate? »esto pri-

kazujemo Isusa bez kriæa. Slikamo Ga bez oæi-

ljaka od klinova na rukama. Volimo da izgle-

da kao veliki brat ili Ëak stric, ali ne Isus s

Golgote.

Zar ne znate da πto viπe prouËavamo i raz-

miπljamo o Isusu na kriæu, to viπe vidimo kako

se milosre, njeænost i oprost stapaju s jedna-

koπÊu i pravdom? ©to viπe hodimo i razgova-

ramo s ovim Isusom koji na svojim rukama

ima svjeæe oæiljke od rana, to viπe vidimo Isusa

kao Onoga koji je umro umjesto nas, koji je

umro da nas spasi; to viπe imamo sigurnost

da smo opravdani zahvaljujuÊi Njegovoj ærtvi.

To je Isus s Golgote, a ne Isus iz utrobe ili

groba; Isus s Golgote daje greπniku novu pri-

liku.

89

Prijatelji moji, ako ste se ikad uplaπili da

Êete biti izgubljeni, da vas Isus ne voli, pogle-

dajte Ga na Golgoti. On kaæe: “Æivi! Mrtav

bijah, a evo æivim u vijeke vjekova.” (Otkrive-

nje 1,18) Osim toga, kad svjedoËite za Njega,

On kaæe: “I evo, ja sam s vama u sve dane —

do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20)

Dakle, Golgota je posebna zbog »ovjeka

s Golgote, Isusa Krista.

Kriæ na Golgoti

Ali Golgota je najviπa cijena i zbog kriæa

na njoj. “Kriæ su dovoljno dugaËke ljestve ko-

je doseæu do nebeskog praga.” “Kriæ je jedini

kljuË koji oslobaa Ëovjeka.”

VodeÊi jednog zatvorenika iz kaznionice na

suenje zbog optuæbe za oruæanu pljaËku, po-

licajac John Bolton primijetio je kako o vratu

osuenika visi kriæ. BuduÊi da je znao kako

Ëovjek nije poboæan, pogledao je malo paælji-

vije. Zatvorenik je pokuπao sakriti neπto πto

je virilo iz vrha kriæa. Kad ga je policajac pitao

πto je to, zatvorenik je rekao da je to amajlija

koja izgleda kao æliËica za πmrkanje kokaina.

Ali policajcu se uËinilo da izgleda kao kljuË

za lisiËine. Uzeo ga je i ustanovio da se ovim

specijalnim kriæem mogla otvoriti veÊina lisi-

Ëina. Tako su otkriveni tajni pokuπaji zatvo-

renika u Kanadi da naprave viπe takvih kriæe-

va kljuËeva.

Premda ima pokuπaja da ljudi naprave


kriæeve pomoÊu kojih bi se mogli domoÊi slo-

bode, postoji samo jedan kriæ koji stvarno

oslobaa. On ljude oslobaa od ropstva i osude

zbog prijestupa zakona; to je golgotski kriæ.

Na nesreÊu, mnogi su viπe zaokupljeni osloba-

anjem tijela nego duπe. Bili u zatvoru ili izvan

njega, svima je potreban kriæ koji ih osloba-

a.

Mi trebamo visoko uzdignuti taj kriæ. Tre-

bamo ga vratiti tamo gdje pripada. To ne znaËi

da treba visjeti oko neËijeg vrata niti biti pri-

ËvrπÊen na krunicu ili Ëak izloæen u crkvi. Æe-

lim samo reÊi da ponovno trebamo uzdignuti

taj kriæ.

Umjesto da kriæ ponovno podiæemo na

sredini nekog trga ili na crkvenom tornju, na-

glaπavam Ëinjenicu da Isus nije bio razapet iz-

meu dvije svijeÊe u katedrali, veÊ na kriæu

izmeu dvojice razbojnika; na gradskom sme-

tliπtu; na raskriæju toliko kozmopolitske kulture

da su Njegovu titulu morali napisati na heb-

rejskom, latinskom i grËkom.

To je bilo mjesto na kojem cinici izgovaraju

poruge, a lopovi psuju i vojnici se kockaju.

Tu trebamo podignuti kriæ jer je tu Isus

umro i to je razlog zbog kojeg je umro.

To je mjesto na kojem trebaju biti Kristovi

sljedbenici i razlog zbog kojeg vjernici posto-

je.

