1

ŽIVOT I KULTURA LJUDI U PRETPOVIJESNO DOBA Prve pojave hominida vežu se uz Afriku, odakle su se širili u ostale dijelove Svijeta. Najraniji pripadnici ljudske vrste borili su se za opstanak koristeći najjednostavnije kameno oruđe i oružje, kojim su lovili životinje, pecali ribe ili jednostavno skupljali biljke i plodove. Stotinama tisuća godina naši preci živjeli su na taj način. Veće promjene počele su se događati krajem zadnjeg Ledenog doba, kada je čovjek naučio proizvoditi hranu. Takav revolucionarni događaj omogućio je nastanak stalnih naselja, većih gradova, a s vremenom i prvih civilizacija.

PROUČAVANJE DALEKE PROŠLOSTI Priča o ljudskim počecima počinje prije više milijuna godina, te još uvijek nije do kraja odgonetnuta. Glavni razlog mnogim nepoznanicama leži u činjenici da pismo, naš glavni sistem informacija o prošlim vremenima, postoji tek nešto više od 5000 godina. Zato je naše znanje o ogromnom pretpovijesnom razdoblju, prije pojave pisma, vrlo fragmentarno. Da bi se proučavalo pretpovijesno doba, znanstvenici moraju biti pravi detektivi i slagati puzzle da bi se dobila koliko-toliko uokvirena slika daleke prošlosti. Mnoštvo znanstvenih disciplina pomaže nam u odgonetavanju pretpovijesnog doba. Nezaobilazna grana znanosti za takvu vrstu proučavanja je Antropologija. Jedan dio antropologa bavi se proučavanjem fosilnih ostataka npr. kostiju, zuba, otisaka stopala, … i sl. Brojniji dio antropologa bavi se proučavanjem kultura iz prošlih, ali i današnjih vremena. Kada se spomene kultura, misli se na zajedničke vrijednosti koje neko društvo ima prema znanju, umjetnosti, vjerovanjima, običajima, … itd. Ogromnu važnost za proučavanje daleke prošlosti ima i Arheologija, koja se bavi istraživanjem artefakata koje je izradio čovjek. Proučavanjem tih materijalnih ostataka može se pretpostaviti kakav je bio tehnološki razvoj, na kakve resurse se čovjek mogao osloniti ili čime su se ljudi bavili.

PODRIJETLO ČOVJEKA Oko ljudskih početaka još uvijek postoje razne znanstvene i neznanstvene debate. Razlog mnogim različitim tumačenjima leži u nepostojanju svih odgovora na pitanja o najranijoj ljudskoj prošlosti. Iako skoro niš' ne znamo, neka ključna otkrića pomogla su nam stvoriti sliku o razvoju čovjeka, a buduća istraživanja i

otkrića mogu

potvrditi ili u

potpunosti izmijeniti naša današnja znanja o ljudskom razvoju.

KLJUČNA OTKRIĆA Još 30-ih godina XX stoljeća, bračni par antropologa, Mary i Louis Leakey započeli su istraživanje u

dubokom rasjednom kanjonu Olduvai, u Tanzaniji. Pronašli su gomilu kamenog oruđa vrlo jednostavne obrade, ali glavni zadatak bio je pronaći tvorce tog ranog oruđa i oružja.

Slika 1: Klanac Olduvai u Tanzaniji. Nalazi se na rubu visoravni

Serengeti, poznatog nacionalnog parka. Na tom području otkriveni su arheološki i antropološki ostatci ključni za razumijevanje najranije povijesti čovječanstva. Pronađena je izrada prvoga i najjednostavnijega kamenog alata – kamenih oblutaka. Pronađeni su i nalazi robusnog australopiteka (Australopithecus robustus), nekada zvanoga Zinjanthropus, i čovjeka vrste Homo habilis.

Slika 2: Poznati Nutcracker Man. To je popularni naziv za ovu

lubanju koja je pronađena, a za koju se pretpostavljalo da je direktni predak čovjeka. Kasnije je utvrđeno da pripada vrsti Australopitek.

