1

Ivan Gundulić

Ivan Gundulić

Pjesme

2

Ivan Gundulić

SADRŽAJPjesni pokorne kralja Davida - predgovor i pozdravne pjesme _ 3PJESNI POKORNE KRALJA DAVIDA ___________________ 9

PJESAN PRVA.________________________________ 9PJESAN DRUGA. _____________________________ 10PJESAN TRETJA._____________________________ 11PJESAN ČETVRTA. ___________________________ 12PJESAN PETA._______________________________ 13PJESAN ŠESTA.______________________________ 15PJESAN SEDMA. _____________________________ 16

OD VELIČANSTVA BOŽIJEH ________________________ 17LJUBOVNIK SRAMEŽLJIV __________________________ 19U SMRT MARIJE KALANDRICE______________________ 23FERDINANDU II. KNEZU TOSKANSKOMU ____________ 27RJEČNIK ________________________________________ 30

3

Ivan Gundulić

Pjesni pokorne kralja DavidaMNOGO SVITLOMU GOSPODINU

MARU MARA BUNIĆAVLASTELINU DUBROVAČKOMU

DŽIVO FRANA GUNDULIĆAP. I. P.

Pjesni pokorne Davida kralja minutijeh ljeta od mene u jezik našk prinesene, u začetju tvomugospostvu narečene, u rođenju od prijateljâ izdvorene, od neznanaca poharane, s neponstvaizopačene, s pripisâ priobražene: eto opeta u vlaštitoj napravi, s naravnijem uresom, u prvomsvjetlilu svijetu se kažu, prijatelje sretaju, gospostvu se tvomu dobrovoljno darivaju. Ja za objavit,da sva ostala spjevanja moja u manjoj scijeni držim, sve ino, kao porod od tmine, u tminahostavljam; njih samo, kako zrak od svjetlosti na svjetlost izvodim. I ako su druzi razlika složenjamoja: Galateu, Dijanu, Armidu, Posvetilište ljuveno, Prozerpinu ugrabljenu, Čereru, Kleopatru,Arijadnu, Adona, Koraljku od Šira s mnozijem i bezbrojenijem pjesnima taštijem i ispraznijem naočitijeh mjestijeh s velicijem slavam prikaživali, ja sve stvari tašte za tašte držeći, vjerujući, da jepočetak od pravoga znanja strah božji, Pjesni pokorne svijetu prikažujem; i to ne bez razboritaspoznanja: da ako Virdžilio, poganin čovjek, zasve da izvrstan spjevalac, ovu istinu potvrdi:

"ab Iove principium Musae; Iovis omnia plena,ille colit terras, illi mea carmina curae" -

ja krstjanin spjevalac, ki pravoga Boga poznam, vjerujem i izpovijedam, od koga, po komu i u komusva dobra izlaze, sve milosti rastu, bitje se prima, život uzdrži, zdravje umnaža, spasenje stječe idobiva, vele dostojnije imam početi s pjesni svetijeh i božanstvenijeh, kakve su ove Pokorne, kojeskušena grešnika priko valovita mora od smućena i smetena svijeta mogu susim i krepcimstupajom od vjere, topeći ohologa Farauna, od grijeha privesti i dovesti u zemlju od obećanja odslave vječne, gdi vrh duša pravednijeh daždi obilno slatka mana od milosti božanstvene. Ove dakepod zaštićenjem tvoga Gospostva, kako od moga draga prijatelja i vlastelina; plemenita, bogoljubnai razumna šljem na svjetlos, dokli s nebeskom pomoći Jerusalem slobođen, spjevanje čestitijemimenom privedre krune kralja poljačkoga narešeno, svemu našemu slovinskomu narodu ukažem.Primi tvoje Gospostvo za biljeg od mnoge scjene, koju ja činim od kriposti njegove, ovi dar njemupodoban, njemu narečen i njemu prikazan, ukoliko ja sve, što umijem, znam i mogu, objetujem nazapovijed vašu. Stoj zdravo!

Iz Dubrovnika na prvi Oktumbra MDCXX.

4

Ivan Gundulić

Gospodin Dživo Palmota Dionorić Pjesniku.

Vječni vijenac da se spraviod lovora od zelenai za slavu tvoga imenana glavu se tvu postavi; i spjevoci svi, ki bišeter dobiše vijence Alone,da se tebi sad poklone,razložno je, ni'e odviše. Tebi višnji osobitusreću i razum zgar dopusti:govor sladak, zlate usti,vjekovitu čâs na svitu. Ime će se tvoje znatii, gdi ljudski stupaj stane,bez pristanka na sve stranemeđu znanijem spovijedati. Leti, leti jacijem krili,kako i orô, u visine,komu bistri vid ne gine,kad se u sunce gledat sili. Roditeljom vječno imedaj i mjestu, ke te uzhrani:toj su umrli svi držani,dugujemo, znaš, svi time. I učini, da se reče,da proroka prisvetogaime s pisma znana tvogasve oblita, svud protiče.

Neznani.

U stara još ljeta kogod se postavi, da pisma prisveta u jezik svoj stavi,zanijemi kô kami, ali oči izgubi, ali se pomami, ali ga trijes ubi.Nu sad je sniženo spjevanje toj tvoje vrh zvijezda primljeno, višnjemu milo je.Ni'e čudo, pokli glas pokorne tve lire s kraljevom u 'edan glas skladno se udire.Tim kad bi zlaćenu krunu uzeo njemu ti, a dô mu u promjenu tvoj lovor čestiti,ne bi imô svijet znanje ni toli bistar vid, či'e 'e ljepše spjevanje, tko li je kralj David.

5

Ivan Gundulić

Neznani.

Tko žudi pribrodit, kô David prišô je, valovit ovi svit, pun himbe svakoje,spjevalac skazati pravedan drum svime Toli ga hoć znati: od PLAVI nosi ime.

Šimuna Zlatarića.

Zamnješe nebesa, gdi trublja prostire smioni glas, kim stresa Sionu sve mire,milosni vo'evoda, ugodan svim nebu, slobodu kad poda k božjemu prić grebu.Tej pjesni izbrane odredi višnja moć, u vječne da shrane k nebesom budu doć,kad božji kralj prorok: "U jezik", reče, "ovi, "eto je došao rok, da pjenje me slovi."Stavi se, pjesniče, ter pojuć govori, "što duh moj pokliče u grijehâ pokori!"Tvoje je sad brime, na svijetu ti jesi, "slovinsko da ime tobom se uresi".

Antuna Kastratovića.

Uz romon od lire kraljevski prorok taj pun duha, pun vire ispusti svoj vapaj.Molitva vruća bi za'edno š njim združena, kâ primi Bog s nebi od srca skrušena.Srdžbe gnjiv ustavi, njemu grijeh oprosti; tijem svijetu objavi drum prave kriposti;ku slidi naš sada spjevalac, ki slove kreposno, čim sklada POKORNE PJESNI ove,kojijeme da nauk izvrstan u svemu, slovinski neka puk raj ufa po njemu.Tijem slav'mo ovoga, koji nam ukaza put dobra vječnoga, štit huda poraza.

6

Ivan Gundulić

Ad auctorem epigramma.

Fabuls nascentes sileat Parnasside Vates Lympha, quaeque parit carmina fonte liquor.Dun canis ad lacrymas lacrymas hoc flumine, Vates, Vnda locuturum stillat in ora melos.Nosco Palaestinos vocali gurgite fontes: Regales fundit lingua animata sonos.Moestaque vocales coeunt in carmina lymphae. Ora oculi cordis verbaque sunt lacrymae.Vox abit in cantus lacrymam genitura parentem, Et sonus hic vndas, haec dabit vnda sonos.Tu tibi fons, oculis diues te diuite manas. Teque tuo Vatem, dum canis, amne paris.

Aliud.

Qui tibi, dum patrio Regales ore Camaenas Imbuia, ambrosio ridet in ore lepos?Quantane facundae censurgit gloria linguae. Dum parili reddis Regia verba sono?Te reor ex illo dulces hausisse lepores Fonte, Palaestinum Rex bibit vnde melos.Si te prisca tamen, vel Regem haec faecla tulissent, Ille tuo mallet forsitan ore loqui.

Disticon.

Regia dum patrijs donas oracula musis, Te Regem Illyrici carminia esse doces.

In eiusdem auctoris laudem Cristophori LILIATI CivisRagusini, alterius ex secretarijs apud NobilesReipublicae Ragusinae.

