ivan ostojić

7/31/2019 ivan ostoji

1/7

Ogledi i prinosi studenata teologije

Broj 1-4 (2009)/1-2 (2010)

23

SREDINJATEMA:CRKVA-REDOVNICI-KOLSTVO

Uvod

Benediktinski red je veoma znaajan im-benik razvoja Europe, njezinog obrazovanja uvjerskom i znanstvenom smislu. Potaknuti odsvoga osnivaa, benediktinci su neumorno uz-dizali europskog ovjeka na svim podrujimahumanistikog pogleda na svijet i to samo slije-dei dva gesla, prvo onog poznatijeg: moli i ra-di1, a sve pod vidom drugog gesla, koje je zapra-vo slubeno geslo benediktinskog reda: neka jeu svemu slava Bogu2. Benediktinsko zalaganjene moemo shvatiti, ako ne shvatimo, kao prvo,vrijeme u kojem je sveti Benedikt ivio te inje-nice koje su utjecale na njegov ivot, a zatim iPravilo koje je sveti Benedikt sastavljao krozpetnaestak godina. itajui to Pravilo i proma-trajui ivot redovnika koji su po njemu ivjeli,vidjet emo kako je svaki aspekt benediktinskekarizme i djelovanja kompaktna cjelina i timeneodvojiva od ostalih dijelova karizme jer od-vajanjem svakog pojedinog dijela cjelina gubisvoju prvotnu jainu smisla. Tako je i kola sa-stavni dio te cjeline i morat emo je promatratikroz prizmu ostalih sastavnica benediktinskogdjelovanja.

1. Temelji benediktinske kole

Benediktinsku kolu nemogue je promatratibez dva najbitnija njezina temelja: njezinog ute-meljitelja, svetog Benedikta iz Nursije i Pravilaili Regule koju je sveti Benedikt dao svojim ue-nicima. Stoga emo u prvome dijelu promotritiivot samog osnivaa reda benediktinaca i kolebenediktinskog samostana, ime emo zapravoposvjestiti injenice koje su utjecale na razmi-ljanje i djelovanje svetog Benedikta te njegovo

1Ora et labora2 Ut in omnibus glorifcetur Deus

ormiranje Pravila za ivot benediktinskih re-dovnika, a time i vanost tih injenica za po-kretanje obrazovnog sustava koncentriranog usamostanima.

1.1. Sveti Benedikt

ivot svetog Benedikta zapoeo je oko 480.u Nursiji, u pokrajini Umbriji. Rodio se u do-

brostojeoj obitelji, a tradicija uz njega spominjei njegovu sestru blizanku, svetu Skolastiku. Gr-gur Veliki nam svjedoi u svojoj knjizi Dijalozikako je u blizini njegovog rodnog grada u Ka-storijanskoj dolini ve u njegovo djeako dobau piljama ivjelo nekoliko monaha iz ega mo-emo pretpostaviti kako se sveti Benedikt dostarano susreo sa monakim nainom ivota. Kad jedorastao do kolske dobi, poslan je na studije uRim, gdje je mladi Benedikt vidio udes itavog

Carstva. Naime, to je vrijeme slabljenja Rimskogcarstva u kojemu maha uzimaju neredi, nesigur-nost i iskvarenost. Istodobno, ivot u Rimu jemladome Benediktu pridonio spoznajom o nai-nu i organizaciji ivota Crkve te oblicima mona-kog ivota koji su u Rimu u to vrijeme postojali.No, kako je rimska svakodnevica postajala svenemoralnija, prema rijeima Grgura Velikog, odporoka svijeta i svjetske mudrosti Benedikt bje-i ali ne u pustinju, nego odlazi u Ale, gradi

udaljen pedesetak kilometara od Rima ivjetiasketskim ivotom. Benedikt se kao svet oitujeve nakon njegovog prvog uda, kada je vratio usavreno stanje razbijeno glineno sito za penicu,poslije ega je, odbijajui svjetsku slavu i eleisamo omiljeti Bogu, napustio Ale i otiao udolinu Aniene u Subiaco traei samou. Smje-stio se u jednoj pilji gdje je u drutvu monahaRomana provodio pokoru i askezu. U toj pilji jeproboravio tri godine i, kako nam Dijalozi vele,

kroz to se vrijeme borio sa svojim demonima, na-pastima, koje je redovito pobjeivao molitvom i

