izdavački savjet - EFOS · 2013-08-29 · se globalna ekonomija sve više prepoznaje kao informacijska globalna ekonomija. Castels tvrdi da je novi organizacijski oblik informacijsko-globalne

izdavački savjetDr. Urban Bacher, Pforzheim, NjemačkaDr. Dražen Barković, Osijek, predsjednikDr. Đuro Benić, DubrovnikDr. Petar Dobay, Pécs, MađarskaDr. Petar Filipić, SplitDr. Nino Grau, Giessen - Friedberg, NjemačkaDr. Rainer Gildeggen, Pforzheim, NjemačkaDr. Anton Hauc, Maribor, SlovenijaDr. Ruprth Huth, Pforzheim, NjemačkaDr. Ivan Mandić, OsijekDr. Ivan Mencer, RijekaDr. Ivan Lovrinović, ZagrebDr. Ralph Schiesche, Pforzheim, NjemačkaDr. Soumitra Sharma, PulaDr. Miroslav Žugaj, Varaždin

uredništvoDr. Željko Turkalj (glavni i odgovorni urednik), dr. Vjekoslava Singer (urednik), dr. Ivan Ferenčak, dr. Kata Ivić, dr. Marcel Meler, dr. Anka Mašek

Radovi objavljeni u časopisu referiraju se u: Soci-ological Abstracts, San Diego, usa, Referativnyi Zhurnal (Abstracts Journal), Moskva, Rusija i u cab International, Wallingford, United Kingdom.

pretplataZa pravne osobe iznosi 200,00 kn, za pojednice 60,00 kn godišnje, a uplaćuje se na žiroračun broj 2393000-1102013376, Ekonomski fakultet u Osijeku, Gajev trg 7.

Cijena pojedinačnog primjerka je 35,00 kn.

Časopis izlazi dva puta godišnje.

adresa uredništvaEkonomski fakultet u Osijeku, 31000 Osijek,Gajev trg 7, tel. 031 224 400.www.efos.hrRukopisi se ne vraćaju.

glavni i odgovorni urednikDr. Željko Turkalj

urednikDr. Vjekoslava Singer

prevoditeljRade Kovačević, prof.

lektorDr. sc. Ivan Jurčević

dizajnmit, dizajn studio

tisakibl, Osijek

UDK - 33 ISSN 0353 - 359x: CODEN EKVJEE

e-ISSN 1847-2206

Original scientific articles

1. Antun Šundalić, Ph. D.: Rural Area and Social Structure – New Identity of Slavonia and Baranja ................................................................ 112. Dražen Barković, Ph. D.: Revealing Spatial Autocorrelation By Means of Local Indicators .............................................................................. 233. Dražen Koški, Ph. D.: Analysis of Financing Deficits in Balance of Payment in the Republic of Croatia ..................................................334. Stanko Dabić, M, Sc., Stipan Penavin, Ph. D.: Influence of Trade Volume On Movement of Market Index Crobex ........................................................................515. Vladimir Cini, Ph. D., Dušan Varga, M. Sc.: Business Zones – Essential Elements of Varaždin County Economic Development ........................................... 636. Ivana Barković, Ph. D.: Interdisciplinary Success of Law and Economy: Economic Analysis of Law .......................................................... 77

Preliminary communication

1. Zdenko Segetlija, Ph. D.: Contemporary Management Development of Retail Trade ....................................................................................... 872. Goran Buturac, Ph. D.: International Trade of Croatian Chemical Industry .................................................................................................... 933. Miroslav Žugaj; Ph. D., Marcus Schatten, M. Sc.: Enterprise 2.0 As a Foundation of Front / Back Organization and Knowledge Management ........................ 1034. Zdravko Tolušić, Ph. D., Igor Kralik, M. S.: Financial Incentives in Function of Cattle Production ................................................................................................ 115

Review articles

1. Ana Vizjak, Ph. D., Romina Alkier Radnić, Ph. D., Marinela Kristinić Nižić, M. Sc: The Republic of China in International Economy ........................................................................................................1272. Vesna Dušak, Ph. D., Dejan Radat, M. Sc.: Information and Communication Technology – Stimulating Factor of Exploitability of EU Funds for Encoura-ging Regional Development ....................................................................................................................................................1373. Kornelija Severović, M. Sc., Bojana Cvetković, M. Sc., Nikolina Žajdela, B. Sc. (Econ.): Conceptual Model As the Tool for Managing Bank Service Quality .......................................................................1474. Lidija Pernar, M. Sc., Ivo Mijoč, M. Sc. , Dražen Danić, M. Sc.: Quality Management of Audit Process in External Audit ..........................................................................................1615. Ljerka Sedlan König, M. Sc.: Contacts of Theory and Practice in Entrepreneurial Education On the Example of Students’ Learning Daybook 1716. Branimir Marković, Ph. D., Vukić, B. Sc. (Econ.): Organization and Financing Models of Health Service in Selected Countries .....................................................183

CONTENTS

Professional articles1. Sandra Mrvica Mađarac, B. Sc. (Econ.): Comparison of Economic and Social Structure of Population in Vukovar-Srijem and Istra Counties .......... 1992. Jasminka Samardžija, M. S., Gordan Kolak, M. Sc.: Comparative Analysis of Three Largest Word Models of Business Excellence .....................................................2113. Mahaček Dubravka, Ph. D., Ivana Bestvina-Bukvić, M. Sc., Nada Kantor, B. Sc. (Econ.): Realized Incomes and Revenues of Local and Branch (Regional) Self-government Units with Audit review on Income-earning Property ........................................................................................................................................................221

Book review

1. Kata Ivić, Ph. D.: Book Review of “Interdisciplinäre Managementforschung” V / Interdisciplinary Management Research V, Osi-jek, Pforzheim, 2009. ............................................................................................................................................................... 2332. Davor Dujak, M. Sc.: Review of “Introduction to Business Logistics” by Zdenko Segetlija, Ph. D., Faculty of Economics, Osijek, 2008 (2nd enlarged and revised edition) ........................................................................................................................................2353. Dražen Koški, Ph. D.: Review of “International Economy”, by Ante Babić, Ph. D. and Mate Babić, Ph. D., Sigma Symposium PLC, Zagreb, 2008. ............................................................................................................................................................................. 237

Notes to authors ............................................................................................................................... 241

Izvorni znanstveni članci

1. Dr. sc. Antun Šundalić: Ruralni prostor i društvena struktura – novi identitet Slavonije i Baranje ............................................................... 112. Dr. sc. Dražen Barković: Otkrivanje prostorne autokorelacije pomoću lokalnih indikatora ............................................................................ 233. Dr. sc. Dražen Koški: Analiza financiranja deficita u bilanci plaćanja Republike Hrvatske .........................................................................334. Mr. sc. Stanko Dabić, dr. sc. Stipan Penavin: Utjecaj opsega trgovanja na kretanje tržišnog indeksa CROBEX ..............................................................................515. Dr. sc Vladimir Cini, Dušan Varga univ. spec. oec.: Poslovne zone – bitni elementi gospodarskog razvoja Varaždinske županije ........................................................ 636. Dr. sc. Ivana Barković: Interdisciplinarni uspjeh prava i ekonomije: ekonomska analiza prava ................................................................... 77

Prethodna priopćenja

1. Dr. sc. Zdenko Segetlija: Razvoj suvremenog menadžmenta trgovine na malo ................................................................................................... 872. Dr. sc. Goran Buturac: Međunarodna razmjena hrvatske kemijske industrije ................................................................................................. 933. Dr. sc. Miroslav Žugaj, mr. sc. Marcus Schatten: Poduzeće 2.0 kao temelj za pramac/krma organizaciju i upravljanje znanjem .................................................... 1034. Mr. sc. Igor Kralik, dr. sc. Zdravko Tolušić: Novčani poticaji u funkciji razvitka stočarske proizvodnje ........................................................................................ 115

Pregledni članci 1. Dr. sc. Ana Vizjak, dr. sc. Romina Alkier Radnić, mr. sc. Marinela Krstinić Nižić: Republika Kina u međunarodnoj razmjeni ....................................................................................................................1272. Mr. sc. Dejan Radat, dr. sc. Vesna Dušak: Informacijsko-komunikacijska tehnologija – poticajni čimbenik iskoristivosti fondova Europske unije za potica-nje regionalnog razvoja ............................................................................................................................................................1373. Mr. sc. Kornelija Severović, Nikolina Žajdela, dipl. oec, mr. sc. Bojana Cvetković Šoštarić: Konceptualni model kao alat za upravljanje kvalitetom bankarskih usluga ...........................................................1474. Mr. sc. Lidija Pernar, mr. sc. Ivo Mijoč, mr. sc. Dražen Danić: Upravljanje kvalitetom revizijskog procesa u vanjskoj reviziji ..................................................................................1615. Mr. sc. Ljerka Sedlan König: Susret teorije i prakse u poduzetničkom obrazovanju na primjeru studentskih dnevnika učenja ................... 1716. Dr. sc. Branimir Marković, mr. sc. Slavko Vukić: Modeli organizacije zdravstva u odabranim zemljama svijeta ..................................................................................183

Stručni radovi

1. Sandra Mrvica Mađarac, dipl. oec.: Komparacija ekonomsko-socijalne strukture stanovništva u Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj županiji .... 1992. Mr. sc. Jasminka Samardžija, mr. sc. Gordan Kolak: Komparativna analiza tri najveća svjetska modela poslovne izvrsnosti ..................................................................2113. Dr. sc. Dubravka Mahaček, mr. sc. Ivana Bestvina-Bukvić, Nalanda Kantor, dipl. oec: Ostvareni prihodi i primitci jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave s revizijskim osvrtom na prihode od imovine ...................................................................................................................................................................221

Prikazi knjiga

1. Dr. sc. Kata Ivić: Prikaz knjige „Interdisciplinäre Managementforschung V / Interdisciplinary Management Reseach V, Osijek, Pforzheim, 2009........................................................................................................................................................................ 2332. Mr. sc. Davor Dujak: Prikaz knjige prof. dr. sc. Zdenka Segetlije: Uvod u poslovnu logistiku, 2. izm. i dop. izd., Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008. ...............................................................................................................................................................2353. Dr. sc. Dražen Koški: Prikaz knjige prof. dr. sc. Ante Babića i prof. dr. sc. Mate Babića: Međunarodna ekonomija, Sigma savjetovanja d. o. o., Zagreb, 2008. ................................................................................................................................................................... 237

Upute autorima ................................................................................................................................... 239

SADRŽAJ

Izvorni znanstveni članciOriginal scientific articles

Dr. sc. Antun Šundalić, red. prof.:Ruralni prostor i društvena struktura - novi identitet Slavonije i Baranje

Rural Area and Social Structure – New Identity of Slavonia and Baranja

Prof. dr. sc. Dražen Barković:Otkrivanje prostorne autokorelacije pomoću lokalnih indikatora

Revealing a Spatial Autocorrelation with Local Indicators

Dr. sc. Dražen Koški:Analiza financiranja deficita u bilanci plaćanja Republike Hrvatske

Analysis of Financing Deficits in Balance of Payment of the Republic of Croatia

Mr. sc. Stanko Dabić; Prof. dr. sc. Stipan Penavin:Utjecaj obujma trgovanja na kretanje tržišnog indeksa Crobex

Influence of Trade Volume on Movement of Market Index Crobex

Prof. dr. sc. Vladimir Cini; Dušan Varga, univ. spec. oec.:Poslovne zone - bitni elementi gospodarskog razvoja Varaždinske županije

Business Zones – Essential Elements of Varaždin County Economic Development

Prof. dr. sc. Ivana Barković:Interdisciplinarni uspjeh prava i ekonomije: ekonomska analiza prava

Interdisciplinary Success of Law and Economy: Economic Analysis of Law

11

UDK 316.334Izvorni znanstveni članak

RURALNI PROSTOR I DRUŠTVENA STRUKTURA - NOVI IDENTITETSLAVONIJE I BARANJE*

Dr. sc. Antun Šundalić, red. prof.Ekonomski fakultet u OsijekuGajev trg 7, 31000 [email protected] telefon: 091 224 4065

Sažetak Industrijalizacija i njome potaknuta modernizacija u drugoj polovici dvadesetog stoljeća promijenile su sliku sela kako glede dominirajuće djelatnosti i profesionalne strukture stanovnika sela, tako i glede nove kvalitete društvenih odnosa.Slavonija i Baranja, kao tradicionalno najruralniji prostori u Republici Hrvatskoj, doživljavaju također pro-mjene ne samo kroz marginalizaciju značenja poljoprivrede za ukupni društveni razvoj već i kroz promjene ruralnog prostora. To se može pratiti kroz promjene obrazovne i profesionalne strukture stanovnika sela, kroz njihovo poimanje kvalitete života u selu i gradu, kao i kroz percepciju sadržaja svojstvenih selu i sadržaja svojstvenih gradu. Također je selo doživjelo i promjenu odnosa prema prirodi koju se sve više iskorištava, a sve manje održava. Naturocentična i ekocentričnu dimenzija seoskog života zamijenjena je tehnocentričnom i pragmatičnom.Koliko je ovakva realnost prihvaćena među stanovnicima ovoga prostora, a koliko oni i dalje žive u tradicij-skim obilježjima regije, željelo se doznati na samom terenu. Provedeno istaživanje u dvadeset sela Slavonije i Baranje i gradu Osijeku dijelom potvrđuje ovakve promjene i njihovu prihvaćenost među stanovnicima, ali i negira tezu da je budućnost ove regije izvan poljoprivrede, barem po mišljenju ispitanika. Ipak, realnost je promjena identiteta regije koju je okruženje percipiralo, a što se postupno prihvaća i iznutra, od samih stanov-nika.U radu će biti prikazan dio rezultata istraživanja provedenog u okviru projekta „Post-tranzicijski identitet ruralnog prostora Slavonije i Baranje“.Ključne riječi: ruralni prostor, Slavonija i Baranja, obrazovna struktura, profesionalna struktura, selo, grad, novi identitet

1. Uvod

Svaki govor o „novom identitetu“ nekog prostora i društva/zajednice na njemu pretpostavlja promje-nu dovoljno intenzivnu i duboku koja je utjecala na pojavu novih sadržaja kao i na njihovu novu interpretaciju.

Suvremeno je društvo određeno promjenom. Pro-mjene se događaju u sve kraćim intervalima, sve su dublje i obuhvatnije. Znanje i inovacije ključni su no-sitelji promjena koje se prepoznaju ne samo kao nove tehnologije već i kao društvene promjene. Ne samo

da se tehnologijom novih proizvodnih grana (tehnič-ke revolucije) mijenja čovjekova moć nad prirodom, upozorava C. Freeman, već se i novom tehnologijom znanja mijenja sustav odnosa društvenog, gospodar-skog i tehničkog područja (tehničke mutacije), pa time i priroda društvenih odnosa (Lesourne, 1993:134). Danas se često naglašava da živimo u „društvu znanja“ koje se oslanja na pametnu tehnologiju čija je osnovna sirovina informacija. Sve su važniji „radnici znanja“ koji nisu samo radna snaga već „kapital poduzeća“ (Drucker, 2007:99). Stoga je obrazovanje, kao usustav-ljeni put prikupljanja informacija i stvaranja znanja, postalo važnom polugom društvene stratifikacije i mo-bilnosti. Ne samo da se pojedinci i socijalne skupine razlikuju prema stupnju obrazovanja, tj. prema količini dostupnih i raspoloživih informacija, već se i društva

* Članak je napisan u okviru znanstvenog projekta „Posttranzici-jski identitet ruralnog prostora Slavonije i Baranje“ (broj 010-0792389-1365) kojega je voditelj dr. sc. A. Šundalić.

Dr. sc. Antun Šundalić, red. prof.: Ruralni prostor i društvena struktura - novi identitet Slavonije i Baranje

12 13


diferenciraju kao ona bogata informacijama, i ona njima siromašna.

Važnost raspolaganja informacijama pokazuje se i kroz novu paradigmu u ekonomiji prema kojoj se globalna ekonomija sve više prepoznaje kao informacijska globalna ekonomija. Castels tvrdi da je novi organizacijski oblik informacijsko-globalne ekonomije postalo “umreženo poduzeće”. Unutar mreže stvaraju se nove mogućnosti, izvan mreže opstanak je sve teži. Tako nastaje nova operacij-ska jedinica – mreža, a ne više tvrtka. (Castells, 2000:94-99,203) Napredci u razvoju tehnologije digitalne interakcije, reći će A. Bard i J. Söderqvist, koja postaje pretežitim komunikacijskim medijem, svakako su paradigmatska promjena (Bard, Söderq-vist, 2003:10).

Vrhunac novog sustava vrijednosti je tojotizam, koncepcija temeljena na predviđanju bez greške. Riječ je o novom sustavu managementa kojega je svrha smanjiti neizvjesnost, a ne poticati prila-godljivost, a u osnovi svega je informacija, njezino pravovremeno dobivanje i kvalitetno korištenje. (Castells, 2000:191).

Sve ove promjene nisu samo stvar visoke tehno-logije koja mijenja sekundarni, tercijarni i kvartarni sektor djelatnosti. One su i te kako prisutne i u primarnom sektoru. Poljoprivreda ne samo da je djelatnost kojom se prehranjuje stanovništvo, ona je i djelatnost kojom se pokazuje stupanj razvijenosti nekog društva. Sve je manje aktivnoga poljoprivred-nog stanovništva, iako je sve veća količina hrane u svijetu, ali i sve neopravdanija njezina raspodjela. Takav razvoj odnosa prema poljoprivredi približava nas Kissingerovoj tvrdnji „Kontroliraj naftu i kon-trolirat ćeš zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude.“ (Engdahl, 2005:13). Znanje potrebno za novu poljoprivredu GMO-tehnologije, vrlo velika konkurencija na svjetskom tržištu, kao i promjena odnosa države prema poljoprivredi (uvjetovan globalnim integracijama), bitno su utjecali da se poljoprivreda prestane tretirati kao „tradicijom određena djelatnost nekoga kraja“, kao „djelatnost slabije obrazovane populacije“, „djelatnost nerazvi-jenih područja“ i slično.

Ove su promjene prisutne i u hrvatskim poljo-privrednim prostorima, posebice u Slavoniji i Ba-ranji, prostoru koji je bio određen poljoprivredom kao najzastupljenijom djelatnošću i ruralnošću kao prevladavajućim obrascem života regije. U ovome članku ukazat ćemo samo na promjene koje se tiču socioprofesionalne strukture seoskog stanovniš-tva, te na promjene koje se tiču poimanja kvalitete

života u selu i gradu, tj. promjene u percepciji sa-držaja svojstvenih selu i sadržaja svojstvenih gradu. Također ćemo ukazati na promjenu odnosa prema prirodi koju se sve više iskorištava, a sve manje održava (Kompendij, 2005:330-333).

2. Metodologija rada

Koliko je promijenjena stvarnost prihvaćena među stanovnicima ovih prostora, a koliko oni i dalje žive u tradicijskim obilježjima regije, željelo se doznati na samom terenu. Provedeno je empirijsko istraživanje (anketni upitnik) u dvadeset sela triju slavonskih županija (Požeško-slavonske, Vukovar-sko-srijemske i Osječko-baranjske) i gradu Osijeku, kao jedinom u pravom smislu urbanom središtu re-gije (kombinacija klaster uzorka i slučajnog uzorka). Uzorak čini 608 ispitanika,1 400 iz seoskih naselja i 208 iz grada. Anketiranje je provedeno u travnju 2008. godine.

Obrada rezultata provedenog istraživanja izvrše-na je u statističkom programu SPSS, a korišteni su modeli deskriptivne i inferencijalne statistike.

U radu će biti prikazan dio rezultata istraživanja provedenog u okviru projekta „Post-tranzicijski identitet ruralnog prostora Slavonije i Baranje“.

3. Promjene u socioprofesionalnoj strukturi stanovnika sela Slavonije i Baranje

Uzorak od 608 ispitanika strukturiran je od dije-la seoskih ispitanika (400 ili 65,8%) i dijela gradskih (208 ili 34,2%). Iz tablica 1 i 2 vidimo spolnu i dobnu strukturu uzorka. U nepodijeljenom uzorku nešto su brojnije žene (za 8,2%). Ta je razlika još izraženija kod gradskih ispitanika (11,6%), a što se može tuma-čiti time da su muškarci u seoskim domaćinstvima više vezani uz kuću i posjed samom prirodom posla nego u gradskim.

Prema dobnoj strukturi uzorak je podijeljen u 4 skupine. Dok je na selu najbrojnija skupina do 29 godina (28,2%), u gradu je to skupina od 45 do 59 godina (29,8%). No, s obzirom na male razlike može

1 Uzorak je odabran na sljedeći način: u slučajno odabranim selima (vjerojatnost izbora bila je proporcionalna veličini naselja) slučajno su izabrana domaćinstva, a u njima je tražen ispitanik prema kriteriju „zadnji rođendan“, tj. tko je u obitelji, od nazočnih, imao zadnji rođendan, a stariji je od 17 godina, uključen je u uzorak. U gradu Osijeku vršen je slučajan izbor domaćinstava, a izbor ispitanika unutar kućanstva također je vršen metodom zadnjeg rođendana.


se ustvrditi da je uzorak ravnomjerno raspoređen po dobnim skupinama.

Tablica 1. Spolna struktura

Tablica 3. Bračni status ispitanika

Glede bračnog statusu (tablica 3) 2/3 ispitanika je u braku (65,8%). Na selu je to još naglašenije (68,0%).

Prema stupnju obrazovanja ispitanici sa sela ne-što zaostaju. No, ta razlika nije toliko izražena kako bi se iz nje potvrđivalo donedavno važeće mišljenje da je seosko stanovništvo slabije obrazovano. Ta-blica 4 pokazuje da je srednja škola najzastupljenije obrazovanje ispitanika. Nešto je ipak zastupljenija u gradu. U gradu je također prisutnije više i visoko obrazovanje (24,1% u odnosu na 18,8% u selu). Seoski uzorak pokazuje još uvijek visoku prisutnost ostajanja na osnovnoj školi (gotovo svaki četvrti ispitanik, 23,5%).2

2 Ispitani uzorak ipak pokazuje pozitivni pomak u odnosu na Popis stanovništva iz 2001. prema kojemu je u Republici Hrvatskoj tada bilo 33% stanovnika ostalih na osnovnoj školi (opširnije u Šundalić, 2005:13).

Tablica 2. Dobna struktura

Profesionalna struktura uzorka prikazana je u tablici 5. Svaki peti ispitanik je „službenik“. Na seoskom, kao i na gradskom uzorku to je najbrojnija skupina. U selu potom slijede KV radnici i umirov-ljenici. Potom visokoobrazovani stručnjaci, a tek iza njih poljoprivrednici (samo 8,5% ispitanika). Poduzetnici su podjednako prisutni u selu i gradu. Za grad je brojnija skupina učenika/studenata i viso-koobrazovanih stručnjaka.

Tablica 4. Stupanj obrazovanja

Spol Selo Grad Ukupno

Muškarci 187 (46,8 %) 92 (44,2%) 279 (45,9%)

Žene 213 (53,2 %) 116 (55,8%) 329 (54,1%)

Ukupno 400 (100%) 208 (100 %) 608 (100%)

Dob Selo Grad Ukupno

Do 29 godina 113 (28,2%) 60 (28,8%) 173 (28,5 %)

30 – 44 111 (27,8%) 46 (22,2%) 157 (25,8 %)

45 – 59 108 (27,0%) 62 (29,8%) 170 (28,0%)

60 i više 68 (17,0%) 40 (19,2%) 108 (17,8 %)

Ukupno 400 (100%) 208 (100%) 608 (100 %)

Bračni status Selo Grad Ukupno

Oženjen/udana 272 (68,0 %) 128 (61,5 %) 400 (65,8 %)

Neož./neudana 126 (31,5 %) 79 (38,0 %) 205 (33,7 %)

Neizjašnjeno 2 ( 0,5 %) 1 ( 0,5 %) 3 ( 0,5 %)

Ukupno 400 (100 %) 208 (100 %) 608 (100 %)

Ukupno 400 (100%) 208 (100%) 608 (100 %)

Obrazovanje Selo Grad Ukupno

Osnovna škola 94 (23,5 %) 29 (13,9 %) 123 (20,2 %)

Srednja škola 227 (56,8 %) 123 (59,1 %) 350 (57,6 %)

Viša i visoka 75 (18,8 %) 50 (24,1 %) 125 (20,6 %)

Mr. ili dr. znanosti 4 ( 1,0 %) 5 ( 2,4 %) 9 ( 1,5 %)

Neizjašnjeno - 1 ( 0,5 %) 1 ( 0,2 %)

Ukupno 400 (100 %) 208 (100 %) 608 (100 %)

14 15


Promjene koje možemo pratiti kao promjene socio-profesionalne strukture stanovnika sela, odražavaju se i na kvalitetu života na selu. Seosko se stanovništvo više ne smatra predodređenim na drugačiji život u odnosu na grad. Ovo „drugačiji“ nekada je označavalo životne uvjete koje su obi-lježavali infrastrukturna nedostatnost, tehnološka zaostalost, tradicijski obrasci života, dominiranje poljoprivrede kao osnovne djelatnosti većinskoga seoskog stanovništva. Nekada su ovakvi uvjeti bili prešutno prihvaćeni od samog stanovništva sela, no danas im je odnos prema uvjetima života drugačiji. Na jednostavno pitanje „Smatrate li da se način ži-vota na selu treba približiti načinu života u gradu?“ (tablica 6), gotovo polovica ispitanika sa sela (47,8%) odgovara potvrdno. Od gradskih ispitanika potvrd-no odgovara znatno manje – njih 36,5%. Obrnuta je situacija kod niječnog odgovora: znatno je veći broj gradskih ispitanika (52,9%) od seoskih (41,7%). Ovo se može tumačiti kao prisutnija potreba za pobolj-šanjem uvjeta života na selu kod samoga seoskog stanovništva. Pretpostaviti je da oni koji su protiv toga ili su zadovoljni postojećim uvjetima ili žele sačuvati seosku posebnost u odnosu na grad.

Tablica 5. Zanimanje ispitanika

Iz prethodnih 5 tablica vide se male, ali ipak su-gestivne razlike između seoskog i gradskog uzorka. Na primjer, anketarima je bilo u selima jednostav-nije doći do muškog ispitanika nego u gradu. To možemo tumačiti okolnostima manje angažiranosti muškaraca izvan kuće na selu u odnosu na grad. To isto možemo primijetiti i za dvije dobne skupine mlađih (17-29 i 30-44 godina) koje su nešto zastu-pljenije u seoskom uzorku.

Na selu je također prisutnija institucija braka (u braku je čak 68 % ispitanika). Glede obrazovne strukture selo pokazuje još uvijek visoku zastuplje-nost ostajanja stanovništva na osnovnoj školi (čak 23,5%). Veliku promjenu daje nam tablica 5: samo 8,5% ispitanika u selima sebe smatra poljoprivred-nikom. Zastupljenije su profesije službenika i KV radnika, pa čak i visokoobrazovanog stručnjaka/menadžera. To potvrđuje tezu da je socio-profesi-onalna struktura sela Slavonije i Baranje sve bliža standardima razvijenog svijeta.

Tablica 6. Približavanje načina života u selu i gradu

Zanimanje Selo Grad Ukupno

Poljoprivrednik 34 (8,5 %) 1 (0,5 %) 35 (5,8 %)

KV radnik 61 (15,2 %) 24 (11,5 %) 85 (14,0 %)

Službenik 77 (19,2 %) 41 (19,7 %) 118 (19,4 %)

Poduzetnik 21 (5,2 %) 11 (5,3 %) 32 (5,3 %)

Visokoobrazovani stručnjak/manager

43 (10,8 %) 31 (14,9 %) 74 (12,2 %)

Učenik/student 33 (8,2 %) 31 (14,9 %) 64 (10,5 %)

Domaćica 46 (11,5 %) 12 (5,8 %) 58 (9,5 %)

Umirovljenik 51 (12,8 %) 37 (17,8 %) 88 (14,5 %)

Nezaposlen 33 (8,2 %) 19 (9,1 %) 52 (8,6 %)

Neizjašnjeno 1 (0,2%) 1 (0,5 %) 2 (0,4)

Ukupno 400 (100 %) 208 (100 %) 6008 (100 %)

Treba li približiti načine života u selu i gradu?

Selo Grad Ukupno

Da 191 (47,8%) 76 (36,5%) 267 (43,9%)

Ne 167 (41,7%) 110 (52,9%) 277 (45,6%)

Ne znam 37 (9,3%) 22 (10,6%) 59 (9,7%)

Neoodgovoreni 5 (1,2%) - 5 (0,8%)

Ukupno 400 (100%) 208 (100%) 608 (100%)


3.1. Promjene u percepciji života na seluNo, slojevitiju sliku o tome kakvim ispitanici

vide uvjete života na selu dobili smo iz instrumenta sastavljenog od 11 tvrdnji na koji je primijenjena fak-torska analiza (Varimax rotacija), kojom se željelo otkriti latentne dimenzije poimanja života na selu. Kriterij po kojemu je istrument bio sastavljen bile su pretpostavke da će ispitanici prepoznati postoje li ili ne tradicijski obrasci života, prije svega zajedništvo i solidarnost (tvrdnje 1,2,3,4), postoji li ili ne perspek-tiva promjene sela i seoskog stanovništva (tvrdnje 5,6,7,8), te postoje li razlike u načinu života u gradu i selu (tvrdnje 9,10,11).

Na pitanje „Kakav je život na selu?“, odgovor smo pokušali saznati iz prihvaćanja ili neprihvaćanja sljedećih tvrdnja:

1. Ljudi na selu žive u zajedništvu i povjerenju.2. Na selu su ljudi spremni pomoći jedni drugi-

ma (solidarni su).3. Stanovnici sela međusobno se poznaju i uspo-

stavljaju prisne odnose.4. Život na selu ljudima znači život u zdravom

prirodnom okolišu.5. Život na selu ljudima donosi prometnu izoli-

ranost.6. Život na selu donosi ljudima tehničko zaosta-

janje.7. Život na selu ne daje ljudima mogućnost

ostvarenja profesionalne karijere.8. Seoska sredina čvrsto kontrolira ponašanje

stanovnika sela (snaga tradicije).9. Život na selu više nije određen poljoprivredom

kao glavnom djelatnošću.10. Život na selu pretvoren je u „spavanje na

selu“ jer se uglavnom radi u gradu.11. Način života na selu potpuno se približio

načinu života u gradu.Tvrdnjama je pridružena Likertova ljestvica od 1

do 5 (1 znači „uopće se ne slažem“, 2 – ne slažem se, 3 – niti se slažem niti neslažem, 4 – slažem se, 5 – potpuno se slažem)

Tablica 7. pokazuje učestalost odgovora 4 (sla-žem se) i 5 (potpuno se slažem) uz pojedine tvrdnje i njihovu rangiranost prema zbroju promatranih vrijednosti.

Iz učestalosti odgovora uočavamo da gotovo tri četvrtine ispitanika (73%) život na selu vidi kao život u zdravom prirodnom okolišu (tvrdnja 4). Veliki broj njih (68,3%) na drugo mjesto stavlja međusob-no poznavanje i prisne odnose među ljudima na selu (tvrdnja 3). Visoku prihvaćenost (iznad 50%)

Tablica 7. Kakav je život na selu? (u % za seoski uzorak)

imaju još tvrdnja 2 – solidarnost i spremnost na pomoć drugome (59%), i tvrdnja 9 – poljoprivreda je prestala biti glavnom djelatnošću na selu (58,3%). Ostalih sedam tvrdnji ima znatno slabiju prihvaće-nost među ispitanicima. Tako peta po rangu tvrdnja 8 (snaga tradicije na selu) prihvatljiva je za njih 38,3%. Zajedništvo i povjerenje (tvrdnja 1) svojstveni su selu za samo 33,8% ispitanika. No, još su slabije prihvaćene tvrdnje koje su svojevrsni „prigovori“ životu na selu: manje od trećine (27,3%) ih prihvaća tvrdnju o prometnoj izoliranosti (tvrdnja 5), oko petine (21,3%) ih prihvaća tehničku zaostalost uvjeta života na selu (tvrdnja 6).3 Ipak, samo četvrtina ispitanika smatra da se način života na selu potpuno približio načinu života u gradu (tvrdnja 11, 26,8%).

Iz svega valja izdvojiti slabljenje osjećaja zajed-ništva i solidarnosti na selu (odnos prema tvrdnji 1), ali i neprihvaćanje teze da život na selu donosi tehničko zaostajanje (odnos prema tvrdnji 6). No, to ipak, po mišljenju ispitanika, nije približilo načine života u selu i gradu (odnos prema tvrdnji 11).

Primjenom multivarijantne statističke tehnike na istom instrumentu, za seoski uzorak, otkrili smo tri latentne dimenzije koje daju potpuniju sliku mišljenja ispitanika o životu na selu i omogućavaju koreliranje tako dobivenih varijabli sa sociodemo-grafskim varijablama. Faktorskom su analizom ekstrahirana tri faktora koja su potom podvrgnuta

3 Bitno drugačiju sliku sela – kao izoliranoga, besperspektivnog i zaostalog – vidjeli su mladi Slavonije i Baranje u istraživanju provedenom 2000. među studentima Sveučilišta u Osijeku. Čak 73,33% ispitanika (110 od 150 ispitanika) ovakvim je prepoznalo selo (Šundalić, 2000:383). Dakako da je ovdje riječ o drugačijem uzorku, ali su rezultati sugestivni glede utjecaja dobi i obrazo-vanja na stavove o kvaliteti života na selu.

Tvrdnje 4 5 4+5

1. 28,3 5,5 33,8

2. 49 10 59

3. 55,8 12,5 68,3

4. 55 18 73

5. 22,3 5 27,3

6. 18 3,3 21,3

7. 25,8 7 32,8

8. 30,8 7,5 38,3

9. 48,3 10 58,3

10. 26,5 6,8 33,3

11. 24,3 2,5 26,8

16 17


Varimax rotaciji. Prvi faktor sadrži tvrdnje 1,2,3,4; drugi tvrdnje 5,6,7,8, a treći tvrdnje 9,10 i 11. Svaki od faktora prema G-K kriteriju ima svojstvenu vrijednost veću od 1. Faktori zajedno tumače 53,9% varijance (tablica 8).

Tablica 8. Kakav je život na selu, bazična solucija

Prvi faktor čine četiri varijable (tablica 9) koji-ma je zajednički afirmativni odnos prema sadrža-jima koji su tradicijski vezani uz selo: zajedništvo i povjerenje, solidarnost u svakodnevici, bliskost i prisnost u odnosima, te zdravo prirodno okruženje kojim se selo distanciralo od gradskoga industrij-skog okruženja. Svojevrsna idila seoskog života još uvijek živi u svijesti seoskog stanovništva4, premda je već prije pokazano da promijenjena profesionalna struktura u selu to dovodi u pitanje (tablica 5). Iako je realnost drugačija, u selima Slavonije i Baranje prisutan je otpor promjenama u svijesti žitelja sela kojim se želi zadržati temeljne vrijednosti zajedniš-tva, pa ovaj faktor možemo nazvati „idila seoskog života“.

Tablica 9. Faktor 1, Idila seoskog života, faktorska struktura

Drugi faktor sadrži također četiri varijable (Tablica 10). Riječ je o tvrdnjama 5,6,7 i 8 kojima se ukazuje na višestruku prikraćenost sela i njihovih stanovni-ka. Prometna izoliranost je posljedica infrastruktur-ne zapuštenosti sela, dok tehničko zaostajanje može

4 Ruralni prostor neki vide kao ruralnu idilu usporenog ritma življenja u kojoj ljudi radije slijede prirodni tijek događanja nego tržišni. To je organska zajednica u kojoj ljudi imaju vremena jedni za druge i gdje zauzimaju određeno mjesto i imaju svoju ulogu. To je svojevrsni zaklon, brana od moderniteta. (Rye, 2004:5)

biti uvjetovano nižim obrazovanjem stanovnika sela i poljoprivredom kao tehnički manje zahtjev-nom djelatnošću. Takva tradicija unificira kako profesionalnu ponudu tako i očekivanja žitelja sela, pa ne daje poticaja kao ni mogućnosti ostvarenju profesionalne karijere, posebice mladima. Po tome je ovaj faktor moguće nazvati „ruralna besper-spektivnost“.

Tablica 10. Faktor 2, Ruralna bezperspektivnost, faktorska struktura

Treći faktor sadrži preostale tri tvrdnje (9,10 i 11.). Riječ je o varijablama koje sugeriraju promjenu viđenja života na selu u odnosu na tradicionalnu sliku sela. Ako se selo više ne određuje poljopri-vredom kao glavnom djelatnošću (varijabla 1), ako je selo pretvoreno u spavaonicu jer se radi u gradu (varijabla 2), te ako se tvrdi da su se približili načini života u selu i gradu, tada je moguće ustvrditi da se život na selu znatno promijenio. Novi identitet sela za neke ispitanike znači da je selo „razseljače-no“ i modernizirano. Otuda je treći faktor moguće nazvati „izjednačavanje uvjeta života u selu i gradu“.

Tablica 11. Faktor 3, Izjednačavanje uvjeta života u selu i gradu, faktorska struktura

Pitanje je što sve može utjecati na različito viđe-nje uvjeta života na selu. Zbog ograničenosti prosto-ra ovdje smo željeli provjeriti moguću povezanost između stupnja obrazovanja ispitanika i njihove

FaktorSvojstvena

vrijed.% faktorske

var.Ukupno %

var.

1. 2,3 20,9 20,9

2. 2,19 20 40,9

3. 1,43 13 53,9

1. Ljudi na selu žive u zajedništvu i povjerenju.

0,75

2. Na selu su ljudi spremni pomoći jedni drugima (solidarni su).

0,83

3. Stanovnici sela međusobno se poznaju i uspostavljaju prisne odnose.

0,8

4. Život na selu ljudima znači život u zdravom prirodnom okolišu.

0,56

1. Život na selu ljudima donosi prometnu izoliranost.

0,74

2. Život na selu donosi ljudima tehničko zaostajanje.

0,81

3. Život na selu ne daje ljudima mogućnost ostvarenja profesionalne karijere.

0,77

4. Seoska sredina čvrsto kontrolira ponašanje stanovnika sela (snaga tradicije).

0,44

1. Život na selu više nije određen poljo-privredom kao glavnom djelatnošću.

0,71

2. Život na selu pretvoren je u „spavanje na selu“ jer se uglavnom radi u gradu.

0,63

3. Način života na selu potpuno se približio načinu života u gradu.

0,59


vizije života na selu pa je provedena analiza varijan-ce, čiji su rezultati prikazani u sljedećoj tablici.

Tablica 12. Obrazovanje i vizija života na selu

Kako je vidljivo iz tablice 12, stupanj obrazovanja ispitnika (mjerene su tri skupine: osnovna škola, srednja škola, viša i visoka) statistički je znatno povezan s drugom i trećom koncepcijom života na selu (na razini značajnosti 0,05). Post-hoc analiza pokazuje da visokoobrazovani ispitanici, u uspored-bi s ispitanicima sa završenom osnovnom ili

Tablica 13. Selo kao prirodna sredina

srednjom školom, manje vjeruju u besperspektiv-nost života na selu, a jače su uvjereni u približa-vanje načina života na selu i u gradu. To može biti posljedica njihove angažiranosti izvan sela u kojem žive i na taj način prepoznavanja onih dobrih strana seoskog ambijenta kao i loših strana urbanizirane sredine.

Iz raspodjela frekvencija i faktorske analize mo-žemo uočiti sljedeće: frekvencije odgovora ukazuju na prihvaćanje promjena u seoskom životu, ali uz zadržavanje razlike selo – grad. Oblikovani faktori pak sugeriraju na postojanje triju orijentacija Tablica 14. Sela bez industrije, prednost ili ne?

glede ocjene života na selu. Dok u prvoj orijentaciji prevladava življenje po tradiciji (svojevrsna seoska idila, 1. faktor), u drugoj je orijentaciji zastupljeno viđenje seoske besperspektivnosti (2. faktor), treća je orijentacija najotvorenija u viđenju približavanja uvjeta života sela i grada (3. faktor). Iz analize vari-jance pokazala se povezanost obrazovanja i vizije života na selu. Obrazovaniji vide selo u pozitivnijem ozračju od manje obrazovanih.

3.2. Promjene u percepciji okolišaJe li selo doživjelo promjenu odnosa prema

prirodi kada je riječ o značenju prirodnog okoliša za egzistenciju seoskog stanovništva, zasebna je tema o kojoj bi također trebalo progovoriti. Mogu li se sela smatrati još uvijek sredinom koja je bliža prirodi (prirodnom sredinom)? – pitanje je kojim valja početi. Ispitanici pokazuju u velikoj većini (iznad 90%, Tablica 13.) da, neovisno o tome žive li u selu ili gradu, selo smatraju još uvijek „prirodnom

sredinom“. Tome pridonosi nedostatak industrije, misli 60,7% ispitanika, a što je znatno manje od odgovora da je selo prirodna sredina. Dakle, u industriji ne vidi opasnost za prirodni okoliš gotovo 40% ispitanika. Ako se promatra seoski uzorak u odnosu na gradski, tada je ta razlika 7,1% na strani sela (Tablica 14). Ova razlika sugerira zaključak da je seoskom stanovništvu industrija veća potreba glede razvoja, uprkos opasnosti koju može prouzročiti glede prirodnog okoliša.

Prirodni je okoliš u ruralnom prostoru Slavonije i Baranje također doživio promjenu usljed čovje-kova posredovanja tehnikom. Poljoprivreda kao

Vizija života na selu F sig.

Seoska idila (faktor 1) 1,51 0,221

Seoska bezperspektivnost (faktor 2)

3,69 0,026

Približavanje načina života (faktor 3)

3,58 0,028

Sela bliža prirodi(prirodna sredina)

SeoskiF

uzorak%

GradskiF

uzorak%

CijeliF

uzorak%

Da 361 90,3 191 91,8 552 90,8

Ne 19 4,7 10 4,8 29 4,8

Ne znam 20 5 7 3,4 27 4,4

Ukupno 400 100 208 100 608 100

Sela bez industrije- prednost?

SeoskiF

uzorak%

GradskiF

uzorak%

CijeliF

uzorak%

Da 233 58,3 136 65,4 369 60,7

Ne 107 26,7 49 23,5 156 25,7

Ne znam 60 15,0 23 11,1 83 13,6

Ukupno 400 100 208 100 608 100

18 19


najusmjerenija djelatnost na prirodne uvjete i re-surse nije izbjegla tehničko posredovanje. Prirodni prostor je sve više postajao socijalnim prostorom u kojemu je ekocentrička orijentacija potisnuta od an-tropo- i kulturocentričke.5 U takvim se okolnostima i percepcija prirodnog okoliša kretala od pesimistič-ke (Priroda je uništena!), do optimističke (Priroda je sačuvana!). Iz tablice 15 vidimo da se ispitanici također kreću na toj liniji, ali u smjeru optimizma. Naime oko 70% ispitanika drži da je priroda u Slavoniji i Baranji sačuvana (uglavnom i potpuno). Taj optimizam još je izraženiji u gradskom uzorku (72,6). Samo 14,8% je onih koji vide crnu stranu intervencije u prirodni okoliš, uništenost prirode. Seoski ispitanici tu su nešto pesimističniji (16,3% vidi prirodu uništenom). Tablica 15. Očuvanost prirodnog okoliša u Slavoniji i Baranji

Pogledamo li na konkretnim primjerima odnos ispitanika prema zagađivanju i uništavanju prirod-nog okoliša, tada je očekivati nešto drugačiju sliku. Na instrumentu sastavljenom od deset tvrdnji tražili smo od ispitanika očitovanje u kojoj mjeri prihvaća-ju ili ne ponuđenu tvrdnju.

Ponuđene tvrdnje:1. Tlo je zagađeno umjetnim dodacima (gnojivi-

ma, herbicidima, pesticidima).2. Posvuda se šire odlagališta nezbrinutog otpada

(posebice plastike).3. Rijeke kao i vode stajačice su zagađene teh-

nološkim ispustima (otpadne vode, korištena ulja i sl.).

4. Pretjerana sječa šuma poremetila je mikrokli-mu kraja u kojemu živim.

5. Automobili i lokalna industrija zagadili su zrak kraja u kojemu živim

5 Može li uopće ekocentrizam biti differentia specifica ruralnog prostora usljed prodiranja tržišnih odnosa i tehnološke modern-izacije i na selo? O tome opširnije u Šundalić, 2006:214-215.

6. Poljoprivredni proizvodi su usljed tehnologije proizvodnje sve manje prirodni.

7. Čovjek je svojim djelovanjem unaprijedio prirodni okoliš.

8. Korištenjem visoke tehnologije u poljoprivredi čovjek najbolje čuva prirodu.

9. Prirodna dobra trebaju služiti čovjekovim potrebama pa je normalno da ih čovjek troši.

10. Širenje sela i gradova čovjeku je važnije od čuvanja netaknutim prirodnog okoliša.

Tvrdnjama je pridružena Likertova ljestvica od 1 do 5 (1 znači „uopće se ne slažem“, 2 – ne slažem se, 3 – niti se slažem niti neslažem, 4 – slažem se, 5 – potpuno se slažem)

Tablica 16. pokazuje učestalost odgovora 4 (sla-žem se) i 5 (potpuno se slažem) uz pojedine tvrdnje

i njihovu rangiranost prema zbroju promatranih vrijednosti na podijeljenom i na cijelom uzorku.Tablica 16. Postoji li zagađenost i uništenost prirodnog okoliša?

(u %)

Već se na prvi pogled uočava da su ispitanici u vrlo visokom postotku prihvaćali tvrdnje koje uka-zuju na širenje otpada, zagađenost tla, rijeka i voda,

Priroda jeSeoski

fuzorak

%Gradski

fuzorak

%Cijeli

fuzorak

%

Potpuno sačuvana 18 4,5 8 3,8 26 4,3

Ugl. sačuvana 257 64,4 143 68,8 400 65,9

Ugl. uništena 59 14,8 32 15,4 91 15

Potpuno uništena 6 1,5 2 1 8 1,3

Ne znam 60 14,8 23 11 83 13,5

Ukupno 400 100 208 100 608 100

Tvrdnje Seoski uzorak

Gradski uzorak

Cijeli uzorak

R

4+5 4+5 4+5 4+5

1. 82,7 86,6 84 2

2. 83,2 89,4 85,3 1

3. 79,7 91,3 83,6 3

4. 62 59,9 61,2 6

5. 65,1 91,7 70,8 5

6. 81,6 93,2 82,2 4

7. 26 14,9 22,1 9


poljoprivrednih proizvoda (četiri tvrdnje rangirane od 1 do 4 s postotkom slaganja iznad 82%). Također se prepoznaje zagađenje usljed razvoja industri-je i korištenja autombila (tvrdnja 5, 70,8%), kao i loše posljedice pretjerane sječe šuma (tvrdnja 4, 61,2%). Tvrdnja 8 je najslabije prihvaćena (19,3%) što sugerira stav nepovjerenja ispitanika prema visokoj tehnologiji kada je riječ o čuvanju prirode. Tome u prilog ide i mala prihvaćenost tvrdnje 7 (22,1%) koja dovodi u pitanje čovjeka kao čuvara prirode. Tvrd-nja 10 nije visoko prihvaćena (45,2%), što sugerira da ispitanici ne vide opasnost za prirodni okoliš od neplanske urbanizacije i kultivacije prostora.

Iz tablice 16. se vidi da su gradski ispitanici kritičniji u ocjenjivanju odnosa prema prirodi, što može biti posljedica urbanih okolnosti života (veća osjetljivost na prirodu koja „izvan“ urbanih cjelina), ali i veće ekološke educiranosti. Također se može ustvrditi da održivi razvoj kao orijentacija nije baš udomaćen među ispitanicima. Naime, tvrdnja 9 je prihvatljiva za 61% ispitanika (i tu su seoski ispitani-ci brojniji (62,9%) u odnosu na gradske – 57,3%).

Primjenom multivarijantne statističke tehnike na istom instrumentu, otkrili smo dvije latentne dimenzije koje upotpunjuju sliku mišljenja ispitani-ka o uništenosti i zagađenosti prirodnog okoliša na konkretnim primjerima lokalne sredine.

Faktorskom su analizom ekstrahirana dva fakto-ra koja su potom podvrgnuta Varimax rotaciji. Prvi faktor sadrži šest varijabli (tvrdnje 1,2,3,4,5,6; drugi tri (tvrdnje 7,8,9). Svaki od faktora prema G-K kri-teriju ima svojstvenu vrijednost veću od 1. Faktori zajedno tumače 55,4% varijance (tablica 17).

Tablica 17. Postoji li zagađenost i uništenost prirodnog okoliša?, bazična solucija

Prvi faktor čini šest varijabli (tablica 18) kojima je zajednički odnos zabrinutosti za prirodni okoliš usljed čovjekove intervencije koja je za prirodni okoliš velika opasnost. Zagađenost tla i voda, širenje odlagališta nerazgradivog otpada (plastike), nekon-trolirana sječa šuma, zagađenost zraka industrijom i „automobilizacijom“ društva, sve su to realni pokazatelji stanja prirodnog okruženja. Tome je pridružena i varijabla 6 koja dijeli zabrinutost za gu-bitak prirodnosti poljoprivrednih proizvoda (strah

od primjene GMO tehnologije u poljoprivredi). Iz ovakvoga viđenja prirodnog okoliša nameće se i naziv ovoga faktora kao „zabrinutost za prirodni okoliš“.Tablica 18. Faktor 1. Zabrinutost za prirodni okoliš, faktorska struktura

Drugi faktor čine tri varijable (tablica 19) kojima se stvara optimistična slika viđenja odnosa čovjeka prema prirodi. Ispitanici vide zajedno pozitivan odnos čovjeka prema prirodi: kao „unaprjeđivanje prirodnog okoliša“, kao „čuvanje prirode uporabom visoke tehnologije“, kao „trošenje prirodnih dobara koja i postoje zbog čovjekovih potreba“. Ovaj faktor pokazuje da još uvijek postoji svojevrsni „prosvje-titeljski“ odnos prema prirodi u kojemu se čovjeka postavlja gospodarom i ključnim činiteljem prirod-nih promjena. Po tome ovaj faktor možemo nazvati „dobro gospodarenje prirodom“.

Tablica 19. Faktor 2. Dobro gospodarenje prirodom, faktorska struktura

Možemo se upitati što sve utječe na različito viđenje prirodnog okoliša. To mogu biti brojni faktori, no ovdje ćemo ukazati na to da li obrazovanje može utjecati na različita viđenja očuvanosti prirode i kvalitete odnosa prema prirodi. Povezanost između stupnja obrazovanja ispitanika i njihovoga viđenja

FaktorSvojstvena

vrijed.% faktorske

var.Ukupno %

var.

1 3,26 36,3 36,3

2 1,72 19,1 55,4

1. Tlo je zagađeno umjetnim dodacima (gnojivima, herbicidima, pesticidima).

0,73

2. Posvuda se šire odlagališta nezbrinutog otpada (posebice plastike).

0,72

3. Rijeke kao i vode stajačice su zagađene tehnološkim ispustima (otpadne vode, korištena ulja i sl.).

0,79

4. Pretjerana sječa šuma poremetila je mikroklimu kraja u kojemu živim.

0,78

5. Automobili i lokalna industrija zagadili su zrak kraja u kojemu živim.

0,74

6. Poljoprivredni proizvodi su usljed teh-nologije proizvodnje sve manje prirodni.

0,66

1. Čovjek je svojim djelovanjem unaprije-dio prirodni okoliš.

0,77

2. Korištenjem visoke tehnologije u poljo-privredi čovjek najbolje čuva prirodu.

0,78

3. Prirodna dobra trebaju služiti čovjekovim potrebama pa je normalno da ih čovjek troši.

0,72

20 21


očuvanosti ili zagađenosti prirodnog okoliša vidimo iz analize varijance, čiji su rezultati prikazani u sljedećoj tablici. Signifikantnost veze je potvrđena za oba faktora (p < 0,05). Post-hoc analiza pokazuje da su niže obrazovani (osnovna škola) zabrinutiji za stanje okoliša (faktor 1), ali su isto tako skloniji prihvatiti tezu da čovjek dobro gospodari i teh-nološki unaprjeđuje prirodu (faktor 2). Zašto niže obrazovani imaju ovakav odnos prema suprotnim orijentacijama može se tumačiti njihovim nekritič-kim preuzimanjem „odjeka javnosti“. Stoga su oni u isto vrijeme i zabrinuti za prirodu, ali su i spremni prihvatiti tehnološki napredak koji može biti opa-snost za prirodni okoliš.

Tablica 20. Obrazovanje i odnos prema prirodi

Dakako, obrazovanje zasigurno nije jedini faktor koji utječe na oblikovanje stavova odnosa prema okolišu (bitni su spol i dob, profesija, mjesto življe-nja, imovinski status i sl.). No, istražujući promi-jenjenu sliku sela, obrazovanje seoske populacije svakako je nezaobilazan pokazatelj promjene6.

4. Zaključak

Posttranzicijska stvarnost ruralnog prostora sve je više stvarnost agrarnog prostora. Promjena, koja se dogodila, nije samo nominalna, ona je dubinska, uzrokovana trajnim procesima industrijalizacije i modernizacije7, kao i marketizacije same osnovne djelatnosti sela – poljoprivrede. Ovi su procesi uzrokovali trajnu promjenu socio-profesionalne strukture seoskog stanovništva, njihove svijesti o novim vrijednostima i sadržajima urbanih sredi-na. Transformacija svijesti poglavito je poticana intenziviranjem mobilnosti do jučer vrlo imobilnog seoskog, bolje reći seljačkog puka. Porast dnevnih migracija, bilo zbog odlaska na posao izvan poljo-

6 Na drugom se mjestu razmatra utjecaj i drugih nezavisnih vari-jabli na viđenje ekoloških problema (vidi: Šundalić, A., Pavić, Ž., 2008:383-397)

7 Već je Weber ukazao da je industrijalizacija učinila disfunkcio-nalnim kućne zajednice, stub seljačkog društva, kao i zajednice susjedstva. Solidarnost i uzajamnost su uzmaknule pred profitnim interesom (Weber, 1976:295-297).

privrede, ili zbog školovanja mlađe populacije, do-nio je nove poglede na sutrašnjicu. Mladi su tražili karijeru izvan sela, stariji su tražili egzistencijalnu sigurnost izvan poljoprivrede. Nova je stvarnost sela, poslužimo se riječima A. Blanca, da sela ne žive više kao ruralna društva u memoriji prošlosti koja čuva prirodne oblike života i u kojoj su razvoj i promjena vrlo spori (Blanc, 2003:202). Sela su danas dinamični prostori koji su svoj identitet mijenjali primarno kroz promjenu socio-profesionalne struk-ture stanovništva.

Dio rezultata istraživanja prikazan u ovom radu pokazuje upravo novo lice sela, njegov novi identi-tet. Već u obrazovnoj strukturi, koja je nešto „slabi-ja“ od gradske, značajan je pomak prema srednjem obrazovanju, kao i prema višem i visokom (tablica 4). Značajnu promjenu vidimo u tablici 5: samo 8,5% ispitanika u selima sebe smatra poljoprivrednikom. Zastupljenije su profesije službenika i KV radnika, pa čak i visokoobrazovanog stručnjaka/menadže-ra. To nam sugerira tezu da je socio-profesionalna struktura sela Slavonije i Baranje sve promjenljivija i uvjetovana vanjskim okruženjem.

Ekstrahirani faktori (uz pitanje „Kakav je život na selu?“) nam također sugeriraju „dinamiku“ seoskog prostora, posebice kada je riječ o stanovništvu. Ono nije jednoobrazno glede viđenja sela, njegove perspektive i odnosa u usporedbi s gradom. Viđenje sela kreće se u tri smjera: inzistiranje na življenju tradicije, ukazivanje na seosku besperspektivnost, otvaranje izjednačavanju uvjeta života u selu i gradu. Ova treća opcija zastupljena je kod obrazo-vanijeg dijela populaciuje, a što upućuje na značenje obrazovanja u viđenju budućnosti kako pojedinaca samih, tako i sela.

U percepciji prirodnog okoliša selo se i dalje smatra prirodnom sredinom, a prednost mu u tome daje nedostatak industrije. Na toj liniji je i mišljenje većine ispitanika (preko 70%) da je prirodni okoliš Slavonije i Baranje još uvijek sačuvan (potpuno i uglavnom). No, kada se konkretiziraju primjeri zagađivanja i uništavanja u lokalnoj sredini, tada se priča mijenja. Naime, ispitanici su svjesni šire-nje otpada, zagađenosti tla, zraka, rijeka i voda, poljoprivrednih proizvoda, kao i pretjerane sječe šuma. Osobito su nepovjerljivi u visoku tehnologiju i čovjekovo unaprjeđenje prirodnog okoliša. Još pot-puniju sliku, uz distribuciju frekvencija, daje nam faktorska analiza. Oblikovana dva faktora sugeriraju da kolikogod se čovjek brinuo o stanju prirodnog okoliša, postoji i onaj dio populacije kojemu je i dalje priroda poligon dokazivanja čovjekove moći i

Odnos prema prirodi F sig.

Zabrinutost za prirodni okoliš (faktor 1)

7,07 0,001

Dobro gospodarenje prirodom (faktor 2)

12,75 0


ostvarivanja dobiti. U tom smislu se može govoriti da je koncepcija održivog razvoja samo „znanje“, ali ne i praksa u gospodarenju prirodom. Takva je realnost, briga za prirodu ali i razvoj na štetu prirode, uglavnom posljedica utjecaja okruženja (npr. državni projekti razvoja ruralnog prostora), a ne osobnog razvoja pojedinaca. Zbog toga se može govoriti o „novom identitetu“ regije koja sve manje postoji kao zatvoreni prostor neposredne ovisnosti o prirodnim uvjetima i resursima.

Literatura:1. Bard, Aleksander – Söderqvist, Jan (2003). Neto-

kracija, Zagreb, Differo, ISBN 953-96545-2-1 1.2. Blanc, Andre (2003.) Zapadna Hrvatska – studi-

je iz humane geografije, Zagreb, Prosvjeta, ISBN 953-7130-00-2.

3. Castells, Manuel (2000). Uspon umreženog društva, Zagreb, Golden marketing, ISBN 953-212-001-7.

4. Drucker, Peter (2007). Upravljanje u budućem društvu, Zagreb, M.E.P. Consult, ISBN 978-953-6807-27-0.

5. Engdahl, William F.(2005). Sjeme uništenja, Zagreb, Detecta, ISBN 953-99899-4-9.

6. Kompendij socijalnog nauka Crkve (2005). Zagreb, Kršćanska sadašnjost.

7. Lesourne, J. (1993). Obrazovanje & društvo, Izazovi 2000. godine, Zagreb, EDUCA, ISBN 953-6101-00-9.

8. Rye, Johan Fredrik (2004). Constructing the co-untryside: Differences in teenagers’ images of the rural, Paper no 3/04, ISSN 1503-2736, p. 1-26.

9. Antun Šundalić(2004). Obrazovanje kao komu-nikativni medij u vremenu znanosti i inovacija, Osijek, “EKONOMSKI VJESNIK”,Vol. 17(2004.), No.1-2, str. 9-16, ISSN 0353-359X.

10. Šundalić, Antun (2006). Ekocentrični pristup ruralnom prostoru, Zagreb, „SOCIJALNA EKOLOGIJA“, Vol. 15, No. 3(2006.), str. 203-218.

11. Šundalić, Antun, Pavić, Željko (2008). Sociopro-storna uvjetovanost odnosa prema prirodi, Zagreb, „SOCIOLOGIJA I PROSTOR“, Vol. 46, No. 3-4, str.383-397.

12. Šundalić, Antun (2000). Uloga ljudskog čimbe-nika u revitalizaciji slavonskog sela i poljopri-vrede, Zagreb, “SOCIOLOGIJA SELA”, Vol. 38, No. 3-4(2000.), str. 375-392, ISSN 0038-0326.

13. Weber, Max (1976). Privreda i društvo I, Beo-grad, Prosveta.

22 23


Antun Šundalić, Ph. D.,Faculty of Economics, Osijek

Rural area and social structure – new identity of slavonia and baranja

Summary

Industrialization and its role in stimulating modernization in the second half of 20th century changed the picture of village regarding dominating activity and professional structure of village population and new quality of social relations respectively.Slavonia and Baranja, being traditionally the most rural areas in the Republic of Croatia, also meet with the changes not only through marginalization of agriculture in total social development but also through changes of rural area. It can be followed through the changes of educational and professional structure of village population, through their understanding of life quality in the village and in the town as well as through the perception of the contents characteristic for the village and town. The village also met with the change of relations toward nature that is more and more exploited but less maintained. The techno-centric and pragmatic one replaces nature-centric and eco-centric dimension of rural life.How much such a reality has been accepted among the inhabitants of this area and how much they still live in the traditional characteristics of the region was expressed by the desire to learn while working in the field itself. The research carried out in twenty villages of Slavonia and Baranja and in the city of Osijek partly confirms such changes and their acceptation among the inhabitants but also denies the thesis that the future of this region is outside agriculture at least in the opinion of respondents. However, the reality is a change of identity of the region what the environment has already perceived and what the inhabitants have gradually accepted within the region. A part of the research results carried out within the frame of the project “Post-transitional Identity of Rural Area in Slavonia and Baranja” will be shown in this work.Key words: rural area, Slavonia and Baranja, educational structure, professional structure, village, town, city, new identity.

Prof. dr. sc. Dražen Barković: Otkrivanje prostorne autokorelacije pomoću lokalnih indikatora

OTKRIVANJE PROSTORNEAUTOKORELACIJE POMOĆU LOKALNIH INDIKATORA

Prof. dr. sc. Dražen BarkovićEkonomski fakultet u Osijeku


SažetakProstorna autokorelacija mogla bi se definirati kao odnos između vrijednosti pojedine varijable koje se javlja-ju radi geografskog uređenja područja u kojemu se te varijable pojavljuju. Ona mjeri sličnost objekata unutar jednog područja, stupanj po kojemu je neki prostorni fenomen u korelaciji sam sa sobom u prostoru, razinu nezavisnosti između varijabli, prirodu i jačinu međuovisnosti, tj. prostorna autokorelacija je procjena korelacije neke varijable u odnosu na prostornu lokaciju varijable. Drugim riječima, treba procijeniti jesu li vrijednosti me-đusobno povezane i ako jesu postoji li prostorni uzorak korelacije, odnosno postoji li prostorna autokorelacija.Sredstva prostorne autokorelacije testiraju jesu li vrijednosti varijable na jednoj lokaciji nezavisne o vrijednosti varijable koja je u susjednoj lokaciji. Prostorna autokorelacija mogla bi se klasificirati kao pozitivna ili negativna. Pozitivna prostorna autokorelacija ima sve slične vrijednosti koje se zajedno pojavljuju, dok negativna prostorna autokorelacija ima različite vrijednosti koje se pojavljuju u susjednim lokacijama. Prostorna autokorelacija može se mjeriti na lokalnoj i globalnoj razini. U studiji su pokazane obje najvažnije mjere i ilustrirane su na jednome praktičnom primjeru.Ključne riječi: prostorna autokorelacija, lokalni Moranov koeficijent, globalni Moranov koeficijent, Getis-Ord statistike, „hot spots“ i „cold spots“

1. Uvod

Vrlo se često postavljaju pitanja koja se tiču regio-nalnoga gospodarstva odnosno kakav je međusobni utjecaj regija i njihova jakost, postoji li međuregional-ni utjecaj kod pojedinih varijabli.

Takva prostorna autokorelacija javlja se također u regresijskim modelima. Posljedica je toga da su re-gresijski koeficijenti iskrivljeni ili test signifikantnosti gubi svoju valjanost.1

Prostorna autokorelcija može se ispitati globalnim ili lokalnim mjerama. Neke lokalne mjere posjeduju svojstvo da su proporcionalne s prosjekom ili sumom jednoga globalnog pokazatelja. Na engleskom je taj pojam lokalnih mjera poznat pod nazivom LISA (Local Indicators of Spatial Assotiation). Pokazatelji iz modela LISA mjere za svaku pojedinu regiju su-sjedske odnose. Široka primjena tih mjera opravdava se time što prostorne zavisnosti najčešće nisu u svim

1 Anselin, I.: Spatial Econometrics, Methods and Models, Dor-drecht, Boston, London, 1988., str. 57.

regijama jednako jake (homogene), nego se razlikuju lokalno.

Prostorna autokorelacija mogla bi se definirati kao odnos između vrijednosti pojedinih varijabli koji se javlja radi geografskog uređenja područja u kojemu se te varijable pojavljuju. Ona mjeri sličnost obje-kata unutar jednog područja, stupanj po kojemu je neki prostorni fenomen u korelaciji sam sa sobom u prostoru (Cliff i Ord 1973., 1981.), razinu nezavisnosti između varijabli, prirodu i jačinu međuovisnosti, tj. prostorna autokorelacija je procjena korelacije neke varijable u odnosu na prostornu lokaciju varijable. Drugim riječima, treba procijeniti jesu li vrijednosti međusobno povezane i ako jesu, postoji li prostorni uzorak korelacije, odnosno postoji li prostorna auto-korelacija.

Sredstva prostorne autokorelacije testiraju jesu li vrijednosti varijable na jednoj lokaciji nezavisne od vrijednosti varijable koja je u susjednoj lokaciji. Prostorna autokorelacija mogla bi se klasificirati kao pozitivna ili negativna. Pozitivna prostorna autoko-

24 25


relacija ima sve slične vrijednosti koje se zajedno pojavljuju dok negativna prostorna autokorelacija ima različite vrijednosti koje se pojavljuju u susjed-nim lokacijama.

Pozitivna prostorna autokorelacija se odnosi na uzorak mape na kojoj geografsko obličje sličnih vrijednosti teži grupiranju na mapi dok negativna prostorna autokrelacija indicira uzorak mape na ko-joj su geografske jedinice slične vrijednosti razasute u mapi. Ako ne postoji statistička signifikantnost prostorne autokorelacije, uzorak je prostorne distri-bucije slučajan. Postoje mnogi indikatori prostorne autokorelacije (Cliff i Ord 1973., 1981.; Goodchild, 1986.; Haining, 1990.; i Chou, 1997.):

1. Globalni indikatori prostorne asocijacije, za-jednička statistika; Moranov I (Moran, 1948) i Geary-ev c (Geary, 1954.); nulta hipoteza neal-ternativna hipoteza; opća statistika unakrsnog produkta; normalni, slučajni i permutacijski pristup; i prostorni korelogram.

2. Lokalni indikatori prostorne asocijacije: LISA,Gi i Gi* statistika; LISA statistika; lokalni Moranov koeficijent.

3. Pristup variograma prostornim asocijacija-ma geostatističke perspektive; variogram i polu-variogram; variogram vs. korelogram; izglađivanje modela variograma ; robusna pro-cjena variograma; interpretacija variograma; variogram i prostorni uzorak.

U ovom radu istražujemo praktičnu primjenu lokalnih indikatora (LISA).2 Pokazatelji LISA mjere za svaku pojedinu regiju odnose sa susjedstvom. U međuvremenu je primjena tog pokazatelja pokazala da prostorne zavisnosti nisu najčešće jednake za sve regije nego su lokalno različito izražene. U tom slučaju se govori o prostornoj nestacioniranosti. Često postoje, jedna pored druge, grupe regija s nat-prosječnim ili ispotprosječnim vrijednostima nekih varijabli (prostorna koncentracija) iste ili suprotne orijentacije (pozitivna ili negativna prostorna auto-korelacja). To se može identificirati pomoću izraču-navanja u modelu LISA. Na jednome jednostavnom primjeru će se pokazati i objasniti obje najvažnije mjere LISA.

2 Kosfeld, R.,Eckey, F.H., Turck, M.A.: Lisa (Local Indicators of Spatial Association, Wist, br.3, str.157-162.

2. Lokalni Moranov-koeficijent

Lokalni Moranov koeficijent razvio je Anselin3. Taj mjerni broj polazi od matrice susjedstva W. U najjednostavnijem slučaju W pokazuje da li dvije regije „i“ i „j“ međusobno graniče:

Tumačenje lokalnog Moranova koeficijenta poboljšat će se ako se matricu susjedstva W* tako normira da suma reda bude jednaka jedan. Zato se dijeli svaki element sa sumom reda:

Time se dobiva standardizirana matrica vaganja W. Slično kao kod izračunavanja koeficijenata korelacije po Bravais i Pearsonu za izračunavanje lokalnih Moranovih koeficijenata uzimaju se una-krsni produkti. Ovdje se ne primjenjuju odstupanja između dvije različite varijable X i Y od njihove srednje vrijednosti,

nego pojedinih varijabli. Umjesto druge varijable Y stavlja se aritmetička sredina graničnih područja:

Mjerit će se produkt odstupanja od srednje vrijednosti u i-toj regiji sa srednjom vrijednosti svih odstupanja u susjednim regijama:

3 Anselin, I.: Local indicators of Spatial Association-LISA u; Geo-graphical Analysis, Vol. 27 1995, str. 98.


Kada objašnjavamo taj unakrsni produkt iz for-mule (5) koji određuje predznak, a time i interpreta-ciju lokalnh Moranovih koeficijenata, ističemo:

a) Unakrsni koeficijent u (5) uzima visoke vrijed-nosti kada se u i-toj regiji kao i u graničnim regijama pojavljuju iznatprosječne ili u obrnu-tom slučaju ispotprosječne x-vrijednosti.

b) U skladu s tim je unakrsni produkt negativan kada x-vrijednost u i-toj regiji kao i njegova aritmetička srednja vrijednost odstupaju od srednje vrijednosti u susjednim regijama po suprotnom predznaku.

c) Unakrsni produkt se javlja u blizini nule kada x-vrijednost u i-toj regiji ili prosjek x-vrijedno-sti u graničnim regijama odgovaraju približno ukupnoj sredini.

Taj unakrsni produkt mora se još normirati. To se postiže, ako se uzme u obzir prosječna suma kvadrata odstupanja u odnosu na X. Formula po kojoj se izračunavaju lokalni Moranovi koeficijenti i-te regije glasi4

U mnogim regijama kod kojih manjka autoko-relacija očekivat će se nula za vrijednost od Ii. Kod manjeg broja regija može očekivana vrijednost koja je zadana standardiziranom vaganom matricom

značajno odstupati od nule u negativnom području. Emprijske studije pokazuju da „spillover“ efekti

jako opadaju s prostornom udaljenosti 5. Time se obrazlaže česta primjena binarne matrice susjed-stva regija koje izravno graniče (matrica susjedstva

4 Fotheringham, A.S.,Brunsdon, C., Charlton, M.E., Quantitative Geographie. Perspectives on Spatial Data Analysis, London New Delhi, 2000, str.102.

5Audretsch, D.B.,Feldman, M.P.:Knowlidge Spillovers and the Geography of Innovation u Handbook of Regional and Urban Economics, vol. 4 Amsterdam 2004., str. 2713-2742. .

prvog reda). U empirijskim istraživanjima rijetko se poseže za matricom susjedstva drugog reda koja mjeri efekte između regija koje razdvaja neka treća regija.

Kako se očekivane vrijednosti lokalnih i global-nih Moranovih koeficijenata poklapaju može se glo-balni Moranov koeficijent prikazati kao aritmetička sredina lokalnih pokazatelja:

Globalni Moranov-koeficijent I,

leži kod primjene standardizirane vagane matrice skoro uvijek u intervalu između minus i plus jedan. On omogućava spoznaju, je li lokalna autokorelacija izražena srednjom vrijednošću, natprosječnom ili ispotprosječnom. Točnija su istraživanja koja se vrše preko lokalnih pokazatelja. Kada se lokalni Morano-vi koeficijenti unesu na zemljopisnu kartu, mogu se identificirati lokalne nestacionarnosti. Ovdje je riječ o povezanim regijama koje u usporedbi s globalnim Moranovim koeficijentima pokazuju jako stvaranje klastera ili pak jednu suprotstavljenu prostornu au-tokorelaciju (onih koji strše izvan serije podataka).

26 27


Osim toga moraju se izračunati sume redova. Suma prvog reda i suma drugog reda iznosi na primjer

Svaki element prvog reda mora se podijeliti s če-tiri, drugog s dva. Provedu li se ta računanja za sve redove, dobije se standardizirana vagana matric

Slika 1: Grafički prikaz položaja regija

Pojasnimo izračunavanje lokalnih Moranovih koeficijenata na jednom primjeru. Polazimo od slike 1.

Za pet regija mora se najprije uspostaviti matrica susjedstva W*. Regija 1 graniči s regijom 2, zato je za elemente (1,2) i (2,1) unesena jedinica. U skladu s tim na sličan način su povezane i preostale regije. Na glavnoj dijagonali stavljene su nule. Matrica susjedstva za pet regija ima ovaj izgled:


Regija 1 u usporedbi sa susjednim regijama ne pokazuje otklon u istom smjeru. Točnije, cijena košare od 5680 kuna u regiji 1 kao i 5620 kuna u susjednoj regiji 3 i 5843 u regiji 4 iznad su prosjeka, dok je u graničnoj regiji 2 cijena košare od 5042 kuna ispod prosjeka kao i u regiji 5. Imamo dakle jedan negativan doprinos globalnoj autokorela-ciji koja se preslikava preko globalnih Moranovih koeficijenata.

Koja bi se vrijednost mogla očekivati u primjeru za prve lokalne Moranove koeficijente kada nedo-staje autokorelacija? Tu treba primjeniti formulu (7):

Lokalni Moranov koeficijent može se odrediti i za drugu regiju po istom postupku kao i za prvu regiju. Ovaj put dobivamo vrijednost

U skladu s tim određuju se ostali lokalni Mora-

Pored standardizirane vagane matrice W potreb-ne su nam x-vrijednosti za regije. Zanima nas pita-nje koliko cijena potrošačke košare u jednoj regiji zavisi o odgovarajućim vrijednostima u susjednim (graničnim) područjima. Cijena u regiji 1 iznosi 5680 kuna, u regiji 2 i 3 iznosi 5042 i 5620 kuna itd. Cijene za svih 5 regija dane su vektorom x:

Aritmetička sredina cijena u pet regija je

Time se može odrediti suma kvadrata odstupa-nja od aritmetičke sredine za nazivnik u formuli (6):

Kako tada glasi lokalni Moranov koeficijent za prvu regiju? Aritmetička je sredina odstupanja susjednih regija dana s

Regije koje su u susjedstvu, obilježene su u prvom redu matrice susjedstva s jedinicom, ta se područja uzimaju u obzir. Tako se dobiva sljedeći lokalni Moranov koeficijent

28 29


I2= - 0.840 < E(I1) = - 0.25→ negativna prostorna autokorelacija I2= - 0.840 < I = - 0.32→ nema prostornog klasteriranja oko regije 2

I5= - 0.517 < E(I1) = - 0.25→ negativna prostorna autokorelacija

I5= - 0.517 < I = - 0.32→ nema prostornog klasteriranja oko regije 5

3. Getis – Ord G – statistike

Je li riječ o lokalnom klasteru „hot spot“ (kon-centracija viših x-vrijednosti), ili o „cold spots“ (koncentracija nižih x-vrijednosti) ne može se vidjeti na temelju lokalnih Moranovih koeficijenata jer se u oba slučaja javlja regionalno ograničena autokorelacija. O tom problemu su Getis i Ord 6 dali izvještaj u svojim Getis-Ord statistikama. Ti su lokalni pokazatelji primjenjivi kod pozitivnih x-vrijednosti koje imaju prirodnu nul-točku (barem skalu odnosa ili omjera). Oni polaze od udaljenosti između regija koja se mjeri obično udaljenostima ili vremenom vožnje između regionalnih centara. Ostajemo kod pet regija (slika 1). Udaljenost između centara regije 1 i regije 2 je na primjer 6 km. U skladu s tim daju se i preostale udaljenosti koje su zabilježene u tablici 1.

Udaljenosti regionalnih središta (Osijek, Vuko-var, Slavonski Brod, Virovitica, Požega) unosimo u matricu udaljenosti D. Na glavnoj dijagonali D stoje nule jer je udaljenost između središta jedne te iste regije nula:

Potrebna je kritična vrijednost udaljenosti d da bi se matrica udaljenosti transformirala u binarnu matricu (matrica s nulama i jedinicama). Biramo aritmetičku sredinu svih udaljenosti različitih od nule iz matrice udaljenosti

6 Getis, A., Ord. J.K.: The Analysis of Spatial Associatiion by Use of Distance Statistics u Geographical Analysis, Vol. 24, 1992., str. 189 – 206.

novi koeficijenti:

Globalni Moranov koeficijent dobiva se kao prosjek lokalnih mjera:

Riječ je o negativnoj autokorelaciji. Regije s nat-prosječnom cijenom košarice proizvoda područno graniče s regijama u kojima u cijene ispod prosjeka i vice versa. Lokalni Moranovi koeficijenti pokazu-ju da regije 2 i 5 daju najveći doprinos negativnoj vrijednosti Moranovog koeficijenta.

Prostorno klasteriranje se identificira oko regija 1, 4 i nešto manje kod regije 3 jer njihovi lokalni Moranovi koeficijenti premašuju globalni Moranov koeficijent i očekivane vrijednosti.

I1= - 0.102 > E(I1) = -0.25→ pozitivna lokalna prostorna autokorelacija

I1= - 0.102 > I = - 0.32→ prostorno klasteriranje (visoke ili niske vrijed-

nosti klasteriranja oko regije 1.

I3= - 0.233 > E(I3) = - 0.25→ pozitivna lokalna prostorna autokorelacija



I4= - 0.002 > E(I4) = -0.25→ pozitivna lokalna prostorna autokorelacija



Regije 2 i 5 se analiziraju ovako:


njihova udaljenost podbacuje kritičnu udaljenost d. Kod izračunavanja jednostavnih Getis-Ordovih statistika Gi , suma x-vrijednosti graničnih regija u odnosu je na sumu x-vrijednosti svih drugih regija:

Indeks koji se pojavljuje kod sumiranja je i ≠ j. Time se naznačava da se sumira preko svih regija izuzimajući i-tu regiju. Gi daje udjel suma obilježja svih preostalih regija u odnosu na regije koje nisu daleko udaljene. Očekivana vrijednost statistike Gi iznosi

Premaši li Gi znatno očekivanu vrijednost tada se radi o pozitivnoj autokorelacji s regionalnom koncentracijom visokih x-vrijednosti („hot spots“). Slično tome je dana pozitivna autokorelacija kod lokalne koncentracije nižih x-vrijednosti („cold spots“), kada Gi jako podbacuje svoju očekivanu vrijednost.

Pored toga, postoji još jedna varijacija te formu-le kada se vlastita regija uvede u brojnik i nazivnk7

Gi* se može tumačiti kao udio sume obilježja svih

regija koji se odnosi na vlastitu regiju i područja koja nisu od nje jako udaljena. Očekivana vrijednost Gi

*

I kod Getis-Ord statistike postoji odgovarajući globalni pokazatelj

7Haining, R.: Spatial Data Analysis, Theory and Practice, Cam-bridge. 2004, str. 253.

Tablica 1: Udaljenosti izeđu regionalnih centara

1. Osječko-baranjska županija 2. Vukovarsko-srijemska županija3. Brodsko-posavska županija4. Virovitičko-podravska županija5. Požeško-slavonska županija

koja leži kod

Sada se određuje binarna matrica tako da se

za udaljenosti koje podbacuju kritične vrijednosti stavljaju jedinice. Svi preostali elementi bilježe se nulama:

U primjeru iznosi udaljenost između prve dvije regije 36 < 106.8, zbog čega su elementi (1,2) i (2,1) u binarnoj matrici jedinica. Potpuna binarna matrica ima sljedeći izgled:

U binarnoj matrici stoje jedinice, kada dvije regi-je leže relativno blizu jedna pored druge, dakle kada

Regija 1 2 3 4 5

1 0 36 93 126 96

2 36 0 100 173 132

3 93 100 0 165 42

4 126 173 165 0 105

5 96 132 42 105 0

30 31


udaljene od regije 1. Vrijednost 0.732 ne premašuje

vrijednost koja bi se očekivala za prvu regiju kada manjka lokalna autokorelacija:

Oko regije 1 leži snop regija (=klaster) s rela-tivino niskim cijenama proizvoda („cold spots“). Za drugu regiju dobivamo na primjer Getis-Ord

statistiku GiSlično tome može se odrediti druga varijanta Gi

*. Ovdje se uvrštava i vlastita regija:

Usporedba s očekivanom vrijednostiPonovno se pokazuje stvaranje klastera s niskim

atributskim vezama (x-vrijednosti) oko regije 1.

koji uzima vrijednosni interval između nula i jedan i ima očekivanu vrijednost

Suprotno od lokalnih Moranovih koeficijenata, G se ne može izraziti preko Gi. Umjesto toga mogu se opet uzeti u obzir globalni koeficijenti i pomoću lokalnih mjera Gi na karti identificirati „hot spots“ i „cold spots“.

Izračunavanje ćemo ponovno ilustrirati na pri-mjeru cijena u pet regija. Počnimo s Gi statistikom prema formuli (11). x-vrijednosti (cijene) glase:

Izračunajmo za prvu regiju brojčane veliči-ne prema (11). Množe se elementi prvog reda iz W(d=106.8) s x-vrijednostima. Sumira se dakle preko regija 2 do 5. Prvu regiju za koju se treba izra-čunati Getis-Ord statistika Gi ne uzimamo u obzir:

Od regije 1 nisu daleko udaljene regija 2 , regija 3 i regija 5. Zbog toga pokazuje binarna matrica W(d=106.8) za te elemente jedinice i samo cijene te dvije regije se uvrštavaju u brojnik.

U nazivniku stoji suma svih x-vrijednosti, pri čemu se prva regija ponovno ne uzima u obzir:

Getis-Ord statistika iznosiPribližno 73 % agregiranih cijena košarica svih

preostalih regija odnose se na regije koje nisu daleko


Kako proizlazi iz tablice 3, nailazimo na slična poklapanja lokalnih Getis-Ord pokazatelja.

Globalna Getis-Ord statistika

globalno daje evidenciju prostorne koncentracije visokih x-vrijednosti koje jasno ne premašuju svoju očekivanu vrijednost oko prve tri regije.

Lokalne mjere iz tablice 2 pokazuju da se klaster („hot spots) koncentrira oko regije 5.

Zaključak

Globalna se autokorelacija često javlja kod regionalnih ekonomskih istraživanja. Ona ne mora u svim regijama biti jednaka, nego može biti lokalno suprotno usmjerena. Osim toga kod suprotnih prostornih autokorelacija mogu se lokalni klasteri viših vrijednosti („hot spots“) i nižih vrijednosti („cold spots“) atributivnih varijabli smjestiti jedni pored drugih. U daljnjim istraživanjima mogu se za te klastere procjenjivati posebni modeli.

U ovom su radu predstavljene obje najupotre-bljivije LISA mjere – lokalni Moranov koeficijent i lokalne Getis-Ord statistike. Getis-Ord statistike transfomiraju matricu udaljenosti u binarnu matri-cu čime je skopčan značajan informacijski gubi-tak. Ako se pojave negativne vrijednosti lokalnih Moranovih koeficijenata kod pozitivnih globalnih

autokorelacija, pojavljuju se prostorne nestacionar-nosti u obliku onih koji strše izvan serije podataka. Izvanredno visoki pozitivni lokalni Moranovi koe-ficijenti upućuju na regionalni klaster visokih („hot spots“) ili niskih („cold spots“) vrijednosti atribu-tivne varijable. O kojem je od obje vrste klastera riječ, ne može se raspoznati na osnovu Moranovih koeficijenata. Tu se moraju uključiti Getis-Ord statistike na osnovi kojih se mogu identificirati „hot spots“ i „cold spots. „hot spot “ se pokazuje na temelju jako natprosječnih Gi ili Gi

* vrijednosti dok se „cold spot“ prepoznaje na temelju jasne ispotpro-sječne vrijednosti Gi ili Gi

*.Za lokalne pokazatelje postoji također test signi-

fikantnosti koji je integriran u postojeći software za GIS (Geoinformacijski sustav). Izračunavanjne tih veličina je djelomično dosta kompleksno. Posebno se mora voditi računa o tome da se više signifikacij-skih testova mora provesti istovremeno.

Prema statistici Gi :Tendencija prostorne koncentracije viših vrijed-

nosti: regija 5 i okolne regije.Tendencija prostorne koncentracije niskih vri-

jednosti: regija 1, 3, 4 i okolne regije.Nema prostorne koncentracije: u okolini regije 2.

Prema statistici Gi* :

Tendencija prostorne koncentracije niskih vri-jednosti: regija 1, 2, 3 i okolne regije.

Nema prostorne koncentracije: regije 4, 5 i okolne regije.

Tablica 2 Getis-Ord statistike

Regija 1 2 3 4 5

Gi 0.73 0.50 0.73 0.24 0.77

E(Gi) 0.75 0.50 0.75 0.25 0.75

Gi* 0.78 0.59 0.78 0.40 0.80

E(Gi*) 0.80 0.60 0.80 0.40 0.80

3332

Prof. dr. sc. Dražen BarkovićFaculty of Economics, Osijek

Revealing a spatial autocorrelation with local indicators

Summary

Spatial autocorrelation may be defined as the relationship among values of a single variable that comes from the geographic arrangement of the areas in which these values occur. It measures the similarity of objects within an area, the degree to which a spatial phenomenon is correlated to itself in space, the level of interde-pendence between the variables, the nature and strength of the interdependence, i.e. spatial autocorrelation is an assessment of the correlation of a variable in reference to spatial location of the variable. Assess if the values are interrelated, and if so is there a spatial pattern to the correlation, i.e. is there spatial autocorrelati-on. Spatial autocorrelation tools test whether the observed value of a variable at one locality is independent of values of the variable at neighboring localities. Spatial autocorrelation may be classified as either positive or negative. Positive spatial autocorrelation has all similar values appearing together, while negative spatial autocorrelation has dissimilar values appearing in close association. map. When no statistically significant spatial autocorrelation exists, the pattern of spatial distribution is considered random.Spatial autocorrelation can be measured on local and global level. This study presents both of these measu-res and ilustrates them on a practical example. Key words: spatial autocorrelation, local Moran coefficient, global Moran coefficient, Getis-Ord statistics, „hot spots“ i „cold spots“.

Quantitative Geographie. Perspectives on Spatial Data Analysis, London, New Delhi, 2000.

7. Getis, A., Ord. J.K.: The Analysis of Spatial Asso-ciatiion by Use of Distance Statistics u Geograp-hical Analysis, Vol. 24, 1992.

8. Goodchild,M.F.: Spatial Autocorrelation CATTI-OG 47, Geo Books Norwich, 1986.

9. Goodchild,M.F., Haining, R., Wise, B.: Integrating gis and spatial dana analysis: probklems and po-ssibilities. International Journal of Geographical Information Systems, 6, str. 407-423.

10. Haining, R.: Spatial Data Analysis, Theory and Practice, Cambridge, 2004.

11. Haining, R.P. : Spatial data analysis in the social and environmental sciences, Cambridge Univer-sity Press, Cambridge 1990.

12. Moran, P.A.P.:The interpretation of statistical maps, Journal of the Royal Statistical Society, B 10, 1948.

13. Thompson, P.W., Huggert, R.J.: Modelling in Geography:A Mathematical Approach, Rowman,Littlefield.


Literatura

1. Anselin, I.: Spatial Econometrics, Methods and Models, Dordrecht, Boston, London, 1988.

2. Anselin, I.: Local Indicators of Spatial Associati-on-LISA u; Geographical Analysis, Vol.27 1995.

3. Audretsch, D.B.,Feldman, M.P.:Knowlidge Spillo-vers and the Geography of Innovation u Han-dbook of Regional and Urban Economics, vol. 4 Amsterdam 2004., str. 2713-2742.

4. Cliff,A.D, Ord,J.K.: Spatial Autocorrelation, Pion, London, 1973.

5. Cliff,A.D, Ord,J.K.:Spatial Processes. Models and Applications, London, Pion, 1981.

6. Fotheringham, A.S.,Brunsdon, C., Charlton, M.E.,

Dr. sc. Dražen Koški: Analiza financiranja deficita u bilanci plaćanja Republike Hrvatske


ANALIZA FINANCIRANJA DEFICITAU BILANCI PLAĆANJA REPUBLIKEHRVATSKE

Dr. sc. Dražen KoškiViši asistent, Ekonomski fakultet u Osijeku,Gajev trg 7, 31000 Osijek;

Naravno, svrha sastavljanja bilance plaćanja nije i ne može biti samo ispunjenje obveze dostavljanja po-dataka Međunarodnome monetarnom fondu. Razlozi sastavljanja bilance plaćanja višestruki su. Bilanca plaćanja pruža uvid u kretanje svojih sastavnica tije-kom određenog razdoblja, primjerice: uvoza i izvoza roba i usluga, priljeva i odljeva dohodaka i transfera, kretanje kapitala i financijske imovine kao i među-narodnih pričuva. Ako je sastavljana dulje razdoblje, bilanca plaćanja omogućuje projiciranje sastavnica u budućnost, kao i analizu održivosti kretanja tih sa-stavnica. U slučaju neravnoteže u pojedinim njezinim računima - podbilancama, ona pomaže pri otkrivanju načina financiranja i uzroka te neravnoteže, čemu će posebno biti posvećena pozornost u ovome radu.

Glede Republike Hrvatske deficit bilance na teku-ćem računu posljedica je deficita bilance roba i defi-cita bilance dohodaka. Temeljni uzrok rasta deficita bilance roba svakako je brži rast uvoza roba od izvoza. Međutim, deficit bilance dohodaka najvećim je dije-

1. Uvod

Sukladno Statutu Međunarodnoga monetarnog fonda s Amandmanima1 jedna od općih obveza svake zemlje članice Fonda je dostava obavijesti koje on smatra minimumom potrebnim za svoje poslovanje, a koje, među inim, uključuju podatke o bilanci plaćanja. U Republici Hrvatskoj, ove podatke, ali i podatke o monetarnoj te bankarskoj statistici, Međunarodno-me monetarnom fondu dostavlja jednom mjesečno predstavnik Hrvatske narodne banke kojega imenuje guverner posebnom odlukom. Statistički podaci dostavljaju se u elektroničkom obliku, putem ICS sustava (Integrated Correspondence System) Međuna-rodnoga monetarnog fonda.2

1 Statut Međunarodnog monetarnog fonda s Amandmanima, Međunarodni ugovori br. 3, Zagreb, 1992.

2 Prilagođeno prema: Uputa o načinu provedbe Odluke o načinu dostave i sadržaju podataka koji se dostavljaju Međunarodnom monetarnom fondu, Narodne novine br. 115, Zagreb, 2002., članak 3. i 4.

Sažetak

U ovome članku analizirani su izvori financiranja deficitâ u bilanci plaćanja Republike Hrvatske od 2003. do 2007. godine. To je poglavito učinjeno primjenom metode vodoravnoga presijecanja bilance plaćanja, čime je pružen jasan uvid u suficitarne i deficitarne sastavnice bilance, odnosno načine uravnoteženja pojedinih njezinih računa. Osim toga, primijenjena su dva kriterija razvrstavanja bilance na financijskom i kapitalnom računu – kriterij ročnosti i kriterij likvidnosti. Uporaba spomenutih kriterija rezultirala je razlikovanjem dugoročnoga od kratkoročnoga, te likvidnoga od nelikvidnoga kapitala, što je omogućilo stvaranje dodatnih zaključaka glede financiranja deficitâ u bilanci plaćanja Republike Hrvatske.Tijekom promatranoga razdoblja bilanca na tekućem računu je u deficitu koji je posljedica deficita bilance roba i deficita bilance dohodaka. Iako Republika Hrvatska ostvaruje suficit u bilanci usluga i bilanci tekućih transfera, ovi suficiti nisu dostatni za uravnoteženje bilance na tekućem računu, pa se u konačnici deficit financira devi-znim priljevima po osnovi izravnih ulaganja te inozemnim zaduživanjem. Kad spomenuti izvori financiranja deficita bilance na tekućem računu postanu nedostupni, Republika Hrvatska suočit će se s nužnošću temeljite provedbe ustrojstvenih gospodarskih promjena s posebnim naglaskom na ulaga-nja u izvozno-orijentirani sektor.Ključne riječi: bilanca plaćanja, bilanca na tekućem računu, bilanca na kapitalnom i financijskom računu, mjere neravnoteže, financiranje deficita;

34 35


lom rezultat rasprodaje državne imovine strancima, točnije povlačenja prinosa od te imovine u ino-zemstvo, te plaćanja kamata na inozemne kredite. Iako Republika Hrvatska ostvaruje suficit bilance usluga temeljen uglavnom na deviznim priljevima od turizma, ovaj suficit nije dovoljan za uravnote-ženje bilance na tekućem računu čak ni kad mu se pribroji suficit bilance tekućih transfera. Dodatno, suficit bilance tekućih transfera vjerojatno će u budućnosti opadati, jer su njegov temelj doznake hrvatskih radnika iz inozemstva koji će vremenom odlaziti u mirovinu, a novi hrvatski radnici neće ih nadomjestiti.

U takvim okolnostima Republika Hrvatska deficit bilance na tekućem računu financira pre-težito inozemnim kreditima, rasprodajom držav-ne imovine strancima te emisijom obveznica na međunarodnim tržištima kapitala. No, ovi izvori financiranja deficita nisu beskonačni, pa je jedino rješenje za Republiku Hrvatsku provedba ustroj-stvenih gospodarskih promjena koje će joj osigurati dostatan devizni priljev.

2. Mjere neravnoteže u bilanci plaćanja

Bilježenje na računima bilance plaćanja provodi se primjenom dvostrukoga knjigovodstva. To znači da se svaka promjena koja se odražava na bilancu plaćanja bilježi dva puta – jednom na dugovnu, a drugi put na potražnu stranu odgovarajućih računa. Na taj način, dugovna strana svih računa mora biti jednaka njihovoj potražnoj strani, to jest bilanca plaćanja promatrana bez neto pogrešaka i propusta uvijek mora biti u ravnoteži. Često se, međutim, događa da bilanca plaćanja promatrana bez neto pogrešaka i propusta ne bude u ravnoteži. Naime, podaci o istom događaju mogu biti prikupljeni neovisno iz različitih izvora, pa kao rezultat, u konačnici, dugovna strana ne mora biti jednaka potražnoj. Zbog toga kao korektivna stavka postoje neto pogreške i propusti. To i nije neobično jer se dio podataka u statistici bilance plaćanja dobiva procjenom, odnosno anketom.

Bilanca plaćanja, kako je već istaknuto, uvijek mora biti u ravnoteži – saldo njezina tekućeg računa mora biti jednak saldu (sa suprotnim predznakom) njezina kapitalnog i financijskog računa, dakako uz pretpostavku da su neto pogreške i propusti jednaki nuli.

Osim tekućeg te kapitalnog i financijskog računa, unutar bilance plaćanja postoje i drugi računi –

podbilance, koji su također međusobno ovisni u smislu da deficit jednoga znači neto suficit svih ostalih odnosno suficit jednoga znači neto deficit svih ostalih.

Zahvaljujući spomenutoj međuovisnosti, mogu-će je vodoravnim presjecanjem bilance, tj. povlače-njem crte ispod pojedinih računa analizirati način financiranja njihove neravnoteže. Tako se dobivaju mjere neravnoteže u bilanci plaćanja.3

Povuče li se crta ispod uvoza i izvoza roba, dobi-va se bilanca roba, koja se, u literaturi, često naziva i bilanca vidljivog uvoza i izvoza.

Slično tomu, povlačenjem crte ispod uvoza i izvoza usluga dobiva se bilanca usluga ili bilanca nevidljivog uvoza i izvoza.

Nadalje, zbrajanjem bilance roba i bilance usluga dobiva se bilanca roba i usluga.

O bilanci dohodaka govori se onda kad se po-vuče crta ispod priljeva i odljeva dohodaka, a nakon povlačenja crte ispod primanja i davanja tekućih transfera riječ je o bilanci tekućih transfera.

Ako se vanjskotrgovinska bilanca uveća za bilan-cu dohodaka i tekućih transfera nastat će bilanca na tekućem računu ili bilanca tekućih transakcija. Bilanca na tekućem računu prikazuje koliko je promatrano gospodarstvo neto vjerovnik ili dužnik u odnosu na ostatak svijeta. Uz iznimku tekućih transfera, sve transakcije iznad crte financiraju se transakcijama ispod crte. To znači da će suficit bi-lance tekućeg računa prouzročiti deficit bilance ka-pitalnog i financijskog računa, odnosno da se deficit bilance tekućeg računa mora financirati suficitom bilance kapitalnog i financijskog računa.

Ukoliko se iznad crte stavi bilanca tekućeg računa uvećana za dugoročni kapital, dobiva se temeljna bilanca. Za ovu se bilancu smatra da je pokazatelj dugoročnog trenda u bilanci plaćanja promatrane zemlje, odnosno da odražava razlike u cijenama roba i usluga te razlike u dugoročnim investicijskim mogućnostima zemalja partnera. Drugim riječima,

“... ona odražava ukuse i preferencije potrošača, efikasnost proizvođača i vremenske preferencije svih donositelja odluka.”4

Međutim postoji niz poteškoća prilikom tuma-čenja temeljne bilance.

3 O mjerama neravnoteže u bilanci plaćanja vidjeti također i u: Babić, A. i Babić, M.: “Međunarodna ekonomija”, 7. izmij. i dop. izdanje, Sigma savjetovanja d. o. o., Zagreb, 2008., str. 236.-238.

4 Bach, C. and Balbach, A.: “The New Look for the Balance of Pay-ments”, Review, august 1971., Federal Reserve Bank of St. Louis, St. Louis, Mo., 1971., str. 9.


Jedna od takvih poteškoća je pitanje održivosti neravnoteže temeljne bilance u dugom roku, te s tim u svezi njezine ilustrativnosti glede dugoročnog trenda u bilanci plaćanja. Naime, neuravnoteženu temeljnu bilancu moguće je financirati isključivo kratkoročnim kapitalom i međunarodnim pričuva-ma, pa ona može biti istinski pokazatelj dugoročnog trenda samo ako je u ravnoteži. Međutim ako su sve njezine stavke primjerice u deficitu, tada nema govora o dugoročnom trendu, jer takva situacija jednostavno nije održiva u dugom roku. Zbog toga J. Pippinger zaključuje:

“... deficit ili suficit na tekućem računu uvećanom za dugoročni kapital, a financiran priljevom kratko-ročnog kapitala, samo je privremen.”5

Nadalje, deficit temeljne bilance ne mora nužno biti loš, kao što ni njezin suficit ne mora nužno biti dobar. Primjerice, deficit bilance na tekućem raču-nu, uvećan za odljeve dugoročnog kapitala rezultirat će, dakako, deficitom temeljne bilance. No u buduć-nosti, odljevi dugoročnoga kapitala mogu ostvariti prinose u obliku kamata, dividendi ili dobitaka što će, u konačnici umanjiti deficit. Isto tako, suficit temeljne bilance u uvjetima deficita bilance tekućeg računa i relativno većeg suficita dugoročnoga kapitala koji je posljedica zaduživanja u inozemstvu, rezultirat će, zbog otplate kamata na dug, rastom deficita bilance tekućeg računa, a možda i pojavom deficita temeljne bilance.