More boni Agricolae, magno cui foenore fruges, Post semen ipsi creditum,Larga rependit humus, tibi summi Rector Olympi

7

Ivan Gundulić

Offert Ioannes ingeniM u n e r a p r i m a sui: Iessei carmina Regis, Labore scilicet suoDeducta ad patrias, te concedente, Camoenas, Apte quidem, ac fideliter;Queis populi Illyrici iustam praenertere laesi Iram docentur Numinis:Hoc mage grata putans, quo Dauide gratior alter Non extitit Vatum tibi.Tu face' (nam tua sunt) longum seruentur in aeuum Haec dona: & in dies magisHanc patriam ingenij faecundi Gundula opimis Ditare certet fructibus.Aemula queis smyrnae tanto se iactet alumno Nec cedat ipsi Mantuae.Dalmatiae Regina. & quas fluit Adria circum, Ragusa, ocellus vrbium.

Ad Perillustrem D. Ioannem Francisci GundulaePatritium Illustrissimae Reipubicae Ragusinae VictorBesalius eiusdem Senior Cancellarius.

Quae David Hebraeo cecinit, tu carmina plectro Illirico Patriae, Gundula docte, refers,Et mentes hominum ad caelos, tellure relicta, Erigis atque pios crimina flere doces,Quo tenebris oppressa micant, maculisque referta Pectora iam fiunt candidiora niue.Macte animo. Vates diuine. & caetera pande Scripta Palaestini Regis in Vrbe tua.Ut lapsus videare polo Dauid ipse, vel alter, Cui detur ad citharam cum Ioue posse loqui.

Perillustri D. Ioanni Gundulae Francisci filio IllyricaeCamaenae facile principi epigramma Vincentii Slavatatii.

Compositum varijs tinxit concentibus axeni Pythagorus, dulces orbe ciere sonos.Qui modulis elementa hilarant animantiaque alto Obstupefacta queunt examinare sono.Gundula tu caelu Aonidum, lauro l'arnasside vinctum Dauidicum patrio concinis ore melos.

8

Ivan Gundulić

Redditur vnde sonus, tetras qui temperet auras. Mulceat hine superos, leniant inde feras.Concentum hune illi confer; precor inspice vtrumque: Ille necat viuos, iste necata beat.

9

Ivan Gundulić

PJESNI POKORNE KRALJA DAVIDA

Gospodina Dživa Frana Gundulića vlastelina dubrovačkoga.

PJESAN PRVA.

"Domine ne in furore". Psal. 6.

Gospodine, ne udaraju tvom gnjivu sad na mene:ni me zloće neizrečeneu rasrdžbi tvojoj karaj! Vrh sluge se smiluj tvoje,5u bolesti zašto gine;ozdravi me, Gospodine,jer su u smeći kosti moje. I mâ duša u svom stanjusmućena je veomi priko;10nu ti Bože, dokolikosmilovat se imaš na nju? Pogled oka milosnogasvrni i dušu slobodi mi;čin', da zdravje rob tvoj primi15milosrdja cića tvoga. Zašto među mrtvijem nije,da se od tebe tko spomene,iz propasti zle pakljenetko da slave tve spovije?20 Dosle cvileć u dreseljumoć sam trgô moje snage:odsad sve me noći drageumivaću mu postelju,

ter ću od suza groznijeh vire25za nepravdu, kâ me trudi,oko mene ljevat svudii bez svrhe i bez mire. S gnjiva, u komu za grih stojim,smućeno oko mâ put ima,30jer se ustarah među svimanepri'ateljim hudim mojim. Odstupite svi od mene,nepravedni ki ste u sebi;zašto usliša višnji s nebi35glas me molbe ucviljene. Bog dobrostiv, blag i miome moljenje uslišô je;Gospodin je duše mojesad molitvu mu primio.40 Svi će sramni i smućeninepri'atelji moji biti,natrag će se tim vratitiveoma i naglo zažareni. Slava Ocu, Sinu dika,45čâs svetomu Duhu budi,kô je odprije bilo svudi,sad i vazda i u vik vika!

10

Ivan Gundulić

PJESAN DRUGA.

"Beati, quorum remissae sunt iniquitates". Psal. 31

Ah, blaženi, kih velikenepravde su odpuštene,i kojijeh su pokrivenemilosrdjem zloće prike. Ah, i blažen da u sebi5po sve vike čovjek tî je,komu djelo ni'edno nijestavio za grijeh višnji s nebi: koji život svoj odreditako čisto i pravedno,10da zlo u duhu svomu ni'ednone stanuje griješne zledi. Jaoh, a zašto pun tamnostimučô ja sam grijeh moj hudi?Vapijući vas dan svudi15sharaše se moje kosti. Zašto stoji vrhu menetvoje teške ruke sila:ili 'e svjetlos dana bila,ili tamnos noćne sjene?20 Smerno sam se obrationa nevolju moju sada,čim me vrti i probadaoštra drača, grijeh nemio. Opovidjeh, Gospodine,25ja svu zloću moju tebi,i ne ostavih skrovnu u sebinepravednos me krivine. Rijeh: "Kazaću proz me ustisuproć meni grijeh moj Bogu,30i nemilos taj čas mnogugrijeha moga ti odpusti. Tim još molit tvôj milostisveti će se svikolici,veleć: 'Zasve da su prici35grijesi naši, Bože prosti!' "A to, da kad voda istečeod nevolje, ter sve ustopi,njih ne obujmi, ni priklopi,stojeći im nadaleče.40 O moj Bože, blago i miloutočište ti si moje,od svih tuga i zla, kojeodsvud me je obkružilo.

Tijem, uzroče izabrani45sve radosti me dovika,od hudijeh obsjednikaizvadi me i sahrani!" Na molitvu moju s nebiodgovara višnji sveti:50'Znanje i mudros u pametis prividjenstvom dat ću tebi. Naučit te ću put istini,po kom imaš sveđ hoditi,nad tobom ću ustaviti55oči mojijeh zrak jedini'! O vi, ki ste sad u vajui u tminah od zgrješenja,ne budite kao zvjerenja,ki razbora ne imaju!60 Stisni žvalim, stegni uzdami,Gospodine, desni većesvijem onijem, ki ti nećepribližat se među nami! Pedepsanja mnokrat mnoga,65kâ grešniku spravna biće,milosrdje obkružiće,kada grešnik ufa u Boga. Radujte se u veselju,vesel'te se u radosti.70o pravedni, u milostistojeć blagom spasitelju! I vi, čistoću i istinuki u srcu uzdržite,hvalite se i slavite75u milomu Gospodinu! Slava Ocu, Sinu dika,čâs svetomu Duhu budi,kô je odprije bilo svudi,sad i vazda i u vik vika!80

11

Ivan Gundulić

PJESAN TRETJA.

"Domine ne in furore". Psal 37.

Gospodine, ah, na meneu tvom gnjivu ne udaraj,ni u tvojoj srdžbi karajzloće moje neizrečene! Da tve vlasti oštre strile5probit budu srce moje,vrh mene si ruke tvojeustavio teške sile. Nije zdravja pred obrazomsrdžbe tvoje u môj puti:10vaskolik se život ćutipribjen teškijem, jaoh, porazom. U kostijeh tužnu meniduša mira čas ne ima,jer mi sveđ su pred očima15grijesi moji nebrojeni. zašto zloće me nemilenadišle su glavu moju,ter kao breme teško svojuvlas na mene naslonile:20 Čule su se u gnusnosti,jaoh, smrdeće na sve strane,ištećene moje ranes me nepomne bezumnosti. Tužan sam se učinio,25ah, i prignut nisko odveće;tijem zlovoljan i pun smećepo vas dan sam ulazio, zašto su se boci mojipodruganja napunili,30i zdravlje se drago odili,da u puti moj ne stoji. Nevolja me stegla mnoga,tere sasma bez uresaponižen sam, cjeća česa35režah s plača srca moga. Prid tobom je, višinji s nebi,svaka očita moja želja,i pun vaja i dreseljaplač moj skroven nije tebi.40 Srce smućen' u meni je,mâ kripos me ostavila,i od oči svitlos mila,jaoh, i ona sa mnom nije.