BENEDIKTINCI I KOLSTVO

Branko Horvat


2/7

Spectrum24

SREDINJATEMA:CR

KVA

-REDOVNICI-

KOLSTVO

trapljenjem. Unato elji da provede itav ivotu toj pilji, pristao je na molbu oblinje zajednicemonaha cenobita da im postane opatom, ali to jonije poetak benediktinskog monatva. Naime,nakon to je sveti Benedikt donio novi dnevnired stege i rada, monasi su ga htjeli otrovati, nonakon blagoslova hrane otrov nije imao uinka, asveti Benedikt ponovo odlazi u samou, u svojupilju gdje nastavlja svet i krepostan ivot koji jepoeo privlaiti mnotvo koje je htjelo ivjeti po-put njega i pod njegovim vodstvom. Tada je svetiBenedikt poeo oko Subiaca organizirati ivotetih ljudi u dvanaest samostana koje je uspostav-ljao i ureivao po primjeru istonih samostana.Ti samostani su imali svoje vlastite opate, ali suopet ovisili o svetom Benediktu. S godinama,ideal redovnitva razvijao se u umu svetog Bene-dikta te je konano kulminirao 529. godine kada

je na brdu Montecassino sagradio veliki samostanpo svome idealu, kao jedinstvenu cjelinu za ve-liku zajednicu. Takav samostan je postao temeljbenediktinskog pustinjatva. Odijeljen zidom odsvijeta, unutar kojih ima sve potrebno za ivotzajednice koja zajednikom molitvom i zajedni-

kim radom dolazi svakodnevno u svojim srcimado krajnjeg cilja naih traenja, do Boga. U takvojzajednici, 547. godine na rukama brae monaha,umro je sveti Benedikt.

1.2. Pravilo svetog Benedikta

Sveti Benedikt, kao i ostali monaki pisci 6.stoljea, nije imao na umu stvoriti novo ili posveoriginalno djelo. Nakana njegovog Pravila bila jeodrediti asketski nauk za monahe i obiaje u sa-mostanu u kojem ivi i koji je osnovao. Pravilo

nije nastalo odjednom, nego se pretpostavlja kakoje pisano negdje izmeu 530. i 547. godine. Be-nedikt ga je esto dopunjavao i prilagoavao pri-likama, to samo govori o njegovoj razboritosti.Grgur Veliki nam prenosi kako je Pravilo zapravonjegova biografja ...jer nije mogao drukije uitinegoli je ivio3 Ono je napisano s dimenzijomuravnoteenosti i umjerenosti to otkriva kako jesveti Benedikt imao velikoga razumijevanja za

3 Grgur Veliki, Dijalozi II, 36

ljudsku slabost. No, ta tjelesna umjerenost nado-mijeta se stroim unutarnjim ivotom sredstvi-ma poput utnje, poniznosti, poslunosti i inten-zivnijeg traenja Boga. Jezik Pravila jest puki to

je jo jedan pokazatelj Benediktove naklonjenostineznatnome ovjeku.

Pravilo je imalo samo jedan cilj: voditi re-dovnike putem savrenstva.4 U njemu Benediktiznosi svoju ideju o zajednici subrae koja ese odijeliti od svijeta i povui se u smiraj radilakeg pronalaenja Boga, ali umjesto pustinjeradije bira samostanski nain ivota. Unutarsamostana subraa e biti jednaka u svim pravi-ma, ali e morati meu sobom birati opata ija

e doivotna dunost biti brinuti se oinskombrigom za sve redovnike. Dunosti redovnikaodreene su prema Evanelju, a posebice seobaziru na posluh, utnju i poniznost. Najveinaglasak jest na sluenju Bogu, a i tome je upraktinome ivotu bilo posveeno najvie pa-nje, bilo u bogosluju, bilo u zajednikoj mo-litvi, bilo opet u itanju Svetog pisma ili prepi-sivanju svetih tekstova i uenju svetih nauka izega e se zapravo i razviti benediktinska kola.