Sastavljanje temeljne bilance zahtijeva razvrsta-vanje dugoročnoga i kratkoročnoga kapitala, što je također povezano s poteškoćama. Dio dugoročnih dugova moguće je konvertirati u kratkoročne, dok se kratkoročni dugovi mogu uzastopno obnavlja-ti i tako zapravo poprimiti obilježja dugoročnih. Osim toga, portfolio investicije, iako dugoročne, mogu biti jednako volatilne kao i kratkoročne. To je također razlog zašto je tumačenju temeljne bilance, kao pokazatelju dugoročnih trendova, potrebno pristupiti s oprezom.

Povlačenjem crte ispod temeljne bilance, krat-koročnoga nelikvidnog kapitala, neto pogrešaka i propusta te alokacije specijalnih prava vučenja6, dobiva se bilanca neto likvidnosti.

5 Pippinger, J.: “Balance of Payments Deficits: Measurement and Interpretation”, Review, november 1973., Federal Reserve Bank of St. Louis, St. Louis, Mo., 1973., str. 11.

6 Alokacija specijalnih prava vučenja u povijesti se dogodila dva puta – u razdoblju od 1970. do 1972. i u razdoblju od 1979. do 1981. godine. Predložena je i alokacija 1997. godine, ali do danas nije izglasana. Više o tome vidjeti na: http://www.imf.org/external/np/exr/facts/sdr.htm od 02. 04. 2009.

Budući da ispod crte ostaje kratkoročni likvidni kapital, međunarodne pričuve, financijske obveze koje čine međunarodne pričuve stranih monetar-nih vlasti te sastavnice izvanrednog financiranja o kojima će kasnije biti riječi, ova bilanca prikazuje potencijalni pritisak na međunarodne pričuve, od-nosno na devizni tečaj. Doista, kratkoročna likvidna potraživanja stranci mogu uporabiti za konverziju u pojedine stavke međunarodnih pričuva promatra-ne zemlje. No, potrebno je dodatno naglasiti, da u uvjetima konvertibilnosti domaće valute i povećane mogućnosti pojave financijske krize, nije samo krat-koročni likvidni kapital koji potražuju stranci izvor potencijalnoga pritiska na međunarodne pričuve i devizni tečaj, već i ukupna ponuda novca promatra-ne zemlje.7

Poteškoća s bilancom neto likvidnosti sastoji se u tome što je relativno teško razvrstati kratkoročni ka-pital na likvidni i nelikvidni. Ono što je po jednom kriteriju likvidno, po drugom može biti nelikvidno i obrnuto. Osim toga, kada je riječ o privatnom kratkoročnom likvidnom kapitalu, postoji mnogo razloga zbog kojih stranci žele držati valutu proma-trane zemlje pa bi bilo neprimjereno sve likvidne obveze prema inozemstvu svrstati u potencijalnu opasnost za međunarodne pričuve. S tim u svezi D. S. Kemp primjećuje:

“Samo ona potraživanja koja drže stranci, a koja su iznad željenih za transakcijske svrhe, mogu se ispravno smatrati potencijalnim izvorom pritiska na naše međunarodne pričuve.”8

Dakle kratkoročna likvidna potraživanja koja drže stranci iz špekulativnih razloga potrebno je smatrati potencijalnom opasnošću za međunarodne pričuve zemlje.

Slično kao i u temeljnoj bilanci, i u ovoj bilanci ispod crte ostaju kratkoročne stavke kojima nije moguće dugoročno financirati njezin suficit ili deficit. Pod određenim uvjetima i nju je moguće promatrati kao pokazatelj dugoročnih trendova u bilanci plaćanja promatrane zemlje dakako uz uvažavanje već spomenutih ograničenja. Primje-rice ako su neto pogreške i propusti te nelikvidni kratkoročni kapital odraz promjena u obujmu trgovine ili tijekovima dugoročnoga kapitala, tada

7 Vidjeti o tome u: Stiglitz, J.: “Monetary and exchange rate policy in small open economies: The case of Iceland”, Working Paper No. 15., Central Bank of Iceland, 2001., str. 13.

8 Kemp, D. S.: “Balance-of-Payments Concepts - What Do They Really Mean?”, Review, july 1975., Federal Reserve Bank of St. Louis, St. Louis, Mo., 1975., str. 20.

36 37


ih je potrebno staviti iznad crte i promatrati bilancu neto likvidnosti. No, ako su ove dvije stavke rezultat špekulacija na deviznom tečaju i kamatnim stopa-ma, slično kao kratkoročni likvidni kapital, tada je uporaba temeljne bilance primjerenija.9

Ako se crta povuče ispod bilance neto likvid-nosti i kratkoročnog likvidnoga kapitala nastaje bilanca službenih podmirenja. Ona pokazuje neto službena podmirenja, odnosno neto iznos ukupnih financijskih sredstava koje su monetarne vlasti upo-trijebile za financiranje transakcija nastalih u odno-sima s inozemstvom. Zbog toga je bilancu službenih podmiranja moguće promatrati i kao pokazatelj izravnog pritiska na međunarodne pričuve i devizni tečaj. Drugim riječima, za razliku od bilance neto likvidnosti koja je pokazatelj potencijalnog pritiska, dakle pritiska koji može nastati u budućnosti, bilan-ca službenih podmirenja je pokazatelj pritiska koji je već nastao. Kao rezultat sastavljanja ove bilance ispod crte ostaju:

- međunarodne pričuve,- krediti Međunarodnoga monetarnog fonda,- financijske obveze koje su strane monetarne

vlasti proglasile svojim međunarodnim priču-vama i

- stavke izvanrednog financiranja.O međunarodnim pričuvama već je ranije bilo

riječi pa ih ne treba ponovno objašnjavati.Krediti od Međunarodnoga monetarnog fonda

uključuju kredite zajedno s njihovim otplatama, u svezi sa stand-by aranžmanima, strukturnim prila-gođavanjem i sl. Zapravo, ova stavka odnosi se na sve kredite koje središnja banka promatrane zemlje dobiva od MMF-a, osim onih koji su povezani s pričuvnom pozicijom u MMF-u.

Financijske obveze koje su strane monetarne vlasti proglasile međunarodnim pričuvama sastoje se od valute promatrane zemlje, ali i druge likvidne financijske imovine koja se može proglasiti među-narodnim pričuvama,10 a koja predstavlja potraži-9 Prilagođeno prema: Pippinger, J.: “Balance of Payments Deficits:

Measurment and Interpretation”, op. cit., str. 12.10 O imovini koja može biti proglašena međunarodnim

pričuvama vidjeti u: IMF: “Balance of Payment Manual”, 5th edition, International Monetary Fund, Washington D. C., 1993., str. 97. - 103.

vanja stranih monetarnih vlasti prema promatranoj zemlji.

Izvanredno financiranje sastoji se od svih drugih transakcija, poduzetih od strane monetarnih vlasti, s ciljem smanjenja pritiska na međunarodne priču-ve. Takve transakcije uključuju primjerice:11

- transfere – kao što su oprosti duga, međudr-žavne potpore i sl., poduzeti sa svrhom zadovo-ljenja potreba bilance plaćanja

- izravne ili druge investicije – kao što su za-mjene duga za vlasnički kapital (debt to equity swap) kojima se smanjuje inozemni dug

- posudbe uključujući emisije obveznica – podu-zete također zbog smanjenja duga (debt to debt swap)

- druge transakcije – koje, među inim, obuhvaća-ju reprogramiranje dugova i sl.

Dakako, stavke koje pripadaju izvanrednom financiranju, financijskim obvezama koje su strane monetarne vlasti proglasile svojim međunarodnim pričuvama ili kreditima MMF-a, treba isključiti iz stavki dugoročnog i kratkoročnog kapitala koje se koriste za sastavljanje ranije opisanih bilanci.

Ukoliko se crta povuče iznad međunarodnih pričuva, dobiva se opća bilanca plaćanja. Ova bilanca pokazuje neto iznos međunarodnih pričuva upotrijebljen pri financiranju transakcija nastalih u ekonomskim odnosima s inozemstvom. Kada je, u svakodnevnom razgovoru, riječ o saldu bilance plaćanja, zapravo se misli na saldo opće bilance.12

3. Bilanca plaćanja Republike Hrvatske u raz-doblju od 2003. do 2007.

3. 1. Bilanca na tekućem računu

Sukladno podacima prikazanim u tablici 1. bi-lanca na tekućem računu Republike Hrvatske bila je tijekom promatranoga razdoblja u deficitu.

Ovaj deficit dosegnuo je u 2007. godini 3.233,4 11 Prilagođeno prema: IMF: “Balance of Payments Manual”, ibid.,

str. 102.12 Prilagođeno prema: Babić, A. i Babić, M.: “Međunarodna

ekonomija”, 7. izmij. i dop. izdanje, Sigma savjetovanja d. o. o., Zagreb, 2008., str. 238.

Tablica 1. Bilanca na tekućem računu Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. u milijunima EUR

Izvor: HNB: Bilten, broj 145., Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2009., str. 44.

OpisGodina

2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Bilanca na tekućem računu -1.888,80 -1.433,70 -1.975,60 -2.702,10 -3.233,40


milijuna eura, odnosno rastao je godišnje, u prosje-ku 14,38 %, što je vidljivo iz tablice 2.

Uzroke rasta deficita bilance na tekućem računu moguće je doznati analizom temeljnih sastavnica bilance na tekućem računu: bilance roba, bilance usluga, bilance tekućih transfera te bilance doho-daka. Analiza navedenih sastavnica provedena je u nastavku.

3. 1. 1. Bilanca roba

Temeljno obilježje bilance roba Republike Hrvat-ske u razdoblju od 2003. do 2007. godine, prika-zane u tablici 3., rast je deficita. Prema podacima prikazanim u tablici 4., deficit bilance roba godišnje je prosječno rastao 7,86 %. Iako nešto manji u 2004. u odnosu na prethodnu godinu, deficit je u 2007. godini dosegnuo golemih 9.434,0 milijuna EUR.

Tablica 4. prikazuje stope rasta bilance roba i stope pokrića uvoza izvozom u razdoblju od 2003. do 2007. godine.

U 2004. godini deficit bilance roba smanjio se

za 3,54 %. Razlog tomu je dvojak: prihodi od izvoza povećani su najvećim dijelom zbog rasta izvoza bro-dova te nafte i naftnih derivata, a rashodi od uvoza smanjeni su kako zbog završetka dijela radova u cestogradnji, te s tim u svezi smanjenja uvoza kapi-talnih dobara, tako i zbog smanjenja uvoza osobnih automobila.13

Međutim, 2005. godine, deficit bilance roba po-rastao je u odnosu na prethodnu godinu 11,81 %, po-najprije zbog deficita u razmjeni naftom i naftnim derivatima, ali i smanjenja neto izvoza brodova.14

Godine 2006. rast deficita bilance roba iznosio je 10,99 %. Unatoč relativno većoj stopi rasta izvoza u odnosu na stopu rasta uvoza, u toj je godini stopa pokrića uvoza izvozom dosegnula maksimalnih 50,36 %! Ovaj deficit najvećim je dijelom posljedica rasta uvoza nafte, cestovnih vozila, željeza i čelika.15

Tijekom 2007. godine deficit bilance roba uvelike

13 Vidjeti o tome u: HNB: “Godišnje izvješće 2004.”, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2005., str. 68.



Tablica 2. Stope rasta bilance na tekućem računu u razdoblju od 2003. do 2007. u postocima

Napomena: stope je izračunao autor ovoga rada; godišnja stopa rasta izračunana je geometrijskom sredinom.

OpisGodina Godišnja

stopa rasta2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Bilanca na tekućem računu - -24,09 37,8 36,77 19,66 14,38

Tablica 3. Bilanca roba Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. u milijunima EUR

Izvor: HNB: Bilten, broj 145., Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2009., str.45.

OpisGodina

2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

1. Robe -6.971,20 -6.724,20 -7.518,00 -8.344,20 -9.434,00

1.1. Prihodi 5.574,70 6.606,80 7.220,30 8.463,60 9.192,50

1.1.1. Izvoz FOB u vanjskotrgovinskoj statistici 5.464,40 6.453,80 7.069,40 8.251,60 9.001,60

1.1.2. Prilagodbe za obuhvat 110,40 153,00 150,90 212,00 191,00

1.2. Rashodi -12.545,90 -13.330,90 -14.738,30 -16.807,80 -18.626,50

1.2.1. Uvoz CIF u vanjskotrgovinskoj statistici -12.538,00 -13.354,40 -14.949,50 -17.104,70 -18.826,60

1.2.2. Prilagodbe za obuhvat -475,60 -474,70 -346,40 -341,10 -370,40

1.2.3. Prilagodbe za klasifikaciju 467,7 498,1 557,6 638 570,4

38 39


prosječnom godišnjem rastu suficita bilance usluga u iznosu od 6,28 %.

Treba uočiti da, osim u 2007. godini, deficit računa ostalih usluga anulira suficit računa usluga od prijevoza, pa Republici Hrvatskoj, kao jedini devizni priljev, od međunarodne razmjene usluga, ostaju prihodi od turizma. U svezi s 2007. godinom, deficit računa ostalih usluga smanjen je u odnosu na prethodnu godinu 48,71 % ponajprije zbog smanje-nja izdataka za trgovinske, poljoprivredne, rudarske i arhitektonske usluge.17

3. 1. 3. Bilanca tekućih transfera

Na osnovi podataka iz tablice 7. vidljiv je suficit bilance tekućih transfera Republike Hrvatske u


je rezultat pada izvoza transportne opreme (veći-nom brodova) i prehrambenih proizvoda s jedne strane te rasta uvoza željeza i čelika i električne energije s druge strane.16

3. 1. 2. Bilanca usluga

Za razliku od bilance roba, bilanca usluga Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. godine, bila je u rastućem suficitu, što je vidljivo iz tablice 5.

Temeljni uzrok suficita bilance usluga Republike Hrvatske su prihodi od turizma. Naime, neto porast ovih prihoda, kako je vidljivo iz tablice 6., iznosio je godišnje, u prosjeku, 4,94 %, što je pridonijelo


Tablica 4. Stope rasta bilance roba i stope pokrića uvoza izvozom u razdoblju od 2003. do 2007. u postocima



stopa rasta2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Bilanca roba - -3,54 11,81 10,99 13,06 7,86

Prihodi - 18,51 9,29 17,22 8,61 13,32

Rashodi - 6,26 10,56 14,04 10,82 10,38

Stopa pokrića uvoza izvozom 44,43 49,56 48,99 50,36 49,35 -

Tablica 5. Bilanca usluga Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. u milijunima EUR

Izvor: Bilten HNB-a, broj 145., Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2009., str. 45.

OpisGodina

2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

1. Bilanca usluga 4.933,00 4.768,90 5.317,70 5.704,60 6.293,20

1.1. Prijevoz 252,2 299,3 376,1 443,5 487,6

1.1.1. Prihodi 696,3 791,3 880,3 1.006,70 1.122,40

1.1.2. Rashodi -444,1 -492 -504,2 -563,2 -634,8

1.2. Putovanja - turizam 4.976,60 4.822,30 5.394,90 5.708,70 6.035,20

1.2.1. Prihodi 5.572,70 5.505,60 5.998,90 6.293,30 6.752,60

1.2.2. Rashodi -596,1 -683,3 -604,1 -584,6 -717,3

1.3. Ostale usluge -295,8 -352,7 -453,3 -447,6 -229,6

1.3.1. Prihodi 1.296,90 1.339,80 1.173,40 1.228,50 1.277,20

1.3.2. Rashodi -1.592,70 -1.692,50 -1.626,60 -1.676,00 -1.506,70


računa transfera na račun naknada zaposlenima u okviru bilance dohodaka.18

Manji udio u bilanci tekućih transfera pripada relativno volatilnim državnim transferima koji su u 2006. i 2007. godini u deficitu.

3. 1. 4. Bilanca dohodaka

Iz podataka prikazanih u tablici 9. uočljiv je, relativno volatilan, ali ipak rastući deficit bilance dohodaka Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. godine.

Deficit bilance dohodaka posljedica je deficitâ na svim računima bilance dohodaka, osim na računu naknada zaposlenima.

Naime, račun naknada zaposlenima bio je tijekom promatranoga razdoblja u suficitu koji je u prosjeku godišnje rastao 28,04 %. No to, zbog malog


razdoblju od 2003. do 2007.Temeljni razlog ovoga suficita je suficit na raču-

nu tekućih transfera ostalih sektora. Najveći dio tekućih transfera ostalih sektora

čine doznake hrvatskih radnika iz inozemstva koje tijekom promatranoga razdoblja stagniraju, a u budućnosti je moguće očekivati i njihov pad. Nai-me, sadašnji radnici koji rade u inozemstvu odlazit će u mirovinu, odnosno vraćat će se u Republiku Hrvatsku, a novi radnici iz Republike Hrvatske neće ih zamijeniti, jer ne odlaze na rad u inozemstvo u tolikom broju kao u prošlosti.

Prema podacima iz tablice 8. suficit na računu tekućih transfera ostalih sektora opadao je, zbog čega je velikim dijelom i suficit bilance tekućih transfera opadao, u prosjeku godišnje 4,32 %. Pad suficita na računu tekućih transfera ostalih sektora najizraženiji je u 2007. godini, a uvelike je posljedica unaprjeđenja sustava praćenja transfera u među-narodnim plaćanjima uvedenoga sredinom 2006. godine, koje je rezultiralo preraspodjelom priljeva s

Tablica 6. Stope rasta bilance usluga u razdoblju od 2003. do 2007. u postocima



stopa rasta2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Bilanca usluga - -3,33 11,51 7,28 10,32 6,28

Prijevoz - 18,66 25,68 17,91 9,94 17,92

Putovanja - turizam - -3,1 11,87 5,82 5,72 4,94

Ostale usluge - 19,22 28,53 -1,26 -48,71 -6,14

Tablica 7. Bilanca tekućih transfera Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. u milijunima EUR


OpisGodina

2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

1.Tekući transferi 1.244,50 1.191,80 1.183,80 1.107,40 1.043,00

1.1. Država 70,5 2,6 9,7 -8,6 -16,7

1.1.1. Prihodi 213,1 180,1 219,6 255,7 260,2

1.1.2. Rashodi -142,6 -177,5 -209,9 -264,4 -276,8

1.2. Ostali sektori 1.174,00 1.189,20 1.174,10 1.116,00 1.059,60

1.2.1. Prihodi 1.325,60 1.404,50 1.408,80 1.383,80 1.316,00

1.2.2.Rashodi -151,6 -215,3 -234,6 -267,7 -256,3

40 41


nosti izgledan. Ovaj rast predstavlja potencijalnu opasnost za međunarodnu likvidnost zemlje. Stoga su teze, koje se, na žalost, često mogu čuti u dijelu hrvatske ekonomske javnosti, kako je strani vlasnik jednako dobar kao domaći, ili kako nema stranih i domaćih banaka, već samo dobrih i loših banaka, jednostavno netočne.

Račun dohodaka od ostalih ulaganja također je, tijekom promatranoga razdoblja, bio u deficitu. Ovaj deficit prosječno je godišnje rastao 30,60 %, a pretežitim je dijelom rezultat rasta kamata s osnove inozemnoga zaduživanja.

udjela ovoga računa u ukupnoj bilanci dohodaka, nije bilo dovoljno da anulira deficit bilance doho-daka.

Najveći ponder u bilanci dohodaka Republike Hrvatske imaju dohoci od izravnih ulaganja. Prema podacima iz tablice 10. deficit na računu doho-daka od izravnih ulaganja, rastao je prosječnom godišnjom stopom od 2,06 %. Deficit na računu dohodaka od izravnih ulaganja rezultat je transfe-ra dobitaka iz Republike Hrvatske u inozemstvo nastalih na privatiziranoj imovini, odnosno imovini prodanoj strancima, pa je njihov rast i u buduć-

Tablica 8. Stope rasta bilance tekućih transfera u razdoblju od 2003. do 2007. u postocima



stopa rasta2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Bilanca tekućih transfera - -4,23 -0,67 -6,46 -5,82 -4,32

Država - -96,31 272,47 -189,13 92,97 -

Ostali sektori - 1,3 -1,27 -4,95 -5,05 -2,53

Tablica 9. Bilanca dohodaka Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. u milijunima EUR

Izvor: HNB: Bilten, broj 145, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2009. str. 46.

OpisGodina

2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

1. Dohodak -1.095,20 -670,2 -959,2 -1.169,90 -1.135,70

1.1. Naknade zaposlenima 183,9 233,9 259,7 373,2 494,2

1.1.1. Prihodi 217,3 268,3 289,2 404,3 527,8

1.1.2. Rashodi -33,4 -34,4 -29,5 -31,1 -33,6

1.2. Dohodak od izravnih ulaganja -854,7 -441,6 -739 -989 -927,2

1.2.1. Prihodi 35,2 175,6 112,7 79,5 177,1

1.2.2. Rashodi -889,9 -617,3 -851,8 -1.068,50 -1.104,30

1.3. Dohodak od portfeljnih ulaganja -238,7 -250 -217,6 -175,9 -162,4

1.3.1. Prihodi 0 32,7 46,2 57,4 74,5

1.3.2. Rashodi -238,7 -282,7 -263,8 -233,3 -236,9

1.4. Dohodak od ostalih ulaganja -185,7 -212,5 -262,3 -378,2 -540,3

1.4.1. Prihodi 197 232,6 269,1 350,4 516,2

1.4.2. Rashodi -382,7 -445,2 -531,5 -728,6 -1.056,50


računu korisnije je provesti s obzirom na ustrojstvo njezina salda u promatranim godinama, nego, kako je to učinjeno prilikom analize bilance na tekućem računu, s obzirom na promjenu salda kroz proma-trane godine. Postupajući tako moguće je uočiti načine financiranja deficita bilance na tekućem računu.

Ustrojstvo salda bilance na kapitalnom i financij-skom računu u razdoblju od 2003. do 2007. godine prikazano je u tablici 12.

3. 2. Bilanca na kapitalnom i financijskom računu

Bilanca na kapitalnom i financijskom računu prikazana je u tablici 11. U promatranom razdoblju saldo ove bilance bio je pozitivan. Drugim riječima, Republika Hrvatska bila je neto uvoznik kapitala, jer je deficit na tekućem računu financirala neto uvozom na kapitalnom i financijskom računu.

Analizu bilance na kapitalnom i financijskom

Tablica 10. Stope rasta bilance dohodaka u razdoblju od 2003. do 2007. u postocima



stopa rasta2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Bilanca dohodaka - -38,81 43,12 21,97 -2,92 0,91

Naknade zaposlenima - 27,19 11,03 43,7 32,42 28,04

Dohodak od izravnih ulaganja - -48,33 67,35 33,83 -6,25 2,06

Dohodak od portfeljnih ulaganja

- 4,73 -12,96 -19,16 -7,67 -9,18

Dohodak od ostalih ulaganja - 14,43 23,44 44,19 42,86 30,6

Tablica 11. Bilanca na kapitalnom i financijskom računu Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. u milijunima EUR


OpisGodina

2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

B. KAPITALNE I FINANCIJSKE TRANSAKCIJE 2.716,90 2.560,40 3.013,50 3.687,20 4.123,20

B1. Kapitalne transakcije 101,9 31,4 53,8 -133,8 34,5

B2. Financijske transakcije, isključujući

međunarodne pričuve 3.850,80 2.572,00 3.781,60 5.233,20 4.810,30

1. Izravna ulaganja 1.656,90 670,8 1.276,10 2.570,70 3.468,50

1.1. U inozemstvo -105,5 -278,8 -191,8 -174,5 -180,4

1.2. U Hrvatsku 1.762,40 949,6 1.467,90 2.745,20 3.648,90

2. Portfeljna ulaganja 867,6 287,1 -1.177,90 -542,8 -4,6

2.1. Sredstva 121,6 -736,1 -571,2 -472,5 -413,7

2.2. Obveze 746 1.023,20 -606,7 -70,4 409,1

3. Financijski derivati 0 0 -88,4 0 0

4. Ostala ulaganja 1.326,30 1.614,10 3.771,80 3.205,40 1.346,40

4.1. Sredstva -2.216,90 -498,3 982 -692,3 -1.653,50

4.2. Obveze 3.543,30 2.112,40 2.789,70 3.897,70 2.999,90

B3. Međunarodne pričuve (HNB) -1.235,80 -43 -821,8 -1.412,20 -721,6

42 43


u najvećoj je mjeri posljedica rasta obveza domaćih sektora prema povezanim poduzećima u inozem-stvu, a u manjoj mjeri vlasničkih izravnih ulaganja.22

Udio portfeljnih ulaganja u saldu spomenu-te bilance bio je, kako je već istaknuto, relativno volatilan. Na strani sredstava riječ je bila uglavnom o ulaganjima poslovnih banaka i investicijskih fon-dova u inozemne obveznice, dok je na strani obveza pretežito bila riječ o zaduživanju države u inozem-stvu, odnosno u 2005. i 2006. godini otplati dijela inozemnoga duga.

Ostala ulaganja imala su, osim u 2003. i 2007. godini, najveći udio u bilanci na kapitalnom i finan-cijskom računu. Njihov udio u 2005. godini iznosio je čak 125,16 %. Naravno, postotni iznosi iznad 100 % mogući su zbog postojanja negativnih veličina koje, izuzev međunarodnih pričuva, predstavljaju devizni odljev.

Temeljem navedenoga, vidljivo je da Republi-ka Hrvatska financira deficit bilance na tekućem računu deviznim priljevima po osnovi izravnih ulaganja te inozemnim zaduživanjem. Kad ovi izvori postanu nedostupni, bit će nužno provesti temeljite ustrojstvene gospodarske promjene s ciljem jačanja izvozno-orijentiranoga sektora kako bi se ostvario dostatan devizni priljev.

Tek nakon podrobnoga uvida u bilancu ostalih ulaganja kao jednu od sastavnica bilance na kapi-talnom i financijskom računu moguće je sastaviti temeljnu bilancu, bilancu neto likvidnosti te bilancu službenih podmirenja. Zbog toga će u nastavku biti analizirana bilanca ostalih ulaganja.


Iz podataka prikazanih u tablici 12. vidljivo je da najveći udio u bilanci na kapitalnom i financij-skom računu u 2003. i 2007. godini imaju izravna ulaganja, dok u 2004., 2005. i 2006. godini najveći udio imaju ostala ulaganja. Nadalje, tijekom pro-matranoga razdoblja, uočljiv je relativno volatilan udio portfeljnih ulaganja, dok je udio kapitalnih transakcija zanemariv.

U 2003. godini, udio izravnih ulaganja u saldu bilance na kapitalnom i financijskom računu iznosio je 60,98 % dijelom zbog prodaje 25 % INA-e mađarskome MOL-u u vrijednosti od 505 miliju-na američkih dolara, odnosno 412 milijuna eura19. Tijekom 2004. godine nije bilo značajnijih priva-tizacijskih projekata pa je neto vrijednost izravnih ulaganja pala na 670,8 milijuna eura, što je vidljivo iz tablice 11. Stoga je i udio ovih ulaganja u saldu bilance na kapitalnom i financijskom računu pao na 26,20 %. No već u sljedećoj, 2005. godini, provedena je dokapitalizacija pojedinih poslovnih banaka u inozemnome vlasništvu te preuzimanje Nove banke od strane mađarske Državne štedionice i trgovačke banke (OTP banka),20 što je rezultiralo neto vrijed-nošću izravnih ulaganja od 1.276,1 milijuna eura vidljivom u tablici 11., te udjelom u saldu bilance na kapitalnom i financijskom računu od 42,35 %. Tijekom 2006. godine udio izravnih ulaganja pove-ćao se na 69,72 %, ponajviše zbog dokapitalizacije nekoliko domaćih banaka21 te preuzimanja Plive d. d. od strane Barr Pharmaceuticals Inc. Udio izrav-nih ulaganja u 2007. godini narastao je na 84,12 %, a




Tablica 12. Ustrojstvo bilance na kapitalnom i financijskom računu Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. u postocima

Napomena: postotke je izračunao autor ovoga rada.

OpisGodina

2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

KAPITALNE I FINANCIJSKE TRANSAKCIJE 100 100 100 100 100

Kapitalne transakcije 3,75 1,23 1,79 -3,63 0,84

Izravna ulaganja 60,98 26,2 42,35 69,72 84,12

Portfeljna ulaganja 31,93 11,21 -39,09 -14,72 -0,11

Financijski derivati 0 0 -2,93 0 0

Ostala ulaganja 48,82 63,04 125,16 86,93 32,65

Međunarodne pričuve (HNB) -45,48 -1,67 -27,27 -38,3 17,5


cijeloga promatranog razdoblja bila u suficitu. Ovaj suficit posljedica je suficita na strani obveza

tijekom cijeloga promatranog razdoblja, ali i suficita na strani sredstava u 2005. godini.

Na strani obveza, suficit najvećim dijelom čine financijski krediti koji su iz inozemstva odobreni

3. 2. 1. Bilanca ostalih ulaganja

Bilanca ostalih ulaganja Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. godine predočena je u tablici 13. Kao i ostale bilance unutar bilance na kapitalnom i financijskom računu i ona je tijekom

Tablica 13. Bilanca ostalih ulaganja Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. u milijunima EUR


OpisGodina

2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

SREDSTVA -2.216,90 -498,3 982 -692,3 -1.653,50

1. Trgovinski krediti -169,7 -188,1 -134,8 -33,4 -99,5

1.1. Država 0 0 -0,3 0,2 0,1

1.1.1. Dugoročni krediti 0 0 -0,3 0,2 0,1

1.1.2. Kratkoročni krediti 0 0 0 0 0

1.2. Ostali sektori -169,7 -188,1 -134,6 -33,5 -99,7

1.2.1. Dugoročni krediti -25,6 18,1 10,7 -5,1 -63,6

1.2.2. Kratkoročni krediti -144,1 -206,1 -145,3 -28,4 -36,1

2. Krediti -85,1 43,8 -116,8 -153,1 -4,5

2.1. Država -1 -1,8 -1,5 -1,3 -9,5

2.1.1. Dugoročni krediti -1 -1,8 -1,5 -1,3 -9,5


2.2. Banke 4,3 3,7 -28,5 -80,4 -32,6

2.2.1. Dugoročni krediti 5,1 -0,1 -20,5 -58,9 -25,4

2.2.2. Kratkoročni krediti -0,8 3,9 -8 -21,5 -7,3

2.3. Ostali sektori -88,5 41,8 -86,8 -71,4 37,5

2.3.1. Dugoročni krediti -88,5 43,2 -87,8 -71,7 37,5

2.3.2. Kratkoročni krediti 0,1 -1,3 1 0,3 0

3. Valuta i depoziti -1.962,10 -354,1 1.233,60 -505,8 -1.549,40

3.1. Država 30,3 72,7 -44,4 26,5 -44,5

3.2. Banke -1.964,50 -446,7 1.313,70 -462,1 -1.317,10

3.3. Ostali sektori -27,9 19,8 -35,6 -70,2 -187,8

4. Ostala aktiva 0 0 0 0 0

OBVEZE 3.543,30 2.112,40 2.789,70 3.897,70 2.999,90

1. Trgovinski krediti -225,6 -54,5 15,1 18,5 313,5

1.1. Država 1,5 -0,3 0,4 -0,7 -0,6

1.1.1. Dugoročni krediti 1,5 -0,3 0,4 -0,7 -0,6


1.2. Ostali sektori -227,1 -54,2 14,7 19,2 314,2

1.2.1. Dugoročni krediti -46,2 -16,7 27,4 -3,7 165

1.2.2. Kratkoročni krediti -181 -37,5 -12,7 22,9 149,2

44 45


3. 3. Opća bilanca plaćanja

Na osnovi podataka iz tablice 15. vidljiv je suficit opće bilance plaćanja Republike Hrvatske, tijekom razdoblja od 2003. do 2007. godine, koji se očituje kroz povećanje međunarodnih pričuva Hrvatske narodne banke.

Ovaj suficit rezultat je suficita bilance na kapi-talnom i financijskom računu, o kojem je već bilo riječi.

najviše ostalim sektorima, a zatim i poslovnim bankama, dok su na drugome mjestu, osim u 2007. godini, valuta i depoziti, što je uočljivo iz tablice 14.

Na strani sredstava suficit je ostvaren, kako je već spomenuto, jedino u 2005. godini, temeljem deviznoga priljeva proizašloga s računa valute i depozita. Inače, od 2003. do 2007. godine, račun trgovinskih kredita bio je u deficitu uglavnom zbog kratkoročnih trgovinskih kredita koje su ostali domaći sektori odobrili inozemstvu, a račun finan-cijskih kredita također je, osim u 2004. godini, bio deficitaran. Dakako, financijske kredite, uz ostale domaće sektore, odobravale su i poslovne banke.

Tablica 13. (nastavak) Bilanca ostalih ulaganja Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. u milijunima EUR


OpisGodina

2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

2. Krediti 2.890,00 1.676,40 2.405,80 3.059,20 2.890,30

2.1. Hrvatska narodna banka 358,2 -367,7 0 0 0

2.1.1. Krediti i zajmovi MMF-a 0 0 0 0 0

2.1.1.1. Korištenja 0 0 0 0 0

2.1.1.2. Otplate 0 0 0 0 0

2.1.2 Kratkoročni krediti 358,2 -367,7 0 0 0

2.2. Država 500,4 425,8 248,1 133,5 183

2.2.1. Dugoročni krediti 500,4 425,8 248,1 133,5 183

2.2.1.1. Korištenja 764,8 795,5 590,1 560,4 668,3

2.2.1.2. Otplate -264,5 -369,7 -342 -426,9 -485,3

2.2.2. Kratkoročni krediti (neto) 0 0 0 0 0

2.3. Banke 1.007,70 650,4 826 541,2 -1.065,00

2.3.1. Dugoročni krediti 929,1 741,7 281,1 419,5 -630,8

2.3.1.1. Korištenja 1.722,80 1.260,00 1.236,10 2.833,60 1.216,20

2.3.1.2. Otplate -793,7 -518,3 -955 -2.414,10 -1.847,00

2.3.2. Kratkoročni krediti (neto) 78,6 -91,2 544,9 121,7 -434,2

2.4. Ostali sektori 1.023,90 967,9 1.331,70 2.384,50 3.772,40

2.4.1. Dugoročni krediti 977 932,4 1.277,20 2.295,60 3.162,90

2.4.1.1. Korištenja 2.140,30 2.232,50 2.686,40 4.183,90 5.816,00

2.4.1.2. Otplate -1.163,30 -1.300,10 -1.409,20 -1.888,30 -2.653,10

2.4.2. Kratkoročni krediti (neto) 46,9 35,5 54,5 88,9 609,5

3. Valuta i depoziti 879,6 487,5 366,1 817,2 -206,6

3.1. Hrvatska narodna banka 0,1 0 0 0,1 0

3.2. Banke 879,5 487,5 366,1 817,1 -206,6

4. Ostale obveze (kratkoročne) -0,7 3 2,8 2,7 2,7

OSTALA ULAGANJA (NETO) 1.326,30 1.614,10 3.771,80 3.205,40 1.346,40


1. 1. Kapitalne transakcije1. 2. Izravna ulaganja1. 3. Portfolio ulaganja1. 4. Ostala ulaganja – Sredstva – Trgovinski krediti

– Država – Dugoročni krediti 1. 5. Ostala ulaganja – Obveze – Trgovinski krediti –

Država – Dugoročni krediti 6. Ostala ulaganja – Sredstva – Trgovinski krediti –

Ostali sektori – Dugoročni krediti 7. Ostala ulaganja – Obveze – Trgovinski krediti –

Ostali sektori – Dugoročni krediti 1. 8. Ostala ulaganja – Sredstva – Krediti – Država –

Dugoročni krediti1. 9. Ostala ulaganja – Obveze – Krediti – Država –

Dugoročni krediti 1. 10. Ostala ulaganja – Sredstva – Krediti – Banke

– Dugoročni krediti1. 11. Ostala ulaganja – Obveze – Krediti – Banke –

Dugoročni krediti

3. 4. Temeljna bilanca, bilanca neto likvidnosti i bilanca službenih podmirenja

Sastavljanje temeljne bilance, bilance neto likvid-nosti i bilance službenih podmirenja zahtijeva, kako je već izloženo, razvrstavanje kapitala na dugoročni i kratkoročni, te potom, razvrstavanje kratkoroč-noga kapitala na likvidni i nelikvidni. Osim toga, sastavljanje bilance službenih podmirenja zahtije-va izdvajanje onih stavki kapitala koje su rezultat transakcija monetarnih vlasti poduzetih s ciljem smanjenja pritiska na međunarodne pričuve. U slu-čaju Republike Hrvatske, a oslanjajući se na podatke u publikacijama njezinih monetarnih vlasti, riječ je o kreditima Međunarodnoga monetarnog fonda.

Spomenuto razvrstavanje kapitala, uz uvažavanje bilance plaćanja Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. godine, provedeno je ovako:1. Dugoročni kapital

Tablica 14. Ustrojstvo bilance ostalih ulaganja Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. u postocima

Napomena: postotke je izračunao autor ovoga rada.

OpisGodina

2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

SREDSTVA 100 100 100 100 100

1. Trgovinski krediti 7,65 37,75 -13,73 4,82 6,01

2. Krediti 3,84 -8,79 -11,89 22,11 0,27

3. Valuta i depoziti 88,51 71,06 125,62 73,06 93,7

4. Ostala aktiva 0 0 0 0 0

OBVEZE 100 100 100 100 100

1. Trgovinski krediti -6,37 -2,58 0,54 0,47 10,45

2. Krediti 81,56 79,35 86,24 78,49 96,35

3. Valuta i depoziti 24,82 23,08 13,12 20,97 -6,87

4. Ostale obveze -0,02 0,14 0,1 0,07 0,09

Tablica 15. Opća bilanca plaćanja i međunarodne pričuve Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. u milijunima EUR


OpisGodina

2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Opća bilanca plaćanja 1.235,80 43 821,8 1.412,20 721,6

Međunarodne pričuve -1.235,80 -43 -821,8 -1.412,20 -721,6

46 47


Kratkoročni krediti 2. 10. Ostala ulaganja – Obveze – Krediti – Banke –

Kratkoročni krediti 2. 11. Ostala ulaganja – Sredstva – Krediti – Ostali

sektori – Kratkoročni krediti2. 12. Ostala ulaganja – Obveze – Krediti – Ostali

sektori – Kratkoročni krediti2. 13. Ostala ulaganja – Obveze – Ostale obveze –

Država2. 14. Ostala ulaganja – Obveze – Ostale obveze –

Banke2. 15. Ostala ulaganja – Obveze – Ostale obveze –

Ostali sektori

3. Kratkoročni likvidni kapital3. 1. Ostala ulaganja – Sredstva – Valuta i depoziti

– Država3. 2. Ostala ulaganja – Sredstva – Valuta i depoziti

– Banke3. 3. Ostala ulaganja – Obveze – Valuta i depoziti –

Banke 3. 4. Ostala ulaganja – Sredstva – Valuta i depoziti –

Ostali sektori

1. 12. Ostala ulaganja – Sredstva – Krediti – Ostali sektori – Dugoročni krediti

1. 13. Ostala ulaganja – Obveze – Krediti – Ostali sektori – Dugoročni krediti

2. Kratkoročni nelikvidni kapital2. 1. Financijski derivati2. 2. Ostala ulaganja – Sredstva – Trgovinski krediti

– Država – Kratkoročni krediti 2. 3. Ostala ulaganja – Obveze – Trgovinski krediti

– Država – Kratkoročni krediti 2. 4. Ostala ulaganja – Sredstva – Trgovinski krediti

– Ostali sektori – Kratkoročni krediti 2. 5. Ostala ulaganja – Obveze – Trgovinski krediti

– Ostali sektori – Kratkoročni krediti 2. 6. Ostala ulaganja – Obveze – Krediti – Hrvatska

narodna banka – Kratkoročni krediti2. 7. Ostala ulaganja – Sredstva – Krediti – Država

– Kratkoročni krediti 2. 8. Ostala ulaganja – Obveze – Krediti – Država –

Kratkoročni krediti2. 9. Ostala ulaganja – Sredstva – Krediti – Banke –

Tablica 16. Mjere neravnoteže bilance plaćanja Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. u milijunima EUR

Izvor: HNB: “Bilten”, broj 145., Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2009., str. 42.-46. Napomena: temeljnu bilancu, bilancu neto likvidnosti i bilancu službenih podmirenja sastavio je autor ovoga rada.

OpisGodina

2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Bilanca roba -6.971,20 -6.724,20 -7.518,00 -8.344,20 -9.434,00

Bilanca usluga 4.933,00 4.768,90 5.317,70 5.704,60 6.293,20

Bilanca roba i usluga -2.038,10 -1.955,30 -2.200,20 -2.639,60 -3.140,70

Bilanca dohodaka -1.095,20 -670,2 -959,2 -1.169,90 -1.135,70

Bilanca tekućih transfera 1.244,50 1.191,80 1.183,80 1.107,40 1.043,00

Bilanca na tekućem računu -1.888,80 -1.433,70 -1.975,60 -2.702,10 -3.233,40

Dugoročni kapital 4.878,20 3131,4 1.886,80 4.601,50 6.317,10

Temeljna bilanca 2.989,40 1.697,80 -88,8 1.899,30 3.083,70

Alokacija SPV 0 0 0 0 0

Kratkoročni nelikvidni kapital 157,1 -661,5 348,8 186,6 283,8

Neto pogreške i propusti -828,1 -1.126,70 -1.037,90 -985,1 -889,8

Bilanca neto likvidnosti 2.318,40 -90,4 -778 1.100,80 2.477,70

Kratkoročni likvidni kapital -1.082,60 133,5 1.599,70 311,4 -1.756,00

Bilanca službenih podmirenja 1.235,80 43 821,8 1.412,20 721,6

Krediti MMF-a monetarnim vlastima 0 0 0 0 0

Opća bilanca plaćanja 1.235,80 43 821,8 1.412,20 721,6

Promjena pričuva (povećanje -) -1.235,80 -43 -821,8 -1.412,20 -721,6


suficitom kratkoročnoga likvidnog kapitala. Pod istim uvjetima suficit ove bilance za posljedicu bi morao imati deficit kratkoročnoga likvidnog kapita-la. No, zbog promjenjivosti međunarodnih pričuva i mogućnosti dobivanja zajmova od Međunarodnoga monetarnog fonda, moguće su različite kombinacije financiranja deficita bilance neto likvidnosti. Na-ravno, promjene kratkoročnoga likvidnog kapitala mogu rezultirati pritiskom na međunarodne priču-ve i devizni tečaj.

Bilanca službenih podmirenja bila je tijekom promatranoga razdoblja u suficitu. To znači da su ukupna financijska sredstva koja monetarne vlasti rabe za financiranje transakcija u ekonomskim odnosima s inozemstvom, porasla u neto iznosu. Uspoređujući s deficitom bilance neto likvidnosti u 2004. i 2005. godini, bilanca službenih podmirenja ostvarila je u tim godinama suficit zbog priljeva kratkoročnoga likvidnog kapitala.

4. Sinteza rezultata istraživanja

Cilj istraživanja čiji su rezultati prikazani u ovome članku bio je analizirati izvore financiranja deficitâ u bilanci plaćanja Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. godine.

Tijekom navedenoga razdoblja Republika Hrvatska ostvarivala je deficit u bilanci na tekućem računu. Ovaj deficit rezultat je deficita bilance roba i deficita bilance dohodaka. Dakako, uzrok deficita bilance roba bio je brži rast robnoga uvoza od robnoga izvoza. No, deficit bilance dohodaka pretežito je rezultat povlačenja prinosa od imovine u vlasništvu nerezidenata u inozemstvo, ali i pla-ćanja kamata na inozemni dug. Premda Republika Hrvatska ostvaruje suficit u bilanci usluga, temeljen uvelike na deviznom priljevu od turizma, te suficit u bilanci tekućih transfera, ovi suficiti nisu dostat-

3. 5. Ostala ulaganja – Obveze – Valuta i depoziti – Hrvatska narodna banka

U tablici 16. predočene su mjere neravnoteže bilance plaćanja Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. godine, odnosno način sastavljanja temeljne bilance, bilance neto likvidnosti i bilan-ce službenih podmirenja o kojemu je ranije bilo govora. Dodatno, temeljna bilanca, bilanca neto likvidnosti i bilanca službenih podmirenja prikaza-ne su na slici 2.

U promatranome razdoblju temeljna bilanca Republike Hrvatske bila je u suficitu, osim u 2005. godini.

Slika 2.: Temeljna bilanca, bilanca neto likvidnosti i bilanca službenih podmirenja

S obzirom na dugoročnu usmjerenost ove bilan-ce, u uvjetima deficita bilance na tekućem računu, njezin suficit mogao bi se smatrati pozitivnim kad bi priljevi dugoročnoga kapitala bili rezultat izravnih ulaganja u izvozno orijentirani sektor. No, na žalost, to u Republici Hrvatskoj nije slučaj. Suficit je samo dijelom rezultat izravnih ulaganja, i to pretežito onih koja su nastala privatizacijom bankovnog i telekomunikacijskog sustava. Kad se zaduživanje u inozemstvu smanji, a izravna ulaganja iz bilo kojeg razloga izostanu, temeljna bilanca vrlo će brzo ostvariti deficit. Upravo to se dogodilo 2005. godine.

Što se tiče bilance neto likvidnosti, ona je ostva-rila deficit u 2004. i 2005. godini. U okolnostima nepromijenjenih međunarodnih pričuva i zajmova Međunarodnoga monetarnog fonda monetarnim vlastima, deficit ove bilance morao bi se financirati

48 49


9. HNB: “Bilten”, broj 145., Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2009.

10. http://www.imf.org, od 02. 04. 2009. 11. http://www.hnb.hr, od 02. 04. 2009.12. IMF: “Balance of Payments Compilation Guide”,

International Monetary Fund, Washington D. C., 1995.

13. IMF: “Balance of Payment Manual”, 5th edition, International Monetary Fund, Washington D. C., 1993.

14. Kemp, D. S.: “Balance-of-Payments Concepts - What Do They Really Mean?”, Review, july 1975., Federal Reserve Bank of St. Louis, St. Louis, 1975.

15. Krugman, P., Obstfeld, M.: “International Eco-nomics: Theory and Policy”, 5th edition, Addison-Wesley, Boston, 2000.

16. Melvin, M.: “International Money and Finance”, Harper & Row, Publishers, New York, 1985.

17. Pilbeam, K.: “International Finance”, 2nd edition, Macmillan Press Ltd., London, 1998.

18. Pippinger, J.: “Balance of Payments Deficits: Me-asurement and Interpretation”, Review, novem-ber 1973., Federal Reserve Bank of St. Louis, St. Louis, 1973.

19. Statut Međunarodnog monetarnog fonda s Amandmanima, Međunarodni ugovori br. 3, Zagreb, 1992.

20. Stiglitz, J.: “Monetary and exchange rate policy in small open economies: The case of Iceland”, Working Paper No. 15., Central Bank of Iceland, 2001.

21. Uputa o načinu provedbe Odluke o načinu dostave i sadržaju podataka koji se dostavljaju Međunarodnom monetarnom fondu, Narodne novine br. 115, Zagreb, 2002.

ni za uravnoteženje bilance na tekućem računu. Stoga Republika Hrvatska financira deficit bilance na tekućem računu uvozom kapitala, preciznije deviznim priljevima po osnovi izravnih ulaganja te zaduživanjem u inozemstvu. Međutim oba navede-na izvora financiranja rizična su s motrišta njihove dostupnosti u budućnosti, posebice što je kod izravnih ulaganja pretežito riječ o dokapitalizaciji te preuzimanju postojećih hrvatskih poduzeća od strane nerezidenata.

Iz toga proizlazi da je jedino rješenje za Repu-bliku Hrvatsku provedba temeljitih ustrojstvenih gospodarskih promjena s posebnim naglaskom na jačanje izvozno-orijentiranoga sektora. Samo ako u tome uspije, ona može očekivati sigurne devizne priljeve u budućnosti.

5. Literatura

1. Babić, A. i Babić, M.: “Međunarodna ekonomija”, 7. izmij. i dop. izdanje, Sigma savjetovanja d. o. o., Zagreb, 2008.

2. Bach, C. and Balbach, A.: “The New Look for the Balance of Payments”, Review, august 1971., Fede-ral Reserve Bank of St. Louis, St. Louis, 1971.

3. Caves, R. E., Frankel, J. A., Jones, R. W.: “World Trade and Payments: An Introduction”, 9th edition, Addison Wesley, Boston, Massachusetts, 2002.

4. HNB: “Godišnje izvješće 2003.”, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2004.






Dražen Koški, Ph. D.Faculty of Economics, Osijek

Analysis Of Financing Deficits In Balance Of PaymentOf The Republic Of Croatia

Summary

This work analyses the financing sources of balance-of-payment deficits in the Republic of Croatia from 2003 to 2007. It is notably done by the application method of horizontal cutting of balance of payment, which offers a clear insight in the surplus and deficit components of balance, i.e. the ways of balancing its individual accounts. In addition to it, two criteria of how to classify balance on financial and capital account are applied – the term of payment criterion and solvency criterion. The use of the mentioned criteria resulted in difference of the long-term from short-term and solvent from non-solvent capital, which rendered possible to create additional conclusions regarding the financing of deficits in the balance of payment in the Republic of Croatia.In the course of the observed, the balance on the current account is in deficit, which is the consequence of balance of goods deficit and balance of incomes deficit. Although the Republic of Croatia realizes surplus in the balance of services and in the balance of current transfers these surpluses are not sufficient to equalize balance on the current account. Thus, finally the deficit is financed by the foreign exchange currency inflow based on the direct investments and foreign debt accumulation. When the mentioned sources of deficit balance financing on the current account become inaccessible, the Republic of Croatia will face the necessity of how to put in effect the thorough organizational and economic changes with the special accent on the investments in export-oriented sector.Key words: balance of payment, balance on the current account, balance on the capital and financial account, measures disequilibrium, deficit financing

51


Mr. sc. Stanko Dabić; prof. dr. sc. Stipan Penavin: Utjecaj obujma trgovanja na kretanje tržišnog indeksa Crobex

UTJECAJ OBUJMA TRGOVANJANA KRETANJE TRŽIŠNOG INDEKSA CROBEX

Mr. sc. Stanko Dabić,rukovoditelj odjela materijalne imovine i vrijednosnih papira Belje d.d.

Prof. dr. sc. Stipan Penavin,izvanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Osijeku

Rješenje je ponuđeno kroz izradu tržišnog indeksa, kao jednog od osnovnih pokazatelja stanja na pojedi-nom tržištu kapitala, koje se odražava kroz promje-ne cijena vrijednosnica koje se dnevno događaju. Stoga svaka promjena cijena vrijednosnica, koje su reprezentativne za pojedino tržište kapitala, mijenja i tržišni indeks.

Za sve one koji žele imati detaljniju informaciju o nastalim promjenama, sama spoznaja da se tržišni indeks mijenja, kao i pokazatelj u kojem omjeru, nije dovoljna. Oni žele saznati i zašto se te promjene događaju, koji su čimbenici tih promjena najizraže-niji i postoje li u tim promjenama određena pravila. Naravno, sve ove informacije trebale bi biti zapravo u funkciji predviđanja buduće dinamike promjena i na osnovi toga predviđanja optimalnog trenutka za ulazak u transakciju.

1. Uvod

Porast i pad cijena vrijednosnih papira, što je inače uobičajena pojava na tržištima kapitala širom svijeta, svim sudionicima u transakcijama vrijednosnim papirima i na strani ponude i na strani potražnje, stalno otvara jedno pitanje, je li vrijeme za transakci-ju, s obzirom na kretanje cijena, optimalno. Problem se multiplicira kada se uzme u obzir činjenica da je na tržište kapitala uključen veći broj vrijednosnih papira koji se razlikuju po svojoj vrijednosti i stupnju rizičnosti. Upravo zbog toga, praktično otkada postoji tržište kapitala, stalno se ulažu napori za stvaranje što kvalitetnijeg sustava informiranja sudionika na tržištu kapitala, o kretanju i tendencijama kretanja cijena iz kojih bi oni mogli dobiti približan odgovor na navedeno pitanje.

SAŽETAKPojave na tržištu kapitala, koje se primarno manifestiraju kroz kretanje cijena vrijednosnica, predmet su interesa kako ekonomskih teoretičara, tako i neposrednih sudionika u transakcijama. Neizvjesnost koja proizlazi iz vari-jacija u kretanju cijena, potiče i jedne i druge da pokušaju utvrditi koji su njihovi uzroci i koji čimbenici na njih djeluju. Polazna osnova je pritom poznavanje mehanizma tržišta kao i elemenata vrijednosti predmeta trženja, tj. uvrštenih vrijednosnih papira. Kako se na tržištu kapitala obično pojavljuje veći broj vrijednosnih papira, koji se međusobno razlikuju po vrijednosti i stupnju izloženosti riziku, gotovo je nemoguće pratiti stanje na tržištu kroz njihovu sumarnu vrijednost. Stoga se kao izraz vrijednosti određenog tržišta kapitala koristi tržišni indeks, koji predstavlja cjenovno ponderirani prosjek vrijednosti dionica koje čine njegov sastavni dio. U pravilu je uvijek riječ o uvrštenim dionicama određenog broja reprezentativnih poduzeća. Polazna je hipoteza u ovom radu da na tako formiran tržišni indeks utječe između ostalog i volumen prometa dionicama na tržištu. Ova je hipoteza provjerena kroz analizu slučaja tržišnog indeksa Crobex, kao i komparativnu analizu kretanja ovog in-deksa i indeksa Dow Jones koji se prati na jednom od najrazvijenijih tržišta kapitala u svijetu. Dobiveni rezultati u osnovi potvrđuju postavljenu hipotezu s tim što iz njih proizlazi da je intenzitet utjecaja volumena prometa na kretanje tržišnog indeksa obrnuto proporcionalan s dubinom tržišta kapitala, odnosno brojem uvrštenih vrijednosnica i brojem sudionika u transakcijama. Spoznaja o ovoj pojavi osnova je financijskim analitičarima u procjeni stanja na pojedinom tržištu i što je najvažnije predviđanju njihovih mogućih budućih kretanja. Na-ravno, ona je osnova i izravnim sudionicima na tržištu kapitala u donošenju njihovih odluka o izboru trenutka ulaska u transakciju vrijednosnim papirima.Ključne riječi: tržište kapitala, tržišni indeks, cijena dionice, obujam prometa dionica, Crobex, Dow Jones

52 53


cijena iz prošlosti.5 Tržišna cijena predstavlja ravno-težnu cijenu na kojoj se susreću količine ponude i potražnje, te čisti tržište.

Teorijski model tržišta međutim ne može se u potpunosti preslikati na realno tržište. U prvom redu zbog činjenice da na realnom tržištu objektiv-no ne mogu biti preslikane sve teorijske pretpostav-ke, kao što je:

- izostanak svih oblika posredovanja- potpuno racionalno djelovanje svih sudionika

na tržištu- raspolaganje simetričnim, jednako dostupnim

informacijama o kretanjima na tržištu za sve sudionike.

Realno tržište je zbog toga nesavršeno. Na njemu se naime pojavljuju posrednici. Nadalje, razvoj komunikologije i informatike, te razvoj tehnika financijske analize pomaknuli su razdoblje procjena budućih kretanja na tržištu kapitala i cijena dionica sve više u budućnost. Iz navedenih okolnosti do sudionika na tržištu kapitala dolaze asimetrične informacije. Postojanje asimetričnosti informacija na tržištu nastoje kao priliku iskoristiti spekulan-ti i day-traderi. Oni su uvjereni kako posjeduju informacije koje nisu dostupne drugim sudionicima na tržištu, te da zbog te prednosti mogu nadmašiti tržište i ostvariti prinose na dnevnim razlikama cijena dionica.

Određivanje tržišne cijene pojedine dionice, u takvim okolnostima, predstavlja složen posao, a izvodi se na temelju procijenjene očekivane buduće vrijednosti određenog poduzeća, kao izdavatelja dotične dionice, metodama diskontiranog novčanog tijeka. Tržišna cijena te dionica ne odražava tre-nutnu vrijednost poduzeća, već procjenu tržišta o kretanju ekonomske vrijednosti poduzeća u idućih šest mjeseci do godinu dana.6

Za razliku od prethodno iznesenog, gdje je predmet analize utvrđivanje vrijednosti pojedinač-ne dionice, tržište kapitala može se promatrati kao portfolio svih vrijednosnih papira, odnosno svih dionica koje na njemu kotiraju. Postavlja se pitanje, koja vrijednost može prezentirati tržišnu vrijednost ukupnog portfolia kada je riječ o većem broju dioni-ca, pojedinačno različitih očekivanja u budućnosti i različitog stupnja izloženosti riziku.

5 Dabic, S.: Utvrđivanje vrijednosti poduzeća na temelju tržišne cijene dionica, magistarski rad, Ekonomski fakultet Osijek, 2006. str. 26.

6 Dabic, S.:Utvrđivanje vrijednosti poduzeća na temelju tržišne cijene dionica, magistarski rad, Ekonomski fakultet Osijek, 2006., str. 42.

Sigurno je da na promjenu kretanja tržišnog indeksa može utjecati više čimbenika. Svi su oni manje ili više predmet analize gledano i s teorijskog i s empirijskog aspekta. U ovom radu će također biti učinjen pokušaj detaljnije obrade utjecaja jednog čimbenika na kretanje tržišnog indeksa i to volu-mena obujma trgovanja, za kojeg autori smatraju da može biti značajan. Pritom će biti izražen poseban interes utvrditi koliko ovaj čimbenik utječe na pro-mjenu tržišnog indeksa Crobex.

2. Tržišni indeks kao izraz varijacije cijena na tržištu kapitala

Za tržište kapitala može se reći da je specifično u odnosu na ostala tržišta, prije svega zbog činjenice da su na njemu predmet tgovanja vrijednosnice, koje imaju vrlo visok stupanj volatilnosti u kretanju cijena i volumenu prometa. To utječe na znatan stupanj neizvjesnosti kod investitora, zbog čega se njima kao imperativ nameće potreba da što bolje upoznaju mehanizam funkcioniranja tržišta kapitala. Ono međutim funkcionira na osnovnim tržišnim načelima koja polaze od «tržišta kao meha-nizma putem kojeg kupci i prodavatelji međusobno djeluju da bi nekoj robi odredili cijenu i količinu». 1 Iz prethodnog proizlazi da su ključni elementi tržišta; tržišni mehanizam, cijena i količina. Tržišni mehanizam temelji se na djelovanju “nevidljive ruke” gdje cijena i količina određuju odnos ponude i potražnje na tržištu2. Cijena predstavlja iznos koji kupac plaća za predmet kupnje i ona je stvar konsenzusa postignutog pregovorima u kupoproda-ji.3 Cijene koordiniraju odluke osoba koje se nalaze na strani ponude i osoba koje se nalaze na strani potražnje. Više cijene smanjuju količinu potražnje i potiču ponudu, dok niže cijene potiču potražnju i obeshrabruju ponudu.4

U ekonomskoj teoriji tržište se uvijek proma-tra kao krajnje efikasno tržište. Teorija efikasnih tržišta drži da tržišna cijena odražava sve dostupne informacije i da zbog toga nije moguće ostvariti zaradu proučavajući stare informacije, odnosno nije moguće ostvariti profit samo na analizi promjene

1 Samuelson A., Nordhaus,W.: Ekonomija, četrnaesto izdanje, Mate, Zagreb, 1992., str. 37.

2 Smith, A.: Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Mas-media, Poslovni dnevnik,Zagreb, 2007., str. 90-91.

3 Orsag, S.:Vrednovanje poduzeća, Infoinvest, Zagreb, 1997. str. 47.

4 Samuelson, A., Nordhaus,W. : Ekonomija, četrnaesto izdanje, Mate, Zagreb, 1992., str. 37

Kako to funkcionira u praksi može se vidjeti iz sljedećih nekoliko najpoznatijih svjetskih indeksa. Dow Jones (DJIA), npr. sastoji se od «blue chip» dionica 30 velikih korporacija i računa se od 1896. godine. Indeks S&P500 računa se preko izračuna-vanja ukupne tržišne vrijednosti 500 poduzeća i ukupne tržišne vrijednosti tih poduzeća prethodnog dana trgovanja. Indeks Nasdaq obuhvaća ponde-rirani prosjek tržišnih cijena 4.000 poduzeća koja su uključena na OTC tržište The National Associ-ation od Securities Dealers Automatic Quotations (NASDAQ). FTSE indeks obuhvaća ponderirani prosjek tržišnih cijena 100 najvećih korporacija uvr-štenih u kotaciju Londonske burze. DAX je glavni indeks koji uključuje 30 vodećih njemačkih dionica uvrštenih na Frankfurtsku burzu. Indeks Nikkei225 je ponderirani prosjek 225 najvećih japanskih podu-zeća uvrštenih u kotaciju burze u Tokiu.

Svi navedeni indeksi predstavljaju varijacije u kretanju cijena na pojedinom tržištu, a izvode se iz reprezentativnog broja vodećih dionice koje čine sastavni dio tog indeksa.

3. Financijska analiza u funkciji predviđanja kretanja Tržišnog indeksa

Suvremena financijska praksa, polazeći od spoznaje realnog tržišta kao nesavršenog tržišta, uvela je modele analize i vrednovanja dionica koji se temelje na procjeni rizika i očekivane stope prinosa. To su moderna portfolio teorija, CAPM model, single-indeks model, multi-indeks model, APT-mo-del i druge. Navedeni modeli kao i klasične metode analize dionica (fundamentalna analiza i tehnička analiza) polaze od pretpostavke kako tržišna cijena dionica u sebi uključuje sve rizike koji se pojavljuju na tržištu, te vlasniku donose prinose kao nagradu za preuzete rizike. Na temelju navedenog, suvremene tehnike financijske analize polaze od postavke kako proučavanje podataka iz prošlosti predstavlja koristan alat za procjenu budućih zbivanja na tržištu kapitala. Fundamentalna analiza dionica polazi od postavke kako osnovu za utvrđivanje vrijednosti dionice predstavljaju prognoze o kretanju dobiti dioničkog društva u budućnosti, a temelji se na sustavu standardiziranih financijskih pokazatelja o poslovanju poduzeća.13 Cilj fundamentale analize je utvrditi je li postojeća tržišna cijena podcijenjena, precijenjena ili

13 Prohaska, Z.: Analiza vrijednosnih papira, Infoinvest, Zagreb,1996, str.77.

Henry M. Markowitz je 1952. godine predstavio model optimalnog ulaganja u vrijednosne papire, posebno dionice u uvjetima neizvjesnosti i rizika.7 Markowitzov model portfolia zasniva se na tezi da očekivana stopa prinosa predstavlja zbroj svih mogućih stopa prinosa ponderirana s pripadajućom vjerojatnosti, što se matematički može izraziti kao:8

Ovaj izraz kazuje da je očekivani prinos od port-folia vagani (ponderirani) prosjek očekivanih pri-nosa od vrijednosnih papira koji čine taj portfolio.9 U portfoliu koji se sastoji od 4 vrijednosna papira postoje 4 varijance i 40 kovarijanci. U portfoliu od 30 vrijednosnih papira postoji 30 vlastitih varijanci i 780 kovarijaci. Vrijednost korelacijskog koeficijenta uvijek se kreće između -1 i +1.10 Tržište kapitala kao portoflio sadrži veliki broj vrijednosnih papira. Za izračunavanje ponderiranog prosjeka neophodno je računati veliki broj medjusobnih kovarijanci izme-dju svih vrijednosnih papira koji kotiraju na tržištu. To je složen posao jer se pri prodaji samo jednog vrijednosnog papira moraju ponovno računati sve preostale kovarijance u portfoliu. Da bi se to izbjeglo i smanjio broj računanja na tržište kapitala uvedeni su tržišni indeksi.

Tržišni indeks je cjenovno ponderirani prosjek vrijednosti dionica koje čine njegov sastavni dio.11 Na kretanje tržišnog indeksa utječu promjene tržišne cijene dionica koje su uključene u sustav tržišnog indeksa. Sve ove dionice nemaju jednaku ponderiranu težinu. Težina pojedine dionice ovisi o volumenu trgovanja te dionice u prethodnom razdoblju. Dionicama kojima se više trgovalo i kod kojih je ostvarena viša tržišna kapitalizacija imaju veću težinu u sastavu pojedinog tržišnog indeksa. Promjena tržišne cijene takvih dionica ima veći relativni utjecaj na promjenu vrijednosti tržiš-nog indeksa u odnosu na ostale dionice koje čine njegov sastavni dio. Prosjek porasta ukupne tržišne vrijednosti jednog dana u odnosu na prethodni dan predstavlja promjenu indeksa.12



9 Horne, J. Van.: Financijsko upravljanje i politika, Mate d.o.o. Zagreb, 1993, str. 53.

10 Horne, J. Van.: Financijsko upravljanje i politika, Mate d.o.o. Zagreb, 1993, str. 56.

11 Bodie, Z i dr. Počela ulaganja 4 izdanje, Mate, Zagreb, 2006., str. 45.

12 Bodie,Z i dr. Počela ulaganja 4 izdanje, Mate, Zagreb, 2006., str. 48.


54 55

odnosu dva pomična prosjeka. Zato se svaki dan izračunava kvocijent kraćeg i dugoročnijeg pomičnog prosjeka.19

To se matematički može izraziti kao20:

Analitičari vide signal za kupovinu u trenutku

kada linija kraćega pomičnog prosjeka presijeca liniju dugoročnijega pomičnog prosjeka odozdo, a signal za prodaju obrnuto, kada linija kraćega pomičnog prosjeka presijeca liniju dugoročnijega pomičnog prosjeka odozgo. Pomični prosjeci predstavljaju aritmetičke sredine nizova tržišnih cijena dionica za određeno razdoblje koje može biti 20, 50, 100 ili 200 dana. Iz međusobnog položaja krivulje pomičnih prosjeka i tržišnih cijena dionica analitičari utvrđuju signale za kupovinu ili prodaju dionica. Pomični prosjek u sebe uključuje samo tržišnu cijenu dionica.

4. Korelacija volumena trgovanja i tržišnog indeksa

Za utvrđivanje snage signala financijsku analizu neophodno je upotpuniti podacima o volumenu, odnosno količini ostvarenog prometa. Investitor mora znati je li se tržišna cijena dionice formirala na temelju visokog ili niskog prometa. Visok promet potvrđuje snagu signala. Nizak dnevni promet uma-njuje vjerodostojnost signala za kupovinu ili prodaju dionica jer se temelji na manjem dijelu potencijalne ponude i potražnje. Na temelju odnosa kretanja tržišne cijene dionica, odnosno tržišnog indeksa i volumena trgovanja može se izgraditi matrica snage signala prikazana na slici br. 1.

U osnovi moguće je više kombinacija ovih odno-sa; rast tržišnog indeksa i rast prometa, pad tržišnog indeksa i rast prometa, rast tržišnog indeksa i pad prometa i pad tržišnog indeksa i pad prometa. U ovakvim uvjetima mijenja se snaga signala sudioni-

19 Prohaska, Z.: Analiza vrijednosnih papira, Infoinvest, Zagreb,1996, str. 95.


odgovara fer vrijednosti dionice poduzeća. Teh-nička analiza proučava tržišna kretanja, primarno korištenjem grafikona, u svrhu predviđanja budućih cjenovnih trendova. Pojam «tržišna kretanja» uklju-čuje tri glavna izvora informacija dostupna analiti-čaru; cijenu, obujam trgovine i kamate (kamate se koriste samo kod terminskih ugovora i opcija).14

Sve što analitičar tvrdi jest da cjenovna kreta-nja odražavaju promjene ponude i potražnje. Ako količina potražnje premašuje ponudu cijena mora porasti i obrnuto ako ponuda premašuje potražnju, cijena mora pasti.15

U ovoj temeljnoj postavci svih ekonomskih i fun-damentalnih predvidjanja stvorena je veza izmedju količine (obujma) trgovanja i tržišne cijene dionice. Budući da tržišni indeks predstavlja ponderirani prosjek tržišnih cijena izabranog broja dionica jasno se uspostavlja veza izmedju volumena trgovanja i tržišnog indeksa.

Cilj tehničke analize je prognoziranje tržišnih cijena dionica sa svrhom da se utvrde povoljni trenuci za kupovinu, odnosno prodaju dionica.16 Za utvrđivanje povoljnih trenutaka za kupovinu, odnosno prodaju dionica analitičari koriste različite metode pomičnih prosjeka, trendova i indikatora tehničke analize.

John J. Murphy u knjizi Tehnička analiza financijskih tržišta naglašava: «U općenitom smislu trend je jednostavno smjer kretanja tržišta. Tržišta općenito ne slijede ravne linije. Tržišna kretanja su karakterizirana uzastopnim cik-cak kretanji-ma. Ta kretanja nalikuju na niz uzastopnih valova s prilično očitim vrhovima i dnima. Smjer tih vrhova i dna čine trend.»17 Smjer tržišta može biti: rastući, padajući i horizontalni. Indikatori tehničke analize su posebni pokazatelji koji se izračunavaju pomoću matematičko-statističkih metoda i služe u tehničkoj analizi prognoziranju kretanja tečajeva (cijena) vrijedosnih papira na financijskom tržištu u budućnosti, ali i boljoj transparentnosti dogadjanja na tržištu u određenom trenutku.18 Najpoznatiji indikator tehničke analize je trendoscilator. Kod trendoscilatora, koji se još naziva i indikator, odnosno pokazatelj potvrde trenda, radi se o

14 Murphy J.J. Tehnička analiza financijskih tržišta, Masmedia, Zagreb, 2007. str.25.

15 Murphy J.J. Tehnička analiza financijskih tržišta, Masmedia, Zagreb, 2007. str.26.


17 Murphy J.J. Tehnička analiza financijskih tržišta, Masmedia, Zagreb, 2007.str.65.


je elektronički trgovinski sustav koji omogućava da brokeri, članovi Burze budu telekomunikacijski povezani i trguju na burzi ne napuštajući svoj ured diljem Hrvatske.22 Tržišni indeks koji prati kretanje promjena u trgovanju dionicama na Zagrebačkoj burzi naziva se Crobex, a trgovanja obveznicama

Crobis. Indeks Crobex utemeljen je 1. srpnja 1997.godine a njegova početna vrijednost iznosila je 1.000 bodova.

5.1. Sastav i izračun vrijednosti indeksa Crobex

Uprava Zagrebačke burze je 11. siječnja 2008. godine donijela Odluku o indeksu Zagrebačke burze. Ovom odlukom uređena su pitanja naziva in-deksa, kriterija za odabir dionica koje ulaze u sastav indeksa, broj dionica koje ulaze u sastav indeksa, metode izračuna i prilagođavanja baze indeksa, revizija indeksa i drugo. Indeks Crobex predstavlja ponderirani prosjek tržišne cijene 30 dionica.

Prema članku 5. navedene Odluke23: 1. Indeks se računa kao omjer free float tržišne

kapitalizacije i free float tržišne kapitalizacije na bazni datum.

2. Free float tržišna kapitalizacija određene dio-nice računa se kao umnožak broja izdanih dio-nica, free float faktora i zadnje cijene dionice.

3. Udjel free float tržišne kapitalizacije pojedine dionice u ukupnoj tržišnoj kapitalizaciji indek-sa, na dan revizije, ne može prijeći 15%.

4. Ako nekom dionicom nije trgovano dotičnog dana, uzima se prethodna zadnja cijena.

5. Indeks se računa kontinuirano tijekom trgovi-ne prema sljedećoj formuli:

22 www.zse.hr/default.aspx?id=2623 www. zse.hr/UserDocsImages/Indeks2008.pdf

cima na tržištu kapitala. Bitno je da oni mogu pre-poznati značenje signala u bilo kojoj od navedenih kombinacija.

Slika 1. Matrica snage tržišnih signala

Rast tržišnog indeksa uz rast i povećanje pro-meta jak je signal nastavka trenda rasta tržišta. Pad tržišnog indeksa (cijena dionica) uz rast prometa jak je signal promjene trenda i pada tržišta. Rast tržišnog indeksa uz pad i smanjenje prometa signal je promjene trenda i kratkotrajnog pada tržišta. Pad tržišnog indeksa uz pad i smanjenje prometa signal je promjene trenda i mogućega kratkotrajnog oporavka tržišta.

Postavlja se pitanje dovodi li manja količina dionica na strani ponude i potražnje uobičajeno do pada tržišnog indeksa, odnosno velika količina dionica do rasta tržišta.

Korelacija utjecaja volumena trgovanja na tržiš-nu cijenu bitna je za odgovor mogu li institucionalni investitori koji u svojim rukama drže značajan ka-pital i količine vrijednosnih papira utjecati volume-nom trgovanja na kretanje tržišnih cijena dionica, osobito na malim, plitkim tržištima u razvoju.

5. Obilježje tržišnog indeksa crobex

Obnova rada tržišta kapitala u Hrvatskoj usli-jedila je 1991. godine kada je 25 banaka i 2 osigu-ravajuće kuće utemeljilo Zagrebačku burzu kao centralno mjesto trgovanja vrijednosnim papirima u Republici Hrvatskoj.21 Tijekom 1994. godine uveden

21 www.zse.hr/default.aspx?id=26

Mr. sc. Stanko Dabić; prof. dr. sc. Stipan Penavin: Utjecaj obujma trgovanja na kretanje tržišnog indeksa Crobex Mr. sc. Stanko Dabić; prof. dr. sc. Stipan Penavin: Utjecaj obujma trgovanja na kretanje tržišnog indeksa Crobex

56 57

Tablica 1. Pregled volumena trgovanja i kretanje indeksa Crobex

Izvor: Zagrebačka burza

It = vrijednost indeksa na dan t i vrijeme jpi t = zadnja cijena dionica i na dan t i vrijeme jqi T = broj izdanih dionica i ili njihov dio na dan

revizije Tƒi T = free float faktor dionica i na zadnji dan mje-

seca koji prethodi danu revizije TB = bazna vrijednost indeksa, iznosi 1000 na dan

1.srpnja 1997.T i p = zadnja cijena dionica i na bazni datum ili

na dan koji prethodi uključenju u indeks (u slučaju da su uključene kasnije)

KT = koeficijent prilagođavanja baze indeksa na dan revizije T

Navedena formula pokazuje kako na promjenu vrijednosti tržišnog indeska Crobex utječe promje-na tržišne kapitalizacije i koeficijent prilagođavanja baze indeksa na dan revizije. Ključni element za izračun vrijednosti indeksa Crobex jesu free float dionice, odnosno raspoloživi broj dionica slobodan za trgovinu. U free float, ulaze sve dionice izdava-telja osim dionica na računu osoba koje prelaze 5 posto ukupnog broja pojedinog izdanja i vlastite dionice u trezoru izdavatelja. Dionice na skrbničkim računima uvijek su uključene u free float. Sastav dionica indeksa Crobex mijenjao se i prilagodjavao potrebama vremena kako bi najbolje reprezentirao stanje i kretanje cijelog tržišta kapitala, te promjene u hrvatskom gospodarstvu. U sastav indeksa Cro-bex trenutno je uključeno sljedećih 30 dionica: INA, Hrvatske telekomunikacije (HT), Podravka, Atlantic grupa, Ingra, Institut za gradjevinarstvo Hrvatske (IGH) i Viro koji su uključeni u ST kotaciju, te Adris grupa, Atlanska plovidba, Belišće, Dalekovod, Dioki, Dom holding, Đuro Đaković Holding, Ericsson Nikola Tesla, Hidroelektra niskogradnja, Jadro-plov, Končar elektroindustrija (KOEI), Konzum, Ledo, Luka Ploče, Privredna banka Zagreb (PBZ), Petrokemija, Tehnika, Tankerska plovidba, Uljanik plovidba i Zagrebačka banka (ZABA).

R/b Mjesec/godinaVolumen trgovanja

(kn)Indeks Crobex

1. I/2006 301.092.374 2.118

2. II/2006 554.326.473 2.295

3. III/2006 1.153.495.273 2.478

4. IV/2006 709.264.537 2.503

5. V/2006 961.274.581 2.603

6. VI/2006 2.212.895.230 2.792

7. VII/2006 603.393.609 2.985

8. VIII/2006 719.424.561 3.131

9. IX/2006 1.003.008.675 3.211

10. X/2006 805.415.210 3.257

11. XI/2006 616.950.208 3.232

12. XII/2006 957.724.058 3.485

13. I/2007 852.468.370 3.779

14. II/2007 1.299.850.267 4.017

15. III/2007 1.820.327.668 4.425

16. IV/2007 1.835.760.157 4.794

17. V/2007 2.515.215.962 4.905

18. VI/2007 1.775.567.984 4.937

19. VII/2007 1.139.900.619 4.899

20. VIII/2007 1.377.991.190 4.898

21. IX/2007 1.573.274.052 5.080

22. X/2007 3.227.280.614 4.890

23. XI/2007 2.074.174.052 4.948

24. XII/2007 1.620.162.050 4.868

25. I/2008 2.710.591.023 4.364

26. II/2008 1.852.109.088 4.038

27. III/2008 1.519.289.515 3.818

28. IV/2008 2.091.548.411 3.890

29. V/2008 1.388.723.073 3.987

30. VI/2008 978.810.048 3.793

UKUPNO: 42.251.308.932 114.427

Prosjekmjesečni

1.408.376.964 3.814,23

Standard.devijacija

690.960.063 916,51

Koef.varijacije 49,06% 24,02%

Koeficijent korel. 0,655

na Zagrebačkoj burzi iznosi 49,60%. To pokazuje velike promjene u volumenu trgovanja koji su se događali unutar analiziranog razdoblja. Koeficijent varijacije indeksa Crobex u analiziranom razdoblju iznosio je 24,02 %, što pokazuje njegovu veliku pod-ložnost tržišnim promjenama. Koeficijent korelacije pokazuje kako je vrijednost indeksa Crobex rasla kada je ostvaren veći volumen trgovanja i obrnuto, da je dolazilo do pada cijena dionica na Zagrebač-koj burzi kada je dolazilo do smanjenja prometa. To pokazuje kako volumen trgovanja ima veliki utjecaj na kretanje tržišnih cijena dionica na malim, plitkim tržištima kapitala. Na takvim tržištima institucionalni investitori (osiguravajuća društava i fondovi) mogu imati veliki utjecaj na tržišnu cijenu i određivati trend rasta ili pada zbog količine kapitala kojom raspolažu.

5.3. Sličnosti i razlike indeksa Crobex i drugih tržišta kapitala

Na razvijenim tržištima kapitala utjecaj volume-na trgovanja na kretanje tržišnih cijena znatno je manji. Razlog tomu je veliki broj sudionika na trži-štu i veliki broj izdanih vrijednosnih papira kojima se trguje na razvijenim tržištima kapitala. Velik broj

1.2 Volumen trgovanja i kretanje indeksa Crobex

Vrijednosti prosječnih mjesečnih kretanja volumena trgovanja i vrijednosti indeksa Crobex u razdoblju od 01.01.2006. do 30.06.2008. godine prikazane su u tablici 1.

Podaci iz tablice pokazuju kako izmedju volume-na trgovanja i prosječne vrijednosti tržišnog indeksa Crobex postoji čvrsta veza iskazana u obliku koefi-cijenta korelacije koji iznosi 0,655. U razdoblju od 01.01.2006. do 30.06.2008. godine hrvatsko tržište kapitala završilo je puni ciklus od početne euforije do depresije. Provedeno istraživa-nje pokazuje kako je u promatranom razdoblju postojala čvrsta kore-lacija (koeficijent korelacije 0,655) izmedju kretanja volumena trgovanja i kretanja tržišne cijene dionica, odnosno tržišnog indeksa Crobex.

Grafikon 1. Indeks Crobex i volumen trgovanja01.01.2006.-30.06.2008. godine

Koeficijent varijacije pokazuje omjer prosječnog odstupanja zavisne varijable standardne devija-cije od njezine standardne regresijske vrijednosti (standardna devijacija) i aritmetičke sredine zavisne varijable. Koeficijent varijacije volumena trgovanja


58 59

sudionika i izdavatelja smanjuje mogućnost institu-cionalnim ulagačima (osiguravajućim društvima i investicijskim fondovima) da volumenom utječu na kretanje tržišne cijene. Prosječno kretanje volumena trgovanja na burzi u New Yorku i prosječne vrijed-nosti indeksa Dow Jones po mjesecima u razdoblju od 01.01.2006.-30.06.2008.godine prikazani su u tablici br. 2.

Koeficijent odstupanja tržišnog indeksa Dow Jo-nes od njegove prosječne vrijednosti u analiziranom razdoblju iznosi samo 7,47 %. To pokazuje kako je vrijednost tržišnog indeksa Dow Jones u analizira-nom razdoblju bila stabilna. Koeficijent varijacije i odstupanja do prosječne dnevne vrijednosti volu-mena trgovanja na Wall Streetu u analiziranom raz-doblju iznosila je 16,02 %. Prosječni dnevni volumen trgovanja iznosio je 5,4 milijarde USD, a odstupanje od prosjeka trgovanja 16,02 %. To pokazuje kako je u analiziranom razdoblju dolazilo do značajnijih odstupanja od prosječnog prometa, osobito tijekom ljetnih mjeseci, kada je u pravilu smanjen obujam trgovanja dionicama na burzi.

Koeficijent korelacije između volumena trgo-vanja i kretanja indeksa Dow Jones u analiziranom razdoblju je negativan i iznosi 0,3892. To pokazuje kako između navedenih pojava postoji korelacija srednje jačine, te da su u većini slučajeva postojala razdoblja kada su cijene dionica rasle uz smanjeni volumen trgovanja. Na temelju navedenog može se zaključiti kako su američki kupci odustajali od kupnje dionica na visokim razinama vrijednosti tržišnog indeksa Dow Jones zbog činjenice da se kupnjom vrijednosnica po visokoj cijeni smanjuje prostor za mogućnost ostvarenja dodatnog prinosa na uložena sredstva.

Koeficijent korelacije -0,3892 pokazuje kako na razvijenim tržištima kapitala postoji manja moguć-nost institucionalnih investitora da kroz volumen trgovanja utječu na kretanje tržišne cijene dionica.

Tablica 2. Pregled volumena trgovanja i kretanje indeksa Dow Jones24

Izvor: www.nyse.com

24 www.moneycentral.msn.com/investor/charts/

R/b Mjesec/godinaProsjek volumena trgovanja (USD)

Indeks DJIA

1. I/2006 6.425.508.700 10.864

2. II/2006 5.759.103.800 10.993

3. III/2006 6.680.180.200 11.109

4. IV/2006 5.548.036.700 11.367

5. V/2006 7.297.653.100 11.168

6. VI/2006 6.915.326.400 11.150

7. VII/2006 5.548.663.500 11.185

8. VIII/2006 4.619.406.100 11.381

9. IX/2006 4.494.894.300 11.697

10. X/2006 5.543.222.500 12.080

11. XI/2006 4.722.837.900 12.221

12. XII/2006 4.336.607.500 12.463

13. I/2007 4.992.601.600 12.621

14. II/2007 4.374.410.500 12.268

15. III/2007 5.632.851.900 12.354

16. IV/2007 4.819.809.000 13.062

17. V/2007 4.992.619.700 13.627

18. VI/2007 5.224.570.500 13.408

19. VII/2007 5.512.064.400 13.211

20. VIII/2007 6.199.121.900 13.357

21. IX/2007 4.328.413.700 13.895

22. X/2007 5.010.929.500 13.930

23. XI/2007 5.980.232.600 13.371

24. XII/2007 4.310.312.300 13.264

25. I/2008 7.459.112.800 12.650

26. II/2008 5.720.329.000 12.266

27. III/2008 6.229.017.500 12.262

28. IV/2008 5.050.809.900 12.820

29. V/2008 4.530.791.000 12.638

30. VI/2008 5.309.933.000 11.350

UKUPNO: 163.569.371.500 370.032

Prosjek 5.452.312.383 12.332,40

Standard.devi-jacija

873.933.794 921,47

Koef.varijacije 16,02% 7,47%

Koeficijent korel. -0,3892

Iz komparativne analize prethodna dva slučaja kretanja tržišnih indeksa i to Crobexa, kao indeksa malog i još uvijek nerazvijenog tržišta i Dow Jonesa, kao indeksa jednog od najrazvijenijih tržišta, može se zaključiti da ova teza stoji. U prvom je slučaju naime evidentno da je korelacija između volumena prometa i tržišnog indeksa bila vrlo visoka, a u dru-gom slučaju ne. Razlozi za ovu pojavu prethodno su istaknuti.

Kako je za autore ovog rada predmet interesa primarno kretanje cijena na hrvatskom tržištu ka-pitala, to je spoznaja o navedenim pojavama za njih ali i za sve financijske analitičare kao i potencijalne sudionike na ovom tržištu, značajna jer to znači da će se praćenjem volumena prometa moći predvidje-ti i približno kretanje tržišnog indeksa.

Grafikon 2. Indeks Dow Jones i volumen trgovanja01.01.2006.-30.06.2008. godine

6. Zaključak

Tržišni indeks je nesumnjivo prvi i vrlo značajan izraz varijacija u kretanju cijena na tržištu kapitala. No za analitičare je uvijek značajno i koji čimbenici utječu na njegovo kretanje. Predmet analize u ovom radu bilo je pitanje utječe li volumen prometa na kretanje indeksa i kakav je među njima odnos.

Problem odnosa volumena prometa i kretanja tržišnog indeksa nije sporan. Kao što se prethodno moglo vidjeti, utjecaj promjene volumena trgovanja na kretanje indeksa postoji s tim što njegov inten-zitet može biti različit, što će u krajnjem slučaju ovisiti o dubini tržišta kapitala. Zapravo, može se reći da je utjecaj volumena prometa na kretanje tržišnog indeksa obrnuto proporcionalan dubini tržišta kapitala. Što je na tržištu kapitala veći broj sudionika i veći broj izdanih vrijednosnih papira, ovaj utjecaj je manji i obrnuto.


60 61

14. Prohaska,Z: Analiza vrijednosnih papira, Infoin-vest, Zagreb, 1996.

15. Saunders, A., Cornett,M,M: Financijska tržišta i institucije, Masmedia, Zagreb, 2006.

16. Shilt, H. J.; A Rational Approach to Capitaliza-tion Rates for Discounting the Future, Incime Stream of Closely Held Companies, The Financi-al Planner, 1982.

17. Stephen A. Ross, “The Arbitrage Theory od Ca-pital Asset Pricing”, Journal of Economic Theory, 13, December 1976.

18. Samuelson, P. A., Nordhaus,W.D.: Ekonomija 14. izmijenjeno izdanje, Mate, Zagreb, 1992

19. Smith, A.: Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Masmedia, Poslovni dnevnik, Zagreb, 2007.

20. Šošić I., Serdar V. Uvod u statistiku, Školska knjiga, Zagreb, 1994.

21. Varn Horne, J. C.: Financijsko upravljanje i politika (financijski menedžment), Mate, Zagreb, 1993.

22. Zakon o trgovačkim društvima, Narodne novine 111/1993

23. Zakon o investicijskim fondovima, Narodne novine 150/2005

24. Žager, K., Žager, L.: Analiza financijskih izvješta-ja, Masmedia, Zagreb, 2006.

25. http:www//zse.hr26. http;//www.nyse.com/marketinfo27. http//biz.yahoo.com/p/s28. www.moneycentral.msn.com/investor/charts/

Literatura:

1. Bodie Z i drugi: Počela ulaganja 4. izdanje, Mate, Zagreb, 2006.

2. Brigham E. F., Financial Management, Theory and Practice, The Dryden Press, Illionis,1997.

3. Cvjetićanin,M: Kako čitati burzovna izvješća, Infoinvest, Zagreb, 1994

4. Dabić, S: Utvrdjivanje vrijednosti poduzeća na temelju tržišne cijene dionica, magistarski rad, Ekonomski fakultet u Osijeku, 2006.

5. Graham B: Inteligentni investitor, Masmedia, Zagreb, 2006,

6. Hampton, J. J.: Financial Decision Making, Concept, Problems % Cases, Reston Publishing Company, Reston, Virginia, 1979.

7. Kostolany,A.:Psihologija burze, Masmedia, Za-greb, 2007.

8. Murphy J. John:Tehnička analiza financijskih tržišta, Masmedia, zagreb, 2007.

9. Orsag, S.: Financiranje emisijom vrijednosnih papira, Institut za javne financije Zagreb, 1992.

10. Orsag, S: Vrednovanje poduzeća, Infoinvest, Zagreb, 1997.

11. Orsag, S: Budžetiranje kapitala, Infoinvest, Zagreb, 2000.

12. Orsag, S: Izvedenice, HUFA, Zagreb, 2006.13. Priručnik za polaganje ispita za obavljanje

poslova Investicijskog savjetnika, HUFA, Zagreb, 2001.

Stanko Dabić, M. Sc.,Joint stock company Belje Stipan Penavin, Ph. D.,Associate professor, Faculty of Economics, Osijek

Influence Of Trade Volume On Movement Of Market IndexCrobex

Summary

The phenomena on the capital market that primarily manifest through the price movements of securities are the subject of interest of economic theoreticians and direct participants in transactions respectively. The uncertainty resulting from variations in price movements induces both to try to establish their causes and factors that are influencing them. The starting basis thereat is to know the market mechanism as well as the value of elements of the trade subject, i.e. the classified securities. Since the large number of securities usually appears on the capital market and differ among themselves according to value and extent of exposing to risk, it is almost impossible to follow the position on the market through their summary value. Therefore, the market index representing the price-weighted average of the value of shares that make their component part is used as the value expression of certain market. It is, as a rule, a question of classified securities of certain representative enterprises. The starting hypothesis in this work is that the market index formed in this way is, among other things, influenced by the volume of transactions of the shares on the market. This hypothesis is checked through the case analysis of Crobex market index as well as comparative analysis of movement of this index and Dow Jones index that is being followed on one of the most developed capital markets in the world. The obtained results confirm the set hypothesis but also show that the intensity of the volume of business on the market index movement is inversely proportional to capital market depth, i. e. to the number of classified securities and participants in transactions. The cognition of this phenomenon is the basis to financial analysts in assessments of state on individual markets. What is most important, it assess of their possible future movements. Naturally, it is also the basis to the direct participants on the capital market to bring their decisions on the choice of the moment in which to enter the transaction with securities.Key words: capital market, market index, classified securities, price of share, volume of share transaction, Crobex, Dow Jones


62 63

Prof. dr. sc. Vladimir Cini; Dušan Varga, univ. spec. oec.: Poslovne zone - bitni elementi gospodarskog razvoja Varaždinske županije

donošenjem strategije razvoja grada, unapređenjem poduzetničke klime, izgradnjom potrebne infra-strukture, poticanjem razvoja novih tehnologija te dobrim geografskim položajem, postao vrlo poželjno investicijsko odredište.

Privlačenje domaćih i stranih investitora predstav-lja način razvoja poduzetničkih aktivnosti, olakšava pristup modernim tehnologijama i novim znanjima te povećava konkurentnost proizvoda i usluga na do-maćem i inozemnom tržištu. Također, konkurentnu prednost predstavlja briga i djelovanje na podizanju razine obrazovne strukture koja će u budućnosti predstavljati osnovnu snagu za razvoj ovoga kraja. U Varaždinskoj županiji radi se na način da svaka opći-na, grad i na kraju županija određuje prioritete čijom se realizacijom može ostvariti gospodarski napredak, a time i porast standarda stanovništva. U konačnici,

1. Uvod

U ovom se radu polazi od sljedeće pretpostavke: instrumenti gospodarske politike korišteni u gradu Varaždinu predstavljaju uspješan model koji bi se trebao primjenjivati i u ostalim dijelovima Repu-blike Hrvatske. Uspjeh Varaždinske županije leži u činjenici kako se u financiranju svoga razvoja oslanja na vlastite izvore potpomognute privatnim kapitalom kao i podrške od strane institucija na razini Republi-ke Hrvatske i Europske unije. Isto tako, bitnu ulogu predstavljaju jedinice lokalne samouprave u participi-ranju ulaganja i razvoju infrastrukture. Mnoge mjere i aktivnosti poticanja maloga gospodarstva uspješno su realizirane u suradnji državne i lokalne vlasti, znanstvenih i obrazovnih institucija te privatnog sektora. U radu je prikazano kako je grad Varaždin


POSLOVNE ZONE - BITNI ELEMENTIGOSPODARSKOG RAZVOJAVARAŽDINSKE ŽUPANIJE

Prof. dr. sc. Vladimir CiniEkonomski fakultet u Osijeku

Dušan Varga, univ. spec. oec.Vindija d.o.o., Varaždin

SažetakU radu se ukazuje na utjecaj poslovnih zona na lokalni i regionalni razvoj nekog područja. Poslovne zone utječu na suvremeno gospodarstvo, kao i na privlačenje stranih investitora u određeno područje koji pridonose gos-podarskom razvoju. Podizanje efikasnosti i konkurentnosti na domaćem i na inozemnom tržištu predstavlja ključno razvojno pitanje. Pri stvaranju konkurentske pozicije važna je uloga države, ali i jedinica lokalne uprave i samouprave. Grad Varaždin, u kratko vrijeme, postao je poželjna investicijska zona i ogledni primjer za ostatak Hrvatske. Zahvaljujući izvrsnom prometnom položaju, gdje dolazi do križanja europskih prometnih koridora, blizini mnogih zemalja i vrijednim ljudima, Varaždinska županija (u daljnjem tekstu Županija) je područje dina-mičnog razvoja, otvorena prema novim načinima razmišljanja i spremna za brze promjene. Rad je strukturno podijeljen u dva dijela. U prvom je dijelu izvršena kratka analiza sadašnjega gospodarskog stanja Županije i grada Varaždina. U drugom dijelu rada definiran je pojam i vrsta poslovnih zona, kao i njihovih obilježja, temeljni razlozi i ciljevi osnivanja zona. Prikazan je način rada Slobodne zone Varaždin kao najrazvije-nije slobodne zone u ovom dijelu Hrvatske. Osim poduzetničkih zona na području Varaždina djeluje i Tehnološki park koji predstavlja važan segment privlačenja mladih i visokoobrazovanih kadrova koji svojim idejama u novoosnovanim poduzećima ne mogu opstati na tržištu ukoliko im se na početku ne pomogne. Na kraju ovog dijela rada ukratko je prikazan budući projekt Biotehnološkog parka, koji će biti od iznimne važnosti za razvoj gospodarstva i obrazovanja u sjever-nom dijelu Hrvatske.Ključne riječi: poslovne zone, tehnološki park, regionalni razvitak

64 65


cilj je potvrditi kako dobra suradnja lokalne vlasti, gospodarstva, obrazovnih i potpornih institucija pretvara Varaždin u „grad po mjeri čovjeka“ te tako postaje predvodnik regionalnog razvoja i primjer dobre prakse.

2. Metodologija istraživanja

U svrhu dokazivanja definiranih problema i postavljenih ciljeva te hipoteze istraživanja, u radu je korišteno nekoliko skupina metoda. Za potrebe definiranja poslovnih zona korištena je desk resear-ch metoda, a u samoj izradi rada korištene su opće znanstvene metode:

1. Metode analize i sinteze pomoću kojih su izvr-šene analize postojećega gospodarskog stanja Varaždinske županije u svrhu prikazivanja uspješnosti poslovanja.

2. Metoda komparacije kojom smo prikazali korištenje financijskih sredstava za osnivanje i razvoj poslovnih zona.

3. Metoda analize slučaja kojom smo pokušali pobliže prikazati i analizirati poslovne subjekte unutar poslovnih zona.

Osim navedenih metoda korištene su i sljedeće: povijesna metoda, induktivna i deduktivna metoda, statistička metoda te tablično i grafičko prikazivanje statističkih podataka. U izradi rada prikupljani su, korišteni i obrađivani podaci iz domaćih i među-narodnih statističkih izvora, prvenstveno vezani za poglavlja o gospodarskim kretanjima u Varaždinskoj županiji. Analizirani su i relevantni dokumenti koji predstavljaju institucionalnu bazu za razvoj poslov-nih zona te su u tu svrhu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku, Gospodarske komore, služ-benih glasila županije kao i službenih web stranica poslovnih zona.