Prijatelji svi su moji45i iskrnji se još ostalisuproć meni približali,ter mi svaki protiv stoji. I, ki u momu bjehu broju,dalek su se ustavili;50srnuli su sveđ u sili,ki iskahu dušu moju. I, ki iskahu zlo za rijeti,na mene su tašte stvarigovorili, laž s privari55vazdan misleć u pameti. Nu ja, kao gluh, uši mojeodvraćô sam š njih govorâi kao nijemac bez otvorastiskujući usti svoje;60 tere sam se učiniojakno čovjek, ki ne čuje,kôm sred usti ne stanujeriječ, pokarat kôm bi ktio. Zašto ufanje moje u tebi,65Gospodine, sveđ je bilo,uslišat me ti ćeš milo,o moj višnji Bože s nebi. Zašto, rekoh, da se kadavrh zla moga ne obesele70nepri'atelji, ki se veleglavni i hudi moji sada. Jer čim su se uputile,da postupe, noge moje,o meni su zlo svakoje75njih besjede govorile. Zašto cjeća grijeha mnogaspravan ja sam podnijet biče,ter se boles moja ističesveđ prid obraz lica moga.80 Jer nepravdu hudu mojusvakomu ću navijestitii za grijeh ću moj mislitiu vječnomu nepokoju. Ali živu u radosti85nepri'atelji moji hudii stekli su veće svudisuproć meni, jaoh, kriposti;

12

Ivan Gundulić

tere su se umnožilii skupili još zajedno90svi, koji su nepravednomrzjet na me odlučili. Ki vraćaju zla za dobra,karahu me u životu,zašto pravdu i dobrotu95moje srce slidit obra. Ne ostavi, Bože mili,slugu tvoga; da pogine:milostivi Gospodine,od mene se ne odili!100

Oblas tvoja, kâ sve može,budi u pomoć vazda meni,o jedini, o žuđeniod spasenja moga Bože! Slava Ocu, Sinu dika,105čâs svetomu Duhu budi,kô je odprije bilo svudi,sad i vazda i u vik vika!

PJESAN ČETVRTA.

"Miserere mei Deus". Psal. 50.

Imaj, višnji Bože s nebi,milosrdje vrhu menecjeć milosti neizrenei velike, kâ je u tebi, i cić mnoštva, kom ni broja,5smilovanja slatka tvoganepravednos grijeha mogavlas očisti sveta tvoja! Još me operi, Gospodine,od nepravde, kâ me tlači;10jaoh, i dušu mu oplačiod nečiste me krivine! Jer ja poznam odasvudinepravednos zloće moje,pred očima ter mi stoje15vazda grijesi moji hudi. Tebi, momu stvoritelju,samomu sam sagriješio,pred tobom sam učiniozlo, s koga sam u dreselju.20 Tim u svakoj tvôj besjedida istina tvâ riječ bude,svijeh dobivaš, ki te sude,milosrdan vrh me zledi. Zašto u prvo još sam vrime25začet evo ja sred zlobe,i u grijesijeh iz utrobemati moja porodi me;

zašto od vlasti tve s ljubavisveđ istina bi gledana:30evo otajna i neznanatve mudrosti meni objavi. Sipantom ćeš okropitimene, i čis taj čas biću,i nad snijegom pobijeliću,35čim me uzbudeš ti umiti. Čuvenju ćeš momu datimir, veselja i radosti,ponižene ter će kosimilo i drago uzigrati.40 Lice odkloni sveto tvojeod mojijeh grijeha uvike,jaoh, i smrsi svekolikenepravedne zloće moje! Čisto griješne bez otrovi45srce u meni stvori i stavi,višnji Bože, i duh praviu utrobi môj ponovi! Grešnika me ne odreniizpred svijetla lica tvoga,50jaoh, i duha prisvetoganemoj uzet nikad meni! Vrat' mi rados od žuđeneslave tvoga spasitelja,i ukrijepi cjeć veselja55poglavitijem duhom mene!

13

Ivan Gundulić

Riječma i djelim ja ću učitinepravednih pute tvoje,i u tminah grijeha tko je,k tebi će se obratiti.60 Slobodi me od vapjenjai od osvete, koju pitas me bludnosti krv prolita,Bože, moj Bože od spasenja! Neka jezik moj slaviti65bude iz glasa pravdu tvoju,u životu dočim stojupo milosti tvôj na sviti. Tvâ vlas tako, Gospodine,usne meni otvoriće,70i mo'e usti navijestićeslavu tvoje veličine. A da bi ti od imanjaposvetilišta ugodila,posvetil bih; ali mila75taj ti nijesu prikazanja, Posvetilište ovo, Bože,od boleće duše u sebi,ufati je, da pri tebisveđ i svudi vele može,80 zašto srce od grešnikasvim priklona i skrušena

neće milos božanstvenapogrditi do vik vika. Tim dobrostiv u nevolji85Sionu se tvom objavi,koliko je tvôj ljubavii tvôj svetoj drago volji! A to, iz hudih neka štetasred kijeh ljevam grozne suze,90Jeruzalemu uzdignu semiri okolo bijeli opeta. Tada od pravde ti primaćešposvetilište obilnije,prikazanja ter svudije95i dar smerna srca nać ćeš. Tada sa mnom postavićesvi mo'i puci odizgaravrh svetoga tvoga otaramladolitne svim junčiće.100 Slava Ocu, Sinu dika,čâs svetomu Duhu budi,kô je odprije bilo svudi,sad i vazda i u vik vika!

PJESAN PETA.

"Domine exaudi orationem meam". Psal. 101.

Gospodine višnji s nebi,ti molitvu moju usliši,i moj vapaj vrući i višiu uzdasijeh priđi k tebi! Ne odvraćaj mi zrak blaženi5vedra i blaga lica tvoga:u dan trudna jada mogaprikloni uho tvoje k meni! U ki dan tve sveto imezazvat budem ja skrušeno,10naglo tvoje neizrečenomilosrdje usliši me! Zašto kao dim dni me, Bože,iztajaše u tamnosti,i kao požar moje kosti15izgorjene usahoše!

Jaoh, izbjen sam u životukako slama suha jedna,a to, er moja nepravednamisô uvrijedi tvu dobrotu;20 ter u ognju svaki diosrca moga sta zgarati;zašto kruh moj blagovatiu zabit sam postavio. Ah jaoh, s glasa moga cvila,25puna plačna nepokoja,k mojoj puti kos je mojažestoko se prilijepila. Nenasitu pustinskomupriličan sam ja vidjeti,30tere da sam, mogu rijeti,kako noćni vran na domu.

14

Ivan Gundulić

Ne združi me vik san tihi,sve sam drage noći bdio,tere sam se učinio35jak modrokos sam na strihi. Nepri'atelji mo'i himbenina me vas dan iznošahu,i ki hvalit mene općahu,kuni'ahu se protiv meni.40 Zašto ja ktjeh slatko tolipepeo kao kruh blagovati,i mu piću izmiješatis gorkijem plačom, jaoh, napoli. Izpred lica srdžbe ognjene45i pristrašna gnjiva tvogazašto oblas tvoja mnogauzdignuvši vrže mene, svi dni moji neredbenokako sjena skratiše se50u životu, jaoh, tere sevas usuših kako sijeno. Nu ti, Bože, bez ishodai bez svrhe sto'iš do vika,i spomena 'e tvâ velika55od naroda do naroda. Ah, moj slatki Gospodine,u dobrotu tvu ću ufati,da ti ustavši smilovatiSionu ćeš se, da ne izgine.60 Vrime bo je, da mu budešimat milos vrhu smeće;prišlo bo je vrijeme veće,da ga braniš, da ga bljudeš. Zašto kamenja odražaše65jur njegova slugam tvima;trijebi 'e, da mu zemljam svimablag se i mio svaki ukaže. Bojaće se tim naroditvoga imena, Bože, uvike,70i tve slave privelikekralji, od kih se svit gospodi. Jer Gospodin sazidô jevas sionski grad prisveti:vazda će se tim vidjeti75u obranah slave svoje. Pogledô je blag i miona molitvu sniženimi,i moljenja smerna njimipogrditi nije ktio.80 Upisana ova bićekad se narod drugi otvori,

i puk, ki se odsad stvori,Gospodina hvaliti će. Zašto ktje Bog pogledati85iz visine svoje svete,ah, Gospodin, tamni svijete,s neba na te oči obrati: da glas tužba ucviljenihokovanim bude čuti;90vez da odriješi smrtni i ljutisinovima od pobjenih; neka budu navijestitiu Sionu božje ime,i hvalami njegovime95Jeruzalem napuniti; neka skladna i jedinamnoštva od puka kupe u zborei kraljeve, neka dvore,neka služe Gospodina.100 Ovi odgovor višnjoj svijestibudi u putu sve kriposti,ah, maline i kratkosti,mojijeh mi dni navijesti. Usred dana nemo' opeta105natrag prizvat moga hoda:od naroda do narodabez svrhe su tvoja ljeta. U početak vlas tvâ milazemlju osnova punu uresa,110Gospodine, i nebesatvojijeh su ruka dila. Oni izginut, nu ostatikrepko tvâ će veličina,ah, tere će, kao haljina,115svikolici ovehšati, i kao odjeću promijenitidesnica ih ima tvoja,i u svitlja ruha svojapromijenjena sva će biti.120 Ali ti sam isti sadai vazda si bez promine,i tvâ ljeta, Gospodine,skončati se neće ikada. Vernih sluga tvo'ih sinovi125pribivaće puni dike,i sjeme se njih uvikaupraviće na put ovi. Slava Ocu; Sinu dika,čâs svetomu Duhu budi,130kô je odprije bilo svudi,sad i vazda i u vik vika!