2

Godine 1959., antropologinja Mary Leakey pronašla je dijelove lubanje, za koje je utvrđeno da su stari nešto manje od 2 milijuna godina. Kada se sastave, dijelovi tvore lubanju sa istaknutim i jakim čeljustima i velikim zubima, pa je zbog takve fizionomije taj naš davni predak stekao naziv „Drobilo oraha“ (ili „Nutcracker Man“, a može i „Ščelkunčik“). Lubanja je pripadala Australopiteku, ranom hominidu, odnosno čovjekolikom biću koje se uspravljalo i počelo se kretati na dvije noge, a uspravno hodanje imalo je izuzetnu važnost jer je oslobodilo ruke za nesmetano korištenje raznog oruđa i oružja. Dodatan dokaz o ranim hominidima dodao je antropolog Donald Johanson, koji je 1974. godine, u Etiopiji pronašao veliki broj kostiju jednog hominida. Utvrđeno je da skelet pripada ženki Australopiteka, nazvanoj Lucy i da je stariji od 3 milijuna godina. Tijekom 70-ih godina, Mary Leakey došla je do još jednog značajnog otkrića. Na lokaciji Laetoli u Tanzaniji, ona i njen tim pronašli su otiske stopala okamenjene u stvrdnutom vulkanskom pepelu. Utvrđeno je da su to otisci Australopiteka, stariji od 3,5 milijuna godina, što je dugo vremena

bio najstariji dokaz o uspravnom hodanju hominida. Nova otkrića proširuju naša znanja o najranijim počecima čovjeka. Tim znanstvenika je 2001. godine u Čadu (Centralna Afrika) pronašao lubanju koja ima obilježja pripadnosti Australopiteku ali i čimpanzi, a pretpostavlja se da je to biće moglo hodati uspravno. Lubanja se datira na starost između 6 i 7 milijuna godina.

MLAĐI HOMINIDI Prema fosilnim nalazima, napredniji

hominidi pojavljuju se prije oko 3 milijuna godina. Kada su već spomenuti antropolozi Mary i Louis Leakey pronašli ostatke hominida u klancu Olduvai, u Tanzaniji (1959), bili su jako uzbuđeni jer je dokazano da

ostaci pripadaju novoj vrsti poznatoj po nazivu Homo Habilis ili „Spretan čovjek“. Homo Habilis se prvi puta pojavio u Africi prije oko 2,4 milijuna godina, a u usporedbi s ranijim hominidima imao je „ljudskija“ obilježja, odnosno manje čeljusti i zube, te šake koje su bile prilagođenije hvatanju predmeta (razvoj palca !!!!). Naziv Homo Habilis dobio je zato što su znanstvenici bili uvjereni da je znao napraviti i koristiti grubo klesani kamen kao oruđe. Takvo rano kameno oruđe i oružje izrađivalo se udaranjem jednog kamena o drugi, da bi se napravili oštri rubovi. S takvim grubim alatom, naš čovac je mogao rezati meso, kopati korijenje, rezati

manje grane, … Uglavnom, pomoglo mu je u osiguravanju opstanka. Prije oko 2 – 1,5 milijuna godina pojavio se Homo Erectus, ili „Uspravan

Slika 4: Otisci stopala i rekonstrukcija onih koji su tragove ostavili na

lokalitetu Laetoli u Tanzaniji. Da znanstvenici mogu biti djeca dokazuje i ovo otkriće. Naime, hrpica arheologa i antropologa počelo se gađati slonovskim osušenim govancima, a jedan od njih se popiknuo i pao. Shvatio je da je pao zbog stvrdnutih udubljenja u vulkanskom pepelu, a ta udubljenja bili su brojni tragovi životinja stariji od 3,5 milijuna godina. Među tragovima, Mary Leakey pronašla je one koji izgledaju gotovo ljudski. To otkriće potvrdilo je da su čovjekolika bića hodala na dvije noge puno prije nego su to znanstvenici do tada pretpostavljali.

Slika 3: Rekonstrukcija Lucy. Njezine ostatke pronašao je

sasvim slučajno Donald Johanson na lokalitetu Hadar u Etiopiji. Te večeri slavio se pronalazak. Slavlje je uključivalo puno pića i pjesme, a pjesma Beatlesa „Lucy in the Sky with Diamonds“ vrtila se non-stop, pa je prema toj pjesmi naša Lucy dobila ime.

Slika 5: Rekonstrukcija Homo Habilisa. Vjeruje se da je Homo Habilis

za vrijeme Starijeg Paleolitika ovladao izradom i uporabom prvog kamenog alata sačinjenog od kamenih krhotina. Ove su kamene krhotine bile složenije od bilo kakvog ranije korištenog alata, što je Homo Habilisu davalo veću prednost u preživljavanju u neprijateljskom okruženju od bilo kojeg drugog primata, a zna se da su često bili žrtve sabljastih tigrova.