3. Analiza gospodarstva varaždinske županije

U prošlosti je gospodarstvo Varaždinske županije prvenstveno činila poljoprivredna proizvodnja te prerađivačka industrija (tekstilna, drvna, kože i obuće te prehrambena) s osnovnim obilježjem intenzivnosti u radu u kojem su nositelji djelatnosti bila poduzeća u društvenom vlasništvu. U današnjoj gospodarskoj strukturi prevladavaju „stare“ indu-strije, prehrambena industrija, proizvodnja tekstila, prerada drva i proizvodnja namještaja, metalna industrija, a razviju se i „nove“ industrije kao što su

ICT1, logističke i poslovne usluge, reciklaža i alter-nativna energija, biotehnologija. Osnovna obilježja gospodarstva Varaždinske županije:2

∙ dobra prometna lociranost, koja je svoju valo-rizaciju dobila završetkom izgradnje autoceste Goričan-Varaždin-Zagreb, omogućila je gospo-darsku i kulturnu povezanost kako sa zemljama srednje i istočne Europe, tako i s Jadranom; prvenstveno zahvaljujući pravcu za luku Rijeka,

∙ u strukturi gospodarstva, najvažniji dio čini industrija, u odnosu na znatno slabije razvijene ostale djelatnosti i poljoprivredu;

Tablica 1. Ključni sektori Varaždinske županije

Izvor: Obradili autori

∙ županijom dominira prerađivačka industrija s dugom tradicijom, ali pretežno zastarjelom tehnologijom i opremom;

∙ tradicionalna orijentacija prema izvozu prven-stveno prerađivačke industrije, koja preko 50% svoje proizvodnje, odnosno ukupnih prihoda, ostvaruje u izvozu; najveći dio izvoza, oko 70%, ostvaruje se u zemljama Europske unije (HGK, ŽK Varaždin, 2004.);

∙ područje županije ne raspolaže posebno zna-čajnim prirodnim resursima; veći značaj imaju potencijali za poljoprivrednu proizvodnju, posebno s aspekta osnove sirovine za prehram-benu industriju; poljoprivredna proizvodnja još je uvijek na nižoj razini i ne predstavlja značaj-niji izvor robe za tržište, izuzev organizirane moderne proizvodnje u peradarstvu i kozarstvu; upravo u tom području leži najveći neiskorište-ni potencijal;

∙ naslijeđena strukturna problematika gospo-darstva iz ranijeg razdoblja, ratne štete, proces privatizacije ranijih društvenih poduzeća s

1 ICT – Informacijska i komunikacijska tehnologija omogućava uporabu računala za obradu podataka i razmjenu podataka u elektroničkom obliku

2 Gospodarstvo Varaždinske županije, HGK, Županijska komora Varaždin, Varaždin, listopad 2004., str. 29

Tradicionalni Razvoj Budućnost

Tekstil, koža ICT Tehnologija okoliša

Proizvodnja metala Logistika Alternativna energija

Namještaj Recikliranje Zdravstveni turizam

Proizvodnja hrane - Biotehnologija

Građevinarstvo - -


određenim negativnim pojavama koje nisu mimoišle ni gospodarstvo Županije, te vođena makroekonomska politika, uzrokuju izrazitu nelikvidnost gospodarskih subjekata;

∙ među prirodnim resursima od velikog značaja su termalne vode, koje su osnova razvoja zdrav-stvenog turizma, kao i poznata lovna područja i lovišta u razvoju lovnog turizma;

∙ Županiju obilježava velik broj marljive i obra-zovane radne snage; proces restrukturiranja gospodarstva unatrag deset godina smanjio je broj zaposlenih osoba u gospodarstvu, poseb-no prerađivačkoj industriji, no zadnjih godina stanje se stabiliziralo.

U nastavku slijedi kratak pregled poslovnih subjekata Varaždinske županije.

Tablica 2. Poslovni subjekti u Varaždinskoj županiji, stanje 30. lipnja 2008.

Izvor: DZS3, Obradili autori

Može se zaključiti kako u Županiji aktivno djelu-je 3.604 pravnih osoba (trgovačka društva, podu-zeća i zadruge, ustanove, tijela, udruge i fondovi) te približno isti broj obrtnika i slobodnih zanimanja (3.349) (Tablica 2.). Veći dio pravnih osoba posluje u obliku trgovačkog društva (2.784 subjekata), koji se dalje raščlanjuje na dionička društva u kojem djeluje

3 Poslovni subjekti prema NKD-u 2002. po županija, stanje 30. lipnja 2008. (2008), Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Priopćenje broj.11.1.2/1

69 subjekata, društvo s ograničenom odgovornošću s 2.686 subjekata te ostali oblici subjekata u kojem ima aktivno samo 29 poduzeća. Razlog velikom broju poslovnih subjekata na području Županije jest pomoć institucija kod administrativnih, pravnih i financijskih poteškoća, pomoć malim i srednjim tvrtkama u cilju korištenja programa EU, pomoć u nabavi kapitala, poticanje integriranja malih i sred-njih tvrtki, zatim poticanje marketinških aktivnosti, uvođenje novih tehnologija kao i briga o podu-zetničkoj infrastrukturi i edukaciji poduzetnika. Upravo ove aktivnosti predstavljaju konkurentske prednosti koje utječu na privlačenje investitora i ulagača u ovo područje.

S obzirom na poslovanje poduzetnika s dobit-kom ili gubitkom u 2007. godini (2.) vidljivo je kako 75%, odnosno 1.816 poduzetnika posluje pozitivno, odnosno njihovi su prihodi veći od troškova, dok se ostalih 25% poduzetnika nalazi u financijskom gu-bitku. U odnosu na ostale županije RH, poduzetnici Varaždinske županije nalaze se na petome mjestu prema poslovanju s dobiti te se može zaključiti kako je uspješnost njihova poslovanja iznatprosječna.

Uspješnost poslovanja u Županiji ilustrirat će analiza rezultata poslovanja poduzetnika u Hrvatskoj na razini općina, kojih je u cijeloj državi ukupno 552. Grad Varaždin zauzima peto mjesto. Analiza pokazuje da je u gradu Varaždinu 2007.g. djelovalo 1.365 poduzetnika s ukupno 23.445 zapo-slenih.

Vrsta poslovnog subjekta

Registrirano/ aktivno

RepublikaHrvatska

Varaždinskažupanija

Trgovačkadruštva

Registrirano 123.907 3.444

Aktivno 98.898 2.784

Poduzeća i zadruge


Aktivno 7.531 122

Ustanove, tijela, udruge, fondovi i orga-nizacije


Aktivno 20.054 698

Ukupno pravne osobe


Aktivno 126.483 3.604

Obrt i slobodna zanimanja

Aktivno 101.354 3.349

Obrt i slobodna zanimanja

Aktivno 101.354 3.349

66 67


Osim prethodne analize, kratak prikaz robne razmjene Županije, od 2003. godine do lipnja 2008. godine, upućuje na kretanje vanjskotrgovinskog deficita i razdoblje većeg izvoza u odnosu na uvoz.

Ukupni izvoz Županije u 2007. godini iznosio je 835,7 milijuna USD, što predstavlja povećanje

vrijednosti izvezene robe za 22,5% u odnosu na 2006. godinu. Istodobno, uvoz u Županiju iznosio je 752,2 milijuna USD (rast od 14,1%), tako da je ostva-ren vanjskotrgovinski suficit Županije 2007. godine iznosio 83,8 milijuna USD te time svrstava na drugo mjesto po višku robne razmjene s inozemstvom (Tablica 5.). Kako bi se pobliže prikazala važnost vanjskotrgovinskog suficita, bitno je napomenuti kako je 2007. godine u Hrvatskoj samo pet županija ostvarilo višak robne razmjene (Sisačko-moslavač-

Tablica 4. Najbogatije općine u 2007. godini

Grad/Općina Brojpoduzetnika

Broj zaposlenih

Zagreb 29.953 366.586

Split 5.474 43.998

Rijeka 4.085 36.413

Osijek 2.093 25.286

Varaždin 1.365 23.445

V. Gorica 1.129 11.131

Pula 2.184 15.782

Zadar 1.564 13.953

Sv. Nedelja 466 5.489

Čakovec 1.010 14.023

Izvor: Fina4

Tablica 3. Poduzetnici koji su poslovali s dobiti i poduzetnici koji su poslovali s gubitkom u 2007. godini

ŽupanijaBroj

poduzetnika

Poduzetnici s dobiti Poduzetnici s gubitkom

Broj Udjel u županiji u %

Broj Udjel u županiji u %

Zagrebačka županija 4.970 3.861,00 77,7 1.109 22,3

Krapinsko-zagorska županija 1.398 1.054,00 75,4 344 24,6

Sisačko-moslavačka županija 1.384 967 69,9 417 30,1

Karlovačka županija 1.593 1.059,00 66,5 534 33,5

Varaždinska županija 2.430 1.816,00 74,7 614 25,3

Koprivničko-križevačka županija 1.179 871 73,9 308 26,1

Bjelovarsko-bilogorska županija 1.254 976 77,8 278 22,2

Primorsko-goranska županija 7.891 5.016,00 63,6 2.875 36,4

Ličko-senjska županija 519 362 69,7 157 30,3

Virovitičko-podravska županija 667 480 72 187 28

Požeško-slavonska županija 542 363 67 179 33

Brodsko-posavska županija 1.261 956 75,8 305 24,2

Zadarska županija 2.355 1.515,00 64,3 840 35,7

Osječko-baranjska županija 3.535 2.426,00 68,6 1.109 31,4

Šibensko-kninska županija 1.524 857 56,2 667 43,8

Vukovarsko-srijemska županija 1.281 972 75,9 309 24,1

Splitsko-dalmatinska županija 9.225 6.053,00 65,6 3.172 34,4

Istarska županija 7.922 4.332,00 54,7 3.590 45,3

Dubrovačko-neretvanska županija 3.029 1.872,00 61,8 1.157 38,2

Međimurska županija 2.104 1.568,00 74,5 536 25,5

Grad Zagreb 27.469 19.823,00 72,2 7.646 27,8

UKUPNO RH 83.532 57.199,00 68,5 26.333 31,5

Izvor: Fina


4. Poslovne zone

Poslovne zone su mjesta koja dugoročno rješa-vaju potrebe poduzetnika za poslovnim prostorom te im omogućuju zajedničko korištenje infrastruk-ture i pospješuju njihovo međusobno povezivanje. Zone predstavljaju nezaobilazan segment razvoja i napretka svake moderne regije te kao takve postaju pokretačka snaga gospodarstva. Osnivanjem i razvojem poslovnih zona potiče se konkurentno gospodarstvo čiji je cilj povezivanje u europski i globalni sustav tržišnog natjecanja. Zone se mogu svrstati u četiri skupine:4

1. specijalizirane zone u koje spadaju tehnološki centri/parkovi, inkubatori, centri za transfer tehnologije i zone specijalizirane za određene djelatnosti;

2. industrijske zone, gdje spadaju veća područja s velikom koncentracijom industrije u kojima prevladavaju velika poduzeća;

3. poduzetničke zone u koje spadaju područja s velikom koncentracijom prvenstveno malih poduzeća;

4. slobodne zone – prema Zakonu o slobodnim zonama5 zona je dio teritorija Hrvatske koji

4 Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo, Hrvatska gospodarska komora, Vodič za mala i srednja trgovačka društva, Zagreb, 2003.

5 Narodne novine (1996) Zakon o slobodnim zonama: Narodne

ka, Varaždinska, Virovitičko-podravska, Požeš-ko-slavonska i Osječko-baranjska županija) (DZS,

2008.). Osim prethodnih pokazatelja, pokazatelj uspješnosti gospodarstva može biti i stopa neza-poslenosti. Kretanje nezaposlenosti u Varaždinskoj županiji prikazano je u sljedećoj tablici.

U siječnju 2005. godine u Varaždinskoj županiji bilo je registrirano ukupno 10.925 nezaposlenih osoba, dok se tri godine kasnije ta brojka smanjila na 7.545 osoba, što je za 30,93% manje u odnosu na 2005. godinu. Krajem listopada 2008. godine evidentirano je ukupno 6.537 nezaposlenih osoba što je smanjenje broja nezaposlenih osoba za 11,3% u odnosu na isto razdoblje u 2007. g. (Tablica 6.).

Tablica 6. Kretanje nezaposlenosti u Varaždinskoj županiji

Godine / mjeseci

2005. 2006. 2007. 2008.Indeks

2006./2005.Indeks

2007./2006.Indeks

2008./2007.

I. 10.925 10.251 8.961 7.545 93,8 87,4 84,2

II. 10.976 10.094 8.878 7.342 92 88 82,7

III. 10.810 9.857 8.500 7.151 91,2 86,2 84,1

IV. 10.444 9.424 8.137 6.900 90,2 86,3 84,8

V. 10.071 9.013 7.863 6.672 89,5 87,2 84,9

VI. 9.859 8.854 7.644 6.493 89,8 86,3 84,9

VII. 10.051 8.765 7.774 6.560 87,2 88,7 84,4

VIII. 10.045 8.810 7.718 6.651 87,7 87,6 86,2

IX. 10.017 8.947 7.608 6.480 89,3 85 85,2

X. 9.997 8.981 7.371 6.537 89,8 82,1 88,7

XI. 9.961 8.814 7.333 0 88,5 83,2 0

XII. 10.099 8.800 7.334 0 87,1 83,3 0

Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje

Tablica 5. Robna razmjena Varaždinske županije s inozemst-vom po godinama (u tis. USD)

Godina Izvoz Uvoz Saldo

2003. 366.181 510.682 -144.501,00

2004. 523.918 627.170 -103.252,00

2005. 538.560 608.584 -70.024,00

2006. 682.394 658.827 23.567,00

2007. 835.827 752.260 83.567,00

I-VI.2008. 495.973 428.633 67.340,00

Izvor: Državni zavod za statistiku

68 69


je posebno ograđen i označen te u kojemu se gospodarske djelatnosti obavljaju uz posebne uvjete.

Poslovne su zone značajan instrument poticanja i razvoja poduzetništva i općega gospodarskog rasta određene sredine. Za osnivanje i rad zona država, općina ili gradovi trebaju:

∙ osigurati početne aktivnosti od urbanističkih, komunalnih i drugih sadržaja kao i utvrđivanja prostornih uvjeta za rad zona

∙ organizirati uključivanje javnih poduzeća za izradu i opremanje osnovnom infrastrukturom (asfaltni prilazi, elektrifikacija, telefonska mre-ža, komunalna mreža i sl.).

4.1. Općenito o slobodnim zonama

Slobodna zona je institut za privlačenje stranoga kapitala i suvremene tehnologije, a time i povećanja zaposlenosti i poboljšanja gospodarskog položaja zemlje. Slobodne zone otvaraju se radi posebnih carinskih i poreznih olakšica koje omogućavaju jednostavnije, brže i povoljnije uvjete poslovanja u tom području u odnosu na druga područja gdje takvi uvjeti ne postoje. Zone se osnivaju s ciljem poticanja proizvodnje i međunarodne trgovine te dinamiziranja ukupnoga gospodarskog razvoja ze-mlje. Slobodna zona predstavlja instrument državne gospodarske politike kojom se nastoje riješiti pro-blemi i poteškoće u različitim sektorima gospodar-stva, vanjske trgovine, deviznog poslovanja, vanjske i unutarnje zaduženosti. Pomoću instituta slobodne zone želi se:

∙ smanjiti nezaposlenost∙. riješiti pitanje adekvatno obrazovane i visokoš-

kolovane radne snage∙ smanjiti odlazak i emigraciju mladih, stručnih i obrazovanih kadrova

∙ riješiti problem razvoja nedovoljno razvijenih područja i regija

∙ popunjavati državni proračun∙ poticati izvoz proizvoda i usluga, a smanjiti uvoz.

Razvoj i uspješnost slobodnih zona ovisi o velikom broju čimbenika koji se mogu podijeliti na vanjske i unutarnje: 6

a) vanjski čimbenici

novine d.d., 44

6 Babić Krsto (1999) Slobodne zone u Republici Hrvatskoj, Pravnik 65-66. str. 125-133

∙ položaj i prometna povezanost ∙ tehnička opremljenost prometnica i prijevo-

znih sredstava ∙ političko-ekonomska povezanost zemlje i

njezina važnost u međunarodnoj razmjeni ∙ stimulativne mjere ekonomske politike za

izvoznu orijentaciju ∙ jeftina radna snaga ∙ situacija na tržištu i tržišni faktorib) unutarnji čimbenici ∙ izbor lokacije za zonu ∙ izbor kvalitetnih programa za rad u zoni ∙ organizacija rada u zoni ∙ poslovna politika zone ∙ poslovno povezivanje osnivača i korisnika

zone - suradnja zone s lokalnim vlastima.Slobodna zona osniva se temeljem koncesije koju

daje Vlada RH. Koncesija se daje na temelju javnog natječaja ili javnog prikupljanja ponuda. Osnivači mogu biti samo domaće pravne osobe, a korisnici domaće i strane pravne i fizičke osobe. Korisnici s osnivačem sklapaju ugovor o obavljanju gospodar-ske djelatnosti u zoni.

U slobodnoj zoni:7 - mogu se obavljati svi oblici trgovine s inozem-

stvom, - roba se može slobodno uvoziti i izvoziti, - roba može ostati neograničeno, - za robu se ne plaća carina ni porez, niti se pri-

mjenjuju druge mjere gospodarske politike, - stopa poreza na dobit smanjena je za 50% od

propisane (sada iznosi 10%), - ako korisnik gradi ili sudjeluje u gradnji infra-

strukturnih objekata u zoni, u iznosu većem od milijun kuna, u prvih 5 godina je oslobođen poreza na dobit.

Za Hrvatsku je osnivanje slobodnih zona osobito važno zbog potrebe bržeg povezivanja s međuna-rodnim tokovima kapitala, robe, usluga i znanja, jačanja međunarodnoga tranzitnog prometa preko svojih luka i prometnica, poticanja inozemnih ula-ganja i transfera tehnologije, povećanja izvoza roba i usluga te prijenosa razvojnih aktivnosti i koristi od slobodnih zona na gospodarstvo pojedinih regija Hrvatske.

Osamostaljenjem Hrvatske i prijelazom na tržišni sustav gospodarenja vrlo brzo je donesen prvi hrvatski Zakon o slobodnim zonama (NN 53 A/1991.) s tendencijom prilagodbe tržišnim uvjetima. U lipnju 1996. godine donesen je novi

7 Babić, 1999.


Zakon o slobodnim zonama8 te su stvoreni temeljni uvjeti za razvoj slobodnih zona u Hrvatskoj. Svrha navedenog zakona je stvaranje uvjeta za osnivanje, poslovanje i razvoj slobodnih zona, koji su na razini suvremene poslovne prakse drugih zona u svijetu te omogućuju ostvarivanje postavljenih ciljeva. Slo-bodne zone regulirane ovim Zakonom pružale su Hrvatskoj jedinstvenu priliku da na brz i “bezbolan” način osigura značajno izravno ulaganje inozemno-ga kapitala u tzv. greenfield investicije, modernih pa i visokih tehnologija, oživljavanje investicijskih i proizvodnih ciklusa te značajno povećanje izvoza.

Osim Zakona o slobodnim zonama, Ministar-stvo gospodarstva, rada i poduzetništva izdalo je dokument «Smjernice politike razvoja slobodnih zona u Hrvatskoj za razdoblje 2007.-2013. godine« putem kojeg se određuje vizija i politika razvoja slo-bodnih zona u svrhu ostvarenja nacionalnih razvoj-nih prioriteta. Mjere su usmjerene ka maksimalnom povećanju potencijala svih postojećih slobodnih zona u Hrvatskoj radi povećanja ulaganja i zapošlja-vanja, proizvodnje i izvoza roba i usluga. Osim toga, dokumentom se želi povećati kvaliteta poslovnog okruženja i transformacija Hrvatske u regional-no središte za tehnološki napredne proizvodne i uslužne aktivnosti. Kako bi se ostvarili ovi ciljevi, potrebno je uskladiti sve nacionalne, regionalne i lokalne razvojne strategije i ciljeve.

5. Slobodna zona Varaždin

5.1. Razlozi osnivanja

Slobodna zona Varaždin osnovana je radi pobolj-šanja poslovnih uvjeta kompanijama i poduzećima aktivnih u regiji te da osigura atraktivne uvjete za nove domaće i strane investitore. Ona predstavlja najveću izvozno orijentiranu greenfield investicija u Hrvatskoj u kojoj će, do kraja 2008. godine, kada će Zona biti u potpunosti u funkciji, biti otvoreno više od 3.000 novih radnih mjesta, a nezaposlenost u Varaždinskoj županiji bit će manja od prosjeka u Europskoj uniji.9

Slobodna zona Varaždin jedna je od najmlađih hrvatskih slobodnih zona. Osnovana je u rujnu 2001. godine potpisivanjem Društvenog ugovora i Sporazuma o sufinanciranju izgradnje Slobodne

8 Zakon o slobodnim zonama, Narodne novine 44/19969 Dostupno na: http://www.varazdinska-zupanija.hr/index.

phd?option=com_content&tesk (05.rujan 2008.)

zone Varaždin između Ministarstva radova, obnove i graditeljstva Republike Hrvatske, Varaždinske županije, grada Varaždina i općine Trnovec Bar-tolovečki. Već 2002. godine započinje se s otku-pom zemljišta (cca 400 parcela) u općini Trnovec Bartolovečki, a 2004. godine završena je parcelacija i počinju pripremni radovi za početak izgradnje infrastrukture. Početkom 2005. Slobodna zona po-činje s radom, a kompletna izgradnja svih proizvod-nih kapaciteta očekuje se do kraja 2008. godine.

U nastavku slijedi kratki pregled osnivača i njihov udjel u strukturi vlasništva (Varaždinska županija, 2008.):

1. Varaždinska županije – 25 % udjela u Društvu,2. Grad Varaždin - 25 % udjela u Društvu,3. Općina Trnovec Bartolovečki – 25 % udjela u

Društvu,4. „Varkom“ d.d. – 12,5 % udjela u Društvu,5. „Termoplin“ d.d. – 12,5 % udjela u Društvu.

5.2. Vizija10

Osnovna vizija Slobodne zone Varaždin je da zona i njezino okruženje zadrže položaj najvažnije hrvatske lokacije za osnivanje i razvoj poduzetniš-tva koje se temelji na novim tehnologijama.11 Vizija Slobodne zone Varaždin postići će se na temelju razvoja visokokvalitetne fizičke infrastrukture, pru-žanje usluga vezanih za takav razvoj te privlačenjem obrazovane radne snage.

5.3. Misija

Misija označava osnovnu funkciju ili zadatak poduzeća po kojem se ono razlikuje od ostalih poduzeća. Dobro definirana misija je temelj za izvođenje ciljeva i ostalih planova prema točno definiranom planu. Misija Slobodne zone Varaždin glasi: “U Slobodnoj zoni Varaždin doprinosimo lo-kalnom i nacionalnom gospodarskom razvoju kroz osiguravanje fizičkog okruženja na svjetskoj razini i kroz pružanje kvalitetnih usluga podrške našim klijentima. Nastavit ćemo raditi kroz partnerstvo s ostalim tijelima, kako bismo osigurali da se razvojne potrebe naših poduzetničkih klijenata u potpunosti zadovolje. Nastavit ćemo s provedbom naših aktiv-

10 Dostupno na: http://www.slobodna-zona.hr/default/ (20. rujna 2008)

11 Dostupno na: www.slobodna-zona.hr/default/ (20. rujna 2008)

70 71


nosti s integritetom i na profesionalan način.”12

5.4. Cilj osnivanja zone

Osnovni cilj osnivanja Slobodne zone je osim značaja za gospodarski razvoj Varaždinske župani-je, privlačenje kapitala i potencijalnih investitora, izgradnja poslovnih objekata, vidljiv i u sljedećem:13

∙ povećanje broja zaposlenih (za cca. 3.000 novih radnih mjesta)

∙ povećanje izvoza (za oko trećinu pošto je pro-izvodnja u zoni gotovo 100% izvozno orijenti-rana)

∙ povećanje BDP i standarda ljudi u županiji, a i šire regije

∙ dovođenje novih tehnologija i uvođenje europ-skih/svjetskih standarda u procesu proizvodnje

∙ dovođenja svježeg kapitala u županiju - samo za izgradnju i opremanje potrebnih objekata preko 100 milijuna eura

∙ prodor na svjetsko (globalno) tržište∙ rizik cijelog poslovanja isključivo je na kori-snicima zone bez ikakvih garancija države ili jedinica lokalne samouprave.

Više od 90 posto proizvodnje na području Slobodne zone namijenjeno je izvozu čime se i Varaždin ponovno potvrđuje kao najveći izvoznik u Hrvatskoj. U Slobodnoj zoni Varaždin radi 11 tvrtki i oko 3.000 zaposlenih, a tijekom 2008. godine ta bi brojka trebala biti oko 3.400 zaposlenih, što će nezaposlenost u Varaždinu sniziti ispod europskog prosjeka. U Slobodnoj zoni ostvaruje se 50 posto izvoza Varaždinske županije. 2007. godine ostva-ren je izvoz od 350 milijuna eura, za razliku od 2006. godine u kojoj je izvoz bio 250 milijuna eura. Također, za usporedbu, izvoz 2005. godine iznosio je 200 milijuna eura, a 2004. godine 100 milijuna eura.14

Do sada je u zonu uloženo oko 100 milijuna eura. Kao jedina velika realizirana greenfield investicija u Hrvatskoj, Slobodna zona Varaždin postala je prepoznatljivi brand koji i dalje privlači ulagače i znatiželjnike koji bi željeli poslovati sa Zonom ili pak primijeniti njezin model uspješnosti i know-howa.

12 Dostupno na: www.slobodna-zona.hr/default/ (20. rujna 2008)

13 Dostupno na: http://www.varazdin.hr/gospodarstvo (10. listopad 2008.)

14 Dostupno na: http://www.slobodna-zona.hr (05. rujan 2008.)

5.5. Prednosti slobodnih zona

U cilju poticanja ulaganja, uvođenja novih tehnologija i opreme, modernizacije i industrijskog povezivanja te poticanja razvoja i zapošljavanja donesen je Zakon o slobodnim zonama u kojem su posebno naglašene olakšice i obveze za djelatnosti koje se obavljaju u slobodnim zonama. U nastav-ku slijedi nekoliko važnijih članaka za korisnike slobodnih zona:

∙ oslobođenje obveza plaćanja carine i poreza kao i drugih obveza za sve isporuke u slobodnu zonu (članak 27. Zakona o slobodnim zonama navodi: “Za robu smještenu u zoni, koja nije namijenjena prometu na domaćem tržištu ili je u zoni uporabljena ili potrošena sukladno Za-konu, ne plaća se carina i porez niti primjenjuju druge gospodarske politike“);

∙ oslobođenje od plaćanja poreza na dobit (članak 36. Zakona o slobodnim zonama; korisnik zone koji gradi ili sudjeluje u gradnji infra-strukturnih objekata u zoni u iznosu većem od 1.000.000,00 kn u prvih pet godina poslovanja u zoni oslobođen je plaćanja poreza na dobit),

∙ ostali korisnici u zoni plaćaju porez na dobit u visini 50 % od propisane stope (članak 15. Zako-na o porezu na dobit);

∙ neograničeno vrijeme za skladištenje robe (članak 27. Zakona o slobodnim zonama navodi: “Roba smještena u zoni može ostati u zoni vremenski neograničeno, osim određenih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda za koje Vlada može posebnom odlukom propisati ograničenje rokova smještaja u zoni“).

Razlozi investiranja u Slobodnu zonu Varaždin leže u činjenici kako nema poreza na dobit, velike su porezne olakšice, tvrtka se ne mora registrirati u Hrvatskoj i uvoz opreme je bez carine. Domaći i strani kapital potpuno su izjednačeni, moguće je pravo stjecanja vlasništva nad nekretninama i slobodan je prijenos dobiti u inozemstvo. Efikasno i promptno funkcioniranje tijela gradske uprave te već spomenute prednosti dodatno su privukle stra-na ulaganja. Osnivanjem Slobodne zone, privlače-njem ulaganja, praćenjem i servisiranjem investitora u svim fazama i na svim nivoima te evaluacijom efekata ovakvog rada i pristupa gospodarskom razvoju, povećana je djelotvornost i inovativnost, poboljšana konkurentnost, omogućena kvalitetnija razmjena informacija, novih saznanja uz održiv


porast produktivnosti, što će u konačnici rezultirati većom dodanom vrijednošću koja bi građanima mogla osigurati brži porast životnog standarda. U prilog tome ide i činjenica kako su dosadašnji inve-stitori iz sektora proizvodnih djelatnosti i planiraju otvoriti od 50 do čak 2.200 novih radnih mjesta ukupne vrijednosti investicija od 500.000 eura do 24 milijuna eura (Tablica 7.).

Kako bi se održala ova razina poslovanja i inve-stiranja, potrebno je i dalje raditi na inovativnostima i novim proizvodima, visokoj kakvoći proizvoda, širenju na države regije, razvoju trgovačkih marki proizvoda, stranim ulaganjima, trgovačkom transfe-ru te zaštiti okoliša.

Tablica 7. Investitori u Slobodnu zonu Varaždin

Izvor: Slobodna zona Varaždin, obradili autori

Slobodna zona Varaždin, kao i sva ostala poduzeća, mora imati viziju budućnosti. Zona je u stalnom procesu razvitka, što znači da se i dalje priprema građevinsko zemljište radi proširenja. Radi razvoja slobodne zone, kao i ukupnoga gospo-darstva Varaždinske županije i ove regije, zona mora poticati razvoj poduzetništva i investicija, brinuti se o što većem izvozu, efikasno koristiti domaće resur-se te kontinuirano poticati obrazovanje kadrova i radne snage. Također, radi privlačenja investicija po-trebno je poticanje malog i srednjeg poduzetništva, razvitak novih proizvodnji i tehnologija. Temeljne smjernice razvitka Slobodne zone možemo prikaza-ti u nekoliko kratkih crtica:

∙ poticanje malog i srednjeg poduzetništva∙ razvitak novih proizvodnji i tehnologije∙ razvoj clustera i regionalno povezivanje

∙ stimuliranje ulaganja na gradskoj razini∙ veće korištenje domaćih inputa u industrijskoj proizvodnji

∙ razvitak ljudskih resursa∙ poticanje privatne inicijative i zapošljavanja u svim djelatnostima.

Slobodne zone i razvoj poduzetništva na području Varaždina teško je uspostaviti ako takav razvoj ne prati i kvalitetno školstvo jer obrazovanje predstavlja veliku korist, a time i dobit za gospo-darstvo – visok stupanj obrazovanja omogućava konkurentnost gospodarstva i zaposlenih. Grad Varaždin i Županija od samog su početka u cijelu priču uključili i školstvo. Posve je jasno da će ka-drovi biti presudni za kvalitetan gospodarski razvoj varaždinskog kraja, a naročito specifični kadrovi za obavljanje pojedinih djelatnosti koje sve do dolaska stranih tvrtki nisu imali prioritete. Zbog svega

Najznačajnije tvrtke DjelatnostPredviđeni broj zapos-

lenih

Vrijednost ulaganja

Work-ing d.o.o. Rasklopni ormari, sklopke, el. pribor, umreženja 50 – 100 500 000 €

Meteor grupa Proizvodnja fasadnih panela cca. 100 3 mil €

Oprema intercom d.o.o. Proizvodnja uređaja u ugostiteljstvu 150 – 200 2–3 mil. €

Hoegger AG Proizvodnja uređaja u prehrambenoj industriji 150 – 200 5 mil. €

Zrinski tehnologija d.o.o. Proizvodnja implantata, laboratorijskig i dr. pribora cca 100 5 mil. €

Matrex trade d.o.o. Izrada proizvoda od lima cca 80 1 mil. €

Gumiimpex-GRP d.o.o. Reciklaža i proizvodi od gume cca. 150 5 mil. €

BHS Coruggated d.o.o. Proizvodnja strojeva za izradu valovite ljepenke 200 – 300 5-10 mil. €

Boxmark Leather d.o.o. Kožna sjedala za automobile 2.200 24 mil. €

Obo Bettermann d.o.o. El.sistemi za spajanje, zaštitu od prenapona, požara

Hanjes d.o.o. Proizvodnja dijelova za tramvaje, vlakove, vage

72 73


toga je grad prije nekoliko godina stupio u vezu s Visokom i srednjom elektrostrojarskom školom, Srednjom strukovnom školom i s voditeljem Tehno-loškog parka kao i s ostalim institucijama koje nude cjeloživotno obrazovanje.

6. Tehnološki park Varaždin

Tehnološki park predstavlja mjesto povezivanja poduzetnika i raznih stručnjaka u svrhu ostvariva-nja gospodarske djelatnosti koja se temelji na novim tehnologijama. Komercijalizacija tehnološkog znanja i stvaranje gospodarskih subjekata koji će ostvarivati visoke dobiti zahvaljujući primjeni novih tehnologija, predstavljaju glavne ciljeve osnivanja tehnološkog parka.

Tehnološki parkovi osnivaju se u blizini viso-koobrazovanih institucija i istraživačkih centara te su u pravilu planski organizirani i infrastrukturno opremljeni kako bi se privuklo vrhunske stručnja-ke, ali i mlade talente koji se u takvoj okolini dalje usavršavaju i obrazuju. Potrebno je spomenuti kako za razliku od sličnih institucija takve vrste, tehno-loški parkovi naglasak stavljaju na tehnološki razvoj i znanstveno-istraživačke djelatnosti. Moglo bi se reći kako takvi parkovi predstavljaju inkubatore u kojima se osigurava koncentracija znanja, visoke tehnologije, obrazovanja te se sve povezuje s nacio-nalnim i svjetskim obrazovnim institucijama.

Ideja tehnoloških parkova i centara je da se u poticajnom okruženju osmisle i razvijaju novi proizvodi i usluge. Oni nastoje potaknuti sinergijski efekt koji pruža zajednički rad stručnjaka iz srodnih područja, a ima i svojevrsnu mentorsku ulogu za mlade tvrtke koje počinju s jednim čovjekom, a nerijetko se osamostaljuju s deset i više zaposlenih.

6.1. Osnivači

Tehnološki park Varaždin pokrenut je 2003. godine na inicijativu Grada Varaždina, Varaždin-ske županije, HGK-Županijske komore Varaždin te Elektrostrojarske i Visoke elektrotehničke škole Veleučilišta u Varaždinu.15 Pri Elektrostrojarskoj školi ustrojen je Impulsni centar, a pri Veleučilištu Odjel Tehnološkog parka Varaždin. Na samom početku nije bilo konkretnih financijskih sredstava pa je stvoren tim ljudi koji su bili spremni raditi na

15 Dostupno na: http://www.tp-vz.hr/hr/ (10. rujan 2008.)

volonterskoj osnovi. Projekt je predstavljen u dvije faze:

1. osnivanje Impulsnog centra2. ustrojavanje Tehnološkog parka. Globalno gledajući, svrha i cilj pokretanja projek-

ta Tehnološki park Varaždin su sljedeće prednosti koje donosi takav projekt:

∙ doprinos gospodarskom razvoju grada, župani-je i regije

∙ stvaranje novih poduzetničkih subjekta∙ otvaranje novih radnih mjesta∙ razvoj novih tehnologija i znanja∙ porast kvalitete obrazovanja∙ tehnološki razvoj i znanstveno istraživačke djelatnosti.

Postoje mnogobrojni razlozi zbog čega se pristu-pilo osnivanju Tehnološkog parka. Prvenstveno se željelo osigurati integralni sustav prostora, struč-njaka, infrastrukture i usluga koji bi bili fokusirani na razvoj novih gospodarskih aktivnosti. Također, postoje i sljedeći razlozi:

∙ ponuditi inkubacijske programe temeljene na novim tehnologijama

∙ osigurati marketinšku promociju inkubacijskih programa

∙ osigurati sustav financiranja realizacije inkuba-cijskih programa povezivanjem s financijskim institucijama i potencijalnim investitorima.

6.2. Ciljevi

Ciljevi koji se žele postići:16

∙ razvoj novih gospodarskih aktivnosti temeljenih na novim tehnologijama

∙ uspostava centra za inovativnih start-up po-duzeća te unapređenje postojećih tehnološki inovativnih poduzeća

∙ komercijalizacija znanja koncentriranog na učilištima u okruženju Tehnološkog parka

∙ podići kvalitetu obrazovanja na učilištima u okruženju TP-IC povratnim djelovanjem ko-mercijalizacije znanja

∙ povezivanje poduzeća, obrazovnih institucija, razvojnih agencija i inovativnih pojedinaca

∙ identifikacija tehnološki inovativnih projekata i motivacija za pokretanje inkubacijskog procesa

∙ poticati prestrukturiranje gospodarstva regije∙ doprinijeti gospodarskom razvoju regije∙ otvaranje novih radnih mjesta.Tehnološki park je inicijativa za prijenos znanja

16 Dostupno na: http://www.tp-vz.hr/hr/ (10. studeni 2008.)


koncentriranog na učilištima direktno u gospodar-stvo, a zamišljena je kao pomoć poduzetnicima u razvoju proizvoda i usluga primjenom novih teh-nologija, ponajprije onih vezanih za informacijske znanosti, ali ne samo njih.17

6. 3. Vizija „Postati vodeći inkubator u regiji koji će djelovati

kao potporno okruženje za razvoj inovativnog i konkurentnog tehnološkog poduzetništva.“18

6.4. Misija

Doprinos razvoju tehnološki inovativnoga gos-podarstva.19

U Tehnološkom parku Varaždin se osim smješta-ja poduzetnicima nude i druge raznovrsne usluge: usluge poslovnog savjetovanja, grafičke obrade i vizualizacije poduzeća, informatičke usluge, usluge specijaliziranih laboratorija, centara za prototipira-nje, usluge patentiranja i financiranja, marketinga, računovodstva i slično.

Tehnološki park Varaždin služi za uspostavu inkubacijskog centra za inovativna tehnološka start-up poduzeća, uspostavu mehanizma za unaprje-đenje postojećih tehnološki inovativnih poduzeća, poboljšanje transfera znanja s učilišta i razvojnih centara u gospodarstvo, umrežavanje tvrtki, obra-zovnih institucija, razvojnih agencija i inovativnih pojedinaca te za promjenu percepcije prema inova-tivnosti kao temelju novoga gospodarstva.

U Tehnološkom parku provodi se predinkubaci-ja, proces inkubacije te postinkubacija, a u svakoj se od tih faza pokreću aktivnosti u kojima se sustavno pristupa komercijalizaciji tehnološke inovacije kao kompleksnom problemu. Aktivnosti započinju već samim osvješćivanjem studenata na visokoškolskim ustanovama, a sežu sve do pronalaska zemljišta za tvrtke koje su završile proces inkubacije. Osim toga, jedan od ciljeva parka je ne prekinuti suradnju izla-skom iz inkubatora, već ju nastaviti i prolongirati na korist Tehnološkog parka, poduzeća koje je “maturi-ralo” i onih stanara koji se nalaze u inkubaciji.

Tehnološki park Varaždin usmjerava se na grupu

17 Šimunko, J. (2005) Otvoren tehnološki park u Varaždinu, Međimurske novine

18 Dostupno na: http://www.tp-vz.hr/hr/64/vizija/ (10. studeni 2008.)

19 Dostupno na: http://www.tp-vz.hr/hr/45/misija-vizija-ciljevi/ (10. studeni 2008.)

ljudi koji imaju znanja, kojima je osiguran dotok znanja, imaju dobru vezu s gospodarstvom, osnove za ostvarivanje patenata te posjeduju projekte ili proizvode prikladne za inkubacijski proces, od-nosno žele usluge koje im se nude. To su studenti, istraživači, znanstvenici, laboranti, stručnjaci, ek-sperti, kreativni pojedinci, izumitelji i ljudi s dobrim poduzetničkim idejama, investitori i slično.

Prema istraživanjima koje je proveo Poduzetnič-ki inkubator BIOS većina inkubatora kao svoju mi-siju navode pomaganje poduzetnicima-početnicima kroz najam poslovnih prostora i pružanje dodatnih usluga vezanih uz poslovanje. Osim toga, navode se i ostali ciljevi kao što su razvoj novih tehnologija te komercijalizacija inovacija. Najvažniji čimbenici za uspješan rad parkova i inkubatora predstavljaju stabilni izvori financiranja te kontinuirana edukacija i rad s poduzetnicima kao i želja za povećanjem prostora za iznajmljivanjem. Potrebno je napome-nuti kako za osnivanje i rad poduzetničkih inkuba-tora i tehnoloških parkova ključnu ulogu predstavlja institucionalna potpora od strane općine, gradova, županija, ministarstva.

Od početnih 14 zaposlenih, danas u Tehnološ-kom parku Varaždin radi već 57 zaposlenih. Riječ je o malim tvrtkama, a ukupno ih je registrirano 17 te ih je još šest u postupku registracije. Te se tvrtke bave područjem mobilne i fiksne telefonije (tri tvrtke), mrežnim servisima (SMS, Gataway) jedna tvrtka, informatičkom tehnologijom u tekstilnoj industriji (jedna tvrtka), elektronikom i informati-kom (pet tvrtki, od projekta arhiviranja dokumenata za Porsche do vlastitih elektrotehničkih proizvoda, te informacijskim tehnologijama za Novell i Linux) te po jedna tvrtka u području virtual realitya u gra-đevinarstvu, rashladne tehnologije, IT u turizmu te robotiziranih skladišta. Zanimljivo je što su osnivači tih tvrtki poslovni ljudi iz Švicarske (pet tvrtki), Njemačke i Hrvatske. Drugim riječima, za e-znanje je manje važno gdje se tvrtka nalazi, a ujedno nije neophodan niti pogon većih dimenzija.

7. Biotehnološki park

U bliskoj budućnosti Biotehnološki park pred-stavlja značajan projekt na području grada Varaždi-na. Na lokaciji Brezje podići će se dvadesetak velikih biofarmaceutskih postrojenja te zaposliti oko 1.000 visoko kvalificiranih stručnjaka. Ciljevi koji se žele

74 75


ostvariti ovim projektom su višestruki:20

∙ stvoriti adekvatnu lokaciju za dolazak velikih multinacionalnih korporacija kao i malih podu-zeća koja su tek osnovana

∙ preusmjeriti se na razvoj poduzeća koja se bave biotehnologijom, farmaceutikom te informacij-sko-komunikacijskim tehnologijama

∙ povezivanje s obrazovnim institucijama te drugim tehnološkim parkovima u susjednim zemljama

∙ uspostava kontakata s raznim akademskim institucijama, vladinim i nevladinim organizaci-jama, ali i drugim relevantnim tijelima lokalne i regionalne uprave.

Izgradnjom i samim početkom rada na ovom projektu pridonijet će se povećanju zaposlenosti u ovom dijelu Republike Hrvatske, kao i rast investici-ja, ali i rast konkurentnosti varaždinske regije i RH kao i značajan porast regionalnog BDP-a. U buduć-nosti se može očekivati kako će park postati jedan od važnijih europskih cenara izvrsnosti u području biotehnologije i bio-znanosti. Lokacija Brezje koja se nalazi 5 kilometara južnije od grada Varaždina i samo nekoliko kilometara od autoceste Budim-pešta-Varaždin-Zagreb-Rijeka odabrana je zbog blizine međunarodnog i lokalnog aerodroma, auto-ceste, željeznice te visokotehnološkog okruženja. U prve tri godine investirat će se 20 milijuna eura, a do kraja razvoja parka od 100 do 150 milijuna eura. Očekuje se da će park u punom pogonu zapošljavati neposredno 1.500 radnika, a posredno još 500. Do-prinos hrvatskom bruto proizvodu trebao bi biti 250 milijuna eura, odnosno 1,1 posto današnjeg BDP-a.21

Prednosti izgradnje biotehnološkog parka su vi-šestruke. Na zemljištu približne veličine 100 hektara nudit će se potpuno infrastrukturno opremljene če-stice na kojima će se moći izgraditi veliki proizvodni pogoni, ali i manji uredski, tj. laboratorijski objekti. Kompletni park bit će opremljen cjelokupnom ko-munalnom infrastrukturom, a također se razmatra mogućnost prolaska nekih ruta javnog prijevoza, čime bi se poboljšali prilazi objektima, smanjili zahtjevi za parkiranjem vozila, ali i pridonijelo oču-vanju okoliša. Kao značajnije prednosti izgradnje biotehnološkog parka mogu se izdvojiti sljedeće:

∙ obrazovana radna snaga∙ snažan razvojni tim s međunarodnim isku-

20 Dostupno na: http://www.varazdinpark.com/homePage.php?view=what&setLocale=4 (10. listopad 2008.)

21 Pocrnić Mlakar, S. (2006) Četiri gospodarske zone pret-varaju Varaždin u najvećeg izvoznika, Lider poslovni tjednik, 25.08.2006.

stvom∙ izvrsna lokacija∙ kvalitetne mjere poticanja ulaganja∙ vrhunski objekti∙ visoka kvaliteta života.Biotehnološki park će u potpunosti zaživjeti

u roku od 7 godina i zaposlit će oko 1.500 novih djelatnika, od čega će preko 60 % činiti inženjeri, magistri i doktori znanosti. Zbog potrebe velikog broja visokoobrazovanih ljudi u parku je nužna su-radnju s varaždinskim veleučilištem i zagrebačkim sveučilištem, kao i drugim znanstvenim i obrazov-nim institucijama, koje će pridonijeti podizanju konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Na teme-lju danih činjenica može se zaključiti kako se radi o zahtjevnoj i kvalitetnoj investiciji koja će osigurati dodanu vrijednost i povećanje osobnih dohodaka djelatnika te tako direktno utjecati na povećanje životnog standarda grada i cjelokupne regije.

8. Zaključak

U radu su prikazane poslovne zone kao jedan od neophodnih čimbenika razvoja Varaždinske župani-je. Predočeni podaci jasno dokazuju kako na gospo-darski razvoj Varaždinske županije utječu postojeće poslovne zone. Zbog svojih konkurentskih pred-nosti Varaždin je postao meka za brojne domaće i strane ulagače, a u posljednje vrijeme dolaze ulagači s inovativnim tehnologijama. Dolaskom novih ulagača sa suvremenim tehnologijama smanjuje se udjel niskoakumulativne i radno intenzivne indu-strije karakteristične za Varaždin. Bogata kulturna povijest i neprekinute gospodarske aktivnosti, započete obrtima i trgovinom, a danas obilježene najatraktivnijim slobodnim zonama u Hrvatskoj i Tehnološkim parkom, odredile su današnji Varaždin kao grad kojega njegove obrazovne, gospodarske i kulturne aktivnosti nominiraju za središte regije.

Varaždinska županija, kao i grad Varaždin, svojim dobrim strateškim položajem te preduvje-tima koji su stvoreni u poslovnim zonama ima sve realne pretpostavke za ubrzani gospodarski razvoj. Poznatiji kao grad baroka, kulture, tradicionalnog Špancirfesta, Varaždin je u kratko vrijeme postao najpoželjnijom investicijskom zonom i oglednim primjerom za ostatak Hrvatske. Uspjeh grada Varaždina kao i Varaždinske županije leži u činjenici kako je intenzivnom gradnjom infrastrukture te suradnjom lokalnih, županijskih i državnih vlasti u poticanju ulaganja postigao zavidan gospodarski rast.


Varaždinska županija je prepoznala važnost i po-trebu za cjeloživotnim obrazovanjem kao preduvje-tom gospodarskog razvitka. Cjeloživotnim učenjem razvijamo vještu, prilagodljivu, fleksibilnu radnu snagu, čime se višestruko povećava mogućnost zapošljavanja. Poticanje razvoja poduzetništva kao pokretačke snage lokalnog i regionalnog održivoga gospodarskog razvoja, povećanje broja gospodar-skih subjekata kao i poboljšanje njihovih poslovnih rezultata te povećanje konkurentnosti poduzetnika, porasta zaposlenosti te povećanje udjela proizvod-nje u ukupnom gospodarstvu Varaždinske županije predstavljaju glavne segmente na koje se oslanja politika razvitka Varaždinske županije.

Varaždinska županija, kao i grad Varaždin, doni-jela je niz programa i dokumenata koji predstavljaju skup mjera i aktivnosti kako bi se stvorile financij-ske, prostorne, kadrovske i druge pretpostavke za razvoj gospodarstva županije. Najveći dio aktivnosti usmjeren je na kreditiranje poduzetnika te stvaranje poduzetničke infrastrukture (poduzetničke zone, poduzetničkog centra, poduzetničkih inkubatora i sl.) jer stvaranjem i osnivanjem poduzetničkih zona jedinice lokalne samouprave osiguravaju brži lokalni gospodarski razvoj sukladan svojim prostornim i

razvojnim planovima. Želi se privući nove investi-tore koji će uz primjenu visoke razine ekoloških i tehnoloških standarda zapošljavati visokokvalificira-nu radnu snagu i na taj način osiguravati iznatpro-sječna osobna primanja zaposlenika.

Na osnovi do sada iznesenog može se zaključiti kako Varaždinska županija ima strategiju gospo-darskog razvitka u kojoj su glavni prioriteti jačanje poduzetništva, povećanje zaposlenosti, jačanje sustava socijalne sigurnosti te razvoj temeljen na znanju i primjeni novih tehnologija. Definiranim strategijama i smjernicama varaždinsko gospodar-stvo je na dobrom putu da i dalje ostane konkuren-tno i efikasno kako na domaćem tržištu tako i na tržištu Europske unije. Analizom sadašnjeg stanja na području poslovnih zona, njihovih razvojnih mo-gućnosti i vizije u budućnosti identificirane su pred-nosti i koristi koje poslovne zone pridonose razvoju gospodarstva Varaždina, Varaždinske županije i Republike Hrvatske. Otvaranjem novih poslovnih zona stvara se prostor varaždinskom gospodarstvu da postane regionalni lider u ovom dijelu Hrvatske.

Literatura

1. Analiza financijskih rezultata poslovanja poduzet-nika po županijama (2008) Financijska agen-cija, Dostupno na: http://www.fina.hr/Default.aspx?sec=1279¸ (10. listopada 2008.)

2. Babić, K. (1999) Slobodne zone u Republici Hr-vatskoj, Pravnik 65-66

3. Biotehnološki park Varaždin najveća je green-fild investicija u Hrvatskoj (2006) Dostupno na: http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=4710 (10. listopada 2008.)

4. Deset najbogatijih općina u Hrvatskoj (2008) Dostupno na: http://www.totalportal.hr/article.php?article_id=217622 (05. rujna 2008.)

5. Gospodarski i ekonomski razvoj Varaždina, Do-stupno na: http://www.varazdin.hr/gospodarstvo/index.html (10. rujna 2008)

6. Hrvatska gospodarska komora, Županijska ko-mora Varaždin (2004) Gospodarstvo Varaždinske županije 1996.-2003., Varaždin

7. Hrvatski zavod za zapošljavanje (2008) Mjesečni statistički bilten 9, XXI (2008)

8. Hrvatski zavod za zapošljavanje (2008) Mjesečni statistički bilten 10, XXI (2008)

9. Narodne novine (1996) Zakon o slobodnim zona-ma: Narodne novine d.d., 44

10. Narodne novine (2006) Zakon o poticanju ula-ganja: Narodne novine d.d., 138

11. Narodne novine (2007) Uredba o poticaju ulaga-nja: Narodne novine d.d., 64

12. O slobodnim zonama opećnito. Dostupno na: http://zone.mingorp.hr/slobodne/pzopcenito.htm (10. rujna 2008.)

13. Pocrnić Mlakar, S. (2006) Četiri gospodarske zone pretvaraju Varaždin u najvećeg izvoznika, Lider, 25. Kolovoz 2006., Dostupno na: http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=6040 (10. rujna 2008)

14. Predstavljanje projekta Tehnološki park u Varaž-dinu (2006) Dostupno na: http://www.varazdin.hr/vijesti/2006/20060505_tehnoloski_park.html

15. Rang lista najuspješnijih općina (2008.), FINA, Dostupno na: http://www.fina.hr/Default.aspx?art=9114&sec=1327 (05. rujna 2008.)

16. Ranogajec, B., (2007). Iz slobodne zone Varaždin 50% izvoza županije, Poslovni dnevnik., Dostu-pno na: http://www.poslovni.hr/40907.aspx (15.

76 77


Vladimir Cini, Ph. D.,Faculty of Economics

Dušan Varga, B. Sc. (Econ.), Vindija PLC, Varaždin

Business Zones – Essential Elements Of Varaždin County Economic Development

SummaryThe work points to the influence of business zones on local and regional development of an area. The business zones influence the contemporary economy and simultaneously attract foreign investors into certain area who will contribute to the economic development. Raising efficiency and competitiveness on local and foreign market represents the key developmental question. While creating competitive position, the role of state is important as well as the roles of local units of government and self-government. In a short period, the City of Varaždin has become a desirable investment zone and a model example for the rest of Croatia. Thanks to excellent transportation position where there are crossings of European transportation corridors and vicinity of many countries and busy people, the Varaždin County (hereinafter County) is an area of dynamic development that is open to new way of thinking and ready for quick changes. The work is structurally divided in two parts. The first part gives the short analysis of the current economic situation of the City of Varaždin and Varždin County. The second part defines the notion and sort of business zones as well as their characteristics and basic reasons and aims of their establishment. The current operations of Varaždin Free Zone as the most developed one in this part of Croatia is also shown. In addition to entrepreneurial zones on the area of Varaždin there is also Technological Park that represents an important segment of attracting young highly educated professional personnel who, with their ideas in newly established enterprises, cannot survive on the market unless they are given initial help. In the end of this work, there is short survey of a future project – Biotechnological Park. This project will be of exceptional importance for the development of economy and education in the northern part of Croatia.Key words: business zones, techonological park, regional development

rujna 2008.)17. Robna razmjena Republike Hrvatske s inozem-

stvom po županijama, gradovima i općinama (2008), Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Priopćenje broj.4.2.5

18. Robna razmjena Republike Hrvatske s inozem-stvom po županijama, gradovima i općinama (2008), Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Priopćenje broj.4.2.2/2 Dostupno na: http://www.dzs.hr/hrv/publication/2007/4-2-1_4h2007.htm (05. rujna 2008.)

19. Strani investitori u Varaždinskoj županiji Dostu-pno na: http://www.varazdinska-burza.hr/index.cgi?A=P&TIP=ulaganja (05. rujna 2008)

20. Šimunko, J. (2005) Otvoren tehnološki park u Varaždinu, Dostupno na: http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=404 (10. rujna 2008.)

21. Šoštarić, E. (2004) Varaždinska zona izvozit će 500 milijuna eura godišnjem, Nacional, 07. pro-

sinac 2004., br. 473 Dostupno na: http://www.na-cional.hr/articles/view/11222/3/ (13. rujna 2008)

22. Šošarić, E. (2004) Varaždin raj za strane in-vestitore, Nacional, 18. svibnja 2004., br. 444, Dostupno na: http://www.nacional.hr/articles/view/10997/ (13. rujna 2008)

23. Što su slobodne zone? Dostupno na: http://www.business-navigator.biz/poslovni_centri/sto_su_slobodne_zone (10. rujna 2008)

24. Tehnološki park Varaždin d.o.o., Dostupno na: http://www.tp-vz.hr/hr/55/kontakti/ (10. listo-pada 2008.)

25. Tehnološki park u Varaždinu prvi IT inkubator u RH (2006) Dostupno na: http://www.poslovni.hr/12347.aspxTomljenović, N. (2008) Varaždin ima najmanju stopu nezaposlenosti, Nacional [online], Dostupno na: http://www.nacional.hr/articles/view/46622/ (10. listopada 2008.)

27. U Biotehnološkom parku u Brezju zaposlit će se 1.000 ljudi (2005) Dostupno na: http://www.varazdin-online.com/u-biotehnoloskom-parku-u-brezju-zaposlit-ce-se-1-000-ljudi/gospodarstvo/2094/ (05. rujna 2008)

Prof. dr. sc. Ivana Barković: Interdisciplinarni uspjeh prava i ekonomije: ekonomska analiza prava

1. Uvod

Pitanje koje se općenito postavlja u vezi s povezi-vanjem prava s ekonomskom znanošću glasi: „Zašto?“. „Ja se nisam upisao na pravo“, misle studenti ekono-mije. Kod studenata pravnih znanosti slične reakcije izaziva „ekonomija za pravnike“ pozivajući se na tvrdnju iudex non calculat. Ovakvi stavovi koji se kasnije pokazuju kao glavni nedostaci u praksi javljaju se već u našim školama. I dalje manjka ekonomsko-pravni osnovni predmet (ili pravo i ekonomija) koji bi te esencijalne kompetencije od početka uzimao u obzir.

„Pravo i ekonomija“ (eng. law and economics) također je poznato kao ekonomska analiza prava (eng. economic analysis of law). Prema Kaplowu i Shavellu, ekonomska analiza prava nastoji odgovoriti na dva osnovna pitanja o pravnim pravilima (Kaplow i Shavell, 2004). Naime, koji su učinci pravnih pravila na ponašanje relevantnih činitelja? Je su li ti učinci pravnih pravila društveno poželjni?

Za polje ekonomske analize prava moglo bi se reći da ima korijen kod Benthama u 18. i 19. stoljeću, mada se stvarni razvoj te discipline pripisuje doprinosima

Coasea, Beckera, Calabresia, Mannea i Posnera (Mer-curo i Medema, 1997: 51).

Na pravna i ekonomska kretanja dugo se gledalo kao na američki pokret. Ipak, to nije bio ispravan pogled. Njihovo je ishodište svakako međunarodno. Britanski ekonomisti A. Smith i J. Bentham na počet-ku, a A.C. Pigou i R. Coase (između ostalih) kasnije, odigrali su ulogu utemeljitelja kao i sam M. Weber, po profesiji pravnik i ekonomist. F. Hayek i B. Leoni drugi su primjer znanstvenika izvan anglo-američ-kog područja čija su mišljenja utjecala na spomenuta kretanja. Danas je u svakom slučaju očigledno da su ta kretanja međunarodna. Poboljšanja u transportu i komunikacijama i brza difuzija engleskog jezika u akademskoj zajednici hrane bržu internacionalizaciju prava i ekonomije. Time raste prepoznavanje da je komparativni studij nužno sredstvo za bolje razumije-vanje ekonomske prirode i pravnih posljedica.

Zajedno s internacionalizacijom polja došlo je do neviđenog rasta u širini koje ovo polje pokriva kao i specijalizacije žarišnih pitanja. Postoji tek nekoliko područja pravne znanosti koje ekonomisti nisu dota-knuli. Osim očiglednih primjera kao što su trgovačko pravo, ekonomska analiza prava pronašla je svoje mje-

INTERDISCIPLINARNI USPJEH PRAVAI EKONOMIJE: EKONOMSKA ANALIZA PRAVA

Prof. dr. sc. Ivana BarkovićPravni fakultet u Osijeku

SažetakEkonomska analiza prava definira se kao primjena ekonomske teorije i ekonomskih metoda u izučavanju for-miranja, strukture, procesa i utjecaja zakona i pravnih institucija. Iako mnogi komentiraju kako je riječ o novoj znanstvenoj disciplini, ili suvremenom intelektualnom pokretu, ekonomska analiza prava seže čak do klasika ekonomske misli Adama Smitha i Davida Hume-a, no pravu afirmaciju doživjela je objavom čuvenog članka Ro-nalda Coasea (1960) „Problem društvenog troška“, u kojemu raspravlja kako poticaji za smanjivanje štete i raznih negativnosti proizlaze iz dodjele vlasničkih prava. Cilj je ovog rada predstaviti ekonomsku analizu prava kao interdisciplinarni uspjeh dva velika polja – prava i ekonomije, odnosno prikazati na koji način ekonomija pomaže razumijeti pravo na nov način koristeći mate-matički precizne teorije (npr. teoriju cijena, teoriju igara i sl.) i empirijski čvrste metode (statistiku i ekonome-triju) kako bi se analizirali utjecaji cijena, tj. sankcija na ponašanje. U članku su pokazane osnove ekonomske analize prava koje se posebno pozivaju na ugovorno pravo i bilančno pravo.Ključne riječi: Tržišno gospodarstvo, poduzetnik, pravni akt, faktori proizvodnje, konflikt

UDK 340.5:330.6Izvorni znanstveni članak

78 79


sto i u nizu područja u kojima se pravo izravno kori-sti u reguliranju ekonomskih aktivnosti, na primjer u obiteljskom pravu, ugovornom pravu, ustavnom pravu, kaznenom pravu, radnom pravu, autorskom pravu itd. Ne samo da se povećava broj pravnih gra-na koje se pojavljuju pod lupom ekonomista nego se sve više koriste ekonomske teorije i metode – koje samo postaju polje u okviru ekonomije prava te se sve više specijaliziraju – u analizi pravnih pravila kao što je to na primjer s teorijom igara.

Dosta literature danas raspravlja o pogrešnim i izoliranim nastavnim programima kako pravnih tako i ekonomskih fakulteta (npr. Mercuro i Mede-na, 1997., Shavell, 2004., Polinsky, 2003.). Mnogo-brojne kombinacije koje uzimaju u obzir „druge“ discipline i interdisciplinarno međunarodno posre-dovanje znanja vode često na sporedni put.

Možemo slobodno reći da je čovjek ekonomsko biće. On ne živi samo od „kruha“. Život naravno traži prirodno ekonomsko poslovanje pa je zato potrebno slobodno ekonomsko tržište s oba izvora: ekonomijom i pravom. Ekonomiju se smatra „re-guliranom“ materijom, a pravo kao sadržajno vred-novanim „uređenim“ oblikom (Luttermann, 1998.). Primjer je Statut Europske unije (Socitaes Europaea, no. 2157/2001) za jednu široku reorganizaciju proi-zvodnih faktora čitave zajednice.1 Time zaoštravamo naša promatranja plana studiranja koji ima smisla i koji studente obvezuje na samoodgovornost i srž: pravo kao faktor proizvodnje i viška vrijednosti. Ta je glavna funkcija do sada bila zanemarena. Uzroke pronalazimo na obje strane. Ekonomija svjedoči o bezgraničnim uzorcima ponašanja (homo oecono-micus). To pokazuju svjetski primjeri skandala s bilancama plaćanja kao npr. Enron (SAD), Parmalat (Italija), Livedoor (Japan). Pravo se prikazivalo ap-straktno, gotovo u smislu faktora koji pravi smetnje. Ti nesporazumi u znanosti i praksi ekonomije i prava moraju se prevladati. Samo pravo može dati održivu uspješnu bazu poslovanju poduzeća. Pravo djeluje stoga kao faktor proizvodnje i obrazlaže sa svojom etičkom snagom ekonomski višak vrijedno-sti. Konačno to pokazuje sasvim prirodno mnoge šanse u profesiji.

Ekonomska analiza prava je interdisciplinaran subjekt koji dovodi u vezu dva velika područja studiranja i omogućava njihovo bolje razumijeva-nje. Ekonomija pomaže percipiranju prava na novi način, na način koji je krajnje koristan pravnicima i svima onima koji su zainteresirani za pitanja javne politike (Cooter i Ulen, 2004: 10). Mnogi ljudi

1 Vidi Prijedlog zakona o uvođenju europskog društva Societas Europae, www.sabor.hr./fgs.axd?id=6976

gledaju na pravo samo kao na sredstvo proizvodnje pravde. Namjera nam je upozoriti i na gledište po kojemu pravo daje poticaj promjeni ponašanja.

Posebnu pažnju treba usmjeriti na pitanje što ekonomija može pružiti pravu. Ekonomska analiza prihvaća pravne institute vlasništva i ugovora koje mogu dramatično utjecati na ekonomiju. Osim samog sadržaja, ekonomisti mogu od pravnika naučiti metode. Pravnici potroše mnogo vremena u rješavanju praktičnih problema pa su metode prav-nih analiza izoštrene i prilagođene praksi. Rezultat nekog slučaja često zavisi kako o pravilnoj artiku-laciji činjenica u raspravi (i izvrsne vještine) tako i o etici kojom se koristi u opisivanju tih činjenica; studenti prava uče se senzibilitetu prema verbalnim distinkcijama. Te verbalne distinkcije, koje pravni laici shvaćaju kao sofizam, temelje se na suptilnim, ali važnim činjenicama koje ekonomisti ignoriraju.

2. Tržišno gospodarstvo, poduzetnik i ugovorno pravo

Počnimo od životnih odnosa. Na tržištima ljudi posluju preko ponude i potražnje. Oni dogova-raju cijenu. Postoji pojam „procjena“ vrijednosti predmeta ugovora. Ugovor je jedan odnos razmjene između učinaka i protu-učinaka, na primjer roba/usluga za novac. Time vrijedi ono što je vrijedilo već i u rimskom pravu „dajem da daš“ (do, ut des). Kod „zajedničke svrhe“ nastaje ugovorno trajni druš-tveni odnos. On stvara – iznad prvotnih obiteljskih saveza – širu bazu kapitala; na primjer, kao otvorena trgovačka društva ili društva s ograničenom odgovornošću.2 Društvo je nositelj prava za neku posebnu imovinu. Sve se to skupa u kolokvijalnom jeziku označava kao poduzeće.

S općenito korištenim pravnim institutom „ugovor“ imamo pravni akt. To u osnovi znači: kada smo mi postavili naše životne odnose, kada su ekonomski aktivni, naše se poslovanje odvija sa svim ljudima. U pravilu su pogođeni interesi ugo-vornih partnera kao i trećih osoba. S mnogobrojnim ekonomskim aktivnostima predstavlja se dimenzija ukupnog društva. Konkurentsko značenje prava dolazi do izražaja i na međunarodnoj sceni. Stabilno pravo koje nije samo suženo na porezno pravo nego na sveukupno uređenje naklonjeno prema poduzet-nicima izvanredan je faktor lokacije za investicije i rast.

2 Vidjeti Zakon o trgovačkim društvima, NN 111/93 i relevantne izmjene i dopune Zakona


Kamen temeljac tržišnoga gospodarstva je po-duzeće koje je već spomenuto u okviru društvenih odnosa. Poduzetnik uzima u doslovnom smislu sam na sebe „teret“; on poduzima (eng. to undertake, fran. entreprendre). Poduzetnik stavlja sve na kocku. U gospodarskom životu poznajemo mnogostruke zajednice spremne na odvažne pothvate (otvorena društva, koncerni, tzv. joint ventures, itd.) koje su poduprte investicijama, kreditima, odnosno ulaga-njima kapitala jedne osobe ili više osoba (privatna ili javna ulaganja). U pogledu neizvjesnih budućih razvitaka, mogu se rizici zajednički umanjiti, koristi pojedinaca uvišestručiti. Pravo nudi temelj kroz oblike koji su orijentirani prema poslovanju, naime, osobne zajednice i društva kapitala. Uz to, na bazi dužničkog prava, pojavljuju se financijski instru-menti, npr. krediti za dobavljače, zajmovi, ugovori o leasingu, također pravo uživanja. Financijski instru-menti određuju ugovorno udjele na poduzetničkim šansama i rizicima.

Sveukupno uzevši, djeluju građansko-pravni ugovori. Prigodna narodna poslovica kaže: svatko je kovač svoje sreće. U osnovi postoji sloboda ugo-varanja (privatna autonomija): svatko može svoju osobnost slobodno razviti, odnosno može samood-govorno organizirati kroz ugovore svoje životne od-nose. Zajedno sa slobodom konkurencije su ugovori i sloboda ugovaranja funkcionalna jedinica jednog pravno reguliranog tržišnog gospodarstva. Ugovor je instrument sudionika kojim ljudi u slobodnom prostoru sami određuju svoje pravno-poslovne od-nose (pogledati zakon). Sloboda ugovaranja temelj je tržišnoga gospodarskog sustava. S pozicije eko-nomije može se također gledati na teoriju ugovora ako se pođe od stajališta da prisilnim ispunjenjem ugovora obje strane u ugovaranju dolaze u bolji položaj, mjereno prema njihovim vlastitim željama, ali da nitko drugi pritom ne pretrpi štetu. Kad god promjena zakona omogućuje nekom bolju situaciju, a da ne ugrozi nikoga drugoga, Pareto efikasnost, zahtijeva promjenu zakona. Pareto efikasan zakon je tehničko ime za odgovorno pravo. Teorija prava koja se zasniva na Pareto efikasnosti je odgovorna, ne dogmatska. Općenito, ekonomska efikasnost zahtijeva provođenje obećanja silom ako onaj koji je obećao i onaj koji je prihvatio obećanje pristaju na prisilu.

3. Faktori proizvodnjeProdubimo ekonomski pogled. Ophođenje s

rizikom je pitanje vrednovanja. U pojedinačnom slučaju, odgovor će dati sudionici u ugovoru.

Općenito se govori o naknadi za rizik („kamate na rizik“) koja u smislu produktivnosti kapitala, označava naknadu za preuzimanje rizika onoga koji ulaže kapital. Davatelj kapitala mjeri zahtjev za nadoknadu prema svojoj procjeni rizika (subjek-tivna cijena). Ako ju može na tržištu postići, odriče se ostalih alternativa za ulaganje svojeg kapitala. U suvremenom poimanju nacionalnoga gospodarstva rizik važi kao određeni posebni faktor proizvodnje. U klasičnom pristupu se zemlja, rad i kapital sma-traju kao temeljni faktori proizvodnje. Kapital se u tom smislu vodi kao izvedeni faktor proizvodnje iz originalnih faktora zemlje i rada.

Poduzeća su u okviru mikroekonomije postavlje-na kao središnji subjekti. U njima se odvijaju gospo-darske aktivnosti. Zato se u menadžmentu sveu-kupni procesi koji se odvijaju u poduzeću smatraju kao „sustav“ produktivnih faktora. Oni obuhvaćaju ljudske radne učinke, sredstava poduzeća, sirovine, tzv. elementarne faktore, kao i strategijska, planska, organizacijska ulaganja (Luttermann, 2007: 133).

U tom spektrumu postavit će se mikroekonom-sko i makroekonomsko pravo prije svega kao „prav-ni okvir“ poduzetničkoga poslovanja. Pravo, iako nije prisilne prirode, može u tom smisli djelovati kao dispozitivni faktor. Pravno značenje s etičkom dimenzijom osvjetljava tehnicitet ekonomskog promatranja uzorka.

4. Ekonomska analiza prava

Zašto je ekonomskoj analizi prava uspjelo tako spektakularno, posebno u SAD, ali i u drugim zemljama? Poput zečeva u Australiji ekonomisti su pronašli praznu nišu u „intelektualnoj ekologiji“ u pravu i ubrzano ju ispunili. Da bi se objasnila ta niša, uzmimo u obzir klasičnu definiciju prava: “Pravo je obaveza poduprta državnom sankcijom.“ (Cooter i Ulen, 2004: 3)

Tvorci prava često se pitaju: „Kako će sankcija utjecati na ponašanje?“. Na primjer, ako se kažnjiva šteta odnosi na proizvođača defektnog proizvoda, što će se dogoditi sa sigurnošću i cijenom proizvoda u budućnosti? Ili, da li će se broj kriminalnih djela smanjiti ako se trostruki prekršitelji automatski uhi-te? Na ta pitanja već godinama pravnici odgovaraju konzultirajući intuiciju i sve raspoložive činjenice.

Ekonomisti daju znanstvenu teoriju u predvi-đanju učinaka pravnih sankcija na ponašanje. Oni na sankcije gledaju kao na cijenu i vjerojatno ljudi reagiraju na sankcije jače nego što odgovaraju na cijenu. Na veće cijene ljudi odgovaraju kupnjom

80 81


gdje su:CI, II= troškovi proizvodnje firme I odnosno II,qI, II= količine outputa firme I odnosno II.

Takvo povezivanje troškova proizvodnje javlja se npr. kad firma II (pivovara) treba za proizvod-nju svog proizvoda čistu vodu, koja je onečišćena proizvodnjom firme I (tvornica papira). Zato firma II mora najprije očistiti vodu, pri čemu se u ovom primjeru pretpostavlja, da q1 predstavlja ne samo output firme nego i veličinu eksternalija (ovdje zagađena voda). Dok dobit firme I zavisi o vlastitoj proizvodnji, kod firme II dobit je zavisna od količine proizvodnje firme I:

gdje su pI, II cijene firme I odnosno II. Ako firma I povećava svoj output, tada on uzrokuje smanjenje dobiti druge firme. Dodatna pretpostavka u ovom problemu je da ne postoje troškovi transakcije. Co-ase predlaže da se ovaj problem eksternalija rješava državnom intervencijom u obliku poreza na proi-zvod. Da bi se održao Pareto optimum, taj optimal-ni porez koji se pripisuje štetnoj aktivnosti morao bi biti jednak T = δCII/δqI da bi dobit firme I ostala op-timalna. Jedno drugo moguće rješenje ovog proble-ma jest u spajanju pivovare i tvornice papira. U tom slučaju trošak pročišćavanja vode za pravljenje piva postaje eksplicitan i izravan trošak koji integralno poduzeće mora uzeti u obzir u svojim proizvodnim odlukama. Neki noviji radovi (npr. Krickx, 1995.) informiraju o vertikalnim integracijama kompju-torskih kompanija po logičkim komponentama do kojih dolazi na temelju preporuka teorije troškova transakcije. Postupno se kritički promatralo pravo i pravna praksa s njihovim ekonomskim posljedi-cama (npr. Posner 1998, Katz, 1998, Eidenmueller, 1998). To u osnovi nije ništa novo. Prijašnji pristupi obrađivali su, na primjer, pitanja građansko-prav-na jamstva u sve više tehniciziranom svijetu (npr. Posner 1998: 21f). Pritom je jasno da se kod šteta i kompenzacija za štete u ukupnoj interdisciplinarnoj slici radi o premještanju šteta. Ovdje mora pravo nastupiti s mjerama procjene (Luttermann, 1998: 465). Mlađi ekonometrijski usmjereni stručnjaci iz Amerike preokreću te odnose. Time dospijeva prav-no uređenje pod „ekonomsku analizu“ u jednom miksu matematičko-etičkog pogleda na svijet.

manje robe koja ima veću cijenu, tako vjerojatno ljudi odgovaraju i na teže pravne sankcije da su-djeluju u manjem broju aktivnosti koje dolaze pod sankcije. Ekonomisti imaju precizne matematičke teorije (teorija cijena, teorija igara) i empirijske me-tode (statistiku i ekonometriju) u kojima se analizira cijena i ponašanje.

Ostanimo sada kod ekonomskih znanosti. Insti-tucijska ekonomija osvjetljava učinke gospodarstva s institucijskim pa time i gospodarskim promjena-ma. Suprotno od neoklasične teorije rasta, uzimaju se u obzir i transakcijski troškovi. Transakcijski troškovi nastaju na nepotpunim tržištima radi sku-pih informacija i informacijskih asimetrija između gospodarskih aktera. To povlači za sobom pravno uređenje. Pravila igre mogu – prvotno u ekonom-skom smislu – biti „neefikasna“. Ona također mogu kod poslovanja (ugovorni partneri) postaviti različi-te poticaje da bi se neefikasno ponašanje poboljšalo (North, 2003: 128-130, Hutter, 1999: 5, Luttermann, 1998: 1). Za gospodarski napredak stoga su potrebna „efikasna tržišta“ (pravila igre) po mogućnosti nižim transakcijskim troškovima. Iz toga je izrastao široki pokret „ekonomska analize prava“ koji su potakli G. Becker i R. Coase.

Jedan od najcitiranijih ekonomista nobelovac R. Coase postavio je teorem koji se odnosi na ekonom-sku teoriju vlasništva, a koju različiti komentatori različito komentiraju. Ovdje ćemo predstaviti jed-nostavnu verziju teorema uz nekoliko komentara (Barković i Ferenčak, 1996: 216-217).

Rasprava o vezi između vlasničkog prava i obračunavanja ili internaliziranja eksternih učinaka (eksternalija) vodi se u članku R. Coasea „Problem društvenog troška“ (Coase, 1986: 414-441). Riječ je o problematici poslovnih aktivnosti firmi koje imaju nepoželjne učinke na druge subjekte. Pojedno-stavljen prikaz (Backhaus, 1980: 182) polazi od dva poduzeća I i II koja su u potpunoj konkurenciji i čiji su troškovi povezani tzv. spill-over efektom na slijedeći način:


Pravni mir znači dakle rješavanje konflikta, prije svega sprečavanje konflikta. Naknadna pravna briga preko suda je za tužitelja mukotrpna i skupa (rizik u procesu). Ovamo idu pravna nesigurnost i upra-vo uznemiren pravni mir. Dobrim bi primjerom prednjačila jedna društvena strategija sprečavanja koja sustavno veže aktere tržišta. Osnovna ideja: pravosuđe se brine da se zauzdaju temeljne norme i prekomjerna ograničenja tržišnih snaga i u praksi redovito osigura pravednost ugovaranja. Time pravo uzima u obzir gospodarske odnose, selektira aspekte koji su relevantni i stvara sustav općenitih normi. To povezivanje sile je „prvi“ zadatak prava (Mestmäcker, 1978: 16).

7. Pravna analiza ekonomije

U ekonomskoj literaturi pojavljuje se malo prilo-ga o prisutnosti ekonomije u pravu (Weigel, 2003: 16). S druge strane, ima smisla i vrijedi da pravo u funkciji uređenja sustava prati ekonomska poslo-vanja. Pravo nije samo sebi svrha, nego odgovor na praktične životne potrebe tržišne zajednice. O tome na primjeru svjedoči izvanredni razvitak oblika poduzeća (npr. komanditna društva, dioničarska društva) iz prvotnih obiteljskih društvenih i rano-kapitalističkih institucija kao što su kućne zajednice (i sa strancima) kao nositelj privređivanja. Pravo je etički utemeljeno. Kao što pokazuju opće klauzule (npr. paragrafi iz zakona). To je u novijem temelj-nom zakonu ustavno-pravno usidreno (Lutterma-nn, 2007: 134). Tamo možemo naći osnovne misli građansko-pravnog uređenja: Svatko ima pravo na slobodni razvitak svoje osobnosti toliko široko dok ne povređuje prava drugih i dok se ne sukobljava s ustavno-pravnim uređenjem i običajnim zakoni-ma. Sa svojim etičkim obrazloženjem pravo treba osigurati dostojanstvo ljudskog opstanka posebno sa stanovišta potrebe i mogućnosti ekonomskog privređivanja. Pravo postavlja poslovne maksime. Time pravo opasno ograničava modelsko zamišljene pristupe „ekonomske analize“ te ukazuju na upitne predodžbe efikasnog, ekonomski racionalnog ponašanja povezanog s kvantitativnim konceptom mogućnosti maksimiziranja koristi i imovine (homo oeconomicus).

Frank H. Knight (1971: 7), velikan ekonomskih znanosti, već je rano opominjao: „loši rezulta-ti manjkavosti da se naglasi teorijski karakter ekonomskih spekulacija očiti su u svakom područ-ju praktične ekonomije“. Mnogobrojni svjetski

5. Sloboda i odgovornost

Promatrajmo srž stvari. Pravo regulira slobodu i odgovornost. Oboje su međusobno povezani: pravo kao „vladavina zakona“ nudi organizacijski element za ekonomsko poslovanje. Pravo je čuvar slobod-nog samoodgovornog ustava. U osnovi je riječ o pravnom zadovoljstvu. F.C. von Savigny je opisao bezvremensku društvenu dimenziju u kojoj se ljudi kao slobodna bića obostrano unapređuju. Moguće je to samo – tako kaže Savigny – „priznanjem jedne nevidljive granice unutar koje bitak i učinkovitost svakog pojedinca dobiva siguran slobodni prostor“ (Savigny, 1874: 134) . Pravila kroz koja su ta granica i slobodan prostor određeni je u stvari pravo. Pravo nije samo sebi svrha nego priređuje tlo za poduzet-ničko poslovanje. Tome se pridodaje i pitanje sile. Strukturalni pristup pokazuje da je gospodarski život praktički uvijek povezan s pravnim pitanjima. Tamo – ponajviše ekonomski obrazloženo – gdje manjka izjednačenost snaga ugovornih partnera, jači iskorištava situaciju. Ekstrem pokazuje građan-ske slučajeve u kojima kreditne institucije žele radi roditelja doživotno protjerati u dužnički odnos čak i djecu koja su bez imovine i prihoda.

6. Određivanje cijene i sprečavanje konflikta

Zakonodavac sankcionira takve pravne poslo-ve koji su suprotni običaju. On ograničava svoju odluku u slučajevima gdje činidbe i protučinidbe stoje u uočljivom zbunjujućem odnosu. Ta suzdr-žanost mudro izbjegava vječno pitanje „pravedne cijene“ (iustium pretium). Isto tako je izraženo mišljenje građanskog prava o gospodarsko tržišnim odnosima: određivanje cijene je u osnovi zadaća tržišnih aktera, ne sudaca. Oni dolaze na red kada nastane strukturalna neravnoteža između sudionika na tržištu.

Primjer za to su „općeniti uvjeti poslovanja“, koji jednoj ugovornoj strani predformuliraju uvjete za mnoštvo ugovora npr. kupovine, iznajmljivanja ili osiguravanja te ih kod zaključka ugovora predoča-vaju. Za zaštitu ugovornih partnera od neprimje-renih omalovažavanja uključuje se sudska kontrola sadržaja. Ona obuhvaća cjenovne i učinkovite kla-uzule, na primjer, kod financijskih instrumenata pri financiranju poduzeća. One moraju biti u svakom slučaju transparentne da bi ugovorni partner mogao samoodgovorno procijeniti svoju „Chance-Risiko Profil“ na osnovu tržišne cijene pa se tako mogao odlučiti na kupnju (investiranje).

82 83


po volji odabrana marketinška priredba. Bilančno pravo treba spriječiti računovođe da ne podlegnu ljudskim slabostima i da rezultate svojih poslovnih aktivnosti uljepšaju. Ovdje je riječ o „novcu drugih ljudi“. Bilančno pravo služi nužno za kontrolu sile voditelja poduzeća3 (Polinsky, 2003: 125-132). S već spomenutim etičnim osnovnim stavovima o istini-tosti bilance je bilančno pravo srž društvenog prava i prava tržišta kapitala. Ono pripada zajedničkoj gospodarskoj aktivnosti.

Istovremeno smo kod vlastite koristi. Na uspješno održavanim tržištima kapitala vlada oštra konkurencija. Vjerodostojno računovodstvo je ovdje iskaznica za ozbiljno buduće rukovodstvo poduze-ća. To je trajno najbolja reklama i temelj za održivi uspjeh poduzeća. Računovodstvo je dakle pravna obveza (paragrafi iz zakona). Ono je prije svega šan-sa stvaranja povjerenja. Pravo i ekonomija su dvije strane iste medalje.

9. Višak vrijednosti i šanse u zanimanjima: zaključno

Pravo je faktor viška vrijednosti u gospodarskom životu. Pravni mir i slobodno uređenje temelj su za ekonomiju. Ulaganje i korištenje proizvodnih fak-tora (zemlja, rad, kapital) igraju na tu kartu. Pravni poredak stvara za ekonomsko poslovanje čvrste toč-ke u svijetu pune neizvjesnosti. Po tim linijama teče kapital po određenim pravnim formama, uspostav-ljaju se ugovorne transakcije između sudionika na tržištu. K tome se obrazlaže kako primjer bilančnog prava ukazuje na etičnu dimenziju prava, ali i na ekonomski višak vrijednosti. U kreditnom poslo-vanju se govori: kapital je novac plus povjerenje. Povjerenje se izražava nižim rizičnim kamatama ili većim vrednovanjem burze.

U zapošljavanju se nude mnoge šanse. U našem poimanju slobode ne želimo nikakve nadređene državne institucije kontrole. S ugovornom i kon-kurentskom slobodom na tržištu, djeluje snažan mehanizam međusobnoga prilagođavanja (Hayek, 1991: 192). S ekonomskim spoznajama i pravnom odgovornošću taj se mehanizam samo pojačava. Također se ne smije diskreditirati u smislu „pre-domišljanja“ i „ometanja“, nego treba uzeti u obzir kako pravosuđe raspolaže svojim pravnim alatom – u opisanom smislu - faktorom viška vrijednosti. To treba koristiti u čitavom gospodarstvu kao i

3 Ovo je usporedivo s ekonomskom teorijom principal - agent.

skandali s bilancama kod dioničarskih društava na štetu milijuna investitora pokazuju kako djeluju uski ekonomski ciljevi maksimalizacije. Tjerani procje-nama dobiti koju su izvršili analitičari, rukovodioci poduzeća manipuliraju brojkama u bilancama. To neki stručnjaci nazivaju igrama s brojevima, tzv. number game“. Da rukovodstvo poduzeća nekoga društva kapitala mora dati istinitu i fair prezenta-ciju o „novcima drugih ljudi“, o tome se nije vodilo računa. Nije se vodilo računa ni o predstavnicima banke kao i o kontroli nezavisnih revizora. U glava-ma vlada i dalje tehnicitet matematičko zamišljenih brojeva. Pravno su stvari jasne: jasnoća istinitosti bi-lance je etička mjera. Europski sud je to paneurop-ski osnažio. I pored kulturnih razlika, na uređenim tržištima kapitala djeluje računopolagač koji mora dokumentirati što se o njegovom poduzeću može reći općim jezikom – dakle, „dobro, loše i zlobno“ (Luttermann, 2004: 18-36). S time se spoznaje srž. U kojoj mjeri pojedina pravila bilanciranja udovolja-vaju zahtjevima istinitosti bilance, treba se pravno ispitati. Sadržaj bilance ne određuju poslovni ljudi nego u krajnjoj liniji nezavisni suci. Taj princip kon-trole sile koji proizlazi iz stavaka poretka općenito vrijedi. Zato je pravna analiza ponuđena ekonomiji: pravna mudrost ne ignorira ekonomske odnose i spoznaje. Pravo praktično svodi ekonomske analize u granice etički utemeljenoga društvenog uređenja.

8. Višak vrijednosti: smisao za primjerenost

Općenito je riječ o mišljenju, smislu za primje-renost. Etičnost kao karakteristika svakog aktera na tržištu je temelj i izvor našeg prakticiranja slobode. Stalna zadaća je pronaći pravu mjeru. Ona zapravo svakog potiče. Pravni okvir uređenja je beživot-na konstrukcija ako se ljudi, tržišni akteri, prema njemu odgovorno ne postave. Na to cilja pravo. Ono nudi svakom instrumente da svoje gospo-darske odnose i poduzetništvo samo-odgovorno postavi. Odgovornost pojedinca izgrađena je na unutarnjem uvjerenju da u nekoj zajednici trebaju djelovati jednako vrijedni pravni suigrači. Etički je to pojasnio Albert Schweizer: „Ja sam život koji želi živjeti, usred života koji želi živjeti“ (Luttermann, 2007: 135). Ta prva spoznaja je maksima uređenja za naše institucije i maksima poslovanja za svakoga. Smisao treba izoštriti. U sveukupnosti djeluje vla-stita korist – također i u gospodarskom smislu. To pokazuje i menadžment poduzeća sa svojim raču-novodstvom. Računovodstvo je pravni akt, nikakva


11. Luttermann, C.: Recht als Produktions - Me-hrwertfaktor im Wirtchaftsleben, Wist, no. 3, 2007.

12. Luttermann, C.: Bilanzwahrheit international. Rechtanbindung von Rechnungslegung und Wirtschaftsprüfung u ZvglWiss, no. 103 (2004), str. 18-36.

13. Luttermann, C.: Unternehmen, Kapital und Genurecht. Eine Studie über Grundlagen der Unternehmensfinanzieung und zum internatio-nalen Kapitalmarktrecht, Tübingen, 1998.

14. Mestmäcker, E.J.: Recht und ökonomisches Gesetz Baden Baden, 1978.

15. Mercuro, N., Medema, N.: Economics nd the Law: From Posner to Post-Modernism, Prince-ton University Press, New Yersy, 1997.

16. North, D.: Institucije, institucionalna promjena i ekonomska uspješnost, Masmedia, Zagreb, 1992.

17. Polinsky, M.: An Introduction to Law and Eco-nomics, Aspen Publishers, New York, 2003.

18. Posner, R.: Economic Analysis of Law, 5th ed., Aspen Law & Business, 1998

19. Savigny, F.C.: System des heutigen romische Recht, Band 1, Berlin 1840, Wist, no. 3, 2007.

20. Shavell, S.: Foundations of Economc Analysis of Law, The Belknap Press of Harvard Univesi-ty Press, Cambridge, Massachusetts, London, 2004.

21. Weigel,V. : Rechtökonomik, München, 2003.

područjima kao što je računovodstvo, gospodarska kontrola, porezno savjetovanje te općenito kod vrednovanja poduzeća.

Gospodarska područja su pravna područja. Ona se interdisciplinarno povezuju prije svega preko bilančnog prava. To povezivanje otvara međuna-rodni svijet oblikovanja privatnoga gospodarstva, financiranja i vrednovanja poduzeća (općenito, ugo-vorno pravo tržišta kapitala, pravo koncerna, pravo vrednovanja). Pravno razumijevanje stvari jednako je potrebno za ekonomiste kao i za pravnike. To je znanje postavljeno u privatnom pravu preko klasič-ne kodifikacije kao što je to, na primjer, u Njemač-koj Bundesgerichthof (BGH) i Handelsgesetzbuch (HGB). Ekonomski život se može još više oploditi. Za studente i praktičare važi da je najbolje objediniti oba svijeta – pravo i ekonomiju.

Literatura:

1. Backhaus, J.: Das Coase Theorem, Wist, no. 4, 1980.

2. Barković, D., Ferenčak, I.: O novoj institucijskoj ekonomici, Pravni vjesnik, Pravni fakultet Sveuči-lišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, 1996.

3. Coase, R.: The Problem of Social Cost, u Readings in Microeconomics, Times, Mirror/Mosby, St. Louis, Toronto 1986.

4. Cooter, R., Ulen, T.: Law&Economics, Pearson Education, Addison Wesley, 2004.

5. Eidenmüller, H.: Effizeinz Rechtsprinzip. Mögli-chkeiten und Grenzen der ökonomischen Analyse des Rechts, second edition, Diss., Tübingen, 1998.

6. Hayek, F.A.: Die Verfassung der Freiheit, Tübin-gen, treće izdanje, 1991.

7. Hutter, M.: Die Production von Recht, Tübingen, 1999.

8. Katz, A. W.: An Economic Analysis of the Gu-aranty Contract (March 1998). Columbia Law School, Center for Law and Economic Studies, Working Paper No. 136. Available at SSRN: http://ssrn.com/abstract=43104 or DOI: 10.2139/ssrn.43104

9. Knight, F.R.: Risk, uncertainity and profit, Chica-go Press, Chicago 1971.

10. Krickx, G.A.: Vertical integration in the com-puter mainframe industry: A transaction cost interpretation, Journal of Economic Behavior – Organization, no. 1, 1995.

84


Ivana Barković, Ph. D.,Faculty of Economic, Osijek

Interdisciplinary Success Of Law And Economy:Economic Analysis Of Law

SummaryEconomic analysis of law defines as an application of economic theory and economic methods in studies of forming, structure, process and influence of the law and legal institution. Although many comment that it is the question of a new scientific discipline or contemporary intellectual movement, the economic analysis of law reaches even the classics of economic thought Adam Smith and David Hume but the real recognition of the analysis was the publishing of the famous article of Ronald Coase (1960) “Problem of Public Expense” . Here he discusses how the incentives for damage reduction and various negativities come from the allocation of property rights. The aim of this work is to present an economic analysis of law as an interdisciplinary success of two great fields – law and economy, i.e. to present the way on which economy helps to understand law in a new way. Realizing it, the economy uses mathematically precise theories (e.g. price theory, game theory etc.) and empirically firm methods (statistics and econometrically) to analyse the impact of prices, i.e. of sanctions on behaviour. The article shows basic economic analyses of law which especially cite the contract law and balance law.Key words: market economy, entrepreneur, legal act, factors of production, conflict

Prethodna priopćenjaPreliminary communication

Prof. dr. sc. Zdenko Segetlija:Razvoj suvremenog menadžmenta trgovina na malo

Contemporary Management Development of Retail Trade

Dr. sc. Goran Buturac:Međunarodna razmjena hrvatske kemijske industrije

International Trade of Croatian Chemical Industry

Prof. dr. sc. Miroslav Žugaj, Mr. sc. Markus Schatten:Poduzeće 2.0 kao temelj za pramac/krma organizaciju i upravljanje znanjem

Enterprise 2.0 As a Foundation of Front / Back Organization and Knowledge Management

Mr. sc. Igor Kralik, Prof. dr. sc. Zdravko Tolušić:Novčani poticaji u funkciji razvitka stočarske proizvodnje

Financial Incentives in Function of Cattle Production

87

Prof. dr. sc. Zdenko Segetlija: Razvoj suvremenog menadžmenta trgovina na malo

UDK 339.37Prethodno priopćenje

manje prometno jačih trgovinskih koncerna i tenden-cije konsolidacije (manje većih prodavaonica) bitno je promijenilo strukturu trgovine na malo. U takvim se okolnostima razvija suvremeni menadžment trgovine.

Naime, već se godinama ističe da znanje o trgovini dobiva na značenju, a kao razlog za tu pojavu ističe se rastuća moć trgovinskih poduzeća u distribucijskome procesu, odnosno u distribucijskom kanalu između proizvodnje i potrošnje.3

S tim u svezi, već 1988. godine H. Liebmann4 usmjerio je pažnju na fokusiranje na koristi za kupce kao središnju zadaću menadžmenta trgovine. To je u skladu s najnovijom fazom u razvoju marketinga nakon 1980. (posebna orijentacija na tržište).

Stoga se ističe da u mnogim današnjim trgovin-skim poduzećima najvažniji strategijski propusti nisu u nepoznavanju zakonitosti razvoja oblika poslovnih

managements, Vorlesung, Institut für Handel und Marketing, Wirtschaftsuniversität Wien, 2008., str. 22. Dostupno na: http://www.wu-wien.ac.at/inst/handel/Handelsmanagement_Foscht.pdf Pristup: (02-02-2008)

3 Rudolph, Th. : Modernes Handelsmanagement, Pearson Studium, Műnchen u.a., 2005., str. 9.

4 Liebmann, H. P. & Schnedlitz, P.: Standortpolitik und strategische Marktforschung im Handel, in: Trommsdorff, V. (Hrsg.): Handels-forschung , Heidelberg, 1998., str. 81 – 98, prema: Foscht et al. , 2008, str. 22.

1. Uvod

U ovome radu dat ćemo kratki osvrt na suvre-mena kretanja u razvoju menadžmenta trgovinskoga poduzeća. Svrha bi rada bila pružanje osnovice za daljnja istraživanja menadžmenta trgovinskoga po-duzeća. Takva su istraživanja od osobitoga značenja za trgovinske gospodarske subjekte i u Republici Hrvatskoj, s obzirom na nagli razvoj koncentracije i suvremene uvjete prodora inozemnih velikih malo-prodajnih lanaca na hrvatsko tržište.

2. Cjeloviti menadžment trgovinskoga poduzeća

Sve do početka osamdesetih godina bilo je zanimljivo raspravljati o emancipaciji marketinga trgovine od marketinga proizvođača i o samostalnom marketingu trgovine.1 Međutim danas je zapaženo već mnogo znanstvenih radova iz trgovinskoga poslovanja odnosno menadžmenta trgovine.2 Obrazovanje sve

1 Theis, H. J. : Handels-Marketing, Deutscher Fachverlag, Frankfurt a.M.., 1999., str. 30 - 42

2 Zentes, J. et al. (1999). Neuere Entwicklungen im Handelsman-agement, in: Marketing ZFP, Heft 1, 75 – 89, prema: Foscht, Th.; Jungwirth, G.; Schnedlitz, P.: Konturen eines künftigen Handels-

RAZVOJ SUVREMENOGMENADŽMENTA TRGOVINE NA MALO

Prof. dr. sc. Zdenko SegetlijaEkonomski fakultet u Osijeku

SažetakRazvoj koncentracije u trgovini na malo doveo je do daljnjih promjena u njezinoj strukturi te, u skladu s tim, i do promjena u upravljanju gospodarskim subjektima u trgovini na malo. S tim u svezi mijenja se i dosadašnja para-digma marketinga trgovine na malo, budući da sve važnijim postaje oblikovanje asortimana temeljem programa category managementa i drugih oblika vertikalnoga marketinga. S druge pak strane, osim poznavanja zakoni-tosti razvoja novih oblika poslovnih jedinica, novih tehnologija i ljudskih potencijala, u novim okolnostima sve više do izražaja dolaze poznavanja načina povezivanja s kupcima u trgovini na malo. Dakako, to je u skladu s najnovijom fazom u razvoju marketinga, temeljem orijentacije na kupce i procese.Takav pristup u izravnoj je funkciji stvaranja pretpostavki za postizanje efikasnijeg i efektivnijeg gospodarskog rasta i razvoja u sektoru trgovine na malo.Ključne riječi: trgovina na malo, menadžment, category management, marketing, Republika Hrvatska.

88 89


3. Različiti teorijski pristupi strategiji trgovin-skoga poduzeća

Kao strategijske odluke u trgovinskom poduzeću mogli bismo analizirati5:

(a) izbor oblika poslovne jedinice; (b) odluke u okviru internacionalizacije; (c) opseg i pravac diversifikacije; (d) opseg suradnje između trgovine i industrije; (e) odluke o izgradnji središnjih resursa, osobito

informacijskih i logističkih sustava, te o izgradnji informacijskih struktura, osobito o centralizaciji i decentralizaciji.

Prilozi za izbor oblika poslovnih jedinica odnose se prema jednima na konkretne poslovne jedinice, npr. na discouting, na robne kuće i sl., a pre-ma drugima na njihovu kombinaciju, tj. na tzv. višekanalne sustave. U središtu pozornosti često su teorije koje objašnjavaju izbor mjesta gdje kupuju potrošači. Tu se daju ekonomski modeli. Svaka-ko, dominiraju postavke koje se temelje na teoriji stavova, koja polazi od toga da potrošač bira oblik poslovne jedinice na temelju svojih stavova.

Potrošačev izbor mjesta za kupovanje može se objašnjavati i kroz koncepcije životnoga ciklusa, a postoji i tzv. procesni model za izbor mjesta kupovi-ne. On potječe od Levy-a i Weitz-a.6

Konačno, osim modela koji su orijentirani ko-gnitivno, izvode se i teorijski pristupi koji se temelje na pristupu emocijama. U ovome je kontekstu na značenju dobila orijentacija na doživljaj kao strate-gijski koncept.

U raspravama o internacionalizaciji poslovnih aktivnosti distributivne trgovine nalazimo, prije svega, primjenu općih stavova koji se odnose na distributivnu trgovinu u kojima se tematiziraju kako temeljne odluke o internacionalizaciji, tako i oblici internacionalizacije. Pri tome se povezuje niz teorija. Osobito značenje u tome dobiva postavka temeljena na resursima i nova institucijska ekono-mika.

Pri razmatranju internacionalizacije distribu-tivne trgovine osobito se velika pozornost poklanja

5 Műller-Hagedorn, L.; Toporowsky, W.: Die Entwicklung der man-agementorientierten Handelswissenschaft – Ein Überblick, Handel im Fokus, 59 (2007 ), 1, 48 – 56, str. 49 - 51.

6 Usp. Levy, M. & Weitz, B. A. : Retailing Management, McGraw-Hill, Irwin, New York, 2008., str. 92 – 120.

jedinica, novih tehnologija i znanja o djelatnicima i drugim suradnicima, nego u tome kako se treba povezati s kupcima u trgovini na malo, vezano uz lokaciju maloprodajne poslovne jedinice.

Prema tome, sam marketing trgovine danas je više apstraktni model, jer je bitno oblikovanje asortimana vezano uz pojačano uvođenje progra-ma upravljanja kategorijama proizvoda (category managementa - CM) i drugih oblika vertikalnoga marketinga. Tu se radi o krupnim trgovinskim po-duzećima i njihovoj suradnji s dobavljačima.

S druge pak strane, već se početkom osamdesetih godina ustanovilo da pojačana orijentacija na kupce može biti uspješna samo ako se nalaze prava logi-stička rješenja npr. upravljanje opskrbnim lancem (supply chain management - SCM ). S tim u svezi treba istaknuti da su danas just in time (JIT) – stra-tegije dobile na značenju i u trgovini, a vertikalna se kooperacija javlja kao postavka reinžinjeringa. Radi se o optimiranju partnerstva u stvaranju vrijednosti između trgovine i industrije.