Ostali dijelovi Regule su takoer veoma vani, agovore o zajednikom posjedovanju stvari, radui primanju gostiju. Naime, kako se za sve po-trebe brine opat, nije nuno za ivot redovnikaimati neto privatno. Tako u zajednici ne posto-

ji posebno vlasnitvo, a opet nema ni oskudice.Rad je benediktinskoj zajednici takoer veomavaan jer besposlica je neprijatelj due.5 Kada sene moe obavljati neki fziki rad, u vrijeme zanjega predvieno mora se obavezno itati, a u

Korizmi i nedjeljama jo ee. Velika znaajkaBenediktovog Pravila jest i dobar odnos premagostima. Svi gosti koji dolaze neka budu pri-mljeni kao Krist, jer e on rei: Gost bijah i pri-miste me. I nek se svima iskae primjerena ast,osobito domaima po vjeri i hodoasnicima.6

4 Lovro Kati, Povijest Katolike Crkve, Zagreb 1942.,101.

5 Pravilo sv. Benedikta 48, 16 Isto, 53, 1


3/7


Broj 1-4 (2009)/1-2 (2010)

25

SREDINJA

TEMA:CRKVA-RE

DOVNICI-KOLSTVO

2. Benediktinska kola

U prijanjem smo poglavlju vidjeli kako je narazmiljanje i djelovanje svetog Benedikta utjecaosusret s raznim drutvenim, a kasnije i mona-

kim pitanjima i problemima. Potaknut tim isku-stvima napisao je Pravilo koje je postalo temeljmonakim zajednicama koje su nastanjivale po-druje itave kristijanizirane Europe. To Pravilopredvia samostan kao ivotni prostor zajedniceredovnika i ba u tom samostanu niknut e jediniobrazovni sustav ranoga srednjega vijeka. Stogaemo u sljedeem poglavlju ukratko promotritirazvoj benediktinskog reda, zatim sam samostankoji je sredite ivota benediktinskog reda a time

i same benediktinske kole, a zatim i njezino zna-enje za plemstvo i puanstvo kranske Europeranoga srednjega vijeka.

2.1. Razvoj benediktinskog reda

Nekoliko godina nakon smrti svetog Benedik-ta Langobardi su razorili samostan te su redov-nici morali pobjei u Rim odakle je papa GrgurVeliki poslao etrdesetak monaha, sa svetim Au-gustinom na elu, u Englesku te su tako postalii misionarima. U sljedeih dvjestotinjak godinared se proirio po Francuskoj, Engleskoj i Irskoj,a tada prelazi u njemake zemlje te na Pirinejskipoluotok. Poljaci i esi sa njima dolaze u doticaju 10. stoljeu po svetom Vojtjehu, a njegovi ue-nici ire red u Ugarsku. Od 11. do 13. stoljeared se iri po rubovima u ono vrijeme poznatogasvijeta. Tako se na istoku, nakon Grke i Carigra-da, osnivaju samostani i u Palestini i Siriji, a nakrajnjem sjeverozapadu na Islandu i Grenlandu, aneki autori dre da su poeli evangelizirati Ame-

riku prije otkria Kristoora Kolumba.7 Taj razvojje doveo do toga da se izmeu 8. i 9. stoljea naZapadu pod pojmom monah poelo podrazumi-

jevati sljedbenika sv. Benedikta. Poetak 8. sto-ljea vrhunac je prvog razdoblja benediktinskogareda jer su samostani poeli bivati najefkasnijimorganizatorima misijske, ali i gospodarske djelat-nosti. Rijeju velikog Chateaubrianda, benedik-

7 Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, sv. I., Split1963., 39.

tinac je znao sve. No, u 9. i 10. stoljeu dolazido stagnacije i opadanja broja monaha i moite znaenja samostana. Razlozi su brojni, a naj-vaniji su: zadovoljavanje redovnika lagodnimivotom, ulazak mlakih i razmaenih plemikih

sinova u zajednice, uplitanje drave u same samo-stanske stvari i najezde raznih naroda poput Vi-kinga, Normana, Maara i Saracena. Zanimljivo

je spomenuti kako u to vrijeme monasi jo nisuimali sveeniki stale, odnosno, takva praksanije postojala. Ona se poela uvoditi izmeu 9. i11. stoljea te je postala takoer jednim od razlo-ga opadanja moi benediktinaca jer su se monasisve vie poeli udaljavati od manualnog rada koji

je bio temelj odravanja samostanske zajednice.