15

Ivan Gundulić

PJESAN ŠESTA.

"De profundis clamavi ad te domine". Psal. 129.

Iz dubinâ srca mogavapih, višnji Bože; k tebi:višnji Bože, vapaj s nebiti usliši sluge tvoga! Neka uši svete tvoje5priklonjene budu čutis groznijem plačom glas ganutiod molitve smerne moje! Ako uzgledaš, Gospodine,na nepravde svekolike,10tko da cića zloće prikena tvom sudu ne pogine? Tim cić ove običajii zakona tve milostija sam vazda ufô dosti15steć, što kajnim tvâ rič praji. Uzdala se mâ duša jeu riječ božju nad sva ina,u miloga Gospodinaduša moja ufala je.20 Od jutrnje straže o dzori,dokli tminu noć donese,krepko Izrael ufaće seu višnjega, ki ga stvori. Jer pred blazijem Gospodinom25milosrdje sveđ stanuje,i odkupljenje prid njim tu jes neizmernom veličinom. On će svoga Izraeladobrostivo odkupiti30od nepravad, ki na svitisada ga je uza spela. Slava Ocu, Sinu dika,čâs svetomu Duhu budi,kô je odprije bilo svudi,35sad i vazda i u vik vika!

16

Ivan Gundulić

PJESAN SEDMA.

"Domine exaudi orationem meam". Psal. 141.

Ah, usliši, Gospodine,mu molitvu zgar s nebesi,ki grešniku rekao jesipodat život, da ne izgine. Čuj skrušene molbe moje5u obećanja tvoga istini,u milosnoj veličiniuslišaj me pravde tvoje! Prem na sudu nemoj statis tvojom slugom u sej vrime,10jer pred svijetlijem licem tvimeživ duh neće se opravdati. Neprijatelj zašto hudiprogonil je dušu moju,i na zemlji kroz vlas svoju15snizio život moj odsvudi. Postavi me u tamnosti,kako mrtvih još odvika,jaoh, i duh moj s grijeha prikanad mnom ciča u žalosti.20 Život boles zlu oćuti,duša smrtne nepokoje:a sve tužno srce mojeu meni se smete i smuti. Spomenuh se starih dana,25stah razmišljat sva tvâ dila,tvojijeh ruka tvorstva milarazbirajuć sa svih strana. Prostrijeh ruke moje k tebi,ah, mâ duša s prijeke zgode30pred tobom je kao bez vodesuha zemlja, Bože od nebi! Hrlo usliši me bolećeove iz srca glase istine,usliši me, Gospodine,35jaoh, skonča se duh moj veće.

Ah, lice mi tvoje svetoi tvu svjetlos ne odvrati,da ne budem slikovatitim, ki u blatu shode kleto.40 Čin', da milos tvu velikučuti budem, kada pravi(s novim zrakom) dan se objavi,zašto u tebe ufah viku. Ukaži mi koji sada45put u hodu slidit mogu;zašto k tebi momu Bogudušu uzdigoh, ti ju vlada'. Od mojijeh sasma vrlihnepri'atelja, Bože, otmi me;50Gospodine, di 'e tve ime,utočište me zagrlih. Nauči me, kao tvoritivazda budem tvoju volju:pravedno je, da ovo molju,55jer si ti Bog moj na sviti. Duh će uvesti dobri većemene u pravu zemlju opeta,cjeć imena tvoga svetatvâ me pravda oživjeće.60 Iz nevolje na veseljeizvadićeš dušu mojui kroz milos slavnu tvojurasut sve me nepri'atelje. Pače svijeh, jad i tuga65od kijeh duši môj se stvara,pogubićeš višnji, zgara;zašto ja sam tvoja sluga. Slava Ocu, Sinu dika,čâs svetomu Duhu budi,70kô je odprije bilo svudi,sad i vazda i u vik vika!

17

Ivan Gundulić

OD VELIČANSTVA BOŽIJEH

Naredbeno sveđ vrtećiobraća se sila od nebi;plamenuje ne svijetećiveličina ognja u sebi. Sada svjetlos, tminu sada5povjetarce ovo slijedi;sred istoka, sred zapadau krepčini zemlja sjedi. Samo sobom obkruženou sebi se more uzdrži,10te u svom kraju zatvorenou početku svom se vrši. Svijesti moja, tko ova stvori,poj mu otajstva zlamenita,krepka vjera ter govori,15što tvâ slabos ne dohita. Bez uzroka uzrok jedan,nerazdiono jedinstvo je,i početak, komu ni'edanjur početak vik bio je.20 Prvi oni, ki u sebivazda krepak vrti svime;svrha, kojoj moglo ne binaći svrhe ni'edno vrime. Oganj koji duh uzdrži25i bez mjesta mjesta ima,koji sve, što zgara i prži,resi darim blaženima. Dobro, koje neizmerno,u sve sebe čim razmeće,30sve pričudno, sve zamerno,sve izvrsno čini odveće. Znanje, koga vlas kriposnasama gleda se, u sebi je,ter čim sebe ista pozna,35sve u sebi razumije. Ljubav, koja sve djeluje,i sve hrani, ter ljubjenaljubovnika namirujeu ljubavi svôj blažena.40 On pristolje svomu stanjubude u sebi sam staviti;on u vječnom djelovanjuima pokoj vjekoviti;

on nevidjen od slabosti45svijesti umrle kratka zgleda,skroven svojoj u svitlostiu djelih se svojih gleda, ter nebeskoj u vedrini,i na zemlji još ovuda50od zabiti i u tminisvud on svijeti, Bog je on svuda. Neizmernim znanjem svimeod sebe se poznan čuje:kako hoće, pak druzime55na brijeme se objavljuje. Ter u vječnoj svôj pametisve, što može brijeme odkriti,pri bremena sve vidjetibude i poznat i ljubiti.60 Nu u sebi, zasve er znamo,da sve gleda, rijeti trijebi:drugu svitlos, izvan samosebe istoga, nejma u sebi. On nebesko polje resi65pridrazijem kamenima,zlatno cvitje s kojijem smiješi,neka ljepšu sliku ima. On koprene tamne noćisvijetlim zracim zvijezdâ veze;70on je sunce, s koga 'e doćisvjetlos suncu, kad izljeze. On je, koji dzore mile,kad najdraža jes ob liti,zlate prame, prsi bile75sveđ rumenom ružom kiti. Od čestitih njegovijehljubovnika ljubav čista,slatka pjesan blaženijeh,koji višnja pune mista;80 od obrtnijeh nebes pakaviku plodna obraćanjatiha, plaha, brza, laka,bez promjene, bez pristanja; i razlici druzi plodi,85koji izhode od naravi,navještenja jesu odinjegovojzi mnogoj slavi.

18

Ivan Gundulić

Svjetlos, koja tmine skraća,i duh vazda užeženi;90zemlju u nebo on obraća,smrt u život prežuđeni; ter u svoj dvor, svijetao vikuki od zraka jes blaženih,na istinu, na veliku95slavu zove razvedrenih. Ponosito on na nebisam sobom se narešuje,ter ujedno sam je sebistan, i u stanu ki stanuje.100 On razgleda lipos svoju,kô je svitlos svih liposti,tere sja vas u pokojuod ljuvenih požudnosti, (privišnjega sred istoka105od ljuvenih slacijeh čudadrazi uzroci bez uzrokâi požude bez požudâ.)