3

čovjek“. Imao je veći mozak od ranijih hominida, pa je vjerojatno bio i inteligentniji. Homo Erectus je bio spretniji lovac od ranijih hominida ponajviše zahvaljujući boljem oružju. Njegov glavni izum bio je ručni klin napravljen od kremena, kojeg je bilo lako naoštriti sa svih strana. Homo Erectus je bio prvi hominid koji je koristio vatru. Kada bi prirodnim putem nastala vatra (šumski požari, udari groma, …), naš Homo ju je naučio sačuvati i koristiti za grijanje i zaštitu, a vjerojatno se našao i kakav kulinarski genijalac pa je dobar komad mesa bacio na vatru i shvatio koliko je finije za jest'. Znanje kako očuvati vatru omogućilo je Homo Erectusu život i opstanak u hladnijim podnebljima.

MODERNI ČOVJEK Još uvijek se lome koplja po pitanju pripadnosti modernom čovjeku, kojega su znanstvenici nazvali Homo Sapiens ili „Razuman čovjek“. Prema najprihvaćenijem razmišljanju, prve dvije grupacije modernih ljudi bili su Neandertalci i Kromanjonci. Neandertalci su živjeli prije oko 200.000 godina do prije oko 30.000 godina, a nakon toga nestaju. Genetska istraživanja kažu da su izumrli, te da možda uopće nisu pripadali vrsti Homo Sapiensa. Kromanjonci se pojavljuju prije oko 40.000 godina. Čvrsti i mišićavi bili su fizički identični modernom čovjeku. Većeg mozga nego raniji hominidi, Homo Sapiens je razvio sofisticiranije oruđe i oružje, bolje zaklone, a naučio je i stvoriti vatru. Vjeruje se da je Homo Sapiens prvi hominid koji je razvio govorne sposobnosti. Artikuliranim govorom rani čovjek mogao je lakše surađivati, loviti u grupama i rješavati probleme. Mogućnost govora osigurala je ljudima stvaranje čvršćih međusobnih veza, a mogli su postići i neke oblike interakcije sa drugim udaljenijim grupama ljudi.

ČOVJEK ZAUZIMA SVIJET Kako su se mlađi i razvijeniji hominidi naučili prilagođavati okolini započela je njihova migracija, odnosno polagana šetnja izvan Afrike. Taj pokret trajao je stotinama tisuća godina, a glavni razlog za takve migracije vjerojatno leži u klimatskim promjenama.

AFRIČKA TEORIJA Temeljeći svoje tvrdnje na fosilnim ostacima, većina znanstvenika vjeruje da je Homo Erectus prvi hominid koji je krenuo na put izvan Afrike, jer ostaci Homo Erectusa pronađeni su širom Azije i Europe. Sposobnost hodanja potpuno uspravno i mogućnost čuvanja vatre bili su ključni čimbenici koji su Homo Erectusu omogućili šetnju van Afrike. Znanstvenici nisu tako složni po pitanju teorije o podrijetlu i širenju Homo Sapiensa. Prema jednoj znanstvenoj teoriji, skupine Homo Erectusa širom Svijeta postepeno su razvijale

karakteristike Homo Sapiensa. Najnovija genetska istraživanja ne podržavaju takvu teoriju, naprotiv,

Slika 7: Migracija Homo Sapiensa. Interesantno je da su znanstvenici,

istražujući DNA modernih ljudi širom Svijeta, zaključili da svi oni vode podrijetlo od jedne ženske osobe iz Afrike koja je živjela prije 150.000 godina.

Slika 6: Rekonstrukcija Homo Erectusa. U razdoblju od prije oko 2

milijuna godina, neke su populacije Homo habilisa u Africi evoluirale razvijajući veći volumen mozga, uspravno držanje, te su počele izrađivati konkretnije kameno oruđe. Ove su razlike između ostalog bile dovoljne da ih antropolozi klasificiraju kao novu vrstu, Homo Erectusa. Uspravno je držanje postalo moguće evolucijom koljena koje se potpuno moglo izravnati. Homo Erectus je znao koristiti vatru za termičku obradu mesa.

4

većina znanstvenika uvjerena je da se Homo Sapiens razvio u Africi prije oko 200.000 godina, a nešto kasnije, prije oko 100.000 godina krenuo je u migracije širom Svijeta.