Takvo stanje poelo je sve vie smetati revnimmonasima pa su krenuli pokuaji obnove, ali suredovito zavravali uspostavom novih, jo stroihredova poput cistercita i kartuzijanaca. Najvani-

ju reormu provela je opatija Cluny koja je krozsljedeih dvjestotinjak godina vrsto prednjailakoliko u benediktinskome redu, toliko i u sa-moj Crkvi. Naime, nekoliko velikih papa poputGrgura VII. i Urbana II. potjecali su iz opatijeCluny. Ova opatija je uspjela povezati oko 2000

samostana u jedno moralno tijelo koje se odupi-ralo intervenciji laika i koje je disciplinski jaalo.Najvee znaajke ove reorme jesu: naglaavanjepsalmodije i gregorijanskog korala, stroga poslu-nost, liturgija u velianstvenim crkvama, poten-cirana separacija od vanjskog svijeta, ali opet nezaboravljajui na gostoprimstvo prema strancimai hodoasnicima, sekundariziranje manualnograda te svoenje obrazovanja na duhovnu nao-brazbu i teologiju. Uskoro je i ova reorma poela

slabiti izazvana duhom novoga vremena, a pogo-tovo nakon Wormskog konkordata kojime je rije-ena duga borba oko investiture. Nakon slabljenjaClunyja, benediktinski je red oslabio u ogromnojmjeri i nikada vie nee postii stari sjaj. Od 13.stoljea broj samostana konstantno opada i oddesetaka tisua europskih samostana ostalo ih jesamo oko 1500. Benediktinci u novi vijek ulazekao znanstvenici i iskusni arhitekti. U 17. stoljeunajznaajnijom na podruju obrazovanja i znano-

sti postaje kongregacija Svetog Maura, ali uskorosu nove nevolje, zvane reormacija, prosvjetitelj-


4/7

Spectrum26

SREDINJATEMA:CR

KVA

-REDOVNICI-

KOLSTVO

stvo, jozefnizam i Francuska revolucija gotovoizbrisale benediktince s lica zemlje. Naime, vrlo

je porazna injenica kako je slavna opatija Cluny1790. godine proglaena javnim kamenolomom.8Postnapoleonsko doba ne donosi takoer nita

boljega. Benediktince udara sekularizacija, zaplje-ne posjeda te nesnoljivi uvjeti ivota. I tu imamoprimjer neshvatljiv zdravome umu: godine 1861.izgradnja eljeznice Milano-Genova sravnila jesa zemljom Bramanteov klaustar milanske opa-tije Chiaravalle.9 Takvo stanje je benediktinskuzajednicu svelo na svega pet stotina monaha.Graevine dokinutih samostana bile su pretvo-rene redom u muzeje, biblioteke, kole, upravneili stambene zgrade, kazalita, vojnike ustanove,

svratita, tvornice, kaznionice, a neto malo usjemenita i biskupske dvorove. Ostaci nekolikoznamenitijih opatija bili su, adaptirani za skladi-ta i konjunice. Nekima su i temelji iz zemlje biliiskopani, tako da se vie i ne zna, gdje su se dizale.Meutim, u drugoj etvrtini 19. stoljea benedik-tinci se ponovno obnavljaju, najprije u Bavarskoji Francuskoj pa onda po Pruskoj i dalje po Eu-ropi, u obje Amerike i na ostalim kontinentima.Danas je benediktinski red, uzet u uem smislu,

podijeljen u dvadeset i jednu kongregaciju. Sva-ka vri regulu prema svojim deklaracijama, kon-stitucijama i statutima. Svaka ima na elu opataprezesa, nadopata ili generalnoga opata, a kone-deracija svih kongregacija opata primasa, kojegabiraju svi opati reda. Opat primas ujedno je opatmeunarodnoga kolegija Sv. Anzelma u Rimu.Meu kongregacijama istiu se starinom kasinskai engleska, a brojem monaha amerikanska i beu-ronska. Najmlae su slavenska i olivetanska. Sve

skupa broje oko 8000 lanova u oko dvije stotinesamostana, veinom opatija.