Tako sebe sam uživa,i u sili svôj ognjeni110vječna ljubav sam pribivai ljubovnik i ljubljeni. Ovdi, svijesti priklonita,tvoj zaveži jezik sade,ter mučeći toj počita',115što ni'e rijeti moć nikade. Zašto ono, kô ti svijetidobro u tminah priveliko,ter ga ne mož razumjeti,ono Bog je svekoliko:120 on je ono, što zaman jeiskat, da se vik izrijeće,tere slabo ljudcko znanjezna, da ne zna, znav najveće.

19

Ivan Gundulić

LJUBOVNIK SRAMEŽLJIV

Pođi, liste moj ljuveni,pođi, k onoj, cjeća kojemučeći je sila menidni u željah svršit moje; u mučanju tere momu,5komu 'e dano besjediti,njoj ćeš, kâ je uzrok tomu,mu smrt muče objaviti. Pođi, vjerni, pođ' mučećinavjesniče srca moga,10prid oči one, ke je većipogled zraka sunčanoga; zašto slika i prilika,i stvar u svem podobna je,od mučeća lubovnika15i poklisar mučeć da je. Pođi, vjerni, pođi, mili,pođ', mučeći moj glasniče,prid oči one, s kijeh dan bilinoći mojoj sam ističe.20 Da nu, ako ne znaš puta,kî te odvesti ima onamo,gdi mâ mlados izginutapuna želje stoji samo, trag od uzdah mojijeh slidi,25koje upravljam sveđ bez broja,gdi se draga ljepos vidi,drumi otajni, duša moja; u ljuvenu tako u sebiputu i u skladu nada svima30moje srce vodac tebii pritecnik biti ima, srce moje strjelovito,koje svak čas bježi od mene,ter kô u mjesto sve vlaštito35put ljeposti gre ljubljene. Nu ako u udesu mom je hudem,ter inako nije moći,da ja prije na smrt budem,negli tamo ti, jaoh, doći,40 pokloni se umiljeno,i ako od oči nje svjetlostignjevno, srčno, nesmiljenovidiš gorjet nemilosti,

smjernijem glasom tad objavi45u zlu momu djelo tvoje,da ti nijesi od ljubavi,negli od smrti glasnik moje. Nu ako moga cjeć porazaglas od smrti čuje ljuti50ona, koja vijeku glasaod ljubavi ne htje čuti; nu zamalo od ružicâako vidiš rujnos milupromijenut ju usred lica55bijelijeh lijera na bljedilu; tko zna, da ju ne primoženijemo pismo na smiljenje,što učinit vijek ne možegrozno i tužno me cviljenje.60 Ali po môj smrti većetaj na vrijeme milos nije;jaoh, jednomu, kî mučećebez nje žive i umrije! Tijeme brže još će riti:65'Pravo žalit nije ovoga;mre dostojno, tko odkritine htje mreći srca svoga'. Daj, daj bolje, da čim dušana izhodu svom se vrti,70da prî jedan uzdah slušaod ljubavi, negli od smrti. Ah, moj liste izčeznuti!gdi 'e proljetje mojijeh lita,uputi se, veće uputi;75hod', smjej, moli, ufa', pita'! Pita' u one, kâ obstirečelu od pramâ krunu zlatu,od ljubavi, od me viremilos samo, jaoh, na platu!80 Ja ne pitam toj savišemojoj sreći, mojoj česti,da na uzdahe moje uzdiše,da se boli môm bolesti. Ah, srce ima prem kameno,85ljubovnik se toj ne veli,tko uzdisat sveđ ljuvenosvoju dragu vidjet želi.

20

Ivan Gundulić

Nadaleče da se odileod nje muke sve ljuvene:90boles, uzdah, jade i cvile,ja uzimam sve na mene. Pače, ah jaoh, nova čudaod ljubavi, u kôj stoju,prosit nije mâ požuda,95da ona ljubi ljubav moju, er moja ako lijepa vilažalos stječe, rados gubi,ter joj ljubav nije mila,ja vik neću, da me ljubi.100 Samo žudim, samo prosimu života moga svrsi,da na ljubav, ku joj nosim,ne gnjevi se, jaoh, ni mrzi, ter za platu svega jada,105vaj, u komu vas vik tužim,da uzhoće samo sada,da ju ljubim, častim, služim. Sad od mene, ah jaoh, Bože,u prilijepe me gospoje110koja stvar se manja možeod ljubavi pitat moje? Pitam ono, što branititoli manje ima ona,koli većma hoće biti115nemilosna, nepriklona. Jaoh, er pitam samo, da jeugodna joj boles, kojajadno srce me skončaje,i s nje mirom da 'e smrt moja.120 Na ovomu tvom govoru,liste, kad ga bude čuti,ako u lijepom svom pozoruišta vidiš da se smuti, ti zamukni mramorkome,125tere čini, da riječ drugane izide tvâ prid njome,negli ova: 'Mre tvoj sluga!' Ah, da uzmožeš kô po srećijoš pun želje tej ljuvene130izrijeti joj tad mučećiove uzdahe moje ognjene: Tako riječju vrijeđa' i slijedi,prijeka i huda, jaoh, saviše,zabraniti ako odredi,135da uzdiše, tko izdiše.

Nu ako je namijenilaveć života moga osude,ter uzhoće moja vila,da svakako umrijet bude;140 zareče se pače u sebi,ne čut uzdahe od ljubavi:tko mre, uzdah jes mu trijebi,da s njim život svoj ostavi; ali videć, da svjetlosti145sebi obraća sve ljuvene,ako, ah jaoh, ne s milosti,da daj sasma nesmućene, tad s uzdasim daždeć groznosuzâ rijeke, pismo, tvoje150tužno skazanje i žalosnood ljubavi rijet ćeš moje. Najpri'e počni: 'Kad upazihvedra lica raj veseli,svijetlo sunce oči drazih,155sladki pogled, moj dan bijeli: tada poznah, višnja kreposda svu objavi vlas veliku,svu ujedno skupnu ljeposstavi u samu tvu priliku'.160 Tim mâ duša naglo stupi,i u oči dođe moje,ter u jedan pogled skupisvekolike sile svoje; tuj ljuvenijeh raj zamira165stanovita, zapanjenačudeći se čim razbira,sva gorjaše zatravljena. S jedne strane čuda milarazgledajuć sladko tima,170s druge ljubav i nje dila,bjeh led srcem, plam očima: nu čijem se sladko pustiželjen pogled razmišljati,lijepe oči, drage usti,175rajsko lice, pram tvoj zlati, stat zapanjen put jednogavele mogô nigda ne bi,taj čas bi ga od drugogapritegnula želja k sebi.180 Ah, kolikrat čuh se ritija uzdišuć: 'Višnji Bože,da se kako razlučitisvud moj pogled ovi može,

21

Ivan Gundulić

da bih tako odasvudi185gledajući u pokojumogao uživat u razbludi,sve ujedno lijepu moju!' Er s jednoga mjesta draga,kada drugo gledat slidim,190čim me ovo, jaoh, primaga,drugo gubim i ne vidim. Odtada sam sveđ želio,da zatvori oči mojeljubav, smrt li, da vidio,195ljepos ne bih manju od tvoje! Ja odtada ne upazihdoli umrlu svjetlos ni'ednu,kâ od ljeposti tvojih drazihima u sebi zraku jednu.200 Sve, što imaše svijet u sebilijepa, draga i ljuvena,mnjaše mi se sve pri tebikô prid suncem tmasta sjena. Lijepe žuđah rajske dike,205zvijezde, sunce i nebesa,ukoliko bjehu slikenjih svjetlosti tvoga uresa. Tim većekrat stah vapiti:'Već se bitje me rastvori,210da mi je u raju iztakmitiljeposti ove s onijem gori!' Stoga užežen milim plamommoj se oganj gojit pazihsladcijeh misli dragom mamom,215tihijem vjetrom uzdah plasih. Tim u meni sveđ gorećitaku plam je stekô krepos,da ja ne znam, ali većioganj moj je, al' tvâ ljepos;220 jer da groznih suza nije,kijema boles, kâ me mori,na čas vrući plam polije,da me prešno ne izgori, ja ne moguć ni'edan dio225ognja ugasit razgorjena,jaoh, život bi ugasio,ljepirica užežena: tako ista se muka menimilosnija vele kaže,230negli ures tvoj žudjeni,gdi je ufanje me najdraže. A to, er suze u plakanju,pomagat me ne pristaju,