Temeljem suvremene prakse orijentacije na kup-ce i logistiku u trgovini na malo razvile su se nove koncepcije koje se odnose na suradnju sudionika u kanalu distribucije. Te su nove koncepcije, prije svega: efikasna prilagodba potrebama potrošača (efficient consumer response - ECR), koncept brzoga odgovora (quick response- QR), kontinuirano po-punjavanje zaliha (continuous replenishment - CR) i spomenuti CM. Vezano uz to može se prihvatiti da je JIT – orijentacija odredila prvu generaciju moderne logistike u trgovini na malo, a orijentacija na stvaranje vrijednosnih lanaca drugu generaciju trgovinske logistike.

Dakako, s rastućom veličinom mnogih trgovin-skih poduzeća na malo intenziviralo se sukoblja-vanje različitih strategijskih pitanja u trgovinskom poduzeću. I u trgovinskim poduzećima na malo razlikuju se strategijske poslovne jedinice (osobito kategorije proizvoda i linije prodavaonica, odno-sno oblici poslovnih jedinica), čime se unaprjeđuje promišljanje o teoriji portfolioa, tako da su se razvili obrasci za faze strategijskog planiranja koji su sva-kako usko vezani uz opći obrazac faznog planiranja. Temeljem takvih promišljanja nastali su i prilozi za strategijsko planiranje trgovinskoga poduzeća na malo.


proizvoda na terminalskoj blagajni u prodavaonici (POS) tako oblikuje da se izbjegnu slučajevi kada nema proizvoda na zalihi (out of stocks – Oos), ukoliko je to ekonomski svrsishodno, a zatim i tome da se optimira cjelokupni opskrbni lanac. Temelj za CPFR predstavlja razmjena informacija između sudjelujućih poduzeća pri čemu su osobito rele-vantni povijesni podaci (iznosi prodaje) i posebno obrađeni planski podaci.

Također, u okviru ECR-a razvio se i koncept CM-a, kod kojeg se radi o tome da se asortiman treba podijeliti u kategorije koje odgovaraju željama i potrebama potrošača te da za te kategorije treba razviti i odgovarajuće strategije i taktike. Kategorija se tu definira kao „... grupa proizvoda koja se može izdvojiti i s kojom se može samostalno upravljati ... i koju potrošači prepoznaju kao različitu i/ili zamjenjivu u zadovoljavanju svojih potrebitosti“.7 Rukovanje s oblikovanim kategorijama proizvoda smješta se u jednu shemu procesa, CM - procesa, koji osim treba-je - analize kategorija-usluge obu-hvaća i stvaranje strategija i taktika kao i uvođenje plana i kontrole postupaka. ECR – ideja, odnosno ideja CM-a kasnije se prenijela na pojedine tržišno – političke, odnosno marketinške instrumente, npr. na unapređenje prodaje, na vođenje trgovinskih marki ili na cjenovnu strategiju.

Može se utvrditi da se kod ECR-a i CPFR-a radi i o povezivanju marketinga i trgovinske logistike. Od-luke u sklopu tih koncepcija tiču se izgranje mreže skladišta, strukturnih datosti jednoga skladišta odnosno tranzitnoga terminala i tekućih operacija s kojima se vode prognoze, narudžbe, zalihe i procesi. Dakako, djelotvorna logistika dobiva za trgovinsko poduzeće na značenju prije svega zbog konkurent-skoga pritiska. U svrhu povišenja efikasnosti spajaju se pojedini stupnjevi stvaranja vrijednosti. Pri tome bi trebalo istaknuti stvaranje integriranog menad-žmenta nabave, na stvaranje prilagođenih skladiš-nih struktura, na upravljanje zalihama od strane dobavljača (vendor managing inventory - VDI) kao i na standardizaciju i automatizaciju daljnjeg preno-šenja informacija, sve do koncentriranih postu-paka trgovine i industrije za primjenu tehnologije radiofrekvencijske identifikacije proizvoda (Radio Frequency Identifikation - RFID), kao na posljedice integriranoga SCM-a. Kroz užu suradnju između

7 ECR Europe (Hrsg), (1997). Category Management Best Practices Report, 38, prema: Műller-Hagedorn, L.; Toporowsky, W: Die Entwicklung der managementorientierten Handelswis-senschafdt – Ein Überblick, Handel im Fokus, 59 (2007), 1, 48 – 56, str. 50 .

pitanju oblika ulaska na tržište i time koordinacije između tuzemnih i inozemnih aktivnosti. Jednako tako se, pak, kritički propituje koliko teorijske postavke mogu razjasniti određene razvojne pravce internacionalizacije. Osim toga se tematiziraju i odluke o izboru ciljnih zemalja, o izboru vremena ulaska na tržište kao i pitanje treba li se standardizi-rati ili diferencirati tržišno-politički instrumentarij.

Empirijski pristup trgovini obuhvaća kako poduzeća koja svoju ponudu usluga ograničavaju na jedan jedinstveni oblik poslovne jedinice, tako i na poduzeća koja obuhvaćaju cijelu paletu oblika poslovnih jedinica ili čak proširuju svoje aktivnosti na druge struke ili gospodarske aktivnosti. Iza ove odluke stoji pitanje koncentracije ili diversifikacije poduzetničke aktivnosti.

Naime, u trgovini postoje kako poduzeća koja svoju aktivnost koncentriraju na jedan oblik po-slovne jedinice, tako i koncerni s mnoštvom oblika poslovnih jedinica. Oni se mogu usmjeriti na jednu ili na više struka, isključivo stacionarne ili pak ne-stacionarne, ili pak obuhvaćati oba oblika trgovine i pripadati samo veletrgovinskoj ili maloprodajnoj razini, ali i objema razinama .

Teza da se putem suradnje s kojom se prelaze gospodarske razine mogu otkriti mogućnosti racio-nalizacije dovodi do toga da se trgovinska poduzeća sve više moraju baviti pitanjem u kojoj je mjeri vri-jedna pažnje jedna uža koordinacija ili čak koopera-cija s proizvođačkim razinama koje se nalaze uzvod-no. Kao vidljiv rezultat takvih razmatranja u praksi postoje koncepti kao što su: već spomenuti ECR, CM ili pak tzv. suradničko planiranje, predviđanje i nadopunjavanje (collaborative planning, forecasting and replenishment - CPFR). Oni se odmah nado-vezuju na pitanje, koliko je korisna koordinacija različitih funkcijskih područja, osobito marketinga i logistike. Obje postavke - prelaženja gospodarskih razina i prelaženja granica pojedinih poslovnih funkcija u poduzeću - odslikavaju se upravo u kon-ceptu SCM, pri čemu se taj koncept ne bi trebalo svoditi samo na zadaće fizičke distribucije.

Negdje od 1994. idejom ECR-a potaknute su mnoge aktivnosti između trgovine i industrije. Prema ECR - ideji može se povisiti efikasnost ako se kod planiranja tržišno-političkih instrumenata dođe do određene suradnje industrije i trgovine. CPFR predstavlja postavku kod koje kooperiraju trgo-vinska i proizvođačka poduzeća, da bi zajednički pokrenula planske i prognostičke podatke o potra-žnji proizvoda koje prodaju ta poduzeća. Zajednički obrađeni podaci služe najprije tome da se zaliha

90 91


Koncepcija ECR – a predstavlja, zapravo, nasta-vak na sustav „brzoga odgovora“ i može se prevesti kao „uspješna reakcija na potražnju kupaca“. Kao strategijska koncepcija međuorganizacijske suradnje između proizvođača, trgovaca na veliko i trgova-ca na malo u kanalu distribucije ECR je posebno značajan, jer se integriranim upravljanjem na razini ukupnoga opskrbnog lanca treba postići cilj povi-šenja sposobnosti reakcije na tržišne promjene, tj. želje kupaca, uz istodobno optimiranje troškova i efekata na području upravljanja asortimanom robe, nabavom robe, zalihama, oglašavanjem i uvođenjem proizvoda u ukupnom kanalu distribucije. S tim u svezi postavka ECR–a temelji se na ideji CM-a za upravljanje potražnjom i SCM-a, tj. međuorga-nizacijskoga menadžmenta logističkog lanca za upravljanje opskrbom.

U svakome slučaju ECR se može promatrati i kao izraz SCM-a u struci potrošne robe. I kod SCM-a se onda kooperacija između poduzeća pruža i preko opskrbne (ponudbene) i preko potražne (prodajne) strane, tako da se koordiniraju marketing, proizvod i logistika. U svakome su slučaju za uvođenje ECR–a od posebnoga značenja data warehouse (skladište podataka) i spomenuti CM, a time i promatranje opskrbnog lanca s marketinškoga motrišta.10

To znači da je ponašanje kupaca pri kupovini impuls za procese proizvodnje i logistike. Dakle, cjelovito promatranje pretpostavlja da je za oživo-tvorenje ECR – koncepta potrebna suradnja svih stupnjeva distribucije da bi se optimirali tokovi roba i informacija. Temelj kooperacije poduzeća je brza razmjena informacija koja se omogućuje putem elektroničke razmjene podataka (Electronic Data Interchange – EDI).

ECR je metoda za učinkovito oblikovanje vri-jednosnoga lanca (lanca stvaranja vrijednosti) koja se fokusira na koristi za potrošače.11 Vrijednosni je lanac analitički instrumentarij strategijskoga plani-ranja (Porter), a počeo se uvelike upotrebljavati u mnogim prilozima iz marketinga, računa troškova, kontrolinga i strategijskoga menadžmenta.12

10 Zschom, L.: ECR – Efficient Consumer Response, 2004., Dostupno na: http://www.user.tu-chemnitz.de~lzs/material/ecr-ausarbeitung.pdf . Pristup (17-07-2004).

11 Corsten, D.& Pötzl, J.: ECR – Efficient Consumer Response, Integration von Logistikketten, str. 7, Dostupno na: http://files.hanser.de/files/docs20040401_244515431-17562_3-446-21892-0.pdf ; Pristup: (10-04-2004)

12 Schmickler, M.& Rudolph, Th.: Erfolgreiche Kooperationen: Vertikales Marketing zwischen Indusrie und Handel, Hermann Lucterhand Verlag GmbH, Neuvied und Kriftel, 2002., str. 19.

pojedinih stupnjeva stvaranja vrijednosti ponovno se otvara rasprava o stvaranju određenoga sustava nabavnih kondicija.

4. Novi oblici kanala distribucije

Smatra se da su se temeljem navedenih novih menadžmentskih koncepcija posljednjih godina ra-zvili, osim „klasičnih“ oblika kanala distribucije, još i neki novi oblici, osobito u sektoru potrošne robe. Dakle, vezano uz spomenute nove menadžmentske koncepcije ponovno treba spomenuti nove oblike kanala distribucije8:

(a) pojavu novih oblika trgovinskih centara (npr. tvorničkih trgovinskih centara (factory outlet center– FOC),

(b) koncept QR-a, (c) koncept ECR –a, te (d) elektroničku maloprodaju u sklopu elektro-

ničke razmjene (e – commerce).

Tvornički trgovinski centri nastaju, u pravilu, su-radnjom više proizvođača. Njihova se roba nudi bez uključivanja trgovine. Često se aranžira „kupovina doživljaja“. Kupce trebaju privući ugostiteljski objek-ti, kina, kupališta ili određene zabavne priredbe.

Sustav QR razvio se u SAD-u kao strategjjska koncepcija da bi se skratilo protočno vrijeme u ukupnom logističkom kanalu (opskrbnom lancu). Može se definirati kao partnerski sustav dostave, koji je usklađen s potražnjom, svih poduzeća koja sudjeluju u nekom logističkom kanalu, koji se temelji na stalnoj razmjeni informacija.9 Poznati su sustavi „brzog odgovora“ u tekstilnoj industriji. Tu se radi o sustavima razmjene informacija koji prelaze granice poduzeća i dovode do znatnog sniženja vremena reakcije i vremena dobave. Koncepcija se može sagledati kao specifični oblik dostave za trgovinu na malo po sustavu just in time.

Iako je ECR - koncept uveden još 1992. godine, do danas nema njegove jedinstvene definicije. Treba istaći da se ECR u praksi koncentrira pretežno na trgovinu na malo i trgovinu na veliko, tj. gotovo isključivo na potrošnu robu.

8 Ehrmann, H. : Logistik, Friedrich Kiel Verlag, Ludwigshafen, 2003, str. 466 - 467.

9 Schulte, G.: Logistik. Wege zur Optimierung des Material- und Informationsflusses, München, 1999., prema: Ehrmann, H.: Logistik, Friedrich Kiel Verlag, Ludwigshafen, 2003., str. 467.


konkurentnosti. Isto tako, za jačanje konkurentno-sti hrvatskih poduzeća trgovine na malo kao i za uspješnu provedbu CM –a predlažu se i partnerski odnosi s inozemnim dobavljačima. Dakle za razvoj hrvatske trgovine na malo ističe se i partnerstvo (s proizvodnjom) i kooperacija u cijelom vrijedno-snom lancu.

Dakako, domaća krupna poduzeća trgovine na malo trebaju dalje ekspandirati i u susjedne zemlje i time otvarati tržište domaćim proizvođačima s kojima se trebaju naći u odnosima kooperacije.

6. Zaključak

Koncentracijski su procesi u gospodarstvu doveli i do daljnjih promjena u marketingu, tako da je već i samostalni trgovinski marketing prevladana kategorija, a razvijaju se različiti oblici partnerstava i kooperacije između trgovinskih poduzeća i proi-zvodnih poduzeća, uključujući tu i cijele opskrbne lance.

U takvim se uvjetima od samostalnoga marke-tinga trgovine došlo do novih koncepcija u menad-žmentu krupnih trgovinskih poduzeća, kod kojih su podjednako važni i marketinški i logistički elementi. S obzirom na otvorenost hrvatskoga gospodarstva, i hrvatska poduzeća i grupacije trgovine na malo trebaju koristiti prednosti partnerstava i kooperacije kako s trgovinskim i proizvodnim poduzećima na domaćem tržištu, tako i s proizvodnim i trgovin-skim poduzećima na međunarodnom tržištu.

E - commerce mogao bi se smatrati daljnjim razvojnim stadijem trgovine pošiljkama. Bitno je da su sveukupni procesi nabave, marketinga, promoci-je, službe kupaca i plaćanja podržani internetskom tehnologijom. Isporuka se roba dopunjava komplet-nim uslugama.

Težište u menadžmentu trgovinskog poduzeća na orijentaciju na kupce i logistiku utjecalo je na upravljanje marketingom trgovinskoga poduzeća na sljedeći način:13

(a) od anonimnog masovnog marketinga došlo se do „mikro – marketinga“, usmjerenog na pojedine segmente potrošača („rentabilne grupe kupaca“);

(b) razvila se ideja orijentacije na „rentabilnost kupaca“ umjesto „orijentacije na volumen“ (prometa);

(c) marketinški napori trgovine počeli su se usmjeravati na stalne kupce (prema njihovim individualnim zahtjevima);

(d) oblici poslovnih jedinica profiliraju se kroz ciljno specifični „mikro – marketing“ (nasu-prot konkurenciji), što se odnosi na obliko-vanje komponenti „asortiman – usluga“ za pojedine ciljne skupine odnosno potrebe kupaca određenih maloprodajnih formata ne-koga poduzeća (oblik prodavaonice nastupa kao marka dotičnoga poduzeća).

5. Nekoliko napomena o situaciji u Republici Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj su tek bržim ulaskom velikih inozemnih maloprodajnih lanaca nakon 1998. potaknuti koncentracijski procesi u trgovini na malo.14

No, zbog toga u Hrvatskoj danas postoje proble-mi osobito u odnosima između domaćih proizvo-đača i velikih inozemnih lanaca trgovine na malo. Stoga su bitni prijedlozi za razvijanje kooperacije između domaćih poduzeća trgovine na malo i do-maće proizvodnje kao strategije povećanja njihove

13 Foscht, Th.; Jungwirth, G.; Schnedlitz, P.: Konturen eines künftigen Handelsmanagements, Vorlesung, Institut für Handel und Marketing, Wirtschaftsuniversität Wien, 2008., str. 25. Dostupno na: http://www.wu-wien.ac.at/inst/handel/Handels-management_Foscht.pdf Pristup: (02-02-2008).

14 Segetlija, Z.: Vertical Marketing and Croatian Economy, Proceed-ings of the 25th International Conference on Organizational Science Development (on CD), Rajkovič, B. et al. (Ed.), Portorož, Slovenia, March 15th. – 17th, 2006, University of Maribor, Faculty of Organizational Sciencies, Kranj, 2006.,pp. 1319 – 1325.

92 93


6. Rudolph, Th.: Modernes Handelsmanagement, Pearson Studium, Műnchen u.a., 2005.

7. Schmickler, M.& Rudolph, Th.: Erfolgreiche Kooperationen: Vertikales Marketing zwischen In-dusrie und Handel, Hermann Lucterhand Verlag GmbH, Neuvied und Kriftel, 2002.

8. Segetlija, Z.: Vertical Marketing and Croatian Economy, Proceedings of the 25th International Conference on Organizational Science Develo-pment (on CD), Rajkovič, B. et al. (Ed.), pp. 1319 – 1325, ISBN 961-232-186-8, Portorož, Slovenia, March 15th. – 17th, 2006, University of Maribor, Faculty of Organizational Sciencies, Kranj

9. Theis, H. J.: Handels-Marketing, Deutscher Fachverlag, Frankfurt a.M., 1999.

10. Zschom, L. (2004). ECR – Efficient Consumer Response, Dostupno na: http://www.user.tu-chemnitz.de~lzs/material/ecr-ausarbeitung.pdf . Pristup (17-07-2004).

Literatura i izvori podataka

1. (1) Corsten, D.& Pötzl, J.: ECR – Efficient Con-sumer Response, Integration von Logistikketten, 2004., Dostupno na: http://files.hanser.de/files/docs20040401_244515431-17562_3-446-21892-0.pdf Pristup: (10-04-2004)

2. Ehrmann, H.: Logistik, Friedrich Kiel Verlag, Ludwigshafen, 2003.

3. Foscht, Th.; Jungwirth, G.; Schnedlitz, P.: Kon-turen eines künftigen Handelsmanagements, Vorlesung, Institut für Handel und Marketing, Wirtschaftsuniversität Wien, 2008. Dostupno na: http://www.wu-wien.ac.at/inst/handel/Handel-smanagement_Foscht.pdf Pristup: (02-02-2008).

4. Levy, M. & Weitz, B. A.: Retailing Management, McGraw-Hill, Irwin, New York, 2007.

5. Műller-Hagedorn, L.; Toporowsky, W.: Die Entwicklung der managementorientierten Handel-swissenschafdt – ein Überblick, Handel im Fokus, 59 (2007), 1, 48 – 56

Zdenko Segetlija, Ph. D.,Faculty of Economics, Osijek

Contemporary Management Development Of Retail Trade

Summary Development of retail trade concentration brought to further changes in its structure and accordingly to changes in economic subjects management in retail trade. In connection with it, the former paradigm of retail trade market also changes since industrial design assortment becomes more and more important due to being founded on the progamme of category management and other forms of vertical marketing. On the other side, beside having the knowledge of natural development of new forms of business units, new technologies and human potentials, the new circumstances reveal more and more ways of connection with the buyers in the retail trade. This is, of course, in accordance with the newest phase in the development of marketing that is based on the orientation on the buyers and processes.Such an access is in direct function of suppositions for achieving more efficient and effective economic growth and development in the retail trade sector.Key words: retail trade, management, category management, marketing, Republic of Croatia

dr. sc. Goran Buturac: Međunarodna razmjena hrvatske kemijske industrije

nim zemljama kemijska industrija pripada najpro-pulzivnijim i najprofitabilnijim granama, pa izravno ili neizravno značajno utječe na vrijednosti ukupne proizvodnje, investicijskih ulaganja i broja zaposlenih. S obzirom na relativno malo domaće tržište, te ogra-ničenu raspoloživost prirodnih resursa, usmjerenost na međunarodnu razmjenu od neupitne je važnosti za hrvatsku kemijsku industriju.

Cilj je ovoga rada primjenom k-means klaster metode1 analizirati hrvatsku kemijsku industriju u međunarodnoj razmjeni u uvjetima rasta otvorenosti i obujma vanjskotrgovinske razmjene. Rad je podije-ljen u četiri dijela. Nakon uvoda, u drugom se dijelu rada analizira kretanje izvoza i uvoza kemijske indu-strije od 2001. do 2006. godine. Osim same dinamike kretanja tu se analiziraju pokrivenost uvoza izvozom i vanjskotrgovinska bilanca. Treći dio rada odnosi se na kvantitativnu analizu gdje se na početku objašnjava metodologija istraživanja, a potom empirijski rezulta-ti. Četvrti je dio rada zaključak.

1 K-means klaster metoda opisana je u dijelu rada pod nazivom “Metodologija”

1. Uvod

Međunarodna razmjena proizvodima kemijske industrije u Hrvatskoj je proteklih godina obilježena razdobljem tranzicije, pri čemu su izraženi procesi ubrzanog otvaranja i integriranja. U uvjetima rasta otvorenosti i integracijskih procesa nezaobilazan je proces liberalizacije tržišta, što u konačnici rezultira jačanjem konkurencijskog pritiska za domaće proi-zvođače i izvoznike na domaćem i međunarodnom tržištu. Raste potreba uvođenja novih suvremenih proizvodnih procesa koji mogu osigurati proizvodnju novih dizajniranih robnih marki i koji će cijenom i kvalitetom biti konkurentni na međunarodnome tržištu. Opstanak kemijske industrije u globalnim okvirima uvjetovan je razvojem i uvođenjem čistih tehnologija koje trebaju poštivati širi koncept održi-vosti koji uključuje interakciju biosfere i tehnosfere. Razvijena kemijska industrija temelji se na znanju i znanstvenim postignućima, pa omogućuje materi-jaliziranje mnogih inovativnih rješenja. Pokretač je razvitka i djelovanja brojnih sličnih proizvodnji, a time i ukupnoga gospodarskoga razvoja. U razvije-

MEĐUNARODNA RAZMJENAHRVATSKE KEMIJSKE INDUSTRIJE

dr. sc. Goran Buturac Ekonomski institut, ZagrebTrg J. F. Kennedya 7, 10000 Zagrebe-mail: [email protected]: +385-1-2335-700

SažetakU ovom se radu hrvatska kemijska industrija u međunarodnoj razmjeni analizira primjenom k-means klaster metode. Rad je usmjeren na ulogu i značaj pojedinih proizvodnih grupa u ukupnoj strukturi međunarodne raz-mjene kemijske industrije. U primjeni k-means klaster metode kao ulazne varijable koriste se: RCA pokazatelj, GL indeks, RUV pokazatelj i udio izvoza pojedinoga kemijskog proizvoda u ukupnom izvozu kemijske indu-strije. Objekti su proizvodi kemijske industrije na razini četiriju znamenki SMTK. Klaster kemijskih proizvoda u kojemu Hrvatska ima izražene komparativne prednosti ima značajan udio u strukturi izvoza. Istodobno taj klaster sadrži mali broj proizvoda što upućuje na jaku koncentraciju izvoza. S obzirom na vrijednosti RUV poka-zatelja, Hrvatska kemijska industrija ostvaruje najveće koristi u međunarodnoj razmjeni antibiotika i lijekova koji sadrže antibiotike. Uz gnojiva, ova dva proizvoda imaju najveći udio u strukturi izvoza. Najveći broj kemij-skih proizvoda ima nisku razinu specijalizacije u intra-industrijskoj razmjeni. Ključne riječi: međunarodna razmjena, hrvatska kemijska industrija, k-means klaster metodaJEL klasifikacija: F14, F15

UDK 661:339.5Prethodno priopćenje

94 95


2. Kretanje izvoza i uvoza kemijske industrije od 2001. do 2006. godineKretanja su kemijske industrije u Hrvatskoj u posljednjih petnaestak godina bila obilježena procesima

tranzicije gospodarstva, privatizacije i liberalizacije tržišta. Porast otvorenosti i liberalizacija domaćega

tržišta rezultiraju i većom izloženošću utjecajima i kretanjima na međunarodnom tržištu i zaoštravanjem konkurencije. Hrvatsko je tržište po opsegu malo i relativno slabe kupovne moći, pa je većina tvrtki orijenti-rana na izvoz, uglavnom na zahtjevno tržište EU.

Posljednjih nekoliko godina prisutan je značajan rast međunarodne razmjene proizvodima kemijske in-dustrije. Promatrajući zasebno kretanja izvoza i uvoza u razdoblju od 2001. do 2006. godine može se utvrditi da su porast otvorenosti i liberalizacija domaćeg tržišta znatnim dijelom pogodovali snažnom rastu uvoza (slika 1.).

Istodobno je rastao i izvoz, no sporije u usporedbi s uvozom. Tako je uvoz proizvoda kemijske industrije u razdoblju od 2001. do 2006. godine porastao za 117,1 posto, a izvoz 92,2 posto. Najveći rast izvoza zabilježi-li su: mineralna gnojiva, lijekovi i polimerni materijali.

Rezultati analize pokrivenosti uvoza izvozom pokazuju na više nego dvostruko veći uvoz od izvoza u svim godinama u razdoblju od 2001. do 2006. godine (slika 2.). Iznimno nepovoljan trend rasta negativne

Slika 1. Kretanje izvoza i uvoza kemijske industrije Hrvatske od 2001. do 2006. godineIzvor: DZS.

Slika 2. Pokrivenost uvoza izvozom proizvoda kemijske industrije Hrvatske od 2001. do 2006. godine Izvor: DZS.


bilance razmjene proizvodima kemijske industrije bio je naglašen od 2001. do 2003., godine kada je uvoz značajno rastao, a izvoz stagnirao. Ipak, 2003. godine uspostavom trenda rasta izvoza dolazi do porasta pokrivenosti uvoza izvozom i do poboljša-vanja vanjskotrgovinske bilance. Pokrivenost uvoza izvozom proizvoda kemijske industrije je u 2006. godini bila na razini 42,0 posto.

Na slici 3. su prikazani udjeli izvoza i uvoza kemijske industrije u ukupnom robnom izvozu i uvozu u 2001. i 2006. godini. Rezultati pokazuju blagi pad udjela izvoza u ukupnom robnom izvozu,

ali i uvoza u ukupnom robnom uvozu. Tako je udio izvoza pao s 10,1 posto na 8,7 posto, a udio uvoza s 10,8 posto na 10,0 posto.

Veličine udjela pokazuju veliki značaj hrvatske kemijske industrije za ukupna kretanja u međuna-rodnoj razmjeni. Također, rezultati analize kretanja idu u prilog činjenici da su kretanja međunarodne razmjene proizvoda kemijske industrije bila u skladu s ukupnim trendovima izvoza i uvoza na državnoj razini.

Dosad analizirana i opisana kretanja izvoza i uvoza proizvoda kemijske industrije rezultirala su

Slika 3. Udio izvoza i uvoza kemijske industrije u ukupnom robnom izvozu i uvozu u 2001. i 2006. godini Izvor: izračun autora.

Slika 4. Vanjskotrgovinska bilanca kemijske industrije prema glavnim proizvodnim grupama u 2005. godiniIzvor: izračun autora.

96 97


negativnom vanjskotrgovinskom bilancom. Na slici 4. prikazana je vanjskotrgovinska bilanca kemijske industrije prema glavnim proizvodnim grupama u 2005. godini.

Promatrajući agregirano, od ukupno devet proizvodnih grupa hrvatska kemijska industrija ima pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu samo u razmje-ni gnojiva. Kod ostalih proizvodnih grupa bilanca je negativna. Uzroci ovakvih kretanja detaljnije se istražuju u nastavku rada gdje se odgovarajućim pokazateljima međunarodne razmjene i k-means klaster metodom analizira položaj hrvatske kemij-ske industrije u međunarodnoj razmjeni.

3. Kvantitativna analiza

Na samom početku kvantitativne analize opisana je metodologija istraživanja gdje se u prvom dijelu objašnjavaju pokazatelji međunarodne razmjene koji se koriste kao ulazne varijable u k-means klaster analizi, dok je u drugom dijelu objašnjen algoritam rada k-means klaster metode. Glavni dio kvantita-tivne analize su empirijski rezultati koji se analizira-ju nakon uvodnog prikaza metodološkog okvira.

3.1. Metodologija

3.1.1. Ulazne varijableKao ulazne varijable u k-means klaster analizi

korišteni su sljedeći pokazatelji međunarodne razmjene:

∙ “Grubel-Lloydov indeks”, GL indeks;∙ “Relative Unit Value” RUV pokazatelj;∙ “Revealed Comparative Advantages” RCA pokazatelj.

Primjenom GL indeksa analizira se razina spe-cijalizacije u intra-industrijskoj razmjeni. Metodo-logiju izračuna GL indeksa razvili su i primijenili Grubel i Lloyd (1975.).

GL indeks po proizvodnim grupama izračunava se na ovaj način:

GLi je vrijednost Grubel-Lloydovog indeksa za proizvodnu grupu i.X predstavlja vrijednost izvoza, a M vrijednost uvoza. Indeks se kreće u rasponu od 0 do 1. Veća vrijednost indeksa ukazuje na veću razinu specijalizacije u intra-industrijskoj razmjeni.

RUV pokazatelj koristi se za analizu horizontal-ne i vertikalne specijalizacije u intra-industrijskoj razmjeni. Izvorno ga je razvio Abd-el-Rahman (1991.). Nakon toga su napravljene izvedenice toga pokazatelja (Greenawy, Hine, Milner, 1994.). Predstavlja omjer jedinične cijene izvoza i jedinične cijene uvoza:

UVXi predstavlja jediničnu cijenu izvoza pro-izvodne grupe i, a UVMi jediničnu cijenu uvoza. Parametar α naziva se koeficijentom disperzije. Vrijednost parametra može biti proizvoljna. U istraživanjima se najčešće fiksira na 0,15 (Algieri, 2003.; Reganati, Pittiglio, 2005.). Ako se vrijednost RUV pokazatelja nalazi unutar intervala (0,85;1,15), tada se radi o horizontalnoj specijalizaciji. Obrnu-to, vrijednost ovog pokazatelja izvan navedenog intervala ukazuje na vertikalnu specijalizaciju. Ako je RUV pokazatelj manji od 0,85, tada prevladava uvoz velike dodane vrijednosti, odnosno, izvoz male dodane vrijednosti. Nasuprot tome, vrijednost RUV pokazatelja veća od 1,15 upućuje na izvoz velike dodane vrijednosti.

Komparativne prednosti analizirane su primje-nom RCA pokazatelja. Razvio ga je godine 1965. Balassa. Izračunava se prema formuli:

pri čemu X predstavlja vrijednost izvoza dobara, a M je oznaka za vrijednost uvoza. Indeks i označuje skupinu proizvoda razvrstanih prema Standardnoj međunarodnoj trgovinskoj klasifikaciji proizvoda (SMTK).

Pozitivne vrijednosti RCA pokazatelja za pojedi-nu proizvodnu grupu ukazuju da zemlja ima izraže-ne komparativne prednosti u proizvodnji i razmjeni te grupe proizvoda. Obrnuto, negativan predznak


odaberu centri klastera koji omogućuju grupiranje svih objekata u k klastera koje rezultira najboljom signifikantnošću rezultata ANOVA analize.

Kod k-means procedure udaljenosti među objektima i između objekata i centara klastera izražavaju se neskaliranim kvadriranim Euklidskim udaljenostima. Na primjer, udaljenost D(i,k) objekta i od centra klastera k za M analiziranih varijabli Xj se računa prema formuli:

gdje je Xj(k) srednja vrijednost varijable j za klaster

k. Iz prikazane se formule vidi da vrijednosti varija-

bli nisu reskalirane ni na koji način, pa se udaljeno-sti među pojedinim objektima i između objekata i centara klastera izražavaju u mjernim jedinicama analiziranih varijabli.

3. 2. Empirijski rezultatiKao ulazne varijable u k-means klaster analizi se

koriste RCA pokazatelj, GL indeks, RUV poka-zatelj i udio izvoza proizvoda u ukupnom izvozu kemijske industrije. Analiza je napravljena za 2005. godinu. Za izvor podatka korišten je Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. U istraživanje je uključeno 122 proizvoda na razini četiriju znamenki SMTK. Za k-means klaster metodu je karakteri-stično da se unaprijed odredi broj klastera pa se testira signifikantnost dobivenog rješenja. Test signifikantnosti u ANOVA-i ispituje varijabilnost između skupine s varijabilnošću unutar skupina. Pritom se testira hipoteza da se sredine između skupina međusobno razlikuju. Testiranjem razine

RCA pokazatelja upućuje da zemlja nema kompa-rativne prednosti u razmjeni odgovarajuće grupe proizvoda. Što je RCA pokazatelj veći za pojedinu proizvodnu grupu (pozitivan broj), to zemlja ima izraženiju komparativnu prednost u proizvodnji i razmjeni te grupe proizvoda. Vrijedi i obrnuto. Što je RCA pokazatelj manji za pojedinu proizvodnu grupu (negativan broj) to zemlja ima izraženiji ne-dostatak u robnoj razmjeni te grupe proizvoda.

3.1.2. K-means klaster metoda K-means metoda predstavlja algoritam koji svaki

objekt dodjeljuje klasteru s kojim ima najbližu sre-dinu. Karakteristika ove metode je da se unaprijed slučajnim odabirom određuje broj klastera. Objekti se unutar klastera premještaju s ciljem minimiza-cije varijablinosti unutar klastera te maksimizacije varijabilnosti između klastera.

Algoritam k-means metode može se predstaviti kao svojevrsno obrnuto provođenje ANOVA ana-lize. Naime, k-means metodom analizirani objekti (u ovom slučaju proizvodi na razini 3 znamenke SMTK2) uvrštavaju se i isključuju iz klastera sve dok se ne dobije rješenje s najboljom signifikantnošću rezultata ANOVA analize. Pritom se veličinom F vrijednosti koristi kao pokazateljem o tome kako pojedina analizirana varijabla diskriminira među klasterima.

Kod primjene k-means klaster analize statistički formirani centar klastera dobiva se procedurom u kojoj se prvo objekti razvrstavaju prema njihovoj međusobnoj udaljenosti. Nakon toga se odabire k centara klastera (k je unaprijed zadani broj klastera) u pokušaju da se svi objekti svrstaju u k klastera, i to pridruživanjem odabranim centrima klastera prema njihovoj udaljenosti od početnog centra klaste-ra. Opisana procedura se ponavlja sve dok se ne

2 SMTK kratica je za Standardnu međunarodnu trgovinsku klasifikaciju proizvoda kojom se koristi u međunarodnoj robnoj razmjeni.

Tablica 1. Analiza varijance za pet klastera

Izvor: izračun autora.

Varijabla

Suma kvadrata između

klastera (SS)

Stupnjevi slobode (df )

Suma kvadrata unutar

klastera (SS)

Stupnjevi slobode (df )

F omjer p vrijednost

RCA pokazatelj 2,8214 3 3,4593 118 32,08 0

GL indeks 43,6975 3 40,8025 118 42,1241 0

RUV pokazatelj 204,6676 3 107,4437 118 74,9254 0

% IZVOZA 631,0948 3 94,2758 118 263,3027 0

98 99


Ono što izdvaja klaster 4 u odnosu na preostale klastere daleko je najveći udio u strukturi izvoza, te najveća vrijednost RCA pokazatelja i GL indeksa. To je jedini klaster koji ima izražene komparativne prednosti u međunarodnoj razmjeni i specijaliza-ciju u intra-industrijskoj razmjeni. Budući da ovaj klaster zauzima najveći udio u strukturi izvoza, postavlja se pitanje njegove veličine promatrajući broj proizvoda koje sadrži.

No, rezultati u tablici 3. pokazuju zaključak su-protan očekivanom, gdje klaster 4 sadrži tek sedam proizvoda od ukupno 122 promatrana. Istodobno njegov je udio u strukturi izvoza hrvatske kemij-ske industrije 70,0 posto. Proizvodi grupirani u klaster 4 su: lijekovi, antibiotici, gnojiva, polietileni, polistiroli.

Rezultati prema kojima ovi proizvodi zauzimaju 70,0 izvoza hrvatske kemijske industrije potvrđuju njegovu izraženu koncentraciju. To može s jedne strane ukazivati na lošiju strukturu budući da povećava rizike gubitka tržišta. S druge pak strane jaka koncentracija može ukazivati na veću razinu specijalizacije i ostvarivanje viših razina dodane vrijednosti u proizvodnim sektorima s izraženim komparativnim prednostima.

signifikantnosti za različit broj klastera za njih četiri je dobiveno najbolje rješenje. Uz teorijsku razinu signifikantnosti od 5,0%, rezultati su ANOVA-e za predložena četiri klastera signifikantni (tablica 1.). Test signifikantnosti ukazuje na maksimalnu homo-genost proizvoda unutar klastera i na maksimalnu heterogenost između klastera.

U tablici 2. prikazane su euklidske udaljenosti između nastalih klastera. Vrijednosti euklidskih udaljenosti pokazuju izdvojenost klastera 4 koji je znatno udaljen u odnosu na preostala tri klastera. Detaljnija analiza uzroka ove atipičnosti naprav-ljena je u nastavku izračunom srednjih vrijednosti ulaznih varijabli za svaki klaster.

Slika 5. Usporedba srednjih vrijednosti klasteraIzvoz: izračun autora.

Tablica 2. Usporedba euklidskih udaljenosti između klastera


Klaster 1 2 3 4

1 0,0000 5,5268 4,4290 28,3894

2 2,3509 0,0000 0,5081 21,6802

3 2,1045 0,7128 0,0000 25,3636

4 5,3281 4,6561 5,0362 0,0000


Tablica 3. Komparativne prednosti i specijalizacija u međunarodnoj razmjeni hrvatske kemijske industrije


Brojproizvoda

Naziv proizvoda % IzvozaKom-

parativne prednosti

Tip razmjene

Specijalizacija u međunarodnoj

razmjeni

Klaster 1

12 fenoli i fenol alkoholi, amino spojevi s kisikovom funkcijom,

organsko-sumporni spojevi, lak-tami, spojevi funkcija aldehida,

ketona i kinona, halogeni ili sumporni spojevi nemetala, flo-ridi, kloridi, hipokloriti, sulfidi,

ditioniti, nitriti, nitrati

0,6 ne inter-indus-trijska

vertikalna

Klaster 2 34 derivati ugljikovodika s halogenim elementima,

sulfoderivati, nitroderivati, neciklički monohidrični

alkoholi, sulfonamidi, organski kemijski proizvodi, ugljik, anor-ganske kiseline, tvari za bojanje,

glukoziti, pripravci za oralnu ili zubnu higijenu, organski

površinsko aktivni agensi, laštila i kreme za obuću, polivinilni klorid, polikarbonati, ostaci

plastičnih masa i dr.


vertikalna

Klaster 3 69 neciklički i ciklički ugljikovodici, ciklički alkoholi, eteri, alkoholni

peroksidi, eter-peroksidi, ok-sidi cinka, kroma, mangana, kobalta, esteri anorganskih

kiselina i njihove soli, fosfinati, karbonati, radioaktivni kemijski elementi i izotopi, ekstrakti za

štavljenje biljnog podrijetla, tanini, sintetičke organske tvari

za štavljenje, biljni alkaloidi, plastike, aminosmole, celu-loza i njeni kemijski derivati, poliacetali, petarde, signalne rakete, protugradne rakete, barut i drugi pripremljeni

eksplozivi, sigurnosni fitilji, fitilji za detonacije, kapice, preparati protiv detonacije, pripremljene tekućine za

hidrauličku transmisiju, prip-ravci za podmazivanje I(protiv

hrđe i korozije), kemijski proizvodi baziranu na drvu i smoli, umjetni i pripremljeni

voskovi, miješani alkilbenzoli i miješani alkilnaftaleni, organski kemijski proizvodi, katalizatori i

katalitički pripravci i dr.


horizontalna

Klaster 4 7 antibiotici, lijekovi koji sadrže antibiotike, lijekovi, dušična gnojiva, gnojiva, polietileni

polistiroli

70,0 da intra-indus-trijska

vertikalna

100 101


Rezultati pokazuju da klaster proizvodnih grupa u kojemu Hrvatska ima izražene komparativne pred-nosti i gdje se ostvaruju najveće koristi u međuna-rodnoj robnoj razmjeni ima najmanji udio u struk-turi robne razmjene s obzirom na broj proizvodnih grupa. Međutim, upravo taj klaster ima najveći udio u ukupnoj vrijednosti izvoza. To potvrđuje izraženu koncentraciju izvoza kemijske industrije gdje lijekovi, antibiotici, gnojiva, polieteri i polistiro-li čine glavninu izvoza. Hrvatska kemijska industrija ostvaruje najveću jediničnu cijenu izvoza razmje-nom antibiotika i lijekova koji sadrže antibiotike. S obzirom na relativno velik udio u strukturi izvoza, može se ustvrditi da ove dvije grupe proizvoda ima-ju najveći značaj za ukupni izvoz hrvatske kemijske industrije. Potvrđeni su rezultati o relativno niskoj razini specijalizacije u intra-industrijskoj razmjeni. Kod najvećeg broja kemijskih proizvoda prevladava inter-industrijska razmjena, vertikalna specijaliza-cija, pri čemu je mali omjer jedinične cijene izvoza i uvoza.

Promatrajući razinu specijalizacije može se ustvrditi da kod klastera 1 i 2 prevladava vertikal-na specijalizacija, pri čemu je izvoz male dodane vrijednosti dok je obilježje klastera 4 vertikalna spe-cijalizacija i izvoz velike dodane vrijednosti. Klaster 3 jedini ima izraženu horizontalnu specijalizaciju.

S obzirom na broj proizvoda najveći je klaster 3 koji sadrži 69 proizvoda od ukupno 122 analizirana. Međutim, ovaj klaster zauzima tek 2,3 posto ukupne vrijednosti izvoza hrvatske kemijske industrije. Veliki broj proizvoda i izrazito mali udio u izvozu upućuju na malu dodanu vrijednost koja se ostva-ruje izvozom većine hrvatskih kemijskih proizvoda. Vrijednost RUV pokazatelja od 0,72 potvrđuje malu dodanu vrijednost. Tipični proizvodi sadržani u klasteru 3 su: ugljikovodici, eteri, oksidi, radioaktiv-ni kemijski elementi i izotopi, pripravci za podma-zivanje (protiv hrđe i korozije), eksplozivi, organski kemijski proizvodi, katalizatori i sl.

Rast specijalizacije u intra-industrijskoj razmjeni u mnogim sektorima tranzicijskih zemalja središ-nje i istočne Europe značajno je pospješio njihov gospodarski razvoj. Rezultati analize pokazuju da specijalizacija u intra-industrijskoj razmjeni nije obilježje hrvatske kemijske industrije. No, to se po-najprije može pripisati karakteru same djelatnosti. Ona je u značajnoj mjeri podložna odgovarajućim testiranjima standarda zaštite okoliša, zdravlja i ka-kvoće. Isto tako, proizvodnja sklopova i dijelova na kojoj se zasniva razvoj intra-industrijske razmjene nije karakteristična za kemijsku djelatnost.

Iako empirijski rezultati potvrđuju nepostoja-nje komparativnih prednosti kod većine hrvatskih kemijskih proizvoda ohrabruje dobra tržišna pozicija farmaceutske industrije. Ona ostvaruje visoku i iznatprosječnu dodanu vrijednost izvoza (RUV=5,67) koja je karakteristična za industrije visoke razine tehnologije. Pozitivni rezultati se značajnim dijelom mogu objasniti inovacijama, ula-ganjima u istraživanja i razvoj vlastitih proizvoda, ali i bogatom tradicijom i kvalificiranom radnom snagom.

4. Zaključak

Analizirajući strukturu izvoza i komparativne prednosti hrvatske kemijske industrije može se utvrditi da su k-means klaster metodom dobivena četiri klastera proizvodnih grupa. Test signifi-kantnosti proveden ANOVA-om pokazuje da se sredine pojedinih klastera signifikantno razlikuju.


Literatura

1. Abd-el-Rahman, K., (1991), “Firms’ Competitive and National Comparative Advantages as Joint Determinants of Trade Composition”, Weltwirtsc-haftliches Archiv,127(1):83-97.

2. Algieri, B., (2004), “Trade Specialization Patterns: The Case of Russia”, BOFIT Discussion Papers No. 19/2004, (Helsinki: BOFIT Institute).

3. Aturupane, C., Djankov, S., Hoekman, B., (1997), “Determinants of Intra-Industry Trade between East and West Europe”, World Bank Policy Resear-ch Working Paper No. 1850, (Washington: World Bank).

4. Balassa, B., (1965), “Trade Liberalization and Revealed Comparative Advantage”, Manchester School of Economic and Social Studies, 33(2):99-123.

5. Bernard, A., Redding, S., (2007), “Comparative Advantage and Heterogeneous Firms”, Review of Economic Studies, 74 (1): 31-66.

6. Croatian Central Bureau of Statistics, 2007, www.dzs.hr.

7. Djankov, S., Hoekman, B., (1997), “Determinants of the Export Structure of Countries in Central and Eastern Europe”, The World Bank Economic Review, 11 (3): 471-487.

8. EUROSTAT, (2007), (Comext, Statistical regime 4), http://europa.eu.int.//comm/eurostat.

9. European Central Bank, (2005), “Competitive-ness and the Export Performance of the EURO Area“, Occasional Paper Series, No. 30: 97.

10. Fidrmuc, J., Fidrmuc, J., (2003), “Disinte-gration and Trade“, Review of International Economics,11 (3): 811-829.

11. Frischtak, C., (1999), “Manufacturing, Competi-tiveness: Concept, Measurement Policies”, in: Competition and the World Economy UNIDO, ed. F. Sercovich, Ch.-Y. Ahn, C. Frischtak, M. Mrak, H. Huegge, W. Peres, S. Wangwe, Edward Elgar, Cheltenham

12. Funke, M., Ruhwedel, R., (2005), “Export variety and economic growth in East European transi-tion economies”, Economics of Transition, 13 (1): 25-50.

13. Gutierrez, E., (2006), “Export performance and External Competitiveness in the former Yugoslav Republic of Macedonia”, IMF Working Paper, 261(06): 21.

14. Havlik, Peter, (1999), “Trade and Cost Competi-tiveness of the Czech Republic, Hungary, Poland and Slovenia”, Vienna Institute for International Economic Studies, Vienna

15. IMF, (2007), http://www.imf.org/external/index.htm.

16. Kaminski, B, Ng, F., (2001), “Trade and Produc-tion Fragmentation: Central European Econo-mies in EU Networks of Production and Market-ing”, Working Paper, DECRG-Trade, Worldbank, No: 2611.

17. Lafay, G., (1992), “The Measurement of Revealed Comparative Advantages” in M.G. Dagenais and P.A. Muet (eds), International Trade Modelling, London: Chapman & Hall, pp. 209-234.

18. Landesmann, M., Stehrer, R., (2003), “Evolving competitiveness of CEECs in an enlarged Eu-rope”, Rivisita di Politica Economia, XCII (I-II): 23-87.

19. Landesmann, M., Wörz, J., (2006), “The Com-petitiveness of CEE in a Global Context“, The Vienna Institute for International Economic

102 103


Goran Buturac, Ph. D.

International Trade of Croatian Chemical Industry Summary

SummaryIn this paper Croatian chemical industry in international trade is analyzed by applying k-means cluster method. The work is oriented toward the role and contribution of individual product groups in total trade patterns of chemical industry. The RCA indicator, GL index, RUV indicator and the share of individual chemical products in the total export of chemical industry are used as variables. The products at the four-digit level of the SITC are used as objects. The cluster of chemical products in which Croatia has compara-tive advantages contributes significantly in export structure. At the same time this cluster consists of a few product types thus indicating strong export concentration of Croatian chemical industry. Regarding of the value of RUV indicator, Croatian chemical industry benefits most in the international trade with antibioti-cs and medicines that contain antibiotics. Beside fertilizers, these two products have the greatest share in the export structure. The great majority of the chemical products have the low level of intra-industry trade specialization.

Keywords: international trade, Croatian chemical industry, k-means cluster methodJEL Classification: F14, F15

Prof. dr. sc. Miroslav Žugaj, mr. sc. Markus Schatten: Poduzeće 2.0 kao temelj za pramac/krma organizaciju i upravljanje znanjem

PODUZEĆE 2.0 KAO TEMELJ ZAPRAMAC/KRMA ORGANIZACIJU I UPRAVLJANJE ZNANJEM

Prof. dr. sc. Miroslav Žugaj, mr. sc. Markus SchattenSveučilište u ZagrebuFakultet organizacije i informatikePavlinska 2, 42000 Varaždin{miroslav.zugaj, markus.schatten}@foi.hr

UDK 658.1:001Prethodno priopćenje

SažetakU ovom radu razmatra se mogućnost implementacije pramac/krma organizacijske strukture i upravljanja znanjem uz pomoć suvremenoga koncepta poduzeća 2.0. Opisano je kako metode i tehnologije koje se koriste prilikom uspostave poduzeća 2.0 mogu poslužiti za uspješnu komunikaciju i razmjenu znanja između razli-čitih razina u pramac/krma organizaciji te pramca (organizacijske jedinice orijentirane na prodajno tržište) i krajnjih potrošača. Dajemo analizu najbolje prakse u velikim kompanijama koje koriste ovaj organizacijski oblik i zaključujemo kako poduzeće 2.0 nije samo podobna informacijsko-organizacijska infrastruktura za uspostavu ovakvoga organizacijskog oblika, već gotovo temelj za njegovu uspješnu implementaciju. Na kraju predstavlja-mo model implementacije pramac/krma i strategijske organizacije uz pomoć upravljanja znanjem i poduzeće 2.0 tehnologija.Ključne riječi: pramac/krma organizacija, poduzeće 2.0, upravljanje znanjem, strategijska organizacija, model

1. Uvod

Pramac/krma organizacijska struktura (engl. front/back organization) hibridni je organizacijski oblik koji se često spominje u kontekstu suvremenih velikih organizacija sa snažnom orijentacijom na tržište. Bu-dući da se takav oblik temelji na podjeli organizacije na dva (ili više)1 specijaliziranih dijelova, postavlja se pitanje kako u takvom organizacijskom obliku im-plementirati adekvatno upravljanje znanjem koje će omogućiti brzu i efikasnu razmjenu znanja i iskustava među zaposlenima.

Koncept poduzeća 2.0 (engl. Enterprise 2.0) koji se pojavio kroz izrazitu popularnost tzv. Web 2.0 aplika-cija, postavlja nove temelje u informacijskim sustavi-ma za dinamične organizacije. Poduzeće 2.0 temelji se na primjeni dinimičnih, međusobno kompatibilnih Web temeljenih aplikacija koje omogućavaju brzu razmjenu znanja među suradnicima. U skladu s time je poduzeće 2.0 izrazito plodno tlo za uspostavu su-stava za upravljanje znanjem, i to specifično za proces razmjene znanja u organizaciji.

1 Kao što je to slučaj s arhitekturom strategijske organizacije koju opisuje Nadler, D. A.: The Strategic Enterprise, Organizational Ar-chitecture for Sustainable Growth, View Point, Number 2, Volume XXX, Marsh & McLennan Companies, New York, 2001., str. 12 -19.

U nastavku dajemo opis pramac/krma organiza-cije i općenito upravljanja znanjem i poduzeća 2.0. Predlažemo model implementacije pramac/krma organizacije kao i njezine izvedenice u obliku strate-gijske organizacijske arhitekture temeljem koncepata posuđenih iz poduzeća 2.0, čime dajemo temelj za adekvatnu razmjenu znanja u velikim korporacijama.

2. Pramac/krma i strategijska organizacija

Pramac/krma je hibridna organizacijska struk-tura koja podsjeća na matričnu, a sastoji se od dva dijela pramca (engl. front) i krme (engl. back). Ideja je u tome da se odvoji proizvodni od tržišnog dijela organizacije, što omogućuje bolje fokusiranje s jedne strane na proizvode odnosno usluge, a s druge na potrošače odnosno tržišne segmente.

Na taj način odvajaju se stručna znanja na znanja koja se tiču proizvoda odnosno usluga, te funkcij-ska znanja i znanja koja se tiču potrošača proizvoda odnosno usluga.2 Pramac je organiziran oko korisnika

2 Sawhney, M.: The Changing Face of Customer Relationships, CRM Project, Volumen 2, Northwestern University, 2001.

104 105


odnosno potrošača usluge ili proizvoda, kao što je vidljivo na slici 1. Najčešće se radi o podjeli prema geografskom obilježju odnosno prema kupcima ili specifičnim tržištima. Krma je organizirana oko proizvoda odnosno usluga te njima opskrbljuje pramac. Tako je moguće dodavati nove proizvode i usluge dodavanjem novih organizacijskih jedinica na krmu, odnosno adresiranje novih potrošača i tržišnih segmenata dodavanjem organizacijskih jedinica na pramac.3

Važno je naglasiti da je marketing kod ovakve organizacijske strukture podijeljen na dva dijela, pri čemu je marketing koji je orijentiran prema potrošaču smješten u pramac, a proizvodni marke-ting u krmu. Tako se marketing orijentiran prema potrošaču fokusira na kreaciju proizvoda i usluga za određene tržišne segmente, dok se marketing proizvoda bavi pozicioniranjem cijena, razvojem i proizvodnim karakteristikama proizvoda ili usluga.4

3 Lawler III, E.E., Managing Change, Work Team Coaching Bi-weekly, Volumen 1, Broj 21, 2003., str. 3.

4 Sikavica, P., M. Novak: Poslovna organizacija, Treće, izmijen-jeno i dopunjeno izdanje, Informator, Zagreb, 1999., str. 261. - 263. prema: Galbraith, J. R., Lawler III, E. E. and Associates: Organizing for the Future: The New Logic for Managing Complex Organizations, Jossey-Bass Publishers, San Francisco, 1993., str. 88.

Slika 1. Pramac/krma organizacijska struktura5

Organizacijska struktura pramac-krma posebno je prikladna za organizacije s dualnom strategijom.6 Takve organizacije najčešće susrećemo u kompani-jama koje proizvode strojnu podršku za računala.7 Primjerice IBM, NEC, Nokia i Procter & Gamble imaju uspješno implementiranu pramac/krma strukturu, pri čemu se razvoj proizvoda obavlja na krmi, a pramac je orijentiran striktno na zadovolja-vanje potreba kupaca.8

Ali praksa pokazuje da pramac/krma struktura nije jamstvo za uspjeh takvih kompanija. Primjerice sada već bivša glavna direktorica Hewlett-Packarda Carleton S. Fiorina uvela je u tu ogromnu korpora-

5 Nose, K., Sato, M., Ito, S.: Control Configured Organizations (CCO): Delivering Both Speed and Scale Merits in Business Operations, Nomura Research Institute Papers, Br. 60, 2003., str. 6.; prilagodili autori.

6 ibid, str. 23.7 ibid, str. 6.8 Galbraith, J. R.: Designing the Customer-Centric Organization

: A Guide to Strategy, Structure, and Process, Hoboken, John Wiley & Sons, Inc., 2005., str. 87, i Kates, A., J. R. Galbraith: Designing your organization : using the star model to solve 5 critical design challenges, San Francisco : Jossey-Bass, 2007. str. 58.

ciju, koja je imala 83 samostalne divizije, pramac-kr-ma strukturu, u nastojanju da je pretvori u korpo-raciju temeljenu na inovacijama što je ona nekoć i bila.9 Nitko to do tada nije pokušao na organizaciji tog reda veličine.

Krma je organizirana u dvije organizacijske jedi-nice, pri čemu je jedna zadužena za pisače, a druga za računala, a obje se primarno fokusiraju na njihov razvoj, proizvodnju i opskrbu pramca. Pramac pred-stavlja lanac distributera koji su odgovorni isključivo za isporuku i ostale usluge potrošačima.10

Uspjeh je privremeno izostao. Naime, iako je Carleton S. Fiorina uspjela uspostaviti fleksibilniju i centraliziraniju organizacijsku strukturu, bilo je potrebno uspostaviti i za to potrebnu informacijsku infrastrukturu koja tada nije postojala. HP je imao razvijen informacijski sustav za podršku svoje 83 divizije, a da bi se razvio novi bilo je potrebno dosta vremena, pa su stoga menadžeri na kraju razdoblja manualno morali izračunati jesu li postigli zacrtane planove.11

Valja primijetiti da su općenito kod organizacije pramac/krma, i pramac i krma pod istom upravom (paluba) koja koordinira i upravlja njihovim radom. Također je važno napomenuti da ovakva struktura omogućava stvaranje horizontalnih veza12 i lateralne komunikacije između pramca i krme, što pogoduje inovativnosti i kreativnosti među članovima u orga-nizaciji. Zaposleni na pramcu bolje poznaju potrebe potrošača, jer su s njima u stalnom kontaktu, te na taj način šalju povratnu informaciju krmi koja u skladu s tim informacijama može adekvatno djelo-vati na daljnji razvoj proizvoda i usluga.

U današnjoj turbulentnoj okolini, u kojoj su tržišta globalna, a dinamika poslovanja sve se više i više ubrzava, tradicionalni organizacijski modeli sve češće postaju neprikladni. Čvrsto integrirana funk-cijska organizacijska struktura i široko diferencirana holding kompanija - dvije najdominantnije struktu-

9 Marks, E. A.:The New Darwinism, Corporate survival demands synchronized business and IT changes, Opitimize e-zine, br. 6, Business Management, 2002., on-line <http://www.optimizemag.com/issue/006/ pr_management.htm>, učitano: 3. veljača 2004.

10 Burrows, P.: HP’s Bold Management Plan Isn’t Working, Busi-nessWeek on-line magazine, izdanje 21. ožujka 2002., on-line <http://www.businessweek.com/bwdaily/dnflash/mar2002/nf20020321_8123.htm>, učitano: 4. veljača 2004.

11 Marks, E. A.:The New Darwinism, Corporate survival demands synchronized business and IT changes, Opitimize e-zine, br. 6, Business Management, 2002., on-line <http://www.optimizemag.com/issue/006 /pr_management.htm>, učitano: 3. veljača 2004.

12 Sikavica, P., M. Novak: Poslovna organizacija, Treće, izmijen-jeno i dopunjeno izdanje, Informator, Zagreb, 1999., str. 262.

re nakon 2. svjetskog rata - iznjedrile su novu vrstu organizacijske arhitekture: strategijsku organizaciju koja predstavlja svojevrsno proširenje pramac/krma organizacijske strukture dodatnim konceptima.13

Ova organizacija stvara vrijednosti koristeći opći menadžment i vlasništvo različitih organizacija koje su strateški povezane. Kako bi se maksimizirale prednosti fokusiranja, svaka organizacija ima vlastiti lanac vrijednosti - istraživanje, razvoj proizvoda, proizvodnju, distribuciju i prodaju - koji pretvara sržne tehnologije (engl. core technologies) u profita-bilne ponude. Kako bi se iskoristila diferencijacija, strategijska organizacija selektivno spaja pojedine procese i potencijale različitih organizacija stvara-jući na taj način nove vrijednosti, labavo povezujući organizacije.

Ova nova organizacijska arhitektura izaziva tradicionalna načela menadžmenta i tjera na preis-pitivanje svojih pojmova konzistentnosti, konflikata i vodstva. Unatoč modernoj arhitekturi, strategij-ska organizacija pokušava postići profitabilnost poslovanja tradicionalnim putem - organiziranjem i vođenjem poslova na način koji osigurava rast.

Za razliku od klasičnih konglomerata, strate-gijska organizacija pokušava diferencirati sržne procese i mogućnosti svojih poslovnih jedinica. Jedna točka diferencijacije je, slično kao i kod pramac/krma organizacije pramac lanca vrijednosti - maloprodaja, internet kanali distribucije i druge mogućnosti izlaska na tržiste. Mnoge organizacije koje primjerice nude financijske usluge, pokušale su diferencirati upravljanje odnosima s korisnicima (engl. Customer Relationship Management - CRM) na pramcu. Na primjer, kada korisnici Citibank koriste mogućnost upravljanja svojim računima preko interneta, istovremeno dobivaju mogućnost napraviti investiciju kod tvrtke Salomon Smith Barney, osigurati se kod tvrtke Travelers ili naručiti Diners Club kreditnu karticu. Sve su te organizacije različite, ali su sve dio kompanije Citigroup.

Druga točka strateškog povezivanja poduzeća je krma (engl. back) - procesi za razvoj tehnoloških inovacija. Klasični primjer je kompanija 3M koja di-ferencira svoj intelektualni kapital na krmi i već dugi niz godina pretvara rezultate bazičnih istraživanja u serije proizvoda. Također, kompanija Corning uspjela je dodati vrijednost svojim sržnim tehnolo-gijama grupirajući inženjere iz različitih poslovnih

13 Nadler, D. A.: The Strategic Enterprise, Organizational Archi-tecture for Sustainable Growth, View Point, Number 2, Volume XXX, Marsh & McLennan Companies, New York, 2001., str. 12 -19.


106 107

Slika 2. Strategijska organizacija14

Rizik koji vođe trebaju uzeti u obzir je tendencija k integriranju lanca vrijednosti širom cijele korpo-racije pri čemu pojedine poslovne jedinice mogu izgubiti nadzor nad vlastitim sposobnostima.

Zbog virtualne nemogućnosti da jedan jedini vođa usklađuje strategijsku organizaciju, jasno de-finirani strategijski tim menadžera jest kritični alat za postizanje efektivnoga korporatvog upravljanja. Umjesto stalnih sastanaka i/ili prezentacija, članovi strategijskog tima su autonomni, imaju holistički pogled na organizaciju kao cjelinu i donose koheziju među poslovne jedinice.

Strategijski tim, naoružan načelima strategijske organizacije i upravljanja znanjem, ne upravlja samo unutarnjom dinamikom organizacije već procje-njuje i moguće koristi spajanja i akvizicija. Ključ je identificirati one procese u novouključenim po-slovnim jedinicama koje valja povezati s procesima unutar korporacije, a koje procese ostaviti netaknu-tim. Nakon što je akvizicija provedena, organizacije se često moraju oduprijeti želji integriranja nove jedinice u srž poslovanja.

Sposobnost organizacije da strukturira rad i upravlja ljudima na način da se maksimiziraju jedinstvene mogućnosti organizacije možda je zadnji izvor dugoročne kompetitivne prednosti. U

14 Ibid., prilagodili autori

jedinica potičući neformalnu interakciju i rješavanje problema.

Treća točka moguće diferencijacije je srednji dio ili paluba (engl. middle) tj. informacijska tehnologija i druga infrastruktura te menadžerske sposobnosti. Kompanija Limited, Inc. koja u sebi uključuje Struc-ture, Henri Bendel, Victoria’s Secret te Bath & Body Works, ima vrlo aktivno korporativno središte. Ona ne samo da diferencira logistiku, upravljanje nekret-ninama i informacijsku tehnologiju, već centralizira određene funkcije koje dodaju vrijednost poput dizajna proizvoda. Takav pristup omogućio joj je pozicioniranje svojih brendova za različite ciljne skupine potrošača uz uživanja u prednostima velike korporacije.

Drugi primjer za diferencijaciju palube je Gene-ral Electric, jedan od konglomerata iz 1970-tih. Ono što General Electric čini strategijskom organiza-cijom jesu menadžerske metode koje je uveo Jack Welch. Ti procesi koji uključuju razvoj vodstva, kontrolu kvalitete te druge kompetencije koje je moguće prenositi širom organizacije, povećale su efektivnost poslovnih jedinica te cijenu dionica.

Ono što se treba prožimati su procesi poput korporativnog upravljanja te nekoliko važnih vri-jednosti kojima se svaka poslovna jedinica podvr-gava - poput primjerice standardnog integriteta ili privrženosti potrošačima. Tako je na primjer New York Times Company, medijska korporacija razvila digitalnu poslovnu jedinicu koja je prihvatila vrijed-nosti matične korporacije bez da je to utjecalo na internetsku prirodu poslovne jedinice. Osim toga, kako bi se postigla kohezija unutar organizacije, dio novinara iz glavnih novina korporacije prebačeni su u digitalnu jedinicu.

Organizacijska arhitektura strategijske organiza-cije jamči konflikte - bilo preko otvorenih kanala k potrošačima, bilo putem kompenzacija za menadže-re ili zbog neravnomjerne alokacije resursa. Konflik-ti mogu biti opasni, ali su esencijalni i nezaobilazni za stvaranje novih ideja, a time i inovacija. Slika 3. prikazuje strategijsku organizaciju.

Strategijska organizacija zahtijeva izvanredno vodstvo. Glavni zadatak strategijskog menadžera je osigurati da drugi menadžeri postignu razumijeva-nje novog pristupa poslovanju i shvaćanje dobrobiti asimetrije. Empirija pokazuje da ljudi ne mogu koncept strategijske organizacije jednostavno i brzo usvojiti bez ikakve pomoći. Vođe također moraju uspostaviti određene uloge i odgovornosti, razviti procese za rješavanje konflikata i kontinuirano po-boljšavati ovu složenu organizacijsku arhitekturu.

ma, a odnosi se na novu inačicu neke aplikacije koja, za razliku od svoje prethodnice (1.0 ili prva inačica), donosi velike i revolucionarne novosti. Popularnost njihova korištenja kako u poslovne svrhe unutar organizacije, tako i prilikom upravljanja odnosima s kupcima prikazana je na slici 3.

Upravo se konceptom poduzeće 2.0 želi naglasiti da je vrijeme za novu vrstu poduzeća, tj. iskoristiti te tehnologije u poslovanju kako bi se uz manje ula-ganja postiglo više: povećanje agilnosti i proizvod-nosti uz manje troškove. Možda je razlike između tradicionalnog poduzeća i poduzeća 2.0 najlakše pokazati kao što je to učinjeno u tablici 1.

Poduzeće 2.0 temelji se na nizu alata i tehnologi-ja koje se često pod jednim imenom nazivaju Web 2.0, a uključuju internetske forume, wiki sustave za suradnju i razmjenu sadržaja, dnevnike (engl. we-blog, blog), sustave za društveno označavanje (engl. social tagging), sustave za društvene mreže (engl. so-cial networks), sustavi za razmjenu multimedijalnih sadržaja (engl. podcasting), kontinuirano praćenje sadržaja i povezivanje (engl. content feeds ili samo RSS) i sl. Takve se tehnologije sve češće spominju u kontekstu upravljanja odnosima s kupcima i pose-bice upravljanja znanjem17 u organizaciji, zbog čega smo ih izdvojili.

Slika 3. Diseminacija Web 2.0 tehnologija18

20 Wan, L., C. Zhao: Construction of a Knowledge Management Framework Based on Web 2.0, International Conference on Wireless Communications, Networking and Mobile Comput-ing WiCom 2007., 21-25 Sept., Shanghai, 2007, str. 5341-5344.

17 Kakizawa, Y.: In-house Use of Web 2.0: Enterprise 2.0, NEC Technical Journal, Vol. 2, No. 2, 2007., str. 46-49.

ovo doba stalnih promjena, tehnološkog vodstva i globalne konkurencije, načela strategijske orga-nizacije mogu pomoći gotovo svakoj organizaciji pri povećanju efikasnosti i postizanju dugoročnih ciljeva.15

Osnovna razlika između pramac/krma organi-zacijske strukture i strategijske organizacije leži u činjenici da se pramac/krma odnosi na jedinstve-nu organizaciju dok je za uspostavu strategijske organizacije potrebno nekoliko organizacija koje se onda putem pramac/krma principa integriraju pod zajedničko vodstvo. U skladu s time je implementa-cija pramac/krma organizacijske strukture u načelu jednostavnija jer nije potrebno voditi računa o raznim potencijalno problematičnim čimbenicima koji se javljaju prilikom integracije nekoliko razli-čitih organizacija od kojih je organizacijska kultura vjerojatno najizrazitiji.

3. Poduzeće 2.0

Pojam poduzeće 2.0 (engl. Enterprise 2.0, ili samo E2) vezan je uz pojavu takozvanih Web 2.016 i društvenih aplikacija koje su u posljednjih nekoliko godina postale izrazito popularne. Broj 2.0 je meta-fora koja je dobro poznata u informatičkim krugovi-

15 Nadler, D. A.: The Strategic Enterprise, Organizational Archi-tecture for Sustainable Growth, View Point, Number 2, Volume XXX, Marsh & McLennan Companies, New York, 2001., str. 12 -19.

16 Pojam Web 2.0 skovao je Tim O’Reilly poznati stručnjak na području suvremenih računalnih tehnologija, Weba i programa otvorenog koda.

Prof. dr. sc. Miroslav Žugaj, mr. sc. Markus Schatten: Poduzeće 2.0 kao temelj za pramac/krma organizaciju i upravljanje znanjem Prof. dr. sc. Miroslav Žugaj, mr. sc. Markus Schatten: Poduzeće 2.0 kao temelj za pramac/krma organizaciju i upravljanje znanjem

108 109

Tablica 1. Razlika između tradicionalnih i poduzeća 2.019

Poduzeća koja svoj informacijski sustav prila-gode idejama 2.0 paradigme putem niza u načelu jednostavnih aplikacija omogućavaju brzu razmje-nu znanja kako među svojim zaposlenima tako i između organizacije i njezine okoline. Naime, ova vrsta aplikacija temelji se na suradnji i dinamičnosti, mogućnostima jednostavnog povezivanja i preba-civanja informacija u nove kontekste što doprinosi otvorenosti organizacije i njezinoj boljoj percep-ciji potreba kupaca.20 Informacijski sustav takve organizacije postaje odraz autopoiesisa organizacije i više nije striktno kompleksni tehnički sustav već jednostavan međusobno povezan niz aplikacija koji omogućava korisnicima brzu razmjenu i širenje znanja po cijeloj organizaciji. Količina tako akumu-liranog znanja s vremenom postaje impresivna, kao što dokazuju i neka istraživanja.21

18 TechWeb Networks: What Is Enterprise 2.0?, on-line <http://www.e2conf.com/about/what-is-enterprise2.0.php>, učitano: 19. siječanj 2009.

21 Žugaj, M., M. Schatten: Nekoliko riječi o otvorenoj organizaciji, Proceedings of the 5th International Scientific Conference on Production Engineering : RIM 2005, Karabegović, Isak, Jurković, Milan, Doleček, Vlatko (urednici), Društvo za ro-botiku, Bihać, 2005. str. 917-922.

22 Maleković, M., M. Schatten: Leadership in Team Based Knowl-edge Management - An Autopoietic Information System’s Perspective, 19th Central European Conference on Information

Ipak svakako valja napomenuti da poduzeće 2.0 nije potpuna zamjena za tradicionalne informacijske sustave, već njihova nadopuna koja organizacijama omogućava veću fleksibilnost i brže restrukturira-nje u ovisnosti o promjenama iz njihove okoline. Web 2.0 tehnologije su u pravilu jednostavne i što je najvažnije, međusobno kompatibilne aplikacije koje je u ovisnosti o potrebama moguće međusobno integrirati u veći sustav koji se (uz pretpostavku ak-tivnog korištenja) samoorganizira tijekom vremena.

4. Upravljanje znanjem

Upravljanje znanjem je proces stvaranja, koor-diniranja i pohranjivanja, prijenosa i primjenjivanja (ponovnoga korištenja) znanja radi povećanja učinkovitosti organizacije.22 Upravljanje znanjem se u organizaciji ostvaruje se kroz procese upravljanja znanjem koji su podržani odgovarajućim sustavima za upravljanje znanjem:23

and Intelligent Systems - CECIIS2008 Conference Proceedings, Aurer, B., M. Bača (ur.) , Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, 2008, str. 393-396.

23 KMWorld Knowledge Community, on-line <http://organik.km-world.com/organik/orbital/home/organik_home.jsp>, učitano: 15. siječanj 2005.

24 Becerra-Fernandez, I., A. Gonzales, R. Sabherwal: Knowledge Management – Challenges, Solutions and Technologies, Pear-son/Prentice Hall, New Jersey, 2004., str. 37 – 39.

Poduzeće 1.0 Poduzeće 2.0

Hijerarhija Plitka organizacija

Frikcija Kontinuirani organizacijski tijek

Birokracija Agilnost

Nefleksibilnost Fleksibilnost

Tehnologija pogonjena informacijskim tehnologijama (teh-nologija je sama sebi svrhom)

Tehnologija pogonjena korisnicima

Odozgo prema dolje (engl. top-down) Odozdo prema gore (engl. bottom-up)

Centralizacija Distribuiranost

Timovi su u jednoj zgradi / jednoj vremenskoj zoni Globalni timovi

Odjeli i granice Neizrazite granice, otvorene organizacije

Specijalizirana znanja pojedinaca Transparentnost

Informacijski sustavi su strukturirani i diktirani Informacijski sustavi izranjaju[1]

Taksonomije Šatronomije (engl. folksonomies)

Kompleksnost informacijskih sustava Jednostavni informacijski sustavi

Zatvoreni / komercijalni standardi Otvoreni standardi

Planiranje proizvodnje Proizvodnja po potrebi

Dugi ciklusi od razvoja do tržišta Kratki ciklusi

1. Sustavi za kreiranje (otkrivanje) znanja (engl. Knowledge Discovery Systems)

2. Sustavi za čuvanje i formalizaciju znanja (engl. Knowledge Capture Systems)

3. Sustavi za organizaciju i distribuciju znanja (engl. Knowledge Sharing Systems)

4. Sustavi za primjenu znanja (engl. Knowledge Application Systems)

Upravljanje znanjem korisnici često smatraju tehnologijom iako postoje različita shvaćanja ovog pojma.24 Tako se upravljanje znanjem sastoji od veli-kog broja praktičnih metoda, usavršavanja, sustava i pristupa za upravljanje procesima unutar organiza-cije koji se odnose na znanje. Upravljanje znanjem kao tehnologija također uključuje ponudu dobro definiranih pristupa temeljenih na informacijskoj tehnologiji. Ovo je motrište uglavnom orijentirano na primjenu koncepta znanja u smislu kako nešto učiniti za razne poslovne namjene. Poznate tehnolo-gije koje se koriste pri, ali ne isključivo u upravljanju znanjem su semantički web, ontologije, baze znanja, sustavi temeljeni na znanju, skladištenje i rudarenje podataka, mape uma, razne vrste kolaborativnih alata i sl.

25 KIT: What is knowledge management?, S. Cummings (ur.), on-line <http://www.kit.nl/specials/html/km_what_is_knowl-edge_managemen.asp>, učitano: 7. veljača 2005.

5. Predloženi model

Kao što prethodno razmatranje pokazuje jedna od osnovnih pretpostavki za uspostavu pramac/krma organizacije pa tako i strategijske organiza-cijske arhitekture je odgovarajuća informacijska infrastruktura koja će omogućiti brzu i efikasnu razmjenu znanja, iskustava i suradničkih infor-macija između pojedinih organizacijskih jedinica (pramca i krme) te će omogućiti glavnom uprav-ljačkom tijelu (palubi, menadžmentu) nadgledanje i usmjeravanje razvoja organizacije. Moglo bi se reći da je uloga menadžmenta upravljanje znanjem i kompetencijama zaposlenih podržana odgovaraju-ćim tehnologijama. Također, kad je riječ o strategij-skoj organizaciji, potrebni su tehnološki mehanizmi koji će omogućiti integraciju prilikom akvizicija i strategijskih alijansi unutar različitih organizacija. Kritični faktor za uspostavu takve informacijske infrastrukture je, kao i u mnogim drugim slučajevi-ma, vrijeme. Infrastruktura se mora implementirati što prije, kao što je to pokazao primjer Hewlett Packarda, jer inače izostaju rezultati pramac/krma organizacije.

Analizirali smo 10 velikih i uspješnih kompani-ja25 koje su organizirale svoje poslovanje u obliku pramac/krma organizacije (6 organizacija) odnosno strategijske organizacije (4 organizacije) u odnosu

Slika 4. Usporedba korištenja Web 2.0 tehnologija u velikim korporacijama

26 IBM, NEC, Nokia, Procter & Gamble, Hewlett-Packard, Citigroup, 3M, Limited Inc., General Electric, New York Times Company


110 111

na korištenje Web 2.0 tehnologija. Dobiveni rezul-tati prikazani su na dijagramu (slika 4). Stupci u za-dnjem redu prikazuju ukupno korištenje pojedinih tehnologija te je vidljivo da su sustavi za razmjenu multimedije poput audio, video i prezentacijskih sa-držaja u najširoj upotrebi (samo jedna od kompanija nema sustav za podcasting). Ostale su tehnologije podjednako zastupljene u svim kompanijama (5 – 7 kompanija ih koristi).

Stupci u drugom redu odnose se na kompanije koje imaju implementiranu pramac/krma orga-nizacijsku strukturu. Vidimo da sve te kompanije omogućavaju svojim korisnicima sudjelovanje u društvenim dnevnicima (Blog). Stupci u trećem redu odnose se na organizacije koje imaju imple-mentiranu strategijsku organizacijsku arhitekturu. Takve organizacije nešto manje vode računa o Web 2.0 tehnologijama. Iako većina koristi sustave za razmjenu multimedije, ostale se tehnologije rjeđe koriste, pri čemu je iznenađujuće da se uopće ne koriste sustavi za društvene mreže koji u takvim dis-tribuiranim orrganizacijskim arhitekturama mogu dovesti do veće kohezije među zaposlenicima.

Iz navedene se analize vidi da su pramac/krma organizacijska struktura kao i njezina izvedba u obliku strategijske organizacijske arhitekture usko povezane s tehnologijama koje su osnova za po-duzeće 2.0. Valja napomenuti da se u analiziranim organizacijama tehnologije koriste u dvije u načelu različite svrhe. Prva svrha odnosi se na stvaranje sučelja ka krajnjim korisnicima njihovih proizvoda

i usluga. Druga je svrha manje očigledna, a ona je razmjena znanja i upravljanje kompetencijama

unutar same organizacije.U skladu s prethodnim razmatranjem i izvede-

nom analizom predlažemo sljedeći model imple-mentacije pramac/krma organizacijske strukture uz pomoć poduzeće 2.0 tehnologija prikazan na slici 5. na kojem pune crte predstavljaju tokove odluka, dok crtkane linije predstavljaju informacijske tokove. Vidi se da smo tehnologije podijelili u dva suče-lja koja su međusobno integrirana jedinstvenom bazom znanja. KM (engl. knowledge management) sučelje odnosi se na tehnologije koje podržavaju procese upravljanja znanjem u organizaciji (kreira-nje, formalizaciju, distribuciju i primjenu znanja), a odnosi se na interne semantičke wiki sustave s društvenim označavanjem sadržaja, interne dnevni-ke, diskusijske forume te društvene mreže i sl. CRM (engl. cutomer relationship management) sučelje odnosi se na tehnologije koji podržavaju upravljanje odnosima s korisnicima (forum, wiki, dnevnici, raz-mjena multimedijskih sadržaja, RSS izvori sadržaja i sl. Paluba (menadžment i infrastruktura) na taj način ima pregled nad cjelokupnim poslovanjem organizacije zbog integrirane baze znanja i pravo-vremeno mogu donositi poslovne odluke. Krma (razvoj proizvoda i usluga) dobiva pravovremene povratne informacije i dijeli znanje s pramcem (orijentirana na krajnje korisnike i tržište) koji na te-melju jedinstvenog KM sučelja može pravovremeno promovirati novonastale proizvode i usluge. Pramac putem jedinstvenog CRM sučelja dobiva povratne

predstavljaju skupine organizacijskih jedinica prema pojedinim organizacijama u konglomeratu dok paluba nadgleda i upravlja uz pomoć implementira-nih poduzeće 2.0 sučelja. Jedinstveno KM sučelje za čitavi konglomerat omogućava razmjenu ideja, zna-nja, kompetencija i najboljih praksi, čime se potiče kohezija unutar tako distribuirane organizacije.

6. Zaključak

U radu smo prikazali danas vrlo aktualnu orga-nizacijsku strukturu pramac/krma, kao i njezinu izvedenicu u obliku strategijske organizacijske arhitekture. Osnovna zamisao ovakve organizacije jest podjela organizacijskih jedinica u dvije skupine: pramac (organiziran oko krajnjih korisnika) i krmu (organizirana oko razvoja proizvoda i usluga). Palu-ba, koja predstavlja menadžment i infrastrukturu, jest podrazumijevana metakomponenta u takvoj

informacije od krajnjih korisnika te je u stanju brzo reagirati na nove potrebe okružja organizacije.

Znanja dobivena u oba sučelja akumuliraju se u zajedničkoj bazi znanja koja palubi koristi za donošenje strategijskih odluka, za razvoj novih proi-zvoda i usluga na krmi te praćenje najboljih praksi prilikom poslovanja s korisnicima.

Slika 6. prikazuje model implementacije prila-gođen za specifičnosti strategijske organizacijske arhitekture. Budući da je pri takvom organizacij-skom obliku riječ o više različitih organizacija koje u načelu nude različite proizvode i usluge, potrebno je u skladu s time voditi računa o različitim virtualnim identitetima organizacije kako ih percipiraju krajnji korinsici. Stoga je CRM sučelje u ovom slučaju po-djeljeno na N dijelova u ovisnosti o broju virtualnih identiteta organizacije. Svako će od CRM sučelja biti specijalizirano za određeni niz proizvoda i/ili usluga ali istovremeno biti integrirano s osta-lim dijelovima organizacije kroz jedinstvenu bazu znanja. Kao što je vidljivo na slici, pramac i krmu

Slika 5. Model implementacije pramac/krma organizacije uz pomoć poduzeće 2.0 tehnologija

Slika 6. Model implementacije strategijske organizacije uz pomoć poduzeće 2.0 tehnologija


112 113

cijski sustav povezan je zajedničkom bazom znanja koja palubi treba omogućiti brzi uvid u trenutno poslovanje organizacije te donošenje brzih i kvali-tetnih odluka.

Model smo proširili za potrebe strategijske orga-nizacijske arhitekture podijelivši sučelje za odnose s korisnicima prema virtualnim identitetima pojedi-nih organizacija uključenih u konglomerat. Sučelja su i dalje povezana putem zajedničke baze znanja, čime se omogućuje povezivanje usluga pojedinih organizacija i njihova prezentacija kupcima. S druge strane predlažemo jedinstveno sučelje za uprav-ljanje znanjem, čime se potiče razmjena znanja u organizaciji te kohezija među zaposlenicima.

organizaciji.Kako bi se implementirao takav organizacijski

oblik u konkretnu organizaciju, potebna je ade-kvatna informacijska infrastruktura i upravljanje znanjem. Analizom 10 velikih kompanija koje imaju implementiran jedan od ovih dvaju oblika pokazali smo da ih većina u tu svrhu koristi poduzeće 2.0 tehnologije koje omogućavaju fleksibilnost i agilnost organizacije.

Na kraju smo prikazali model implementacije pramac/krma organizacijske strukture uz pomoć poduzeće 2.0 tehnologija podijelivši ih u dvije skupine: sučelje za upravljanje znanjem te sučelje za odnose s korisnicima. Tako koncipiran informa-

Literatura

1. Becerra-Fernandez, I., A. Gonzales, R. Sabherwal: Knowledge Management – Challenges, Solutions and Technologies, Pearson/Prentice Hall, New Jersey, 2004.

2. Burrows, P.: HP’s Bold Management Plan Isn’t Working, BusinessWeek on-line magazine, izdanje 21. ožujka 2002., on-line <http://www.businessweek.com/bwdaily/dnflash/mar2002/nf20020321_8123.htm>, učitano: 4. veljača 2004.

3. Galbraith, J. R., Lawler III, E. E. and Associates: Organizing for the Future: The New Logic for Managing Complex Organizations, Jossey-Bass Publishers, San Francisco, 1993.

4. Galbraith, J. R.: Designing the Customer-Centric Organization : A Guide to Strategy, Structure, and Process, Hoboken, John Wiley & Sons, Inc., 2005.

5. Kakizawa, Y.: In-house Use of Web 2.0: Enterprise 2.0, NEC Technical Journal, Vol. 2, No. 2, 2007., str. 46-49.

6. Kates, A., J. R. Galbraith: Designing your orga-nization : using the star model to solve 5 critical design challenges, San Francisco : Jossey-Bass, 2007.

7. KIT: What is knowledge management?, S. Cum-mings (ur.), on-line <http://www.kit.nl/specials/html/km_what_is_knowledge_managemen.asp>, učitano: 7. veljača 2005.

8. KMWorld Knowledge Community, on-line <http://organik.kmworld.com/organik/orbital/home/organik_home.jsp>, učitano: 15. siječanj 2005.

9. Lawler III, E.E., Managing Change, Work Team Coaching Bi-weekly, Volumen 1, Broj 21, 2003.

10. Maleković, M., M. Schatten: Leadership in Team Based Knowledge Management - An Autopo-ietic Information System’s Perspective, 19th Central European Conference on Information and Intelligent Systems - CECIIS2008 Conferen-ce Proceedings, Aurer, B., M. Bača (ur.) , Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, 2008, str.

393-396.11. Marks, E. A.:The New Darwinism, Corporate

survival demands synchronized business and IT changes, Opitimize e-zine, br. 6, Business Management, 2002., on-line <http://www.opti-mizemag.com/issue/006/ pr_management.htm>, učitano: 3. veljača 2004.

12. Nadler, D. A.: The Strategic Enterprise, Organi-zational Architecture for Sustainable Growth, View Point, Number 2, Volume XXX, Marsh & McLennan Companies, New York, 2001., str. 12 -19.

13. Nose, K., Sato, M., Ito, S.: Control Configured Organizations (CCO): Delivering Both Speed and Scale Merits in Business Operations, Nomu-ra Research Institute Papers, Br. 60, 2003.

14. Sawhney, M.: The Changing Face of Customer Relationships, CRM Project, Volumen 2, Nort-hwestern University, 2001.

15. Sikavica, P., M. Novak: Poslovna organizacija, Treće, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Informa-tor, Zagreb, 1999.

16. TechWeb Networks: What Is Enterprise 2.0?, on-line <http://www.e2conf.com/about/what-is-enterprise2.0.php>, učitano: 19. siječanj 2009.

17. Wan, L., C. Zhao: Construction of a Knowledge Management Framework Based on Web 2.0, International Conference on Wireless Commu-nications, Networking and Mobile Computing WiCom 2007., 21-25 Sept., Shanghai, 2007, str. 5341-5344.

18. Žugaj, M., M. Schatten: Nekoliko riječi o otvore-noj organizaciji, Proceedings of the 5th Interna-tional Scientific Conference on Production Engi-neering : RIM 2005, Karabegović, Isak, Jurković, M., V. Doleček (ur.), Društvo za robotiku, Bihać, 2005. str. 917-922.


114 115


Miroslav Žugaj; Ph. D., Marcus Schatten, M. Sc.

Enterprise 2.0 As a Foundation of Front / Back Organizationand Knowledge Management

AbstractThe possibility of implementing a front/back organizational structure with knowledge management through a Enterprise 2.0 is discussed and analyzed. We show how to apply Enterprise 2.0 methods and technologies for successful communication and knowledge sharing between different levels in a front/back environment as well as a customent relationship management facility for the front (customer oriented) organizational unit. By analyzing best practices in common corporations with such an organizational form, we conclude that Enterprise 2.0 is not just a suitable ICT and organizational platform for the implementation of such an organizational form but more a fondation for success. In the end we present a model of implementing a front/back and strategic organization by using knowledge management and Enterprise 2.0 technologies.Keywords: front/back organization, Enterprise 2.0, knowledge management, strategic enterprise, model

Mr. sc. Igor Kralik, prof. dr. sc. Zdravko Tolušić: Novčani poticaji u funkciji razvitka stočarske proizvodnje

NOVČANI POTICAJI U FUNKCIJIRAZVITKA STOČARSKE PROIZVODNJE

Mr. sc. Igor KralikPoljoprivredni fakultet Osijek

Prof. dr. sc. Zdravko TolušićPoljoprivredni fakultet Osijek

UDK 336.563 (497.5): 323.333Prethodno priopćenje

SažetakReforma oporavka i financiranja poljoprivredne proizvodnje započeta je izglasavanjem Zakona o poljoprivredi, Strategije poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske i Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu. Reformom se pojednostavnjuje sustav potpore u poljoprivredi, ujednačuju se visine poticaja po sjetvenoj površini i proširuje se opseg površina za koje će se plaćati poticaji. Uz već postojeće novčane poticaje proizvodnji uvode se modeli potpore dohotku, kapitalnih ulaganja i ruralnog razvitka. Korisnici novčanih poti-caja postala su poljoprivredna gospodarstva koja se bave poljoprivredom i koja djeluju kao trgovačko društvo, obrt ili zadruga. Republika Hrvatska kao članica WTO-a ima ograničen iznos sredstava za potporu u poljopri-vredi koja su vezana za proizvodnu razinu, cijene i uporabu čimbenika proizvodnje. Iz tog razloga potpora po kilogramu, toni itd. nije prihvatljiva po WTO pravilima, te se može očekivati da će se njezin udio u ukupnoj pot-pori postupno smanjivati. Potpora koja se isplaćuje po površini (ha) trenutačno je prihvatljiva, ali i ona će uskoro postati dio crvene košare (dio zabranjenih mjera). Uvođenjem državnih poticaja i ostalih mjera agrarne politike tijekom 2006. i 2007. godine očekuje se znatnije povećanje broja stoke i peradi, kao i povećanje proizvodnje prirasta, mlijeka, jaja, vune i meda u narednom razdoblju.Ključne riječi: novčani poticaji, poljoprivreda, stočarska proizvodnja

Uvod

Novčani poticaji ili premije uvedeni su kao oblik subvencioniranja poljoprivrede još davne 1958. godine i sastavni su dio agrarne politike. Poljoprivredni pro-izvođači ostvaruju ih po jedinici robne proizvodnje za proizvode značajne za prehranu ljudi, ili ih ostvaruju po jedinici proizvodnoga kapaciteta (grlu stoke, površini određene ratarske kulture). Zadaća poticaja je osim stimuliranja proizvodnje određenih strateških prehrambenih proizvoda i zaštita ugroženih pasmina životinja ili pojedinih vrsta bilja. Pomoću poticaja potiče se proizvodnja onih proizvoda čiji su troškovi proizvodnje veći od tržišnih cijena te se usklađuje kupovna sposobnost proizvođača i otkupna cijena poljoprivrednih proizvoda. U šezdesetim godinama prošloga stoljeća novčane su se naknade isplaćivale za veliki broj poljoprivrednih proizvoda da bi se 1994. godine njihov broj znatno smanjio, a obuhvaćao je mlijeko, kvalitetni rasplodni pomladak, rasplodna grla izvornih pasmina, sjeme kvalitetnih bikova, uljari-ce, šećernu repu, duhan, masline i grožđe s Pelješca (NN br. 29/1994 i 55/1994). Godine 1999. donesen

je novi Zakon o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu (NN br. 29/1999). Ovim su Zakonom obuhvaćeni svi važniji poljoprivredni proizvodi. Poticaji su uvedeni po proizvodnoj jedinici ratarskih kultura i po grlu stoke, a određene su i jednokratne potpore za podizanje novih višegodišnjih nasada u voćarstvu i vinogradarstvu. Godine 2002. Hrvatski sabor donio je Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu (NN br. 87/2002) prema kojem su korisnici državnih poticaja postala poljoprivredna gospodarstva koja se bave poljopri-vredom i koja djeluju kao trgovačko društvo, obrt ili zadruga. Prema tom zakonu gospodarstva su podijeljena u komercijalna i nekomercijalna gospo-darstva. Komercijalna poljoprivredna gospodarstva da bi ostvarila državnu potporu, moraju biti upisana u Upisnik, a mogućnost ostvarivanja potpore definirana je u sklopu modela poticanja proizvodnje, modela kapitalnih ulaganja i modela ruralnoga razvitka. Ne-komercijalna obiteljska gospodarstva mogu ostvariti pravo na potporu u okviru modela potpore dohotku i modela ruralnog razvitka. Model poticanja proizvod-nje obuhvaća između ostalog i poticanje stočarstva i

116 117


Rezultati i rasprava

Analiza subvencija u poljoprivredi

Novčane naknade i novčani poticaji nisu jedini oblik subvencija. Država potpomaže razvoj poljo-privrede i putem različitih drugih vidova kao: otpla-ta kamata za kredite, subvencija kamata, oprost od plaćanja poreza i doprinosa, isplata po jamstvima za poljoprivredne programe, sanacija poljoprivrednih poduzeća, marketinška potpora proizvodima za izvoz te potpora znanstvenim institucijama koje se bave poljoprivredom. U tablici 1. prikazuju se subvencije u poljoprivredi iz državnog proračuna u razdoblju od 1992. do 2003. godine.

Podaci pokazuju da se udio subvencija u držav-nom proračunu smanjio od 1992. do 1999. godine. Nakon toga subvencije su se povećavale 2000. godine, da bi posljednje tri godine u analiziranom razdoblju, u relativnom udjelu ponovno pokazi-vale pad. Subvencije u poljoprivredi 1992. godine iznosile su 0,44%. A desetak godina kasnije činile su 0,90% u ukupnom BDP-u. Udio subvencija u BDP-u poljoprivrede osciliralo je, a u analiziranom razdo-blju iznosilo je od 3,73% do oko 13.0% u razdoblju 2000. do 2002. godine. Znatan porast relativnog udjela subvencija posljedica je pada BDP-a poljo-privrede, uz istovremeni porast državne potpore poljoprivredi. U zemljama Europske unije, prema BDP-u, razina subvencija poljoprivredi postupno se smanjuje, ali je još uvijek veća nego u nas (1,2%: 0,9% BDP-a). Subvencije se razlikuju u pojedinim zemljama članicama Europske unije, tako da su u

stočarskih proizvoda. Pravo na poticaj ostvaruje se za mlijeko, tov junadi, teladi, svinja i kunića, uzgoj i držanje rasplodne stoke, proizvodnju sperme i pčelinje zajednice. Zakonom se posebno definiraju vrste mlijeka kao i vrste rasplodne stoke. Pravo na poticaj u ekološkoj proizvodnji ostvaruje se za mlijeko, uzgoj i tov pojedinih vrsta stoke i pčelinje zajednice. U modelu ruralnoga razvitka predviđen je program očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja koji ima za cilj održanje i unapre-đenje proizvodnje tih pasmina. Svrha istraživanja je analiza postojećeg stanja u stočarskoj proizvodnji te utvrđivanje načina i oblika financiranja pojedinih modela kao i učinkovitost poduzetih mjera.

Materijal i metode

Kao izvori podataka poslužili su objavljena znan-stvena i stručna literatura, zakoni, pravilnici, uredbe i statističke publikacije Državnog zavoda za statisti-ku Republike Hrvatske u promatranom razdoblju. Prikupljeni podaci o brojnosti domaćih životinja i naturalnim proizvodnim pokazateljima prikazani su tablično za pojedine vrste stočarske proizvodnje u određenim vremenskim razdobljima od 1991. do 2006. godine. Podaci o novčanim poticajima prikazani su komparativno za 2006. i 2007. godinu u apsolutnim i relativnim vrijednostima.

Tablica 1. Udio subvencija u poljoprivredi u državnom proračunu Izvor: Grahovac, P., 2005: 328.

Godina Udio u (%)

državnom proračunu ukupnom BDP-u BDP-u poljoprivrede

1992. 4,5 0,44 3,73

1993. 4,13 0,52 4,85

1994. 2,49 0,6 7,02

1995. 1,75 0,51 6,39

1996. 1,45 0,47 5,74

1997. 1,43 0,46 6,02

1998. 1,64 0,47 6,03

1999. 1,93 0,7 8,89

2000. 2,81 0,91 12,61

2001. 2,47 0,8 13,65

2002 2,21 0,88 13,15

2003. 2,35 0,9 -


32,37%, a na bivšem društvenom sektoru smanje-nje brojnog stanja bilo je 62,87%. Oko 100 tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava drži pro-sječno 2-3 krave po gospodarstvu, a svega oko 65% svih gospodarstava proizvodi mlijeko za isporuku mljekarama. Od 1996. do 2006. godine broj goveda oscilira, s blagim porastom (Tablica 2.).

Godine 2006. u Republici Hrvatskoj uzgajalo se ukupno 485 tisuća goveda, od čega 273 tisuće krava i steonih junica. Najveći broj (95,60%) krava i steonih junica uzgaja se na obiteljskim poljoprivrednim gos-podarstvima. Mliječnost krava kretala se 2200 do 2300 l (bez mlijeka koje posiše telad) i u europskim razmjerima je niska. U pogledu pasminskog sastava prevladava simentalac s oko 80% od ukupnog broja, zatim smeđe govedo (91%) te holštajn (6,5%) i ostale pasmine i križanci. Domaća proizvodnja ne podmiruje naše potrebe, a razlika se nadoknađuje uvozom. Republika Hrvatska uvozi oko 20% ukupne potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda. Tov goveda smanjen je u odnosu na predratno razdoblje, što se vidi iz podataka iz Tablice 1. u iskazanom prirastu. Naročito veliko smanjenje prirasta dogodilo se u poljoprivrednim tvrtkama tako da je 2005. godine prirast goveda smanjen za 42,42% u odnosu na pre-

Tablica 2. Ukupan broj i kategorije goveda (u tis. grla)

Izvor: SLJH, 1995., 1997., 2007.

2002. godini u Mađarskoj bile 2,9%, Poljskoj 1,3% i Češkoj 1,7%. Republika je Hrvatska potpisala Spora-zum o stabilizaciji i pridruživanju (NN br. 07/2005) s Europskom unijom, koji je stupio na snagu 01. si-ječnja 2002. godine. Zemlje kandidatkinje dužne su prihvatiti i primjenjivati pravnu stečevinu Europske unije, a također i zakone koji se odnose na državnu potporu gospodarstvu odnosno poljoprivredi.

Brojnost domaćih životinja

Godine 1991. u Republici Hrvatskoj uzgajalo se 757 tisuća goveda, od toga 473 tisuće krava i bređih junica, a proizvedeno je 749 tisuća litara mlijeka i 76 tisuća tona prirasta. Prema statističkim podacima 1991. godine 590 tisuća ili 77,94% svih kategorija goveda nalazilo se na obiteljskim gospodarstvima s vrlo malim brojem proizvodnih grla po gospo-darstvu. Zbog posljedica rata ukupan broj goveda 1996. godine bio je 461 tisuću, što znači smanjenje od 39,10%. Iste godine broj goveda na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima smanjen je za

Tablica 3. Ukupan broj i kategorije svinja (u tis. grla)

Izvor: SLJH, 1995., 1997., 2007.