2.2. Benediktinski samostan

Benediktinski samostan najbolje je opisaosam osniva, sveti Benedikt: Samostan treba pomogunosti sagraditi tako da se sve potrebno,

8 Monasi samostana Cascinazza ondazione per la sussi-diarieta, Benediktinci i stvaranje europske kulture Naim

rukama, ali Tvojom snagom, Split, 2008., 37.9 Isto

to jest, voda, mlin, vrt i raznovrsne radionicenalaze unutar samostana.10 To je bilo reenostoga to osniva u istoj reenici veli: ...kakomonasi ne bi morali hodati okolo, jer im to duinimalo ne koristi. Vremenom je ta ideja toli-ko uznapredovala da su samostani posta li mali,autonomni gradovi koji, opasani zidom, moguprosperirati od vlastitih proizvoda.

Klasian bi tlocrt izgledao otprilike ovako:sredite samostana inio bi klaustar etverokut-nog oblika kojega bi zatvarali crkva, blagovaoni-ca sa kuhinjom do nje, spavaonica i kapitularnadvorana u kojoj bi redovnici raspravljali o posluili sluali tumaenje poglavlja iz Pravila. Uokolo

su zatim slijedile knjinica, kola, skriptorij, po-drum, bolnica, infrmarij u koji su smjetali bo-lesnu subrau, prostori za smjetaj stranaca i ho-doasnika, gostionice, pekare, radionice, itnice iskladita za proizvode. Iza tih graevina stajali suvrtovi s ljekovitim biljem, vonjaci i itna polja,a najee i mlin. Visoki zidovi i opkopi koji suobino okruivali samostan ograivali su ga odvanjskog svijeta, ali su ga ujedno i titili u dobaratne opasnosti. Benediktinci su imali trodiobu

vremenskog tijeka jednog dana: prvi dio se sasto-jao od bogosluja, drugi od intelektualnog rada,a trei od fzikog rada. Svaki je dan bio podije-ljen u osam svetih asova, poinjui i zavravajuislubom u samostanskoj crkvi. Prva sluba poi-njala je obino oko dva sata ujutro, a posljednjanetom nakon sumraka, prije odmora redovnika.U skladu sa svetim slubama u crkvi, redovnici suprovodili po nekoliko sati itajui Bibliju, osobnose molei i meditirajui. Veinu dana provodili

su radei teke poslove vlastitim rukama, ineipotrebna ienja samostana, kuhanje za subrau,brinui se za potrebne namirnice i izvravajui sveostale zadae potrebne za odravanje velike zajed-nice poput njihove, samostanske.

2.3. Znaaj i postignua benediktinske kole

Unutar samostanske zajednice, kojoj je radpredstavljao obaveznu treinu dana, kolstvo se

10 Pravilo svetog Benedikta, 66, 6


5/7


Broj 1-4 (2009)/1-2 (2010)

27

SREDINJATEMA:CRKVA-RE

DOVNICI-KOLSTVO

razvilo prvenstveno temeljei se na Pravilu jerje sam Benedikt veli kako ...vrijeme to im jopreostaje poslije Bdijenja neka braa, kojima jeto potrebno, iskoriste za razmatranja psalama iitanje.11 Samostan je bio kola slube Gospod-nje12 u kojoj se zajednica neprestano ormiralaradei, molei i uei. Ti samostani udarili sutemelje srednjovjekovne kulture i postali sredi-tima znanstvenog i umjetnikog stvaranja.

Tri su glavne aktivnosti benediktinske zajed-nice na polju znanosti i obrazovanja: prepisiva-nje i uvanje starih rukopisa, nastava u kolamai knjievni rad.13 Svaki ureeni samostan imao

je skriptorij, gdje su posebno izueni monasi-ko-

pisti vrlo strpljivo, u strogoj utnji, prepisivali,prije svega, liturgijske knjige, Sveto pismo, djelaCrkvenih pisaca, ali i proane grke i rimske kla-sike poput Ovidijevih metamoroza. U tim skrip-torijima stvoreni su razni kaligraski stilovi, aki nacionalna pisma, pod ime mislim jo uvijeklatinicu, ali s osobinama karakteristinim za po-

jedine narode. Nakon pojave tiska, benediktincisu brzo prihvatili taj novi izum i njime su otisnulibrojne inkunabule. Taj skriptorij je zatim opskr-

bljivao samostansku knjinicu bez koje nije moglabiti nijedna zajednica, zbog ve spomenutih misliiz Pravila. Monasi su itali svakog dana, a u koriz-menom vremenu davao bi im se kodeks iz kojegsu uili. Koliko su knjige redovnicima bile vane,shvatit emo kada se sjetimo usporedbe kako jesamostan bez knjiga poput tvrave bez oruja.Tako su oni ulagali mnogo brige u prepisivanjeto vie knjiga, njihovu kupnju, zamjene i uvanjeknjiga. Zbog potrebe kole, samostanske knjini-

ce obino su bile dostupne i neredovnikim, vanj-skim itaima.