i ako uzrok môm skončanju,235i život mi one daju. Plačem tako sve me vrime.nu ljubovnik mučeć vikupod srdašcem ognjenimetajeć ljubav mu veliku.240 Tako gorim vas u sebi,nu moj oganj skroven stoji,nije objavljen još on tebi,kâ ga užeže i razgoji: ja i ljubav, nitko veće245ni domisli, ni se staviod goruće, nu mučećei otajne me ljubavi. Moja mlados trpi i kušamuke one sve najgore,250osudjena koje dušaposred pakla podnijet more. Nu da 'e vrh svih muka huda,i najveće zlo ću riti,ne moć jedno, jaoh, sred truda255prid vil dragom izustiti. Nemilostan sasma pačeni'e ni žestok sasma toli,er se ciči, daj, i plače,a ne muči u njem doli.260 Mučim, i ako srce odpraviglas, za milos tvu pitati,posred ustî riječ ustavi,u uzdah se pak obrati. Ali život čezne i vene;265da su mučeć i uzdasi,vjetric pršeć oko mene,da ih ne čuje i ne izglasi, mučim, i ako glas ikadastan žestocijeh muka uteče,270od bojazni i od jadadostigne se i prisiječe. Ah, da glase tve mučeće,ke vik jezik ne otvori,zatravljena srca veće275čuješ, nijemo kô govori, ognjilo bi mo'e žalosnetužbe izelo, jaoh, iz stijenesrca tvoga, jaoh, milosneiskre, ako ne ljuvene.280 Mučim, ali bljedilo jena môm licu upisalo,jâoh, da zaman srce mojerazgorjenu 'e ognju malo.

22

Ivan Gundulić

Veće, liste moj, se odpravi,285gdi u družbi misli drazihsrce i duša mâ boraviponesena u uzdasih.

Toli bi te tko u putupitô: 'Kî je trud najveći?'290reci: 'Tajat muku ljutu,želju i ljubav tvu mučeći'.

23

Ivan Gundulić

U SMRT MARIJE KALANDRICE

Silni udes silnom vlastisilnu ljepos jur satire:gine dika rajske časti,Kalandrica lijepa umire. Cvijet izbrani od ljeposti5smrt pepelom eto stvara,i u proljetju od mladostivil nebesku pleše i hara. Groznijem suzam proplačite,ljubovnici ucviljeni!10Dragu diklu, ku dvorite,sad vam grabi grob studeni. Eto i ljubav puna cvilakrši za njom svoje strile,bivši ovako izgubila15svo'e kraljevstvo i sve sile, tere groba sred studenau smrtnijema nepokojiplačna, mrazna i kamenabez božanstva svoga stoji.20 Pozna dobro, da na sviti,kad jedine ni'e ljepote,ni'e joj naprijed gospoditinaša srca i živote; vidi u smrti draga uresa25glasovite sej gospojeoborena sva nebesai pristolje slavno svoje. Sred smrtnoga evo vajaKalandrica leži odi,30kâ božice sve od rajarajskom slavom svôm nadhodi. Leži, ah jaoh, bez života:huda ju je smrt satrla,anđeoska nu ljepota35u njoj mrtvoj nije umrla. Kad nje ljubav u zlu prikužalosno se prem skončava,er vlas gubi svukolikuneumrlijeh svojih slava,40 kroz toj i ti po sva doba,o putniče, nje smrt cvili,pače ostavi vrhu grobanjoj u zavjet tvoj duh mili:

er ne mogu već živjeti45bez života tvoja lita,pravi život čim na svijetismrt umori jedovita. Tijem s razlogom izbrala jetrajat vas vijek svojijeh dana50u istom grobu, gdi ostajerajska dikla ukopana. Da što ćemo, vajmeh, veće,huda smrti, mi pod nebi,ako s ove zle nesreće55umrijet nam je svjema trijebi; ako imamo bez radostiuzdišući izdisati,i pogubnoj u žalostibez pristanka umirati?60 Živjeti nam ni'e načinauzdisane bez ljubavi,kad sred ovijeh noćnijeh tminasvijetlo sunce nas ostavi. Umrijeti je trijebi nami,65jednom smeće da svršimo;tijem groznijem u suzamivjekovito sveđ plačimo: da daj neka voda obilnauduši nas i utopi,70ili da nas boles' silnaplačnu u rijeku svijeh rastopi. Nu što ćemo cvilit prijeu tvôj smrti, lijepa vilo?Ali oči, od kijeh nije75svjetlje od nebi sunce bilo? Ali usti primedene,gdje u milom perivojulijepe ruse i rumenesmijahu se slatko u goju?80 Ali ona slavna lica,višnja krepos kijeh naresi,kojim dzora i danicaklanjaše se zgar s nebesi? Ali zlatne prame od kosi,85ali ostale tve ljeposti,u kojijem se još ponosislava prave izvrsnosti?

24

Ivan Gundulić

U neizmernijem čudesima,sred kijeh bi ti dano sjati,90ne znaš, srce što pri'e imaza požalit, razabrati, ne znajući u nesvijesti,koji život traje sada,gdi žestokoj u bolesti95sred smrtnoga gine jada. Ah, o Bože, ovo što je?Gdi je ona rajska mlados,kroz liposti koja svojeuzrokaše slatku rados?100 Toli jesu pohudileone ruse i ružice,i svoj miris izgubile,kijem resahu lijepo lice? To dva sunca od istoči105vječni u zapad zašla jesu,toli svijetle, vajmeh, očiodi mrtve sklopljene su? Ljubice su dakle izniklevrhu usti prirumenijeh;110i ni'e čuti rajske dikledrazijeh riječi i medenijeh? Nije čuti, usta blagamilom riječcom da žubere,ni da kaže skrovna blaga115slatki posmijeh priko mjere? Mramorne su i kameneoči, usti, ruke i noge,mrazne, vajmeh, i ledenenjih milosti stoje mnoge;120 i zato se sad ne gizdastupaj tihi, kijem slovjaše,kî tanašce noćnijeh zvizdai svijeh vila nadhodjaše. Ah, žalosti vjekovite!125Oči naše prem opakemrtvu dragu vil pazitei živete jošter jake? Što s ovake, jaoh, bolestiraspuknut se sad nećete,130ali tašte izvan svijestida još boles ne čujete? O gospoje rajska i mila,mramorna je srca odviše,gdi 'e smrt tebe umorila,135tko za tobom ne uzdiše. Kamene je duše u sebi,tko ostaje u životu,

ter ne ide tijekom k tebi,za slijediti tvu ljepotu,140 tvu ljepotu, za kom cvilinebo, zemlja, voda i more,i smrt ista, kâ dan biliskrati tvoje jasne dzore; koja gorko sad kaje se,145jer ovako bez milostimile umori tve uresei neizmerne tve kreposti. Nu što žalos ta pomagai plač grozni sad na sviti,150ako umrije vila draga,i ni'e moć je povratiti? Ako opade lijepa rusa,svijetla dika od proljetja,i ostavi vrhu busa155drače smrtne mješte cvijetja? Ako silna smrt umori,vajmeh meni, ljepša lica,neg ih viku dosle stvorivišnja krepos i desnica?160 Ah, opaka kleta česti!I jošter je duh u nami,ni nam puca od bolestitvrdo srce, tvrdi kami? Umrla je, utekla je165od nas dikla božanstvena,i drugo nam ne ostaje,razmi slava nje imena. Ostaje nam sama kripos,da 'e pjevaju grozne suze,170pokli u zemlju pođe lipos,smrt nemila ku nam uze. Ali, lijepa o gospoje,tko će izrijet moć ikadastoti dio hvale tvoje,175ke vik svjetlos ne zapada? Tko da izkaže lica tvogasve liposti božanstvene,tko li srca privrijednogamisli i želje prihrabrene?180 Kô te narav lijepom stvorinad diklice sve ostale,tako i srce tve satvorislavne želje, svijetle hvale. Da tvâ misô i tvâ duša185ne požudje ino viku,razmi slave, u kôj kušavrijedno srce pravu diku,