Godina Ukupno Telad i junad Krave i steone junice

Bikovi i volovi

do 1 god. iznad 1 god.

Ukupno

1991. 757 222 54 473 8

1992. 590 159 43 383 5

1996. 461 98 48 311 4

2000. 427 93 45 287 2

2004. 466 135 56 272 3

2006. 485 147 63 273 2

Godina Ukupno Odojci do 20 kg Svinje iznad 20 kg Krmače i nazimice Nerastovi

Ukupno

1991. 1621 478 909 229 5

1992. 1182 332 670 176 4

1996. 1197 369 647 176 5

2000. 1233 372 675 180 6

2004. 1489 431 829 222 7

2006. 1230 336 691 197 6

118 119

sportske pasmine (1%). U posljednje vrijeme sve više obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava bavi se uzgojem konja, osnivaju se konjičke udruge i konjič-ki klubovi. Uzgoj konja usmjerava se prema sportu, rekreaciji i turizmu.

Tablica 4. Ukupan broj konja, ovaca, peradi i košnica

Izvor: SLJH, 1995., 1997., 2007.

Brojno stanje svih kategorija ovaca 1991. godine bilo je 753 tisuća grla, od kojeg je 585 tisuća grla ili 77,69% bilo rasplodnih ovaca. Tijekom Domovin-skog rata fond ovaca je znatno smanjen tako da je 1996. godine iznosio svega 427 tisuća grla, a ovaca za priplod bilo je 327 tisuća grla ili 76,58%. U 2006. godini postignuto je brojno stanje od prije rata, ukupno 766 tisuća grla odnosno 526 tisuća grla za priplod (Tablica 4.).

Uzgoj ovaca u Republici Hrvatskoj ima dugu tra-diciju jer su klimatski uvjeti, a također prostranstvo pašnjaka, omogućili razvitak ove grane stočarstva, a također i stvaranje autohtonih pasmina. Uzgoj ovaca na obiteljskim poljoprivrednim gospodar-stvima provodi se na intenzivan način, pri čemu se koriste uvezene pasmine ovaca i poljoprivredno razvijena područja u Slavoniji, Baranji i sjevero-zapadnoj Hrvatskoj, a također ekstenzivan način na područjima Like, Dalmacije, Istre i Banovine. Stupanj samodostatnosti za ovčje meso je oko 60%, a razlika se uvozi. Proizvodnja ovčjeg mlijeka najra-zvijenija je na jadranskom podneblju, otocima Pagu i Cresu, gdje se mlijeko prerađuje u kvalitetan sir s poznatom trgovačkom markom. Vuna nema tržnu vrijednost i predstavlja ekološki problem. Posljed-njih godina povećava se broj ovaca jer se ovčarska proizvodnja nalazi u sustavu novčane potpore, i to za različite oblike proizvodnje (mlijeko, uzgojno-va-ljani pomladak, držanje rasplodnih grla te izvornih i zaštićenih pasmina).

dratno razdoblje, ali se istovremeno povećao prirast za 37,21 % na obiteljskim poljoprivrednim gospodar-stvima, koja drže uglavnom simentalsku pasminu s dvostrukom namjenom, za mlijeko i za tov.

U Tablici 2. prikazuje se brojnost svinja, ukupno i prema kategorijama. Godine 1991. u Republici

Hrvatskoj uzgajalo se ukupno 1621 tisuća svinja i to 63,23% na obiteljskim gospodarstvima i 36,77% u bivšem društvenom sektoru. Rasplodne krmače i nazimice činile su 1991. godine 14,13% ukupnog bro-ja svinja. Zbog posljedica rata, ukupan broj svinja, a također i pojedinih kategorija znatno je smanjen, tako da se 1996. godine u Republici Hrvatskoj uzgajalo svega 1197 tisuća svinja, odnosno 176 tisuća rasplodnih krmača i nazimica (Tablica 3.).

Svinjogojska proizvodnja organizirana je uglavnom na obiteljskim poljoprivrednim gospo-darstvima koja sudjeluju 2006. godine sa 70,81% u ukupnom broju svinja i 82,23% u broju rasplodnih svinja. Svinjogojstvo se u sveukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje s oko 15% nalazi na prvome mjestu. U proteklome desetgodišnjem raz-doblju broj svinja je oscilirao sa slabom tendencijom porasta 2004. godine. U svinjogojstvu su poznati četverogodišnji ciklusi kretanja. Republika Hrvat-ska ima prirodne prednosti za razvoj svinjogojstva, ali proizvodnjom svinjskog mesa ne pokriva potrebe prehrane pučanstva, kao i turističke potrošnje, nego se razlika podmiruje uvozom.

U Republici Hrvatskoj zamjetna je tendencija smanjenja broja konja. Posljedica je to deagrariza-cije kao i uvođenja mehanizacije u poljoprivredi tako da se konji ne upotrebljavaju u poljoprivred-noj proizvodnji. Godine 2006. uzgajalo se svega 9 tisuća konja, i to na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (Tablica 4.). U pogledu pasmin-skog sastava prevladava hladnokrvni konj i njegovi križanci (80%), zatim križanci u tipu hladnokrv-njaka (15%), lipicanac (2%), polukrvnjak (2%), kao i

Godina Konji(tis. grla)

Ovce (tis. grla) Košnice(tis. kom.)

Ukupno Pomladakdo 1 god.

Ovce zapriplod

Ovnovi i jalove ovce

1991. 36 753 120 585 48 84

1992. 26 539 93 414 32 59

1996. 21 427 81 327 19 62

2000. 11 528 127 381 20 98

2004. 10 721 189 507 25 119

2006. 9 768 211 526 31 162

odnosu na 1991. godinu smanjen je za oko 40%, pri čemu je broj peradi kod pravnih osoba i dijelova pravnih osoba smanjen za 52 %, a kod obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava za 26%. Prema zastupljenosti pojedinih vrsta peradi, 93% otpada na kokoši, 2% čine pure, 2% patke i 3% guske. Ostale vrste peradi, kao što su biserke, prepelice, fazani i golubovi, čine neznatni dio populacije peradi.

Republika Hrvatska ima dobre uvjete za razvoj pčelarstva. Značaj držanja pčela je u proizvodnji meda i drugih pčelinjih proizvoda, ali i u oprašiva-nju poljoprivrednog bilja. Broj košnica u Repu-blici Hrvatskoj 1991. godine bio je 84 tisuća, ali je smanjen zbog posljedica rata u 1996. godini na 62 tisuće. U posljednjih desetak godina broj košnica se neprestano povećavao tako da je 2006. godine iznosio 162 tisuće. Pčelarstvo se razvija uglavnom na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. U Republici Hrvatskoj razvija se u većem obujmu stacionarno pčelarenje (62%) u odnosu na selidbeni način pčelarenja (38%). Pčelarstvo je zastupljeno najviše u kontinentalnom dijelu zemlje.

Tablica 5. Brojnost peradi (u tis. kljunova)

Izvor: SLJH, 1995., 1997., 2007.

Kozarstvo se razvija u sjeverozapadnom dijelu Republike Hrvatske. Službena statistika ne prati broj koza. Procjenjuje se da se u Republici Hrvat-skoj uzgaja oko 80 tisuća koza, što je manje nego prije rata. Uz intenzivni način uzgoja još uvijek je razvijen ekstenzivni način uzgoja koza. Kozarstvo je u porastu i javlja se sve veći broj udruga uzgajivača koji se bave proizvodnjom mlijeka i sira.

Značaj peradarske proizvodnje u Republici Hrvatskoj raste radi opskrbe stanovništva kvali-tetnim proizvodima kao što su meso i jaja. Godine 1991. bilo je ukupno 16,51 milijun peradi. Nakon Domovinskog rata broj peradi 1996. godine smanjio se na 10,99 milijuna i negativni trend nastavio se sve do 1998. godine, a poslije toga se brojnost peradi postupno povećavala. Udio pravnih osoba i dijelova pravnih osoba 1991. godine u ukupnom broju peradi bio je 49,1%, a obiteljskih poljoprivrednih gospodar-stava 50,9% (tablica 5.).

Smanjenje relativnog udjela pravnih osoba i dijelova pravnih osoba nastavljeno je sve do 2006. godine, kada je iznosilo 38,2%. Istovremeno povećao se udjel obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava od 50,9 na 61,8 %. Ukupan broj peradi 2006. u

Tablica 6. Stočni proizvodi

Izvor: SLJH, 1995., 1997., 2007.

Godina Prirasti (tis. t) Mlijeko (mil. l) Jaja(mil. kom)

Vuna(t)

Med (t)

Goveda Svinja Ovaca Peradi Ukupno Kravlje

1991. 76 185 6 98 765 749 885 583 627

1992. 89 184 8 96 705 687 832 484 771

1996. 62 163 6 69 593 576 848 379 944

2000. 63 164 11 93 607 588 774 774 1580

2004. 73 183 13 88 685 663 801 724 2543

2005. 78 183 14 115 788 766 824 758 2657

Godina UkupnoPravne osobe i dijelovi

pravnih osobaObiteljska poljoprivredna

gospodarstva

Broj % Broj %

1991. 16.512 8.101 49,1 8.411 50,9

1992. 13.142 6.474 49,3 6.668 50,7

1996. 10.993 4.141 37,7 6.852 62,3

2000. 11.256 4.349 38,6 6.907 61,4

2006. 10.045 3.835 38,2 6.210 61,8

Mr. sc. Igor Kralik, prof. dr. sc. Zdravko Tolušić: Novčani poticaji u funkciji razvitka stočarske proizvodnje Mr. sc. Igor Kralik, prof. dr. sc. Zdravko Tolušić: Novčani poticaji u funkciji razvitka stočarske proizvodnje

120

proizvedena je na obiteljskim gospodarstvima. Klanje stoke i peradi

Prema podacima o klanju stoke u Republici Hrvatskoj (Tablica 7.) u razdoblju od 1991. do 2005. godine može se zaključiti da se broj goveda i svinja drastično smanjio. Broj zaklanih goveda 1996. go-dine bio je svega 49,53% od broja prije rata, a svinja 67,63%. Značajnije povećanje broja zaklane stoke zabilježeno je 2004. godine, ali već 2005. godine taj se broj kod navedenih vrsta stoke ponovno smanjio.

Tablica 7. Klanje stoke i peradi u klaonicama1 (tis. grla)1Obuhvaćeno je klanje stoke i peradi u klaonicama i kod obrtnika

Izvor: SLJH, 1995., 1997., 2007.

Izuzetak predstavlja perad koja zbog bioloških karakteristika brze reprodukcije omogućava efika-sniju obnovu peradarstva. Godine 1991. u Republici Hrvatskoj zaklano je u klaonicama i kod obrtnika 30,5 milijuna grla peradi, 1996. godine taj broj je smanjen na 20,5 milijuna, da bi se 2005. godine broj zaklane peradi povećao na 37,3 milijuna grla.

Novčani poticaji u 2006 i 2007. godini

Na iznose novčanih poticaja u analiziranim godinama utjecao je obujam proizvodnje koji je prikazan u jedinicama mjere, tj. naturalnim poka-zateljima, ako i iznosi kojim su poticane jedinice mjere u pojedinim granama stočarske proizvodnje. Apsolutni iznosi novčanih potpora u stočarstvu pri-kazani su na Tablici 8., a relativna struktura poticaja u pojedinim vrstama proizvodnje prikazana je na Grfikonu 1.

Stočni proizvodi

U analizi razvijenosti pojedinih grana stočar-stva, pored brojnosti stoke, značajan je pokazatelj proizvodnja prirasta goveda, svinja, ovaca i peradi te proizvodnja mlijeka, jaja, vune i meda (Tablica 6.). Analizom prirasta goveda od 1991. do 2005. godine uočava se značajno smanjenje prirasta zbog posljedica rata (1996. godine manje za 18,42%), a zatim blago povećanje tako da je tek 2005. godine dostignuta razina od prije petnaestak godina. Slična je situacija bila i s prirastom svinja, koji je tek 2005.

godine dostigao razinu od 183 tisuće tona. Prirast ovaca se poslije Domovinskog rata znatno povećao tako da je 2005. godine iznosio 14 tisuća tona ili 133,33% više nego 1991. godine.

Prirast peradi također bilježi porast u analizira-nom razdoblju, i to za 17,35%. Oko 70% utovljene peradi dolazi iz intenzivne proizvodnje, dok se pre-ostalih 30% odnosi na tradicijsku, poluintenzivnu proizvodnju, uglavnom za vlastiti potrošnju. Godine 2005. u Republici Hrvatskoj proizvedeno je 824 milijuna komada jaja, od čega je 62,8% proizvedeno na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, a 37,2% u peradarskim tvrtkama (bivši društveni sektor). Godine 1991. proizvodilo se ukupno 765 milijuna litara mlijeka, od čega je bilo 749 miliju-na litara kravljeg mlijeka. Najmanja proizvodnja kravljeg mlijeka zabilježena je 1996. godine (svega 576 milijuna l), a zatim slijedi postupno povećanje proizvodnje mlijeka. Godine 2005. proizvodilo se 766 milijuna litara kravljeg mlijeka, a najveći dio proizvodnje odnosi se na obiteljska poljoprivredna gospodarstva (92,56%). Proizvodnja vune u anali-ziranom razdoblju zabilježila je značajan porast. Glavnina proizvodnje vune odvija se na privatnom sektoru (98,02%). Posljednjih desetak godina proi-zvodnja vune povećana je za 30,02%. Za proizvod-nju meda može se također konstatirati značajan porast u analiziranom razdoblju. Godine 2005. proizvedeno je 2657 tona meda, a glavnina meda

Godina Goveda Svinje Ovce Konji Perad

1991. 212 902 11 0 30.508

1992. 157 556 34 0 26.668

1996. 105 610 16 1 20.521

2000. 124 609 40 0 20.470

2004. 136 750 45 0 22.844

2005. 126 675 35 0 37.356

Tablica 8. Iznosi novčanih potpora u stočarskoj proizvodnji

Vrste poticaja2006. godina 2007. godina Indeks

07./06.Količina l/kg Iznosi (kn) Količina l/kg Iznosi (kn)

Konvencionalna proizvodnja

Proizvodnja mlijeka

Kravlje 589.111.322 484.568.032,28 617.806.896 518.024.303,42

Ovčje 2.148.644 3.980.970,44 2.506.197 4.746.123,96

Kozje 4.081.348 5.044.056,56 3.880.567 4.721.455,34

Proizvodnja mlijeka 595.341.314 493.593.059,28 624.193.660 527.491.882,72 107

Proizvodnja meda 1.956.960 4.305.312,00 2.838.122 6.243.876,91 145

Stočarstvo-grlo/pčelinja zajednica

Broj grla Iznos (kn) Broj grla Iznos (kn)

Govedarstvo 292.699 261.153.855,00 295.876 286.670.935,00

Svinjogojstvo 732.095 76.130.910,00 851.051 88.819.815,00

Ovčarstvo 520.670 53.382.000,00 526.183 54.399.810,00

Kozarstvo 51.702 6.405.200,00 50.266 6.270.640,00

Konjogojstvo 1.502 2.073.000,00 1.222 1.646.750,00

Pčelarstvo 255.276 12.763.800,00 335.104 15.955.170,00

Peradarstvo 395.287 3.557.583,00 431.479 3.883.311,00

Kunićarstvo 359.960 2.049.922,00 365.289 2.365.974,00

Stočarstvo-ukupno 2.609.191 417.516.270,00 2.856.459 460.012.405,00 110

Proizvodnja sperme Broj doza Iznos (kn) Broj doza Iznos (kn)

Bikovi 432.547 3.358.723,00 331.469 2.623.385,00

Uzgojno valjani nerasti 102.735 513.675,00 146.669 733.345,00

Proizvodnja sperme 535.282 3.872.398,00 478.138 3.356.730,00 87

Izv. i zaštićene pasmine Broj grla Iznos (kn) Broj grla Iznos (kn)

Govedarstvo 895 3.585.000,00 1.115 4.405.500,00

Svinjogojstvo 902 713.650,00 930 740.950,00

Ovčarstvo 7.892 2.808.575,00 13.144 4.663.440,00

Kozarstvo 200 70.000,00 77 26.950,00

Konjogojstvo 6.373 11.978.000,00 8.183 15.258.000,00

Peradarstvo 1.838 273.720,00 2.258 327.720,00

Izvorne i zaštićene pasmine-ukupno

18.100 19.428.945,00 25.707 25.449.560,00 131

Ekološka proizvodnja Broj grla Iznos (kn) Broj grla Iznos (kn)

Govedarstvo 98 195.090,00 1.457 4.729.285,00

Svinjogojstvo 37 14.430,00 49 19.110,00

Ovčarstvo 1.885 245.050,00

Kozarstvo 495 64.350,00

Pčelarstvo 1.155 75.075,00 1.732 112.580,00

Ekološka proizvodnja 3.670 593.995,00 3.238 4.860.975,00 718

UKUPNO 939.309.979,28 1.027.415.429,63


122 123

70% i peradi 68% u odnosu na brojno stanje 1991. godine. Reforma oporavka i financiranja poljo-privredne proizvodnje započeta je izglasavanjem Zakona o poljoprivredi, Strategije poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske i Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu. Reformom se pojednostavnjuje sustav potpore u poljoprivredi, ujednačavaju se visine poticaja po sje-tvenoj površini i proširuje se opseg površina za koje će se plaćati poticaji. Uz već postojeće novčane poti-caje proizvodnji uvode se modeli potpore dohotku, kapitalnih ulaganja i ruralnog razvitka. Korisnici novčanih poticaja postala su poljoprivredna gospo-darstva koja se bave poljoprivredom i koja djeluju kao trgovačko društvo, obrt ili zadruga. Republika Hrvatska kao članica WTO-a ima ograničen iznos sredstava za potporu u poljoprivredi koja su vezana za proizvodnu razinu, cijene i uporabu čimbenika proizvodnje. Iz tog razloga potpora po kilogramu, toni itd. nije prihvatljiva po WTO pravilima, te se može očekivati da će se njezin udio u ukupnoj pot-pori postupno smanjivati. Potpora koja se isplaćuje po površini (ha) trenutno je prihvatljiva ali i ona će uskoro postati dio crvene košare (dio zabranjenih mjera). Uvođenjem državnih poticaja i ostalih mjera agrarne politike tijekom 2006. i 2007. godine oče-kuje se znatnije povećanje broja stoke i peradi, kao i povećanje proizvodnje prirasta, mlijeka, jaja, vune i meda u narednom razdoblju.

Izvor: HSC, Izvješće 2006. i 2007.

Grafikon 1. Sastavnice poticaja u stočarskoj proizvodnji u 2006. i 2007. godini (%).

Komparacijom novčanih poticaja u stočarskoj proizvodnji u 2007. godini. u odnosu na 2006. godinu, razvidno je ukupno povećanje sredstava od 9%. Poticaji za proizvodnju mlijeka povećani su za 7%, a za tovna i rasplodna grla u pojedinim granama stočarstva, uključujući i pčelarstvo, poticaji su po-većani za 10%. Uzgoj izvornih i zaštićenih pasmina potican je povećanjem od 31%, a u proizvodnji meda poticaji su povećani čak za 45%. Izuzetno značajno povećanje poticaja od 718% dogodilo se u ekološkoj proizvodnji, posebice u uzgoju goveda. Smanjeni novčani poticaji u 2007., u odnosu na 2006. godinu, od 13% zabilježeni su samo u proizvodnji sperme bikova i nerastova. Iz strukture poticaja u 2006. i 2007. godini prisutan je trend povećanja u rela-tivnim udjelima u sastavnicama prema pojedinim oblicima proizvodnje (Grafikon 1.).

Zaključak

Kao posljedica Domovinskog rata i tranzicije došlo je do znatog smanjenja veličina svih popula-cija životinja u stočarskoj proizvodnji. Oporavak pojedinih grana, prema analiziranim podacima, odvijao se na nezadovoljavajući način. Tako je u 2006. godini postignuta sljedeća brojnost domaćih životinja: goveda 64%, svinja 76%, konja 30%, ovaca

Literatura

1. Grahovac, P.: Ekonomika poljoprivrede, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2005.

2. Strategija poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske (NN br. 82/2002)

3. Zakon o poljoprivredi (NN br. 66/2001)4. Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribar-

stvu i šumarstvu (NN br. 87/2002)

Igor Kralik, Mr. Sc., Zdravko Tolušić, Ph. D.,Faculty of Agriculture, Osijek

FINANCIAL INCENTIVES IN FUNCTION OF CATTLE PRODUCTION

Summary Recovery reform and financing of agricultural production started with passing the Law on Agriculture, Strategy of Agriculture and Fishery of the Republic of Croatia and the Law on State Support in Agriculture, Fishery and Forestry. The reform simplifies the system of support in agriculture, equalizes the incentive levels according to sown area and the volume of area for which the incentives will be paid. With already existing financial incentives for production, the new models of support to income, new capital investments and rural development are introduced. The users of financial incentives are now farms that are engaged in agriculture and act as companies, handicrafts or cooperative society. The Republic of Croatia as a member-country of WTO has a limited amount of means for support to agriculture tied to level of production, prices and use of factors of production. Therefore, the support per kilogramme, ton etc. is not acceptable according to the WTO rules and so its part in total support is expected to decrease gradually. The support that is paid per area (hectare) is now acceptable but it will soon become a part of red basket (a part of prohibited measu-res). Introducing the state incentives and other measures of land politics in the course of the years 2006 and 2007, a significant increase in the number of cattle and poultry is expected as well as the increase in growth production, milk, eggs, wool and honey in the forthcoming period.Key words: Financial incentives, agriculture, cattle production

5. Zakon o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu (NN br. 29/1999)

6. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (NN br. 07/2005)

7. Godišnje izvješće 2006.,HSC, Zagreb, 2007.8. Godišnje izvješće 2007.,HSC, Zagreb, 2008.9. Statistički ljetopis, Državni zavod za statistiku,

Zagreb, 1995., 1997., 2007.


Pregledni članciReview articles

Dr. sc. Ana Vizjak, Dr. sc. Romina Alkier Radnić, mr. sc. Marinela Krstinić Nižić:Republika Kina u međunarodnoj ekonomiji

The Republic of China in International Economy

Mr. sc. Dejan Radat, prof. dr. sc. Vesna Dušak:Informacijsko komunikacijska tehnologija - poticajni čimbenik iskoristivosti fondova europske unije

za poticanje regionalnog razvojaInformation and Communication Technology – Stimulating Factor of Exploitability of EU Funds

for Encouraging Regional Development

Kornelija Severović, mr. oec., Nikolina Žajdela, dipl. oec., Bojana Cvetković Šoštarić, mr. oec.:Konceptualni model kao alat za upravljanje kvalitetom bankarskih usluga

Conceptual Model As the Tool for Managing Bank Service Quality

Mr. sc. Lidija Pernar, mr. sc. Ivo Mijoč, mr. sc. Dražen Danić:Upravljanje kvalitetom revizijskog procesa u vanjskoj reviziji

Quality Management of Audit Process in External Audit

Mr. sc. Ljerka Sedlan KÖnig:Susret teorije i prakse u poduzetničkom obrazovanju na primjeru studentskih dnevnika učenja

Contacts of Theory and Practice in Entrepreneurial Education On the Example of Students’ Learning Daybook

Prof. dr. sc. Branimir Marković, mr. sc. Slavko Vukić:Modeli organizacije i financiranja zdravstva u odabranim zemljama svijetaOrganization and Financing Models of Health Service in Selected Countries

127

Dr. sc. Ana Vizjak, dr. sc. Romina Alkier Radnić, mr. sc. Marinela Krstinić Nižić: Republika Kina u međunarodnoj ekonomiji

Uvod

Kina je jedna od najstarijih ljudskih civilizacija na planetu Zemlji. Najmnogoljudnija je zemlja i površinom među najvećima. Najveći dio kulturnih, znanstvenih i tehničkih otkrića ljudskog roda, koje suvremeni čovjek koristi u svome svakodnevnom životu, ostvaren je na kineskom kulturnom i etničkom prostoru, da bi se tijekom stoljeća proširili na druge dijelove svijeta. Kina je spoj raznih naroda, vjera, jezika i kultura, koji su međusobnim stoljetnim ratovima prisiljeni na međusobnu suradnju i suživot. Tijekom tisućljeća zajedničkog života prihvatili su međusobni suživot kao povijesnu neminovnost. Taj i takav suživot dao je značajne znanstvene, kulturne

i tehničke koristi po sveukupni ljudski rod. Razvoj te po mnogo čemu značajne kulture naglo je preki-nut osvajanjem divljih mongolskih naroda. U samo trideset godina stalnih napada i osvajanja uništena je jedna velika civilizacija, kojoj je u povijesti ljuds-kog roda teško pronaći usporednicu. Nakon toga dolaze stoljeća mraka u kojem su se izgubila mnoga postignuća prijašnjih kineskih generacija. Znanost se preselila u vjerske hramove, gdje je u tišini očuvano što se spasiti dalo. Tajne ranije ostvarenih postignuća, kao što su barut, svila, porculan, kompas i mnoga druga, pomno su čuvane.

Dolaskom oca i sina Polo iz Europe mnogo toga se u Kini mijenja. Nakon njih Europljani u većem broju počinju dolaziti u Kinu te svojim utjecajem na kineske

REPUBLIKA KINA UMEĐUNARODNOJ EKONOMIJI

UDK 339.92 (51)Pregledni članak

Dr. sc. Ana Vizjak, izvanredni profesorDr. sc. Romina Alkier Radnić, docentMr. sc. Marinela Krstinić Nižić, asistentFakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Opatija, Primorska 42. tel. 051/294 [email protected]; [email protected]; [email protected]

SažetakKina je, na svaki način, jedna od najstarijih ljudskih civilizacija na planetu Zemlji. Najmnogoljudnija je zemlja i površinom među najvećima. Najveći dio znanstvenih i tehničkih saznanja ljudskog roda ostvaren je na kine-skom kulturnom i etničkom prostoru. Kina je spoj raznih naroda i kultura, koji su stoljetnim ratovima prisiljeni na međusobnu suradnju. Tijekom tisućljeća zajedničkog suživota prihvatili su međusobni suživot kao povijesnu neminovnost. Taj i takav suživot dao je značajne kulturne, znanstvene i tehničke rezultate sveukupnom ljud-skom rodu. Suvremeni kineski razvoj odlikuje se specifičnim ekonomskim i političkim sustavom, kojim se pokušava ostva-riti suradnja socijalističkih i kapitalističkih filozofskih pravaca. Da bi se razumjelo postupanje kineskih čelnih ljudi, treba uzeti u obzir da je Kina velika zemlja, sa 1.314.480.000 stanovnika, što čini oko 20 posto stanovnika planeta, konglomerat raznih vjera, naroda i njihova stupnja razvijenosti. Poznato je da Kina nema sirovinske i energetske potencijale za uspješan život svih svojih žitelja, a u ranijim su vremenima milijuni ljudi umirali od gladi kada bi se događale veće prirodne nepogode.Njihov nagli prelazak na kapitalistički sustav izazvao bi kataklizmu planetarnih razmjera, koja bi potakla brojna događanja, zahtjeve za odvajanjem, iseljavanje brojnih naroda iz područja gdje sada obitavaju, te razne oblike genocida. Kina već duže vrijeme ostvaruje velike stope rasta i postupno se svrstava u vodeće ekonomske sile svijeta. Bu-dući da su interesne sfere na planetu podijeljene, ona nastoji svoj utjecaj proširiti na zemlje koje nisu dosegnule određenu razinu razvoja, koji bi im omogućavao veću razinu suverenosti. To su afričke zemlje, preko kojih bi Kina mogla ostvariti svoju svjetsku ekonomsku dominaciju. Prvi korak učinjen je na ekonomskoj konferenciji u Kini 2006. godine, između većine značajnijih afričkih ekonomskih i političkih lidera i najvišega kineskog vodstva.Ključne riječi: Kina, razvoj, pravci djelovanja, suradnja s afričkim zemljama

128 129


1. Kina u međunarodnoj ekonomiji

Kina se na prijelazu iz dvadesetog u dvades-et i prvo stoljeće još uvijek nalazi pod vodstvom jedne partije. Pod nadzorom partije postupno prelazi iz državnog planskog socijalizma u državni kapitalistički sustav. U tom prijelazu ostvaruju se za europske pojmove vrlo visoke stope razvoja, koje iznose oko deset i više posto godišnje.1 U svezi s tim zanimljivo je razmotriti kineske razmjere uvoza i izvoza, što se prikazuje u tablici 1.

Tablica 1. Veličine kineskog izvoza i uvoza od 1993. do 2005. godine

Izvor: Izvor: http://sitesources.worldbank.org/intchina/Resources/318862-1121421293578/chinaei-ndf

Prema prikazanim podacima iz tablice 1 Kina veliku pozornost pridaje svom uvozu i izvozu, a cjelokupna ekonomska politika zemlje određena je prema tim pokazateljima.

Posebno je za razvoj Kine zanimljiva ekonomska kategorija BDP, koji se prikazuje u tablici 2.

Ostvareni BDP već godinama se ostvaruje u iznosima od oko deset posto godišnje. Svjetski analitičari predviđaju da bi BDP za 2008. godi-nu trebao iznositi treći red veličine u svjetskim razmjerima, odmah iza SAD i EU. Na taj način Kina postaje ekonomska velesila u ravnini sa SAD i EU.2

Kineske su devizne rezerve najveće na svijetu,

1 World Bank 2006. 2 Ming, l.D.: (2004) And This ist China, Stanford, Mc.Killing, New

York, p. 43

careve uspiju izboriti ukidanje mnogih do tada strogo čuvanih tajni, iako se otpor prema strancima i dalje zadržao u narodu.

Uspoređujući znanstvena, kulturna i tehnička postignuća Kine i Europe tog vremena, kineski carevi uvidjeli su koliko su suvremena europska os-tvarenja, politička i ekonomska, ispred kineskih, te razmišljali o koristima koje bi kineski narod mogao ostvariti boljom suradnjom s Europom. Glede toga uveli su stroge kazne za sve koji su ustajali protiv europskog utjecaja.

Kineski je narod veoma radišan i skroman. Svoje bogatstvo ne vole pokazivati, a veoma su vezani uz obitelj, kako bližu tako i dalju. Ne vole sukobe i svaku svađu nastoje riješiti bez buke u tišini. Veoma se teško asimiliraju u druge zajednice, jer uvijek nastoje organizirati svoj život prema običajima iz svoje prve domovine. Svagdje u svijetu, gdje oni žive i rade, nastoje živjeti među svojim sunarodnjacima i prema svojim nacionalnim i životnim pravilima.

O suvremenoj kineskoj ekonomiji promišljalo je relativno malo ekonomista na Zapadu. Raz-matranje suvremene kineske ekonomije vrlo je zahtjevan posao, jer kineska je ekonomija nešto vrlo specifično u svjetskim razmjerima. To je jedina svjetska ekonomija, koja još uvijek nastoji zadržati neke socijalističke osobine. Sve pokušaje naglog ekonomskog preokreta, koji se inače događao u dru-gim socijalističkim zemljama, vodeći ljudi države suzbijali su i putem sile, jer se uz takve pokrete obično vežu i pokušaji raspada zajedničke države. Kina je konglomerat raznih naroda, vjera i kultura, a u slučaju raspada zajedničke države izbili bi teški sukobi, koji bi ugrozili svjetski mir. Suvremeno kinesko vodstvo, u kojemu se nalazi dosta kadrova obrazovanih u najrazvijenijim zemljama svijeta, nastoji prijeći u kapitalističko društveno uređenje uz očuvanje cjelokupnosti velike i snažne države, koja će pružiti svim svojim članovima mogućnost postupnog napretka.

Suvremena Kina ubrzano se razvija uz takve sto-pe razvoja, koje su nezamislive u drugim zemljama svijeta. U Kini se sve izražava u velikim brojkama, a suradnju s Kinom mogu ostvarivati samo velika i dobro organizirana inozemna poduzeća, tj. multina-cionalne kompanije.

Izvoz Index Uvoz Index

1993. 91,7 104

1994. 121,9 31,9 115,6 11,2

1995. 148,8 23 132,1 14,2

1996. 151 1,5 138,8 5,1

1997. 182,8 21 142,4 2,5

1998. 183,7 0,5 140,2 -1,5

1999. 194,9 6,1 165,7 18,2

2000. 249,2 27,8 225,1 35,8

2001. 266,2 6,8 243,6 8,2

2002. 325,6 22,3 295,2 21,2

2003. 438,4 34,6 412,8 39,8

2004. 593,4 35,4 561,4 36

2005. 762 28,4 660,1 17,6

u mlrd USD


Izvor: http://sitesources.worldbank.org/intchina/Resources/318862-1121421293578/chinaei-ndf

Na taj način Kina se svrstala među šest najvećih svjetskih izvoznika. Uz to Kina je jedna od tri zem-lje, u kojoj se ostvaruje veći izvoz od uvoza.5

2. Daljnji putovi razvoja kine

Daljnji razvoj Kine razmatra se u svim državnim i partijskim institucijama, a niže organizacijske strukture dobile su nalog za poticanje promišljenog razvoja, koji treba biti u interesu zemlje. Kina je svjetska gospodarska velesila i nakon dugogodišnje zatvorenosti i konsolidacije počinje se postupno otvarati prema svijetu. Za nastup na svjetskoj ekonomskoj sceni treba posjedovati izvjesnu strate-giju i ciljeve, te naklonost drugih zemalja, koje su spremne i poželjne za suradnju. Ona je posljednja od velesila, koja se počela okretati prema svjetskim izvorima sirovina i energije. Suvremeni kineski razvoj je dosegnuo razinu kada domaći resursi više ne zadovoljavaju razvojne potrebe zemlje. Iako je Kina velika zemlja i bogata raznim vrstama sirovina, metala i energenata, svi ti resursi ne zadovoljavaju narasle potrebe razvoja. Budući da je Kina, zbog svoje političke ideologije, propustila priliku sudjelo-vati u podjeli bliskoistočnog energetskog bogatstva, ostala su joj samo dva smjera djelovanja, prema Rusiji i prema Africi, u kojima SAD i EU nisu do-voljno zastupljene, te ne postoji mogućnost izravne konfrontacije s tim dvjema velesilama.

Rusija je koristeći svjetski energetski šok prote-klih godina prerasla u drugu naftnu i prvu plinsku velesilu na svijetu. U ranijim vremenima SSSR i Kina ostvarivali su veoma dobru razinu međusobne suradnje, koju je poremetio kult ličnosti velikih

5 Morita,T.: (1999) The Hidden Growth Potential of EU Candi-dates, World Bank Transitions, p. 101

a dostignule su iznos od tisuću milijardi američkih dolara.3

Tablica 2. Ostvareni BDP u Kini za razdoblje 1993.-2005. godine

Izvor: Izvor: http://sitesources.worldbank.org/intchina/Resources/318862-1121421293578/chinaei-ndf

U Kini se godinama vršila snažna industrijal-izacija, što je u vremenu od 1978. do 2006. godine izazvalo odlazak sa sela u gradove oko 200 milijuna stanovnika, što je stvorilo mnoge probleme u gradovima.4

Putem industrije Kina ostvaruje oko polovine svog bruto društvenog proizvoda. U navedenom vremenu Kina je u zemlju privukla preko petsto mi-lijardi dolara izravnih ulaganja. Na taj se način svrs-tala među najatraktivnije zemlje svijeta za inozemna ulaganja odmah iza SAD i Velike Britanije. Mnogi ekonomski analitičari, poznavajući kinesku odanost svojima i domovini, ističu da su veći dio tih ulaganja ostvarili kineski građani iz svijeta, koji posjeduju velika devizna sredstva u zemljama u kojima žive, a uvijek su domovinom održavali dobre odnose.

Kina je u proteklih dvadeset i pet godina preko svoje industrije ostvarivala rekordne stope razvoja koje su iznosile oko trinaest posto godišnje, što se iskazivalo snažnim izvozom. Tablica 3. prikazu-je industrijski izvoz Kine za vrijeme 2000.-2005. godine.Tablica 3. Industrijski izvoz Kine od 2000. do 2005. godine

3 World Bank 2006.4 Lee, H,L.: (2004) The bTriple A Supply Chain, Harvard Busines

Review, p. 96

Godina BDP Index

1993. 3533,4

1994. 4819,8 13,1

1995. 6079,4 10,9

1996. 7117,7 10

1997. 7897,3 9,3

1998. 8440,2 7,8

1999. 8967,7 7,6

2000. 9921,5 8,4

2001. 10965,5 8,3

2002. 12033,3 9,1

2003. 13582,3 10

2004. 15987,8 10,1

2005. 18308,5 10,2

u mlrd USD

Godina Ind. Izvoz Index

2000. 2368,5

2001. 2695 8,7

2002. 3148,2 10

2003. 4104,5 12,8

2004. 5480,5 16,7

2005. 7619 11,4

u mlrd USD

130 131

ulaganja oko petsto milijardi dolara.6 U isto vrijeme planira dalje razvijati svoju ukupnu razmjenu s Afrikom, koja bi do 2010. godine trebala iznositi vrijednost od oko osamdeset milijardi dolara.7 Na tablici 4. se prikazuje ostvarena i planirana robna suradnja s Afrikom do 2010. godine.

Tablica 4. Ostvarena i planirana robna ramjena Afrike i Kine od 1990. do 2010. godine

Izvor: Svjetska banka 2006.

Na ovome mjestu treba napomenuti da doga-đanja u svjetskoj ekonomiji idu na ruku djelovanju Kine. Prema prezentiranome, za naredno vrijeme treba u svjetskoj ekonomiji očekivati još jednog snažnog igrača, ovog puta s proklamiranom socija-lističkom filozofijom novog tipa, povezanom s ka-pitalističkim sustavom, koju će zasigurno prihvatiti mnoge od nerazvijenih zemalja svijeta.

3. Ekonomska suradnja europske unije i kine Kina je nakon svog otvaranja 1978. godine

ostvarila velike promjene, koje su razvijane od središnjega planskog uređivanog gospodarskog sustava do prihvaćanja jedne vrste kapitalističkoga gospodarstva, koji je potaknuo nastup Kine na svjetsko tržište. Na tom razvojnom putu jedan od najpoželjnijih trgovinskih partnera bila je Europska unija. U dva zadnja desetljeća međusobna trgovin-ska razmjena Kine i EU narasla je više od dvadeset puta. Tako je ona krajem 1999. godine iznosila oko sedamdeset milijardi eura. Kina je, na taj način postala treći izvaneuropski trgovinski partner EU, poslije SAD i Japana. S druge strane je EU četvrti izvoznik u Kinu, gdje se 1999. godine izvezlo četiri i pol milijardi eura. Uz navedeno EU postala je

6 World bank 2006.7 ibidem

vođa, koji je zdušno njegovan na obje strane, a naro-dima je donio velike štete, pa i nekoliko međusobnih ratova. Već duže vrijeme međusobni su odnosi bili prilično hladni, da bi se u posljednje vrijeme nešto poboljšali.

U Africi se Kinezi okreću prema trima naf-tom bogatim zemljama Libiji, Nigeriji i Angoli. Neuspješna američka intervencija u Iraku, te snažan pad ugleda u Južnoameričkim zemljama, osnažili su kineska nastojanja prema ulasku u svjetsku ekonomsku razmjenu. Posebno se to može reći za iskazano zajedništvo afričkih zemalja i Kine na sastanku u Pekingu održanom u studenom mjesecu 2006. godine. Taj je sastanak znatno poremetio dosadašnje međunarodne ekonomske, ali i političke odnose.

Sastanak je održan u cilju poboljšanja političkih i gospodarskih odnosa između Kine i zainteresiranih afričkih zemalja. Sastanku su nazočili najviši kineski rukovoditelji te mnogo uglednh afričkih državnika i poslovnih ljudi iz oko četrdeset afričkih zemalja. Na taj se način pokušalo povezati kinesko dinamično gospodarstvo i veći dio najzaostalijih zemalja Afrike. Afrički poduzetnici su prihvatili dugoročnu poslovnu suradnju s Kinom, kao prijateljskom zemljom, te su zasićeni kolonijalnim odnosima sa zapadnim zemljama, od kojih u budućnosti ne očekuju velika ostvarenja.

Kina se već dvadeset i pet godina snažno razvija, što američkim ekonomskim planerima zadaje izazov. To je i jedan od razloga za američki napad na Irak, gdje je vodeći cilj bio držati pod kontrolom najveće svjetske naftne rezerve i udaljiti taj dio svijeta od ruskog i kineskog utjecaja. Sve analize ukazuju da se američki rat u Iraku ne odvija, kako su američki planeri odredili, a utjecaj Amerike u svijetu znatno slabi, što u međunarodnoj ekonomiji otvara mogućnost preispitivanja prevelike američke prevlasti.

S druge strane, kineski planeri slabljen-jem Amerike vide priliku za svoj nastup u međunarodnoj ekonomiji, ali pod drugim, partner-skim uvjetima, što je bitno drugačiji pristup od onog kako nastupaju druge ekonomske sile. Glede toga se okreću prema Rusiji, koja je bogata sirovinama i energentima i afričkom kontinentu, koji je također zanimljiv po tom pitanju.

Kinesko vodstvo s jedne strane prihvaća velike investicije iz SAD, EU i Japana, ali su one pod stal-nom državnom kontrolom. U posljednjih trideset godina u Kinu je uloženo izravnih inozemnih

Godina ostvareno

1990. 1,5

1995. 4,8

2000. 15,2

2003. 27,3

2005. 42

2006. 50

2010. planirano 80,00

u mlrd USD

Kinezi od drugih članica ostvarili cijeli niz ustupaka, koji u Europi ne bi mogli proći, kao što je tajvansko pitanje, te “sweatshopova”- kineskih manufaktura i malih tvornica u kojima rade pretežito djeca u teškim uvjetima.

Kada je 1997. godine Englezima istekao 99 godi-na star ugovor s Kinom za Hong Kong, zapadni, ali i kineski investitori, počeli su napuštati financijski raj. Investitori su počeli prebacivati svoju imovinu prema Singapuru ili Sidneyju. Kineska je vlada smi-rila tenzije prema takvom događanju, a veliki je dio ulagača shvatio da su počinili grešku, te su počeli povratak, ali ne u Hong Kong, već u Šangaj, koji je planiran kao novi financijski centar Azije. Šangaj je kineski državni projekt od posebne važnosti, iza kojega stoje sve državne institucije, a država u njega ulaže velika financijska sredstva. Sredinom 80-tih godina razvoj Kine definiran je na jednostavan način. Prema odluci vodećih organa države, a nakon razmatranja odgovarajućih stručnih organa, nadlež-na tijela za pojedina područja ekonomije dobila su naređenje o obveznim oblicima djelovanja.

Zatečeni BDP iz tog vremena trebalo je uče-tverostručiti do kraja stoljeća. Nakon toga trebalo je u narednom vremenu od 30 do 50 godina BDP ponovno podignuti četiri puta. Na taj način Kina je već danas postala treća najsnažnija ekonomska sila na svijetu.

4. Kineske devizne pričuve

Ubrzani razvoj Kine, te beskompromisni nastup na međunarodnom tržištu, stvorio je velike na-cionalne devizne rezerve, koje su iznosile u veljači 2006. godine oko 854 milijarde dolara. Kina je na taj način preuzela od Japana vodeće mjesto zemlje s najvećim deviznim rezervama u svijetu. Japan pos-jeduje nacionalne devizne rezerve u iznosu od 850 milijardi dolara, što mu osigurava drugu poziciju na toj ljestvici. To je ostvareno snažnim kineskim izvozom, prije svega, u SAD i Europsku uniju.10

Na taj je način tijekom 2005. godine u SAD izvezeno kineske robe u vrijednosti od 202 milijarde dolara, dok je s EU ostvaren suficit u vrijednosti od 130 milijardi dolara.11

Nagli razvoj Kine, koja u trgovinskoj utakmi-ci koristi sve dopuštene, ali i neke nedopuštene radnje, izaziva otpor SAD i EU, koji su zajednički podnijeli prijavu na kinesko ponašanje prema

10 ibidem11 ibidem

najveći inozemni izravni investitor u Kinu.8 EU je snažno zastupala primanje Kine u WTO.

Tijekom 2000. godine završeni su pregovori EU i Kine o pridruživanju Kine WTO-u, uz obostrano prihvaćen sporazum o razvoju međusobne trgovin-ske razmjene.

Unutar tog sporazuma Kina je prihvatila pos-tupno smanjivanje carina za sto i pedeset europskih izvoznika, koji su u Kinu izvozili razne strojeve i alkoholna pića.9 Sporazumom je regulirano i znatno olakšano djelovanje europskog bankarstva i odvjetništva u Kini.

Kineski prijelaz od rigidnoga socijalističkog sus-tava prema “tržišnom komunizmu” jest specifičan put do sada nezabilježen u povijesti. Odlikuje se provedbom državnoga kapitalizma određenim sustavom dekreta iz partijskog središta, te s donekle slobodnim laissez-faire sustavom. Sustav je osmislio i pustio u djelovanje bliski suradnik Mao Ce Donga, Deng Xiaoping, koji je ekonomsko obrazovanje stekao u europskim metropolama.

Cilj sustava je dosegnuti ekonomska ostva-renja Zapada, a poslije toga ih prestići. Kinesko iseljeništvo u svijetu vrlo je ozbiljno shvatilo nasto-janja kineske vlade i svoju ušteđevinu šalju u zemlju. Na taj se način u Kinu slijevaju golema financijska sredstva. Sustav uspješno djeluje, jer Kinezi nigdje, gdje god se nalaze, ne prihvaćaju ondašnji domicil-ni način života, već grade dijelić svoje nekadašnje domovine. Svi se nastoje što prije vratiti u domovi-nu, a to mogu ostvariti jedino da osobno pridonesu razvoju svoje domovine.

Današnja je Kina velika svjetska industrij-ska zona. Troši najveće količine željeza, a uz to kupuje svu raspoloživu naftu na tržištu. Zemlja je s najsnažnijom proizvodnjom jeftinog tekstila, ali i visoke kompjutorske tehnologije. U vrijeme kada su Kinezi preuzeli proizvodnju osobnih računala od firme IBM, Bushova administracija je pružila sna-žan otpor tom činu, ali je morala odustati od borbe kada je Kina poručila da će svoje velike devizne pričuve prebaciti u eure, što Amerika ekonomski ne bi mogla podnijeti. Na isti način postavila se je i prema ulasku u WTO, te je ubrzo postala članicom 2001. godine, iako su se mnoge razvijene zemlje Zapada žestoko opirale tom činu. Kina je zemlja sa snažnim gospodarskim rastom od prosječno devet posto do čak deset posto godišnje. Pristup Kine WTO-u bila je, prije svega, politička odluka, jer su

8 Kontrapunkt informacije, http://info/modules, php? 7.6.2006.9 International M (2005) Monetary fund: World Economy Out-

look 2005, Washington, p.49

Dr. sc. Ana Vizjak, dr. sc. Romina Alkier Radnić, mr. sc. Marinela Krstinić Nižić: Republika Kina u međunarodnoj ekonomiji Dr. sc. Ana Vizjak, dr. sc. Romina Alkier Radnić, mr. sc. Marinela Krstinić Nižić: Republika Kina u međunarodnoj ekonomiji

132 133

je juan i dalje podcijenjen za oko četrdeset posto u odnosu na vodeće svjetske valute.

Ekonomski sve snažnija Kina većinu svojih deviznih rezervi ulaže u američku ekonomiju putem vrijednosnih papira, što znatno potiče razvoj američke privrede, koja već godinama troši više nego prihoduje. Kada bi Kinezi povukli svoja ulaganja iz SAD, u toj bi zemlji nastao privredni kolaps. Glede takvih međusobnih odnosa američka administracija ne zaoštrava previše svoje političke odnose s Kinom. Dokaz tome je pokušaj name-tanja dodatnih tarifa na uvoz iz Kine, od strane američkoga kongresa u iznosu od oko 27 %, ali je daljnji postupak usporen, kako bi se Kini dalo više vremena za potrebne prilagodbe.

Europski sindikati u svezi s besramnim iskorištavanjem kineske radne snage, poduzeli su korake za osudu takvog ponašanja. Međunarodna konferencija slobodnih sindikata - ICFTU putem svojih glasila izjavila je doslovno: “Kinesko gospo-darsko čudo stvara se na neprimjerenoj eksploataciji radne snage, a iskorištavanje će biti još gore kada Kina prihvati nove međunardne sustave liberaliza-cije”.

Ostvarena konkurentnost Kine potječe od malih dohodaka, koje poslodavci plaćaju svojim zaposle-nicima. Zaposleni Kinezi rade tjedno šezdeset do sedamdeset sati, stanuju u zajedničkim stambenim prostorima u kojima živi osam do šesnaest ljudi. Zarada zaposlenih kreće se u iznosu manjem od četrdeset i četiri američka dolara. U slučaju povrede na radu nemaju nikakvu daljnju radnu sigurnost, te ostaju bez zaposlenja.

Prema izvješću WTO-a, primjenom liberal-nih načela ekonomskog razvoja od strane kineske države ostvaren je u vremenu od 1978. do 2005. godine deveterostruki rast nacionalnog priho-da - BDP po stanovniku. Na taj način za trećinu je smanjen broj stanovnika koji ostvaruju dnevnu zaradu od jednog dolara. Sindikati te brojke tumače na potpuno drugi način, te ukazuju na posljedice daljnje liberalizacije kineske privrede, koja će doni-jeti pogubne posljedice po domicilno stanovništvo. Posebno su impresivne brojke, koje prezentiraju sindikati, a odnose se na Kineze. Veliki broj Kineza, oko dvjesto i pedeset milijuna, što čini oko šesnaest posto stanovništva živi sa zaradom od jednog dolara dnevno, a oko sedamsto milijuna Kineza, ili četrdeset i sedam posto, zarađuje manje od jednog dolara dnevno.12

12 Butorac,T.: članak, Vjesnik.hr/html/2006/

njihovu tržištu. Iako se SAD i EU često spore na WTO-u (Svjetska trgovinska organizacija), ovaj put su nastupili zajedno na tome međunarodnom forumu, jer se osjećaju uistinu ugroženo. Povod spora su previsoke kineske carine na uvoz dijelova za motorna vozila, koje iznose 28%, što indirekt-no podiže cijene gotovih motornih vozila. Prema dogovoru međunarodnh organa prihvatljive carine bi trebale iznositi oko deset posto. Na taj način Kinezi utječu na velike uvoznike motornih vozila u Kinu, da pričuvne dijelove kupuju u Kini, što opet ne odgovara velikim svjetskim automobilskim kompanijama. Kina je veliko tržište u svjetskim razmjerima, a takvo nacionalno ponašanje bitno utječe na razvoj nacionalne industrije, dok smanjuje razvoj i zaposlenje u zemljama velikih automobils-kih kompanija.

Prema odredbama WTO pravilnika o pokretan-ju sporova, SAD i EU pozivaju Kinu na tripartitni sastanak o carinskim pravilima, što je prvi korak u rješavanja međusobnih sporova zainteresiranih zemalja. Kina je odgovorila tužiteljima da njiho-vo djelovanje nije u potpunosti točno, jer velike svjetske kompanije nastoje manipulirati kineskim tržištem na način da u Kinu uvoze kompletna mo-torna vozila, koja u zemlji rastavljaju i prodaju kao pričuvne dijelove, što je također povreda važećih pravila. Budući da su zemlje tužitelji pokrenuli postupak pred WTO organima, Kina treba u roku od trideset dana pokrenuti razgovore s tužiteljima. U slučaju neodazivanja pozivima tužene zemlje, u ovom slučaju Kine, na razgovore u roku od šezdeset dana, zemlje tužiteljice, tj. SAD i EU mogu tražiti od WTO da im odobri uvođenje sankcija prema Kini.

Kao odgovor na postojeći spor EU se sprema uvesti carine na kinesku odjeću i obuću, koja je jefti-na, jer se niska cijena ostvaruje iskorištavanjem jef-tine radne snage u Kini, posebice djece. Takav način formiranja cijene proizvoda izrazito je nehuman i potpada pod udar mnogih međunarodnih pravnih instituta. Uz nehumano korištenje svoje radne sna-ge, važan razlog za nisku cijenu kineskih proizvoda je manipuliranje vrijednošću nacionalne valute. Stvaranje konstantno slabe nacionalne valute juana izaziva stalnu kinesku prednost prema konkurenciji, a razlog je stvaranja kineske proizvodne i trgovinske uspješnosti, što rezultira velikim deviznim rezerva-ma, posebice na račun SAD i EU, koji su i najvažniji kineski trgovinski partneri.

Kinezi su nakon utemeljenih kritika na svoj račun podigli vrijednost svoje nacionalne valute za oko tri posto, no ekonomski analitičari smatraju da

ulaganjima u infrastrukturu, tehničku pomoć, ali i prodajom svoje robe. Ova zadnja ponuda izazvala je veliko protivljenje u nerazvijenim afričkim zemlja-ma, jer sve one strahuju od jeftine kineske robe, koja bi mogla dodatno destabilizirati ekonomiju afričkog kontinenta, jer su proizvodi afričkih zemalja niske tehnološke razine i skupi. Većinu industrije u Africi razvijaju obrtnici i mali poduzetnici, koji ne bi bili u stanju suočiti se s kineskim izazovom.13

6. Zaključak

Pitanja o kineskom izazovu raspravljana su na velikom sastanku između velikog broja afričkih dr-žavnih čelnika, poduzetnika i drugih zainteresiranih iz oko četrdeset afričkih zemalja s najvišim kineskim ekonomskim i političkim čelnicima. Na sastanku je ugovoreno poslova u vrijednosti oko dvije milijarde dolara, te sklopljeno oko dvije tisuće ugovora iz raznih grana energetike, tehničke suradnje i drugih vrsta suradnje. Prvi kineski čovjek obećao je znatno podići razinu pomoći afričkim zemljama, koja bi bila svake godine sve viša. Tako je predstavnicima iz afričkih zemalja ponuđeno zajmova u vrijednosti od oko tri milijarde dolara, dok bi kreditna linija za poticanje afričkog izvoza iznosila oko dvije milijarde dolara. Osnovao bi se i fond za poticanje kineskih ulaganja u afričke zemlje u iznosu od oko pet mili-jardi dolara.

Takav dogovor između Kine i najrazvijenijih afričkih zemalja znatno bi promijenio ekonomske i političke odnose u svijetu, a mogao bi izazvati znatnu globalnu političku neravnotežu.

Svim tim ekonomskim i političkim nastojanjima, te promicanju Kine na afričkom kontinentu, znatno će pridonijeti kineska zajednica, koja već dugi niz godina djeluje na istočnoj obali Afrike, a koja je ekonomski prilično snažna. Ta se skupina uglav-nom bavi trgovinom i može bitno utjecati na unos, plasiranje i kontrolu kineskih kapitalnih ulaganja u Africi.

Kina je danas zemlja koja izaziva veliki interes ekonomskih anlitičara zbog izuzetno brzog rasta izvoza i BDP-a, kao i zbog naglih promjena koje su se dogodile posljednjih desetak godina. Kina kao velika zemlja s brojnim strukturnim neravno-težama, ostvaruje uravnoteženi razvitak da bi se sačuvali integrativni čimbenici ekonomije i društva.

13 Teng, D.F.: (2003) China and World economy, Washington scool Rewiev, Washington, p.75

5. Kina otvara nove ekonomske puteve

Iako se suradnja Kine s afričkim zemljama promatra u svjetlu velikoga strateškog savezništva, Afrika sama po sebi i u stanju u kojem se nalazi, razjedana ratovima i siromaštvom, nije osobito poželjan partner za ozbiljnu suradnju. U Afri-ci je prisutna rascjepkanost, korumpiranost, te podložnost vojnim i poslovnim interesima ekspanzionističkih zapadnih zemalja, koje su taj dio svijeta u prošlosti koristile kao svoje kolonije. U vrijeme Prvoga svjetskog rata cijela je Afrika bila podijeljena između sedam europskih zema-lja. Širenjem pokreta nesvrstanosti većina njih je stekla nezavisnost, da bi nakon njihova formalnog stjecanja nezavisnosti posao njihova iskorištavanja preuzele velike multinacionalne kompanije. One su svojim ekonomskim sustavima premrežile sve što vrijedi na afričkom kontinentu.

Prema predviđanjima raznih ekonomskih analitičara Kina će prisnije ekonomske i na to vezane političke odnose razvijati sa samo nekoliko afričkih zemalja, kao što su Egipat, Libija, Angola i nekoliko zemalja, koje su i ranije surađivale u okviru nesvrstanih zemalja.

Afrika je prema broju stanovnika, a posebno prema kupovnoj snazi mnogo manja od Kine, veći je dio afričkih zemalja pod udarom stalnih eko-nomskih kriza, koje su posljedica ratnih sukoba, a njezino stanovništvo pod udarom masovnih bolesti i siromaštva. Zajedničko je za sve afričke zemlje nedostatak kapitala za razvoj, izgradnju infrastruk-ture i standarda.

Afrika još posjeduje razmjerno iskoristiva naftna bogatstva, koja su locirana u Nigeriji, Libiji i Angoli, te razne strateške sirovine, kao što su zlato, srebro, dijamanti, željezo, bakar, cink i druge za ekonomski razvoj vrijedne rude i sirovine. Uz to na kontinentu postoji zavidan vodeni potencijal iako je neravnom-jerno raspoređen. Kineski stručnjaci smatraju da bi relativno mala ulaganja u istraživanje mogla otvoriti i razviti snažnu sirovinsku osnovu za opći razvoj, te modernizaciju cjelokupne afričke infrastrukture. To bi znatno utjecalo na razvoj prometnica, telekomu-nikacija, obrazovanja i zdravstva te podizanje općeg standarda. Ekonomski analitičari smatraju da veći dio afričkih zemalja može pametnim djelovanjem u narednom vremenu dostići kineske stope razvoja, samo trebaju uspješne poticaje. S druge strane ki-neski čelnici ukazuju da su spremni znatno povećati svoja ulaganja u afričke zemlje. Kina bi prema tim planovima uvoz sirovina, energenata i ruda plaćala


134 135

Literatura

1. Blackburn, J.D.: (2004) Reverse Supply Chains for Commercial Return, California Management Review

2. Broadway, R.: (2003) General Proposition of the Design of a Neutral Busines, Journal of Public Economics, october

3. Krikke, H.: (2004) Product Modularity and the Design of Closed Suply Chains, California Man-agement Review.

4. Lee, H,L.: (2004) The bTriple A Supply Chain, Harvard Busines Review

5. Van Nunen: (2004)Enabled Closed Loop Supply Chains, California Management Review

6. Morita,T.: (1999) The Hidden Growth Potential of EU Candidates, World Bank Transitions Newslet-ter

7. Ming,l.d.: (2004) And This ist China, Stanford, Mc.Killing, New York

8. Teng, D.: (2003) China and World economy, Washington scool Rewiev, Washington

9. www.walmartstores.com Standards for Supliers, 2005.

10. www. walmartstores.com, Factory Certification Proces; Traffic light system, 2005.

11. International (2005) Monetary fund: World Economy Outlook 2005. Washington

12. www.imf/org/externa/pubs/ft/weo/2005/01/index.htm (10.03.2008)

13. www.dvresearch.de/servlet/reweb2.ReWEB?rwkey=u1562160< ( 14.02.2008.)

14. www.gcr.weforum.org< (14.02.2008.)15. www.uschina.org/statistics/fdi_cumulative.

html> (03.01.2008)

Opatija, srpanj 2008.

Sve mjere kineske ekonomske politike usmjerene su na poticanje izvoza. Ključni je element modela – uz niske troškove radne snage i ekonomiju razmjera – u izvozno usmjerenoj monetarnoj politici Narodne banke Kine.

Kina se služi tzv. kapitalnom kontrolom. Inten-zivno se ograničavaju tokovi kapitala, uz fiskalne olakšice i poticaje, koji se koriste za privlačenje direktnih stranih ulaganja (FDI), dok se ograničava-ju ostali oblici priljeva kapitala, posebice portfeljna ulaganja. Modernizacija razvoja Kine trebala bi se temeljiti na nekoliko elemenata: potrebna je promjena tečajnog režima, veća fleksibilnost tečaja renminbija, što se svodi na aprecijaciju tečaja kineske valute i smanjivanje stupnja međunarodne konkurentnosti izvoznika.

Kina je ostvarivala visoke stope ekonomskog razvoja zbog izvozne usmjerenosti svoje ekonomske politike. Modernizacija razvojnog modela Kine te-meljit će se na kombinaciji mjera makroekonomske politike – ekspanziji domaće potražnje, smanjivanju stope štednje, otvaranju tržišta, režimu fleksibilnog tečaja i povećanju uvoza – da bi se prilagodila plat-na bilanca. Kina je vlastitom, odgovornom ekonom-skom politikom dala veliki doprinos ekonomskoj, ali i političkoj stabilnosti ostalih azijskih zemalja.

Ana Vizjak, Ph. D., Romina Alkier Radnić, Ph. D., Marinela Kristinić Nižić, M. Sc:The Republic of China in International Economy

The Republic Of China In The International Economy

AbstractChina is, in all respects, the oldest human civilisation on the planet Earth. It is the world’s most populated country, and one of its largest. A major part of the scientific and technical advancements of the human race have been accomplished within the cultural and ethnical space of China. China is a mixture of different nations and cultures upon which cooperation has been imposed through centuries of warfare. Coexisting together throughout a millennium, these nations and cultures have embraced coexistence as a historical imminence. This coexistence has provided the entire human race with important cultural, scientific and technical achievements.The development of China today is characterised by its specific economic and political system, which seeks to achieve cooperation between socialist and capitalist schools of philosophy. To understand the practises of China’s leaders, it must be kept in mind that China is a huge country with 1,314,480,000 people accounting for about 20 per cent of the planet’s population; it is a conglomerate of different religions and nations at various levels of development. It is well-known that China does not possess the potential, in terms of raw materials and energy, required for the prosperous life of its citizens, and in earlier times, widespread natural disasters would cause the deaths of millions of people through starvation.China’s abrupt transition to the capitalist system would result in a cataclysm of global proportions setting the stage for numerous coups, demands for secession, and the migration of many nations from the areas in which live today, as well as various forms of genocide. For a considerable time now, China has been achieving high growth rates, and it is gradually assuming a place among the leading economic world powers. Given that the spheres of interest on our planet are already established, China is seeking to spread its influence over countries that have yet to reach a certain level of development that would provide them with a higher level of sovereignty. These are the countries of Africa. Through these countries, China could realise its economic domination on a world scale. China has already taken its first steps to this effect at the economic conference held in China in 2006 between most of Africa’s important economic and political leaders and China’s highest leadership.Keywords: China development, lines of action, cooperation with African countries


137

1. Uvod

Regionalna politika, u kontekstu fondova Europske unije (EU), podrazumijeva pokretanje ekonomskih procesa i korištenje resursa koji rezultiraju održivim razvojem predmetne regije, pri tome koristeći i sred-stva fondova Europske unije. Odnosi se na djelova-nje na regionalnoj razini, uvažavanje specifičnosti pojedinih područja, individualni pristup regijama uz ispunjeni preduvijet: statistička podjela sukladno NUTS1 specifikaciji.

Fondovi Europske unije u pravilu su namijenjeni lokalnim/regionalnim projektima, a što se njima

1 NUTS- nomenklatura teritorijalnih statističkih jedinica (Nomencla-ture of Territorial Units for Statistic)

financira, ovisi o fondu samome. Cilj je regionalnog razvoja povećanje učinkovitosti nacionalnog gospo-darstva i uravnoteženi razvoj svih područja unutar zemlje (Unije), usmjeren je na socijalno- ekonomsku koheziju, pomoć slabije razvijenim regijama temeljem financijske solidarnosti i sudjelovanje u uravnoteže-nom gospodarskom razvoju države u cjelini.

Stjecanjem statusa kandidata za članstvo u Europ-skoj uniji Hrvatskoj je omogućen pristup pretpristu-pnim fondovima za poticanje regionalnog razvoja. Do sada relativno niska iskoristivost ovih fondova, kao i praksa u njihovu korištenju zemalja članica iz zadnjeg „vala“ proširenja Europske unije, ukazuju na proble-me pri korištenju sredstava. Njihov glavni izvor leži u neshvaćanju mehanizma korištenja pretpristupnih fondova, što ima za posljedicu neuključivanje ovih

Mr. sc. Dejan Radat, prof. dr. sc. Vesna Dušak:Informacijsko komunikacijska tehnologija - poticajni čimbenik iskoristivosti fondova europske unije za poticanje regionalnog razvoja

UDK 330.47: 339.9Pregledni članak

INFORMACIJSKO KOMUNIKACIJSKA TEHNOLOGIJA –POTICAJNI ČIMBENIK ISKORISTIVOSTI FONDOVA EUROPSKE UNIJE ZA POTICANJE REGIONALNOG RAZVOJA

Mr. sc. Dejan RadatElektrostrojarska škola Varaždin, [email protected]

Prof. dr. sc. Vesna DušakFakultet organizacije i informatike Varaždin, [email protected]

SažetakStjecanjem statusa kandidata za punopravno članstvo Hrvatskoj je osiguran pristup nizu financijskih instrume-nata kojima ona pomaže prilagodbi za punopravno i ravnopravno participiranje u njezinu djelovanju. Područje kojem se poklanja najviše pažnje svakako je regionalna politika, koja omogućava državama kandidatima korište-nje sredstava pretpristupnih fondova sukladno razvojnom potencijalu regija.Približiti fondove Europske unije korisnicima i time proširiti djelokrug njihova utjecaja moguće je samo ukoliko oni imaju informacije i kapacitete neophodne za sudjelovanje u njima. To je moguće postići korištenjem infor-macijsko-komunikacijske tehnologije, konkretno razvojem informacijskog sustava koji će biti servis korisnicima (podnositeljima, partnerima i trećim osobama).U radu razrađeni informacijsko-komunikacijski model za korištenje EU fondova u svrhu regionalnog razvoja, kao i njegova implementacija, doprinijela bi apsorpciji financijskih sredstava pa predstavlja važan element u procesu dobivanja sredstava iz fondova Europske unije, a koji će se koristiti prvenstveno kao potpora regional-nom razvoju.Ključne riječi: Fondovi Europske unije, regionalni razvoj, informacijsko-komunikacijski model.

138 139


svih artefakta softverskog sustava“.2 Sam opis poslovnog sustava korištenjem UML

metodologije započinje njegovom podjelom na slučajeve korištenja. Oni predstavljaju niz akcija koje sustav izvršava i kojima postiže željeni rezultat. Skup svih slučajeva korištenja definira opseg infor-macijskog sustava, odnosno zahtjeve koji se stavljaju pred IS. Na osnovi tako definiranog sustava pristupa se njegovom dizajniranju.

Proces korištenja sredstava iz fondova EU za provođenje projekata obuhvaća faze:1. Prijaviti projekt2. Izvoditi projekt3. Zaključiti projekt.

Svaka od ovih faza provodi se kroz niz aktivnosti. Razrada faza i njihov formalizirani UML zapis dati su u nastavku za fazu Prijaviti projekt. Ova faza sastoji se od četiri paketa zadataka: ∙ Prikupiti informacije o fondovima EU, partneri-

ma i natječajima, ∙ Definirati projektni prijedlog, ∙ Izraditi projektnu dokumentaciju, ∙ Prijaviti projekt.

Model „Prikupiti informacije o fondovima EU, partnerima i natječajima” prikazan je slikom 1. Ukoliko postoje otvoreni natječaji, čitaju se podaci te se provjeravaju podaci, potrebno ih je ažurirati, a ukoliko ne postoje, upisuju se u bazu podataka. Temeljem podataka iz baze podataka vrši se izlist podataka o natječajima, fondovima i partnerima.

Model „Definirati projektni prijedlogi” prikazan je na slici 2. Iz baze podataka preuzima se natječajna dokumentacija, od podnositelja i partnera preuzima se njihova dokumentacija, a temeljem njih vrši se definiranje projektnog prijedloga.

Model „Izraditi projektnu dokumentaciju” prikazan je na slici 3. Nakon što su pročitani podaci o projektnim prijedlozima, otvorenim natječajima i dostupnim fondovima, definira se projekt (trajanje projekta, ciljevi, partneri, ciljne skupine, krajnji ko-risnici, očekivani rezultati i glavne aktivnosti). Popu-njava se prijavnica i prilozi te ukoliko je dokumenta-cija potpuna, vrši se izlist i kompletiranje iste3, te se priprema za slanje (pakiranje i adresiranje

2 Quatrani T.: Introduction to the Unified Modeling Language; A technical discussion of UML; 2003. Dostupno na: http://www-306.ibm.com/software/rational/uml/#i1 14.10.2006.

3 U ovom slučaju kompletiranje podrazumijeva uvez prijavnice, priloga i dokumentacije podnositelja i partnera (bilanca, račun dobiti i gubitaka, izvadak iz upisnika u sudski registar i slično).

fondova u izvore sredstava za potrebe strateškog razvoja regija ali i nespremnost potencijalnih kori-snika na projektni način rada uz korištenje informa-cijsko komunikacijskih tehnologija (ICT).

Navedeno dovodi do potrebe prikaza i tumače-nja nepoznanica vezanih uz Europsku uniju, pogla-vito njezine fondove, te IZGRADNJE informacij-sko-komunikacijskog modela za podršku korištenja sredstava iz fondova Europske unije u svrhu regio-nalnog razvoja. Odnos informatizacije i regionalnog razvoja je kompleksan i nije ga moguće sagledati i opisati jednostrano. Informatizacija je samo jedan od čimbenika regionanog razvoja, a njezina primje-na na svim razinama društva i u svim segmentima znači primjenu suvremenih rješenja kojima je cilj povećanje kvalitete servisa i usluga koje sudjeluju u stvaranju uvjeta za regionalni razvoj.

2. Informacijsko komunikacijska tehnologija kao čimbenik unapređenja korištenja fondo-va Europske unije

Sam postupak apliciranja za sredstva fondova Europske unije često je glavna prepreka dobivanju sredstava. Kod korisnika često postoji nedoumica kako uopće u njima sudjelovati, koji fond, cilj ili mjeru odabrati, kako napisati projektnu dokumen-taciju i prijaviti projekt te na koji način izvršiti samu predaju projekta i kome. Također krajnji korisnici sredstava iz fondova često ne shvaćaju problematiku samih fondova i važnosti regionalnog razvoja, niti su upoznati s njihovim utjecajem, a koordinacija na regionalnoj razini često nedostaje. Također često ne postoji jedna info točka gdje bi mogli dobiti sve potrebne informacije. U nastavku je dat formalizi-rani prikaz sustava korištenja EU fondova u svrhu regionalnog razvoja i model procesa kao temelj informacijskog sustava za potporu korištenja sred-stava Europske unije u svrhu regionalnog razvoja.

2.1. Modeliranje dijagrama aktivnosti informacijskog sustava za uporabu fondova Europske unije

Jedan od načina bilježenja objekata realnog svijeta je korištenje metodologije objektnog dizajna primjenom UML (Unified Modeling Language) metodologije. „UML je standardni jezik za specifici-ranje, vizualizaciju, konstrukciju i dokumentiranje


Slika 1: Model „Prikupiti informacije o fondovima EU, partnerima i natječajima”

140 141

uporabu EU fondova u svrhu regionalnog razvoja prikazan je slikom 5.

Opis modela glasi:

NATJEČAJ je raspisan od FOND-a. DOKUMENTI pripadaju NATJEČAJ-u i pripadaju PROJEKT-u.

PROJEKT_PARTNER radi na PROJEKT-u i vezan je na PARTNER-a.

3. Implementacija sustava za podršku prijave projekata

Implementacija sustava zahtijeva primjenu suvremenih ICT-a te uspostavu zajedničkih pravila koja će omogućiti objedinjavanje informacijskih izvora i servisa, a kroz zajedničku arhitekturu IS koju je potrebno izgraditi na sljedećim načelima:

Slika 2: Model „ Definirati projektni prijedlog”

pošiljke). Ukoliko dokumentacija nije potpuna, traži se dodatna od podnositelja i/ili partnera, te se po kompletiranju vrši priprema za slanje.

Model „Prijaviti projekt” prikazan je slikom 4. Nakon što je poslana projektna dokumentacija, treba upisati podatke o njezinoj predaji na poštu ili izravno delegaciji Europske komisije.

2.2. Model entiteti veze

U svrhu definiranja entiteta i veza u opisanoj fazi projekta potrebno je izraditi njihov model. „Model entiteti veze služi se konceptima entiteta, veza i atributa za opis konceptualnog modela podataka.“4 Tablica 1 prikazuje entitete i njihov kratki opis:

Relacijski model informacijskog sustava za

4 Varga M.: Baze podataka: Konceptualno, logičko i fizičko modeliranje podataka; DRIP Biblioteka informacijsko društvo; Zagreb, 1994.; p. 93 i Tkalac S.: Relacijski model podataka; DRIP Biblioteka informacijsko društvo; Zagreb, 1993.; p. 44

se prvenstveno odnosi na komunikaciju putem elektronske pošte i povjerljivost informacija o podnositeljima i njihovim partnerima, a oni su navedeni u bazi podataka. Pristupi realizaciji

1. Načelo informacijske sigurnosti: Sigurnost i tajnost informacija nužna je u procesu uspostave povjerenja između zainteresiranih strana. Ona obuhvaća ljude, organizaciju i tehnologiju. To

Slika 3.: Model „Izraditi projektnu dokumentaciju”



142 143

∙ Identifikacija korisnika ∙ Standardizacija strukture podataka ∙ Autentikacija pošiljatelja i primatelja ∙ Odgovornost za poslane i primljene podatke ∙ Sigurnost komunikacije ∙ Načelo otvorenosti: otvorenost normi i standar-

da, sučelja, specifikacije i izvornog koda ∙ Načelo fleksibilnost: IS mora biti građen modu-

larno, odnosno omogućavati kasniju jednostav-nu nadogradnju ili proširenje

∙ Načelo skalabilnost: IS mora imati mogućnost prilagodbe različitom intenzitetu opterećenja.

Slika 4.: Model „Prijaviti projekt”

sigurnosti podataka mogu biti diskrecijski, njima se različitim korisnicima dodjeljuju različita prava pristupa, i mandatni a svakom se korisniku dodjeljuje određena razina ovlasti. Razina zaštite označava se slovima A (najviša razina), B, C i D (najniža razina);

2. Načelo interoperabilnosti: IS mora podržavati ti-jek informacija i omogućavati razmjenu informa-cija i znanja. Svaki standard vezan uz elektroničku transakciju između korisnika IS mora zadovoljiti sljedeće preduvjete:

Tablica 1.: Popis entiteta i njihov opis

Naziv entiteta Opis entiteta

Fond Entitet fond prikazuje koji su fondovi na raspolaganju, te daje njihov kratki sažetak i napomene.

Natječaj Entitet natječaj vezan je na entitet fond i daje prikaz natječaja, njegov naziv, prioritete, aktivnosti, korisnike, proračun i trajanje.

Dokumenti Entitet dokumenti vezan je na entitet natječaj i entitet projekt. Sadrži podatke o svim potrebnim dokumentima vezanim uz natječaj i potrebnim za realizaciju projekta.

Projekt Entitet projekt vezan je na entitet dokumenti i sadrži sve podatke o projektu temeljene na doku-mentima koji su potrebni za njegovu izradu i prijavu, kao i status samog projekta (planiranje, u tijeku, realizacija, zatvoreni).

Projekt_partner Vezani entitet projekt_partner koji sadrži podatke o projektu i partneru, kao i status samog part-nera (podnositelj, partner).

Partner Entitet partner sadrži sve podatke o partnerima na projektu.

Pri utvrđivanju prioriteta razvoja nacionalnoga gospodarstva, ali i regionalnog razvoja svakako na-glasak treba staviti na ICT. Upotrebljava se na svim razinama proizvodnje i poslovanja, a informacijski sustav treba uključivati sljedeće pretpostavke: ∙ Implementiranost na svim razinama ∙ Raspoloživost svih informacija u digitalnom

obliku ∙ Elektronska pošta kao temeljni način komuni-

kacije

Zaključak

Danas u mnogim državnim i javnim instituci-jama već postoje informacijski i komunikacijski sustavi. Problem je u nedostatku povezanosti i po horizontali i po vertikali. Njihove baze podataka, povezane, umrežene i s uporištem u odgovarajućoj zakonskoj regulativi, postale bi pravi izvori znanja, a sami sustavi zadovoljavajući servis građanima, gospodarstvenicima i svim zainteresiranima.

Slika 5.: Relacijski model faze „Prijaviti projekt“



144 145

4. Čavrak V.: Regionalni razvoj i regionalna politika Hrvatske; u: Družić I., ur.: Hrvatski gospodarski razvoj; Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Politička kultura; Zagreb, 2003.; p 121-135.

5. Čerić, V., Varga, M. (urednici): Informacijska teh-nologija u poslovanju; Element; Zagreb, 2004.

6. Dušak V., Vrček N.: Information technology as a prerequisite of successful project communicatio-na; Informatologia 32; 1999, 3-4. 173-179;

7. Granić M., Mimica N., Babić A., Grgić S.: Europ-ski fondovi za Hrvatsku: Kako iskoristiti sredstva iz fondova EU; Europski pokret Hrvatska; Zagreb, 2005.

8. Quatrani T.: Introduction to the Unified Mode-ling Language; A technical discussion of UML; 2003.

9. Radat D.: Informacijsko-komunikacijski mo-del korištenja fondova Europske unije u svrhu regionalnog razvoja; Magistarski rad; Fakultet organizacije i informatike; Varaždin, 2007.

10. Strahonja, V., Pavlić, M., Varga, M.: Projektiranje informacijskih sustava; Zajednica informatičke djelatnosti Hrvatske i Ina-Info, 1992

11. Šimić D. (ur): Nacionalno izvješće o provedbi strategije Informacijska i komunikacijska tehno-logija, Hrvatska u 21. stoljeću od 2002. do 2003. godine; Ministarstvo znanosti i tehnologije; Zagreb, studeni 2003.

12. Tkalac S.: Relacijski model podataka; Društvo za razvoj informacijske pismenosti; Zagreb, 1993.

13. Varga M.: Baze podataka: Konceptualno, logičko i fizičko modeliranje podataka; DRIP Biblioteka informacijsko društvo; Zagreb, 1994.; p. 93 i Tka-lac S.: Relacijski model podataka; DRIP Bibliote-ka informacijsko društvo; Zagreb, 1993.

14. Varga M.: Baze podataka: Konceptualno, logičko i fizičko modeliranje podataka; DRIP Biblioteka informacijsko društvo; Zagreb, 1994.

15. Varga M.: Informacijski sustav u poslovanju; u Grupa autora: Poslovno računarstvo; Znak d.o.o. Zagreb, 1998.

16. Žugaj M., Dumičić K., Dušak V.: Temelji znan-stvenoistraživačkog rada: Metodologija i metodi-ka; Fakultet organizacije i informatike; Varaždin, 1999.

∙ Uporaba interneta i različitih oblika lokalnih mreža

∙ Radno okruženje koje omogućava korištenje svih usluga sustava

∙ Izgradnja sustava za praćenje procesa, donoše-nje odluka i planiranje.

Arhitektura informacijskog sustava (IS) za upo-rabu fondova EU mora omogućavati dostupnost do informacija bez obzira na mjesto s kojeg su tražene ili upućene, na kakvoj su platformi implementirane i na kakvom računalu rade. Temelj izgradnje sustava je postojanje širokopojasne mreže kojom će se po-vezati državna i druga tijela uključena u sustav, dok je drugim korisnicima pristup omogućen putem interneta, bez obzira na koji mu način pristupali. On mora osigurati pouzdanu i brzu povezanost, sigurnost od nedozvoljenog i neovlaštenog pristupa, mogućnost centralne identifikacije i autorizacije i pomoćne servise i usluge.

Korištenje konceptualnih modela pri analizi problema doprinosi razumijevanju njihova uzroka i analizi rješenja problema. U rješavanju problema vezanih uz korištenje sredstava iz fondova EU ko-rišteni su UML modeli i relacijski model kojima je detaljno opisan proces, njegove aktivnosti, sudionici te informacijski i materijalni tokovi koje sudionici razmjenjuju, a temeljem relacijskog modela dodatno su utvrđene veze između entiteta u procesu. Time je stvorena podloga za razvoj hardwarske i softwa-reske arhitekture te investicijskog plana izgradnje svrhovitog informacijskog sustava za podršku pro-cesa korištenja fondova EU za poticanje regionalnog razvoja. Sama realizacija opisanog sustava trebala bi doprinijeti većoj učinkovitosti i iskoristivosti sredstava fondova EU.

Literatura

1. Bell D.: UML basic Part II: The activity diagram; Rational sowtvare 2002.;

2. Brumec J., Dušak V., Vrček N.: Framework for Strategic Planning of Information System; Seven-th Americas Conference of Information System; Boston Massachusetts; August, 2001.;

3. Cvitanić S.: Predpristupni fondovi EU: Kako do EU-fondova; Poslovni magazin broj 10; Zagreb, listopad 2005. p.19

Vesna Dušak, Ph. D., Dejan Radat, M. Sc.

Information and Communication Technology – Stimulating Factor of Exploitabilityof EU Funds for Encouraging Regional Development

AbstractSince the Republic of Croatia became a candidate country to join European Union, a lot of EU financial instruments designed to support and fasten the process of entering the Union instantly became accessible. Regional policy is one of the most important subjects. It enables candidate countries to use of the resources of pre accession funds, in accordance with development potential of the regions. To make EU funds closer to the recipients, they must have the information and capacities necessary for par-ticipating. That is possible by using of IC technology, more concrete, by developing of Information system that will be a service to recipients (applicant, partners, and third person), and that way make influence of EU funds wider.An information and communication model for effective use of EU funds which is analyzed in this paper would improve EU funds absorption capacities in Croatia and would also be a very useful tool for Croatian regional development.Key words: EU funds, regional development, IC model.



147

Kornelija Severović, mr. oec., Nikolina Žajdela, dipl. oec., Bojana Cvetković Šoštarić, mr. oec.: Konceptualni model kao alat za upravljanje kvalitetom bankarskih usluga

KONCEPTUALNI MODEL KAO ALATZA UPRAVLJANJE KVALITETOMBANKARSKIH USLUGA

Kornelija Severović, mr. oec.bankarski sektor; [email protected]

Nikolina Žajdela, dipl. oec.znanstveni novak na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu;[email protected]

Bojana Cvetkovič Šoštarić, mr. oec.nastavnik matematike, fizike, fotofizikeMješovita industrijsko-obrtnička škola, Karlovac; [email protected]

UDK 334.747Pregledni članak

SažetakKvaliteta je postala osnovni čimbenik gospodarske učinkovitosti i osnovni princip djelovanja uspješnih orga-nizacija. Posljedica toga je revolucija na području kvalitete, koja je zahvatila sve vrste proizvoda i usluga, pa tako i područje bankarskih usluga. Razumjeti sadašnje i buduće potrebe klijenata i znati ih ispuniti i nastojati nadmašiti njihova očekivanja, zadatak je svake uspješne ekonomije. Zbog toga banke u razvijenim ekonomijama nastoje organizacijski, tehnološki i informatički preorijentirati svoje poslovanje na način da je u središtu poslova-nja klijent. Značajni pokazatelji kvalitete usluga koje pružaju banke mjeri se vremenom čekanja klijenata na pružanje želje-ne usluge te brojem stranaka koje odustaju od ulaska u banku zbog dugih repova čekanja. Nezadovoljan klijent najlošiji je rezultat rada i djelovanja banaka. Slijedom navedenog, veliki trud ulaže se u poboljšanje kvalitete usluga, koja podrazumijeva profesionalnost i komunikativnost osoblja s kojima klijenti dolaze u kontakt, davanje točnih i jasnih informacija te kratko čekanje u redovima.Cilj ovog rada je prikazati i opisati funkcioniranje bankarskog sustava u uvjetima uspostavljanja kvalitete pru-žanja usluga klijentima, te prepoznati osnovne smjernice za povećanje kvalitete rada poslovnica banaka. Kako je bankarski sustav vrlo dinamičan i kompleksan u svrhu optimalizacije navedenih parametara kvalitete poslo-vanja banka izrađen je konceptualni model koji će u daljnjim istraživanjima poslužiti za razvoj simulacijskog modela. Ključne riječi: kvaliteta servisa, klijenti/potrošači, menadžment, upravljanje kvalitetom, konceptualno mode-liranje

1. Uvod Suvremene bankarske institucije u stalnom su

procesu unapređivanja kvalitete svojih proizvoda i usluga, poslovnih procesa i osoblja, da bi bile spremne prihvatiti promjene koje im nameće poslovno okru-ženje, s ciljem eliminiranja aktivnosti koje ne stvaraju dodanu vrijednosti, a da se istovremeno udovolji potrebama i očekivanjima klijenata te time osigurati uvjete za transformaciju u organizacije vođene zna-njem. Jedan od alata za organizacijsko projektiranje poslovanja je konceptualno modeliranje koje već ima i tradiciju primjene u bankarskom poslovanju.

Konceptualno modeliranje nudi velike mogućnosti

u prezentaciji i formalizaciji realnih sustava. Kon-ceptualni modeli mogu prikazati sustav na različitim razinama. Oni nude prikaz sustava sa svim njegovim najvažnijim karakteristikama, strukturom, dinami-kom, ali jednako tako i entitetskim ovisnostima.

Mnoga su istraživanja provedena u svrhu una-pređenja kvalitete bankovnih usluga jedno od njih je i znanstvenika The Wharton School University of Pensilvania (A. Soteriou, S. A. Zenios; 1997.). Njihovo istraživanje baziralo se na uključivanju menadžera u poslovne procese počevši od strateške razine pa sve do operativnih detalja analizirano kroz proces benchmarkinga.

148 149


proizlaze zadaci koji su rezultat zajedničkog razma-tranja i komunikacije članova tima što je jedna od osnovnih pretpostavki njegova uspješnog djelova-nja. Rad u konkurentnom poslovnom okruženju dodatno stimulira timski rad u smislu formuliranja strategije i taktike poslovanja.

Slika 1. Prošireni Demingov krug

Poslovanje klijentima kod većine banaka odvija se na nekoliko razina, i to: transakcijsko poslovanje, poslovi osobnog bankara, poslovi platnog prometa i back office poslovi. Kvalitetu usluge ovog sustava moguće je povećati reorganizacijom prostora u poslovnicama banaka, uvođenjem međusmjena u periodima vršnog opterećenja, uvođenje djelatnika back office-a na front liniju te centralizacijom rada cjelokupnog back office-a ili pojedinih njegovih dijelova.

3. Potpuno upravljanje kvalitetom ( TQM ) u bankarstvu

Bankarski sustav jedan je od gospodarskih entiteta koji posebnu pažnju usmjeruju na kvalitetu servisa odnosno na indeks zadovoljstva klijenata. Ne smijemo zaboraviti na činjenicu različitosti trži-šta. Slijedom toga banke razvijaju i nude raznovrsne proizvode na različitim tržištima, ovisno o njihovim karakteristikama, potrebama i običajima, odnosno o sociološkim karakteristikama klijenata, njihovim očekivanjima, vrijednostima, navikama i odnosu prema novcu.

U bankarskom poslovanju uobičajen je izraz kvaliteta servisa pod kojom se podrazumijevaju

Ciparski bankarski sustav također veliku pažnju posvećuje praćenju kvalitete usluga (Okan Veli Safakli, 2007.). Pri provođenju analize, primjenom faktorske analize, utvrđeno je postojanje utjecaja različitosti kultura i civilizacija koje diktiraju smjer-nice za određivanje kriterija kvalitete pojedinih kulturoloških područja. Posebni cilj rada bio je pokazati potrebu upoznavanja održivosti dimenzija modela servqual1 u bankarskom sektoru Sjevernog Cipra.

Bankarstvo novijeg vremena razvija i nove filozo-fije poslovanja. Rastom životnog standarda stanov-ništva širom svijeta, prisutan je porast konkurencije u globalnim razmjerima i bankama ne preostaje ništa drugo nego kroz kvalitetan pristup klijentima zadržati / ojačati svoje pozicije na tržištu. Brojni su proizvodi i usluge koji se učestalo implementiraju u ponudu banaka pa tako i samoposlužno bankarstvo.

2. Kvaliteta i klijent

Upravljanje odnosom s klijentima poslovni je koncept koji danas ponovno postaje aktualan zahva-ljujući tehnologiji koja ga omogućava i podržava. Osnovna ideja upravljanja odnosa s klijentima je, ne više orijentiranost banke prema uslugama, već povećana briga za klijenta.

Klijent je glavni pokretač promjena postoje-ćih proizvoda i uvođenja novih. Klijent definira uspješnost banke. Viđenje kvalitete pozicija klije-nata ključna je odrednica za definiranje usklađe-nosti usluga sa njihovim potrebama i zahtjevima. Nakon identifikacije želja i potreba klijenata, banke pristupaju razvoju projekata i konstrukciji budućeg proizvoda ili usluge. Prema proširenom Demingo-vom krugu2 svaku aktivnosti prilikom toga treba de-finirati, mjeriti, unaprijediti, nadzirati [9] i na osnovi tih rezultata poduzeti akcije za poboljšanje. Nakon toga se ciklus ponavlja težeći novoj kvaliteti.

Realizacija Demingovog kruga zahtijeva imple-mentiranje timskog rada kao organizacijskog oblika za realizaciju poslovnih zadataka zbog razloga što formiranje timova omogućava brzu reakciju i defini-ranje rješenja na zahtjeve klijenata. Uspješan tim ima definiranu viziju, misiju i ciljeve rada iz kojih

1 Servqual model razvili su Parasuraman, Zeithmal i Berry (1988:1991). To je najšire primjenjivan model mjerenja percepcije potrošača o kvaliteti usluga i sastoji se od pet di-menzija kvalitete usluga – opipljivost, odgovornost, povjerenje, pouzdanost i susretljivost. Model serqual, sastoji se od 22 test pitanja i pet dimenzija.

2 DMAIC: Define – Measure – Analyse – Improve - Control


Slika 2. The developed TQM Model for Commercial Branch Bank-ing Operations

Izvor: Naeem, H., Saif, I. M.: Recommending a conceptual model for Total Quality Management in Commercial Branch Banking Operations, Gomal University Journal of Research, 2008., p. 194.

elemenata kvalitete postiže se sposobnost za ispu-njenje postavljenih zahtjeva.

Poslovni ciljevi gledano, sa stajališta kvalitete, moraju biti mjerljivi, realni, opravdani, razumljivi i optimalni. Ispravno postavljeni dobar su motiva-cijski čimbenik rada zaposlenika, što je preduvjet uspješnosti organizacije i zadovoljstva klijenata.

Potpuno upravljanje kvalitetom je alat koji kvalitetu ugrađuje u sve pore poslovanja i pravovre-meno reagira na eventualne nedostatke postojećih i moguće nedostatke novih proizvoda. Sinergijsko

aktivnosti koje čine klijenta zadovoljnim, a to se poglavito odnosi na ljubaznost i susretljivost osoblja s kojim klijenti dolaze u kontakt, davanjem točnih i jasnih informacija, kratko čekanje u redovima itd.

Potpuno upravljanje kvalitetom u bankarskom sustavu (TQM) podrazumijeva unapređenja, pove-ćanje efikasnosti i fleksibilnosti poslovanja i temelji se na pretpostavci da se kvalitetom može upravljati. Moderni TQM-a uključuje i povjerenje, natjecanje, disciplinu i dugoročni pristup. Pristup se bazira na potrebama klijenata i kvaliteti koja im se pri tome može pružiti, dakle, predstavlja proces rasta kvalitete usluga, i skraćivanje vremenskog ciklusa, što dovodi do povećanja produktivnosti, jasne du-goročne strategije banke, razvoja sustava poslovne inteligencije i, svakako, snažne potpore svih razina menadžmenta. Samo uz prisutnost svih navedenih

150 151


kako bi se došlo do optimalnih vrijednosti parame-tara. U skladu s dinamikom kompleksnih sustava, strukturom i učinkom promjena, njihovo modelira-nje zahtijeva brojene metode, algoritme i alate kako bi se stvorio odgovarajući model kojim će se postići optimalna razina postavljenih ciljeva.

Specifičnost bankarskog sustava ogleda se u velikom broju proizvoda i usluga, segmentiranosti klijenata i velikom broju klijenata. Naime, segmen-tiranost klijenata preduvjet je opredjeljenja klijenata ( VIP ) za ostanak u banci, a za banku isti segment znači kvalitetniji izvor sredstava što utječe, između ostalog, i na poboljšanje likvidnosti banke. Veliki broj klijenata također je preduvjet za kvalitetne izvore sredstava banke te platforma za razvoj novih proizvoda i usluga, prodaju istih klijentima i pove-ćanje profita.

Kompleksnost bankarskog sustava proizlazi iz velikog broja varijacija međusobnih odnosa u postojećem načinu poslovanja, egzistencijalne osjet-ljivosti klijenata na promjene u sustavu te brojnosti i različitosti korisnika sustava (broj klijenata i njihova segmentiranost), a sukladno tome i brojnosti stanja koja sustav može poprimiti (različiti segmenti

djelovanje u ovom pristupu je od izuzetnog značaja u suvremenom bankarstvu koje je pod konstan-tnim pritiskom klijenata koji traže nove proizvode i usluge.

Novija istraživanja TQM u bankarstvu rezul-tirala su modelom nazvanim Commercial Branch Banking Operations napravljenim od strane Muha-mmad I.S. i Hummayoun iz Fundation University Institute of Management & Computer Sciences. Ovaj model doprinos je novim znanjima i ima mnogobrojne aspekte primjene. Model doprinosi rješavanje kvalitete pripadajućih bankarskih opera-cija i obuhvaća (Slika 2.)...

4. Kompleksnost bankarskog sustava

Teorija kompleksnih sustava najčešće se opisuje kao znanost koja proučava kako veze između po-jedinih dijelova utječu na kolektivno ponašanje su-stava te kako sustav ulazi u interakciju i stvara veze s okolinom. Metodologija istraživanja kompleksnih sustava zahtijeva suvremeno stručno znanje su-stavskog modeliranja i organizacijskog inženjeringa


osoblja, ne udovoljavanje klijenata propisanim uvje-tima, ne dostavljanje naknadno traženih podataka, loša procjena kreditne sposobnosti, neadekvatnost kolaterala, odluka donesena suprotno utvrđenim kriterijima, nelikvidnost itd. Valja primijetiti je da se neki od navedenih rizika mogu definirati i kao ek-sterni, i to prije svega oni koji se odnose na klijenta i servisiranje dodatnih potraživanja dokumenata od strane banke, eventualnog nerazumijevanja zbog neadekvatne komunikacije. Tu su i rizici koji proizlaze iz važeće legislative (pravovremene i pravodobne implementacije u bankarski sustav), poslovne politike i tržišne pozicije konkurencije, opće gospodarske situacije okruženja itd. Rizici koji su navedeni kao eksterni mogu izazvati složene promjene u toku procesa koje će bitno utjecati na odvijanje procesa obrade kreditnog zahtjeva i eventualno čak i prekid daljnjeg postupka obrade. Između ostalog klijenti banaka najbrojnije primjed-be imaju na duge redove čekanja u poslovnicama, neljubazno osoblje, sporost službenika, greške u po-slovanju, nestručnost osoblja i tek pri kraju su uvjeti pojedinih proizvoda i usluga. Svi gore navedeni rizici mogu rezultirati nezadovoljstvom klijenta, što

klijenata zahtijevaju različite usluge) te učestalosti pojave tih stanja. Dodatna kompleksnost sustava izvire iz sinergije navedenih faktora.

Ni sama struktura procesa bankarskog poslo-vanja nije jednostavna i zahtijeva dodatnu pažnju pri razradi individualnih usluga. Sustav u kojem je klijent u središtu pozornosti poslovanja traži objektivni pristup pružanja usluga koji će riješiti eventualne statusne konfliktne klijente. Primjer ove kompleksnosti dan je slikom 3. koja opisuje proces obrade kreditnog zahtjeva.

Iz slike je vidljivo sudjelovanje različitih profila osoblja i aktivnosti koje trebaju izvršiti te odluke koje trebaju donijeti. Iz toga se mogu iščitati stanja koja pojedini sudionik procesa može poprimiti, ali i rizici nerazumijevanja postupka od samog klijenta kao i rizici koji mogu nastati zbog njegova reagira-nja u procesu.

Općenito rizike u bankovnom poslovanju mo-žemo podijeliti na interne i eksterne. Pri tome kao interne rizike navodimo: nepravilno i/ili nepotpuno ispunjena dokumentacija, zagušenje sustava, ne-stručnost osoblja, nepoznavanje procedura i odluka u bankarskom sustavu, nedovoljna fleksibilnost

Slika 3: Proces obrade kreditnog zahtjeva

152 153


njegovu razradu u pojedine module. Oni predstav-ljaju spregu između ideje za rješenje problema i for-malno strogo definiranih matematičko-statističkih i računalnih modela za simulaciju ponašanja sustava. Prema Wang-u[15] postoji određena nepreciznost i nedosljednost u prikazu stvarnog sustava primje-nom konceptualnog modeliranja, a razlog tome je nemogućnost točnog određivanja dinamičnog po-našanja sustava u vremenu, kao i mogućnost pojave određenih paralelnih aktivnosti u sustavu. Zato je konceptualni model djelomično općenit model, ali ipak model kojeg se može promatrati kao dinamički sustav u kojem objekti modela mogu i paralelno

međusobno djelovati. Slika 4. Model diskretnih događaja sustava s repovima čekanja

U bankarskom sustavu najveći dio poslovnih aktivnosti započinje ulaskom klijenta u poslovnicu banke. Aktivnost tada započinje i njezino trajanje ovisi o željenoj transakciji klijenta, brojem ljudi u redu čekanja, vremenu čekanja, vremenu koje protekne između ulaska dvaju klijenata i sl.

Za prikazivanje međusobnih zavisnosti temeljnih i prijelaznih varijabli sustava pogodan je dijagram uzroka i posljedica.

U poslovnicama banaka klijenti (entiteti u

ima negativne učinke na daljnje poslovanje banke, jer će takav klijent proširiti svoje nezadovoljstvo na svoje poznanike i time utjecati na rejting banke i u konačnici smanjenje broja klijenata i poslovnog rezultata.