ŽIVOT U PALEOLITIKU Temeljem saznanja prikupljenih od antropologa i ostalih stručnjaka, znanost je pretpovijesno razdoblje podijelila na nekoliko razdoblja. Dugi vremenski period od prije 2,5 milijuna godina do oko 10.000 B.C., naziva se Starije kameno doba ili Paleolitik, a razdoblje nakon 10.000 B.C., Mlađe kameno doba ili Neolitik. Tijekom oba razdoblja kamen je bio glavni materijal od kojega je čovjek izrađivao oruđe i oružje, iako će tijekom Neolitika razvoj ljudskih vještina, tehnologije i novih materijala (posebno metala), voditi prema dramatičnim promjenama, koje će uvesti čovjeka u povijesno doba.

RAZVOJ STRATEGIJA ZA OPSTANAK PALEOLITIČKOG ČOVJEKA Tijekom Paleolitika ljudske zajednice živjele su nomadskim životom, seleći se za krdima životinja koje su im bile izvor hrane. Živjeli su u malim grupama, oslanjajući se na resurse koji su im bili na dohvat ruke. Kao skloništa tijekom vremenskih nepogoda koristili su stjenovite zaklone ili špilje, ako ih je bilo u blizini. Te prve ljudske zajednice bile su lovci-sakupljači, hraneći se lovom, ribolovom i skupljanjem divljih plodova. Općenito govoreći, muškarci su lovili, a žene skupljale plodove i brinule za djecu. Kako su obje uloge bile podjednako važne, muškarci i žene tog razdoblja bili su jednakopravni, iako će se s vremenom razviti Matrijarhat, odnosno žena će izbiti u prvi plan zbog osiguravanja potomstva. Ljudska vještina i s tim u vezi napredak tehnologije u proizvodnji kamenog oružja i oruđa, olakšati će ljudima borbu za opstanak. Čovjek je naučio nataknuti drvenu dršku na svoje kameno oruđe, pa je mogao izrađivati koplja i sjekire. U lovu na krupnu divljač, to je davalo dodatnu sigurnost, jer su iz daljine mogli zamlatit' nekakvu beštiju, a da ih ona ne može dohvatiti zubima, pandžama ili što već beštija ima na raspolaganju. Čovjek je naučio izraditi uže od vlakana biljaka i životinjskih tetiva. Takav izum omogućio je

izradu mreža i raznih zamki za ribolov i lov na male životinje. Uže je omogućilo izradu luka i strijele, vjerojatno najvažnijeg oružja, ne samo Kamenog doba. Tehnološki pomaci išli su kao na tekućoj traci – udica, kanui, osti, … Migracijom iz Afrike čovjek se počeo susretati s malo surovijim klimatskim podnebljima, pa mu je trebalo nešto više od vatre da se zagrije - naravno, odjeća. Tehnološki napredak omogućio je i to. Naime, izumljena je igla, kojom su se mogli spajati komadi životinjske kože da se dobije bunda ala Vlatka

Pokos. Uz bundu ide cijela kolekcija kožnih mokasina, šešira, ruksaka, … Uz odjeću, čovjek je počeo izrađivati i prve nastambe

– zemunice i sojenice, koristeći drvo, grane, lišće, životinjske kože, mamutove kosti i sl. kao građevinski materijal.

Slika 8: Način izrade ručnog klina

Slika 9: Primitivni oblik noža

5

PALEOLITIČKA UMJETNOST I VJEROVANJE Prema kraju Paleolitika, tadašnji čovjek počeo je ostavljati sve više tragova svog postojanja i djelovanja. Pronađene su rezbarije i kipići napravljeni od raznih materijala – kamena, kostiju, koralja, bjelokosti, školjaka i sl. Pronađene su oslikane špilje

širom Svijeta, a najpoznatije su one u Europi, Lascaux, Chauvet i Altamira. Nitko sa sigurnošću ne zna kakva je svrha bila tih špiljskih crteža. Možda je to bila kronika uspješnog lova? Možda neki oblik slikovnice za podučavanje lova kod mlađih naraštaja? Možda crteži imaju neko dublje značenje („ulovili smo ga na zidu, a sad ćemo ga i na livadi!“)? Još se manje zna o vjerovanjima ljudi

Paleolitika.

Antropolozi su uvjereni da je paleolitički čovjek prakticirao animizam, vjerovanje da sve pojave i bića u prirodi imaju dušu. Animizam je i moguće objašnjenje špiljskih crteža, odnosno želja da se štuju duše životinja koje im daju hranu i ostalo. Paleolitički čovjek je vjerojatno vjerovao i u zagrobni život. Potvrđeno je da su Neandertalci i

Kromanjonci zakapali svoje mrtve, a pored tijela polagali su oruđe, oružje, hranu, …, odnosno sve što bi pokojniku moglo poslužiti u zagrobnom životu.