25

Ivan Gundulić

tere, zasve bi gledanaod tisuću ljubovnika,190viku lipos tvâ izbranane učini djela prika: neockvrnjenoj u čistoćitvoji danci svijetli biše,kijeh glas isti u bjeloći195kô snježani lijer miriše. Lijepa i vrijedna, vrijedna i lijepalijepoj živje u vrijednosti,ni bi drugo tvâ pohlepa,razmi samo od kreposti.200 Nadaleče od taštinâizpraznoga bludna svijeta,puna mudrijeh ti bistrinasva provede tvoja ljeta, ter ukaza u zeleni205i u cvijetju ljetnijeh danazrelo voće od jeseni,plod razumna srca i znana, da tvoj' vjerni, s kijem te s nebiprava ljubav čisto sveza,210kripos videć tu u tebiosta u robstvu tvoga uresa, ter dočim bi u životutvoj vjerenik pričestiti,vik ne prista tvu dobrotu215vjerno dvorit i ljubiti. Ali nebo, da pritopitve kriposti zlato vrijedno,dođe smećam, da te utopinepravedno i neredno.220 Ugrabi ti mladca milamladijeh dobâ sred proljeća,u komu je tebi bilasvakolika slava i sreća, ter tom hudom nemilosti225hotje srce tve kušati,za vidjeti, u žalostiku će krepos ukazati. Nu takoga sred poraza,kî ti umori duh napoli,230ti svijes stavnu svijetu ukazai uztegnu plahe boli; dignu očima suze grozne,tužbe plačne ustim uze,a žalosti nemilosne235hotje ukopat samo u se, da ti su one uspomenaod jedine tve ljubavi

draga mladca i ljubljena,s kijem te huda smrt rastavi.240 Podnije vrijednos tvâ visokastavno i krepko take jade,zasve rana prem dubokau tve srce da zapade; dnh ukaza plemeniti,245kî vladaše mlados tvoju,da umi'e cijelu čas dobitiu protivnom svakom boju, i da ni'edna zla nesrećanejma u sebi take moći,250da vik može s gorkijeh smećatvôj kreposti vrha doći. Ali duša tvâ čestitasmrtnom trudu zasve odoli,narav, kâ ni'e kamenita,255bi podložna ljutoj boli. Unutrnji crv izgrizetve srdašce milostivo,ke u sebi prikrati se,što bi veoma bolježljivo,260 pokli rados nejma puta,u tve prsi da uljeze,odkada ti zgoda ljutau grob dobro tvo'e ponese. I zakonom zasve od nebi265mnozi iskaše i prosiše,vjerni druzi da su tebi,te im molbe zaman biše, er ti vrijedna u sva djela,za ures veći tvojijeh dika,270promijeniti nijesi htjelavjeru mrtva ljubovnika. Pače za uprav bit njegovai slobodit sebe od jadâ,tač boles te ljuta otrova,275da ga brzo slijediš sada. Eto zlatnijeh mješte dvora,gdje mogaše uživati,sad mrkli te grob zatvora,čim ti žalos život skrati:280 žalos, kâ tvôj u pogubiočito je ukazala,da si prava vjerna ljubi,komu vjeru tvu si dala. Slijedi duša tvâ hrabrena285dragu dušu sve ljubavi,i zasve er bi ostavljena,nju vijeku ona ne ostavi.

26

Ivan Gundulić

Ah, kreposti plemenita,nečuvena pri'e na sviti,290tvâ spomena glasovitaza izgled će uvik biti. Svi jezici, svi narodipripijevaće slavnijem pjesnisvijetle i slavne ove zgodi,295zasve pune zle boljezni. Ali na čem boles naša,o ljubavi, svršit ima,gdi se svak čas plač uzmnažanašijem plačnijem u očima?300 Ti, vidimo, gdje poplesasve božanstvo slavno tvojei da za raj i nebesagrob izabra sej gospoje. Mi, trijebi je, da ištemo305pospiješit se, za doć k tebi,i da sami oberemosmrt nemilu podat sebi; rajske vile da milostine želimo na sem sviti,310neg da vječnoj u radostis njom budemo pričestiti. Kroz to grozno sveđ plačite,oči naše boležljive,paček se ovdi satvorite315dvije rijeke vode žive, tere vašem u romonusvjedočite prem žalosnenašu boles usionus ove smrti nemilosne!320

A ti, dušo prihrabrena,kâ uživaš vječne srećei čestita i blaženaozgar gledaš naše smeće, čim s hudoga nepokoja325sad opaka smrt nas mori,od rajskoga perivojaslavna vrata nami otvori, ter čestita ti božicauvedi nas u veselje,330da blaženstvo tvoga licauživaju naše želje! Ucviljena tužna pjesni,plačna kćerce moga jada,ako ljutoj u boljezni335ikad cvilje ti dosada: sad umnoži gorke cvile,ter žalosna unaprijedasmrt nezrelu rajske vilegroznijem suzam pripovijeda';340 pače, da joj pod nebesiglas uvijeke bude sjati,pođi, na grob nje ponesiriječi ove izpisati: 'Ovi mramor vil zatvora345rajske dike i ljeposti:tko ni'e srca od mramora,odi izdahni od žalosti!'

27

Ivan Gundulić

FERDINANDU II. KNEZU TOSKANSKOMU

Zaleti se strelovitana sunčanijeh kolih slavapo najvećem dijelu svitaslovinskijeh svih država, i rasvanu iz vedrine5je obraza svijetla dzoras dubrovačke pokrajinedo ledena mrazna mora; sto kraljevstva gdi se čujeslovinsko ime slovit sada,10kijeh svijet prostran razdjeluje,a općeni jezik sklada: da najvišijeh sred nje krunavisoka se kruna umjesti,kâ gospodi slave puna15s mnogom srećom, s mnogom česti, ter s razlike bude stranezemlja slavit bližnja i daljavelikoga od Toskanekneza imenom, djelim kralja;20 neka u način drag, naredan,gdi slovinske slave slovu,iz pô svita jezik jedanklikne pjevat pjesan ovu: 'Ferdinando kneže okrunjen25nad najvišijem knezovima,koga slavom svit napunjenzahod zemlje sunce ima, čuj, gdi slave tvoje glasivas slovinski narod haran,30obljubio kojega sii besjedu blagodaran. Od visoka i velikakoljena se rodio si,koga plemstva vedra dika35čâs neumrle slave nosi. Tve kraljevske svijetle kućeblagodarnos slatka i milasve kriposti pobjegućena zemlji je ustavila:40 u njoj srca plemenitapod visokom misli združapomnja i ljubav vjekovitai od knjigâ i od oružja.

Tim u mnogoj slavi i dici45služiše joj prvi od svijetai junaci i knjižnicii za straže i za svjeta; svi bo stari tvoji bišeslavni u miru, silni u boju,50i do zvijezdâ uzvisišečudnim djelim kuću tvoju. Jedan s krune tri na glâviraj na zemlji otvoraše;u crljenoj u napravi55oko čela drugi sjaše. Neko u vojskah hrabren tolinepri'atelje čim potlača,rijeke od ljudcke krvi prolitreskovita izpod mača.60 Svjetlji od sunca njetko iztječe,mudar svijesti, moguć rukom,i od velika ime stečei ostavi krunu unukom. Ali kô čâs neumrlu65tvoji djedi, slavom kitni,u požušnu boju vrludobivahu nedobitni! Vojske u moru sveđ njihovezločincom su smrtne bile70i kraljevstva i gradoveturske žegle i plijenile: tim na konju tvoj djed skovaoružanu sebi slikuotetijeh od treskova75carigradskom nevjerniku. Nu svih jezik sve besjedebrzo bi se utrudile,kad bi vedre tvoje djedei pradjede brojit htile.80 Sa svijeh strana po plemenusunce od sunâc ti izteče;svak bo u djelu i imenuod tvojijeh se svijetô reče! U Buljonskoj staroj kući85mati se oca tvoga rodi,u kijeh Gofred sja mogući,kî Jezusov grob slobodi;