5. Konceptualni modeli i bankarstvo

Želi li se pretpostaviti što će se dogoditi u bu-dućnosti i stvoriti prednosti pred konkurencijom, potrebno je izvršiti određena mjerenja i provesti eksperiment. Vrlo prihvatljiv alat za ostvarenje

navedenog je simulacija. Prvi korak u simulacijskom modeliranju je kreiranje konceptualnog modela. Osnovna svrha konceptualnog modela je omogu-ćavanje strukturiranja problema i njegovo bolje razumijevanje. Važnost ove vrste modela je da:

- izdvoje najvažnije karakteristike sustava;- opišu elemente sustava i njihovo međudjelovanje;- olakšaju komunikaciju razvojnog tima i korisnika

modela;- pomognu u razvoju računalskog modela. [15]

Konceptualni modeli sadrže grubi opis sustava i


jable koje u ovom slučaju predstavljaju dužina reda pred šalterima, vrijeme čekanja u redu, iskorištenje šaltera, propusnost sustava.

Samim ulaskom u poslovnicu klijenti su većinom spremni na čekanje u redu. Istraživanja potvrđu-ju da je čekanje koje je klijent spreman prihvatiti ograničeno na 10 minuta. Vlastitom procjenom pri ulasku, klijent ima mogućnost čekati ili odmah odu-

repovima čekanja) određenom dinamikom ulaze u poslovnice i čekaju na željenu transakciju.

Ovisno o broju klijenata koji su ušli u banku, broju otvorenih šaltera, vrsti željene transakcije te broju transakcija kreće se brzina dolaska na red. Broj otvorenih šaltera, vrijeme posluživanja na šal-teru, vrijeme između dva uzastopna dolaska klijenta su nezavisne varijable i one utječu na zavisne vari-

Slika 5. Dijagram uzroka i posljedica Slika 6. Odvijanje procesa u poslovnici

154 155


nje procesa, utvrđivanje potencijalnih grešaka i djelovanje na otklanjanje istih. Praćenjem poslovnih procesa ocjenjuje se postoji li mogućnosti grešaka te kojom mjerom se sprečava njezino nastajanje. Ako je ciljanja mjera definirana ispravno doći će do promjene statusa problema. Kada je promjena statusa zadovoljavajuća proces se nastavlja normal-nim tijekom. Ako donesena mjera, koja je djelovala pozitivno na rješavanje problema, nije u potpunosti otklonila mogućnost nastajanja greške, predlaže se nova mjera sve do iznalaženja stabilnog stanja sustava. Bez obzira na vraćanje sustava u prihvat-ljivo stanje potrebno je utvrditi uzrok nastajanje pogreške i djelovati na njezin uzrok.

5.2. Statistička analiza

Za potrebe korištenja simulacijskog alata u

daljnjim istraživanjima u nastavku rada analizira-na je baza podataka klijenata banke regresijskom analizom s ciljem određivanja ovisnosti instaliranih kapaciteta banke, broj i vrste transakcija u odnosu na broj klijenata.

stati. Čekanje stvara nervozu i veće su mogućnosti za nezadovoljstvo klijenta. Od posebnog je značaja uključivanje djelatnika koji nisu uključeni u proces obrade transakcija na šalterima u preventivno rje-šavanje redova čekanja i preveniranja potencijalnih neželjenih reakcija klijenata. Tako će se stvoriti „kli-ma“ zadovoljstva, sigurnosti u instituciju, povjerenja i opće pozitivno ozračje na korist klijentima i zapo-slenicima. Slijedom prigovora klijenata poduzimaju se radnje radi eliminiranja uzroka potencijalnih nezadovoljstava klijenata i grešaka u odrađivanju željenih transakcija klijenata.

5.1. Sustav upravljanja nezadovoljstvom / prigovorom

Utvrđivanje potencijalnih nezadovoljstava kli-jenta u odvijanju poslovnih procesa te preventivno

i korektivno djelovanje na nastale greške (nesuklad-nosti) prikazano je na slici 7., koja pokazuje odvija-


Tablica 1: Analiza iskorištenosti resursa* izračun kapaciteta procjenom je umanjen za 30 minuta zbog

eventualnih tehničkih i organizacijskih uvjeta

Izvor: izvješća banaka

Tabela 2. Analiza obrade klijenata po broju transakcija

Tabela 3. Analiza obrade klijenata po vrsti transakcija

Tabela 4. Transakcije po ukupnom vremenu obrade

Poslovnica Radno vrijeme Instalirani šalteri StandardMaximalni kapa itet poslovnice*

dnevno mjesečno

A 7:30 do 19:30 7 10 min 7*62 7*1626

sub 7:30 do 12:30 434 11382

B 7:30 do 19:30 7 10 min 7*62 7*1626

sub 7:30 do 12:30 434 11382

C 7:30 do 19:30 5 10 min 5*62 5*1626

sub 7:30 do 12:30 310 8130

Broj transakcija Broj klijenata Udio Vrijeme obrade Udio (%)

Jedna transakcija 0 0% 0 0%

Više transakcija 57772 100% 00:22 100%

Ukupno 57772 100% 00:22 100%

Vrsta transakcija Broj klijenata Udio Vrijeme obrade Udio

Ugovaranje kredita 7846 46,98% 23:23 56,47%

Platni promet za pravne osobe 6208 37,17% 03:08 24,99%

Ostalo 0 0,00% 00:00 0,00%

Izvanredni 2646 15,84% 10:55 18,54%

Ukupno 16700 100,00% 13:26 100,00%

Vrsta transakcije Broj Udio Vrijeme obrade Udio (%)

Isplata gotovine kune 19972 27,94% 14:04 27,42%

Platni promet za pravne osobe 18699 26,16% 00:01 28,00%

Isplata gotovine devize 6918 9,68% 05:05 11,50%

Upit u stanje računa 14103 19,73% 00:31 18,23%

Uplata gotovine 10484 14,67% 21:12 12,44%

Polog gotovine pravne osobe 1304 1,82% 17:33 2,42%

Ukupno 71480 100,00% 10:26 100,00%

Slika 7. Dijagram uzročnih petlji za provođenje stabilizacijskih mjera

157


Broj transakcija

Za promatrani slučaj regresijske vrijednosti su:

Zbroj regresijskih vrijednosti ŷ jednak je zbroju empirijskih vrijednosti zavisne varijable y. Stoga je aritmetička sredina regresijskih vrijednosti jednaka aritmetičkoj sredini vrijednosti zavisne varijable.

Regresijske vrijednosti su procjene razine zavi-sne varijable za dane vrijednosti nezavisne varija-ble X. Prema regresijskoj analizi, za razinu broja klijenata 57772 očekivana veličina ukupno potreb-nog vremena je 3264,16 minute, a stvarno utrošeno vrijeme je 3264,22 minute. Razliku predstavlja rezidualno odstupanje.

Rezidualna odstupanja su procjene vrijednosti slučajne veličine u modelu regresije. Izračunavaju se tako da se od stvarne vrijednosti zavisne varijable y oduzme pripadajuća regresijska vrijednost ŷ,

odnosno

tj. za promatrani slučaj 0,06.

Relativna rezidualna odstupanja dana su izra-zom:

Za promatrani slučaj:

Dobiveni rezultat znači da je prema regresijskoj analizi na razini broja klijenata s jednom transak-cijom 57772 podcijenjeno ukupno vrijeme obrade za 6%.

klijenata usluženih u tri različite poslovnice u tra-janju od tri mjeseca. Za potrebe regresijske analize sumirani su podaci triju poslovnica. Pri odabiru nezavisne varijable vodilo se računa da varijacije pregledno i jasno utječu na promjenu zavisnih varijabli.

Regresijska analiza[12] jedna je od metoda multivarijantne analize koja pretpostavlja postoja-nje najmanje dvaju skupova varijabli, a koristi se za proučavanje i modeliranje povezanosti i razlika iz-među tih skupova varijabli. Regresijskom metodom pokušava se ustanoviti postojanje i razina poveza-nosti između jedne ili više zavisnih (kriterijskih) varijabli i prediktora (nezavisnih varijabli), pri čemu se posebna važnost pridaje mogućnosti prognozira-nja ili predikcije vrijednosti (ili varijabilnosti) jedne varijable na osnovu drugih3.

Statistički skup instaliranih kapaciteta banke podijeljen je u tabele s obzirom na kriterij vrste transakcije i broja klijenata sa svrhom bolje prila-godbe rezultata dobivenih regresijskim izrazima i značajkama koje proizlaze iz posebnosti pojedinih tabela.

U primjeni linearne regresije za obradu podataka nekog eksperimenta, često različite funkcije koje nisu linearne uz malo transformacija dovodimo u oblik pogodan za računanje metodom najmanjih kvadrata.

3 Ako se odnos između parametara u regresijskoj analizi može prikazati nekom linearnom funkcijom, govorimo o linearnom regresijskom modelu.

X y (xi - x) (yi - y) (xi - x)2 (yi - y)2 (xi - x) . (yi - y) xi • yi

0 0 -28886 -1632,11 834400996 2663783,052 2,2*1015 0

57772 3264,22 28886 1632,11 834400996 2663783,052 2,2*1015 188580517,8

∑57772 3264,22 - - - - - -


Prema regresijskoj analizi, za razinu ugovaranja kredita 7846 očekivana veličina ukupno potrebnog vremena obrade je 644,562 minute, a stvarno utro-šeno vrijeme je 983,23 minute. Razliku predstavlja rezidualno odstupanje i tako redom za sve vrste transakcija.

Najznačajnije rezidualno odstupanje kod ovih varijabli bilježi se za transakciju ugovaranja kredita.



Dobiveni rezultat znači da je prema regresijskim vrijednostima na razini 7846 klijenata sa transak-cijom ugovaranja kredita podcijenjeno ukupno vrijeme obrade za 34,44%.

Regresijska analiza za vrstu transakcija


7864 983,23 3671 -3191,77 13476241 10187395,73 1,37*1014 7714422,58

6208 435,08 2033 -0,315 4133089 0,099225 410105,756 2700976,64

0 0 -4175 -435,315 17430625 189499,149 3,3*1012 0

2646 322,55 -1529 -112,765 2337841 12715,945 2,97*1010 853467,3

∑ 16700 1741,26 - - - - - -

158 159


Najznačajnije rezidualno odstupanje kod ovih varijabli bilježi se za transakciju uplata gotovine koja u stvarnosti ovisi o većem broju faktora ( apoenska struktura novčanica, spretnost i sigurnost djelatnika i sl. ).



Dobiveni rezultat znači da je prema regresijskim vrijednostima na razini 19972 klijenta sa transakci-jom isplate gotovine precijenjeno ukupno vrijeme obrade za 1,04%.

Iz analize je vidljiva međusobna povezanost zavi-snih i nezavisnih varijabli, promjena broja klijenata po pojedinim vrstama transakcija dovodi do pro-mjene ukupnog broja obrade željenih transakcija. Otvaranjem dodatnih radnih jedinica i uvođenjem većeg broja djelatnika rezultirat će smanjenjem op-terećenja dosadašnjih radnih jedinica i postići veći stupanj kvalitete što u konačnici dovodi do većeg zadovoljstva klijenata.

Regresijska analiza za transakcije po uku-pnom vremenu obrade

Prema regresijskoj analizi, za razinu isplate go-tovine u kunama 19972 očekivana veličina ukupno potrebnog vremena obrade je 474,97 minuta, a stvarno utrošeno vrijeme je 470,04 minute. Razliku predstavlja rezidualno odstupanje i tako redom za sve vrste transakcija.


19972 470,04 8058,68 184,33 64942162,17 33977,5489 1485454,641 9387639

18699 480,01 6785,67 194,3 46045317,35 37752,49 1318455,681 8975707

6918 197,05 -4995,3 -88,66 2495332,81 7860,5956 442885,9578 1636192

14103 312,31 2189,67 26,6 479465,709 707,56 58245,222 4404508

10484 213,12 -1429,3 -72,59 2042984,249 5269,3081 103755,0647 2234350

1304 41,33 -10609 -244,38 112557883 59721,5844 2592708,065 53894,32

71480 1714,26 - - - - -


Da bi se mogao izvršiti eksperiment, potrebno je odrediti vremenski period kao korak simulacije te izvršiti mjerenja koja uključuju: 1.) snimanje broja dolazaka u predviđenom vremenskom periodu , 2.) snimanje distribucije dolazaka u ukupnom vremenskom periodu i 3.) snimanje distribucije vremenskog usluživanja. Ova mjerenja potrebno je provesti za svaku poslovnicu pojedinačno jer je svaka specifična za sebe i razlikuje se od broja instaliranih šaltera pa sve do lokacije i broja i vrste klijenata koje opslužuje.

Na temelju rezultata provedene statističke analize može se zaključiti da bi se posebnu pažnju trebalo posvetiti praćenju kvalitete kreditnog poslovanja na način da ga se izdvoji, kao što je i potrebno formirati drugačije kriterije i standarde za ovu vrstu poslovanja u odnosu na praćenje ostalih usluga. U pronalaženju kriterija od velike pomoći su i sami klijenti kojima se treba omogućiti neposredna komunikacija s bankom preko posebne organizacij-ske jedinice gdje će zaposlenici imati kompetencije i ovlaštenja promptno reagirati na upute i preporuke klijenata. Pri formiranju zasebne organizacijske jedinice treba imati na umu mogućnosti koje proi-zlaze implementacijom suvremenih metoda poput Četiri kompetencije učeće organizacije, TQM, Kaizen i dr. koje u postupke poboljšanja poslovnih procesa involviraju sve razine zaposlenika.

Zaključak

Banke su prihvatljivi primjer kompleksnog susta-va koji nudi veliki broj usluga svojim klijentima. Za razvijanje usluga troši se značajno vrijeme i resursi sa ciljem što veće ponude, a sve u svrhu zadovolje-nja potreba klijenata. Menadžerima često promakne pravi izvor problema odnosno način na koji kom-pleksnost započinje svoj put pri formiranju usluga i kako se širi kroz sve vidove operacija. Prekomjerna kompleksnost podiže troškove i zaustavlja rast profita poslovnog subjekta ma koju djelatnost on odrađivao. Svjesnost postojanja kompleksnosti vrlo je bitna jer dovodi do spoznaje o efikasnosti rješavanja problema uz definiranje resursa koji su potrebni za isto.

Jedna od bitnih zadaća menadžmenta u ban-karstvu je uočavanje nezadovoljstva klijenata i upravljanje kvalitetom i ugradnja kvalitete u sve pore poslovanja u svrhu zadovoljenja potreba kli-jenata i postizanja misije i vizije same organizacije, no u današnjim uvjetima gotovo je nemoguće bez korištenja adekvatnih alata i tehnika za identificira-nje postojećih nedostataka i eliminiranje budućih. Jedan od prihvatljivih alata za postizanje zahtijevane razine kvalitete je i simulacijsko modeliranje koje za uspješno provođenje u prvom koraku zahtijeva iz-gradnju konceptualnog modela i statistički pristup.

Literatura

1. P. B. Crosby: Kvaliteta je besplatna, prijevod, Privredni vjesnik, 1996. g.

2. V. Čerić: Simulacijsko modeliranje, Školska knjiga - Zagreb, 1993.g.

3. Grupa autora: Poslovni riječnik, Masmedia, zagreb, 1991.g.

4. D. Hellriegel&W.J.Jr.Slocum: “Management” 5th edition, Addison Wesley Publishing Company, New York, 1988. g.

5. N. Injac, M. Bešker: Metodologija izgradnje poslovnih procesa u sustavu kvalitete, Oskar, Zagreb, 2003. g.

6. K. Kero, B.Bojanić-Glavica: Statistika u primjeri-ma, FOI Varaždin, Varaždin, 2003.

7. Ž. Kondić: Kvaliteta i ISO 9000, TIVA, Varaždin, 2002.

8. A.M. Law & W.D. Kelton: Simularion mode-lin and analysis, Third edition, McGraw-Hill , 2000.g.

9. T. Pyzdek: The Six Sigma Handbook, A Complite Guide for Green Belts, Black Belts, and Managers at All Levels, McGraw-Hill, New York 2000.

10. A. F. Seila, V. Ceric & P. Tadikamalla, Applied Simulation Modeling, Thomson Brooks/Cole-Belmont, USA, 2003.g.

11. H. Skoko: Upravljanje kvalitetom, Sinergija d.o.o. Zagreb, 2000.g.,

12. I. Šošić, V. Serdar: Uvod u statistiku:, Školska knjiga Zagreb, 1995. g.

13. Ž. Kondić, V. Dušak : The role of information comunication technology in six sigma approch implementation, Journal of Information and Organizational Sciences, Vol. 30., br. 1, 2006., p. 105-114.

14. H. Naeem, I. M. Saif : Recommending a con-ceptual model for Total Quality Management in Commercial Branch Banking Operations, Gomal University Journal of Research, 2008., p. 190-197.

15. N. Perši, V. Dušak: Conceptual modelling of Continuous – Discrete Production Systems, EUROSIM, 2007.

160 161


Kornelija Severović, M. Sc. (Econ.),Nikolina Žajdela, B. Sc. (Econ.), Bojana Cvetković-Šoštarić, M. Sc. (Econ)

Conceptual Model As The Tool For Managing Bank Services Quality

SummaryQuality has become basic factor of economic efficiency and basic principle of business activities of successful organizations. Its consequence is revolution on the area of quality that has comprised all kinds of products and services and so the bank services as well. To understand the present and future needs of clients and to know how to fulfill and try to exceed their expectations is the task of each efficient economy. Therefore, the banks in the developed economies try to re-orientate organizationally, technologically and informatically their business activities placing the client in the core of this business activity.Significant indicators of quality services that banks offer is measured by the waiting time of clients for the offer of the desirable service and the number of clients who give up to enter the bank due to the long waiting queues. Dissatisfied client is the worst work result and business activity of banks. Following the stated, the great effort is made to improve service qualities, which means professionalism and communication of personnel with whom the clients come in contact, and giving punctual and clear information and short waiting period of standing in the lines.The aim of this work is to present and describe the functioning of bank system under the conditions of establishing quality in offering services to clients and to recognize basic guidelines for quality increase in the work of sub branches. Since the banking is very dynamic and complex system, the conceptual model is carried out for the purpose of optimization of the stated quality parameters for the bank business activity; this model, in further research, will serve for the development of simulation model.Key words: service quality, clients / consumers, management, management of quality, conceptual modeling

Mr. sc. Lidija Pernar, mr. sc. Ivo Mijoč, mr. sc. Dražen Danić: Upravljanje kvalitetom revizijskog procesa u vanjskoj reviziji

UPRAVLJANJE KVALITETOMREVIZIJSKOG PROCESA U VANJSKOJ REVIZIJI

Mr. sc. Lidija Pernarpomoćnica glavnoga državnog revizora, Državni ured za reviziju,Središnji ured Zagreb, Tkalčićeva 19, 10 000 Zagreb, [email protected] Mr. sc. Ivo MijočKatedra za financije i računovodstvo,Ekonomski fakultet u Osijeku, Gajev trg 7, 31 000 Osijek, [email protected]

Mr. sc. Dražen DanićDržavni ured za reviziju, Središnji ured Zagreb,Tkalčićeva 19, 10 000 Zagreb, [email protected]

UDK 657.63 (497.5): 339.5Pregledni članak

SažetakOvim se radom pojašnjava pitanje kako postići visoku kvalitetu revizijskog procesa, opisujući osnovne koncep-cije, principe i preduvjete na kojima se mora temeljiti učinkovit pristup za osiguranje visoko kvalitetnog rada i izvještavanja revizije, pritom koristeći međunarodno iskustvo za opisivanje primjera “dobre prakse” koje bi svaka revizija trebala usvojiti i koristiti.Opća je poruka ovog rada da institucije vanjske revizije ulažu sve više napora u osiguranje visoke kvalitete procesa revizije, ali kojemu treba posvetiti znatno više pozornosti. Radom se ujedno preporučuju određene mo-gućnosti kako poraditi na poboljšanju upravljanja kvalitetom revizije istovremeno povećavajući stupanj kontrole kvalitete revizijskog procesa.Ključne riječi: upravljanje kvalitetom, kontrola kvalitete, revizijski proces, vanjska (eksterna) revizija, Europ-ska unija.

1. Uvod

Upravljanje kvalitetom u izvođenju svake vrste posla danas se smatra bitnim za osiguranje dobrog proizvoda ili usluge. U Europskoj uniji primjeri-ce postoje striktna pravila i propisi o kontroli radi osiguranja da se svi resursi, aktivnosti i programi (i financiranje takvih aktivnosti) obavljaju propisno i što je više moguće ekonomično, djelotvorno i učinkovito. Jedan je od načina na koji se ovo postiže uvesti pri-kladne strukture za kontrolu kvalitete i odgovarajuće procese.

Kontrolne aktivnosti poduzete za vrijeme izvođe-nja revizijskih procedura zovu se kontrole kvalitete. Postoji međutim potreba za uvođenjem sistematič-nijeg trajnog (follow-up) sustava za praćenje koji će vrednovati kako se uvedeni sustav kontrole kvalitete stvarno primjenjuje i funkcionira u praksi. Takve

aktivnosti ispitivanja kvalitete poduzete nakon zavr-šetka revizijskih procedura predstavljaju osiguranje kvalitete. Može se smatrati da ove dvije aktivnosti zajedno čine sustav upravljanja kvalitetom. Jedan još širi sustav mogao bi se zvati totalno upravljanje kvali-tetom koji bi uključivao sve glavne aktivnosti i sustave organizacije za osiguranje konzistentnosti visoke kvalitete njezinih usluga i proizvoda.

Kriteriji kvalitete trebaju osigurati da se sve tri faze revizije izvršavaju prema pravilima, praksi i procedu-rama revizijske institucije. Mjerila kontrole kvalitete trebaju, također, osigurati da su revizije pravovre-mene, sveobuhvatne, adekvatno dokumentirane, izvršene i pregledane od strane dostatnog i primjere-no kvalificiranog osoblja i da se zasnivaju na zdravim profesionalnim prosudbama. Također je potrebno osigurati da se revizijski rad zasniva na činjenicama i dokazima.

162 163


a) planiranje kvalitete je proces u kojem neka revizijska institucija postavlja ciljeve kvalitete i utvrđuje odgovarajuće procedure;

b) kontrola kvalitete je proces u kojem neka re-vizijska institucija namjerava ispuniti zahtjeve kvalitete;

c) osiguranje kvalitete je nadzor čiji je cilj budući razvoj kvalitete revizije i eliminacija nedosta-taka;

d) unapređenje kvalitete je razvojna aktivnost koja omogućuje nekoj revizijskoj instituciji izvršiti rad kvalitetnije.

Osnovne koncepcije mogu se smatrati pretpo-stavkama za osnovna načela kvalitete vezano opće-nito za neku revizijsku instituciju, i pojedinačno za revizijski proces.

Preporuka 7 iz dokumenta “Preporuke za funkci-oniranje vrhovnih revizijskih institucija u kontekstu Europske integracije” pruža neka čvrsta načela u tom pogledu. Ova preporuka navodi sljedeće: “vr-hovna revizijska institucija bi trebala osigurati da se njezini ljudski i financijski resursi koriste na najdje-lotvorniji način za osiguranje učinkovite provedbe mandata. Za ostvarivanje ovog cilja, menadžment revizijske institucije trebat će razviti i uvesti priklad-ne politike i mjerila koja će pomoći osigurati da je institucija organizirana na zadovoljavajući način za obavljanje visoko-kvalitetnih i učinkovitih revizija i izvještaja”.1

Cilj vanjske revizije nije samo obavljati reviziju u skladu sa zakonom o reviziji, već revizijom dobiti rezultate koji zadovoljavaju visoku kvalitetu. Da se to postigne, potrebno je razviti, osoblju dobro obja-sniti i učinkovito uvesti čitav niz struktura, procesa i procedura koje osiguravaju da revizijski izvještaji i drugi rezultati budu dobre kvalitete. Također je po-trebno utvrditi osnovne rizike, funkcionirati učin-kovito, djelotvorno i ekonomično, djelovati korisno, te postići da revizijski izvještaji svojim komentarima i preporukama stvaraju dodanu vrijednost.

Utvrđivanje i primjena politika upravljanja kvalitetom primarni su zadaci najvišeg rukovodstva. Takve politike i sustavi će se bitno razlikovati ovisno o vrsti i organizaciji vanjske revizije i vrsti revizija koje ona obavlja (praktični aspekti upravljanja kva-litetom za financijsku reviziju i reviziju uspješnosti mogu se razlikovati).

1 Recommendations concerning the Functioning of Supreme Audit Institutions in the Context of European Integration (BIULETYN OF THE NAJWYZSZA IZBA KONTROLI, SPECIAL ISSUE, GRUDZIEN 1999, ROK IV NR 2 (10))

2. Koristi od upravljanja kvalitetom u revizij-skom procesu

Visoko kvalitetan posao u velikoj mjeri povećava vjerojatnost da će rezultati revizije biti pouzdani, a preporuke za poboljšanje da će se ozbiljno razmo-triti i provesti. Reputacija organizacije postignuta konzistentnim visoko kvalitetnim radom pomaže osigurati da će donositelji odluka spremnije i sigur-nije prihvatiti nalaze i provesti preporuke.

Koristi koje vanjska revizija može ostvariti od upravljanja kvalitetom opća su poboljšanja određe-nih aspekata, kao primjerice:

∙ visoko kvalitetan i pravodoban revizijski rad∙ pouzdan izvještaj i rezultati revizije∙ povjerenje u rezultate revizije od strane revidi-ranog subjekta i drugih interesnih strana

∙ reputacija vanjske revizije∙ učinkovitost, djelotvornost i ekonomičnost revizijskog procesa

∙ kontinuirano učenje i unapređenje revizijskog rada i procesa

∙ jasno definiran, priopćen i dokumentiran revizijski rad

∙ odgovornost revizora na svim razinama i veće zadovoljstvo korisnika revizijskim poslom itd.

3. Načela i preduvjeti

Sa stajališta vanjske revizije, revizijski izvještaj (izvješće) je konačni proizvod revizijskog procesa. Kontrola kvalitete u revizijskom procesu pruža razumnu sigurnost da je revizija ispitala bitne stvari i da rezultati revizije, kako je navedeno u izvještaju, točno prezentiraju, u svim aspektima materijalnosti, pravo stanje stvari.

Osnove sustava upravljanja kvalitetom mogle bi se opisati na sljedeći način:1. kvaliteta je stupanj ispunjavanja zahtjeva jedne

skupine inherentnih osobina;2. politika kvalitete je opći stav ili smjer u pogledu

kvalitete kojeg službeno zauzima najviši menad-žment neke revizijske institucije;

3. cilj kvalitete je određeni rezultat koji se želi postići, a vezan je za kvalitetu i utvrđuje ga najviši menadžment;

4. sustav upravljanja kvalitetom je skup koordini-ranih aktivnosti za kontrolu i usmjeravanje neke revizijekse institucije vezano za kvalitetu i sastoji se od četiri dijela:

5. revizijske dokaze treba podupirati jasna i konci-zna dokumentacija;

6. oblik, način i procedure izvještavanja trebaju biti u skladu sa zakonom, kao i politikama institucije;

7. treba uvesti pravilnu zaštitu, pristup i postupke za korištenje datoteka kako bi se osigurala njihova pouzdanost i pravilno čuvanje;

8. treba osigurati prikladan prostor za revizore da imaju odgovarajuće radne uvjete i radno okruže-nje. To će pomoći razvoju vještijeg, motiviranijeg i produktivnijeg osoblja koje će biti spremnije izvršavati misiju institucije.

IV. Kontinuirano učenje i napredovanje1. u skladu s Limskom deklaracijom2 i revizijskim

načelima, revizijske metode (naročito za finan-cijsku reviziju) treba stalno ažurirati u skladu s razvojem znanosti i tehnika koje se odnose na financijski menadžment. Slično, za reviziju uspješnosti, revizijske metode treba ažurirati u skladu s razvojem na području prikupljanja poda-taka i tehnika analize informacija;

2. revizijsko osoblje treba ohrabriti da dopunjava profesionalne kvalifikacije i znanje. U nekim državama, privatne/javne revizijske organizacije zahtijevaju od svojih zaposlenih da godišnje pro-vedu izvjestan broj sati na seminarima i drugim oblicima edukacije;

3. djelotvornost i učinkovitost internih standarda i procedura trebalo bi periodično prekontroli-rati da se otklone slabosti i naprave poboljšanja. Takav kontinuirani proces poboljšanja pomogao bi osigurati da se sustav kvalitete stalno razvija u dobrom pravcu;

4. treba uvesti benchmarking i druga mjerila uspješ-nosti za praćenje svog rada u razdoblju i uspore-đivanje s uspješnošću poslovanja drugih sličnih institucija;

5. kontakti i česta komunikacija institucije vanj-ske revizije i drugih lokalnih ili međunarodnih profesionalnih tijela na području revizije ili srodnih područja, pomogli bi u držanju koraka sa suvremenim razvojem revizijske profesije. Revi-zijska institucija treba i sama pridonijeti razvoju profesije, kroz aktivno sudjelovanje na stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, posebice u organizaciji strukovnih udruga.

2 Lima Declaration of Guidelines on Auditing Precepts, INTOSAI, Vienna, September 1998

Politike utječu na: (1) organizaciju revizijske institucije; (2) zaposlenike, naročito one koji su izravno uključeni u reviziju ili pružaju važnu pomoć reviziji, i (3) sam revizijski proces.

Sljedeće politike unutar revizijske institucije po-mažu osigurati da se uvedu prakse i procedure koje olakšavaju da se revizijski zadaci i rezultati obave kompetentno i učinkovito:

I. Priručnici i upute 1. treba donijeti osnovne politike i standarde koji

određuju kako revizijske zadatke planirati, izvrša-vati i o njima izvješćivati;

2. treba izraditi priručnike, druge pisane upute i smjernice koje se tiču provođenja revizije i treba ih obznaniti osoblju koje će temeljem njih obav-ljati zadatke.

II. Zapošljavanje kompetentnih1. treba zapošljavati osobe prikladnih kvalifikacija,

vještina, kompetencija i sklonosti prema revizij-skom radu;

2. zaposlenike treba obučavati (formalno i u poslu) i razvijati njihove vještine da ih se osposobi za učinkovito obavljanje njihovih dužnosti i za razvoj profesionalne karijere;

3. treba osigurati da se na revizijske zadatke rasporedi dovoljan broj ljudi, s odgovarajućim kompetencijama;

4. treba utvrditi manjkavosti u vještinama i kom-petencijama kako bi se mogle planirati pojedine revizije, uključujući mogućnost angažiranja vanjskih stručnjaka.

III. Mjerila i upute vezane za politike upravljanja kvalitetom

1. pravilno delegiranje, usmjeravanje, nadzor i kon-trolu rada treba obavljati na takav način da pruža razumnu sigurnost i da se planiranje revizije, izvođenje i izvještavanje provode cjelovito;

2. treba provesti pravilno priopćavanje procesa za upravljanje kvalitetom zainteresiranima u organi-zaciji kako bi se osiguralo razumijevanje revizij-skih zadataka i postupalo po njima;

3. treba usvojiti odobrene programe rada i planove koji jasno opisuju revizijske ciljeve, metode, zadu-ženja, proračun, potrebne ekspertize, terminski plan i raspored zaposlenika;

4. procedure za izvođenje revizijskih zadataka treba koristiti tako da se osigura njihova usklađenost s politikama, standardima i metodologijama i, gdje je moguće, koristiti kompjutorske alate kao pomoć revizorima u provedbi tih procedura;


164 165

mijenjaju i proširuju, kao primjerice u Litvi, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Europskom revizorskom sudu.

Europski revizorski sud trenutačno uvodi auto-matski sustav za reviziju (ASSYST) koji omogućava kompjutorsku automatizaciju svih aspekata revizije od planiranja pa do izvještavanja, uključujući upravljanje resursima. Jedan od ciljeva ovog sustava je daljnje poboljšanje kontrole kvalitete revizij-skog procesa putem striktno definiranih kriterija za autorizacije i odobrenja kao i osiguranje da se standardna dokumentacija i kontrolne liste koriste i popunjavaju u svim slučajevima.

Osnovni faktori u osiguranju kontrole kvalitete jesu donošenje i primjenjivanje revizijskih standarda i metodoloških smjernica, koji naglašavaju obvezu izvođenja revizija u skladu s određenim revizijskim postupcima i metodologijom. Relevantni propisi koje su usvojile mnoge vanjske revizijske institucije, donedavno su se koristili uglavnom za podupiranje revizijskih postupaka, i samo djelomično revizijske metodologije. Međutim, sada su se počeli primjenji-vati novi i sveobuhvatniji propisi. Prema anketi koju je provela SIGMA3 u lipnju 2002., od 13 ispitanih revizijskih institucija, 9 ih je uvelo vlastite revizijske standarde, dok se 4 za to pripremaju.

Tako u Bugarskoj i Litvi novi Zakon o državnoj reviziji jasno navodi da VRI treba donijeti revizijske standarde ili druge slične propise. Neki novi usvo-jeni zakoni o državnoj reviziji (Estonija) pozivaju se na opće usvojene revizijske standarde. S druge strane, neke institucije vanjske revizije svojim inter-nim propisima upućuju na usklađenost revizijskih procedura s međunarodnim standardima, kao što je slučaj u Hrvatskoj, Mađarskoj i Poljskoj.

Da se omogući osiguranje kontrole kvalite-te, revizijska institucija treba utvrditi kriterije za vrednovanje revizijskog rada, kojih se zatim trebaju pridržavati i revizori i menadžment. Npr. kriteriji trebaju obuhvaćati:

1. pravilno korištenje nacionalnih i međunarodnih revizijskih standarda;

2. pravilno korištenje smjernica i priručnika;3. izvođenje revizija u skladu s godišnjim revizijskim

planom i detaljnim revizijskim programom.

3 SIGMA je zajednička inicijativa Organizacije za ekonomsku kooperaciju i razvoj (OECD) i Europske komisije, koju ug-lavnom financira Europska komisija.

V. Funkcije podrške1. organizacijska struktura revizijske institucije treba

imati adekvatne funkcije podrške, kao što je IT, izobrazba, metodologija, financije i administraci-ja, ljudski resursi, međunarodni poslovi – ovisno o svojoj veličini, zakonodavstvu, socijalnim, eko-nomskim i drugim relevantnim uvjetima – kako bi se osiguralo njeno učinkovito funkcioniranje u skladu s utvrđenom misijom;

2. treba uvesti odgovarajuću tehnološku i drugu infrastrukturu koja će podržati revizijske alate i tehnike koje revizori koriste u svom radu.

4. Stanje kontrole kvalitete u vanjskim revizija-ma različitih zemalja

4.1. Uvodno razmatranje

Opseg, razina i složenost procesa kontrole kvalitete u različitim institucijama vanjske revizije prilično se razlikuju. Neke od njih imaju relativno veliki broj procedura koje osiguravaju visoku kva-litetu revizijskog planiranja, izvođenja i izvještava-nja. Druge su se zadržale na osnovnoj fazi razvoja procesa kvalitete. Ipak, može se reći da je većina revizijskih institucija poduzela korake za uvođenje barem osnovnih elemenata sustava za kontrolu kvalitete revizijskih procesa.

Primjerice na Cipru Smjernice za reviziju i Di-rektive ureda koje je donio glavni revizor određuju svakodnevno usmjeravanje, izvođenje i izvještavanje o reviziji, kao i planiranje revizijskog rada, i interne procedure ureda za reviziju.

U većini slučajeva mjere kontrole kvalitete nisu primjetno odvojene od revizijskih procesa nego su njihov sastavni dio. Važno je naglasiti da odsustvo posebnog sustava za kontrolu kvalitete nužno ne implicira odsustvo svake kontrole kvalitete. Institu-cija može u tijeku revizije koristiti kontrolu kvalitete na različite načine bez da to zapravo naziva kon-trolom kvalitete. Zato se problem razvoja kvalitete može razmatrati na dvije razine:

1. osiguranje boljeg funkcioniranja postojećih ele-menata kontrole kvalitete;

2. koordinacija postojećih elemenata, po potrebi do-davanje drugih, i osiguranje koherentnog pristupa kontroli kvalitete u okviru procesa revidiranja.

U nekim institucijama vanjske revizije meha-nizmi kontrole kvalitete revizije se kontinuirano

turiranje gospodarstva, rizici od korupcije, itd.). Po-stavljanje glavnih prioriteta omogućava uključivanje različitih predmeta, a u isto vrijeme limitiraju se mogućnosti davanja sugestija izvana (neovisnost).

U Državnom uredu za reviziju Malte pripre-ma se trogodišnji revizijski plan koji pokriva sve osnovne državne sektore za trogodišnji ciklus, kao i detaljni terminski plan i resurse potrebne za izvrše-nje financijske revizije i revizije usklađenosti.

U procesu planiranja revizije prioritet se mora dati onim zadacima koje traži zakon (npr. revizija izvršenja državnog proračuna). Ovakve mandatne revizije mogu apsorbirati 60% ili više raspoloži-vih revizijskih resursa. Proces odlučivanja kako rasporediti preostale resurse znatno varira između različitih revizijskih institucija. Inicijativa se može prepustiti pojedinim revizijskim jedinicama ili se prijedlozi mogu davati s viših razina institucije. U većini slučajeva bitno je da ovaj dio revizijskog pla-na bude odobren od strane čelnika i da je usklađen s prioritetima institucije.

Druga faza revizijskog planiranja sastoji se od izrade, usuglašavanja i usvajanja dokumenta koji određuje tok danog revizijskog zadatka, koji se zove “revizijski program”. Osnovni elementi kontrole kvalitete su obveza da revizijski program osigura prikupljanje informacija koje su navedene internim pravilima, i sudjelovanje više jedinica u donošenju odluka, pregledavanju, raspravi i prihvaćanju nacrta revizijskog programa.

U nekim institucijama vanjske revizije (npr. Malta), jedan od važnih elemenata pripreme nekih programa za reviziju pravilnosti i reviziju uspješ-nosti je takozvana “prethodna revizija”. Prethodna revizija se obavlja da se utvrdi postoji li dovoljno razloga za obavljanje cjelovite revizije i je li cjelovita revizija izvediva.

4.3. Kontrola kvalitete u fazi izvođenja revizije

U ovoj fazi, voditelj tima i drugi revizori izvode reviziju. Bitno je da prije početka samog izvođenja svi članovi tima jasno razumiju revizijske zadatke i kako ih izvoditi.

U državnoj reviziji Poljske revizijski se program prosljeđuje revizorima na pojedinačnu pripremu revizijskog zadatka. Prije samog početka revizije održava se pred-revizijski sastanak da se prodiskuti-raju pitanja koja treba revidirati i način detaljnog is-pitivanja. Poznavanje načina detaljnog proučavanja

U većini institucija vanjske revizije rješenja pitanja kontrole kvalitete rezultiraju iz revizijskih standarda ili pravila koja definiraju različite procese revidiranja, a u nekima su razvijene posebne i više specifične smjernice u tom pogledu. U Sloveniji je u prosincu 2001. Revizorski sud donio Smjernicu za kontrolu kvalitete u revizijskom procesu. Ta Smjer-nica definira ulogu svakog člana revizijskog tima i revizijskog menadžmenta o pitanju njihove odgo-vornosti za održavanje kvalitete revizije. Smjernica je povezana s priručnikom za revidiranje i drugim smjernicama revizorskog suda.

Mjerila za kontrolu kvalitete među revizijskim institucijama znatno se razlikuju. Čak u okviru iste revizijske institucije mjerila se mogu razlikovati zavisno o vrsti i složenosti revizije.

4.2. Kontrola kvalitete u planiranju revizije

Planiranje revizije ima dvije različite faze. Prva je proces kojim revizijske institucije utvrđuje koju vrstu revizije provesti. Druga je faza proces kojim utvrđuje kako izvršiti tu reviziju. U obje faze potreb-no je osigurati visoko kvalitetne odluke.

U Europskom revizorskom sudu, kontrola kvali-tete u fazi planiranja osigurana je kroz:

1. standardnu strukturu dokumenata, prema zahtjevima međunarodnih revizijskih standarda (INTOSAI i IFAC)

2. popunjavanje i odobrenje kontrolnih lista za planiranje

3. nadzor, pregled i odobrenje od strane voditelja tima i čelnika sektora

4. odobrenje člana zaduženog za revizije sektora i5. obavljanje pregleda i davanje odobrenja od revi-

zorske grupe.

Kontrola kvalitete u ovoj fazi planiranja zahtijeva sigurnost da se revizijski resursi koriste na najučin-kovitiji mogući način i da se koriste za ostvarivanje ciljeva najvišeg prioriteta.

U većini zemalja, revizije se planiraju za narednu godinu. Godišnji plan služi kao osnova za pripremu detaljnih programa za pojedine revizije. Osim toga, u nekim revizijskim institucijama, izrađuje se rangi-ranje revizijskih prioriteta za dulji period, obično za tri godine (npr. Poljska). Ovi srednjoročni planovi ili strategije utvrđuju problematična područja posebne važnosti s aspekta državne ekonomije (npr. restruk-

Mr. sc. Lidija Pernar, mr. sc. Ivo Mijoč, mr. sc. Dražen Danić: Upravljanje kvalitetom revizijskog procesa u vanjskoj reviziji Mr. sc. Lidija Pernar, mr. sc. Ivo Mijoč, mr. sc. Dražen Danić: Upravljanje kvalitetom revizijskog procesa u vanjskoj reviziji

166 167

da standardiziraju procedure i pisanje izvještaja. One navode procedure za opisivanje činjenica. Posebna pažnja posvećena je strukturi izvještaja, kao i kratkoći, jasnoći, preciznosti, jednostavnosti i objektivnosti pisanja. Priručnik, također, navodi neke primjere revizijskog izvještaja.

U većini institucija vanjske revizije, prijedlog revizijskog izvještaja zatim se pregledava od strane jednog ili više nadređenih u organizaciji.

Postupci kontrole kvalitete sadrže pregledavanje radnih papira i odgovarajućeg prijedloga izvješta-ja od strane čelnika sektora koji obavlja reviziju, revizora voditelja i o ključnim područjima od strane jednog ili više nadređenih službenika. Ovaj pregled osigurava, između ostaloga, da radni papiri pružaju dovoljno informacija, da su povezani i da su svi na-lazi vrednovani prema materijalnosti i zakonitosti i da se temelje na stvarno pouzdanim revizijskim do-kazima. Radni papiri sadrže evidenciju o tome tko ih je pripremio i tko je izvršio pregled. Također se velika briga vodi o tome da se osigura da je korišteni jezik lako razumljiv i da su opisani nalazi i prepo-ruke u izvještaju poduprti dostatnim, relevantnim i pouzdanim informacijama.

U Revizijskom sudu Slovenije voditelj tima pri-prema revizijski izvještaj i osigurava da je u skladu s nalazima revizorskog tima. Čelnik sektora suda pregledava i ispravlja revizijski izvještaj. Izvještaj se zatim podnosi zamjeniku predsjednika suda na usuglašavanje ili odobrenje. Savjetnici zamjenika predsjednika pregledavaju izvještaj i daju prijedloge za odobrenje. Ovaj pregled treba osigurati da je izvještaj u skladu s kriterijima kvalitete. U nekim se slučajevima koristi kontrolna lista. Revizijski izvje-štaj također pregledava urednički odbor da osigura da su stil i forma izvještaja konzistentni.

Kontrola kvalitete može se proširiti na više osoba, koje pregledavaju, raspravljaju i prihvaćaju prijedlog revizijskog izvještaja. Tipično je da se prijedlozi izvještaja diskutiraju s revidiranim subjek-tima, čiji se stavovi, u pravilu, uključuju u izvještaj. To može biti vitalni element kontrole kvalitete jer je revidirani subjekt dobro upoznat sa svojim poslovanjem i ima inicijativu za izmjenu negativnih nalaza kad ih revizijski dokazi nedovoljno podupiru. U isto vrijeme, mora se prepoznati da je revidirani subjekt zainteresiran smanjiti kredibilitet ili značaj negativnih revizijskih nalaza. Dakle dok se stavovi revidiranog subjekta moraju fer razmatrati, nužno je da revizijska institucija pažljivo ispita ova stajališta i da sama utvrdi njihovu težinu.

predmeta i metoda za provedbu postupaka ispituje koordinator revizije koji o tome vodi diskusiju na sastanku s revizijskim timovima pojedinih revizij-skih jedinica.

U svim institucijama vanjske revizije postoji kontrola kvalitete izvođenja revizije na različitim razinama. Kontrola počinje osnovnim pravilom da je svaki član tima osobno odgovoran za kvalitetu svog (njezinog) rada. Osim toga, voditelj tima mora usmjeravati, nadzirati i kontrolirati rad tima svakod-nevno, osiguravajući da se rad odvija u skladu s općim pravilima i programom revizije. Također, ovi-sno o pojedinim dužnostima navedenim u internim pravilima, veći broj menadžera više razine može biti u vezi s revizijskim timom, korak po korak kontroli-rati revizijski rad, te po potrebi o određenim važnim pitanjima redovito izvještavati najviše rukovodstvo odnosno čelnika institucije.

Drugi važan element kontrole kvalitete u fazi izvođenja revizije je obveza da se prikupe informa-cije koje su navedene u internim pravilima kao i su-djelovanje više osoba u obavljanju pregleda, diskusiji i, u nekim revizijskim institucijama, prihvaćanju prijedloga revizijskih procedura i nalaza prije ugra-đivanja u nacrt izvještaja i rasprave s revidiranim entitetom. U nekim revizijskim institucijama postoji sustav praćenja utrošenog vremena i proračuna za provođenje pojedinih revizija.

4.4. Kontrola kvalitete revizijskog izvje-šćivanja

Revizijsko se izvješćivanje obavlja prema zakonu, revizijskim standardima (vlastitim ili usvojenim međunarodnim), drugim internim propisima i revizijskim priručnicima.

Prvi cilj kontrole kvalitete u ovoj fazi revizije tre-bao bi biti osigurati da prikupljeni revizijski dokazi podupiru sve navode, tvrdnje, nalaze i zaključke. Drugi cilj bi trebao biti osigurati da je izvještaj cjelovit, točan, objektivan, uvjerljiv i toliko jasan i koncizan koliko to predmet dopušta.

Priprema prijedloga revizijskog izvješća uglav-nom je odgovornost voditelja revizijskog tima, često uz pomoć drugih članova tima. Kvaliteta ove faze povećava se ako ti pojedinci jasno razumiju kako dotični izvještaj treba pripremiti i što treba sadržavati.

U Državnom uredu za reviziju Hrvatske detaljne su smjernice za izradu izvještaja opisane su u revizijskom priručniku. Smjernice su napisane zato

Izbor i sredstva provođenja navedenih metodo-logija treba također aktivno razmotriti i proučiti za vrijeme faze planiranja dotične revizije.

4.7. Kvaliteta izvještavanja

Funkciju izvještavanja treba na odgovarajući na-čin uzeti u obzir u fazi planiranja revizije i upravlja-nja projektom revizije. Ovu funkciju treba uglav-nom dodijeliti voditelju tima, zajedno sa direktorom revizije. Mjerila kontrole kvalitete za vrijeme faze izvještavanja uključuju procedure usmjeravanja, nadzora, i pregleda za osiguranje da je sadržaj revi-zijskog izvještaja pravilno priređen prema zakonu, praksi i procedurama i da su uzeti u obzir elementi koji osiguravaju dobru kvalitetu izvještaja.

Jednom kad se revizijski posao dovrši i odobri, nalazi se mogu jednim privremenim izvještajem dati na pregled voditelju tima i direktoru revizije. Svrha privremenog izvještaja je provjeriti točnost revizijskih nalaza prije izrade prijedloga izvještaja.

Kad revizorski tim dobije odgovor na privre-meni izvještaj, tim izrađuje prijedlog konačnoga revizijskog izvještaja. To se radi pod neposrednim nadzorom direktora revizije.

Direktor revizije treba pregledati sljedeće aktiv-nosti da osigura da se konačni revizijski izvještaj prezentira fer i profesionalno:1. izradu prijedloga i analizu čitave strukture izvje-

štaja, uključivši zaključke, mišljenja i preporuke koje je izradio voditelj tima, u suradnji s članovi-ma tima;

2. dokaznu dokumentaciju za podupiranje zaključa-ka i mišljenja, koji osiguravaju jasan revizijski trag revizijskih koraka, zaključaka i preporuka koju je pripremio voditelj revizijskog tima s članovima tima kao i dobro izrađenu povezanost radnih papira;

3. činjenice prezentirane u neutralnoj formi;4. da su svi relevantni materijalni nalazi obuhvaćeni;5. da su prisutni konstruktivni izvještaji i pozitivni

zaključci; 6. da su navedena gledišta revidiranoga (ako je

potrebno) i da su riješena sporna pitanja s revi-diranim. Sva divergentna mišljenja su prodisku-tirana na završnoj konferenciji ili kontradiktorne procedure s revidiranim;

7. da je struktura izvještaja u skladu s politikama i standardima;

8. da su izvještaji kratki, jasni, precizni, jednostavni i objektivni;

4.5. Interno naknadno ispitivanje kvalite-te revizije

Učinkovit sustav upravljanja kvalitetom mora sadržavati postupke za utvrđivanje da li se mjere kvalitete koriste pravilno i konzistentno te postupke za utvrđivanje načina za učvršćivanje postojećih kontrola kvalitete. Iskustvo pokazuje da se ovo naj-bolje može postići neovisnim, detaljnim i naknad-nim ispitivanjem uzorka završenih revizija.

Europski revizorski sud uveo je funkciju koja naknadno vrednuje da li se i kako kvalitetno koriste postupci kontrole kvalitete. To se djelomično čini detaljnim ispitivanjem odabranih završenih revizija. Izvučene pouke se koriste za kontinuirano unapre-đenje kvalitete rada u budućim revizijama.

Revizijski plan se sastoji od jednog broja detalj-nih zadataka, koji se dodjeljuju pojedinim članovi-ma tima. Za osiguranje kontrole kvalitete procesa planiranja, mjerila mogu sadržavati procedure za usmjerenje, nadzor i pregled revizije za osiguranje da se plan revizijskih zadataka adekvatno izvršava.

Primarna mjerila mogu obuhvaćati politiku menadžmenta institucije za korištenje standardnog uzorka i strukture dokumentacije, prema zahtjevi-ma međunarodnih revizijskih standarda (INTOSAI i IFAC) i ispunjavanje i odobravanje kontrolnih lista planiranja.

Prije početka revizije, bilo bi korisno održati sastanak između direktora revizije, voditelja tima i članova tima zato da se rasprave predmeti revidi-ranja, načini izvršavanja revizije, kao i potencijalni problemi koji se mogu susresti.

Planiranjem revizije treba također obuhvatiti praćenje (monitoring) posla od strane direktora re-vizije vezano za planirano vrijeme i stvarno vrijeme utrošeno za svaki posao, koje se zasniva na pregledu utrošenog vremena koje popunjava svaki revizor. Praćenje troškova je važno za procjenu i ocjenu izvođenja i usmjeravanja obavljane revizije.

4.6. Kvaliteta u fazi izvođenja revizije Radni zadatak mora se izvršiti u skladu s odobre-

nim revizijskim planom i mora rezultirati odgova-rajućim i dostatnim dokazima da se s razumnom sigurnošću utvrdi jesu li ili ne financijski izvještaji bez materijalnih grešaka i nepravilnosti ili da se do činjenica vezanih za reviziju uspješnosti došlo na znanstven i pošten način.


168 169

kakve su pouke izvučene: što je bilo dobro i zašto, što je bilo manje uspješno i zašto, i kakve pouke se mogu izvući za ubuduće.

Druga vrsta „hladnog“ pregleda zove se „ko-legijalni“ pregled („Peer Review»), koji se obično obavlja u intervalu od sedam godina. U ovom tipu pregleda, organizaciju i radne metode revizijske institucije vrednuju, komentiraju i izvještavaju viši članovi druge revizijske institucije, koji također su-geriraju mjerila i poboljšanja. Takve preglede obično organizira SIGMA za zemlje kandidate EU, koja za ovaj zadatak angažira više revizore iz VRI zemalja članica EU.

Kontrole kvalitete su bitne da se osigura da se faze planiranja, izvršenja i izvještavanja o reviziji izvode pravilno. Naknadni pregledi kvalitete su bitni radi osiguranja pravilnog funkcioniranja kontrola, utvrđivanja načina za poboljšanje njihove učinkovi-tosti i postizanja konzistentnog standarda izvrsnosti u revizijskom poslu. Postići potrebne promjene u državnim tijelima revidiranjem zahtijeva učinkovite odnose s onima koji imaju snage dovesti do ovih promjena. Najviši menadžment napredne revizijske institucije troši znatan dio svoga vremena, energije i budžetskih sredstava na upravljanje ljudskim resursima i vanjskim odnosima.

5. Zaključak

Upravljanje kvalitetom podrazumijeva proces za pružanje razumne sigurnosti da se revizije obavljaju ekonomično, djelotvorno i učinkovito i da se taj proces tijekom vremena kontinuirano poboljšava. Osiguranje visoke kvalitete u jednoj revizijskoj organizaciji proces je koji zahtjeva poduzimanje određenih postupaka kroz neki vremenski period. U stvari, to je beskonačan proces trajnog poboljšanja.

Prvi je zahtjev definirati standarde kvalitete, a zatim uvesti procedure za kontrolu kvalitete koje će osigurati postizanje tih standarda. Ove procedure ne trebaju – i ne bi trebale – potiskivati inicijative razboritog prosuđivanja revizora kod prilagodbe pojedinim uvjetima. Ako revizor prosudi da je nužno odstupiti od uobičajenih revizijskih tehni-ka, onda je stvar revizora da objasni tu nužnost, i da objasni da drugi odabrani pristup može postići revizijske ciljeve.

Sljedeća faza u razvoju upravljanja kvalitetom vanjske revizije jest osigurati da procedure kontrole kvalitete rade učinkovito te utvrditi načine poboljša-

9. da su događaji koji se vežu na reviziju uzeti u obzir u konačnom revizijskom izvještaju;

10. da je menadžment revidiranoga izradio pisane predstavke, naročito u slučajevima kada se izvjesni revizijski nalazi ne mogu na drugi način potvrditi;

11. da su svi nalazi vrednovani glede njihove materi-jalnosti, zakonitosti i stvarnih dokaza;

12. da su procedure VRI korištene na način da se poduzmu korektivne mjere za ozbiljne nepravil-nosti i otkrivene prevare u reviziji;

13. da su rokovi poštivani.

Konačni se izvještaj dostavlja čelniku revizijske institucije ili njegovu zamjeniku koji ga potpisuje nakon svih amandmana koje želi izvršiti.

4.8. Naknadno (Post-Audit) osiguranje kvalitete

Svaka organizacija koja provodi reviziju treba uvesti prikladan interni sustav za kontrolu kvalitete koji pokriva sve faze revizije, poznat pod nazivom „vrući“ pregled, o kojem se diskutiralo u prethodnoj sekciji ovog poglavlja. Osim jednoga takvog sustava, revizijska institucija treba provoditi dodatne interne ili eksterne naknadne preglede kontrole kvalitete. Ovi „hladni“ pregledi pomažu utvrditi da li sustavi rade učinkovito. Preporuke za poboljšanja obično se utvrđuju za buduće revizije.

Naknadni pregledi kvalitete mogu biti u obliku:

1. internih vrednovanja. Ova vrednovanja provode revizori te institucije ili eksperti koji su neovisni o dotičnoj reviziji. Oni bi pregledali prezentaciju i format izvještaja, tehnički sadržaj i kvalitetu revizije, početne učinke i opće vrednovanje;

2. eksternih vrednovanja. Ova vrednovanja uklju-čuju eksterne eksperte – akademsku zajednicu ili druga profesionalna tijela, druge revizijske institucije ili druge strane organizacije – koje institucije može angažirati za pregled pojedinih revizija;

3. povratnih informacija od revidiranoga. Od revi-diranoga se zahtijevaju komentari glede provedbe revizije i izvještaja (očitovanje) da se vide njegovi pogledi o tome kako je vođena revizija i da li re-vidirani može primijetiti da će se ostvariti dodana korist, npr. od zaključaka i preporuka;

4. timskog pregleda. Revizijski tim određenog revizijskog zadatka se sastaje i raspravlja o tome

6. Literatura

1. INTOSAI revizijski standardi, prijevod na hrvat-ski jezik, Narodne novine 93/94.

2. 2001 IFAC Handbook of Auditing and Ethics Pronouncements

3. ECA Audit Policies and Standards, 2nd edition, European Court of Auditors, Luxembourg, May 2000.

4. ECA Audit Manual, European Court of Auditors, Luxembourg, 2000.

5. European Implementing Guidelines for INTOSAI Auditing Standards, European Court of Auditors, Luxembourg, 1998.

6. Recommendations concerning the Functioning of Supreme Audit Institutions in the Context of European Integration, BIULETYN OF THE NAJ-WYZSZA IZBA KONTROLI, SPECIAL ISSUE, GRUDZIEN 1999, ROK IV NR 2 (10)

nja učinkovitosti i djelotvornosti tih procedura. Najbolja tehnika za postizanje tog cilja jest korište-nje raznih vrsta naknadnog (post-audit) pregleda kvalitete.

Za postizanje vrsnosti u kontroli kvalitete po-trebno je međutim ići još dalje. Potrebno je izgradi-ti institucionalnu kulturu u kojoj je visoka kvaliteta rada temeljna vrijednost koja se reflektira kroz upravljanje ljudskim resursima institucije vanjske revizije i u njezinu odnosu s drugim institucijama.

7. GAO Government Auditing Standards, US Gene-ral Accounting Office, Washinton, July 1999.

8. Standards Assurance Review Procedures Audit Circular Financial AC 12/02, UK National Audit Office, London, 2002.

9. Buiding in Quality, Quality Review of UK NAO VFM Reports 1999. – 2000.

10. „Pregled jednog sustava kontrole kvalitete revi-zije: Bitni elementi“ – GAO/OP-4.1.6, US Genral Accounting Office, kolovoz 1993.

11. Lima Declaration of Guidelines on Auditing Precepts, INTOSAI, Vienna, September 1998.

12. www.intosai.org.


170 171

Lidija Pernar, M. Sc.,State Audit Office, Zagreb

Dražen Danić, M, Sc.,State Audit Office, Zagreb

Ivo Mijoč, M. Sc.,Faculty of Economics, Osijek

Quality Management Of Audit Process In External Audit

SummaryThis work clears up the question of how to achieve high quality of audit process through describing basic conceptions, principles and preliminary conditions on which we should base the efficient access for ensuring high quality work and audit reports through use of international experience for description the example of “good practice” that should be adopted and used by each audit.General message of this work is for institutions of external audit to make more and more efforts in the insurance of high quality audit process but also to pay much more attention to this process. The work simultaneously recommends certain possibilities of how to work for a while on the promotion of management quality of the audit increasing at the same time the control degree of audit process quality. Key words: quality management, quality control, audit process, external audit, European Union

Mr. sc. Ljerka Sedlan KÖnig: Susret teorije i prakse u poduzetničkom obrazovanju na primjeru studentskih dnevnika učenja

SUSRET TEORIJE I PRAKSE UPODUZETNIČKOM OBRAZOVANJUNA PRIMJERU STUDENTSKIHDNEVNIKA UČENJA

Mr. sc. Ljerka Sedlan KÖnigEkonomski fakultet u Osijeku

SažetakU literaturi o poduzetničkom obrazovanju prisutni su različiti pristupi povezivanju teorije i prakse, a autori se razlikuju i u odabiru metoda i tehnika za poučavanje koje će osposobiti studente za izgrađivanje poduzetničkih vještina. No, iako poučavanje kroz predavanje predstavlja važnu komponentu učenja, svi se slažu da teoretsko znanje nije dovoljno. Kako bi se studente potaknulo na aktivno učenje i primjenu stečenih znanja u praksi, razvijene su razne interaktivne tehnike, među kojima su i metode eksperimentalnog i refleksivnog učenja. Ovaj rad istražuje primjenu kombinacije ovih metoda kroz korištenje studentskih dnevnika, te ocjenjuje ovu tehniku, njezine prednosti i nedostatke iz perspektive nastavnika i studenata. Time ovaj rad može potaknuti daljnju raspravu o tehnikama učinkovitog poučavanja i učenja u poduzetničkom obrazovanju. Ključne riječi: poduzetničko obrazovanje, učenje, teorija i praksa, dnevnici

„Mnoge metode poučavanja nisu nove, ali ne poznaju svi stare metode“ (Euclid, 300 pr.kr.)

1. Uvod

Poduzetničko obrazovanje obuhvaća procese, sa-držaje i rezultate učenja, te sve aktivnosti kojima je cilj transformacija poduzetničkog potencijala u poduzet-ničko ponašanje kao i stjecanje različitih kompeten-cija, umijeća i navika vezanih za poduzetništvo, kao i znanja o poduzetništvu. U posljednje vrijeme intenzi-virane su rasprave o tome kako teoriju i praksu treba konceptualizirati i integrirati u planove i programe u poduzetničkom obrazovanju (Matlay, 2005., 2006.). Mnogo se raspravlja o tome prethodi li teorija praksi, rekonstruira li praksa teoriju ili one egzistiraju u skladnom odnosu (Smagorinsky i sur.2003.). Do ranih osamdesetih prevladavala je podjela na teoretsko zna-nje (znati što) i praktično znanje (znati kako) (Smago-rinsky i sur. 2003.). U osamdesetima ojačao je utjecaj konstruktivističkog načina razmišljanja o učenju i obrazovanju te je uz povratak konceptima kao što su učenje iz iskustva (Dewey, 1933.) došlo do udaljavanja

od podjele ‘teorija-praksa’ te se počelo razmišljati o dijalektičkom odnosu teorije i prakse (Korthagen i Kessels, 1999.), i to posebno kroz koncept refleksivnog poučavanja (reflective teaching) (Schon, 1983.).

Sexton i Kasarda(1991.) zagovaraju mišljenje da su dva cilja programa poduzetničkog obrazovanja pripremiti ljude za uspješnu karijeru i razviti njihovu sposobnost za daljnje učenje.

Poduzetničko obrazovanje zahtijeva mješavinu znanja, vještina i sposobnosti što se reflektira kroz sinergijsku vezu između teorije menadžmenta i podu-zetničke prakse (Weinrauch,1984; Bechard i Toulouse, 1998; Gorman i sur.,1997.). Za obrazovanje poduzet-nika trebaju nam kolegiji i programi koji će nastojati postići ravnotežu između teorije i prakse (Silver, 1991.), pri čemu je posebno važno kritično razmišljaju o iskustvu kroz koje pojedinci prolaze (Jones-Evans, i sur., 2000.).

Garavan i O’Cinneide (1994.) ističu da se u većini formalnih obrazovnih situacija usvajanju znanja

UDK 371.3:80Pregledni članak


172 173


Ovu iskustvenu komponentu poduzetničkog učenja autori često podupiru (Gibb, 1987; Deakins i Freel, 1998; Garavan i O’Cinneide, 1994.). Young i Sexton (1997.) definiraju učinkovito poduzetničko učenje kao proces rješavanja problema usredotočen na „stjecanje, pohranjivanje i korištenje poduzetnič-kog znanja u dugoročnoj memoriji“. Prema ovome, učenje se sastoji od traženja smisla u iskustvu, a ne samo u stjecanju i strukturiranju znanja.

Prikaz 1. Kolbov model iskustvenog učenja

Autori govore o različitim stupnjevima učenja. Prvi stupanj učenja predstavlja asimilaciju činjenica što se postiže rutinskim i neposrednim zadacima i uključuje ograničenu promjenu ponašanja samo u danoj situaciji. Argyris i Schon (1978.) to nazivaju „single-loop“ learning. Kako pojedinac u osnovi ostaje nepromijenjen tijekom ovoga procesa, neki autori, na primjer Wolfe i Kolb (1984.) ovo ne sma-traju učenjem nego prilagodbom.

Drugi stupanj učenja uključuje primjenu nauče-noga na slične situacije. Burgoyne i Hodgson (1983.) ističu da ono što karakterizira drugi stupanj učenja jest niz procesa učenja kroz koje pojedinac prolazi tijekom svakodnevnoga života. Ovakvo učenje je često nesvjesno i neformalno (Marsick i Watkins, 1990.), nenamjerno i slučajno. To je učenje iz isku-stva, rezultat kojega je postupna i tacitna promjena u stavovima. Takvo učenje proizlazi iz iskustva, ta-citno je i ne događa se rutinski. Oni također govore o reflektivnom učenju tijekom kojega pojedinci pro-aktivno razmišljaju o problemu ili prošlom događaju kako bi učili i naglašavaju da je refleksija izuzetno snažno oruđe za učenje. Burgoyne i Hodgson (1983.) usto naglašavaju važnost kritičnih događaja iz isku-stva za poticanje učenja.

Treći stupanj učenja je ključan za poticanje bitne promjene jer potiče pojedinca na razmi-šljanje i propitivanje ne samo uobičajenih načina obavljanja zadataka nego i vrijednosti i percepcije.

posvećuje puno pažnje. Vještinama se pridaje sporadična pažnja, dok se razvijanjem kompetencija gotovo uopće ne bavi. Autori su mišljenja da se bez usvajanja vještina i sposobnosti ne može govoriti o kvalitetnom obrazovanju poduzetnika.

U svojoj analizi načina na koji poduzetnici uče, Rae i Carswell (2000.) zaključuju da poduzetničko učenje može biti namjerno ili slučajno, ali da je u pravilu instrumentalno jer poduzetnici najbolje uče kada naučeno mogu primijeniti u praksi, pri čemu je ključna kratkoća vremena do primjene novih znanja. Poduzetnici posebno cijene kada uče brzo i aktivno te iz različitih izvora znanja, od iskustva do eksperimenta, pogreške i pokušaja. Učenje od drugih (roditelja, mentora, uspješnih vlasnika podu-zeća, drugih poduzetnika, zaposlenika, nastavnika) im je vrlo dragocjeno. Zbog toga autori vide podu-zetničko učenje kao neprestani društveni proces u kojemu pojedinci uče iz vlastitog i iz iskustva drugih, razvijajući svoje vlastite teorije, te uspješno primjenjujući te teorije, omogućavajući drugima da ih prilagode i uče iz njih.

Cilj je ovoga rada analizirati i vrednovati alter-native u implementaciji aktivnog učenja tijekom i izvan formalnog nastavnog procesa. Rad se bavi primjenom inovativne metode poučavanja vještine poslovnog pregovaranja na Poslijediplomskom studiju poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu u Osijeku korištenjem osobnih dnevnika učenja iz iskustva, a u cilju povezivanja teorije i prakse.

1.1. Teorije učenja

Mnogo je definicija i teorija učenja, no većina njih se slaže da pojedinac uči ako kroz obradu informacija mijenja svoje ponašanje. Gibb (1995.) ističe da potencijal pojedinca da se ponaša drugači-je, karakterizira proces učenja. Kolb (1984.) definira učenje kao iskustveni proces iz kojega nastaju koncepti koje oblikuje iskustvo. Iskustveno učenje je generički termin koji podrazumijeva uključivanje studenata u aktivnosti nakon čega ih se potiče na razmišljanje o proživljenom iskustvu. Ključno je za-paziti da je to način učenja u kojem aktivnosti u koje se uključuju studenti proizvode novo iskustvo i nov način razmišljanja kroz refleksiju. U Kolbovom mo-delu iskustvenog učenja (Vidi: Prikaz: 1) promatra-nje i refleksija slijede nakon konkretnog iskustvenog događaja i vode do apstraktne konceptualizacije i generalizacije, nakon čega slijedi testiranje zaključa-ka u novoj situaciji i ponovni prolazak kroz iskustvo.


ni zbog zastupljenosti i uloge praktičnih znanja u planovima i programima poslovnih škola (Porter, 1997.), drugi iskazuju zabrinutost zbog nedostatka praktičnih znanja (Whiting, 2006.). I nastavnici i istraživači naglašavaju potrebu aktivnog uklju-čivanja studenata kroz različite metode, kao što se aktivno učenje, učenje iz iskustva (experiential learning), učenje bazirano na rješavanju problema (Problem-based learning), učenje kroz rad (learning by doing) i slično. Prelazak na praktični pristup u poduzetničkom obrazovanju najočitiji je u promi-canju aktivnog učenja koje se definira kao metoda u kojoj su studenti aktivno uključeni u procesu učenja. To je strategija koja „involves students in doing things and thinking about the things they are doing“ (Bonwell i Eison, 1991.), (uključuje studente u praktične aktivnosti i razmišljanje o onome što rade, prijevod autora). Ovakvo se učenje odnosi na sve one tehnike poučavanja (među ostalima na rješavanje problema, simulacije, studije slučajeva, igranje uloga i slično) koje potiču studente na druge radnje osim slušanja predavanja, na aktivnosti koje traže od njih diskusiju i promišljanje o onome što uče (Mayers i Jones,1993, Zygmont, 2006, Whiting, 2006.). Ova metoda naglašava primjenu teorije uključivanjem studenata u proces učenja. Auster i Wylie (2006.) također ističu da aktivno učenje ima značajan učinak na to što su studenti u stanju naučiti, te predlažu sistemski pristup za poticanje aktivnog učenja u razredu. Argumenti i rezultati istraživanja ovih autora predstavljaju polaznu točku ovoga rada.

Profesionalno znanje pojedinci mogu steći na različite načine. Wallace (1991.) razlikuje tri modela. Takozvani Craft model po kojemu pojedinci uče promatrajući i imitirajući učitelja/majstora. Ovaj model naglašava iskustvenu komponentu profesi-onalnog razvoja, ali je u osnovi statičan i zasniva se na oponašanju. U osnovi je konzervativan i uglav-nom ne uključuju nikakvu promjenu pojedinca. Zbog toga nije primjeren za učenje složenih vještina jer ne uzima u obzir činjenično znanje. Model pri-mijenjene znanosti (Applied science model) koji se često koristi u tradicionalnim kolegijima na sveučili-štima, bazira se na činjeničnom znanju i znanosti, ali dovodi do jaza između teorije i prakse. U ovome modelu nastavnici poučavaju neki kolegij sam po sebi a očekuje se da studenti primijene znanje na praktične situacije. Primjećuje se da tvrtke ulažu mnogo novaca u obuku svojih djelatnika, ali takva nastojanja donose tek male promjene. Čini se da je razlog jaz između teorije i prakse.

Takvo učenje nije ograničeno samo na situacije iz osobnog iskustva. Ovakvo učenje nije vezano za specifičnu situaciju te zato mijenja način razmišlja-nja pojedinca. Ovo Argyris i Schon (1978.) nazivaju „double-loop“ learning (Vidi: Prikaz 2.) tijekom kojega pojedinac preispituje osobne vrijednosti i shvaćanja (governing variables) i uči kvalitetnije jer ne pokušava samo riješiti zadane probleme nego propituje vrijednosti i svoje razumijevanje isku-stvenih događaja. Sami Argyris i Schon ističu da je teško postići double-loop učenje, te da ako do njega i dođe, ono se ne događa kontinuirano i ograničeno je na pojedinačne situacije.

Teoretičari cjeloživotnog učenja ističu kako bi svi koji se žele nositi s organizacijskim promjenama trebali biti uključeni u više razine učenja.

Prikaz 2. Double loop učenjeIzvor: Kolb, 1984

Tako se u zaključku učenje može definirati kao složeni psihički proces promjene ponašanja na osnovi usvojenog znanja i iskustva pri čemu učenje obuhvaća usvajanje znanja, navika, vještina i spo-sobnosti.

1.2. Povezivanje teorije i prakse u podu-zetničkom obrazovanju

Iako se autori razlikuju u pogledu metoda pouča-vanja koje zagovaraju, slažu se da bi programi podu-zetničkog obrazovanja trebali studente osposobiti za inovativno rješavanje problema, bolje pripremiti za promjene, kod studenata izgraditi samopouzdanje i kreativnost, te dati studentima mogućnost većeg osamostaljenja i osobnog angažmana u učenju (Vinten i Alocock, 2004.). Nemoguće je ostvariti ove ciljeve isključivo kroz tradicionalne metode poučavanja. Predavanja, proučavanje literature i pasivno prenošenje znanja ne potiče poduzetničko ponašanje. I dok su neki autori uglavnom zadovolj-

174 175


tehnike, te ih ocjenjuju kroz praktične situacije.Joplin (1995.) zaključuje da samo interakcija

s okolinom nije dovoljna da bi došlo do učenja. Proces učenja mora uključivati i refleksiju, pa Joplin u svom modelu nudi pet koraka za maksimiziranje učinka interakcije s okolinom. To su:1. Fokus. Ovo uključuje predstavljanje zadatka i

usmjeravanje pažnje studenta na zadatak, čime se pojedinac priprema za izazove koje nosi praktična situacija u kojoj će sudjelovati.

2. Akcija. Tijekom ovoga koraka student prolazi kroz stresnu situaciju u kojoj ne može izbjeći rješavanje nekoga problema, često u nepoznatom okruženju, što zahtijeva primjenu novih vješti-na i znanja. Student je uključen u promatranje, razvrstavanje, slaganje, analiziranje, primjenu odgovarajućeg ponašanja, upravljanje emocijama i općenito interakciju sa zadanim problemom.

3. Potpora. Ona pruža sigurnost i zaštitu dajući studentima samopouzdanje i želju da probaju nove stvari i daju najbolje od sebe u riskantnim situacijama.

4. Feedback. Student dobiva povratne informacije o uspješnosti u nošenju s novom situacijom kao i smjernice za budući rad.

5. Ocjena. Na kraju slijedi razgovor o naučenome. Tijekom ovoga koraka nastavnik iskustvu daje oblik, organizaciju i značenje.

Wallace (1991.) nudi kompromisno rješenje koje uzima u obzir i iskustvo i znanstvenu osnovu i tako prevladava najveći nedostatak modela primijenjene znanosti, naime odvajanje teorije i prakse. On ga naziva Refleksivni model. Taj se model zasniva na Schonovoj teoriji koja ističe da se profesionalno znanje sastoji od dvije vrste znanja, od stečenog znanja i znanja iz iskustva. Prvo se sastoji od činjenica, podataka i teorija koje su često poveza-ne s nekim istraživanjem. Zove se stečeno znanje jer nije dobiveno kroz iskustvo u profesionalnom radu. Druga vrsta znanja, koju i Wallace navodi, je znanje iz iskustva i stječe se praksom. Ono se sastoji od tacitnog znanja (knowing-in-action) i refleksije (Schon, 1983.) Schon definira knowing-in-action kao „fenomene koje stručnjak ne može razumno, točno i potpuno objasniti“. Pored osjećaja, znanja da nešto treba napraviti u određenoj situaciji, iskusan struč-njak će razmisliti o iskustvu kroz koje je prošao, o osjećajima, ishodima, reakcijama.

Kao što je vidljivo iz Prikaza 3 polaznici obra-zovnih programa sa sobom donose od prije stečena znanja i iskustva. Kako učenje zahtijeva promje-nu, nastavnici trebaju postojeće teorije studenata suprotstaviti alternativnim sustavima u kojima se mogu primijeniti novi koncepti. U drugom stupnju, dva elementa, stečeno znanje i znanje iz iskustva, su u tijesnom, recipročnom odnosu. Jedan utječe na drugi. Ova dva elementa nisu dovoljna. Nedostaje praksa tijekom koje pojedinci primjenjuju nove


rana u suvremenoj literaturi. S ciljem stvaranja šire baze empirijskih istraživanja za ocjenu uspješnosti aktivnog učenja provedeno je preliminarno istraži-vanje Wallaceove tehnike refleksivnog poučavanja. Uzorak ispitanika obuhvatio je polaznike Poslijedi-plomskog studija Poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, tijekom dvije školske godine (2006/2007 i 2007/2008). U ispitivanju su sudjelo-vala ukupno 43 studenta. Od toga znatno više (65%) žena. Prosječna starost ispitanika bila je 32 godine. Ispitanici su sebe opisali ili kao djelatnike (60%) ili rukovoditelje (35%) u državnim (42%) ili privatnim poduzećima (49%) sa srednje velikim iskustvom u pregovaranju. Deskriptivna statistika predstavljena je u Dodatku 1.

Studentima je ponuđeno više različitih mo-gućnosti za učenje, više različitih izvora znanja i mogućnosti primjene novonaučenih principa i ponašanja. Iskušana je i ocijenjena Wallaceova teh-nika refleksivnog poučavanja te je prilagođena gore opisanoj grupi studenata. Pretpostavilo se da će primjena ove metode pozitivno utjecati na stavove studenata prema kolegiju, osigurati bolji napredak u savladavanju vještine pregovaranja i povećati njihov interes za proučavanje vještina poslovnog pregova-ranja. Također se pretpostavilo da će studenti biti zadovoljniji napretkom koji su postigli.

Od studenata je zatraženo da tijekom pohađanja kolegija Poslovno pregovaranje u razdoblju od 3 mjeseca zapisuju pregovaračke situacije neposredno nakon doživljenog iskustva. Studentima je dana sloboda odabira situacija koje su na njih ostavile najsnažniji dojam, pri čemu nije bilo bitno je li ishod pregovora bio pozitivan i negativan. Studenti su imali zadatak da kao dio dnevnika analiziraju svoje sudjelovanje kao i ponašanje druge strane u pregovorima. Tako su dobili prigodu razmisliti o čimbenicima koji su utjecali na ishod pregovora. Studenti su također zapisivali impresije, osjećaje o vlastitom napretku kao i što su naučili tijekom tog iskustva. Imali su također zadatak uspoređivati slična iskustva i situacije.

Kao odgovarajuća metoda za ocjenu stavo-va studenata prema primjeni ovoga načina rada nametnula se kvalitativna metoda djelomično struk-turiranog intervjua s ciljem prikupljanja podataka o načinima studiranja, stavovima o načinima pou-čavanja i učenja, te preferencijama studenata glede načina poduke. Cilj istraživanja bio je saznati što studenti očekuju od kolegija i kojim ishodima bi bili zadovoljni. Također je korištena i metoda ankete na početku i na kraju kolegija kojom se željelo istražiti utječe li i koliko, primjena ove metoda poučavanja

Prema Mezirowu (1991.) refleksija, kao osnova učenja odraslih, preduvjet je za formiranje ideja i razmišljanja koja će rezultirati promijenjenom aktivnošću.

Usto, vjerovanje da će studenti koji su bili u stanju riješiti problem u situaciji u razredu biti sposobni riješiti sličan problem u drugačijem kontekstu prečesto se podrazumijeva. Istraživanje koje je proveo Ross 1987. pokazalo je da ako se uči u jednom okruženju, a znanje primjenjuje u dru-gom okruženju, to smanjuje vjerojatnost primjene znanja. Zaključujemo da je potreban transfer od poučavanja do učenja u okruženju koje je što sličnije realnom životu. Umjesto pretpostavke da su studenti sposobni transferirati znanja na buduće situacije u stvarnom okruženju i rješavati stvarne probleme prevladava uvjerenje da oni nisu sposob-ni prepoznati sličnosti između problema zato što se fokusiraju na površinske aspekte i uglavnom ne primjećuju strukturalne sličnosti.

Postoje brojna istraživanja (vidi pregled u Reeves and Weisberg, 1994.) o sposobnosti studenata da uče iz primjera i primijene relevantno znanje kada rješavaju konkretni problem u drugom kontekstu.

U svom istraživanju transfera, pod čime podra-zumijevaju sposobnost studenata da primijene kon-cept, shemu ili strategiju naučenu u jednoj situaciji na rješavanje problema u različitoj ali relevantnoj situaciji Gillespie i sur. izvode tri važna zaključka: da je transfer vrlo ograničen, da analoška uspo-redba između mnogobrojnih, strukturalno sličnih primjera potiče transfer i da studenti ne prepoznaju kada treba napraviti transfer. Razlog za to autori su našli u činjenici da studenti ne prepoznaju sličnosti među situacijama. Dakle umjesto navođenja niza odvojenih primjera, bilo bi korisnije voditi studente kroz niz iskustava, potičući ih da uspoređuju situ-acije, usredotočujući se na sličnosti. Nije dovoljno čitati o iskustvima drugih ili prolaziti kroz izolirane situacije. Ključno je uspoređivati ih. Tako se potiče transfer, zaključuju autori.

1.3. Korištenje osobnih dnevnika učenja iz iskustva kao način poučavanja

Iako je povezivanje teorije i prakse u podu-zetničkom obrazovanju dobilo znatnu pažnju u posljednjem desetljeću, primjena metode aktivnog učenja korištenjem studentskih dnevnika kao oblika učenja izvan razredne sredine slabo je dokumenti-

Prikaz 3. Refleksivni model poučavanjaIzvor: Wallace, 1991

176 177


dnevnika tipično ženska aktivnost, muškarcima strana i neobična.

Starost ispitanika je prema očekivanjima utjecala na količinu pregovaračkog iskustva, ali nije imala utjecaja na ocjenu uspješnosti pregovaranja, napre-dovanje tijekom kolegija niti na osjećaj korisnosti dnevnika kao metode. Također, vrsta tvrtke u kojoj ispitanik radi (privatno ili državno poduzeće) i je li ispitanik uključen ili nije u menadžersku strukturu poduzeća nisu utjecali na ocjenu pregovaračkih sposobnosti niti na napredovanje tijekom kolegija, ali su ispitanici uključeni u menadžersku strukturu ocijenili da imaju značajno više pregovaračkoga iskustva.

Još je Whitehead 1929. godine zaključio da nema obrazovanja bez slobode i discipline: „the only avenue towards wisdom is by freedom in the presence of knowledge… but the only avenue towards knowledge is by discipline in the acquire-ment of ordered fact“ (Whitehead, 1929, str.30) (… jedini put ka mudrosti je putem slobode u prisut-nosti znanja… ali jedini put prema znanju je putem discipline u prikupljanju strukturiranih činjenica, prijevod autora). Pri tome se čini da je sloboda stu-denata ključna na početku učenja da bi se potaknuo interes i zanimanje studenata. Na početku kolegija oni sami određuju ciljeve i što će napraviti da to ostvare i kasnije su odgovorni za njihovo ispunjenje. Učenje treba biti aktualno i relevantno i ne smijemo zaboraviti element zabave i uživanja tijekom učenja. „Ako se dobro radi, poduzetništvo treba biti zabav-no, a posao dobro obavljen. Isto važi i za podu-zetničko obrazovanje.“ (Katz, 2007.). Studentima treba dati priliku da uviđaju stvari i rade po svom, provjere teoriju u praksi. No da bi to mogli, trebaju im strukturirana, odabrana znanja, principi i točne upute kako se očekuje da ispune zadatak. Ključno je odabrati dobar omjer slobode i discipline. Sloboda se ponovno pruža studentima u završnoj fazi učenja kada se od njih očekuje da generaliziraju i primijene novostečeno znanje.

Nakon prvog semestra primjene ove metode po-učavanja primijećeno je koliko su studentima važne jasne upute nastavnika o tome kako voditi dnevnik, što se od njih očekuje i kako birati pregovaračke situacije koje će biti analizirane. Studenti su preferi-rali odabirati situacije u kojima su za sebe ostvarili pozitivan ishod u pregovorima. Nakon razgovora o tome koliko promišljanje o negativnim ishodima pregovora pomaže u svladavanju ove vještine, broj zapisa o loše vođenim pregovorima se povećao. Ta-kođer, studenti svoje iskustvo analiziraju selektivno, često zanemarujući naučeno tijekom nastave, npr.

na postignuće studenata kao i stavove studenata prema primjeni ovog načina poučavanja.2. Rezultati istraživanja i diskusija

Svoje razumijevanje teorije pregovaranja na početku semestra na Linkertovoj skali od 1-10 prva generacija studenata ocijenila je srednjom ocjenom 4,91, odnosno površno, 25% ispitanika zaokružilo je ocjenu 5 i nitko se nije odlučio za najveću ocjenu, izvrsno. U drugoj generaciji studenta nešto su bolje ocijenili svoje poznavanje teorije (5,47). Gotovo tre-ćina ispitanika (21% ) je okarakterizirala svoje znanje kao loše, a isti udio kao jako dobro. Nakon odsluša-noga kolegija, ocjena razumijevanja teorije kod obje grupe je znatno porasla (na 8,08 i 8,69). Zanimljivo je da je većina ispitanika (u 1. generaciji čak polo-vina) nakon završetka kolegija svoje razumijevanje teorije ocijenila kao vrlo dobro (ocjena 8).

Svoje pregovaračke vještine na početku kolegija obje su grupe ocijenile nešto bolje od poznavanja teorije, iako također kao osrednje (5,37 i 6,15). Čini se da ispitanici u drugoj generaciji imaju nešto više pregovaračkog iskustva (prosječna ocjena 6,15 za 2. generaciju i 5,58 za 1. generaciju), no obje genera-cije u prosjeku vjeruju da nemaju puno iskustva u pregovaranju. (Vidi: Dodatak 2.)

Obje generacije studenata ocijenile su svo-je napredovanje u svladavanju vještine velikim, odnosno jako velikim (najčešća ocjena je 9 na skali od 1-10, a odabrala ju je trećina ispitanika). Druga generacija studenata svoje je napredovanje ocijenila nešto višom ocjenom ( 8,47 u usporedbi sa 7,83 za 1. generaciju).

I korisnost vođenja dnevnika kao načina učenja ispitanici su ocijenili visokim ocjenama. Druga generacija ponovno nešto višom ocjenom (8,05 usporediti sa 7,45). U 2.generaciji studenata gotovo polovina studenata (47,3%) je na skali od 1-10 oda-brala ocjenu 9. Samo je jedan od 43 ispitanika oci-jenio da mu pisanje dnevnika uopće nije pomoglo u svladavanju vještine pregovaranja. Usto, 90,7% svih ispitanika odabralo bi alternativne, a ne tradicional-ne načine poučavanja i testiranja znanja.

Nije uočen značajniji utjecaj spola ispitanika na ocjenu pregovaračkih vještina, no čini se da su žene nešto bolje ocijenile svoje napredovanje u svladavanju vještine. Značajnija razliku između žena i muškaraca primijećena je u ocjeni opravdanosti primjene metode dnevnika iskustva. U obje genera-cije studenata žene su ocijenile korisnost dnevnika većom ocjenom nego što su to uradili muškarci. Čini se da je objašnjenje za to činjenica da je pisanje


i razmišljanjima o načinima na koje nove prijetnje i izazovi utječu na njega.“ (Gibb, 1997, str 19)

Rezultati ankete i intervjua pokazuju da su stu-denti reagirali pozitivno na uvođenje novog načina poduke, da su pokazali veće zanimanje za kolegij Vještine poslovnog pregovaranja, i bolje uočili važnost kolegija. Treba primijetiti da su i studenti s malim, kao i oni s velikim iskustvom u pregovaranju ocijenili da su imali koristi od ovoga načina rada.

Zanimljivo je da je druga generacija studen-ta nakon završetka kolegija bolje ocijenila svoje razumijevanje teorije pregovaranja i osjetila veći napredak u svladavanju vještina nego prva. Iako su oni nešto bolje ocijenili svoje vještine pregovaranja i svoja znanja prije početka kolegija, te naveli da imaju nešto veće pregovaračko iskustvo, a kako se pretpostavilo da studenti obiju generacija imaju podjednake sposobnosti za učenje i svladavanje ove vještine, vjeruje se da je do razlike u rezultatima došlo zbog promjene koja je uvedena nakon analize učinka ove metode na poučavanje 1. generacije. Druga generacija je naime dobila puno detaljnije upute za pisanje dnevnika, iz čega se može zaključiti da je važno studentima dati što detaljnije upute jer su rezultati bolji uz strukturiraniju primjenu ove metode.

Iako se uspjeh studenata objektivno nije znatno mijenjao (usporedili smo prosječne konačne ocjene iz kolegija u prethodnim generacijama, 4,66 s pro-sjekom generacija koje su koristile dnevnike, 4,86) studenti su bili zadovoljniji svojim napretkom. Usto, promjena stavova studenata, njihov odnos prema zadacima i povećan interes za temu pregovaranja, čini se, opravdava primjenu ovog načina poučava-nja.

Prema komentarima studenata dobivenim tije-kom intervjua, oni uz ovaj način poučavanja bolje razumiju načela, probleme i zakonitosti poslovnog pregovaranja, te su svjesniji korisnosti ove vještine za uspjeh u poslu i stjecanje konkurentske prednosti pred ostalim zaposlenicima. Učenje iz iskustva i razmišljanje o situacijama iz iskustva na strukturi-ran način omogućilo je studentima da cijene vlastito znanje i sposobnosti i proširilo njihovo shvaćanje vlastitih sposobnosti te im dalo više samopouzdanja i poticaj za daljnje učenje. Studenti su u intervjuima pored simulacija pregovaračkih situacija najviše navodili dnevnik kao način poučavanja koji im je najviše pomogao u svladavanju vještina poslovnog pregovaranja.

Zbog svega navedenoga smatra se da primjena eksperimentalnog učenja i refleksivnog pristupa ima

koncepte koji nisu u skladu s idejama ili navikama koje su imali prije početka kolegija.

Kako su dnevnici osobna stvar i kako su sve informacije zapisane u dnevnicima bile povjerljive, namijenjene isključivo čitanju autora i nastavnika, ovaj način rada osigurao je vrlo sigurno okruženje, u kojem se studenti ne boje neuspjeha i grešaka, te mogu aktivno eksperimentirati i neopterećeno radi-ti na razvoju sigurnosti i povjerenja u sebe. Lakše je mijenjati se u sigurnom okruženju.

Razgovor o pojedinačnim iskustvima, barem jednom na kraju semestra ili na forumu, razmjena iskustva i učenje iz iskustva drugih čine se posebno korisni jer ovom socijalnom kategorijom učenja uvažavamo još jednu karakteristiku učenja poduzet-nika, a to je učenje od drugih i iz iskustva drugih.

Kroz ovu aktivnost, osim što uče o poslovnom pregovaranju, studenti uče i o sebi kao pregovara-čima, uče ne samo nova znanja i pronalaze nove kanale za učenje, nego uče razmišljati na drugačiji način, uče nove vještine i usvajanju nove načine ponašanja. Teoretsko znanje je sigurno važno, no da bi dovelo do uspjeha ono mora biti kombini-rano s osobnim razvojem (Rae i Carswell, 2000.). Istovremeno oni razvijaju sposobnost refleksije o osobnom iskustvu, što bi im trebalo postati navika, te u uvjetima složenosti i nesigurnosti dolaze do kreativnih i inovativnih rješenja stvarnih proble-ma. Učenje kako učiti predstavlja značajan izazov u stvaranju okruženja pogodnog za poduzetničko učenje (Gibb, 2002.).

Nikako se ne smije propustiti istaknuti još jednu prednost ovoga načina poučavanja, naime pouča-vanje je individualizirano, usredotočeno isključivo na studenta. To studentima daje osjećaj važnosti i dodatno ih motivira.

I za nastavnika je puno ljepše raditi na ovaj način, poučavanje je kreativno, s više izazova. Usto, ovaj način rada nastavniku omogućava uvid u način na koji se mijenjalo studentovo ponašanje tijekom dužeg vremena u realnim situacijama te mijenjao njegov način razmišljanja o problemu. Uloga nastavnika, mentora je višestruka. Prvo, zadatak nastavnika je potaknuti studente na zapisivanje kritičnih događaja kao i na razmišljanje o situacija-ma i problemima. Njihov zadatak je također poticati studente da koriste iskustvo kako bi bolje razumjeli probleme i izbjegli slične situacije u budućnosti, ili odabrali najprimjereniju reakciju u sličnim situa-cijama. Gibb (1997.) ovo naziva „generativnim uče-njem“ koje opisuje kao “interaktivan proces reflek-sije o viziji, uspješnosti i sposobnostima poduzeća

178 179


1. Fokus. Kako su studenti tijekom kolegija upoznali osnove, principe, elemente i stilove pregovaranja, a nakon što je predstavljen zadatak, studenti su sami odabrali situacije koje žele zapisati i analizi-rati.

2. Akcija. Tijekom interakcije sa zadanim pro-blemom studenti su u stresnoj situaciji morali promatrati, analizirati, primijeniti stečena znanja iz teorije pregovaranja i nove vještine i ponašanja, te upravljati emocijama kako bi riješili konkretan problem u nepoznatom okruženju.

3. Potpora. Nastavnik je tijekom razgovora sa stu-dentima imao zadatak pružiti sigurnost i zaštitu studentima, te razviti njihovo samopouzdanje i želju da probaju nove stvari i daju najbolje od sebe u riskantnim situacijama.

4. Feedback. Studenti su nakon obavljenog zadatka dobili povratne informacije o svojoj uspješnosti u izvršenju zadatka, o opravdanosti, na primjer, pri-mjene određenog stila pregovaranja, o opravda-nosti zaključka donesenog u konkretnoj situaciji i ishodu pregovora kao i smjernice za budući rad.

5. Razgovor. U davanje komentara na kraju vježbe uključili su se pored nastavnika i ostali studenti. Tijekom razgovora studenti su uspoređivali situa-cije koje su analizirali, pronalazeći sličnosti, što bi im trebalo olakšati transfer znanja.

Zbog svega toga kolegij je bio uzbudljiviji, iza-zovniji, čak su i predavanja i dodatna čitanja imala više smisla jer su bila u funkciji rješavanja stvarnih problema. Studenti su bili više zainteresirani i više su se trudili. U ovome načinu pouke učinkovito se isprepliću sve mogućnost aktivnog učenja iz različi-tih izvora znanja, mogućnost neposredne provjere i primjene stečenih znanja u stvarnim situacijama, učenje o učenju, razmišljanje o iskustvu, stvaranje vlastitih teorija iz iskustva, izgradnja samopouzda-nja i odgovornosti za postizanje postavljenih ciljeva učenja i učenje od drugih. Nakon primjene ovog načina poučavanja u dvije generacije studenata čini se da nedostaje integracija poučavanja i ocjenjiva-nja znanja. Bilo bi dobro uvesti samoocjenjivanje uspješnosti svladavanja vještine pregovaranja putem dnevnika. Studenti bi zajednički trebali odrediti kriterije, te analizirati svoj napredak koristeći te kriterije. Na ovaj način ocjenjivanje bi postalo sastavni dio procesa osobnoga razvoja, a ne izvana nametnuti zahtjev.

Iako je razumijevanje uloge i značaja korište-

puno prednosti i opravdanja u podučavanju poslov-nih vještina kao što je poslovno pregovaranje.4. Zaključna razmatranja

Preliminarno istraživanje zadovoljstva postignu-ćem na kolegiju koji je kao metodu koristio dnevni-ke učenja omogućilo je sljedeće zaključke:

Kontekst učenja je vrlo važan. Studenti se uklju-čuju u aktivnosti koje ne samo oponašaju stvarne situacije, kao što je to slučaj sa simulacijama, nego jesu stvarne pregovaračke situacije. Učenje se događa u stvarnom, realnom, za njih relevantnom okruženju, a ne u razredu, čime je olakšan transfer znanja. Oni uče prakticirajući vještinu pregovaranja iz neposrednog iskustva, što djeluje kao posebno snažan motivacijski čimbenik. Tijekom ovoga zadatka studenti ne primjenjuju ono što drugi znaju, nego sami identificiraju probleme u novim složenim situacijama, određuju ciljeve, što će napraviti i kako reagirati te procjenjuju učinke svojih odluka. Cilj je ne samo primjenjivanje naučenoga nego pronalaže-nje kreativnih i inovativnih rješenja vlastitih proble-ma na osnovi neposrednih podataka, neprovjerenih i nekompletnih informacija iz osobnog iskustva. Tako se potiče lateralno kritičko razmišljanje tipič-no za poduzetničko ponašanje. Drugim riječima, studenti pokazuju inovativni pristup rješavanju problema, veću spremnost za promjenu, samopo-uzdanje i kreativnost, a to su sve atributi poduzet-ničkog ponašanja, a predstavljaju elemente važne za razvoj poduzetničkih kapaciteta (Rae i Carswell, 2000.). Zato što stvaraju vlastite teorije iz osobnog iskustva, uče brže, a znanje je trajnije. Usto, na ovaj način zadovoljavamo jednu od važnih potreba u slu-čaju poduzetničkog učenja. Značajna karakteristika poduzetničkog učenja je naime učenje iz različitih izvora znanja.

Zbog nesigurnosti i složenosti stvarnih pre-govaračkih situacija u kojima trebaju primijeniti teoretsko znanje studenti su prisiljeni misliti svojom glavom u uvjetima velikoga pritiska. Učeći na ovaj način studenti sudjeluju u stvaranju znanja, imaju slobodu i kontrolu nad rezultatima učenja, te pre-uzimaju odgovornost za vlastito učenje i napredak. Odgovornost za vlastito učenje ih motivira a svijest o rezultatima učenja daje vjeru u vlastite sposob-nosti.

Vratimo li se na Joplin model (1995.) za optima-lizaciju iskustva u cilju učenja, zaključit ćemo da se naša metoda nadograđuje na spomenuti model i da su naši studenti prošli kroz svih pet koraka spome-nutoga modela.


9. Garavan T.N. i O’Cinneide, B. (1994). “Entrepre-neurship education and training programmes: a review and evaluation – Part 1”, Journal of Euro-pean Industrial Training, Vol. 18 No. 8, 3-12.

10. Gibb A.A. (1987). Enterprise Culture – Its mean-ing and Implications for Education and Training, MCB University Press, Bradford

11. Gibb A.A. (1995). „Learning skills for all: the key to success in small business development”, Inter-national Council for Small Business, 40th World Conference, Sydney.

12. Gibb A.A. (1997). “Small firms’ training and competitiveness. Building on the small business as a learning organization”, International Small Business Journal, Vol.15 No.3, str. 13-29.

13. Gibb A.A. (2002). „In pursuit of a new ‘en-terprise ‘and ‘entrepreneurship’ paradigm for learning: creative destruction, new values, new ways of doing things and new combinations of knowledge“, International Journal of Manage-ment Review, 4(3), 233-69

14. Gibb A.A. (2002). “Creating conductive environ-ments for learning and entrepreneurship: living with, dealing with, creating and enjoying un-certainty and complexity”, Industry and Higher Education , Vol 16 No.3, str. 135-48.

15. Gillespie, J. J., Thompson, L.L., Loewenstein, J. i Gentner, D. (2000).“Lessons from Analogical Reasoning in the Teaching of Negotiation.” in Michael Wheeler., ed. Teaching Negotiation: Ideas and Innovations. Cambridge: PON Books, 311-321.