NEOLITIČKA REVOLUCIJA Stotinama tisuća godina, dakle veći dio ljudske povijesti, čovjek je živio nomadski, kao lovac-sakupljač. U jednom kratkom razdoblju, oko 10.000 B.C., čovjek se počeo baviti poljoprivredom. Početak i razvoj poljoprivrede jedan je od najvažnijih događaja u ljudskoj povijesti jer je radikalno izmijenjen način života ljudi. Zato povjesničari tu promjenu prema proizvodnji hrane i sjedilačkom životu nazivaju Neolitička Revolucija.

RAZVOJ POLJOPRIVREDE Oko 10.000 B.C. završilo je zadnje Ledeno doba, klima je postajala toplija i suša, a morska razina je porasla. Takve promjene uzrokovale su nestanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta, ali istovremeno pojavljivale su se nove vrste. Npr. divlje žitarice kao što su

Slika 10: Lascaux, Francuska. Umjetnost paleolitičkog čovjeka bila je prije

svega izraz njegovih životnih osjećaja i potrebe da preživi. Nabava hrane bilo je pitanje života ili smrti, pa se pretpostavlja da su svi ovi prekrasni crteži u špilji Lascaux ili u Altamiri u Španjolskoj, nekakvi pokušaji da se zarobe duhovi životinja, kako bi u lovu bile lakše savladane

Slika 11: Wilendorfska Venera, sjajan prikaz razmišljanja

paleolitičkog čovjeka o ženi i njenim atributima plodnosti, koji su trebali osigurati zdravo i brojno potomstvo.

Slika 12: Catal Huyuk, Turska. Jedno od najstarijih ratarskih naselja u Svijetu. Oko

8.000 B.C. nastanjivalo ga je oko 5.000 ljudi koji su živjeli u više od 1.000 malih i zbijenih kuća. Bile su toliko blizu jedna drugoj, da u naselju nisu postojale ulice, a u kuće se ulazilo i izlazilo preko krovnih otvora. Na krovovima su se obavljali i svakodnevni poslovi. Unutar kuća bile su smještena ognjišta i špajze za čuvanje hrane, a ispod podova pokapali su se preminuli članovi obitelji.

6

pšenica ili ječam šire se prostorima Jugozapadne Azije. Na područjima širenja divljih žitarica, čovjek ih je počeo prikupljati za hranu i nije mogao ne primijetiti da te nove biljke imaju naviku izniknuti na onim mjestima gdje se prosulo sjeme. S vremenom su ljudi počeli eksperimentirati sa sadnjom sjemena i polako učili obrađivati zemlju. S razvojem obrade zemlje, počelo se i s kultiviranjem divljih žitarica, tj. probiranjem najboljeg sjemena koje daje najbolji i najveći urod. Prije kultiviranja biljaka ljudi su uspjeli pripitomiti i neke životinje. Prva pripitomljena životinja bio je pas, koji je postao vrlo važan za potrebe lova i zaštite. Postupno su ljudi naučili pripitomljavati i ostale korisne životinje – stoku, koze, svinje, ovce, … Sve te životinje uvelike su olakšale život i prehranu neolitičkog čovjeka. Imali su sigurnu opskrbu mlijekom, mesom, kožom i vunom. Velike životinje bile su korisne u težim radovima, kao što je oranje.

VELIKE DRUŠTVENE PROMJENE Neolitička Revolucija u potpunosti je promijenila načine života ljudi. Slijedeća tako velika promjena dogoditi će se tek od vremena Industrijske Revolucije, krajem XVIII stoljeća.

Broj stanovništva će porasti zbog veće i pouzdanije opskrbe hranom. Jedan dio ljudi nastaviti će živjeti nomadskim životom, kao stočari-nomadi, ali veći dio ljudi okrenuti će se obradi zemlje i stvaranju prvih stalnih ljudskih naselja, što će polako dovesti do nastanka prvih gradova, a zatim i civilizacija.

PRVE RATARSKE NASEOBINE U prvim ljudskim naseljima ljudi su živjeli u zbijenim objektima građenima od zemlje i drveta. Na prostorima oko naselja uzgajali su razne biljne kulture i napasali

životinje. S porastom stanovništva, neka naselja razvila su se u sela pa i gradove. Do oko 6.000 B.C. veliko mnoštvo naselja i gradova izraslo je na raznim stranama Svijeta. S uzletom ruralnih zajednica, svakodnevni život se izmijenio. Došlo je do podjele poslova, jer veća proizvodnja hrane omogućila je određenom broju ljudi da se bave nekim drugim poslovima osim poljoprivrede. Na taj su način mnogi ljudi postali vješti obrtnici koji su izrađivali potrebne alate i pomagala za zajednicu. Započela je i trgovačka aktivnost.