Uz knjinice slijede kole, koje su nekolikostoljea bile jedine kole zapadne Europe. Svi subenediktinci redovito morali biti pismeni te jepisai pribor jo iz vremena svetog Benedikta

11 Isto, 8, 312 Isto, Proslov, 4513 Ivan Otoji, Benediktinci u Hrvatskoj, sv. I., Split1963., 48.

bio uobiajeni monaki inventar. Svaki samo-stan imao je kolu, a vei i po dvije. Jedna odtih dviju bi bila nutarnja, za samostanski po-mladak, djeake koji su se ve od sedme godineivota predavali u samostane kao pueri oblatii druga, vanjska, za djeake izvana, koji su sehtjeli osposobiti za kakvu dravnu ili crkvenuslubu. ak su i priorati, smjeteni po selima,barem kod pojedinaca, irili pismenost. U ovimkolama djeaci su poduavani besplatno, naj-prije u itanju i pisanju, raunanju i pjevanju.Nakon ove osnovne nastave, uilo se sedam slo-bodnih disciplina ope naobrazbe zvanih artesliberales koje su se dijelile u dva teaja. Prvi sezvao trivium, a drugi quadrivium. U prvom, ni-em teaju, najee su se predavale gramatika sitanjem latinskih klasika, dijalektika i retorika,a u drugom, viem teaju, aritmetika, geometri-

ja, astronomija i glazba koja se sastojala od gre-gorijanskih korala sa svojim prepoznatljivim ne-umama. Taj vii teaj je bio ureen samo u boljeopremljenim opatijama. U njih se slao izrazitodarovit samostanski pomladak. kolu je vodioscholasticus ili magister scholae. Udbenici su

se rijetko mijenjali pa su neki od njih ostali uupotrebi itavi srednji vijek.

Zbog negativnog stava Clunyja prema mije-anju vanjske mladei i samostanskog pomlat-ka, ali i prema uenju proanih znanosti, a jovie zbog opadanja monake discipline u 13. i14. stoljeu, postepeno pada i znaenje bene-diktinskih kola. Naslijedile su ih gradske kolei sveuilita. Osim toga, nastavi su se posvetilinovonastali redovi, posebice augustinci, domi-

nikanci, zatim ranjevci i pavlini, a poetkomnovoga vijeka isusovci.

Uz benediktinsku kolu vezana je i literarnadjelatnost. Mnogi redovnici su se okuali u pi-sanju na pukome govoru te tako poeli utiratiput knjievnim jezicima pojedinih naroda. Pi-sanja brojnih redovnika bila su uistinu razno-vrsna. Tako moemo nai teoloka, pravnika,dravnika, pedagoka, flozoska, govornika,

jezikoslovna, putopisna, glazbena, prirodoslovna,

astronomska, gospodarska i lijenika djela. Mo-


6/7

Spectrum28

SREDINJATEMA:CR

KVA

-REDOVNICI-

KOLSTVO

nasi su rado pisali biografje, nekrologe i kronikesvojega kraja ili pak anale svojega naroda. Ovakvezabiljeke ne samo da su otele zaboravu mnogedogaaje srednjega vijeka, nego ujedno otkrivajumonaka razmiljanja i njihove osjeaje. Zbirka-ma raznih ugovora i darovnica te uvanjem jav-nih isprava benediktinci su postali za nove narodeEurope zaetnicima njihove povijesti, a njihovekue skladitima povijesne grae.14

3. Benediktinci u Hrvatskoj

Openito se dri da su veze Hrvata s Rimompoele 641. godine. U tom prvom dodiru veli-ku ulogu odigrao je opat Martin. Njega je papaIvan IV. poslao s mnogo novca u Dalmaciju iIstru da otkupi zarobljene krane te pokupimoi muenika i donese ih u Rim. Opat Mar-tin je pripadao, po svoj prilici, benediktinskojReguli, kojoj su sigurno pripadali i toliki drugipapisnki legati poslani hrvatskim vladarima.