16. Gorman, G., Hanlon, D. I King, W. (1997). “Some research perspectives on entrepreneurship edu-cation, enterprise education and education for small business management: a ten-year literature review”, International Small Business Journal, Vol. 15 No. 3, 56-77

17. Jones-Evans D., Williams W. i Deacon J. (2000). “Developing entrepreneurial graduates: an action-learning approach”, Education + Training, 42 (4/5), 282-288

18. Joplin, L. (1995), “On defining experiential education”, u K. Warren, M. Sakofs i J.S. Hunt, Jr (eds), The Theory of Experiential Education, Dubeque, IA, Kendall/Hunt

19. Katz J.A. (2007). Forward: the third wave of entrepreneurship education and the importance of fun in learning u A. Fayolle (Ed.) Handbook of Research in Entrepreneurship Education, Vol 1, A General Perspective, Edward Elgar , Chelten-ham, UK, Northampton, MA, USA, xi-xv

nja studentskih dnevnika u poučavanju poslovnih vještina na osnovi ovoga istraživanja ograničeno, prije svega zbog malog broja studenata koji su bili uključeni, vjeruje se da će ovo istraživanje poboljšati razumijevanje ove tehnike poučavanja i potaknuti ostale nastavnike na korištenje ove tehnike kao i ostalih tehnika kojima je cilj povezivanje teorije i prakse u nastavi. Bilo bi zanimljivo ocijeniti uspješ-nost ove tehnike u usporedbi s ostalim načinima pouke. Pisanje dnevnika učenja čini nam se ideal-nim načinom provjere znanja, te bi valjalo istražiti i tu mogućnost. U budućim istraživanjima valjalo bi istražiti može li se ova tehnika uspješno primijeniti i u ostalim kolegijima. Također bi bilo korisno ispitati utjecaj primjene ove tehnike na uspješnost svladava-nja vještine pregovaranja nakon završetka kolegija (post-programe outcomes). Svakako bi valjalo nasta-viti istražiti mogućnosti povezivanja teorije i prakse u poduzetničkom obrazovanju te ispitati utjecaj alternativnih metoda na uspješnost poduzetnika.

Literatura

1. Argyris, C. i Schon, D.A. (1978), Organisa-tional Learning: A Theory of Action Perspective, Addison-Wesley, Reading. MA.

2. Auster, E.R. i Wylie, K.K. (2006). „Creating active learning in the classroom: a systematic approach“, Journal of Management Education, 30(2), 333-353.

3. Bechard, J. i Toulouse, J.M. (1998). “Validation of a didactic model for the analysis of training ob-jectives in entrepreneurship”, Journal of Business Venturing, Vol. 13 No. 4, 317-32

4. Bonwell, C. i Eison, J. (1991). Active learning: Cre-ating Excitement in the Classroom. ASHE-ERIC Higher Education Report No 1, George Washing-ton University, Washington, DC.

5. Burgoyne, J.G. i Hodgson, V.E. (1983). „Natural learning and managerial action: a phenomeno-logical study in the field setting“, Journal of Mana-gemt Studies, Vol. 20 No.3, pp.387-99

6. Cope, J. i Watts G. (2000). “Learning by doing: An exploration of experience, critical incidents and reflection in entrepreneurial learning”, Inter-national Journal of Entrepreneurial Behaviour and Research, Vol. 6 No.3, str. 104-124.

7. Deakins, D. i Freel, M. (1998). “Entrepreneurial learning and the growth process in SMEs”, The Learning Organization, Vol 5 No. 3

8. Dewey, J. (1933). How we think. Chicago: Henry Regnery.

180 181


Analogical Transfer,” Psychological Bulletin Vol. 115, 381-400

30. Ross, B.H. (1987).”This is Like That: The Use of Earlier Problems and the Separation of Similari-ty Effects,” Journal of Experimental Psychology: Learning, Memory and Cognition Vol. 13 629-639

31. Schon, D.A. (1983). The reflective practitioner: How professionals think in action. New York: Basic Books.

32. Sexton, D.l. i Kasarda, J.D. (1991). The State of the Art of Entrepreneurships, P.W. Kent Publis-hing Co., Boston. MA.

33. Smagorinsky, P., Cook, L.S., & Johnson, T.S. (2003). „The twisting path of concept develo-pment in learning to teach“, Teacher College Record, 105(8), 1399-1436.

34. Vinten, G., Alocock S. (2004). „Entrepreneurs-hip in Education“, The International Journal of Educational Management, 18(3), 188-195.

35. Wallace, M.J. (1991). Training Foreign Language Teachers: A Reflective Approach Cambridge: Cambridge University Press.

36. Weinrauch, J.D. (1984). “Educating the entrepre-neur: understanding adult learning behaviour”, Journal of Small Business Management, Vol. 22 No.2, 32-7

37. Whitehead, A.N. (1929). The Aims of Education and Other Essays, Free Press, New York, NY.

38. Whiting, C. (2006). „Data-base active learning in the principles of macroeconomics course: a mock FOMC meeting“, Journal of Economic Education, 37(2), 171-177.

39. Wolfe, D.M. i Kolb, D.A. (1984), “Career de-velopment, personal growth, and experiential learning”, u Rubin, I.M., McIntyre, J.M. i Kolb, D.A. (Eds.) Organisational Psychology: Readings on Human Behavior in Organisations, 4th ed., Prentice-Hall, Englewood Cliffs, NJ.

40. Zygmont, Z.X. (2006). „Debating the socialist calculation debate: a classroom exercise“, Jour-

20. D. Kirby (2007). Changing the entrepreneurship education paradigm u A. Fayolle (Ed.) Hand-book of Research in Entrepreneurship Educa-tion, Vol 1, A General Perspective, Edward Elgar , Cheltenham, UK, Northampton, MA, USA, 1-17

21. Korthagen, F.A. J. i Kessels, J.P.A.M. (1999). „Linking theory and practice: Changing the pedagogy of teacher education“, Educational Researcher, 28(4), 4-17.

22. Marsick, V.J. i Watkins, K.E.(1990), Informal and Incidental Learning in the Workplace, Rou-tledge, London

23. Matlay, H. (2005). „Researching entrepreneur-ship and education, Part 1: what is entrepre-neurship and does it matter?“, Education and Training, 47(8/9), 665-677.

24. Matlay, H. (2006). „Researching entrepreneur-ship and education, Part 12: what is entrepre-neurship and does it matter?“, Education and Training, 48(8/9), 704-718.

25. Mayers, C. i Jones, T.B. (1993). Promoting Active Learning: Strategies for the College Classroom, Jossey-Bass, San Francisco, CA.

26. Mazirow, J. (1991). Transformative dimensions of Adult Learning, Jossey-Bass, San Francisco, CA.

27. Porter, L.W. (1997). „A decade of change in the business school: from complacency to tomor-row“, Selections, 13(2), 1-8.

28. Rae, D. i Carswell M. (2000). “Using a life-story approach in researching entrepreneurial learn-ing: the development of a conceptual model and its implications in the design of learning experiences”, Education + Training, Vol. 42 No. 4/5, 220-227.

29. Reeves L.M. i Weisberg, R.W., (1994). “The Role of Content and Abstract Information in


nal of Economic Education, 37(2), 229-235.

DODATAK 1 : Rezultati ankete

Varijable 2006/2007 2007/2008 Ukupno/postotak

Ukupan broj 24 19 43

Muških 9 6 15

Ženskih 15 13 28 65%

Prosječna starost 31 godina 32 godine

Djelatnika 16 10 26 60,4%

Rukovoditelja 6 9 15 34,8%

Radi u državnom poduzeću 8 10 18 41,8%

Radi u privatnom poduzeću 13 8 21 48,8%

2006/2007 2007/2008

Prije Nakon Prije Nakon

Razumijevanje teorije 4,91 8,08 5,47 8,86

Pregovaračke vještine 5,37 6,15

Pregovaračko iskustvo 5,58 6,15

Napredovanje 7,83 8,47

Korisnost dnevnika 7,45 8,05

2006/07 2007/08 2006/07 2007/08 2006/07 2007/08

M Ž M Ž < 30 > 30 < 30 > 30 D M D M

Vještine 6,5 6 6,2 6,2 6,1 6,2

Napredovanje 8,3 8,5 8,5 8,5 8,6 8,3

Korisnost dnevnika

6,7 8,7 8,2 8 7,9 8,3

182 183


DODATAK 2: Rezultati za muškarce i žene, mlađe i starije od 30 godina, te djelatnike i menadžere

Ljerka Sedlan König, M. Sc.Faculty of Economics, Osijek

Contact Of Theory And Practice In Entrepreneurial EducationOn The Example Of Students’ Learning Diaries

Summary In the literature on entrepreneurial education, various accesses in integration of theory and practice are present, the authors differ in the choice of methods, and techniques of teaching that will enable the students to build entrepreneurial skills. However, though teaching through lectures represents an important learning component, everyone agrees that only theoretical knowledge is not sufficient. To stimulate students to active learning and application of acquired knowledge in practice various interactive techniques have been developed among which are also the methods of experimental and reflexive learning. This paper researches the application of combination of these methods using students’ diaries and then appraises this technique, its advantage and disadvantage from the viewpoint of teachers and students. Thus, this paper can start further discussion on the techniques of efficient teaching and learning in the entrepreneurial education.Key words: entrepreneurial education, learning, theory and practice, diaries

“Many methods of teaching are not new,But not everybody knows the old methods.”

Euclid in 300 B. C.

Prof. dr. sc. Branimir Marković, mr. sc. Slavko Vukić: Modeli organizacije i financiranja zdravstva u odabranim zemljama svijeta

MODELI ORGANIZACIJE IFINANCIRANJA ZDRAVSTVA UODABRANIM ZEMLJAMA SVIJETA

Prof. dr. sc. Branimir Markovićredoviti profesor na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, e-mail: [email protected]

Mr. sc. Slavko VukićZavod zdravstvenog osiguranja Kantona posavskog,Odžak, Bosna i Hercegovina, e-mail: [email protected]

UDK 614.2: 339.9Pregledni članak

SažetakU uvodnom dijelu rada daje se kratak teorijski prikaz mogućih modela financiranja zdravstva u svijetu. U apli-kativnom dijelu rada dat ćemo prikaz temeljnih praktičnih modela financiranja zdravstva u zemljama pred-vodnicama klasičnih modela financiranja zdravstva, kao što su: SAD, Velika Britanija, Njemačka i Hrvatska. U samoj razradi aplikativnog dijela rada, dali smo najveće značenje analizi nekih makroekonomskih pokazatelja u zdravstvu (tendencija ukupne zdravstvene potrošnje u odnosu na BDP, prosječne potrošnje po osiguraniku i sl.), analizi strukture zdravstvenog osiguranja te samoj shemi organizacije i financiranja zdravstva. Pretpostavljamo da u svakom modelu financiranja zdravstva postoje određena ograničenja, koja mogu stvarati probleme (slaba organizacija, povećanje troškova i sl.). Stoga smo posebnu pozornost u aplikativnom dijelu rada dali analizi teškoća u financiranju zdravstvenog sektora te ukazali na potrebe i mogućnosti za njihovo rješavanje putem eventualnih reformskih mjera. U zadnjem dijelu rada cilj je bio metodom komparacije ukazati na prednosti i nedostatke pojedinih izvora financiranja (proračunsko - porezi ili socijalno zdravstveno osiguranje – doprinosi).Ključne riječi: modeli organizacije, sheme financiranja zdravstva, teškoće u zdravstvu.

1. Uvod

U većini svjetskih zemalja zdravstvena je zaštita u velikoj mjeri sastavni dio cjelokupnoga društvenog života. Usprkos činjenici da je liječenje ljudi primarna zadaća zdravstva, danas se pridaje velika važnost sa-mom organiziranju i financiranju zdravstvene zaštite, tj. kolika se sredstva izdvajaju u sustav zdravstva i na koji način se koriste. Oblici organizacije i financiranja danas su u teoriji i praksi poznati kao: tržišni model, Beveradge - model nacionalne zdravstvene službe, Bi-smarkov model obveznoga zdravstvenog osiguranja te mješoviti model. Ne postoji niti jedan model financi-ranja zdravstva koji može odgovoriti svim zahtjevima suvremenog društva. Vrlo su dinamični i specifični izazovi za svaku državu, tako da svaki zdravstveni su-stav ima i svoje povijesne korijene. U većini razvijenih zemalja svijeta, temeljna obilježja nacionalnih zdrav-stvenih sustava postoje veoma dugo te na neki način predstavljaju i dio nacionalnog i društvenog identiteta (npr. tradicionalno poznata nacionalna zdravstve-

na služba u Velikoj Britaniji ili Sustav socijalnoga zdravstvenog osiguranja u Njemačkoj). U navedenim zemljama stalne su diskusije o mogućim reformskim pravcima zdravstvenog sustava, koje su više površ-noga karaktera, nego stvarno duboke i korjenite u samoj promjeni cjelokupne organizacije. Stoga ćemo u nastavku rada, uz spomenute teorijske eksplikacije zdravstvenog financiranja, dati neke najinteresantnije praktične primjere temeljnih modela organizacije i fi-nanciranja zdravstvene zaštite, kao što su SAD, Velika Britanija, Njemačka i Hrvatska. Naravno, pretpostav-ljamo da svaka zemlja ima svoje specifičnosti, stoga ćemo svaki sustav posebno i analizirati.

2. Organizacijska struktura

U SAD-u je zastupljen tržišni model financiranja zdravstvene zaštite. U SAD-u je od 1990. godine privatnim zdravstvenim osiguranjem bilo obuhvaćeno oko 73,00% stanovništva, dok je 27,00% stanovništva

184 185


Velika Britanija ima Beveradgeov model organi-zacije zdravstvenog sektora. Na vrhu same organi-zacije NHS-a je ministarstvo zdravstva (Deparment of Health) Velike Britanije, a glavne su mu zadaće raspodjela sredstava i donošenje zakonske regulati-ve. Vlada Velike Britanije preko svog je ministarstva zdravstva neposredno odgovorna parlamentu. Strategic Health Authorities ili posebne strategijske zdravstvene jedinice SHA su veze između stvarnih pružatelja usluga i ugovaratelja zdravstvene zaštite, a to su najčešće fondovi zdravstvene zaštite. Ova zdravstvena tijela pokrivaju regije Velike Britanije i sada ih trenutačno ima desetak. U samoj organiza-ciji NHS posebnu ulogu imaju Primary Care Trusts - fondovi primarne njege. Oni su uvedeni 1997. godine i predstavljaju temeljna tijela za ugovaranje s pružateljima zdravstvenih usluga.

Slika 2: Organizacija NHS u Velikoj Britaniji

Source: Thomson J. (2007), Methods of financig health care, Fifteenth International Conference of Social Sucurity Actaries and Statisticians Helsinki, Finland, 23-25 May, 2007.

Preko fondova primarne njege financiralo se samo u 2006. godini preko 80,00% ukupnog prora-čuna nacionalne zdravstvene službe Velike Britanije. U listopadu 2006. godine u cijeloj Velikoj Britaniji bilo je preko 152 fonda i svaki je pokrivao određeno zemljopisno područje. Glavne funkcije ovih fondova

bilo obuhvaćeno javnim socijalnim osiguranjem (Medicare za starije od 65 godina ili Medicaid za socijalno ugrožene). Od prije petnaestak godina, gotovo 14,00% ukupnoga američkoga stanovništva ili oko 35 milijuna, nisu imali niti jedan vid zdrav-stvenog osiguranja (Mastilica, 2007:6). Takav sustav zdravstvenog osiguranja u SAD-u znatno se razli-kuje od sustava u europskim zemljama. Liberalna i voluntaristička ideologija uz nepovezanu ekonom-sku i socijalnu politiku temelji su tih različitosti.

Slika 1: Poslodavci pružaju zdravstvenu zaštitu za više od 160 milijuna zaposlenih amerikanaca i članova njihovih obitelji.

Seurce: Health Insurance An Overview http://commonwealthfund.org/General/General_show.htmdoc str. 6, (see The Commonwealth Found, Dana from the Current Population Survey, March, 2007).

Američko zdravstvo karakteriziraju najveći troš-kovi u svijetu, uz manji udjel javnog ulaganja te uz najveće razlike u mogućnostima pristupa zdravstve-noj zaštiti. Danas država u Americi znatno partici-pira u određenim programima zdravstvene zaštite za posebne grupe osiguranika i posebne bolesti. Također se posebno sufinanciraju određene grupe stanovništva koje imaju slabu materijalnu osnovu za financiranje svoje zdravstvene zaštite iz tzv. Medi-care programa. Od ukupno 296,8 milijuna zaposle-nih Amerikanaca, poslodavci pružaju zdravstvenu zaštitu za 164 milijuna građana, a socijalni programi obuhvaćeni javnim financiranjem čine svega 25,00% ili oko 73 milijuna stanovnika. Ukupno je neosigu-rano oko 16,00% stanovništva ili 47 milijuna, što je povećanje za oko 34,00% u odnosu na pokazatelje od 1990. godine.

Fondovi zdravstvenog osiguranja organizirani su na temelju zemljopisnog područja, zaposlenosti ili na temelju poslodavaca. U Njemačkoj su fondovi podijeljeni na sedam glavnih grupa na temelju ze-mljopisnoga kriterija, a ove grupe na 17 regionalnih, 12 zamjenskih, 287 fondova baziranih na temelju poduzeća uposlenih, 24 fonda u vlasništvu raznih udruženja, 13 poljoprivrednih fondova te jedan radnički i jedan mornarički fond. Novim zakon-skim rješenjem u Njemačkoj je izmijenjen i odnos osiguranika i bolesničkih fondova. Velika većina osi-guranika ima pravo birati bolesnički fond. To pravo je uskraćeno specifičnim kategorijama osiguranika, kao što su poljoprivrednici (LKK osiguranje), obrt-nici (IKK), korporacijski zdravstveni fondovi (BKK), rudari i mornari koji imaju svoje posebne fondove zdravstvenog osiguranja.

Za obvezno zdravstveno osiguranje u Njemačkoj su zaduženi tzv. obvezni zdravstveni fondovi, koji pripadaju grupi javnih korporacija. Osiguranici plaćaju doprinose na temelju svojih primanja. Svi su članovi solidarni i imaju isti tretman i beneficije, bez obzira na razinu njihovog izdvajanja (suprot-no načelima privatnoga zdravstvenog osiguranja). Potencijalni zdravstveni osiguranik može slobodno birati gdje želi biti osiguran. Kada izabere osigu-ranje, on sklapa ugovor na 12 mjeseci, a može ga prekinuti koncem godine (The health insurance system of germany, http://www.ess - europe.de/en/germany.htm). Naravno, za konačni prekid moraju se poštovati obveze između ugovornih strana. U Njemačkoj građani mogu birati jedno od 52 privat-na zdravstvena osiguranja. To su najčešće građani s mjesečnim primanjem većim od 3,975 eura, državni službenici, samozaposleni itd.. Svaki član obitelji uplatitelja privatnog osiguranja mora imati svoju osobnu policu osiguranja, za razliku od obveznog osiguranja kada svaki član vuče prava osiguranja na temelju nositelja ili osiguranika. Privatno zdrav-

Tablica 1: Expenditure on in-patient care in bill. EUR Develop-ment from 1993 to 2005.

Source:Georg Baum, The system of hospital financig, deutsche krankenhaus gesellshaft, 2006.

su: omogućavanje pristupa liječnicima te ugova-ranje ostalih zdravstvenih usluga (zubarske, kućna njega i sl.). U sustavu primarne zdravstvene zaštite ključnu ulogu imaju liječnici opće prakse. U Velikoj Britaniji ima oko 30.000 liječnika opće prakse (general practitioners). Oni ugovaraju standardne zdravstvene usluge s nadležnim fondovima. Izvan standardnih usluga liječnici naplaćuju posebne usluge, što ih motivira da rade više takvih usluga (neke bolničke ili specijalističko – konzultativne usluge), čime bi se smanjili ukupni troškovi NHS-a (Thomson, 2007).

U Njemačkoj je izvorni bismarkovski model organizacije i financiranja zdravstvene zaštite. Osnovno načelo ovog sustava jest načelo supsidijar-nosti. U Njemačkoj je zdravstveni sustav relativno autonoman od države. Sukladno politici pune zaposlenosti, više od 90,00% stanovništva uključe-no je u sustav socijalnog zdravstvenog osiguranja, koji se isključivo odnosi na zdravstvenu skrb i naknadu za bolovanja. Oko 80,00% zdravstvenih troškova pokriva se iz javnog sektora, a 20,00% iz privatnih osiguravajućih kuća. Bolnice su uglav-nom pod upravom lokanih ili regionalnih vlasti. U Njemačkoj najveći dio stanovništva, oko 74,00% ima obvezno zdravstveno osiguranje (zaposleni s plaćom do 3,975 eura, umirovljenici, studenti, invalidi i sl.). Mali dio osiguranika u Njemačkoj je zakonski isključen iz sustava svega njih oko 6,00%. U trećoj skupini osiguranika tek je oko 18,00%, a to su najčešće poslovni ljudi s većim prihodima, koji mogu birati između obveznog i privatnog osigura-nja. Od ukupne populacije dobrovoljnog članstva u socijalno zdravstvenom osiguranju, ima ih oko 14,00% i svi su osigurani preko bolesničkih fondova, tek 4,00% preko privatnog osiguranja. Ukupan udio dobrovoljnih članova bitno se razlikuje i to od 2,30% do 37,90%, među 35 najvećih bolesničkih blagajni u Njemačkoj (Reinhard i ostali, 2007).

1995. godina 2000. godina 2005. godina

Statutory health insurance 39,7 44,5 49,0

Private health insurers 4,1 4,7 5,0

States (capital costs) 3,9 2,8 2,7


186 187

Slika 3: Financiranje američkog sustava zdravstvene zaštite

Seurce: Kao-Ping Chua, overview of the U.S.Health Care System, AMSA Jack Rutledge Fellow 2005-2006, February 10, 2006, str. 3 i 4.

U prethodnoj tablici slikovito je prikazana shema financiranja zdravstvene zaštite u SAD-u. Kretanje financijskih sredstava u zdravstvu Amerike vrši se u dva temeljna pravca:

- prikupljeni novac dolazi u nadležne institucije i - u nadležnim institucijama vrši se raspodjela fi-

nancijskih sredstava pružateljima zdravstvenih usluga.

Pojedinci, kao i njihova poduzeća, plaćaju propisane poreze na dohodak (taxes). Kao doda-tak postoji poseban porez koji plaćaju pojedinci, odnosno zaposleni i njihovi poslodavci, za posebne zdravstvene programe, npr. Medicare. Poduzeća najčešće plaćaju cijele iznose ili najveći dio premija zdravstvenog osiguranja, a zaposlenici samo ostali manji dio premija. Na tržištu individualnog osigu-ranja zaposleni sami plaćaju cijele iznose premija (premiums) osiguranja i to neposrednim putem.

U Velikoj Britaniji, osim primarnog osiguravanja dostupnosti kod liječenja fondovi ugovaraju usluge i sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite. Ugovori se najčešće zaključuju s bolnicama koje su u sustavu NHS-a (hospital trusts), ali se dio zdravstvene zaštite osigurava i s privatnim bolnicama. Samo u 2005. godini u Velikoj Britaniji bilo je oko 150 ova-kvih fondova. Fondovi za bolničko liječenje imaju mogućnost zarađivati dodatna sredstva za pacijente koji plaćaju samostalno (privatni osiguranici).

stveno osiguranje je na dobrovoljnim osnovama i financira se iz premija koje su sklopljene na nače-lima zdravstvenog stanja, godine starosti, plaće i slično. Raspodjela sredstava u obveznom zdravstve-nom osiguranju je na načelima solidarnosti, a kod privatnog osiguranja na načelima štednih računa. Beneficije ili određene povlastice karakteristika su obveznog zdravstvenog osiguranja (trudnice, teško bolesni i slično), a kod privatnog osiguranja postoji isključivo načelo pokrića troškova. Povrat uplaće-nih sredstava postoji kod dobrovoljnog i privatnog zdravstvenog osiguranja, a potpuno je isključeno kod obveznog zdravstvenog osiguranja (vidjeti detaljnije Based on Simon 2005, p.128).

3. Financiranje zdravstvenih sustava

Poseban problem u ovom radu odnosi se na shemu financiranja zdravstvenog sektora (uspostava adekvatnoga kontrolnog mehanizma financiranja zdravstva) te probleme stalnog deficita cjelokupnih zdravstvenih sustava (permanentni rast troškova, koji proistječu iz samoga karaktera svakog pojedi-nog sustava organizacije zdravstva). Stoga želimo ukazati na ove probleme te istaknuti i dosadašnje reformske mjere u nekim zemljama, posebice u zemljama Bizmarkovog modela financiranja, kao što su Njemačka i Hrvatska.

3.1. Sheme financiranja

Posebnu ulogu u financiranju zdravstva imaju volonterski fondovi preko kojih se financiraju neki od zdravstvenih rizika, kao što su npr. neke kirur-ške intervencije ili klasični oblici hospitalizacije. Neposredna plaćanja zdravstvene zaštite u Americi bilježe stalni porast, tako da danas dosežu i do 70% ukupne zdravstvene potrošnje. U SAD-u privatni liječnici svoje usluge naplaćuju neposredno, po metodi neposrednih naplaćivanja usluga. Po ovome modelu plaćanja organizirana je čitava primarna zdravstvena zaštita s hitnim službama, kao i bol-ničke poliklinike. Javne zdravstvene ustanove koje provode preventivnu zdravstvenu zaštitu financi-raju se iz proračuna lokalnih zajednica. Bolnice su organizirane kao državne ustanove, kao ustanove filantropskih organizacija ili volonterskih agencija zdravstvenog osiguranja i kao privatne profitne institucije (Škrbić, 1978:125).

s nedovoljnim primanjima, oslobođeni su plaćanja ovakvog vida financiranja (The British Health and Weltare System,http://elt. britcovn.org.pl/elth_what.htm). Građani Velike Britanije mogu slobodno birati privatna zdravstvena osiguranja. Tako je u 2003. godini oko 15,00% britanskih građana bilo osi-gurano putem privatnoga zdravstvenog osiguranja, uz trend neprestanog rasta u skoroj budućnosti.

Samo u razdoblju 1992-2005. godine, u Njemač-koj je povećana provizija od ubranih premija pri-vatnoga zdravstvenog osiguranja za 84,16 milijarde maraka. Ukupna bolnička zdravstvena potrošnja u Njemačkoj je porasla sa 43,7 milijardi na 56,7 mili-jardi maraka ili za 29,74%. Najveći udio u zdravstve-noj potrošnji ima obvezno zdravstveno osiguranje, koje čini gotovo 86,41% ukupnog osiguranja. Držav-na kapitalna ulaganja u bolničku zdravstvenu zaštitu neprestano opadaju. Do 1995. godine u Njemačkoj je bio miješani sustav s aspekta ujedinjenja kapitala i dohotka između pojedinih bolesničkih blagajni. Troškove za umirovljenike zajednički su pokrivali svi fondovi, a za ostale vrste osiguranika nije bilo namjene dohotka.

Slika 4: Tijekovi novca u Nacionalnoj zdravstvenoj službi Velike Britanije

Source: Thomson J. (2007), Methods of financig health care, Fifteenth International Conference of Social Sucurity Actaries and Statisticians Helsinki, Finland, 23-25 May, 2007.

Većina javnog novca predviđenog za zdravstve-nu zaštitu ide putem fondova zdravstvene njege (Primary Care Trusts). Ministarstvo zdravstva određuje prema relevantnim parametrima koliko novca treba raspodjeliti prema određenom fondu. Parametri na temelju kojih se vrši raspodjela novca su: broj stanovnika, zdravstveno stanje stanovniš-tva, socijalni status, cijene zdravstvenih usluga za određeno područje (odraz cijene rada i usluga na tom području).

Fondovi zdravstvene njege ugovaraju zdravstve-ne usluge s pružateljima i te im usluge raspodjeljuju, sukladno utvrđenim cijenama i tarifama zdravstve-nih usluga koje su utvrđene od strane ministarstva zdravstva (vrijede za cijelo područje Velike Brita-nije). Oko 82,00% svih troškova NHS plaća se iz glavnih poreza, a ostatak iz doprinosa koji plaćaju poslodavci i zaposleni, 12,20% na njihova primanja. U Velikoj Britaniji se 2,30% ukupnog proračuna naplati u vidu sufinanciranja za pružanje određenih zdravstvenih usluga, kao što su zubarske usluge, brzi i kompleksni testovi, liječnički recepti itd. Djeca i starije kategorije stanovništva te osiguranici

Prof. dr. sc. Branimir Marković, mr. sc. Slavko Vukić: Modeli organizacije i financiranja zdravstva u odabranim zemljama svijeta Prof. dr. sc. Branimir Marković, mr. sc. Slavko Vukić: Modeli organizacije i financiranja zdravstva u odabranim zemljama svijeta

188 189

stvenog osiguranja (Association of stattory health insurance Physicians), a ova udruženja kvartalno plaćaju pružatelje zdravstvenih usluga. Kontrola raspodjele prihoda u zdravstvenom osiguranju Njemačke koncentrirana je u ovakvim udruženji-ma, koja čine posebne stručne skupine. Posebna povjerenstva sastavljena su iz redova platiša (unije bolesničkih fondova) i pružatelja zdravstvenih usluga (unije doktora, zubara i bolnica). Ova po-vjerenstva odlučuju o standardima i normativima zdravstvene zaštite na federalnoj razini te cijenama temeljnih elemenata za kupovanje zdravstvenih usluga. Važnost ovakvih povjerenstava jest i u kon-troli i nadzoru pružatelja zdravstvenih usluga, kako bi se osigurala optimalna zdravstvena njega za sve osigurane osobe, te maksimalno iskoristili postojeći zdravstveni kapaciteti (Overview of the German health – care industries:evolution,trends, and main players, Febrauary, 2007).

3.2. Teškoće u financiranju zdravstvenog sektora

Prije 40 godina u SAD-u potrošnja u zdravstvu iznosila je 75 milijardi dolara ili svega 365 dolara po jednoj osobi. SAD na zdravstvenu zaštitu posljed-

Slika 5: Flow of finances services and benefits among players

Source: Schradin and Wende, 2006.

Uvođenjem konkurencije među fondovima stvorili su se mehanizmi prilagodbe rizika, ujedna-čavajući dohodak osiguranika i prosječne troškove po dobi, spolu ili nemoći. Time se izvršio pritisak na bolesničke fondove, koji su morali pokrivati sve stvarne troškove redistribuiranim novcem. Kompenzaciju oko rizika vrši ured za osiguranje. Naravno da prebacivanje novca iz jednog u druge fondove ima i svoje teškoće. To su i politička pitanja jer svi fondovi svoj novac (doprinose) nerado daju drugima, a drugo je pitanje više tehničke naravi i odnosi se na ponovnu podjelu koja uvijek ne mora uzeti u obzir kriterije troškova i doprinosa (Georg Braun, 2006).

Osigurane osobe u Njemačkoj mogu na temelju članske karte biti korisnici određenoga bolesnič-kog fonda (sickness fund). Osiguranici na temelju pripadnosti određenom fondu i predočavanjem članske karte koriste ambulantne usluge kod nekog pružatelja zdravstvenih usluga s kojim je fond sklopio ugovor (service providers). Na drugoj strani, bolesnički fondovi na temelju prethodno izvršenih proračuna na početku fiskalne godine, vrše ukupna godišnja plaćanja udruženjima liječnika zdrav-

Osiguranici na temelju zaposlenosti ili indivi-dualni osiguranici plaćaju privatna zdravstvena osiguranja na temelju posebno definiranih ugovora o zdravstvenom osiguranju. Posebna javna zdrav-stvena osiguranja u SAD-u su Medicare, Medicaid, S – chip i VA. Vlada koristi prikupljeni novac od poreza za plaćanje zdravstvenog osiguranja u posebnim javnim fondovima. Za financiranje zdravstvene zaštite zaposlenih u javnim služba-ma, vlada koristi novac prikupljen iz proračuna za plaćanje premija privatnim osiguravajućim kućama. Prema američkom zakonodavstvu, poslodavci koji plaćaju zdravstveno osiguranje za svoje zaposlene u djelomičnim ili cijelim iznosima, ostvaruju prava na porezne olakšice (troškovi ostvareni kao uplate zdravstvenog osiguranja priznaju se kao troškovi poslovanja tvrtke, čime se zapravo smanjuju obveze poreza na korporacijsku dobit). Za primjenu ovih beneficija američko zdravstvo bilježi deficit oko 100 milijardi dolara godišnje. Stoga država ozbiljno raz-mišlja o novim fiskalnim rješenjima u američkom zdravstvenom sustavu financiranja.

Pojačani stupanj bolesti i iznimno veliki troškovi zdravstvene zaštite, predstavljaju velike probleme američkoga zdravstvenog osiguranja. Uglavnom se troškovi zdravstvene zaštite plaćaju preko privatnih zdravstvenih osiguranja. Zdravstveno osiguranje ne pokriva sve potrebe osiguranika. Tako primjerice radnici koji plaćaju osiguranje preko doprinosa u 37,50 % nemaju osiguranu produženu njegu kod kroničnih bolesti ili u 49,50 % slučajeva nemaju osiguranu potpunu stomatološku zaštitu (Ginsburg,

njih godina troši oko 6.500 dolara po jednoj osobi. Samo u 2005. godini potrošeno je oko dva trilijuna dolara na zdravstvenu zaštitu, što preciznije iznosi oko 6.697 dolara po osiguranoj osobi godišnje. Ovakva potrošnja u zdravstvu Amerike čini 16,00% ukupnog BDP-a. Ako se trend povećanja troškova u zdravstvu Amerike nastavi, pretpostavlja se da će ukupni troškovi zdravstva u sljedećih desetak godina narasti i do 19,60% BDP-a. Cijene zdrav-stvene zaštite prekoračile su ekonomski rast u svakoj prethodnoj godini. U posljednjih 30 godina u SAD-u registriran je prosječni godišnji rast troškova zdravstva oko 9,80%, što je 2,5 puta više od porasta nominalnog BDP-a (Henry, 2007).

Na temelju već navedenih podataka u SAD-u je evidentirana velika zdravstvena potrošnja. Razlika u potrošnji između SAD-a i drugoplasirane zemlje u svijetu iznosila je gotovo 13,00% manje i gotovo 90,00% veća od prosjeka visoko razvijenih zemalja.. Usprkos visokoj potrošnji u SAD-u nisu zabilježeni bolji zdravstveni rezultati nego kod drugih razvije-nih zemalja. Tijekom cijele 2006. godine u SAD-u je došlo do povećanja premija privatnog osiguranja u prosjeku za 6,10%. Prosječne godišnje premije za jednu osobu iznosile su 4.479 dolara ili 12.106 dolara za jednu prosječnu obitelj. Prosječni doprinosi zdravstvenog osiguranja za jednu osobu iznosili su 694 dolara, a za cijelu obitelj 3.281 dolara; ostala sredstva za zdravstvenu zaštitu pokrivaju poduzeća zaposlenih osiguranika.

Tablica 2: Nacionalni troškovi zdravstvene zaštite po glavi stanovnika i njezin udio u BDP- u za razdoblje 1960-2005. godine.

Seurce: Centers for Medicare and Medicaid Services, Office of the Actuary, National Health Statistics Group, at http.//www.cms.hhs.gov/National Health ExpendData/ see Historical;: NHE summary including share of GDP,CY 1960-2005, file nhedgd 05 zip.


190 191

U Velikoj Britaniji temelje racionalizacije u zdravstvenoj politici čine: smanjenje kapitalne po-trošnje, racionalizacija bolničkog sustava, formula-cija načela prioriteta u potrošnji primjenom metoda zdravstvenog planiranja, reguliranje stope rasta zdravstvene potrošnje, limitiranje rasta troškova u farmaceutskoj službi, stimuliranje alternativa u bolničkoj zaštiti, poticanje prevencija i povećanje naknade za zubnu i očnu njegu i slično (Ristić, 2001:136). Proces privatizacije tih je godina uzeo maha i u nacionalnoj zdravstvenoj službi Velike Britanije. Tako se samo u razdoblju 1979. do 1986. godine udvostručio broj privatnih kreveta i osoba koje su osigurane u privatnim osiguravajućim kuća-ma. Tako je privatni sektor 1976. godine osiguravao svega 3.500 kreveta, a 1986. godine taj broj je pove-ćan na 10.000 kreveta. Znatno se povećala kontrola troškova liječnika primarne zdravstvene zaštite, a zdravstvenim ustanovama upravljaju menadžeri, koji strogo vode računa o financijskom poslovanju zdravstvenih ustanova (regulirano zakonima). Fak-tički bolnice su počele funkcionirati dobrim dijelom i na gospodarskim načelima. U skladu s reformskim pravcima uvode se mehanizmi ograničavanja troš-kova i ugrađivanja elemenata racionalizacije u pro-cesima upravljanja zdravstvenom potrošnjom, tzv. Cost-containment. Tadašnje istraživanje troškova zdravstvenog sustava u Britaniji pokazalo je znatno povećanje troškova liječenja u privatnom sektoru, u odnosu na liječenje organizirano u nacionalnoj zdravstvenoj službi. Taj je rast najznačajniji u po-dručju tz. hladnih operativnih zahvata gdje su troš-kovi najniži, a profit najveći (Kingdom, 1996:150). Promjene u britanskom zdravstvenom sustavu treba sagledati s više različitih aspekata. Činjenica je da su dobrim dijelom dane podrške ideji javnog zdravstva i u novim reformskim pravcima zdravstvene politike britanske državne zajednice.

Zadnjih godina evidentni su problemi u financi-ranju zdravstvenoga sektora i u zemljama Bismarko-vog modela npr. Njemačkoj, Hrvatskoj i sl.. Troškovi u zdravstvenom sustavu Njemačke narasli su ukupno 40,60% za razdoblje 1993.-2003. godine (go-dišnji rast 4,06%). Samo u 2003. godini registrirana je ukupna zdravstvena potrošnja od 239 milijardi eura. Njemačka je u ukupnoj zdravstvenoj potrošnji prema GDP-u zauzela treće mjesto s 11,10%. Samo u 2005. godini obvezno zdravstveno osiguranje potro-šilo je oko 140,549 milijardi eura (Overview of the German health – care industries:evolution,trends, and main players, Febrauary, 2007, p.12-27). Dva temeljna razloga neprestanog povećanja troškova u

1992:130). U Americi Madicare osigurava zdravstve-no osiguranje osobama starijim od 65 godina života, koje su voljne plaćati subvencionirane premije. Program Madicaid omogućava zdravstvenu zaštitu siromašnom stanovništvu. U načelu, korištenje zdravstvenih usluga preko navedenih programa je nekvalitetnije od onih koje se plaćaju. Strukture stanovništva koje nisu uopće osigurane ne mogu koristiti zdravstvene ustanove pod upravom privat-nih dobrovoljnih organizacija i institucija.

Iz naprijed navedenog jasno se uočavaju slabosti i u američkom zdravstvenom sustavu. Stoga je američka administracija, još za vrijeme prvog mandata predsjednika Klintona, poduzela određene reformske poteze zdravstvenog financiranja. Prema ponuđenim reformskim prijedlozima, temeljno plaćanje usluga vršilo bi se kroz godišnje premije. Zaposlenim osobama bi oko 80,00 % zdravstvenih troškova bilo pokriveno na temelju osiguranja, dok bi preostalih 20,00 % snosili sami osiguranici. Neza-poslene i neosigurane osobe morale bi same plaćati svoje usluge, tako da bi država osigurala posebne instrumente pomoću kojih bi omogućila liječenje i takvim kategorijama stanovništva. Ovakvim obiljež-jima američki sustav zdravstva bi se znatno približio europskim socijalnim osiguranjima. Ovakav prijed-log financiranja zdravstva u SAD-u naišao je na os-poravanje republikanaca u američkom parlamentu, a takva protivljenja su iskazali i određeni medicinski krugovi poput američkoga medicinskog udruženja American Medical Association i nekih osiguravaju-ćih organizacija (Chandler, 1996:181).

Naravno, postoje i neke teškoće u britanskom zdravstvenom sustavu. U Velikoj Britaniji moguće je uzeti tzv. puno privatno zdravstveno osigura-nje. U modelu NHS svi osiguranici koji ne koriste zdravstvene usluge, nemaju mogućnosti povrata uloženih sredstava (povrat poreza i sl.). Usprkos tomu što je britanski zdravstveni sustav financiran većim dijelom iz poreza kojim upravlja država, on ne funkcionira bez poteškoća. Tijekom 2006. godine u sustavu NHS ostvaren je deficit od 750 milijuna eura (The British Health System – health insurance business, http://www.ess – europe. De/en/uk_health_insurance.htm). Oko 86,00% troško-va u zdravstvu Velike Britanije javnog su karaktera. Statistički podaci pokazuju da je potrošnja u NHS po glavi jednog stanovnika u 2000. godini bila je oko 889 britanskih funti, a do kraja 2007. godine predviđa se potrošnja čak 1678 britanskih funti po jednom stanovniku.

osiguranja u Njemačkoj, bio je spriječiti povećanje troškova u zdravstvenom sustavu. Stoga je bilo nužno poduzeti dalje reforme u ovom pravcu, a to se učinilo zakonom o zdravstvenoj strukturi iz 1992. godine. Tim zakonom Nijemci su pokušali uvesti pravo slobodnog biranja bolesničkih blagajni (briga za osiguranike). Uvedeno je načelo zajedničke samouprave između blagajni i povezanih liječnika (ograničeni natjecateljski elementi i povećana dr-žavna regulacija). Rezultat novih zakonskih rješenja u njemačkom zdravstvenom osiguranju je dalja pro-fesionalizacija fondova zdravstvenog osiguranja. U skladu s tim, bitno je smanjen broj fondova s 1000 u 1990-tim na svega 335 u 2002. godini.

Sve snažnije reformske mjere bile su samo re-akcija na interna kretanja njemačkog zdravstvenog sustava. Posebice je bitno pokazati na regulaciju o opskrbi medicinskim sredstvima. U tom sektoru leži porast troškova zdravstva, pri čemu vlada Njemačke pokušava uvesti posebne proračune čije prekorače-nje ide na štetu honorara liječnika i farmaceutskih poduzeća. Novi instrumenti s učinkom usporenja troškova trebali bi biti tzv. regulacija aut-idem, pre-ma kojoj bi se trebale propisivati djelotvorne tvari umjesto medikamenata, koje su jeftinije na tržištu, a mogu s isporučiti (Becker, 2003:31). Liječnici zdravstvenog osiguranja dužni su voditi računa o visini troškova prilikom upućivanja pacijenata na bolničko liječenje, ali je zdravstveno osiguranje dužno osigurati usporedne cjenike zdravstvenih usluga u bolnicama. Novim zakonskim rješenjima normiraju se sufinanciranja zdravstvenog osiguranja za zubarske usluge i troškove prijevoza bolesnika. Zdravstveno osiguranje imalo je obvezu stimulirati grupnu zubno – medicinsku zaštitu kod djece i mladih, a za osiguranike od 14-25 godina uvedene su mjere preventivne zubarske kontrole (uvedene su restrikcije kurativne zdravstvene zaštite).

Sukladno samomu modelu financiranja zdrav-stvenog osiguranja, kao i u Njemačkoj i u Hrvatskoj, najveći teret zdravstvene zaštite imaju zaposleni i njihovi poslodavci (stopa doprinosa 15,00%, a udio zaposleni i poslodavci 50,00%:50,00%). Ostali prihodi za potrebe zdravstvene zaštite osiguravaju se iz proračuna preko poreza na dohodak građana, PDV-a i sl.. Uloga privatnoga zdravstvenog osigu-ranja neznatna je i pokrivaju je sami građani u cje-lokupnom iznosu. Hrvatska danas troši oko 8,00% BDP-a za zdravstvenu zaštitu ili oko 340 američkih dolara po stanovniku, pri čemu je u sredini, među 15 zemalja starih članica EU (prosjek 8,8%, a u novim članicama 7,1% BDP-a). U Hrvatskoj se oko 84,00%

zdravstvu Njemačke su: veliki napredak u medicin-skoj tehnologiji i demografska struktura stanov-ništva (povećanje stare populacije uz istovremeno smanjenje mlade populacije). Također se javljaju institucionalne promjene koje dovode do povećanja troškova zdravstva (oni koji zarađuju više mogu bi-rati privatno osiguranje te se tako neprestano uskra-ćuju prihodi obveznom zdravstvenom osiguranju).

U cilju prevladavanja poteškoća na mikrorazi-nama bilo je nekoliko reformi. Prva faza primjene fiskalnih mjera bila je u razdoblju do 1995. godine, kada su uvedeni proračunski sustavi za bolnice, farmaceutske proizvode i medicinske pristojbe, čime se pokušavalo spriječiti nekontrolirani rast troškova u zdravstvenom sektoru Njemačke. Druga faza reformskih procesa financiranja bila je od 1996. godine i odnosi se na smanjenje bolničkih kreve-ta za 15,00 %. Lokalne su vlasti imale mogućnost zadržati postojeće stanje, ali su to morale platiti vlastitim sredstvima. Davatelji zdravstvenih usluga morali su se prilagoditi prosječno utvrđenim troš-kovima, koje su utvrdili kupci zdravstvenih usluga. Lokalne vlasti su mogle zadržati liberalni način ugovaranja kupovine zdravstvenih usluga, ali su morali dodatno platiti iznad propisanih standarda (Zrinščak, 1999:6). Prema posebnim sporazumima bolnica, bolničkih blagajni i liječnika zdravstvenog osiguranja regulirano je upućivanje pacijenata na bolničku njegu (stvoreni su uvjeti da se u bolnice šalju pacijenti koji neće dugo ležati), te da se iscrpe sve mogućnosti ambulantnog zbrinjavanja.

Sve navedene mjere trebale su utjecati na skraće-nje boravka u bolnicama i tako pridonijeti uštedama u krevetima i novcu. Novim reformskim zakonom Njemačka je smanjila listu lijekova koji padaju na teret tzv. bolesničke blagajne. Određene grupe lije-kova i pomagala, kao što su naočale, slušni aparati, kurativna sredstva i razna druga pomagala imaju određeni fiksni iznos participiranja kojeg odre-đuju zdravstveni fondovi (racionalnije korištenje). Lijekovi izvan esencijalne liste, s utvrđenim fiksnim iznosom moraju se nabavljati po propisanim participacijama, koje će biti zamijenjene s procentu-alnim udjelom u plaćanju. Njemački zakonodavac je uspostavio veću kontrolu nad uslugama iz kataloga povlastica, kao i načina njihova prenošenja putem određenih i stručnih odbora za stvaranje zakonskih uvjeta. Dalji cilj vladine politike jest uspostava na-cionalnog instituta za kvalitetu zdravstvenih usluga i tako smanjiti utjecaj aktualne vlasti na kvalitetu zdravstvene zaštite (Rainhard i ostali, 2007:39). Temeljni cilj dosadašnjih reformi zdravstvenog


192 193

cijskog tržišta, baziran na rizicima i nije primjeren za većinu zemalja europskog kontinenta. Stoga ga nećemo uspoređivati u daljem izlaganju. U ovom dijelu rada želimo dati veće značenje usporedbi sustava financiranja iz proračuna (Velika Britanija) i sustava socijalnoga zdravstvenog osiguranja (Nje-mačka, Hrvatska i sl.). Temeljne razlike ovih sustava financiranja leže u samom karakteru izvora njihovih prihoda. U sustavima financiranja zdravstva iz proračuna temeljni izvori prihoda su porezi, a u socijalnom zdravstvenom osiguranju to su doprino-si zdravstvenog osiguranja. U načelu svaki od ovih sustava ima svojih prednosti i nedostataka.

U načelu sustavi socijalnoga zdravstvenog osiguranja imaju dobar sustav ugovaranja kupovine zdravstvenih usluga. Istina u nekim zemljama u razvitku ovaj sustav nije dovoljno dorađen i više za-konodavno formalno postoje mogućnosti kupaca da definiraju i utvrđuju točnu kupovinu zdravstvenih usluga (kvalitetu, cijene i sl.). Međutim u praksi ovaj dio još uvijek nije u punoj mjeri profunkcionirao i nije dao apsolutna prava kupcima u pogledu same kontrole i upravljanja sredstvima osiguranih osoba (klasični primjeri u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji). Međutim, sustav financiranja socijalnoga zdravstvenog osiguranja, ipak zakonski ima bolje mogućnosti od jednoga klasičnog integriranog su-stava kakav je recimo u Velikoj Britaniji (sustavom kupovine i prodaje zdravstvenih usluga neposredno rukovodi nadležno ministarstvo, monopol javnih zdravstvenih ustanova). U sustavima socijalnog osiguranja kupci imaju mogućnosti razvijati dobre kontrolne mehanizme za točnije utvrđivanje: troškova, kvalitete, zdravstvenih potreba i sl. Gene-ralno i politički postavlja se pitanje da li su sustavi temeljeni na ugovaranju SZO transparentniji po samoj prirodi doprinosa, kao namjenskoga javnog prihoda, za razliku od bilo kojeg poreza, kao općega javnog prihoda. Usprkos potencijalnoj prednosti glede transparentnijeg i odgovornijeg raspolaga-nja sredstvima zdravstvenog osiguranja, ipak se mora priznati, da su sustavi socijalnoga zdravstve-nog osiguranja dosta skuplji i iziskuju složeniju i opsežniju administraciju. Posebice je to izraženo u zdravstvenim sustavima s više autonomnih fondova, kao primjerice u Švedskoj ili Bosni i Hercegovini). U sustavima socijalnog zdravstvenog osiguranja fondovi imaju monopolsku poziciju, ali u posljednje vrijeme u nekim zemljama kao u Njemačkoj ili Ni-zozemskoj postoje inicijative za uvođenje mogućno-sti osiguranicima za slobodan izbor osiguravatelja te stvaranje povoljnije konkurencije među fondo-

troškova zdravstvene zaštite pokriva sredstvima iz javnih izvora, a samo 16,00% iz privatnih izvora. Privatizacija zdravstva u Hrvatskoj još uvijek je na samom početku. Sve dosadašnje vlade imale su stra-tegije razvitka privatizacije, ali se u sektoru zdrav-stva nije puno postiglo. Privatizacijom u zdravstvu rasteretili bismo ograničene mogućnosti HZZO, koji se financira izdvajanjem 1,3 milijuna zaposlenih, a mora biti dostatan za cijelo stanovništvo. Samo u razdoblju 2000. do 2005. godine provedeno je uku-pno pet sanacija zdravstvenih ustanova u ukupnoj vrijednosti od 4.260.000.000,00 kuna (osiguranje, Dostupno: http://www.phrma.hr/download.aspx. 05.08.2007). U sadašnjem financijskom modelu zdravstveni sustav Hrvatske je neodrživ, registrirani deficiti svake godine su oko 2 milijarde kuna (http://belupo.hr/Default.aspx,dostupno 12.01.2009.).

Temeljni je problem u sustavu zdravstvenog financiranja slaba osnova zaposlenih koji plaća-ju doprinose zdravstvenog osiguranja. Samo 1,3 milijuna zaposlenih u Hrvatskoj financira gotovo 4,5 milijuna stanovnika. Usprkos pozitivnom procesu centralizacije u sustavu zdravstvenog osiguranja ostali su ogromni troškovi zdravstvenog sustava. Većina je građana nezadovoljna sadašnjom situa-cijom u zdravstvu, o čemu svjedoče i sve učestalije javne rasprave o novoj zdravstvenoj reformi. Tek donesene prve mjere reforme zdravstvenog sektora u Hrvatskoj imaju veliki publicitet. Naime, u prvim mjerama pokušava se uvesti odgovornost u finan-ciranje zdravstva Hrvatske države. Tako se uvode participacije od 20,00% na zdravstvene usluge, osim onih od kojih su građani oslobođeni. Pokušavaju se uvesti novi izvori financiranja zdravstva preko posebnih poreza na duhan i duhanske prerađevine i sl. (traži se veći udio proračuna u financiranju zdravstvenog sektora). Vlada R. Hrvatske ozbilj-no razmišlja o uvođenju ovih mjera u narednom razdoblju, a ove godine planira odvojiti trećinu sredstava ubranih od posebnih poreza na duhanske prerađevine za financiranje zdravstva. Već od 01. siječnja 2009. godine uvedeni su novi mehanizmi plaćanja bolničke zdravstvene zaštite, a temeljeni na dijagnostičko povezanim grupama tzv. DRG-ovima, koji trebaju biti u funkciji racionalnije potrošnje.

3.3. Proračunsko financiranje ili financi-ranje doprinosima

Američki sustav zdravstvenog financiranja teme-lji se na iznimno visokome stupnju razvitka finan-

doprinosa socijalnog osiguranja smanje, da se ubra-ni doprinosi usmjere u posebne centralne fondove. Takvi fondovi zdravstvenog osiguranja jednim bi se dijelom morali financirati iz poreza, a sve u cilju stvaranja potrebne likvidnosti.

Generalno gledajući prihodi u socijalnom zdravstvenom osiguranju imaju stabilniju naplatu prihoda od prihoda ostvarenih od poreza u jednom vremenskom razdoblju (manje su varijacije). Uspr-kos stabilnijoj situaciji, i u sustavu SZO evidentirane su krizne situacije kao primjerice u Njemačkom zdravstvenom sustavu (Nonneman and Doorslaer, 1994). Temeljni uzroci Njemačke zdravstvene krize od prije desetak godina jesu: znatan pad prihoda uz povećanu nezaposlenost te povećanje ukupnog bro-ja starijeg stanovništva. U Njemačkoj su posljednjih godina naglo porasli troškovi u zdravstvenom sekto-ru. Danas je udio zdravstvenih troškova u ukupnim troškovima BDP-a Njemačke države gotovo za tre-ćinu veći od prosjeka zemalja OECD-a. Veliki na-predak u sustavu zdravstvenog osiguranja zemlje sa SZO postigle su uspostavljajući sustav univerzalnog i jednakopravnog zdravstvenog osiguranja. Naravno za postizanje takve razine osiguranja zdravstvenog sustava trebalo je dosta godina postupne evaluacije, gotovo preko stotinu godina (Njemačka, Austrija, Luksemburg itd.).

Cilj mnogih zemalja u razvoju koje imaju sustav SZO1 jest postići univerzalno zdravstveno osigura-nje. Tako primjerice, u Hrvatskoj, Srbiji ili Bosni i Hercegovini, gdje postoji veliki neformalni sektor, postoji veliki rizik pravilne implementacije uni-verzalnog i jednakopravnog zdravstvenog sustava. Uključiti ljude iz neformalnog sektora i članove njihovih obitelji velik je problem. Doprinosi su često velikih iznosa i siromašni građani ga često ne mogu platiti. Teškoće su uključiti u sustav doprinosa i one koji nisu siromašni, jer će oni za cijenu zdravstvene usluge radije izdvojiti iz džepa i tako dobiti ade-kvatnu zdravstvenu uslugu. Često građani u javnom sektoru imaju slabu dostupnost, a za novce u privat-nom sektoru tu dostupnost mogu znatno poboljšati. Cijene zdravstvenih usluga često nisu toliko veće od cijena tzv. sufinanciranja ili participacija osiguranih osoba, što je dodatni motiv za izbor dragovoljnog zdravstvenog osiguranja. Mogućnosti da se postigne univerzalno socijalno zdravstveno osiguranje veoma su male, u gospodarstvima koja imaju veliki broj nezaposlenih i veliki broj zaposlenih u neformal-nom sektoru.

1 SZO – socijalno zdravstveno osiguranje.

vima zdravstvenog osiguranja. Naravno da postoje i opravdane bojazni zlouporabe korištenja prava od strane pojedinih osiguranika te mogućnostima izmjene osiguravatelja špekulativnog karaktera (Kenkel, 2000).

Prema mišljenju nekih ekonomista (Wagstaff, 2007), sustav socijalnoga zdravstvenog osiguranja ima veći potencijal redovnih i izvanrednih prihoda od sustava financiranog iz poreza. Posebice je to izraženo u mješovitim modelima, kod kojih postoje objektivna ograničenja naplate prihoda iz proraču-na. Nedostaci koji proistječu iz modela socijalnoga zdravstvenog osiguranja predstavljaju opasnost od neformalnog sektora. Velik je izazov, kako naplatiti dio prihoda iz tzv. neformalnog sektora. Stoga, ako određeni zdravstveni sustavi žele pokriti zdravstve-nim osiguranjem cjelokupno stanovništvo, mogu se javiti objektivne poteškoće u samom sustavu naplate doprinosa. Naime za adekvatnu razinu prihoda, u takvim okolnostima nužne su veoma visoke stope doprinosa. U ovakvim fiskalnim uvjetima postoje veliki rizici. Mogu se javiti velike poteškoće, kako u samoj naplati doprinosa tako i u znatnom pove-ćanju troškova ubiranja doprinosa zdravstvenog osiguranja, a posebice je to izraženo u decentralizi-ranim zdravstvenim sustavima.

Posljednjih godina u Njemačkoj su se vodile zna-čajne rasprave oko reforme zdravstvenog sektora, posebice je značajno pitanje troškova radne snage. Neki ekonomisti smatraju da su troškovi radne sna-ge u Njemačkoj veliki (14,00% doprinosi na plate), te da ugrožavaju konkurentnost njemačkih poduzeća (Scmidt, 2006). Naravno i veliko oporezivanje plaća ima negativan utjecaj na zaposlenost, stoga se u strategijama rada zemalja članica OECD-a preporu-čuje smanjenje poreza na plaće. Teoretičar Sum-mers (vidjeti Summers, 1989) glede stvarne veličine oporezivanja plaća tvrdi da porezi na plaće djeluju ulijevo na samu krivulju potražnje za radom, a udesno na krivulju ponude za radom. Povećanje ne-posrednih poreza također smanjuje visine nadnica, zaposleni nisu motivirani raditi za nadnice na istoj razini, što generira smanjenje ukupne zaposlenosti itd.. Ipak u samom pristupu glede financiranja so-cijalnoga zdravstvenog osiguranja postoje i različita stajališta u Njemačkoj (predvodnica financiranja zdravstva iz doprinosa). Socijaldemokratska partija Njemačke se zalaže za uvođenje doprinosa vezanih za prihode, a demokršćanska partija Njemačke za uvođenje doprinosa zdravstvenog osiguranja s pau-šalno utvrđenim stopama (mala domaćinstva bi se subvencionirala). Postoje i razmišljanja da se stope


194 195

uglavnom na doprinosima zdravstvenog osiguranja. Najveći dio stanovništva ima obvezno zdravstveno osiguranje (preko 75,00%). Kao i u prethodna dva modela financiranje zdravstva vrši se preko mnoštva fondova zdravstvenog osiguranja. Alokacija sred-stava obveznoga zdravstvenog osiguranja temeljena je na načelima solidarnosti. Ukupna potrošnja u zdravstvenom sektoru neprestano raste i dosegla je 11,10 BDP-a (u posljednjih desetak godina porasla je za 40,60%). Kontrola prikupljanja i raspodjele sredstava koncentrirana je u posebnim udruženji-ma sastavljenim od članova bolesničkih fondova i članova pružatelja zdravstvenih usluga. Subjektivni uzroci povećanja troškova zdravstvenog sektora kod većine zemalja ovog modela financiranja su: nepostojanje adekvatnog planiranja zdravstvene potrošnje, nepostojanje proračuna bolničkih kapaci-teta i kompletnog farmaceutskog sektora.

Posebice je značajan problem fiskalne neodrži-vosti financiranja zdravstva, kako u Njemačkoj, tako i u Hrvatskoj (veliki dio stanovništva plaća simbo-lične iznose zdravstvenog osiguranja, umirovljenici, nezaposleni, socijalno ugrožene kategorije – načelo solidarnosti). Stoga u ovim zemljama treba pravil-nije dizajnirati fiskalni sustav financiranja zdravstva te uvesti nove izvore financiranja (npr. akcize na cigarete i sl.). Objektivni uzroci znatnog poveća-nja troškova općenito u svijetu su: veliki napredak medicinske tehnologije i povećanje stare populacije stanovništva. Subjektivno, većina zemalja treba uvođenje mehanizama tržišnog ograničenja troško-va u zdravstvu tzv. Cost – containment, kako bi se racionalnije provodila zdravstvena zaštita.

Usprkos zajedničkim tendencijama u zdravstvu, kao što su privatizacija, racionalizacija troškova i slično, prilikom dizajniranja reforme zdravstvenog sustava, moraju se uvažavati specifičnosti svake zemlje (društveno-ekonomsko uređenje, političko – teritorijalni ustroj, stanovništvo, resursi, običaji i sl.). U praksi, pojedine zemlje često kombiniraju pojedina obilježja osnovnih modela organizacije i fi-nanciranja zdravstvene zaštite tzv. miješani modeli, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, Bosni Hercegovini, Makedoniji ili Srbiji.

4. Zaključak

Primjer tržišnog modela organizacije i finan-ciranja zdravstva prisutan je u SAD-u i pokazuje određene manjkavosti, kao što su: veliki postotak neosiguranih osoba, trend nerazmjernog povećanja troškova u zdravstvu u odnosu na BDP (procjenjuje se da bi mogao narasti i do 20,00% BDP u narednih nekoliko godina). Danas je prosječna zdravstve-na potrošnja po jednom osiguraniku oko 6.697 američkih dolara. Poseban problem američkog modela financiranja zdravstva jest veliki postotak neposrednog plaćanja, bez javne kontrole državnih institucija, a sustav poreznih olakšica nije adekvatno dizajniran te uzrokuje stalne deficite. Prisutni defici-ti uzrokovani su i velikim administrativnim troško-vima koji proistječu iz samog obilježja organizacije zdravstva te slabom javnom kontrolom subvencija i cijena zdravstvenih usluga (sustav je liberaliziran). Načela zdravstvenog osiguranja temeljena su uglav-nom na rizicima.

Praktični primjer Beveradge modela organizacije zdravstva utemeljen je u Velikoj Britaniji. Sustav je prilično centraliziran. Zdravstvena zaštita se pokriva preko 90,00% putem NHS - nacionalne zdravstvene službe. Zastupljen je visok stupanj javne kontrole u kompletnom organiziranju i financiranju zdravstvenog sektora. Sustav financi-ranja organiziran je preko 152 fonda (organizirani na zemljopisnom načelu). Financiranje je temeljeno na proračunu i vrlo malom dijelu na doprinosima (svega 15,00% stanovnika ima privatno zdravstveno osiguranje). Usprkos jakoj zdravstvenoj kontroli ovaj model financiranja zdravstva u Velikoj Britaniji bilježi posljednjih godina deficite (značajan porast troškova u zdravstvu – koncem 2007. godine registrirana potrošnja preko 1.678 funti po jednom osiguraniku). Temeljni uzroci deficita zdravstvenog sektora jesu: velika kapitalna ulaganja u državnim bolnicama, nekontrolirani rast troškova u farmace-utskom sektoru te nepostojanje adekvatnih metoda planiranja zdravstvene potrošnje.

U Njemačkoj je prisutan izvorni Bizmarkov model financiranja zdravstvene zaštite. Temeljen je

14. The health insurance system of germany, http://www.ess - europe.de/en/germany.htm.

15. Georg Baum, The system of hospital financig, deutsche krankenhaus gesellshaft, 2006.

16. Schradin and Wende, 2006.17. Overview of the German health – care

industries:evolution,trends, and main players, Febrauary, 2007, p.12-27.

18. Zrinščak S, (1999), Sustavi zdravstvene po-litike u svijetu – osnovna obilježja i aktualni procesi, Izvorni znanstveni članak UDK: 614.4/9.332.316.4, Revija za socijalnu politiku, Zagreb, str. 6.

19. Reinhard B, Richard B, Hans F i W. Dubois, Organization and financing of social helth insu-rance systems: current status and recent policy developments, str. 39.

20. Becker U, Najnovije reforme zakonskog zdrav-stvenog osiguranja u Njemačkoj – stvaranje instrumenata tržišnog natjecanja i dalji razvitak pokrivanja rizika u svijetlu europskih integracij-skih procesa, Digital point d.o.o, Rijeka, 2003, str. 31-35.

21. http://www.phrma.hr/download.aspx, dostupno. 05.08.2007.

22. http://belupo.hr/Default.aspx,dostupno 12.01.2009

23. Kenkel, D.S (Prevention.Handbook of health economics. A.J. Culyer and J.P. Newhouse. Am-sterdama; New York, Esevier: 2v.

24. Wagsstaff, A., M. Lindelow, J. Gao, L, Xu and J.Oian (2007), proširivanje zdravstvenog osigu-ranja na neformalni sektor: Procjena utjecaja nove kooperativne medicinske sheme u Kini, Waschington DC, Svjetska banka, Mimeo.

25. Scmidt, U (2006), Zdravstvena politika i zdrav-stvena ekonomija u Njemačkoj, Washington DC, Friedrich Ebert Fondacija, Gover,

26. Summers,L.H (1989) Neke jednostavne ekonom-ske radnje obveznih prava, Američka ekonom-ska revija 79(2): 177-83.

27. Nonneman, Wand E van Doorslaer (1994), Uloga bolesničkih fondova na belgijskom tržištu zdrav-stvene njege, Soc. Sci .Med 39(10): 1483:95.

5. Literatura

1. Mastilica. M, Financiranje zdravstvene zaštite i zdravstveno osiguranje, str. 6, dostupno: http.//www.pharma.hr/dovnwnoload.aspx, 14.08.2007.

2. Health Insurance An Overview http://com-monwealthfund.org/General/General_show.htmdoc str. 6, (see The Commonwealth Found, Dana from the Current Population Survey, Mar-ch, 2007).

3. Henry J, Kaiser, Family Health care costs, Key information on helath care cost and their impact, August, 2007.

4. Centers for Medicare and Medicaid Services, Office of the Actuary, National Health Statistics Group, at http.//www.cms.hhs.gov/National Health ExpendData/ see Historical;: NHE sum-mary including share of GDP,CY 1960-2005, file nhedgd 05 zip,

5. Dr. Škrbić M, (1978), Uvod u ekonomiku zdrav-stva Jugoslavije, Medicinska naknada, Zagreb, str. 125.

6. Kao-Ping Chua, overview of the U.S.Health Care System, AMSA Jack Rutledge Fellow 2005-2006, February 10, 2006, str. 3 i 4.

7. Ginsburg N, (1992), Divisions of Welfare, A Cri-tical Introduction to Comparative Socia Policy, London, Sage publicitions, str. 130.

8. Chandler J, (1996),The United States of America, u: Wall, A.(ed.), str.181.

9. Thomson J. (2007), Methods of financig health care, Fifteenth International Conference of Social Sucurity Actaries and Statisticians Helsinki, Fin-land, 23-25 May, 2007.

10. The British Health and Weltare System, http:// elt. britcovn.org.pl/elth_what.htm

11. Ristić Ž, (2001), Socijalna ekonomija, Ekonomski fakultet, Beograd, str.136.

12. Kingdom J, The United Kingdon,u: Wall, A. (ed), 1996, Health Care Systems in Liberal Democracies,London and New York, Routledge, str.150.

13. Reinhard B, Richard B, Hans F i W. Dubois, (2007), Organization and financing of social hel-th insurance systems: current status and recent policy developments, str. 40.


196

Branimir Marković, Ph. D.,Faculty of Economics, Osijek

Slavko Vukić, M. Sc.,Institute for Health Insurance,Odžak, Bosnia and Hercegovina

Organization And Financing Models Of Health Service In Selected Countries

SummaryThe introductory part of the work gives a short theoretical presentation regarding possible financing models of health services in the world. In the applicative part of the work we shall present the basic practical models of financing health services in the countries that are the leaders of classic methods of health services financing, e. g. the USA, Great Britain, Germany and Croatia. Working out the applicative part of the work we gave the greatest significance to analysis of some macroeconomic indicators in health services (tendency of total health consumption in relation to GDP, average consumption per insured person etc.), to structure analysis of health insurance and just to the scheme of health service organization and financing. We presume that each model of health service financing contains certain limitations that can cause problem (weak organization, increase of expenses etc.). This is the reason why we, in the applicative part of the work, paid a special attention to analysis of financial difficulties in the health sector and pointed to the needs and possibilities of solving them through possible reform measures. The end part of the work aims to point out to advantages and disadvantages of individual financing sources through the comparison method (budgetary – taxes or social health insurance – contributions).Key words: organization models, health services scheme, difficulties in health services

Stručni radoviProfessional articles

Sandra Mrvica Mađarac, dipl. ek.:Komparacija ekonomsko-socijalne strukture stanovništva u Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj županiji

Comparison of Economic and Social Structure of Population in Vukovar-Srijem and Istra Counties

Mr. sc. (dipl. oec.) Jasminaka Samardžija, Mr. sc. (dipl. ing. strojarstva) Gordan Kolak:Komparativna analiza tri najveća svjetska modela poslovne izvrsnosti

Comparative Analysis of Three Largest Word Models of Business Excellence

Dr. sc. Dubravka Mahaček, Mr. sc. Ivana Bestvina-Bukvić, Nalanda Kantor, dipl. oec.:Ostvareni prihodi i primitci jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave s revizijskim osvrtom na prihode od imovine

Realized Incomes and Revenues of Local and Branch (Regional) Self-governmentUnits with Audit review on Income-earning Property


199

Sandra Mrvica Mađarac, dipl. ek.: Komparacija ekonomsko-socijalne strukture stanovništva u Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj županiji

KOMPARACIJA EKONOMSKO-SOCI-JALNE STRUKTURE STANOVNIŠTVA UVUKOVARSKO-SRIJEMSKOJ I ISTAR-SKOJ ŽUPANIJI

Sandra Mrvica Mađarac, dipl. ek.Veleučilište L. Ružička u Vukovaru/asistent Županijska 50, 32000 VukovarTel. 032-444-688, e-mail: [email protected]

UDK 314.143 (497.5-3)Stručni rad

SažetakU ovom se radu analizira ekonomsko-socijalna struktura stanovništva u Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj župa-niji sa svrhom da se prikaže razlika u gospodarskoj razvijenosti i ekonomsko-socijalnim strukturama stanovniš-tva između pojedinih županija u RH. Iako približnog broja stanovnika, a različite gospodarske razvijenosti, ove dvije županije imaju stanovite sličnosti i razlike u ekonomsko-socijalnoj strukturi stanovništva. Uloga ljudskih resursa u razvoju određenog područja od velike je važnosti. Struktura stanovništva predstavlja posljedicu njegova prirodnog kretanja, ali je i bitan čimbenik koji utječe na ta kretanja. Ekonomsko-socijalna struktura stanovništva formira se pod utjecajem brojnih čimbenika, bioloških, socijalnih, kulturnih, gospodarskih... Da bi se analizirala razlika ekonomsko-socijalne strukture stanovništva ovih dviju županija, provedena je komparacija prema obilježjima: aktivnost, aktivni u privrednim sektorima, djelatnost, zanimanje, glavni izvori sredstava za život, nezaposlenost, pismenost i školska sprema. Uočavanjem posebnosti u ekonomsko-socijalnoj strukturi sta-novništva ovih dviju županija donose se zaključci o sadašnjem stanju te o mogućnostima gospodarskog razvoja županija. Demografsko-ekonomska analiza po pojedinim obilježjima provedena je na temelju popisa stanovništva 2001. godine.Ključne riječi: ekonomsko-socijalna struktura stanovništva, Vukovarsko-srijemska županija, Istarska župani-ja, aktivno stanovništvo

1. Uvod

Razlike u razvijenosti županija u RH ogledaju se i u strukturama stanovništva, posebice u ekonomsko-socijalnoj strukturi stanovništva. Istarska se županija ubraja među najrazvijenije, a Vukovarsko-srijemska među najnerazvijenije županije u RH.

Vukovarsko-srijemska županija je najistočni-ja hrvatska županija sa 204 768 stanovnika (4,6 % ukupnog stanovništva Hrvatske) na površini od 2448 km2 sa prosječnom gustoćom 84 stanovnika na km2. Vukovarsko-srijemska županija je podijeljena na 5 gradova i 25 općina. Gradovi su Vukovar, Vinkovci, Ilok, Županja i Otok.

Zbog izrazito povoljnoga geografskog i prometnog položaja, bogatih prirodnih resursa, razvijene indu-strije te značajnoga ljudskog potencijala, područje Vukovarsko-srijemske županije prije Domovinskog rata bilo je među najrazvijenijim područjima u RH. Na području županije djelovalo je nekoliko velikih poduzeća u državnom vlasništvu, koja su doprinosila gospodarskom razvoju županije. Najznačajnija su: tvornica obuće „Borovo“ koje je zapošljavalo 20 000 ljudi, a nakon reintegracije 1200 ljudi; poljoprivredni konglomerat „Vupik“ te drvoprerađivačko poduzeće „Spačva“. Ova je županija pretrpjela najveće ratne štete u RH u iznosu od 4,1 milijarde eura na imovini i infrastrukturi. Budući da je uništen gospodarski po-

200 201


U ekonomsko aktivno i neaktivno stanovništvo ulaze sljedeće kategorije:2grupa I. Ekonomski aktivno stanovništvo čine:

1. sve zaposlene osobe (osobe u radnom odnosu), koje rade;

a) puno radno vrijeme ( prosječna duljina radnog dana),

b) pola radnog dana ili više,c) manje od polovice prosječnog radnog dana,2. sve osobe koje aktivno obavljaju određeno

zanimanje, ali nisu u radnom odnosu (aktivni u poljoprivredi, zanatstvu, osobe koje rade za „vlastiti račun“, pomažući članovi obitelji),

3. nezaposlene osobe u određenom razdoblju:4. nezaposleni koji su prije bili zaposleni,5. osobe koje prvi put traže zaposlenje,

grupa II. Ekonomski neaktivno stanovništvo čine:1. osobe koje imaju samostalan izvor prihoda:a) osobe koje primaju mirovinu ( koje više ne

rade),b) osobe koje se pripremaju za buduće zanima-

nje, koje se školuju iz stipendije i sl.,c) ostale ekonomski neovisne osobe koje ne rade

niti traže posao ( rentijeri i sl.),2. ekonomski ovisne (uzdržavane osobe):a) djeca ispod 14 godina,b) kućanice,c) osobe koje se pripremaju za obavljanje odre-

đenog zanimanja u budućnosti, koje se školuju na teret roditelja, rođaka i sl.,

d) osobe nesposobne za rad i bolesni.

U pogledu obilježja ekonomske aktivnosti „status u aktivnosti“, stanovništvo Hrvatske je razvrstano u skupine: aktivno, osobe s osobnim prihodom i uzdržavano stanovništvo.3

Aktivno stanovništvo (radna snaga) odnosi se na aktivno stanovništvo u užem smislu i obuhvaća osobe koje obavljaju zanimanje:

a) osobe koje su u radnom odnosu,b) osobe koje rade samostalno na svojem ili obi-

teljskom, pretežno poljoprivrednom imanju,c) osobe koje su nezaposlene, pod uvjetom da

traže posao,d) osobe koje su prekinule rad zbog ispunjenja

vojne obveze ili kazne zatvora.

Osobe sa osobnim prihodom obuhvaćaju:a) umirovljenike svih kategorija,

2 Navedeno djelo pod 1., str. 410., 411.3 Navedeno djelo pod 1., str. 415.

tencijal ove županije došlo je do izrazitih promjena u gospodarstvu. Stanovništvo ovoga kraja u ratu je teško stradalo, što je između ostalog promijenilo i demografsku sliku ove županije. Zbog utjecaja tranzicije gospodarstva i ratnih događanja došlo je do negativnih efekata u kontigentima stanovništva prije svega u povećanju nezaposlenosti.

Istarska je županija najzapadnija hrvatska župa-nija koja na svom području nije imala izravne ratne štete. Istarska županija ima 206 344 stanovnika na površini od 2 820 km2 s prosječnom gustoćom naseljenosti 73 stanovnika na km2. Administrativ-no središte je Pazin. Sastoji se od 10 gradova i 31 općine. Gradovi su: Buje, Buzet, Labin, Novigrad, Pazin, Poreč, Pula, Rovinj, Umag i Vodnjan. Vodeće gospodarske djelatnosti u Istarskoj županiji su industrija, turizam, trgovina, ribarstvo. U području industrije vodeće su brodogradnja, proizvodnja građevinskog materijala, proizvodnja duhanskih proizvoda, obrada metala, plastike, drva, tekstila i proizvodnja hrane. Zadnjih se godina veliki napori posvećuju revitalizaciji poljoprivrede i proizvodnji ekološki uzgojene hrane, vina i maslina.

Zbog gospodarskih i ostalih vanjskih utjecaja, znatne su razlike u ekonomsko-socijalnim struktu-rama stanovništva ove dvije županije.

2. Stanovništvo prema obilježju ekonomska aktivnost

Uloga stanovništva u gospodarskom životu nekog područja od velike je važnosti. Do podataka o ekonomsko-socijalnoj strukturi stanovništva dolazi se pomoću provedenog popisa stanovnika. Pod ekonomsko-socijalnom strukturom stanovnika podrazumijeva se struktura stanovništva prema ekonomskoj aktivnosti, djelatnosti, zanimanju, položaju u zanimanju, sektor vlasništva, obilježje naselja, obilježje kućanstva prema izvorima i veličini prihoda, obrazovna struktura stanovništva i sl. Polaznu osnovu za proučavanje ekonomsko-socijal-ne strukture stanovništva čini ekonomska struktura aktivnog stanovništva (radne snage). To proizlazi iz činjenice da se ekonomska struktura ukupnog stanovništva formira preko ekonomske strukture aktivnog stanovništva, jer su neaktivne osobe ovisne i uzdržavane od aktivnih članova njihove obitelji ili kućanstva.1

1 Wertheimer-Baletić, A.: Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb, 1999., str. 408.


vrstavanjem aktivnog stanovništva prema obilježju „položaj u zanimanju“ dobiva se jedna od temeljnih društvenih struktura koja se temelji na različitim oblicima vlasništva.

Analizom stanovništva prema navedenim obi-lježjima dolazi se do spoznaje o ekonomsko-socijal-noj strukturi stanovništva i gospodarsko-socijalnim uzrocima i posljedicama.

3. Struktura stanovništva prema obilježju „ak-tivnost“, „aktivni u privrednim sektorima“, „djelatnost“, „zanimanje“

Ekonomsko-socijalna struktura stanovništva u ovim dvjema županijama odražava diferencijalni nivo njihove razvijenosti i različitu strukturu privre-đivanja. Strukturu stanovništva Vukovarsko-srijem-ske i Istarske županije prema ekonomskoj aktivnosti i spolu prikazuje tablica br.1.

Tablica 1. Stanovništvo prema aktivnosti i spolu u Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj županiji, 2001. godine

Izvor: izračun autorice na temelju Popisa stanovništva 2001., Državni zavod za statistiku, http://dzs.hr/, učitano: 20.04.2008.

Opća stopa aktivnosti veća je u Istarskoj županiji (73,7% prema 64,0%), a shodno tome opća stopa uzdržavanosti veća je u Vukovarsko-srijemskoj županiji (35,9% prema 26,3%). Na stopu aktivnosti utječe dobna struktura stanovništva, udio poljopri-vrednog/nepoljoprivrednog stanovništva te struk-tura industrije na određenom području. Struktura stanovništva u Vukovarsko-srijemskoj županiji ekonomski je povoljna jer ima 64,0% aktivnih

b) osobe koje primaju socijalnu pomoć ili imaju prihode od davanja u zakup zemlje, kuće, radnje ili druge imovine.

Uzdržavano stanovništvo (neaktivno u užem smislu) obuhvaća sve one osobe koje nemaju vlastitih prihoda, a uzdržavaju ih roditelji, rođaci ili druge osobe (to su: djeca, kućanice, učenici, redoviti studenti, nesposobni za rad, bolesni i sl.).

Veličina kontigenta radne snage ovisi o prirod-nom prirastu, dobnoj strukturi ukupnog stanovniš-tva i spolnoj strukturi ukupnog stanovništva.

Pod ekonomskom strukturom aktivnog sta-novništva (radne snage) podrazumijeva se podjela radne snage prema djelatnostima. To se može napraviti na različite načine. Najjednostavnija je podjela na poljoprivredne i nepoljoprivredne djelatnosti. Često primjenjivana podjela jest ona na primarne, sekundarne i tercijalne djelatnosti. Detaljnija je podjela prema djelatnostima iz kojih se crpi dohodak. Jedno od osnovnih obilježja radne snage jest zanimanje, tj. onaj posao koji pojedinac obavlja u trenutku popisa. To je posebice značaj-

no za demografska i ekonomska istraživanja jer o tome ovisi ekonomski i društveni status pojedinca. Diverzifikacijom društvene podjele rada dolazi do promjene strukture radne snage prema obrazovnim obilježjima. Što je veća stopa ekonomske aktivnosti, to je veća razina obrazovanja ukupnog stanovništva. Obrazovanost stanovništva djeluje na promjene u profesionalnoj strukturi stanovništva u smislu povećanja broja stanovnika u nepoljoprivrednim zanimanjima. Osnovna su obrazovna obilježja stanovništva „pismenost“ i „školska sprema“. Raz-

Vukovarsko-srijemska županija Istarska županija

Brojstanovnika

%Stopa

aktivnosti/ uzdržavanosti

(u %)

Brojstanovnika

%Stopa

aktivnosti/ uzdržavanosti

(u %)

Ukupno aktivno 131085 100 64 152123 100 73,7

Muško 70534 53,8 71,6 77298 50,8 77,3

Žensko 60551 46,2 56,9 74825 49,1 70,3

Ukupno uzdržavano 73683 100 35,9 54221 100 26,3

Muško 27936 37,9 28,3 22671 41,8 22,6

Žensko 45747 62,1 43 31550 58,1 29,6

Ukupno stanovništvo 204768 100 - 206344 100 -

Muško 98472 48,1 - 99969 48,4 -

Žensko 106296 51,9 - 106375 51,5 -

203


Tablica 2. Aktivno (prisutno) stanovništvo zaposleno po privrednim sektorima u Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj županiji, 2001. godine

Izvor:izračun autorice na temelju popisa stanovništva 2001., Državni zavod za statistiku, http://dzs.hr/, učitano: 20.04.2008.

Tablica 3. Zaposleni prema djelatnosti i spolu u Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj Županiji, 2001. godine* postotke izračunala autorica rada

Izvor: Državni zavod za statistiku, popis stanovništva 2001., http://www.dsz.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_17/H01_02_17_zup16.htlm http://www.dsz.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_17/H01_02_17_zup18.htlm (učitano 29.04.2008.)

Privredni sektor Vukovarsko-srijemska županija Istarska županija

Broj aktivnih % Broj aktivnih %

Primarni 11991 23,2 3396 4,5

Sekundarni 12139 23,5 23359 31,3

Tercijalni 27446 53,2 47716 64

Ukupno 51576 100 74471 100

Djelatnost Vukovarsko-srijemska županija Istarska županija

Aktivno %* M Ž Aktivno %* M Ž

Poljoprivreda, lov, šumarstvo

11968 19,6 8812 3156 2668 3,3 2008 660

Ribarstvo 23 0,1 19 4 728 0,9 671 57

Rudarstvo 129 0,2 119 10 302 0,4 276 26

Prerađivačka ind. 7253 11,9 4659 2594 16646 20,8 10563 6083

Opskrba el.energijom, plinom i vodom

744 1,2 619 125 1530 1,9 1226 304

Građevinarstvo 4013 6,6 3757 256 4881 6,1 4493 388

Trgovina, popravak mot.vozila

5812 9,5 2628 3184 10588 13,2 4798 5790

Hoteli, restorani 1900 3,1 948 952 9823 12,2 4150 5673

Prijevoz, skladištenje, veza

3694 6,1 3093 601 4662 5,8 3638 1024

Financ.posredovanje

643 1 212 431 1992 2,4 516 1476

Posl. nekretninama 1451 2,4 637 814 4562 5,7 1986 2576

Javna uprava, obrana

6015 9,9 4592 1423 4811 6 2660 2151

Obrazovanje 2903 4,7 805 2098 3912 4,9 788 3124

Zdrav.zaštita,soc.skrb

2526 4,1 635 1891 3427 4,3 765 2662

Ostale društvene dj. 1366 2,2 743 623 2810 3,5 1446 1364

Privatna kućanstva 189 0,3 14 175 36 0,04 2 34

Izvanteritor.org. i tijela

31 0,1 11 20 1 0,001 - 1

Nepoznatadjelanost

916 1,5 525 391 1092 1,4 578 514

Na radu uinozemst.

9300 15,3 5173 4127 5405 6,8 3711 1694

Ukupno 60876 100 38001 22875 79876 100 44275 35601


(učitano 28.04.2008.)

stanovnika. Razlike su velike u primarnom sektoru, 23,2% stanovnika u Vukovarsko-srijemskoj te samo 4,5% stanovnika u Istarskoj županiji je aktivno u primarnom sektoru. To je prije svega zbog razlike u prirodnim resursima jer je Vukovarsko-srijemska županija tradicionalno poljoprivredni kraj.

Struktura aktivnih stanovnika u ovim dvijema županijama pokazuje da je diferencijalnija u Istar-skoj županiji. U objema županijama veliki je broj aktivnih u prerađivačkoj industriji (u Vukovarsko-srijemskoj 11,9%, a u Istarskoj 20,8%), te u trgovini na veliko i malo ( u Vukovarsko-srijemskoj 9,5%, a u Istarskoj 13,2%). Velike se razlike odnose na broj aktivnih u poljoprivredi, lovu i šumarstvu (u Vuko-varsko-srijemskoj 19,6%, u Istarskoj 3,3%), te na broj zaposlenih u hotelima i restoranima (u Vukovarsko-srijemskoj 3,1%, u Istarskoj 12,2%). To je i razumljivo s obzirom na prirodne resurse i činjenicu da je Istar-ska županija područje s razvijenim turizmom.Velika je razlika i u broju zaposlenih na radu u inozemstvu, iz Vukovarsko-srijemske županije 15,3%, dok je iz Istarske na radu i inozemstvu 6,8%. To je prije svega zbog ratnih posljedica i migracija s ovog područja.

Zanimanje definiramo kao vrstu posla koju obavlja pojedinac radi stjecanja sredstava za život. Zanimanje je jedno od osnovnih obilježja radne snage i stanovništva.4

4 Navedeno djelo pod 1., str. 510.

stanovnika prema 38,9% uzdržavanih, tj. na jednu aktivnu dolazi 0,56 uzdržavanih. U Istarskoj žu-paniji situacija je povoljnija jer ima 73,7% aktivnih stanovnika prema 26,3% uzdržavanih, tj. na jednu aktivnu osobu dolazi 0,35 uzdržavanih. Struktura aktivnog stanovništva prema spolu pokazuje da je u ukupnom stanovništvu obje županije veći broj eko-nomski aktivnih muškaraca nego žena. U ukupnom uzdržavanom stanovništvu u obje županije veći je broj uzdržavanih žena nego muškaraca. Ta je razlika manja u Istarskoj županiji, 58,1% uzdržavanih žena prema 41,8% uzdržavanih muškaraca, za razliku od Vukovarsko-srijemske u kojoj je 62,1% uzdržavanih žena prema 37,9% uzdržavanih muškaraca.Razlike u ekonomskoj strukturi stanovništva ovih dviju županija pokazuje i podjela stanovništva pre-ma privrednim sektorima.

Udio ekonomski aktivnih stanovnika u objema županijama najveći je u tercijalnom sektoru, u Vu-kovarsko-srijemskoj 53,2% stanovnika te u Istarskoj 64%

Tablica 4. Aktivno stanovništvo po zanimanju i spolu u Vukovar-sko-srijemskoj i Istarskoj županiji, 2001. godine

* postotke izračunala autorica radaIzvor: Državni zavod za statistiku, popis stanovništva 2001., http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_18/H01_02_18_zup16.html http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_18/H01_02_18_zup18.html

Zanimanje Vukovarsko-srijemska županija Istarska županija

Ukupno %* M Ž Ukupno %* M Ž

Stručnjaci iznanstvenici

4008 4,8 1870 2138 7204 7,5 3169 4035

Inžinjeri, tehničari 9045 10,9 4473 4572 12936 13,5 6654 6282

Službenici 6745 8,1 2065 4680 11292 11,8 2855 8437

Uslužna itrg. zanimanja

13204 15,9 5859 7345 19735 20,6 7321 12414

Poljoprivr., šumski radnici, ribari

9209 11,1 6544 2665 2898 3 2305 593

Zanimanja u obrtu 13049 15,7 10662 2387 16384 17,1 14413 1971

Rukovateljistrojevima

7177 8,6 5795 1382 8911 9,3 6580 2331

Jednostavna zanim. 10369 12,5 5717 4652 6723 7 2867 3856

Vojna zanim. 2197 2,6 2102 95 648 0,7 580 68

Članovi zakonod.tijela

1750 2,1 1301 449 4676 4,8 3326 1350

Nepoznatozanimanje

6045 7,3 3252 2793 4287 4,5 2293 1994

Ukupno 82798 100 49640 33158 95694 100 52363 43331

204 205


Tablica 5. Stanovništvo prema glavnim izvorima sredstava za život u Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj županiji, 2001. godine

Izvor: Državni zavod za statistiku, popis stanovništva 2001., http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_13/H01_02_13.htlm (učitano 29.04.2008.)

Prema glavnim izvorima sredstava za život u objema županijama najveći je udio stanovništva koje crpi sredstva iz prihoda od rada (u Vukovar-sko-srijemskoj 27,8%, u Istarskoj 38,3%), te samo iz mirovine (18,0% u Vukovarsko-srijemskoj, te 22,3% u Istarskoj). Signifikantna razlika pojavljuje se u po-stotku stanovništva Vukovarsko-srijemske županije jer 3,1% kao glavni izvor sredstava za život navodi socijalnu naknadu, dok je taj postotak u Istarskoj znatno manji, 1%. Razlika je i u udjelu stanovništva bez prihoda, 43,3 % u Vukovarsko-srijemskoj prema 30,8% u Istarskoj županiji. Iz navedenih se podataka razaznaje da je manji životni standard na području Vukovarsko-srijemske županije.

Općenito gledano, broj nezaposlenih i neaktiv-nih veći je u Vukovarsko-srijemskoj županiji. 70,1% od ukupnog stanovništva u Vukovarsko-srijemskoj županiji čine nezaposleni i neaktivni, a u Istarskoj 61,1%. 2001. godine bilo je 10,7% od ukupnog sta-novništva nezaposlenih u Vukovarsko-srijemskoj, a 7,7% u Istarskoj županiji. Broj nezaposlenih koji traže prvo zaposlenje veći je u Vukovarsko-srijem-skoj županiji; 3,7% prema 1,5% u Istarskoj. Među neaktivnima u objema županijama veći broj čine

Strukturu aktivnog stanovništva u ovim dvje-ma županijama karakterizira zajednički najveći postotak stanovništva zaposlenog u uslužnim i

trgovačkim zanimanjima (u Vukovarsko-srijemskoj 15,9%, u Istarskoj 20,6%) te u zanimanjima u obrtu i pojedinačnoj proizvodnji (u Vukovarsko-srijemskoj 15,7%, te u Istarskoj 17,1%). Razlika se pojavljuje u broju aktivnih u poljoprivrednim zanimanjima te u jednostavnim zanimanjima koja su zastupljenija u Vukovarsko-srijemskoj županiji. 11,1% aktivnog stanovništva u Vukovarsko-srijemskoj županiji zaposleno je u poljoprivredi, a svega 3% u Istarskoj. Žensko stanovništvo je u objema županijama najza-stupljenije u zanimanjima: uslužnim i trgovačkim, službeničkim i inženjerskim zanimanjima. Muško stanovništvo je u objema županijama najzastuplje-nije u zanimanjima u obrtu, uslužnim i trgovačkim zanimanjima te zaposleni kao rukovatelji strojevi-ma. Razlika se pojavljuje u pogledu veličine udjela zaposlenih muškaraca u poljoprivredi i jednostav-nim zanimanjima kojih je veći broj u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Ta se razlika pripisuje prirod-nim resursima i razlici u strukturi privrede.

4. Struktura stanovništva prema obilježju „glavni izvori sredstava za život“, „nezapo-slenost“, „pismenost“, „školska sprema“

Struktura stanovništva prema obilježju „glavni izvori sredstava za život“ najbolji je pokazatelj život-nog standarda na određenom području.

Izvori sredstava Vukovarsko-srijemska županija Istarska županija

Broj stanovnika % Broj stanovnika %

Prihodi od rada 57087 27,8 78988 38,3

Prihodi od rada i mirovina 1219 0,6 643 0,31

Prih.od rada i ostali prihodi 4428 2,2 3093 1,5

Samo mirovina 36860 18 45933 22,3

Mirovina i soc.naknada 522 0,25 223 0,11

Mirovina i ostali prihodi 1598 0,78 1441 0,7

Samo soc.naknada 6412 3,1 2091 1

Samo prihodi od imovine 660 0,32 425 0,21

Samo povremena potpora drugih 1898 0,93 1116 0,54

Ostali prihodi 2360 1,2 2079 1,01

Bez prihoda 88687 43,3 63528 30,8

Nepoznato 3037 1,5 6784 3,3

Ukupno 204768 100 206344 100


stope inflacije bile jednake.5Krajem ožujka 2008. godine u Vukovarsko-sri-

jemskoj županiji evidentirano je 17669 nezaposle-nih, dok je u Istarskoj 6446 nezaposlenih osoba, što čini smanjenje u odnosu na 2001. godinu. Stopa nezaposlenosti u Istarskoj županiji krajem ožujka 2008. godine iznosila je 3,1%, stoga je u stanju pune zaposlenosti. U Vukovarsko-srijemskoj županiji stopa nezaposlenosti za isti mjesec iznosila je 16,6%. U obrazovnoj strukturi nezaposlenih osoba prevla-davaju u objema županijama osobe sa završenom trogodišnjom srednjom školom (38% u Vukovarsko-srijemskoj, 32,3% u Istarskoj), osnovnom školom

(30% u Vukovarsko-srijemskoj, 27,5% u Istarskoj), te četverogodišnjom srednjom školom (23,9% u Vu-kovarsko-srijemskoj, 26,2% u istarskoj). U Istarskoj županiji među nezaposlenima veći je broj onih s visokoškolskim obrazovanjem (7,8%) nego u Vuko-varsko-srijemskoj županiji (3,4%). Iz navedenog je vidljivo da je nezaposlenost i dalje jedan od gorućih problema u Vukovarsko-srijemskoj županiji. U ovoj županiji započeli su s provedbom različiti projekti u svrhu smanjivanja nezaposlenosti. Projekt „Rikošet/odskok“ usmjeren je na očuvanje tradicionalnih zanata te povećanje i uključenost dugotrajno neza-

5 McConnel C.R., Brue S.L.: Suvremena ekonomija rada, Mate, Zagreb, 1994., str. 553.

žene. U Vukovarsko-srijemskoj 35,5% od ukupnog stanovništva čine žene iz kategorije neaktivnih, a u Istarskoj 30,4%. Udio kućanica u kategoriji neaktiv-nih veći je u Vukovarsko-srijemskoj županiji (10,9%) nego u Istarskoj (5,9%) zbog većeg broja ženskog stanovništva u ruralnim područjima, koje stoga ide u kategoriju „neaktivnih kućanica“. Osobe iz kate-gorije „nesposobni za rad“ čine 1,63% stanovništva Vukovarsko-srijemske, dok je taj postotak manji u Istarskoj, 0,6%.

Tablica 6. Nezaposleni i neaktivni prema spolu u Vukovarsko- sri-jemskoj i Istarskoj županiji, 2001. godine

* postotke izračunala autorica radaIzvor: Državni zavod za statistiku, popis stanovništva 2001., http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_16/H01_02_16zup16.html (učitano 28.04.2008.)

Danas se ekonomisti slažu o tome da stopa nezaposlenosti između 5% i 5.5% predstavlja punu zaposlenost. Pokušaji smanjenja ove stope poveća-njem agregatne potražnje uzrokovali bi ubrzanje postojeće stope inflacije. Zbog toga se ova stopa definira kao :(1) stopa nezaposlenosti uz koju ne postoji niti višak ponude niti višak potražnje na tržištu rada ili kao (2) stopa nezaposlenosti koja bi se pojavila u dugom roku, ako bi očekivane i stvarne



Nezaposleni 21922 10,7 11639 10283 15818 7,7 8088 7730

Traže prvo zaposl. 7579 3,7 3861 3718 3129 1,5 1787 1342

Traže ponovno zaposlenje

14343 7 7778 6565 12689 6,1 6301 6388

Neaktivni 121471 59,3 48587 72884 110286 53,4 47413 62873

Prekinuli rad zbog vojnog roka, kazne...

346 0,2 343 3 711 0,3 695 16

Kućanice 22243 10,9 19 22224 12107 5,9 16 12091

Djeca, učenici, studenti

53743 26,2 27141 26602 46712 22,6 23138 23574

Umirovljenici 38994 19 17805 21189 47806 23,2 22115 25691

Nesposobni za rad 3343 1,6 1493 1850 1309 0,6 627 682

Ostali 2802 1,4 1786 1016 1641 0,8 822 819

Ukupno nezap.i neaktivni

143393 70,1 60226 83167 126104 61,1 55501 70603

Ukupno stanovništvo

204768 100 - - 206344 100 - -

206 207


Tablica 8. Struktura stanovništva starog 10 i više godina prema dobi, spolu i pismenosti u Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj županiji, 2001. godine

Izvor: Državni zavod za statistiku, popis stanovništva 2001., http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_01_06/H01_01_06.html (učitano 22.04.2008.)

Tablica 7. Nezaposlene osobe prema razini obrazovanja krajem ožujka 2008. u Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj županiji Izvor: Statistički bilten, Hrvatski zavod za zapošljavanje,

Područna služba Pula, 2008.;Hrvatski zavod za zapošljavanje, http://www.hzz.hr/default.aspx?id=4604 (učitano 27.05.2008.)

Razinaobrazovanja


Broj nezaposlenih % Broj nezaposlenih %

Bez škole 812 4,6 383 5,9

Osnovna škola 5299 30 1777 27,5

Sr.šk.3god. 6711 38 2085 32,3

Sr.šk.4god. 3765 21,3 1402 21,7

Gimnazija 467 2,6 292 4,5

Viša šk., stručni studij 344 1,9 247 3,8

Fakultet, magisterij, doktorat 271 1,5 260 4

Ukupno 17669 100 6446 100

Dobna grupaVukovarsko-srijemska županija Istarska županija

Ukupno M Ž Ukupno M Ž

lis-14 25 15 10 25 14 11

15-19 43 29 14 27 13 14

20-24 34 17 17 27 18 9

25-29 36 24 12 19 14 5

30-34 42 21 21 29 11 18

35-39 73 33 40 32 12 20

40-44 78 39 39 43 16 27

45-49 99 27 72 44 16 28

50-54 169 39 130 63 27 36

55-59 298 37 261 90 35 55

60-64 681 73 608 113 25 88

65 i više 3982 436 3546 1138 165 973

nepoznato 116 48 68 29 10 19

Ukupno nepismeno 5676 836 4838 1679 376 1303

Ukupno stanovništvo 179109 85423 93686 187669 90491 97178

Udio nepismenih u ukupnom

3,2 0,98 5,16 0,9 0,42 1,34


županija ima veći postotak nepismenog stanovniš-tva, 3,2%, dok Istarska ima 0,9% nepismenih osoba. 70,1% od ukupnog broja nepismenih čine osobe stare „65 i više godina“ u Vukovarsko-srijemskoj, a 67,7% u Istarskoj županiji. Među nepismenima prevladavaju starije žene: od ukupnog broja nepi-smenih u Vukovarsko-srijemskoj 85,2% čine žene, u Istarskoj 77,6%.