28

Ivan Gundulić

a rodica tvâ čestita,koje plemstvu slike nije,90kraljica je glasovitaod česarske Austrije; slavni 'e česar dundo tebi,kî više svijeh kruna sjedi,a najveći svi pod nebi95kralji od krstjân bratučedi. Ali na ke pute smionezajedril' je mâ plav mala,ne bojeć se, da utoneu pučini tvojijeh hvala!100 S novijem zracim svjetlos starapriobraža sunce u te,o kraljeva, o česarâsinu, unuče i nepute! Sve pohvale, ke govore,105da u djedijeh tvojijeh sjaju,kako rijeke sve u moreu samom se tebi staju. Tebe svaka kripos visi,svjet se u tebe s mačem združa,110u oružju moguć ti si,a glasovit bez oružja. Mira zidnja svijem visoka,vojske oklopjem svim pobjenena trenutje tvoga oka115stavit će se podložene. Obećava slava sade,i od slave većma istina,da, vas saj svijet da ne pade,podprla bi tvâ visina.120 Tvom velikom srcu tolipodobno bi carstvo bilo,sve, što žarko sunce okoli,kad bi ti se podložilo. Nu bi i tada veći bio125od česarstva velikôga:toliko si s' uzvisiovrh svijeh časti svijeta ovoga! Ti prividiš sve pameti,znan, razborit, tih i stavan:130starac svijesti, mladac ljeti,visok mislim, djelim slavan. Blagodarne tve su ruke,svjeti mudro temeljiti,srce uzmnožno, vrijedne odluke,135svi načini plemeniti;

proz tvoj se obraz vedri vidi,kako proz cklo, srce čisto,i u misli i u besjedijedno imaš htjenje isto;140 ćud bez varke u istini,i blagoća i dobrotaod srca te kraljem čini,i česarom od života; lica draga pogled mili145ne probuđa bludne želje,ni čistoća tvoja silituđe ckvrnit vik postelje; ne smetaš se ni'ednom smećom,ni te oholi čes velika,150među srećom i nesrećomjednaka je tvâ prilika. Čes je mnoga tvojih puka,što tvôj kruni posluh daju;gdi svak ini satren huka,155vijek zlatni oni uživaju. Ti u Livornu gradu hajastrijet po vodah građe nove,da im od svijeta sa svijeh krajasamo na stan zlato plove.160 U tvîh rukah pravda čistane ugiba mjere od suda:tijem podložna tebi mistastoje u miru bez zla huda. Tuđa imanja ti ne stižeš,165hteć, svakomu da je svoje,er kô dobri pastir strižeš,a ne dereš ovce tvoje. Ali u tebi sveđ jednakomilosrdje s pravdom slove;170na pedepse stupaš lako,tečeš hrlo na darove. Tko 'e kripostan, tko je vrijedanili u miru ili u boju,za vas život u čas jedan175blagodarnos pozna tvoju. Vrh koristi svih od svijetati sveđ držiš nada svimaslavu božju i razpetaIsukrsta pred očima:180 po viteškoj zato siliiz korablja tvojih se uzesina mora sloboditiod turačke klete guse.

29

Ivan Gundulić

Er dobitne tvoje plavi185čim po moru silne trče,pri sunčanoj, tvojoj slaviIstočni se Mjesec smrče; pače usred CarigradaOtmanović čezne i preda,190čim se od vitez tvojih sadajunačtvo mu pripovijeda. U isto doba pomoć jakušlješ česaru, dundu tvomu,suproć kletu i opaku195poluvjerstvu odmetnomu. Tvo'i junaci na sve stranenevjernike rvu odmetne,i česarstvo nijemsko braneod navale plahe i štetne.200 Ali od vitez tvîh slobodada 'e tolika, glas i slava,čim hrabreni vojevodaPikolomin jaka 'e glava. Njih životim u životu,205čim pravu oni vjeru brane,trijebi 'e, od pakla na sramotukriž dobitnik da ostane. Tim Zmaj zaman od sjeveraproć česarskom Orlu prši:210vojska tvâ mu skube perai ognjena krila krši. Ali 'e vrijeme, da svit sluša,kako ljubav u radostidruži tebe kralja od dušâ215i kraljicu od liposti, kôj pri'e od zlatnijeh prama stavinarav krunu oko čela,negoli onu, s kôm na glavičestita je i vesela.220

Izpod dzore svijetlih oči,s nje pogleda suncu slična,vedra lica sred istočisja razbludna gospodična. Razumna je nje besjeda,225puna 'e dike i milosti,zrcalo se u njoj gledaod najvišijeh svih kriposti. I ona, koja svijetla diklavisocijem se plemstvom resi,230iz česvine 'e zlatne nikla,kâ uzrastje do nebesi; čeka vas svijet uokoliu pokojnu mirnu vijeku,od dva sunca svijetla toli235nova sunca da isteku; kojih zracim, kako sadavašijem, bit će kratka mjeraod istoka do zapada,od poludne do sjevera'.240 Nu kud veće mala pticas nejacijem leti krili,muklim glasom od slavicanatječući žuber mili? Neka od Arna kufi bijeli245čestitosti tvoje poju,i oni slave pir veselii kraljicu, ljubi tvoju. Druga pjesan kratku znanjuni priliči ni dotječe:250u sniženu ja mučanjučastit vas ću izdaleče.

30

Ivan Gundulić

RJEČNIK

Aloni - vijenci Aloni - vijenci od aloja,mediteranske biljke s velikim mesnatimlistovima

bljusti - čuvati, nadziratibo - jerbrijeme - vrijemebrime - vrijeme

cić, cića - zbog, radicijeć, cjeća - zbog, radicklo - staklockvrniti - skvrnuti

čâs - častčes - kob, sudbinačesar - carčesvina - crnika, vrsta zimzelenog stablasličnog hrastu koje raste na Sredozemljučis - čist

dake - dakledikla - djevojkadiklica - djevojčicadohititi - shvatitidosle - dosaddrača - trn, bodljika; trnjedreselje - žalost, tugadundo - stricdzora - zora

er - jer

goj - spokojstvo, mir; užitakgreb - grobgusa - gusar

ikada (uz negaciju) - nikadainako - drugačijeiskrnji - bližnjiizljesti - izaćiiztakmiti - dobiti, steći, izvojevati

jak - kaojakno - kaojur - već

kajni - pokajni, koji se kajekoli - kolikokrepčina - krepost, krepkoćakrivina - krivicaktiti, ktjeti - htjetikuf - labud

lipos(t) - ljepotalijer (grč.) - ljiljan

ljepos(t) - ljepotaljepirica - leptiricaljubi - žena, supruga

malina - malost, osobina nečega što je malomiri - zidinemramorkome - kao mramormučati - šutjeti, prešutjetimuče - šuteći

nedobitan - nepobjedivnenasit - pelikannepokoj - nemirneponstvo - nepažnjanepriklon - nemilostivneput (tal.) - nećaknijemski - njemački

obeseliti se - razveseliti seoblas - vlastobrtni - koji se okrećeobsjednik - opsjedateljodiliti se - rastati seodreni - prez. 3. l. sg. od glagola odgnatiOrao - Austrija (koja u grbu ima orla)otar - oltarovehšati - povećati

pedepsa (lat.) - kaznapedepsanje (lat.) - kažnjavanjepića - hranapjesan - pjesmaplav - brod, lađapokli - budući da, poštopoludne - jugpoluvjerstvo - protestantizam

31

Ivan Gundulić

postupiti - koraknutiprešno - žurnopritecnik - onaj koji pritječe, pritiče (upomoć i sl.)protiv - nasuprotproz - kroz

razgojiti - razdebljati, razjačati, uvećatirazmi - osimriti, rijeti - rećirusa (tal.) - ruža

saj - taj, ovajsaviše - suvišescijena - cijenasipant - izop, mirisna biljka iz porodiceusnača, grm modrih i ljubičastih cvjetovaskazanje - prizorskroven - skrivenskube - čupaju (od gl. skupsti)slaci - slatkisladci - slatkismeća - smutnja, nemirspjevalac - pjesniksrčan - srdit, ljutstanovit - čvrst, stalanstavan - čvrst, siguranstupaj - koraksvijetiti - svijetliti

svim - sasvimsvjet - savjet

tač - takotej - tetoli - tolikotrijebi - treba; trijebi (j)e - trebatrijes - grom

upaziti - opaziti

vaj - nesrećavas - savveće - viševik - vijek; vas vik - uvijekvik, viku, vijeku - uvijek; (uz negaciju) -nikadvila - vila, djevojkaVirdžilio - Vergilije, Publije Maron (70-19.pr. n. e.), rimski pjesnik; autor Eneide,Bukolika (Ekloga) i Georgika.

zabit - zaboravzameran - sjajan, izvrstanzgar - odozgozgled - pogledzlamenit - znamenit