Danas u mnogim druπtvenim zajednicama

nije uputno priznati da ste krπÊanin. Kriæ je

simbol sramote kao i prije dvije tisuÊe godina,

91

premda iz drugih razloga. Meutim, na isti na-

Ëin na koji je Isus svojom ærtvom pretvorio

simbol srama i sramote u “Ëudesnu milost”, i

mi tom simbolu moæemo dati drugo znaËenje

svojom ærtvom sliËnom Kristovoj. Obiljeæje Isu-

sova æivota je samoodricanje — ærtva. Zato na

prvo mjesto u naπim uËionicama, u naπim

stanovima, u naπem susjedstvu, obiteljima, na

radnome mjestu, u inicijativama, projektima,

planovima i u naπoj buduÊnosti stavimo lju-

de. Ljudi trebaju vidjeti da Kristov kriæ donosi

promjenu u naπem æivotu. Oni trebaju vidjeti

da je kriæ u nama stvorio nova pravila pona-

πanja. Ono πto smo nekada radili, sad viπe ne

Ëinimo. Ni ono πto smo prije oblaËili, Ëitali,

gledali, sluπali, posjeÊivali. Zaπto? Zato πto je

Kriæ, koji Golgotu Ëini posebnom, izvrπio pro-

mjenu u naπem æivotu.

Prema tome, Golgota je najviπa cijena ne

samo zbog »ovjeka na Golgoti, veÊ i zbog kriæa

koji se tamo nalazi.

Greπnici s Golgote

Meutim, Golgota je najviπa cijena i zbog

greπnika na Golgoti. Golgota nema smisla ako

na njoj ne vise greπnici.

Posluπajte me! Na golgotskom brijegu sta-

jala su tri kriæa. Jedan prikazuje razbojnika koji

umire u grijehu, a drugi razbojnika koji umire

grijehu. Koji ste vi greπnik? Na srediπnjem kriæu

nalazi se otkupitelj koji umire radi grijeha.


Golgota dijeli sav ljudski rod u dvije katego-

rije: one koji odbacuju Krista i umiru u grije-

hu i one koji prihvaÊaju Krista i umiru grije-

hu. Kojoj kategoriji vi pripadate?

Ako pripadate onima koji umiru grijehu,

Isus kaæe da svakodnevno trebate uzeti svoj

kriæ i iÊi za Njim. On kaæe: “HoÊe li tko za

mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka

uzme svoj kriæ i neka ide za mnom.” (Matej

16,24)

Ljepota odluke koju je donio razbojnik na

kriæu kad je prihvatio Isusovu milost jest u to-

me πto je donesena u posljednji trenutak i πto

ju je Nebo prihvatilo. Nije bilo fanfara, nika-

kvih poziva na odluku, nikakvog prouËavanja

Biblije, Ëak ni vremena za krπtenje, premda

sve to ima svoje mjesto.

Postojalo je samo: “Sjeti me se…” i obe-

Êanje: “Danas ti kaæem, bit Êeπ sa mnom…”

Upravo sada imate priliku da u duπi kaæete:

“Isuse, sjeti me se!” Time zapravo kaæete: “Pri-

hvaÊam dar s Golgote, najviπu cijenu koju je

Nebo platilo za otkup bijednog greπnika ka-

kav sam ja.” Sada æelim da mi Ëudo na Golgoti

dade snagu za æivljenje, bilo da se trebam rije-

πiti neke navike, promijeniti svoje okusne pu-

poljke, podignuti se na viπu razinu osobnog

napretka, steÊi vrline ustrajnosti, jednostavnosti

i nesebiËne sluæbe — πto god to bilo — sve po-

koravam sili koju daje Golgota da osnaæi moju

duπu.

Kad sam onoga dana stajao pred sucem,

93

sve πto sam mogao reÊi bilo je: “Moram platiti

kaznu za prekoraËenje brzine kako bih bio slo-

bodan.” Ali vam nisam ispriËao cijelu priËu.