Naime, svaka zajednica imala je viška nečega, hrane ili ostalih resursa, pa su počele međusobne razmjene. U to je doba, pogotovo na prostoru Bliskog

Slika 13: Grad Jerichon, koji se često naziva „najstarijim gradom na Svijetu“.

Smješten je u Palestini u udolini Mrtvog mora. Prava naseljenost započela je oko 8.000 g.B.C., kad je niklo naselje obrubljeno visokim kamenim zidinama, a zidine su upravo ona karakteristika koja odvaja grad od sela ili naselja, jer potrebna je prilična organizacija da bi se izgradile zidine. Jerichon svoju slavu duguje i Bibliji, koja ga navodi kao prvi grad koji su napala židovska plemena dolaskom iz Egipta pod vodstvom Jošue.

Slika 11: Ötzi ili Ledeni čovjek. Pronašli su ga planinari u Alpama, 1991.

Njegovo tijelo savršeno je sačuvano ispod snijega i leda, pa se preko njega moglo naučiti puno o načinu života, odjeći i prehrani neolitičkog doba

7

Istoka, značajan materijal za razmjenu bio kamen, kojega baš nije bilo u izobilju. Napretkom zajednice i različitim ulogama njenih stanovnika, počinju se pojavljivati prve razlike u društvenom statusu. Neki članovi zajednice postali su imućniji ili su zbog svojih zasluga stekli veći utjecaj. Neki su dospjeli do pozicija autoriteta, pa se njih sluša po pitanjima nekih većih poljoprivrednih ili graditeljskih radova. Jedan dio ljudi stekao je veća znanja promatrajući svijet oko sebe. Uvidjeli su određene pravilnosti u dolascima kiša ili sušnih perioda, pa su mogli drugima davati savjete kada obavljati koje poljoprivredne radove. Iz takvog kruga ljudi niknuti će i svećenički stalež, koji će imati moćnu poziciju u svim civilizacijama koje nastanu. Život u sjedilačkoj zajednici doveo je do još jedne razlike. Kako muškarci obavljaju najteže i najvažnije poslove, stekao je dominantni status u odnosu na žene, pa od tog vremena započinje patrijarhalno društvo ili Patrijarhat. Sve veća naselja imala su i svoje negativne efekte. Međusobni sukobi bliskih zajednica za „zemlju i vodu“ postali su konstanta. Vezanost za zemlju i dobru žetvu učinilo je ljude jako osjetljivima na razne klimatske nepogode. Bolesti postaju sve češće i brojnije, jer se u zbijenim naseljima lako šire. Bliski kontakt s domaćim životinjama uzrokovao je prijelaz nekih boleština sa životinja na ljude, npr. gripa, ospice, boginje, …

NOVE TEHNOLOGIJE I ALATI Prvi zemljoradnici oslanjali su se samo na svoju snagu i snalažljivost pri obradi zemlje i pripremi dobivenih plodova. Tek oko 6.000 B.C. čovjek će početi koristiti pripitomljene životinje kao snažnu pomoć, ponajprije pri oranju zemlje. Dubljim oranjem i produktivnost je bila veća. Za pripremu hrane kao što su žitarice, neolitički čovjek je napravio mlinski kamen, a s vremenom je naučio proizvoditi keramiku od gline koje je bilo u izobilju. Izumom lončarskog kola i proizvodnje keramičkih posuda omogućeno je čuvanje hrane, tj. skladištenja brašna, ulja, vode, … Još veći napredak biti će postignut upotrebom metala. Prvi metal poznat ljudima bio je bakar, a njegovo korištenje započelo je tijekom VI tisućljeća B.C. na području Bliskog Istoka. Međutim, zbog mekoće bakra, bakreni su se alati lako lomili, pa su ljudi počeli miješati bakar s kositrom i tako je dobivena bronca koja je puno čvršća. Ubrzo je bronca postala vrlo popularan materijal od kojeg se izrađuje oružje i alati, a masovnim korištenjem bronce započelo je novo razdoblje, koje je okončalo Kameno doba, a to je Brončano doba, koje je obilježilo ljudski razvoj tijekom III i II tisućljeća B.C. Tijekom II tisućljeća, točnije oko 1200 B.C., čovjek je otkrio željezo koje je postalo glavni materijal za izradu alata i oružja. Time je započelo Željezno doba, koje traje do danas.