Poetkom 9. stoljea Hrvatska je potpala podranaku vlast. Naskoro su stali u nae krajeve izFranake pridolaziti, preko patrijarhata iz Akvi-leje, redovnici, sveenici i biskupi. Franaki su

monasi vjerojatno i organizirali prve zapadnjakesamostane u Hrvatskoj. Najdrevniji hrvatski sa-mostan, za koji moemo navesti sigurno povije-sno svjedoanstvo, jest onaj to ga je sredinom 9.stoljea podigao knez Trpimir na poloaju Rii-nica, izmeu Klisa i Solina. Na Trpimirov dvorbio je pobjegao i ondje od 846. da 848. godineivio glasoviti Saksonac Gottschalk, pa se mislida je upravo na poticaj ovog poduzetnog monahaTrpimir pozvao benediktince u svoju dravu. Po

uzoru na ostalu kransku Europu, koja je bilapuna benediktinaca, i hrvatski su vladari osnivalinove ili bogato darivali ve postojee samostane.Vladare su slijedili banovi, upani, dvorjanici idrugi odlinici, a za njima nisu zaostajali ni au-tonomni dalmatinski gradovi ni imuni graani.U drugoj polovici 11. stoljea nastaju svi nai kra-ljevski samostani, a i nekliko zadubina hrvatskihodlinika. Kraljica Jelena povjerila je benediktin-

14 Isto, str.: 48. 50.

cima grobove hrvatskih vladara i crkvu Sv. Stje-pana u Solinu. Koncem 11. stoljee benediktinci ibenediktinke nalazili su se na etrdesetak mjestapo raznim naim krajevima, a u 13. stoljeu tosigurnih, to vjerojatnih benediktinskih mjestaima oko stotinu.

U razdoblju od Zvonimirove smrti do Kolo-manova dolaska na hrvatsko prijestolje Hrvat-sku su razdirale otre graanske borbe i ratovi.I najjae opatije trpjele su tada krajnu bijedu. Utom opem meteu na kopnu i moru, neki susamostani zauvijek propali. Meu ovima, po-najvie zadubine hrvatskih vladara, jer su ih ra-tujue stranke smatrale dravnim ustanovama.

Nadoli maarski kraljevi nisu imali interesa daih obnavljaju, jer te stare zadubine podsjealesu ih na kraljevsku kuu koju su eljeli to pri-

je zakopati u zaborav, nalazile su se daleko odnjih i bile razmjerno malene. Stoga su ugarsko-hrvatski kraljevi pourili da vei dio zadubinanaih domaih vladara dadu na iskljuivo ras-polaganje i u vlasnitvo crkvenom poglavaru uHrvatskoj, splitskom nadbiskupu. Benediktincisu od svih kraljevskih samostana uspjeli zadr-

ati u svojim rukama jedino Kreimirovu za-dubinu, rogovsku opatiju u Biogradu na moru,koja je doskora prenesena na otok Paman.

Kao to je bio sluaj u 13. stoljeu u cijelojEuropi, tako je i u Hrvatskoj monatvo u znakuopeg zastoja i postupnog opadanja. Nedovoljnazaposlenost, zanemarivanje manualnog rada, la-godnost ivota, uinili su da je stega u opatijamas vremenom popustila i ivot se monaha udaljiood izvornog ideala. Nedovoljnu zaposlenost nije

moglo nadomjestiti intelektualno bavljenje, jer jeono za veinu monaha, i po pravilu i zbog prilikaonog vremena, bilo sasvim drugotnog znaenja iogranieno na vrlo maleni dio zajednice. Pojavakomende takoer je pridonijela opadanju mona-kih zajednica kod nas. Naime, rijeju komendaoznaivalo se privremeno povjeravanje ispranje-ne uprave neke opatije susjednom opatu dok se neuklone zapreke redovitom izboru vlastitog opata.Za raznih ratnih provala nerijetko su biskupi,

otjerani iz svojih biskupija, dobivali opatije kao


7/7


Broj 1-4 (2009)/1-2 (2010)