Naime, ispriËao sam sucu da sam kasno uve-

Ëer dobio hitan poziv iz bolnice da odmah do-

em i pomolim se za jednu od mojih vjerni-

ca koja je na samrti. Ne uzimajuÊi rijeË “od-

mah” doslovno, znao sam da Êe joj moja pri-

sutnost kao Boæjeg predstavnika donijeti ne

samo utjehu, veÊ i omoguÊiti da umre u slo-

bodi mira i nade. Zbog toga sam vozio malo

bræe nego obiËno, svjestan da time krπim za-

kon. Htio sam sudu reÊi da sam uspio doÊi

na vrijeme i da sam stigao dræati Agnesine lju-

biËaste ruke i u molitvi reÊi da Êe “Bog otrti

svaku suzu s njenih oËiju, da viπe neÊe biti

smrti, ni tuge, ni plaËa, ni boli neÊe biti vi-

πe, jer Êe prvo proÊi” (Otkrivenje 21,4 — slo-

bodan prijevod). Htio sam im to reÊi, ali su-

dac me zaustavio da bi se povukli na savje-

tovanje o mojem sluËaju.

Nekoliko trenutaka kasnije iziπli su iz po-

krajnje prostorije i na moje veliko iznenae-

nje i oduπevljenje proglasili odluku: “Nije kriv!”

Meutim, prijestup je ostao zapisan pokraj mo-

jeg imena, ali je to bila mala cijena koju sam

morao platiti.

Isus je platio najviπu moguÊu cijenu za slo-

bodu svakog Ëovjeka.


Razmisli

1. U ovom Ëlanku pisac raspravlja o ærtvi

koju je Isus prinio za nas. On svoj æivot nije

izgubio, veÊ ga je dragovoljno dao. Sada je na

vama red da odluËite — stvoreni ste da sluæi-

te Bogu i da Ga proslavite. Moæete li iskreno

reÊi da sto posto pripadate Bogu?

2. Jedan od razbojnika na kriæu je rekao:

“Sjeti me se…”, a Isus je odgovorio: “Danas ti

kaæem, bit Êeπ sa mnom…”. Ovaj razgovor je

trajao jako kratko, ali je tog Ëovjeka zauvijek

promijenio. Jeste li ikad imali susret s Isusom

koji vas je uËinio potpuno svjesnim vlastitih

nedostataka, svojih grijeha?

3. Danas moæe biti vrlo skupo posvjedo-

Ëiti o svojoj vjeri. Jeste li trpjeli zato πto ste

krπÊani? Nakon Ëitanja (sluπanja) ovog πtiva,

kakvom vam se Ëini svaka ærtva koju ste pod-

nijeli ili Êete podnijeti kad se usporedi s Kri-

stovom bezgraniËnom ærtvom?

4. Koje ste elemente Kristovog karaktera

tijekom ovog tjedna upoznali i nauËili poseb-

no cijeniti?

5. Kad se pripremao za kriæ, Isus je svo-

jim uËenicima ostavio novu zapovijed da dru-

gim ljudima pokaæu Boæju ljubav, kako bi svi

znali da su Njegovi uËenici. Rekao je da se

Boæja ljubav najsnaænije izraæava kad ljubimo

druge, pa i one koje je jako teπko ljubiti. Pre-

ma svojoj ljubavi za druge, procijenite u kojoj

ste mjeri uËenik. Jeste li dobar uËenik ili uËe-

nica?

95

1 Pisac govori o Engleskoj.

Giford Rhamie predaje pastoralne i biblij-

ske predmete na Teoloπkom fakultetu Newbold

Collegea u Engleskoj. Bavi se istraæivanjem knji-

ge Djela apostolska i roenja krπÊanstva. Poseb-

no mu je stalo do mladih i njihovog razvoja bez

obzira na to je li rijeË o zdravlju, glazbi, odgoju

ili duhovnosti. Oæenjen je Jaminom s kojom ima

dvoje djece, Serenu i Jonathana.

UREDNIK: (???)

Japhet De Oliviera, koordinator Molitvenog

tjedna za 2008. godinu, radio je s ekipom mla-

dih pisaca iz Transeuropske divizije. On je za-

duæen za evaneoski rad i trenutaËno je odgo-

voran za mlade na postdiplomskom studiju na

Andrews University Seminaryju.


Sadræaj

Imajte na umu cilj ......................................... 5

1. Iz slave u slavu ......................................... 7

2. Uvijek najbolje ........................................ 18

3. Prokuπan i pouzdan ................................ 28

4. KoraËati putem ....................................... 38

5. Prava sloboda .......................................... 51

6. Bog nema miljenika ................................ 62

7. Sablaænjivo! .............................................. 74

8. Golgota — najviπa cijena ........................ 84

Documents

Ponizni Isus