POČETAK CIVILIZACIJA Civilizacije će na gotovo jednaki način

nastajati širom Svijeta. Uzletom sela i naselja nastajat će prvi gradovi, koji će postati centri okupljanja i stvaranja prvih civilizacija. Zbog velikog broja stanovnika, gradsko područje će morati

Slika 15: Brončanodobna keramika. Proizvodnja keramike

bila je od izuzetne važnosti za sjedilački život čovjeka. Keramičke posude omogućavale su mu spremanje viškova hrane, držanje vode ili ulja, ali i za termičku obradu hrane. Ne treba zanemarit i proizvodnju piva, koja će uskoro uslijediti.

Slika 16: Uređivanje vodotokova (irigacija) na području Bliskog istoka, što je

bilo ključ za stvaranje naprednih civilizacija.

8

proizvoditi enormne količine hrane. Zbog toga će se razviti sistemi irigacije, odnosno sustavi kanala i brana kako bi na obradive površine bila dovođena ili odvođena voda. Izgradnja takvih sustava zahtijevala je ogroman broj ljudi i sjajnu organizaciju, a takvu organizaciju preuzeti će odabrani administrativni aparat, koji će se vrlo brzo pretvoriti u državnu upravu. Rani gradovi poslužiti će kao politički, ekonomski, kulturni i vjerski centri okolnog područja. Na takav način nastajati će sve velike riječne civilizacije Starog Vijeka. Oko gradova Ur i Uruk razviti će se prva civilizacija Mezopotamije. Memfis će biti prvi centar Egipatske civilizacije uz Nil. Istu ulogu

imati će Mohenjo Daro i Harrapa na rijeci Ind, kao i prva kineska prijestolnica Anyang uz rijeku Hoang Ho ili Žutu rijeku.

NAJVAŽNIJE KULTURE METALNOG DOBA U EUROPI U kasnom Neolitiku i ranom Brončanom dobu na prostoru Zapadne i Sjeverne Europe nastala je kultura megalita. Drevne predaje kažu

da

su druidski svećenici u megalitskim građevinama vodili razne vjerske i magične obrede. Goleme megalitske građevine podizane su u obliku dolmena ili menhira. Dolmene je činilo nekoliko kamenih obeliska i kamena ploča postavljena kao krovna konstrukcija. Najpoznatiji dolmen je poznati Stonehenge na jugu Engleske, izgrađen između 2.000 i 1.400 godine B.C. Sama svrha građevine nije poznata, ali je sigurno imala neku kultnu ulogu. Mnoštvo onih koji se bave Stonehengeom i sličnim strukturama smatraju da su

tadašnji ljudi pomoću Stonehengea predviđali

astronomske pojave, uključujući i zimski i ljetni solsticij te pomrčine Sunca i Mjeseca. Menhiri su jednostavno postavljeni kameni obelisci, tvoreći kružnu ili polukružnu strukturu. Služili su za razne obredne svečanosti, a možda i kao zvjezdarnice. Najpoznatiji kompleks menhira nalazi se kod Carnaca u Francuskoj, s ukupno

2935 menhira. Tijekom Željeznog doba na tlu Europe

pojavili su se i prvi poznati narodi, a najvažniji narod tog vremena bili su Kelti ili Gali. Prvi su počeli upotrebljavati željezo, a također su donijeli tehnologiju izrade keramike na lončarskom kolu. Središnji prostor njihovog obitavanja bila su područja današnje Francuske, Švicarske, Njemačke i Austrije. Zahvaljujući dugim željeznim mačevima, koji su u to vrijeme bili najopakija ratna tehnologija, proširili su se cijelom Europom. Bili su nositelji najpoznatijih kultura Željeznog doba u Europi – Halštatska kultura (Hallstat u Austriji), od 1200 do 600 g.B.C. i Latenska kultura (La Tene u Švicarskoj), od 500 do 120. g.B.C. Na kraj njihovoj moći stati će im tek Rimljani u naponu snage.