29

SREDINJATEMA:CRKVA-RE

DOVNICI-KOLSTVO

sredstvo za uzdravanje. Kasnije, kada je poe-la opadati samostanska disciplina i kada se staoumanjivati ugled monakog stalea, dobivao jenaslov opata i samostanske prihode biskup ili bi-skupijski sveenik, ponegdje ak i laik. Ovaj je i-vio izvan samostana dok je samostanom upravljaoprior. Komendatarni opat morao je voditi brigu osamostanu i od prihoda koje je ubirao providjetiza dostojanstven ivot monaha. Neki su komen-datarni opati to i inili, dok je veina ubirala pri-hode i zapostavljala brigu o samostanima. Nekisu ak i propisivali i ograniavali broj monaha usamostanima, te prodavali ili poklanjali samo-stanske posjede i imovinu. Ono to nisu uspjeleunititi politike neprilike, komenda ili samoopadanje stege i udaljavanje od izvornog idealamonakog ivota dogodilo se dolaskom Francu-za u nae krajeve poetkom 19. stoljea. Godine1807. i 1808. odlukama rancuske vlade zatvorenesu posljednje etiri hrvatske muke benediktinskeopatije kod nas: Sv. Krevana u Zadru, Sv. Kuzmei Damjana na Pamanu, Sv. Jakova u Dubrovnikui Sv. Marije na Mljetu.

Nakon vie od sto i pedest godina, 1965.

ponovno je zaivio monaki ivot u Hrvatskoj.Mala zajednica monaha zapoela je obnovu sa-mostana i monakog ivota po Pravilu sv. Bene-dikta u drevnoj opatiji Sv. Kuzme i Damjana naPamanu.

Zakljuak

Kao to smo vidjeli u ovome prikazu, bene-diktinska povijest jest povijest europskog ranogsrednjeg vijeka. Njihov nain ivota u vrijeme

osnivanja bio je temeljen na starim tradicija-ma, ali sa inovativnom idejom koja je odgova-rala potrebi onoga vremena. Sveti Benedikt jeprepoznao znak vremena te je, kako je povijestpokazala, uistinu izmijenio lice itavoga konti-nenta. Njegovi monasi neumornou su se dr-ali Pravilo koje je dao sveti Benedikt i slijedeiupute o molitvi, radu i uenju, uspostavili suzajednicu koja je mogla u ono vrijeme savrenodjelovati. Takva zajednica je u poetku poela

koristiti obrazovanje za svoje potrebe, ali vreme-

nom je sve vie laika stizalo njima na izobrazbu,prvenstveno zbog njihove jedincatosti na tomepodruju, ali i kvalitete, a injenica kako je toobrazovanje bilo besplatno govori nam kako im

je bilo vano jedino da je u svemu slava Bogu.Stoga s pravom moemo rei kako su benedik-tinci odgojili Europu, kako je njihov rad stvo-rio modernog europskog ovjeka i nemogue

je zamisliti kako bi Europa danas izgledala bezbenediktinaca.

Literatura

Mate Boloni, Pokuaj obnavljanja benediktin-skog reda u Dalmaciji i Krkoj biskupiji u dru-goj polovini XIX. stoljea, Bogoslovska smotra,40 (1970), 4, 394 412

Vladislav Brusi, Benediktinska opatija na Ko-ljunu, Bogoslovska smotra, 20 (1932), 2, 247- 258

Josip Buturac Antun Ivandija, Povijest KatolikeCrkve meu Hrvatima, Zagreb 1973.

Lovro Kati, Povijest Katolike Crkve, Zagreb

1942.Monasi samostana Cascinazza ondazione per la

sussidiarieta, Benediktinci i stvaranje europskekulture Naim rukama, ali Tvojom sna-gom, Split 2008.

Jose Orlandis, Povijest kranstva, Split 2004.

Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, sv. I.,Split 1963.

Ivan Ostoji, Hrvatski benediktinci i pokrtenjePoljaka, Bogoslovska smotra, 36 (1966), 3-4,

650 652Ivan Ostoji, Koliko je benediktinskih opatija bilo

u Solinu za hrvatske dinastije, Bogoslovskasmotra, 34 (1964), 2, 301 312

Ivan Ostoji, Susreti izmeu benediktinskog i do-minikanskog reda u Hrvatskoj, Bogoslovskasmotra, 36 (1966), 3-4, 703 711

Franjo anjek, Djelo svetog Benedikta ugraenou temelje hrvatske pismenosti i kulture, Bogo-slovska smotra, 50 (1980), 4, 337 344

Mile Vidovi, Povijest Crkve u Hrvata, Crkva usvijetu, Split 1996.

Documents

ivan ostojić