Slika 17: Stonehenge

Slika 18: Gomila kamenih blokova u Carnacu

Slika 19: Keltski mač s kojim su pokorili Europu, a

navodno je s takvi ubijen i Filip II, tata Aleksandra Velikog

9

NAJVAŽNIJE KULTURE I NALAZIŠTA U HRVATSKOJ IZ KAMENOG I METALNOG DOBA Paleolitik na tlu Hrvatske

Neolitik na tlu Hrvatske

Slika 20: Oblutak iz Šandalje. Šandalja je arheološko i paleontološko

nalazište kraj Pule. Na tom lokalitetu pronađen je primitivni kameni artefakt, čija starost se procjenjuje na oko 800.000 godina. To je najstariji predmet izrađen ljudskom rukom na tlu Hrvatske. Osim tog najstarijeg kamenog alata, pronađeni su i ostaci kromanjonaca, starosti oko 13.000 godina.

Slika 21: Hušnjakovo brdo. Poznato paleolitičko nalazište blizu Krapine na kojem su nađeni ostaci

Neandertalca. Proglašeno je paleontološkim spomenikom prirode. Istraživanja na tom lokalitetu počinju 1899. g., kada je Dragutin Gorjanović Kramberger, na poziv fratra Dominika Antolkovića posjetio Hušnjakovo brdo kako bi proučio ostatke kostiju i zuba koji su tamo pronađeni. Starost ovog bogatog nalazišta odgovara vremenu od prije 130.000 godina. Prema ostacima, zaključuje se da je naš Prazagorec poznavao vatru (kak' je bilo s gemištima, ne zna se)

Slika 22: Špilja Veternica. Kao što znate (a trebali bi

znati) nalazi se na Medvednici. U njoj su također pronađeni ostaci Neandertalaca. Ono što je interesantno za Veternicu, tiče se kulta štovanja špiljskog medvjeda od strane onih koji su obitavali u i oko te špilje.

Slika 23: Keramička posuda Danilske impresso kulture.

Danilska kultura prostire se duž cijele istočne obale jadrana, od Trsta do Boke. Karakterizira je izrada grube keramike na koju su utiskivani razni geometrijski motivi. Motivi su utiskivani noktima ili školjkama (školjka srebrenica ili cardium), zato se kultura naziva impresso-cardium kultura. Najvažnija nalazišta su Danilo kod Šibenika i Smilčić kod Zadra.

10

Bakreno doba – Eneolitik na tlu Hrvatske

Brončano doba na tlu Hrvatske

Slika 24: Grapčeva špilja na Hvaru. Hvarska

kultura razvila je neke posebnosti, ali nastavlja se na Danilsku kulturu i također pripada krugu impresso keramike. Najvažnija nalazišta su Grapčeva i Markova špilja na Hvaru, a kultura se širila i po Korčuli i Pelješcu.

Slika 25: Poznata tronožna posuda Starčevačke kulture. Ova

kultura bila je prva izrazito poljodjelska i keramička kultura Neolitika na tlu Sjeverne Hrvatske

Slika 26: Posuda Vučedolske kulture. Na desnoj obali

Dunava, na krajnjem Istoku Hrvatske, oko 3.000 g.B.C. niknula je vrlo živa i razvijena kultura. U samom Vučedolu živjelo je oko 3000 stanovnika. Bila je to prva kultura na ovim prostorima koja koristi tanjure za posluživanje hrane. Vučedolska kultura također prva koristi višedijelne kalupe za lijevanje metala, a to je dovelo do razvoja metalurgije. Naš poznati arheolog, Aleksandar Durman navodi Vučedolsku kulturu kao prvu europsku kulturu koja je koristila kalendar baziran na promatranju zvijezda, a posebno zviježđa Orion. Ornamenti na ovoj posudi navodno prikazuju odrednice tog kalendara.

Slika 27: Žara ili urna iz okolice Virovitice. Tijekom

Brončanog doba, pa prema Željeznom dobu, po cijelom prostoru Sjeverne Hrvatske postojala je tzv. Kultura žarnih polja, a karakterizira je izrada glinenih urni ili žara, u koje se sprema pepeo pokojnika.

11

Željezno doba na tlu Hrvatske U Željezno doba pojavili su se prvi poznati narodi na tlu Hrvatske – Kelti i Iliri. Kelti su polovicom IV stoljeća B.C. naselili područja sjeverno od Kupe i Save. Na ova područja donijeli su lončarsko kolo i kovanje novca. Ilirska plemena zauzela su prostore južno od Kupe i Save. Najpoznatija i najbrojnija ilirska plemena bili su Histri, Liburni, Japodi i Delmati. Živjeli su u utvrđenim naseljima na uzvisinama koje se nazivaju gradine.

Slika 28: Primjer gradine ilirskog stila