Tablica 9. Struktura stanovništva starog 15 i više godina prema spolu i završenoj školi u Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj županiji, 2001.

* postotke izračunala autorica rada

Izvor: Državni zavod za statistiku, popis stanovništva 2001., http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_01_07/H01_01_07.html (učitano 24.04.2008.)

Struktura stanovništva starog 15 i više godina prema obilježju školska sprema dobar je pokazatelj razine ekonomskog razvoja određenog područja. U Vukovarsko-srijemskoj županiji veći je postotak stanovništva bez škole, 5,3%. U Istarskoj županiji po-stotak osoba s nižim stupnjem obrazovanja manje je frekventan, a veći je udio stanovništva zastupljen u kategorijama srednjeg, višeg i visokog obrazovanja. U kategorijama više škole, fakulteta, magisterija i doktorata zastupljeno je 12,5% stanovnika u Istar-skoj županiji, a taj postotak manji je u Vukovarskoj, 6,6%. Najveći broj stanovnika Vukovarsko-srijemske

poslenih žena. Kroz edukacije i radionice promovira poduzetništvo i mogućnosti samozapošljavanja. Projekt „Unaprjeđivanje prilika za poduzetništvo i samozapošljavanje nezaposlenih visokoobrazovanih osoba kroz obuku i savjetovanje“ educira i potiče visokoobrazovane osobe na poduzetničke pothva-te. Najbolji poduzetnički projekti bit će nagrađeni financijskom potporom. Kroz projekt „Edukacijom do zaposlenja invalidnih osoba“ pruža se stručna pomoć kroz savjetodavni rad i edukaciju invalidnih osoba.

S razvojem društva i tehnološkim napret-

kom mijenjaju se i strukture stanovništva prema obrazovnim obilježjima te je povećana potreba za visokoobrazovnom radnom snagom. S povećanjem broja visokoobrazovnog stanovništva razmjerno se povećava broj nepoljoprivrednog stanovništva po-sebice u tradicionalno poljoprivrednim područjima.

Utjecaj obrazovanja na stupanj ekonomske aktivnosti očituje se6: a) kroz činjenicu da je razina stope ekonomske aktivnosti, uz ostale uvjete, to viša što je viša razina obrazovanja ukupnog stanovništva što se osobito opaža kod ženskog stanovništva; b) preko stupnja obuhvaćenosti mlađeg stanovništva osnovnim, srednjim i visokoškolskim obrazova-njem, što izravno utječe na specifične stope aktivno-sti stanovništva prema dobi.

Podaci pokazuju da Vukovarsko-srijemska

6 Navedeno djelo pod 1., str. 515.

Školska sprema Struktura stanovništva u Vukovarsko-srijem-skoj županiji

Struktura stanovništva u Istarskoj županiji


Bez škole 8782 5,3 8782 7259 2546 1,5 597 1949

1-3 razreda osn.škole 9244 5,6 3272 5972 5294 3 1651 3643

4-7 razreda osn.škole 22658 13,7 8722 13936 16705 9,5 5753 10952

Osnovna škola 43516 26,3 20243 23273 39855 22,7 16307 23548

Škole za KV i VKV 42580 25,7 27355 15225 53083 30,3 34487 18596

Škole u trajanju 4 god.

20371 12,3 8633 11738 26358 15 11015 15343

Gimnazija 5429 3,3 2003 3426 8572 4,9 2936 5636

Viša škola 4506 2,7 2375 2131 9308 5,3 4471 4837

Fakultet 6242 3,8 3295 2947 12043 6,9 6072 5971

Magisterij 160 0,1 104 56 432 0,3 266 166

Doktorat 37 0,02 29 8 188 0,1 127 61

Nepoznato 1884 1,1 900 984 783 0,4 359 424

UKUPNO 165409 100 78454 86955 175167 100 84041 91126

208 209


na prirodne resurse pojedine županije. Struktura aktivnog stanovništva prema zanimanju pokazuje da je u objema županijama najveći broj zaposlenih u uslužnim i trgovačkim zanimanjima, zanimanjima u obrtu i pojedinačnoj proizvodnji. Također, razlika je u broju zaposlenih u poljoprivredi.

U objema županijama najveći broj stanovnika crpi sredstva za život iz prihoda od rada i mirovine. Ipak, broj stanovnika koji žive samo od socijalne naknade i onih koji su bez ikakvih prihoda veći je u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Nezaposlenost predstavlja jedan od najvećih problema Vukovar-sko-srijemske županije. Nezaposlenih je gotovo tri puta više u Vukovarsko-srijemskoj županiji nego u Istarskoj, ali je ta brojka ipak manja u odnosu na onu iz 2001. godine kada je proveden popis stanov-nika. Među nezaposlenima u objema županijama najveći je broj onih sa završenom osnovnom i srednjom školom. Vukovarsko-srijemska županija ima veći broj nepismenog stanovništva, a u objema županijama među nepismenima dominiraju žene od 65 i više godina. U Istarskoj županiji stanovniš-tvo je obrazovanije nego u Vukovarsko-srijemskoj. Najveći broj stanovnika u Vukovarsko-srijemskoj županiji ima završenu osnovnu školu. U objema županijama najveći broj žena ima završenu osnovnu školu. Da bi se RH ravnomjerno razvijala te imala ujednačenu ekonomsko-socijalnu strukturu sta-novnika, potrebno je smanjiti nezaposlenost (uz koju se veže i povratak prognanog stanovništva na područje Vukovarsko-srijemske županije), povećati pismenost i obrazovanost stanovništva, razvijati one djelatnosti koje bolje iskorištavaju prirodne resurse te poboljšati poduzetničku infrastrukturu. U prilog svemu tome ide otvaranje Veleučilišta, pokretanje djelovanja poduzetničkih zona, mjere za suzbijanje nezaposlenosti te porezne olakšice. Rezultati svih tih čimbenika te njihova učinka na ekonomsko-socijalnu strukturu stanovništva bit će vidljivi na popisu stanovništva 2011. godine.

županije ima završenu osnovnu školu, a u Istarskoj školu za KV i VKV. Značajne su razlike u strukturi stanovništva prema školskoj spremi između muš-karaca i žena. Od ukupnog stanovništva bez škole u Vukovarskoj županiji 82,6% čine žene, a u Istarskoj 76,5%. Najveći broj žena od ukupnog ženskog stanovništva u objema županijama ima završenu osnovnu školu, njih 26,8% u Vukovarskoj, te 25,8% u Istarskoj županiji. Od ukupnog broja ženskog stanovništva u Vukovarskoj županiji njih 5,9% ima visokoškolsko obrazovanje, a ta je struktura povolj-nija u Istarskoj županiji, 12,1.

5. Zaključak

Iako se u Repubici Hrvatskoj teži ka ravnomjer-nom regionalnom razvoju, ekonomske su razlike među županijama iz različitih regija velike. To se ogleda i u ekonomsko-socijalnoj strukturi stanov-ništva. Komparacija ekonomsko-socijalne strukture stanovništva u dvijema hrvatskim županijama, Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj pokazuje da je u demografski povoljnijem položaju Istarska županija. Broj ekonomski aktivnog stanovništva veći je u Istarskoj županiji (73,7% prema 64,0% u Vukovarsko-srijemskoj). Sličnost je obiju županija ta što imaju veći broj aktivnih muškaraca nego žena te veći broj uzdržavanih žena. Podjela stanovniš-tva prema privrednim sektorima pokazuje da je u objema županijama najveći broj aktivnih zaposleno u tercijalnom sektoru, a razlika je u tome što je 23,2% stanovnika Vukovarsko-srijemske zaposleno u primarnom sektoru, dok je taj postotak daleko manji u Istarskoj (4,5%). Struktura zaposlenih prema djelatnosti ukazuje na to da je u objema županijama najveći broj zaposlenog stanovništva u prerađivač-koj industriji, trgovini na veliko i malo, a razlike se odnose na broj zaposlenih u poljoprivredi te u turiz-mu i ugostiteljstvu. Razlike su očekivane s obzirom


Mate, Zagreb, 1999.6. Wertheimer-Baletić, A.: Stanovništvo Vukovara i

vukovarskog kraja, Globus, Zagreb, 1993.7. Hrvatski zavod za zapošljavanje, http://www.hzz.

hr/, učitano: 27.05.2008. 8. Istarska županija, http://www.istra-istria.hr/,

učitano: 17.03.2008.9. Republika Hrvatska-Državni zavod za statistiku,

Objavljeni podaci, Popis stanovništva 2001., Ta-blice, http://www.dzs.hr/, učitano: 22.04.2008.

10. Vukovarsko-srijemska županija, http://www.vukovarsko-srijemska-zupanija.hr/, učitano: 10.09.2008.

Literatura

1. Friganović, M.: Demografija-stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb, 1978.

2. Grupa autora, redaktor Družić, I.: Hrvatski gos-podarski razvoj, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2003.

3. McConnel, C.R., Brue, S.L.: Suvremena ekonomi-ja rada, Mate, Zagreb, 1994.

4. Nejašmić, I.: Depopulacija u Hrvatskoj, Globus, Zagreb, 1991.

5. Wertheimer-Baletić, A.: Stanovništvo i razvoj,

Sandra Mrvica Mađarac, B. Sc. (Econ.),Associate-degree College L. Ružička, Vukovar

Comparison Of Economic And Social Structure Of Population In Vukovar-Srijem And Istra Counties

SummaryThis work analyses economic and social structure of population in Vukovar-Srijem and Istra Counties for the reason of presenting the difference in economic development and economic and social structures of population among individual counties in the Republic of Croatia. Though having an approximate number of inhabitants and different economic development, these two counties have certain similarities and differences in economic and social structure of population. The role of human resources in the development of certain area is of great importance. The structure of population is the consequence of its natural movement but also the essential factor that influences these movements. The economic and social structure of population is formed under the influence of numerous factors: biological, social, cultural, economic… To analyse the difference of economic and social structure of population in these two counties, we carried out the comparison according to their characteristics: activity, being active in economic sectors, professions, main sources of subsistence means, unemployment, literacy and educational background. Noticing particularities in economic and social population structure of these two counties, we brought the conclusion on the current state and potential of economic development in the counties.Demographic and economic analysis on individual characteristics is carried out on the Population Census base in the year 2001.Key words: economic and social population structure, Vukovar-Srijem County, Istra County, active population

211

Mr. sc. (dipl. oec.) Jasminaka Samardžija, mr. sc. (dipl. ing. strojarstva) Gordan Kolak: Komparativna analiza tri najveća svjetska modela poslovne izvrsnosti

KOMPARATIVNA ANALIZA TRINAJVEĆA SVJETSKA MODELAPOSLOVNE IZVRSNOSTI

Mr. sc. (dipl. oec.) Jasminka Samardžija*

Mr. sc. (dipl. ing. strojarstva) Gordan Kolak**

UDK 338.2Stručni rad

SažetakPoslovna izvrsnost je postala najjače sredstvo postizanja konkurentske prednosti kompanija, a cjelovito uprav-ljanje kvalitetom put koji osigurava podržavanje izvrsnih rezultata u budućnosti, što su prepoznale mnoge kompanije svijeta. Unatoč mnogim razlikama zaključujemo kako modeli imaju mnogo zajedničkih elemenata. DP i MBNQA su revizijom 2005. godine pomaknuli težište sa izvrsnosti proizvoda odnosno usluge na izvrsnost kvalitete cjelokupnog organizacijskog procesa. Kvaliteta je na taj način umjesto tehničke poprimila strateš-ku dimenziju, a naglasak je prešao s tehničke kvalitete na cjelokupnu izvrsnost svih organizacijskih procesa. Zajedničko kretanje ide u smjeru dobrog vođenja i aprecijacije sistemskog razmišljanja. Sama struktura kriterija EFQM modela prilagođena je strateškoj dimenziji kvalitete, stoga je model doživio samo kratke revizije unutar kriterija dok je zapravo ostao nepromijenjen. U svim modelima naglasak je stavljen na zadovoljstvo kupaca, djelatnika i zajednice. Nacionalne nagrade za kvalitete imaju važnu ulogu u promociji i nagrađivanju izvrsnosti u organizacijskim performansama. Štoviše one podižu standarde kvalitete kompanija i profila zemlje u cjelini. S obzirom na BDP per capita i postotak certificiranosti tvrtki, Hrvatska ima sve predispozicije za uvođenje EFQM modela poslovne izvrsnosti s osnovnim ciljem smanjivanja deficita vanjskotrgovinske bilance i jačanja konku-rentnosti kao nužne predradnje za ulazak na konkurentno tržište tvrtki EU. Upravljanje kvalitetom uvedeno je u mnoge organizacije, metode koje su se pritom koristile razvijale su se tokom niza godina, a predviđa se nastavak evolucijskog puta modela kao i metoda poslovne izvrsnosti.Ključne riječi: Poslovna izvrsnost, TQM, Deming-ova nagrada (DP), Malcolm Baldrige nacionalna nagrada za kvalitetu (MBNQA), Europska zaklada za upravljanje kvalitetom (EFQM), EFQM BE model, Europska nagra-da za kvalitetu (EQA).

1. Uvod

Cjelovito upravljanje kvalitetom preduvjet je razvoja, to je poticaj za uspješnu borbu na svjetskoj pozornici uspješnih. Internacionalna konkurencija jača svakodnevno, svjedoci smo poticajnog okruženja u kojem svaki dan postaje danom unapređenja, a kon-kurencija ima rastući predznak. Strukturiranost po-slovanja predstavlja efikasan način opstanka. Poslovna izvrsnost, TQM (Total Quality Management) sustav cjelovitog upravljanja kvalitetom, ISO standardi; Jesu li svi navedeni pojmovi elementi istog sustava? Jesu, sa poslovnom izvrsnošću na vrhu. Prema Adebanjo-

u1 Poslovna izvrsnost je ostvarila uzlet tamo gdje je

* Poslovna izvrsnost d.o.o., Zagreb, Širolina 6** Comitium d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 179

TQM podbacio. ISO standardi su dobra pretpostavka za uspješnu implementaciju modela i u kombinaciji s jednim od svjetskih modela daju izvrsne rezulta-te. Čini se da je ključ uspjeha poslovne izvrsnosti u modelima samoprocjene. TQM je oduvijek vezan uz proizvodnju dok su modeli poslovne izvrsnosti imali za svrhu ukinuti barijere veličine, djelatnosti i sektora, kao i razviti sistemski pristup razumijevanja TQM-a kao izvrsnosti svih organizacijskih procesa. S obzirom na broj tvrtki koje su ga implementirale može se za-ključiti kako je uspio. Postavlja se pitanje atraktivnosti termina «poslovna izvrsnost» koji budi pozitivne

1 Dotun Adebanjo: TQM and business excellence is there really a conflict, Measuring Business Excellence; Volume: 5 Issue: 3; 2001 General review, str. 39.

212 213


unaprjeđivanju baziranom na samoprocjeni i konti-nuiranom unaprjeđenju procesa.

2. Demingova nagrada za kvalitetu -The De-ming Prize (Japan)

Nastankom Japanskog udruženja znanstvenika i inženjera-JUSE (Union of Japanese Scientists and Engineers) 1946. započet je pokret kvalitete. 1950. JUSE-a poziva dr. W. Edwards-a Deming-a kako bi davao seminare o statističkoj kontroli procesa.2 Deming je otac svjetski raširenog pokreta kvalitete i bio je najeminentniji guru kvalitete sve do svoje smrti 1993. Njegov je utjecaj na japansku industriju očigledan, a njegova filozofija nastavlja imati glavni utjecaj u najrazvijenijim ekonomijama svijeta i daje legendarni doprinos njihovom razvoju.

Demingova nagrada je najstarija nagrada za kvalitetu uspostavljena 1951. Tek 1987. kada je koncepcija TQM prenesena u SAD došlo je do osni-vanja Malcolm Baldrige National Quality Award. Zašto je Japan ostvario nevjerojatan napredak nakon Drugoga svjetskog rata? Nije li parodija da je upravo Amerikanac dao smjernice Japanu za brži razvoj i tako stvorio svoga konkurenta? Kako su Japanci uspjeli prepoznati potencijal Demingove teorije? Možda je to zato što se «kaizen»3, filozo-fija kontinuiranog unaprjeđenja svih zaposlenika organizacije u skladu s kojom ljudi svakodnevno pridonose kontinuiranom unaprjeđenju kom-panije, i TQM, preklapaju u ključnom elementu, postupnom i cjelovitom unaprjeđenju ljudi i drugih resursa? Specifičnost Demingove nagrade je što ona ne iziskuje prilagodbu kandidata modelu, već se od kandidata očekuje razumijevanje njegove trenutne situacije, uspostavljanje vlastitih tema i ciljeva kao i unaprjeđenje i transformacija širom tvrtke. Kriterij ispitivanja uključuje ostvarene rezultate i procese koji su pritom korišteni jednako kao i efektivnost koja se očekuje u budućnosti.

Deming je rano ustanovio kako «Problem nije u radnicima nego je problem u vrhu managementa!»4 Ljudi žele biti informirani žele znati koju ulogu ima njihov kotač u pokretanju cijelog sustava. Osjećaj osobne važnosti pojedinca je nemjerljiv, ali ima izuzetan utjecaj na uspješnost kompanije. Posao menadžmenta je usmjeravanje napora svih kom-ponenti ka postizanju cilja sustava. Prvi je korak

2 www.juse.or.jp/e/deming/03.html3 www.businessdictionary.com/definition/kaizen.html4 www.deming.org/

emocije osjećaj uspješnosti i nepobjedivosti. Gle-dajući na taj fenomen kroz prizmu Mc Gregorove teorije X i Y prema kojoj ljudi postaju ono što se od njih očekuje, tvrtke koje su uvele neki od modela poslovne izvrsnosti jednostavno postaju izvrsne. Modeli poslovne izvrsnosti su korisni, nepristrani, poticajni i uključuju kontinuirane doprinose svakog pojedinca, što uzrokuje dodatne beneficije za poje-dinca, poslodavca, kao i društvo u cjelini.

Članak je namijenjen kompanijama javnog i privatnog sektora koje još ne koriste niti jedan od postojećih modela poslovne izvrsnosti kao i svima koji se direktno ili indirektno bave materijom poslovne izvrsnosti. Zadatak je članka komparirati svrhu, temeljne vrijednosti i koncepte kao i kriterije nagradnih okvira tri najjača svjetska modela poslov-ne izvrsnosti. Jedan od zadataka članka je i ukazati na neograničene mogućnosti unapređenja efikasno-sti tvrtke uvođenjem zajedničkog okvira vredno-vanja. Cilj komparacije je objedinjene zajedničkih kategorija koje predstavljaju nezaobilazan element svakog modela poslovne izvrsnosti kao i ukaziva-nje na različitosti između modela. Svrha članka je pobuditi interes članova uprava, nadzornih odbora, javnog i privatnog sektora, malih i velikih poduzet-nika i cjelokupne hrvatske javnosti kako bi se tvrtke odlučile za edukaciju o poslovnoj izvrsnosti, a zatim i implementaciju modela kroz proces samoprocje-njivanja. Poslovni problem je nestrukturiranost, iz čega proizlazi nemogućnost komparacije hrvat-skih tvrtki zbog nepostojanja zajedničkog modela za ocjenjivanja faktora uspješnosti. Poruka leži u prihvaćanju europskog modela sa svrhom jačanja konkurentnosti tvrtke na globalnom tržištu i pri-premi za ulazak u EU kao i formiranje nacionalnog modela poslovne izvrsnosti baziranog na EFQM BE modelu s osnovnim zadatkom unaprjeđivanja zdrave konkurencije i poticanja cjelovitog upravlja-nja kvalitetom u nacionalnom okviru. Neovisno o regionalnoj pripadnosti, veličini tvrtke i djelatnosti, modeli poslovne izvrsnosti su sveprimjenjivi, struk-turirani na način koji omogućava komparaciju svih sa svima. Modeli su preduvjet dugoročne ekonom-ske uspješnosti i globalne renomiranosti tvrtke koji je prepoznat u Japanu, SAD-u i Europi. Budući da je Hrvatska kandidat za članstvo u Europskoj uniji, lo-gika nalaže implementaciju EFQM modela u velike kompanije, javni sektor, male i srednje poduzetnike s osnovnom svrhom jačanja atraktivnosti hrvatskih tvrtki na globalnom tržištu i adekvatnoj pripremi za ulazak u EU. Implementacija modela nije sama sebi svrhom, već njegovo uvođenje daje smjernice

unaprjeđenja koja uključuju sve ljude u kompaniji od predsjednika uprave do radnika na najnižoj ra-zini proizvodnje, dok je noviji Baldrige priklonjeniji kaikaku filozofiji koja oslikava događanje rapidnih promjena i koja je u suprotnosti sa kaizen filozofi-jom koja se odnosi na male dodavajuće i akumuli-rajuće promjene. Kada bismo pojednostavili, rekli bismo da je kaikaku filozofija revolucijska dok je kaizen evolucijska.

Jedna od ključnih razlika između Demingove nagrade i drugih nagradnih okvira je sam proces dodjeljivanja nagrade koji je više iskustvo nego proces. Nagrada se ne dodjeljuje kada je određeni standard dosegnut već kada su ispitivači uvjereni da je filozofija koja se provodi kod kandidata u skladu s kontinuiranim napretkom i konstantnim unaprjeđe-njima. To se postiže njegovanjem sustavnog pristu-pa kroz određeni period godina, a predstavlja speci-fičnost kaizen filozofije koja zastupa mišljenje malih, ali kontinuiranih unaprjeđenja. Naizgled interno fokusiran okvir Demingove nagrade ima ograničen naglasak na klijente i zadovoljstvo zaposlenika kako zasebnog cilja. S druge strane proces nagrađivanja uključuje odredbu o direktnom razgovoru sa do-bavljačima i kupcima o kvaliteti proizvoda što ovu nagradu čini jedinstvenom. Korištenje tog elementa u poslovanju europskih tvrtki uvelike bi pridonijelo kvaliteti poslovanja. Evaluacijski proces uključuje i sposobnost organizacije za proizvodnju proizvoda ili usluga koje su u skladu s potrebama kupaca. Prema Demingu7 benchmarking i financijski uspjeh nisu presudni za uspješnost kompanije, što nas navodi na pomisao definicije uspjeha gledane kroz prizmu idealističkog pristupa, što ne umanjuje doprinose DP razvoju poslovne izvrsnosti.

3. Malcolm Baldrige nacionalna nagrada za k alitetu - The Malcolm Baldrige National Quality Award (SAD)

Baldrige-ova nagrada u potpunosti promiče prosperitet unutar američkog biznisa. Malcolm Bal-drige nacionalna nagrada za kvalitetu vjerojatno je jedan od svjetski najprepoznatljivijih i najraširenijih modela poslovne izvrsnosti čiji je okvir za samopro-cjenu uzor mnogim nacionalnim modelima poslov-ne izvrsnosti. Kriteriji Baldrige-ove nagrade igrali su ključnu ulogu u promociji poslovne izvrsnosti. Nagrada je dobila ime po Malcolmu Baldrigu koji je najzaslužniji za ekonomski prosperitet i dugoročnu

7 www.deming.org/

razjašnjavanje, svatko u organizaciji mora razumjeti svrhu i cilj sustava kao i način na koji može usmje-riti osobne napore ka ostvarenju istog cilja. Jačanje svijesti pojedinca, o šteti i mogućoj razini gubitka po cijelu organizaciju koju može prouzrokovati sebično i timski neovisno djelovanje pojedinca, eliminira potencijalne opasnosti. Deming zastupa kontinuirani proces napretka koji će se održati i zbog promjene vodstva. Upravo implementacija i razumijevanje modela daje zajednički cilj svakom djelatniku i pridonosi važnosti pojednica.

Značaj Demingove nagrade ogleda se u neko-liko razloga. Njezino je uvođenje lansiralo praksu samoprocjene, a preduvjet je razvoja koncepta bodovanja. Utjecaj Deming-ove nagrade za kvali-tetu evidentan je u procesu dodjeljivanja Malcolm Baldrige National Quality Award (Malcolm Baldrige nacionalne nagrade za kvalitetu) i European Quality Awards (Europske nagrade za kvalitetu).5 Deming-ova nagrada je originalno uvedena kako bi osigurala poboljšanu izvedbu kroz uspješnu implementaciju aktivnosti kontrole kvalitete rasprostranjenu kroz čitavu kompaniju.6 Možda se na temelju bazič-nih spoznaja može pomisliti kako se Deming-ova nagrada temelji na aplikaciji statističkih tehnika na proces proizvodnje, dok s druge strane Baldrige-ova nagrada i Europska nagrada za kvalitetu detaljnije sagledavaju više zadovoljstvo kupaca i kvalitetu usluga kao značajnih kriterija izvrsnosti. No to nije točno jer JUSE-ova definicija kontrole kvalitete na razini kompanije daje iznenđujući rezultat i ospora-va sve eventualne misli o usmjerenosti Demingovog okvira na proizvodni proces i statističke pogreške. Ona nam daje potvrdu o shvaćanju važnosti orijen-tacije na kupca i javne dobrobiti. Revizija Demingo-vog okvira koja je nastupila 1994. zamjenjuje pojam kontrole kvalitete sa TQM, a uvodi i sadržaje okvira Baldrige-ovog i EFQM-a poput CRS (Corporate Social Responsibility) društveno odgovornog poslo-vanja. Glavne jakosti kriterija Demingove nagrade su fokus na leadership top managementa, kontrolu procesa, aktivnosti usmjerene na «kaizen» i buduće planiranje sa svrhom osiguranja održivosti ciljeva. DP podržava «kaizen» filozofiju, japanski termin za postupan pristup uvijek višim standardima kvalitete i smanjivanja otpada, kroz mala, ali kontinuirana

5 Madhu Ranjan Kumar: Comparison between DP and MBNQA: convergence and divergence over time, The TQM Magazine; Volume: 19 Issue: 3; 2007 Technical paper, str. 250.

6 Kay C. Tan: A comparative study of 16 national quality awards, The TQM Magazine; Volume: 14 Issue: 3; 2002 General review, str.167.


214 215

svojih prethodnika dodajući mu kulturološku prilagodbu u skladu s potrebama EU. Bit modela sadržana je u sljedećoj pretpostavci. Izvrsni rezultati s obzirom na izvedbu, klijente, ljude i društvo postižu se kroz partnerstvo resursa i procesa. Izvrsne organizacije teže zadovoljavanju interesnih skupina, a to čine prihvaćajući fundamentalne koncepte poslovne izvrsnosti. Filozofija EFQM modela počiva na superiornoj performansi koja se postiže uključivanjem ljudi u procese kompanija. Veliku sličnost pronalazimo s osnovnim elementom Demingove filozofije i s pravom se može zaključiti kako je EFQM model objedinio najbolje elemente obaju modela, što se jednim dijelom može zahvaliti i činjenici da se dogodio nakon skoro 30 godina postojanja DP-a. Postavlja se pitanje zašto je Europi trebalo toliko vremena kako bi prepoznala vrijed-nost modela poslovne izvrsnosti? Polazna osnova za izradu Europske nagrade za kvalitetu je Baldri-ge-ova nagrada. Stoga se može zaključiti kako je ona ustvari europska inačica Baldrige-ove nagrade koja posjeduje jedinstvenost u pristupu TQM kao elementu unapređenja poslovanja. Svojevremeno je EFQM model poslovne izvrsnosti imao istaknutiju poslovnu orijentaciju nego Baldrige. Nagradni okvir je razvila EFQM (Europska zaklada za upravljanje kvalitetom) koja je tako postala tutor modela.10 EFQM model je prihvaćen u velikom broju eu-ropskih zemalja kao baza za nacionalne nagrade. Broj europskih organizacija koje koriste model neprekidno raste, tako da trenutno postoji više od 20 000 organizacija koje koriste EFQM model za unaprjeđenje poslovnih aktivnosti i kao bazu za kvalitetni benchmarking. EFQM je u procesu formiranja centra mreže izvrsnosti, koji podupiru mnoge nacionalne i partnerske organizacije diljem Europe. Svaka od partnerskih organizacija ima svoju vlastitu nacionalnu nagradu za kvalitetu koja koristi EFQM BE model i samim tim predstavlja distribu-cijski kanal EFQM proizvoda i usluga, ali i plodno tlo za benchmarking. Svrha nagrade je prepoznati vrhunsku kvalitetu izvedbe ljudi i izvedbe u Europi. Nagrade se dodjeljuju po principu stupnjevanja izvrsnosti. Postoje 3 razine izvrsnosti (tablica 2.):

1. Europska nagrada za izvrsnost (The European Excellence Award)11

2. Prepoznat po izvrsnosti (Recognised for Excellence)

3. Predan izvrsnosti (Committed to Excellence).Filozofija EFQM modela je postizanje superi-

ornijih performansi uključivanjem ljudi u unaprje-

10 www.efqm.org/11 www.excellence-awards.eu/categories

ekonomsku snagu SAD-a. U početnoj fazi od 1987. do 1999. nagrada je korištena kako bi se potaknula aktivnost kompanija privatnog sektora na području poslovne izvrsnosti i za postignuća u kvaliteti. 1999. uvedene su kategorije obrazovanja i zdravstva.8 Osnovna svrha postavljenih kriterija nagrade jest poboljšanje konkurentnosti fokusiranjem na dva cilja: kontinuirano unaprjeđivanje vrijednosti koje se daju klijentu i unaprjeđenje cjelokupnih organi-zacijskih procesa. MBNQA je kreacija javnog prava i tvori čvrstu poveznicu između vlade i privatnog sektora s ciljem promicanja izvrsnosti kvalitete i izvedbe. Predsjednik Regan je odobrio provođenje nagrade 20.08.1987., a nagrade tradicionalno uru-čuje predsjednik SAD-a. Privatni sektor podupire nacionalni program kvalitete putem fondova, volon-terskih napora i transfera znanja.

Namjera nagrade je dvostruka: 91. Promicanje svijesti o važnosti izvrsne izvedbe

kao elementa koji ima rastući utjecaj na kon-kurentnost;

2. Promicanje suuporabe informacija uspješnih strategija sa svrhom izvođenja dodatnih bene-ficija iz njhovog korištenja.

Godišnje mogu biti dodijeljene maksimalno tri nagrade u svakoj od kategorija, ukoliko standardi aplikacije nisu dovoljno visoki nagrade se ne mogu dodijeliti. Kao i svaka velika inicijativa MBNQA bila je podložna kritikama i pohvalama, a kroz vrije-me je doživjela znate promjene. Razvila se iz okvira za kvalitetu karakterističnog za proizvodne kompa-nije do poslovnog okvira, što se događalo u periodu od 1988. do 1996. Dodatna evolucija pretvorila ga je u okvir za izvrsnost, čija se faza nastavlja i danas.

4. European Fundation for Quality Mana-gement Business Excellence Model – EQA (EFQM model poslovne izvrsnosti – Europska nagrada za kvalitetu (EU)

Europska zaklada za upravljanje kvalitetom-EFQM (European Foundation for Quality Mana-gement) definira izvrsnost kao najbolju praksu u upravljanju organizacijom i postizanju rezultata. EFQM BE model je u sebi inkorporirao sva iskustva

8 www.baldrige.nist.gov/Education_Criteria.htm9 www.asq.org/learn-about-quality/malcolm-baldrige-award/over-

view/overview.html

naziv organizacije govori, podiže fundacije poziva-jući se pritom na zaštitu autorskih prava nad svim detaljima modela. Model nije dizajniran kako bi bio strogo propisan, ali su kriteriji sustavno razrađeni u supkriterije. Bodovni sustav nagrađivanja se razliku-je od MBNQA i DP, a radikalne promjene doživio je preinakama koje su se dogodile 1999. Bazu modela čini RADAR (Results, Approach, Deployment, Assessment, Review) sustav bodovanja. Interesan-

tno je naglasiti kako je RADAR sustav nastao na temelju PDCA (Plan-Do-Check-Act)13 Demingovog kruga četverostupanjskog modela za provođenje promjene što ga još jednom približava DP. EFQM

13 PDCA- planiraj, učini, provjeri, djeluj

đenje svojih procesa, što je vrlo slično Demingovoj filozofiji samootkrivenja u kompaniji prema kojoj ugrađeni kontinuirani procesi unaprjeđenja mogu preživjeti neovisno o promjenama u vodstvu.

Tablica 1. Komparativna analiza svrhe, temeljnih vrijednosti i koncepata i kriterija tri svjetska modela poslovne izvrsnostiIzvor: Tablica je bazirana na analizi L.J. Porter-a prezentiranoj u knjizi Assessing business excellence 12

Specifičnost EFQM modela nasuprot DP i MBNQA ogleda se u tome što EFQM, kao što i sam

12 Porter L. J.: Assessing business excellence : a guide to busi-ness excellence and self-assessment, Amsterdam, Elsevier : Butterworth-Heinemann, 2005.

Nagrada Svrha Temeljne vrijednosti i koncepti

Kriterij

Demingovanagrada - DP

Razvijanje jedinstvenog TQM brenda tvrtke u potpunosti prilagođenog njezinim specifičnostima.

• Top management• Kontrola procesa• Kaizen unapređenje• Buduće planiranje

1. Politike2. Organizacija3. Informacija4. Standardizacija5. Ljudski resursi6. Osiguranje kvalitete7. Održavanje8. Unapređenje9. Efekti10. Budući planovi

Malcolm Baldrige-ova naciona-lna nagrada za kvalitetu-MBNQA

Služi kao radni alat za razumijevanje i upravljanje performansama. Svrha je u pružanju pomoći pri učinkovitosti organizacijskih postupaka, sposobnosti i rezultata olakšavanjem komunikacije i stvaranjem preduvjeta za benchmarking i podjelu najblje prakse između svih tipova organizacija u SAD-a.

• Vizionarsko vođenje• Izvrsnost usmjerena na

kupca• Organizacijsko i osobno

učenje• Vrednovanje zaposlenika

i partnera• Pokretljivost• Fokus na budućnost• Upravljanje usmjereno

prema inovacijama• Upravljanje činjenicama• Socijalna odgovornost• Fokus na rezultate i

kreiranje vrijednosti• Perspektiva sustava

1. Leadership2. Strateško planiranje3. Usmjerenost na kupca

i tržište4. Mjerenja, analize i

«know how» manage-menta

5. Fokus na ljudske po-tencijale

6. Menadžment procesa7. Poslovni rezultati

Europska nagrada za kvalitetu-EQA

Prepoznavanje europske ili globalne uloge modela u njihovim pristupima i rezul-tatima koje ostvaruje kao i osiguravanje nezavisne povratne informacije organizaci-jama s ciljem pomoći u nastavku puta prema izvrsnosti.

• orijentacija na rezultate• fokus na klijente• leadership i konstant-

nost namjere• Menadžment procesa i

činjenica• Razvoj i uključenost ljudi• Kontinuirano učenje i

inovacije i unapređenje• Razvoj partnerstva• Društvena odgovornost

1. Leadership2. Politika i strategija3. Ljudi4. Partnerstvo i resursi5. Procesi6. Rezultati kupaca7. Rezultati ljudi8. Rezultati društva9. Rezultati ključnih

performansi

Mr. sc. (dipl. oec.) Jasminaka Samardžija, mr. sc. (dipl. ing. strojarstva) Gordan Kolak: Komparativna analiza tri najveća svjetska modela poslovne izvrsnosti Mr. sc. (dipl. oec.) Jasminaka Samardžija, mr. sc. (dipl. ing. strojarstva) Gordan Kolak: Komparativna analiza tri najveća svjetska modela poslovne izvrsnosti

216 217

model je ogledni primjer svojih osnovnih pretpo-stavki, stoga konstantno radi na unaprjeđenju mo-dela. 24 zemlje EU imaju nacionalnu nagradu koja služi kao poticaj i priznanje za unaprjeđenje sustava cjelovitog upravljanja kvalitetom na nacionalnoj razini, što je neupitan dokaz njegove vrijednosti.

Tablica 2. Kronološki pregled kategorija svjetskih nagrada za kvalitetu

Deming Prize - Demingova nagrada Malcolm Baldrige National Quality Award - Malcolm Baldrige naciona-

lna nagrada za kvaliteteu

European Excellence Award -Europska nagrada za izvrsnost

The Qual-ity Control Award for Factories

Nagrada kontrole kvalitete za tvor-nice

The Deming Application Prize-

Demingova aplikacijska nagrada

1. Kompanije

(1951-1994)

2. Male kompanije

(1957-1994)

3. Divizije kompanija

(1965-1994)

4. Inozem-stvo

(1984-1994)

5. Sve kategorije

(1995-1999)

The Deming Prize for Individuals

Demin-gova na-grada za pojedince

Criteria for performance excellence

Kriterij za izvrsnost izvedbe

proizvodnja usluge i malo poduzetništvo

Educa-tion criteria for perfor-mance excel-lence-

Edukaci-jski kri-terij za izvrsnost izvedbe

obra-zovne orga-nizacije

Health-care criteria for perfor-mance excellence

Zdravst-veni kriterij za izvrsnost izvedbe

primjen-juje se na orga-nizacije zdravst-vene skrbi

1. The Award Winner-Dobitnik nagrade

1.1.velike kompanije1992

1.2. javni sektor 1998

1.3. mali i srednji poduzetnici1997

2. The Special Prizes

Specijalne nagrade

Leadership i konzistent-nost svrhe

Usmjerenost na kupca

CSR

Razvoj i uključenost ljudi

Orijentacija na rezultate

3. The Final-ists

Finalisti

Recogn-ised for Excellence

R4E

Pre-poznat po izvrsnosti

Commit-ted to Excellence

C2E

Predan izvrsnosti

1951 1951 1974 1987 1999 1999 1992 1992 1992

organizacijskog procesa. Kvaliteta je na taj način umjesto tehničke poprimila stratešku dimenziju, a naglasak je prešao s tehničke kvalitete na cje-lokupnu izvrsnost svih organizacijskih procesa. Zajedničko kretanje je u smjeru dobrog vođenja i aprecijacije sistemskog razmišljanja. Sama struktura kriterija EFQM modela prilagođena je strateškoj dimenziji kvalitete, stoga je model doživio samo kratke revizije unutar samih kriterija, dok je zapravo ostao nepromijenjen. Osnovna razlika između DP i MBNQA i dalje je prisutna. DP vodi i konzultira kroz duži vremenski period, a medijski je eksponi-rana tek od 2003, dok s druge strane MBNQA ima svrhu povećavanja kompetitivnosti među tvrtkama. Osnovni razlog leži u činjenici da sam Deming nije želio kompetitivnost jer je smatrao kako bi se tvrtke koje nisu osvojile nagrade mogle osjećati kao gubitnici što nikako nije dobro za njihovu uspješ-nost. Korištenje DP modela ne zahtijeva korištenje naprednih statističkih metoda,15 što je sličnost sa MBNQA i EFQM modelom. Od 2000. MBNQA uključuje nove temeljne vrijednosti «perspektivu sistema» što ga približava DP koji od 1992. u sebi uključuje «kontrolu sistema». Kod EFQM kontro-la sistema sadržana je u ključnim pokazateljima izvedbe. Usporedbom okolnosti koje su prethodile nagradama zaključujemo kako su DP i MBNQA nastale u razdobljima ekonomskog pada kako bi potaknule gospodarski razvoj, što je vjerojatno i bio osnovni razlog uspostave EFQM modela. Značajno prethodno iskustvo u TQM u svim se modelima pokazalo kao važna pretpostavka kontinuiranog unaprjeđenja performansi. S obzirom na ispitivače niti jedan model ne predviđa njihovo honoriranje, već je njihovo djelovanje isključivo volontersko. Strukturu ispitivača sva tri modela sačinjavaju neza-visni stručnjaci iz javnog sektora, privatnog sektora i akademici. Jednako tako, sva tri modela odobra-vaju obavljanje konzultantskih usluga koje promiču korištenje i razumijevanje modela. Jedina situacija koja nije moguća jest objedinjavanje uloge ispiti-vača i konzultanta iste organizacije, što je ujedno i vrlo logično ograničenje.16 Sva tri modela zastupaju važnost širenja know-howa i najboljih praksi. Takav pristup omogućuje drugima benchmarking s najbo-ljima u smislu promicanja svjetske razine poslovne izvrsnosti.

15 www.juse.or.jp/e/deming/pdf/01_demingprize.pdf (What is the Deming Prize?)

16 www.quality.nist.gov/PDF_files/2006_Exam_App_PDF_Ver-sion.pdf, str. 3.

5. Zašto, nakon uvođenja modela, aplicirati za nagradu za kvalitetu?

Možda zato što tvrtke postižu više rezultate ako se uspoređuju s drugima. Vjerojatno iz istog razloga čovjek trči brže kada se utrkuje s nekim nego kada trči sam. Atmosfera dodjela nagrada je poticajna pridaje dodatnu pozornost tvrtkama i individuama koje su uključene u proces samoprocjene i ispunja-vanja nagradne dokumentacije što je demonstracija Hawthorne-ovog efekta. Kronološki gledano, kom-panije i divizije kompanija, prosperirale su nakon promjene pristupa upravljanju kvalitetom, što je dovelo do spoznaje o potrebama njihova poslovnog okruženja i do kvalifikacije za jednu od nagrada. Te su organizacije razvile efektne metode upravljanja kvalitetom, ustanovile strukture za njihovu imple-mentaciju i provođenje u praksu. Uglavnom, oni koji se prijave za nagradu, imaju osjećaj istinskog uspjeha na osnovi mjerljivog iskustva i principa menadžmenta kojim su postigli poslovni uspjeh unaprjeđenjem kvalitete. Uspjeh ovih organizacija inspirirao je mnoge druge u uvođenju modela cje-lovitog upravljanja kvalitetom u svoje poslovanje14, što pripada elementu samopromocije modela na vi-šestruku korisnost svih uključenih strana. Gledajući iskustvo onih koji su uveli sustav, nove organizacije koje uvedu model svjesne su kako u njemu leži ključ njihova poslovnog uspjeha i kako im pokušaj osvajanja «nagrade» (BEA, MBNQA, DP) pruža odličnu priliku za učenje korisnih metodologija kvalitete. Svakako je prednost i stupnjevitost i prilagođenost nagrada koje nisu fokusirane samo na jedan segment, već pokrivaju različite elemente, što im daje snažne i raznolike mogućnosti motiviranja (vidi tablicu 2).

Zaključak

Na osnovi svega navedenog zaključuje se kako je poslovna izvrsnost postala najjače sredstvo postiza-nja konkurentske prednosti, a cjelovito upravljanje kvalitetom put koji osigurava podržavanje izvrsnih rezultata i u budućnosti što su prepoznale mno-ge kompanije svijeta. Unatoč mnogim razlikama zaključujemo kako modeli imaju mnogo zajednič-kih elemenata. DP i MBNQA su revizijom 2005. godine pomaknuli težište s izvrsnosti proizvoda odnosno usluge na izvrsnost kvalitete cjelokupnoga

14 http://www.ecforbe.com/documents/papers/implementing-business-excellence-jb.pdf

Izvor: Na temelju izvornih podataka idejno osmislili i prilagodili autori članka


218 219

Razlog popularnosti EFQM modela poslovne izvrsnosti leži u pružanju dovoljnih organizacijskih smjernica o ključnim pitanjima a da nije preskrip-tivan. Što ga čini prilagodljivim. Svrha je poslovne izvrsnosti ostati dinamična i dovoljno fleksibilana kako bi se mogla primijeniti ovisno o utjecaju i mi-šljenjima organizacije koja ga koristi. EFQM model ima određen set kriterija koji olakšava njegovu primjenu i omogućava jedinstvenost i olakšava obu-čavanje zaposlenih o korištenju i njegovoj upotrebi u organizaciji. Vizualni identitet modela, njegov shematski prikaz diretno uključuje sve zaposlene i svatko može vidjeti svoje beneficije i doprinos. Sto-ga nije potrebno ulagati dodatne napore u promoci-ju njegove korisnosti jer je vidljiva sama po sebi.

Nacionalne nagrade za kvalitetu imaju važnu ulogu u promociji i nagrađivanju izvrsnosti u or-ganizacijskim performansama. Štoviše one podižu standarde kvalitete kompanija i profila zemlje u cjelini. Trend uvođenja nacionalnih nagrada u svijetu je relativno nov, traje svega desetak godina, stoga postoje neiscrpne mogućnosti razvoja hrvat-skih tvrtki temeljenih na Croatian National Quality Award koju tek treba usustaviti. Hrvatsko društvo menadžera započelo je takvom inicijativom i dobilo potporu Predsjednika države, što je u skladu sa svjetskim standardima. S obzirom na BDP per capi-ta i postotak certificiranosti tvrtki, Hrvatska ima sve predispozicije za uvođenje EFQM modela poslovne izvrsnosti s osnovnim ciljem smanjivanja deficita vanjskotrgovinske bilance i jačanja konkurentnosti kao nužne predradnje za ulazak na konkurentno tržište tvrtki EU.

Usporedbom DP i MBNQA zaključujemo kako je u posljednjih deset godina preduvjet postizanja punih beneficija iz Demingove nagrade prethodno iskustvo u TQM u. Vokurka et al. (2000)17 su us-poredili DP i zapadne modele nagrada za kvalitetu na temelju ciljeva, principa kvalitete i kriterija. Usporedba je pokazala kako postoji zajednička ka-rakteristika između različitih nagrada za kvalitetu. Osnovna zajednička osobina je korištenje minimal-no sedam kriterija:

1. Leadership2. Strateško planiranje3. Usmjerenost na klijenta i tržište4. Informacija i analiza5. Fokus na ljudske resurse6. Management procesa7. Poslovni rezultati

Analizom je utvrđeno kako je u svim modelima naglasak stavljen na zadovoljstvo kupaca, zado-voljstvo djelatnika i zadovoljstvo zajednice. Postoje razlike u obuhvaćanju i onome što se podrazumi-jeva pod ključnih sedam polja. Možemo dodati kako je uočljiva i razlika u bodovanju određenih kriterija. DP pridaje više pažnje procesima kontrole dok poznavanju kupaca i tržišta pridaje nedovolj-no pažnje, što bismo mogli povezati s tehničkim usmjerenjem ljudi koji vode dodjelu nagrada. Sam proces nagrađivanja koji se koristi kod MBNQA mnogo je transparentniji nego onaj korišten kod DP. Sustav procjene pristupa metodičkih procedura uvođenja aktivnosti, procesa programa i sustava u svim područjima organizacije i rezultate postignute korištenjem trodimenzionalnog sustava bodovanja mnogo je napredniji nego onaj metodologije ISO 9000.18

17 Vokurka, R.J., Stading, G.L. and Brazeal, J.: A comparative analysis of national and regional quality awards, Quality Prog-ress, 2000 Vol.33 No. 8, str. 41-49.

18 www.asq.org/learn-about-quality/malcolm-baldrige-award/overview/overview.html

Literatura

1. Adebanjo D.: TQM and business excellence is the-re really a conflict, Measuring Business Excellen-ce; Volume: 5 Issue: 3; 2001 General review

2. Kay C. Tan: A comparative study of 16 national quality awards, The TQM Magazine; Volume: 14 Issue: 3; 2002 General review

3. Madhu Ranjan Kumar: Comparison between DP and MBNQA: convergence and divergence over time, The TQM Magazine; Volume: 19 Issue: 3; 2007 Technical paper

4. Porter L.J.: Assessing business excellence : a guide to business excellence and self-assessment, Am-sterdam, Elsevier : Butterworth-Heinemann, 2005.

5. Puay S.H., Tan K.C., Xie M., Goh T.N.: A compa-rative study of nine national quality awards, The TQM Magazine; Volume: 10 Issue: 1; 1998 Research paper

6. Vokurka,R.J.,Stading, G.L. and Brazeal,J.: A com-parative analysis of national and regional quality awards, Quslity Progress, 2000 Vol.33 No.8.

www.businessdictionary.com/definition/kaizen.htmlwww.ecforbe.com/documents/papers/implemen-ting-business-excellence-jb.pdfwww.baldrige.nist.gov/Education_Criteria.htmwww.asq.org/learn-about-quality/malcolm-baldri-ge-award/overview/overview.htmlwww.efqm.org/www.juse.or.jp/e/deming/03.htmlwww.deming.org/www.juse.or.jp/e/deming/pdf/01_demingprize.pdf (What is the Deming Prize?)www.quality.nist.gov/PDF_files/2006_Exam_App_PDF_Version.pdf,www.excellence-awards.eu/categories


220 221

Jasminka Samardžija, M. Sc. (Econ.),Gordana Kolak, B. Sc. (Mech. Eng.)

Comparative Analysis Of Three Largest World Models Of Business Excellence

SummaryBusiness excellence has become the strongest means of achieving competitive advantage of companies while total management of quality has become the road that ensures support of excellent results recognized by many world companies. Despite many differences, we can conclude that models have many common elements. By the audit in 2005, the DP and MBNQA moved the focus from excellence of product, i.e service, onto the excellence of quality of the entire organization process. Thus, the quality got strategic dimensi-on instead of technical one and the accent passed from the technical quality on the total excellence of all organization processes. The joint movement goes to the direction of good management and appreciation of systems thinking. The very structure of EFOM model criteria itself is adjusted to strategic dimension of quality and that is why the model underwent only short audits within the criteria themselves. Essentially, the model remained unchanged. In all models, the accent is on the satisfaction of buyers, employees and com-munity. National rewards for quality have an important role in promotion and giving a prize to excellence in organization performances. Moreover, they raise quality standards of companies and the country profile as a whole. Considering the GDP per capita and the percentage of certification level of companies, Croatia has all the predispositions for introduction the EFQM model of business excellence with the basic aim of deficit decrease in foreign trade balance and strengthening of competitiveness as the necessary preliminary work for the entrance in the competitive market of the EU. Quality management was introduced in many organizations. The methods used at that time developed in the course of years, and what are to predict is the continuation of the evolution road model as well as the method of business excellence.Key words: business excellence, TQM, Deming Prize (DP), Malcolm Baldrige National Quality Award (MBNQA), European Foundation Fund for Quality Management (EFQM) BE model, European Quality Award (EQA)

Dr. sc. Dubravka Mahaček, mr. sc. Ivana Bestvina-Bukvić, Nalanda Kantor, dipl. oec.:Ostvareni prihodi i primitci jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave s revizijskim osvrtom na prihode od imovine

UDK 657.63 (497.5)Stručni rad

1. Uvod

U jedinici lokalne i područne (regionalne) samo-uprave ostvarene prihode čine prihodi poslovanja, prihodi od prodaje nefinancijske imovine, te primitci od financijske imovine i zaduživanja. U okviru priho-da poslovanja jedinice lokalne i područne (regional-ne) samouprave evidentiraju ostvarene prihode od imovine. Prihodi od imovine mogu biti prihodi od fi-nancijske imovine i prihodi od nefinancijske imovine. Za ostvarene prihode od imovine u većini je slučajeva zakonskim odredbama utvrđeno za koje se namjene mogu utrošiti, odnosno propisane su namjene njihova korištenja.

2. Ostvareni prihodi i primitci jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

Pri razmatranju ostvarenih prihoda i primitaka proračuna, potrebno je istaknuti osnovne značaj-ke njihova evidentiranja. U okviru proračunskog računovodstva evidentiraju se prihodi proračuna koji predstavljaju povećanje ekonomske koristi u obliku priljeva novca i novčanih ekvivalenata, te primitci koji se ostvaruju od financijske imovine i zaduživanja (Mnistarstvo financija, 2005.). Ostvarene prihode i primitke proračuna možemo promatrati na državnoj i lokalnim razinama, odnosno možemo analizirati strukturu proračunskih prihoda i primitaka prema razini financiranja javnih potreba.

OSTVARENI PRIHODI I PRIMITCIJEDINICA LOKALNE I PODRUČNE(REGIONALNE) SAMOUPRAVES REVIZIJSKIM OSVRTOM NA PRIHODE OD IMOVINE

Dr. sc. Dubravka MahačekDUR Područni ured Požega, Trg Sv. Terezije 4, 34000 Požegai predavač na Veleučilištu u Požegi, [email protected]

Mr. sc. Ivana Bestvina-BukvićZagrebačka banka d.d. Zagreb,voditelj poslovnih odnosa korporativnog bankarstva razine stariji pomoćnik

Nalanda Kantor, dipl. oec.Učiteljski fakultet Osijek, voditelj računovodstva

SažetakPrihode jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pored drugih vrsta prihoda, čine i prihodi od imovine. Njihovo ostvarivanje određeno je zakonskim propisima. U radu se prikazuju osnovne vrste ovih prihoda uz zakonsku osnovu na temelju koje se ostvaruju, te se promatra njihovo ostvarenje na razini županija u određenom vremenskom razdoblju (od 2003. do 2005.). Važno je istaknuti da ostvarenje na razini županija uključuje ostvarenje navedenih prihoda u okviru gradova i općina na njihovu području.Ključne riječi: lokalna i područna (regionalna) samouprava, prihodi od imovine, ostvarenje prihoda, namje-na prihoda, nadzor


222 223


cijskom imovinom podrazumijevaju se novčana sredstva, potraživanja, dionice i udjeli u kapitalu pravnih osoba, vrijednosni papiri i druga ulaganja u pravne osobe. Pod nefinancijskom dugotrajnom imovinom smatra se neproizvedena i proizvedena dugotrajna imovina. Neproizvedenu dugotrajnu imovinu čine materijalna i nematerijalna imovina. Materijalna imovina su prirodna bogatstva u vlasništvu lokalne jedinice (zemljište, poljoprivred-no zemljište), a nematerijalnu imovinu čine patenti, licencije, koncesije i slično. Proizvedena dugotra-jna imovina podrazumijeva građevinske objekte, postrojenja i opremu, prijevozna sredstva i slično.

Prihodi od financijske imovine najčešće se ost-varuju kao prihodi od kamata na oročeni depozit, kamata na depozite po viđenju te zateznih kamata za neredovite uplate gradskih poreza, komunalne naknade i doprinosa, zakupa poslovnih prostora i javnih površina, te obroka za najam stanova i prodaju stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. Prema odredbama Zakona o proračunu propisano je upravljanje imovinom, i to raspoloži-vim novčanim sredstvima na računu proračuna za koje je odgovorno poglavarstvo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Raspoloživa novčana sredstva mogu se polagati samo u Hrvat-sku narodnu banku, poslovnu banku te ulagati u dr-žavne vrijednosne papire, pri čemu treba poštovati načela sigurnosti, likvidnosti i isplativosti ulaganja. Raspoloživa novčana sredstva proračuna ne smiju se ulagati u dionice i udjele trgovačkih društava. Uvjete ulaganja kod općina, gradova i županija propisuje izvršno tijelo (poglavarstvo) svojim aktom

Tablica 1. Ostvareni ukupni prihodi i primitci svih županija od 2003. do 2005. prema vrstama prihoda (Grad Zagreb nije uključen) u kn bez lp

Izvor: Autor prema podatcima iz Izvješća o radu Državnog ureda za reviziju, 2004., 2005., 2006.

U tekstu se u nastavku daje pregled ostvarenih prihoda i primitaka proračuna na razini županija (bez Grada Zagreba) u razdoblju od 2003. do 2005.

U tablici broj 1 prikazana je struktura ukupno ostvarenih prihoda i primitaka (bez Grada Zagreba) na razini svih županija (Mahaček, 2007.), iz koje je vidljivo da ukupno ostvareni prihodi i primitci imaju tendenciju povećanja u razdoblju od 2003. do 2005. Prihodi od imovine, kako financijske, tako i nefinancijske ne predstavljaju značajan izvor finan-ciranja kod jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Iz tablice broj 1 vidimo da na razini svih županija u 2003. navedeni prihodi imaju udjel 6,97%, u 2004. udjel je povećan na 7,03%, da bi u 2005. udjel bio 7,74%. Uočavamo u promatranom razdoblju povećanje udjela ovih prihoda u ukupnim prihodima i primitcima na razini svih županija. U okviru primitaka od financijske imovine i zaduži-vanja evidentiraju se ostvareni primici od prodaje vrijednosnih papira (obveznica), dionica te udjela u glavnici, ali se u većini slučajeva ostvarenje ovih pri-hoda najčešće se odnosi na prihode od zaduživanja. U nedostatku financijskih sredstava izvori su finan-ciranja investicijskih projekata primljeni zajmovi, za koje u narednom razdoblju postoji obveza povrata.

3. Pojam imovine i značajke ostvarenih prihoda od imovine

Prema Zakonu o proračunu (Hrvatski sabor, 2003.), u proračunskom računovodstvu pod finan-

odredbe zaključenih ugovora, u dijelu koji se odnosi na naplatu zakupnine, a isto tako i druge odredbe. Ako se prihodi nisu naplaćivali potrebno je utvrditi jesu li se poduzimale redovite mjere opominjanja dužnika i prisilne naplate, naplata sredstvima osigu-ranja plaćanja, te jesu li pokretani sudski postupci. Na dospjela, a nenaplaćena potraživanja potrebno je obračunati zatezne kamate. Na koncu treba utvrditi jesu li korištene mogućnosti pokretanja postupka raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora u skladu s odlukom o načinu i uvjetima davanja u zakup poslovnog prostora u vlasništvu lokalne jedinice, a ako nisu, potrebno je naložiti njihovu primjenu.

Prihodi od najma stanova ostvaruju se od stanova u vlasništvu lokalnih jedinica, na temelju ugovora o najmu koji trebaju biti zaključeni u skladu s odredbama Zakona o najmu stanova (Hrvatski sabor, 1996.). Najmoprimcima se ispostavljaju računi, a pri naplati prihoda od najma stanova uvrđuje se jesu li poduzimane redovite mjere opominjanja dužnika i prisilne naplate. Kod nekih lokalnih jedinica značajni su prihodi od zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države koji se ostvaruju na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Hrvatski sabor, 2001., 2002.). Za područje grada, gradsko vijeće donosi Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države na koji je potrebno dobiti suglasnost Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Programom raspola-ganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države utvrđuje se koliko je od ukupne raspoložive površine namijenjeno za prodaju, koliko za davanje u koncesiju, koliko za zakup, povrat imovine, raz-

te donosi i odluku o izboru banke u koju se ulažu novčana sredstva proračuna.

Prihodi od nefinancijske imovine mogu se ost-variti od davanja u zakup nekretnina, iznajmljivanja druge imovine, naknada za koncesije, spomeničke rente, te drugih prihoda od nefinancijske imov-ine (lovozakupnine i sl.) kojih lokalne jedinice ostvaruju pripadajući dio na temelju zakonskih odredbi. Prihodi od zakupa nekretnina ostvaruju se od zakupa poslovnih prostora u vlasništvu lokal-nih jedinica te druge imovine kao što su stanovi, garaže, športske dvorane i slično. Davanje u zakup propisano je odlukom o načinu i uvjetima davanja u zakup poslovnog prostora u vlasništvu jedinice, a u skladu s odredbama Zakona o zakupu poslovnog prostora (Hrvatski sabor, 1996.). Zakonom je pro-pisano da se poslovni prostor u vlasništvu Repub-like Hrvatske, općina, gradova, županija i Grada Zagreba, te pravnih osoba u njihovu vlasništvu ili pretežitom vlasništvu daje u zakup putem javnoga natječaja. Važno je istaknuti da je prije zaključivanja ugovora o zakupu potrebno pribaviti mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora od nadležnoga državnog pravobranitelja. Davanje u zakup poslovnih pros-tora na svom području lokalna jedinica propisuje svojom odlukom, te isto tako može na korištenje bez naknade ustupiti poslovne prostore udrugama građana, turističkoj zajednici, dječjem vrtiću, te trgovačkom društvu u vlasništvu grada.

Revizijom je potrebno utvrditi jesu li poslovni prostori dani u zakup u skladu s odlukom grada o davanju u zakup poslovnih prostora i garaža na području grada, te u skladu sa zakonskim odredba-ma. Također je potrebno utvrditi jesu li poštivane

Redni broj Vrsta prihoda I primitaka 2003. Udjel ostvarenja u % 2004. Udjel ostvarenja u % 2005. Udjel ostvarenja u %Bazni indeks 2003. = 100

Bazni indeks za 2004. Bazni indeks za 2005.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

1. Prihodi poslovanja 9.368.496.223 89,76 10.139.260.549 88,17 11.131.225.190 90,27 108,23 118,82

- prihodi od financijske imovine 48.502.430 0,46 71.404.031 0,62 114.681.432 0,93 147,22 236,44

- prihodi od nefinancijske imovine 679.822.868 6,51 736.913.943 6,41 839.480.763 6,81 108,4 123,49

2. Prihodi od prodaje nefinancijske imovine 593.422.617 5,69 677.308.218 5,89 839.794.779 6,81 114,14 141,52

3. Primici od financijske imovine i zaduživanja 475.047.963 4,55 683.446.297 5,94 360.486.642 2,92 143,87 75,88

UKUPNO 10.436.966.803 100 11.500.015.064 100 12.331.506.611 100 110,19 118,15


224 225

površine poslovnog prostora koji se nalazi u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturnopovijesne cjeline, utvrđuje lokalna jedinica odlukom, a poslove utvrđivanja i naplate treba obavljati nadležno upravno tijelo lokalne jedinice. Prikupljena sredstva namijenjena su za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara.

Drugi prihodi od nefinancijske imovine mogu biti prihodi od naknade za iskorištavanje min-eralnih sirovina, a tu se ubrajaju eksploatacija zemnog plina, kremenog pijeska, ili od koncesije za crpljenje mineralne vode koja može biti dana na vrijeme od 30 godina, na temelju odredbi Zakona o koncesijama (Hrvatski sabor, 1992.). Drugi prihodi od nefinancijske imovine mogu biti ostvareni i od naknada za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta, a odnose se na udjel grada u prihodima od naknade koja se plaća zbog promjene namjene poljoprivred-nog zemljišta. Uplaćena sredstva od naknada trebaju biti utrošena za uređenje zemljišta u skladu s odredbama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja sredstava naknade koja se plaća zbog promjene namjene poljoprivrednog zemljišta.

4. Prihodi od prodaje nefinancijske imovine

Prihodi od prodaje nefinancijske imovine mogu biti ostvareni od prodaje neproizvedene imovine i od prodaje proizvedene dugotrajne imovine. Prema odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Hrvatski sabor, 2001.) sve pokretne i nepokretne stvari te imovinska prava čine imovinu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave koja tom imovinom mora upravljati, koristiti se i raspolagati pažnjom dobrog domaćina. U nedostatku prihoda nekretnine u vlasništvu lokalnih jedinica često se prodaju ili se prenose korisnicima proračuna i trgovačkim društvima u njihovu vlasništvu. Tako prenese-nom nefinancijskom dugotrajnom imovinom proračunski korisnici upravljaju, odnosno koriste je, održavaju, ali je mogu i dati u zakup.

Ostvareni prihodi od prodaje nefinancijske dugotrajne imovine trebaju se koristiti za nabavu dugotrajne imovine. Prema odredbama Zakona o proračunu, sredstva od prodaje i zamjene nefinan-cijske dugotrajne imovine države, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i od nadoknade štete s osnove osiguranja koriste se samo za održavanje ili kupnju nefinancijske imovine. Ovim se odredbama zadržava kontinu-

vitak gospodarske zone i drugo, kao što su sadržaji turističkog razvoja grada. Prihodi se ostvaruju na temelju zaključenih ugovora. Od ukupno ugovorene zakupnine gradu na području posebne državne skrbi pripada 50,0%. Sredstva od zakupa poljo-privrednog zemljišta u vlasništvu države su namjen-ska i mogu se utrošiti za uređenje poljoprivrednog zemljišta te za subvencije u poljoprivredi.

Drugi prihodi od iznajmljivanja i zakupa imov-ine mogu se ostvariti od zakupa javnih površina, zakupom zemljišta za postavljanje reklamnih panoa te od prava služnosti zemljištem. Lokalna jedinica propisuje davanje u zakup odlukom o zakupu građevinskog zemljišta i javnih površina. Na temelju zahtjeva korisnika, u skladu s navedenom odlu-kom, utvrđuje se visina naknade, donosi rješenje i zaključuje ugovor o zakupu. U naplati ovih prihoda, kao i kod prethodnih prihoda, revizijom je potrebno utvrditi jesu li se prihodi ostvarivali u skladu sa zaključenim ugovorima, te donesenom odlukom lokalne jedinice. Utvrđuje se jesu li se poduzimale redovite mjere opominjanja dužnika, dok se mjere prisilne naplate, naplate potraživanja sredstvima osiguranja plaćanja ili pokretanje postupka raskida ugovora o zakupu javne površine mogu podu-zimati, ako je to u u skladu s odlukom o zakupu građevinskog zemljišta i javnih površina. Utvrđuje se je li ugovorena naknada podmirena, te ako nije, kolika su potraživanja koncem godine za koju se revizija obavlja i nalaže poduzimanje mjera naplate.

Prihodi od naknada za koncesije mogu se ost-variti naknadom od koncesije za obavljanje poslova organizacije i naplate parkiranja, pogrebnih usluga, premještanja i blokiranja nepropisno zaustavljenih, parkiranih i napuštenih vozila, postavljanje rasvjet-nih uređaja te obavljanja dimnjačarskih usluga. Ost-varena sredstva od naknada za koncesije troše se za izgradnju objekata i uređaja komunalne infrastruk-ture. Revizijom je potrebno utvrditi jesu li naknade za koncesije obračunane u skladu sa zaključenim ugovorima, te kako se naplaćuju.

Prihodi od spomeničke rente ostvaruju se na temelju uplate obveznika spomeničke rente na ostvareni prihod obavljanjem djelatnosti za koje je takva obveza propisana, i to bez obzira na područje, odnosno prostor u kojem se ta djelatnost obavlja. Obveza plaćanja spomeničke rente utvrđena je zakonskim odredbama. Poslove utvrđivanja, eviden-tiranja, nadzora, naplate i ovrhe spomeničke rente koja se plaća po stopi od 0,05% na ostvareni prihod, obavlja nadležno porezno tijelo. Visina spomeničke rente koja se plaća po četvornom metru korisne

lokalne i područne (regionalne) samouprave može prodati zemljište u svom vlasništvu po utvrđenoj tržišnoj cijeni, bez primjene javnog natječaja, osobi kojoj je dio tog zemljišta potreban za formiranje neizgrađene građevne čestice u skladu s lokacij-skom dozvolom ili detaljnim planom uređenja, ako taj dio ne prelazi 20,0% površine planirane građevne čestice i osobi koja je na zemljištu u svom vlasništvu, bez građevinske dozvole ili drugoga odgovarajućeg akta nadležnog tijela državne uprave, izgradila građevinu u skladu s detaljnim planom uređenja ili lokacijskom dozvolom, a nedostaje joj do 20,0% površine planirane građevne čestice, pod uvjetom da se obveže da će u roku od jedne godine od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora ishoditi građevinsku dozvolu. Pojmovno se određuje tržišna cijena kao vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezina utvrđivanja na području lokalne jedinice. Važno je naglasiti da su pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ništetni.

Prihodi od prodaje neproizvedene imovine najčešće mogu biti ostvareni od prodaje zemljišta koje je u najčešćim slučajevima građevinsko zemljište, ali isto tako se ostvaruju i prodajom poljoprivrednog zemljišta. Prodaja građevinskog zemljišta temelji se na odluci poglavarstva, prove-denom javnom natječaju i zaključenom ugovoru o prodaji građevinskog zemljišta. Početnu cijenu zemljišta utvrđuje poglavarstvo u skladu s odlukom o građevinskom zemljištu ili se može utvrditi na temelju procjene ovlaštene komisije lokalne jedinice i zaključka poglavarstva. Prihodi od prodaje proiz-vedene dugotrajne imovine mogu biti ostvareni od prodaje stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo, prodaje poslovnih objekata, prijevoznih sred-stava i slično. Prihodi od prodaje stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo ostvaruju se obročnim otplatama stanova prodanih prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Zakonodavno-pravna komisija Sabora Republike Hrvatske, 1992.), a prikuplja ih lokalna jedinica na temelju mjesečnih uplata kupaca stanova u skladu sa zaključenim ugovorima. Prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, sredstva koja se ostvare prodajom stanova koje prodaju općine ili gradovi doznačuju se u visini 55,0% u državni proračun, a 45,0% zadržava prodavatelj i koristi ih za rješavanje stambenih pitanja socijalno ugroženih osoba i

itet određivanja prihoda od prodaje nefinancijske imovine, odnosno zakonski je utvrđena namjena ostvarenih sredstava. Nefinancijska dugotrajna imovina može se stjecati kupnjom samo u opsegu potrebnom za ispunjavanje zadaća jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Važno je napomenuti kako se imovina može steći i bez naknade, ali u takvim slučajevima je potrebna prethodna suglasnost ovlaštenog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ako bi takvo stjecanje prouzročilo veće troškove za jedinicu koja imovinu stječe. Nefinancijska dugot-rajna imovina mora se osigurati ako je to propisano zakonom, a o osiguranju u drugim okolnostima odlučuje čelnik korisnika, pri čemu mora poštovati načela učinkovitosti i ekonomičnosti raspolaganja proračunskim sredstvima, prethodno analizirajući troškove i koristi.

Raspolaganje i otuđivanje nekretnina u vla-sništvu općine, grada ili županije propisano je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Hrvatski sabor, 1996., 1998., 1999., 2000., 2001., 2006.), prema kojima izvršno tijelo, a to je poglavarstvo, otuđuje ili raspolaže na drugi način nekretninom u vlasništvu jedinice samo na temelju javnog natječaja i uz naknadu koja je utvrđena po tržišnoj cijeni, ako zakonom nije drugačije određe-no. Navedena odredba je dopunjena stavkom koji je odredio da se takav način postupanja ne odnosi na slučajeve kada pravo vlasništva na nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave stječu Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasniš-tvu Republike Hrvatske, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ako je to u inte-resu i cilju općega gospodarskog i socijalnog napret-ka njezinih građana. Odredbama zakona propisano je u kojim slučajevima se pri stjecanju nekretnina ne mora primijeniti natječaj i tržišna cijena, a to je, kako možemo zaključiti, kada nekretnine stječu država, općina, grad, županija te pravne osobe u njihovom vlasništvu ili pretežitom vlasništvu i to ako je stjecanje u interesu i cilju općeg napretka građana. Prema tome, odlukama nadležnih tijela utvrđuje se radi li se o interesu i cilju građana, te se na temelju takvih odluka i raspolaže nekretninama. Prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je, u kojim slučajevima se ne mora provoditi javni natječaj, ali uz obve-zu primjene tržišne cijene. Poglavarstvo jedinice



226 227

prodaje stanova u državni proračun, te korištenje sredstava od prodaje stanova koja pripadaju lokal-noj jedinici u skladu sa zakonskim odredbama.

5. Kretanje ostvarenih prihoda od imovine

U tablici broj 2 prati se ostvarenje ukupnih prihoda i primitaka u razdoblju od 2003. do 2005. te daje udjel ostvarenih prihoda od financijske i pri-hoda od nefinancijske imovine te udjel prihoda od prodaje nefinancijske imovine u ukupno ostvarenim prihodima i primitcima na razini županija.

Uočavamo da je prosječni udjel prihoda od financijske i prihoda od nefinancijske imovine u 2003. na razini svih županija 6,97%, prosječni udjel u 2004. na razini svih županija je 7,03%, dok je

osiguranje zamjenskih stanova.Revizijom je potrebno utvrditi je li prodaja nefi-

nancijske imovine izvršena u skladu sa zakonskim odredbama, na temelju odluka, te ostvaruju li se prihodi od prodaje nefinancijske imovine u skladu sa zaključenim ugovorima. Utvrđuje se, obavlja li se uplata pripadajućeg dijela ostvarenih prihoda u državni proračun ako je to propisano zakonskim odredbama. Ostvarene prihode potrebno je utrošiti u skladu sa zakonskim odredbama. U nekim slu-čajevima pripadajući dio ostvarenih sredstava nije uplaćen u državni proračun, a ostvarena sredstva

od prodaje stanova nisu bila korištena za izgradnju ili otkup stanova za socijalno ugrožene osobe, već su utrošena za tekuće rashode. Navedene nepravil-nosti nalaže se otkloniti na način da se izvrši uplata pripadajućih sredstava ostvarenih prihoda od

ŽupanijaUdjel prihoda od financijske i prihoda od nefinancijske imovine 2003.

Udjel prihoda od prodaje nefinan-cijske imovine u

2003.

Ukupni prihodii primitci 2003.

Udjel prihoda od financijske i prihoda od nefinancijske im-

ovine 2004.

Udjel prihoda od prodaje nefinancijske

imovine u 2004.Ukupni prihodii primitci 2004.

Udjel prihoda od fi-nancijske i prihoda od nefinancijske imovine

2005.

Udjel prihoda od prodaje nefinan-cijske imovine u

2005.

Ukupni prihodii primitci 2005.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Zagrebačka županija 3,9 2,64 789.895.787 3,88 4,89 937.147.791 3,63 4,11 996.957.153

Krapinsko-zagorska 2,08 1,06 287.361.975 2,5 0,54 286.183.626 2,22 9,64 378.006.742

Sisačko-moslavačka 7,07 1,58 435.025.268 6,05 1,94 501.956.171 6,9 3,26 504.996.147

Karlovačka županija 3,12 2,07 366.532.488 3,53 5,34 400.598.671 3,33 5,54 419.558.968

Varaždinska županija 4,5 7,93 418.742.267 4,88 4,9 435.427.710 4,73 3,93 463.589.064

Koprivničko-križevačka 13,78 1,75 303.556.105 12,57 4,55 370.847.594 13,07 11,83 415.993.119

Bjelovarsko-bilogorska 5,37 1,29 281.498.824 6,63 2,9 293.984.959 6,4 6,01 311.151.835

Primorsko-goranska 9,71 8,2 1.512.988.802 10,66 4,67 1.573.730.677 12,84 4,37 1.650.875.115

Ličko-senjska 5,52 6,69 215.649.863 4,46 5,86 251.422.144 5,01 2,56 226.525.164

Virovitičko-podravska 7,25 2,24 217.218.613 9,31 2,94 186.975.391 9,61 3,34 203.409.204

Požeško-slavonska 5,67 3,21 201.579.522 4,78 1,22 193.489.362 5,81 7 188.820.921

Brodsko-posavska 4,19 3 296.835.263 4,74 4,76 305.280.300 4,76 2,17 319.202.709

Zadarska županija 6,85 12,25 570.552.602 5,97 8,15 723.800.307 8,12 10,43 681.487.092

Osječko-baranjska 11,26 2,97 762.131.536 11,91 3,81 821.312.275 14,28 5,68 890.074.115

Šibensko-kninska 6,37 2,94 306.960.382 4,31 1,99 346.124.553 5,15 3,81 366.101.632

Vukovarsko-srijemska 7,65 1,32 386.606.020 8,39 2,63 380.360.611 8,25 3,36 4.281.464.450

Splitsko-dalmatinska 5,11 9,68 1.380.350.414 5,81 7,85 1.560.707.159 6,49 6,44 1.705.026.663

Istarska županija 8,76 7,18 1.021.670.565 7,47 11,23 1.152.659.623 6,81 14,11 1.308.294.242

Dubrovačko-neretvanska 6,46 4,5 413.694.727 6,13 12,28 534.014.868 6,62 11,17 614.763.530

Međimurska županija 5,35 8,16 268.115.779 6,35 6,87 243.991.274 7,2 7,17 258.526.757

Ukupno 6,97 5,69 10.436.966.803 7,03 5,89 11.500.015.064 7,74 6,81 12.331.506.612

su pojedine županije kod kojih je ostvarenje prihoda od financijske i prihoda od nefinancijske imovine niže od prosječnog, a isto tako ima županija kod kojih je ostvarenje ovih prihoda iznad izračunanog prosjeka.

U promatranom se razdoblju kod županija nisu dogodile značajnije promjene u udjelu ostvarenja prihoda od financijske i prihoda od nefinancijske imovine koje bi imale za posljedicu značajnije promjene prosječnog udjela. Iz udjela ostvarenja prihoda od financijske imovine i prihoda od nefi-nancijske imovine u ukupno ostvarenim prihodima

i primitcima možemo vidjeti da je taj udjel različit kod županija. Udjel ostvarenja ovih prihoda na razi-ni pojedinih županija kreće se u 2005. od 2,22% do 14,28%, odnosno nije ujednačen. U pojedinim županijama ovi prihodi zauzimaju značajnije mjesto

prosječni udjel u 2005. na razini svih županija 7,74%. Udjel ostvarenja navedenih prihoda u ukupno ostvarenim prihodima i primitcima na razini svih županija (bez Grada Zagreba) se povećava u proma-tranom razdoblju, odnosno ovi prihodi, kao izvori financiranja nisu značajni kao druge vrste prihoda lokalnih jedinica, ali postaju značajniji. Na ostvaren-je prosječnih udjela na razini svih županija utjecale

Tablica broj 2. Udjel ostvarenih prihoda od financijske imovine i prihoda od nefinancijske imovine te prihoda od prodaje nefinan-cijske imovine u ukupnim prihodima i primitcima po županijama u razdoblju od 2003. do 2005. (Grad Zagreb nije uključen) u kn bez lp

Izvor: Autor, prema podatcima iz Izvješća o radu Državnog ureda za reviziju, 2004., 2005., 2006.



228 229

7. Literatura1. Mr. sc. Dubravka Mahaček: «Uloga i značenje Dr-

žavne revizije u nadzoru financiranja i korištenja sredstava na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave», doktorska disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2007.

2. Ministarstvo financija: Računski plan proračuna, Narodne novine, broj 27/05.

3. Hrvatski sabor: Zakon o koncesijama, Narodne novine, broj 89/92.

4. Hrvatski sabor: Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Narodne novine, broj 33/01.

5. Hrvatski sabor: Zakon o najmu stanova, Narodne novine, broj 91/96.

6. Hrvatski sabor: Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Narodne novine, broj 66/01. i 87/02.

7. Hrvatski sabor: Zakon o proračunu, Narodne novine, broj 96/03.

8. Zakonodavno-pravna komisija Sabora Republike

Hrvatske: Zakon o prodaji stanova na kojima pos-toji stanarsko pravo, Narodne novine, broj 43/92.

9. Hrvatski sabor: Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01. i 79/06.

10. Hrvatski sabor: Zakon o zakupu poslovnoga prostora, Narodne novine, broj 91/96.

11. Republika Hrvatska, Državni ured za reviziju: Izvješće o radu Državnog ureda za reviziju za 2004., Zagreb, listopad 2004.

12. Republika Hrvatska, Državni ured za reviziju: Iz-vješće o obavljenim revizijama za 2004., Zagreb, studeni 2005.

13. Republika Hrvatska, Državni ured za reviziju: Izvješće o radu Državnog ureda za reviziju za 2006., Zagreb, studeni 2006.

čuna na razini županija imaju sve veći udjel, tako da možemo zaključiti da, iako se znatno ne ističu po udjelu, potrebno je na njih obratiti pozornost. Ostvarivanje prihoda od financijske imovine, priho-da od nefinancijske imovine te prihoda od prodaje nefinancijske imovine propisano je zakonskim odredbama. Stoga je važno da se pri obavljanju re-vizije, uz ostvarivanje ovih prihoda, utvrdi i njihovo namjensko korištenje.

Iz prikaza udjela prihoda od imovine, koje smo promatrali u ovom radu, u ukupno ostvarenim pri-hodima i primitcima na razini županija, u razdoblju od 2003. do 2005. zaključujemo da imaju tendenciju povećanja. Promatrani prihodi sa svojim udjelom nisu toliko značajni kao neki drugi prihodi koje lo-kalne jedinice ostvaruju, ali im je potrebno isto kao i drugim prihodima obratiti pozornost iz razloga što se ostvarenim prihodima sudjeluje u zadovoljavanju javnih potreba.

kao izvor financiranja, dok kod drugih županija nisu toliko značajni, odnosno značajniji su drugi prihodi po udjelu u njihovom ostvarenju.

Jedinica lokalne i područne (regionalne) samo-uprave ostvaruje i prihode od prodaje nefinancijske imovine. Iz tablice broj 2 uočavamo da je prosječni udjel prihoda od prodaje nefinancijske imovine u 2003. na razini svih županija 5,69%, prosječni udjel u 2004. na razini svih županija je 5,89%, dok je prosječni udjel u 2005. na razini svih županija 6,81%. Udjel ostvarenja navedenih prihoda u ukupno ostvarenim prihodima i primitcima na razini svih županija (bez Grada Zagreba) povećava se u proma-tranom razdoblju.

6. Zaključak

Na kretanje ostvarenja ukupnih prihoda i primi-taka na razini svih županija koji imaju tendenciju povećanja, utječu i ostvareni prihodi od financijske imovine i prihodi od nefinancijske imovine, te isto tako i prihodi od prodaje nefinancijske imovine, na koje smo ovim radom obratili pozornost. Navedeni prihodi u ukupno ostvarenim prihodima prora-

Mahaček Dubravka, Ph. D.,State Audit Office, Ivana Bestvina-Bukvić; M. Sc., Zagreb Bank, joint stock company

Nalanda Kantor, B. Sc. (Econ),Faculty of Education, Osijek

Realized Incomes And Revenues Of Local And Branch (Regional)Self-Government Units With Audit Review On Income-Earning Property

SummaryIn addition to other incomes, the incomes of local and branch (regional) self-government units are made by the income-earning property as well. Statutory provisions determine their realization. This work presents basic kinds of these incomes with legal foundation, which is the base for their realization. The realization was observed on the county-level for a definite period (from 2003 to 2005). It is important to emphasise that the county-level realization includes the realization of the stated incomes within the frame of cities and communes on their area. Key words: local and branch (regional) self-government, income-earning property, income purpose, supervision.



Prikazi knjigaBook review

Kata Ivić, Ph. D.:Book Review of “Interdisciplinäre Managementforschung” V /

Interdisciplinary Management Research V, Osijek, Pforzheim, 2009.

Davor Dujak, M. Sc. Prikaz knjige: Prof. dr. sc. Zdenko Segetlija.:Uvod u poslovnu logstiku

Review of “Introduction to Business Logistics” by Zdenko Segetlija, Ph. D.,Faculty of Economics, Osijek, 2008 (2nd enlarged and revised edition)

Dražen Koški Ph.D., dipl. oec. Prikaz knjige: Prof. dr. sc. Ante Babića i prof. dr. sc. Mate Babića: Međunarodna ekonomija

Dražen Koški, Ph. D.:Review of “International Economy”, by Ante Babić, Ph. D. and Mate Babić, Ph. D.,

Sigma Symposium PLC, Zagreb, 2008.

233

Sadržaj Zbornika podijeljen je u sljedeća poglavlja: - Management- Microeconomics, Macroeconomis and Monetary - Economics- International Economics- Financial Economics- Public Economics- Health, Education and Welfare- Law and Economics- Business Administration and Business Economics •

Marketing • Accounting- Economic Development, Technological Change, and

Growth- Urban, Rural and Regional Economics.

U predgovoru knjizi prof. dr. sc. Dražen Barković i prof. dr. sc. Bodo Runzheimer, (koji su istovremeno urednici Zbornika, organizatori i voditelji konfe-rencije) istaknuli su zadovoljstvo što se konferencija redovito održava već petu godinu. U organizacijskom i sadržajnom obliku ovaj simpozij nadilazi status same konferencije. Kontinuiranost organizacije i odr-žavanja konferencije, aktualnost sadržaja i brojnost radova, te sudjelovanje znanstvenika i poslijediploma-

Interdisziplinäre ManagementforschungV = Interdisciplinary Management Research V

Dr. sc. Kata IvićEkonomski fakultet u Osijeku

Prikaz zbornika radovaUrednici: Dražen Barković, Bodo RunzheimerIzdavači: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku,Poslijediplomski studij „Management“ i Hochschule Pforzheim University, Pforzheim, 2009.

Zbornik radova obuhvaća radove izložene na konferenciji „Interdisziplinäre Managementfors-chung V / Interdisciplinary Management Research V“. Konferencija se već petu godinu redovito odr-žava u Poreču u okviru programa Poslijediplom-skog studija „Management“. Za svaku konferenciju Ekonomski fakultet u Osijeku u suradnji s Hochs-chule Pforzheim izdaje zbornik radova. Zbornik radova ima od početka izlaženja iz tiska (od 2005.) atribuciju knjige (ISBN), ali sada je Zbornik dobio i atribuciju serijske publikacije (ISSN) i referiran je u sekundarnim publikacijama (RePec i EconPapers).

U ovom Zborniku je objavljeno 67 znanstve-nih i stručnih radova (referata) napisanih od 121 autora na njemačkom ili engleskom jeziku. Opseg Zbornika je ukupno 839 stranica. Svi su radovi prije objavljivanja recenzirani, i to od znanstvenika s hrvatskih sveučilišta kao i od znanstvenika sa sveučilišta iz inozemstva (Njemačka, Madžarska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Kosovo). Izdavački savjet i Programski savjet Zbornika sastavljeni su od eminentnih domaćih i inozemnih znanstvenika i profesora, tako da svi radovi objavljeni u Zborniku, imaju međunarodne recenzije.

234 235

Pforzheim i Ekonomski fakultet u Osijeku). Voditelji ovog simpozija prof. dr. sc. Dražen Barković i prof. dr. sc. Bodo Runzheimer u predgovoru ističu da će i ubuduće poticati istraživanje i podizati akademsku, znanstvenu i profesionalnu razinu, održati visoke standarde profesije koje ova konferencija ima, te nastaviti daljnju uspješnu međufakultetsku i među-narodnu sveučilišnu suradnju..

ca na međunarodnoj razini daje dodatnu vrijednost konferenciji (sipmoziju), ali istovremeno i sadržaju samih radova objavljenih u ovom Zborniku.

Dosljednost u organizaciji skupa, kontinuiranost održavanja konferencije (sipmozija), te redovito objavljivanje Zbornika radova „Interdisciplinäre Managementforschung / Interdisciplinary Mana-gement Research“ ima potporu u dugogodišnjoj suradnji dviju akademskih institucija Hochschule

U srpnju 2008. godine iz tiska je izašla nova knji-ga prof. dr. sc. Zdenka Segetlije – „Uvod u poslovnu logistiku“, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, u izdanju Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Prvo iz-danje Uvoda u poslovnu logistiku bilo je vjerojatno i najčitanija knjiga profesora Segetlije, koju su zbog jednostavnog i razumljivog stila prihvatili mnogi, a pogotovo studenti Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Ovo drugo, znatno izmijenjeno i dopunjeno izdanje, nastavlja u istom smjeru, uz brojne novosti i korisne informacije iz svijeta poslovne logistike.

Knjiga Uvod u poslovnu logistiku, ujedno i udž-benik na nekoliko kolegija na Ekonomskom fakul-tetu u Osijeku i na Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru, doživjela je značajne promjene u smislu dodatne obrade i analize nekih novih definicija, zakonskih propisa vezanih uz prometne sustave, ambalažu i sl., te pobližeg razmatranja novijih logističkih pojava kao što su upravljanje opskrbnim lancem ili logistika zbrinjavanja.

Sadržaj knjige sastoji se od 6 glavnih poglavlja. Nakon uvodnih razmatranja koja su dana u prvom poglavlju, slijedi poglavlje u kojem je autor obradio temelje poslovne logistike. Najznačajniji dopri-nos ovog poglavlja jest u prikazu pojave i razvoja potreba za uvođenjem poslovne logistike, razvojnih faza u logistici, sustavne postavke kao osnovice

logističke koncepcije, kao i u detaljnom elaboriranju pojma i značenja logistike, odnosno poslovne logi-stike. Treće poglavlje razmatra obilježja logističke koncepcije, odnosno naglašava nužnost njezina nastanka na osnovi sustavnog mišljenja, te nužnost uvažavanja troškovnih konflikata pri optimalizaciji logističkih ukupnih troškova kako bi se poboljšale logističke usluge i ukupna učinkovitost logističkih sustava. Vezano uz razvojne tendencije u logistici, treće poglavlje ističe outsourcing kao zajedničku ka-rakteristiku današnjeg razvoja većine kompanija što uvjetuje zahtjeve za pojačanom logističkom uslu-gom. Logistički podsustavi, odnosno podfunkcije, poduzeća predmet su razmatranja četvrtog i ujedno najopsežnijeg poglavlja. Temelji logističkog razma-tranja njezini su podsustavi: izvršavanje narudžbi, držanje zaliha, skladište, pakiranja i transportni sustav. Ipak, najvažniji novi doprinos drugog izda-nja Uvoda u poslovnu logistiku jest sasvim novo poglavlje o logističkim sustavima u funkcijama toka dobara. Autor u ovom poglavlju sumira sve važnije aspekte poslovne logistike nekog poduzeća gledano kroz prizmu poslovnih funkcija poduzeća. Vrlo detaljno i suvremeno obrađene su logistika nabave, logistika proizvodnje i logistika distribucije, te su dana početna stajališta o logistici rezervnih dijelova i logistici zbrinjavanja. Posljednje, šesto poglavlje

Uvod u poslovnu logistikuII. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008., str. 473+XXX

Mr.sc. Davor DujakEkonomski fakultet u Osijeku

Prikaz knjigeProf. dr. sc. Zdenko Segetlija

236 237

naći optimalnu količinu zaliha?; Kako odabrati najprikladnije transportno sredstvo?; Kako napraviti raspored robe u skladištu?; Koji oblik organizacije logistike primijeniti u vlastitom poduzeću?; Koje tehnologije postoje na tržištu logističkih usluga i sl.) u njoj mogu pronaći i praktičari iz gospodarstva, istraživači ili polaznici poslijediplomskih i doktor-skih studija.

U današnjim procesima okrupnjavanja poduzeća na domaćim tržištima, pri izlasku na strana tržišta, kao i pri stvaranju multinacionalnih i globalnih kompanija, moderna logistika postaje značajna konkurentska prednost. Iz toga proizlazi nužnost vladanja osnovama, ali i kontinuiranog praćenja i učenja novih trendova logistike poduzeća, pri čemu nova knjiga profesora Segetlije daje izniman dopri-nos. Aktualizirano i dopunjeno drugo izdanje knjige Uvod u poslovnu logistiku osigurava njezinim čitateljima još čvršću vezu sa suvremenim dostignu-ćima znanosti o poslovnoj logistici.

nosi naziv Poslovna logistika u institucijskom smislu i daje odgovore na pitanja vezana uz funkcionira-nje logistike u poduzeću (mogućnosti organizacije logistike u poduzeću, svrha i obilježja logističkog koncepta, poduzeća za logističke usluge kao tržišni pomagači, mogućnosti kooperacije logističkih po-duzeća i međunarodni logistički sustavi).

Kroz cijelu knjigu provlači se nužnost integral-nog pristupa logistici, tj. sagledavanja logistike kao integrirajuće funkcije poduzeća, pri čijoj su provedbi uključene sve funkcije poduzeća. Također je nekoliko puta naglašena pojava novoga razvojnog stupnja logistike - SCM-a (supply chain mana-gementa). SCM kao nova upravljačka koncepcija proširuje ulogu logistike u optimalizaciji tokova u cjelokupnom opskrbnom lancu.

Kao jedna od najznačajnijih knjiga iz područja poslovne logistike u Hrvatskoj, ova knjiga nije nami-jenjena isključivo studentima. Odgovore na brojna svakodnevna pitanja iz područja logistike (Kako

Početkom 2008. godine, u izdanju tvrtke Sigma savjetovanja d. o. o., izašlo je sedmo izmijenjeno i dopunjeno izdanje udžbenika Međunarodna ekonomija. Udžbenik je mekoga uveza i sadrži 548 stranica. Autori su udžbenika prof. dr. sc. Ante Babić i prof. dr. sc. Mate Babić, a recenzenti su prof. dr. sc. Mato Grgić i prof. dr. sc. Mia Mikić.

Prof. dr. sc. Ante Babić profesor je Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, doktorirao je na monetarnom pristupu bilanci plaćanja, a nakon toga završio je postdoktorsku specijalizaciju na sveučilištu Harvard.

Prof. dr. sc. Mate Babić ugledni je profesor Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu čije su udžbenike koristili brojni naraštaji studenata ekonomije diljem zemlje, ali i izvan nje. U Republici Hrvatskoj zasi-gurno nema studenta ekonomije koji se nije susreo barem s jednim udžbenikom ovoga profesora.1

Nedvojbeno, oba autora, sudeći prema broju objavljenih znanstvenih radova te bogatom praktič-nom iskustvu, pripadaju skupini najkompetentnijih u zemlji za problematiku međunarodne ekonomije.

1 Vrijedno je istaknuti da je prof. dr. sc. Mate Babić napisao, među inim, 15. izmijenjeno i dopunjeno izdanje udžbenika Mak-roekonomija, te 5. izmijenjeno i dopunjeno izdanje udžbenika Mikroekonomska analiza.

Udžbenik Međunarodna ekonomija sastoji se od triju temeljnih dijelova:

1. dio – Teorija vanjske trgovine2. dio – Teorija vanjskotrgovinske politike3. dio – Međunarodne financije.

Prvi dio udžbenika sadrži sedam poglavlja. U prvome poglavlju autori uvode čitatelja u među-narodnu ekonomiju kao znanstvenu disciplinu objašnjavajući razloge razmjene i specijalizacije, razlike između unutarnje i vanjske trgovine, sadržaj teorije međunarodne ekonomske razmjene te izvodeći mikroekonomski model vanjske trgovine. Drugo je poglavlje posvećeno povijesnom razvoju teorije vanjske trgovine počevši od merkantilizma, preko teorije apsolutnih prednosti Adama Smit-ha, do uvoda u teoriju komparativnih prednosti Davida Ricarda. Ricardova teorija komparativnih prednosti detaljno je prikazana u trećem poglavlju, i to u ozračju konstantnih, opadajućih te razmjerno rastućih prinosa. Nekoliko empirijskih istraživanja kojima se na temelju Ricardove teorije pokušavaju predvidjeti vanjskotrgovinski tijekovi također je ukratko opisano u ovome poglavlju. U četvrtome poglavlju predočena je Heckscher-Ohlinova teorija vanjske trgovine. Podrobno su opisane razlike

Međunarodna ekonomija

Dr. sc. Dražen Koški, dipl. oec., viši asistentEkonomski fakultet u Osijeku

Prikaz knjigeProf. dr. sc. Ante Babića i prof. dr. sc. Mate Babića:

238 239

utječu na bilancu plaćanja, a analizirana je i uvozna ovisnost domaćega proizvoda. Dvanaesto poglavlje posvećeno je međunarodnome kretanju kapitala. Osim analize razloga međunarodnoga kretanja kapitala, pružen je i kratak uvid u rizike međuna-rodnih financijskih tijekova, a dotaknuto je i optimi-ziranje portfelja u međunarodnim financijama. Na kraju su objašnjene tehnike i instrumenti među-narodnih plaćanja. U trinaestom poglavlju autori razjašnjuju pojam i vrste deviznoga tečaja, poslove na deviznom tržištu, kamatni paritet, teorije devi-znoga tečaja, te opisuju sustave deviznih tečajeva uz koje navode i kriterije za odabir pojedinoga sustava. Međuovisnost unutarnje i vanjske ravno-teže prikazana je u četrnaestom poglavlju. Najprije je objašnjeno automatsko uravnoteženje bilance plaćanja promjenom cijena i promjenom domaćega proizvoda, a zatim i uravnoteženje bilance plaćanja primjenom mjera ekonomske politike. U svezi s uravnoteženjem bilance plaćanja primjenom mjera ekonomske politike, posebno je istaknut Mundell-Flemingov model. Nakon toga analizirana je politika ravnoteže u uvjetima fiksnoga i fluktuirajućega deviznog tečaja. Osim mikroekonomske analize devalvacije, obrađena su tri pristupa utjecaja deval-vacije na poboljšanje bilance plaćanja: pristup ela-stičnosti, pristup apsorpcije (Keynesijanski pristup) i monetarni pristup. Poglavlje završava analizom mogućnosti uravnoteženja bilance plaćanja ogra-ničenjem kretanja trgovinskih i kapitalnih tijekova. U petnaestom poglavlju izučava se međunarodni monetarni sustav, njegov povijesni razvoj i njegove institucije, posebice Međunarodni monetarni fond. Šesnaesto poglavlje posvećeno je europskom mone-tarnom sustavu s osobitim naglaskom na stvaranje Europske ekonomske i monetarne unije. Također su predstavljene Europska centralna banka (ECB) i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD). Na kraju poglavlja objašnjen je pojam i način funkcioni-ranja eurovalutnog tržišta. Posljednje, sedamnaesto poglavlje posvećeno je zaduženosti zemalja u razvo-ju. Ono počinje povijesnim razvojem zaduženosti zemalja u razvoju, objašnjava povezanost zaduživa-nja i razvoja te pokazatelje inozemne zaduženosti. Potom je izložena hipoteza o ciklusu zaduživanja te opasnosti od prezaduženosti. Nadalje, analizirani su uzroci zaduženosti, odnosno uzroci teškoća otplate dugova. Nakon toga, navedene su mogućnosti rješa-vanja otplate dugova, a pojašnjena je i uloga Svjetske banke u rješavanju svjetske krize dugova. Posebno treba istaknuti da je u ovome poglavlju provedena analiza vanjske zaduženosti Republike Hrvatske od osamostaljenja do oslobođenja.

između ove teorije i Ricardove teorije komparativ-nih prednosti. Također je grafički dokazan teorem Rybczynskoga te Stolper-Samuelsonov teorem. Po-glavlje završava empirijskim provjerama Heckscher-Ohlinove teorije s posebnim osvrtom na Leontijev-ljev paradoks. Novije teorije vanjske trgovine autori razjašnjuju u petom poglavlju. Prikazane su Kravi-sova i Linderova teorija vanjske trgovine te teorija životnoga ciklusa proizvoda. Osim toga obrađeni su modeli vanjske trgovine u uvjetima ekonomije razmjera i nesavršene konkurencije te u uvjetima postojanja međunarodno nerazmjenjivih dobara. Na kraju poglavlja prikazan je gravitacijski model vanjske trgovine. U šestom poglavlju objašnjena je krivulja indiferencije prema potrošnji i krivulja tran-sformacije, izvedena je krivulja indiferencije prema razmjeni, a potom i krivulja recipročne potražnje pomoću krivulje indiferencije prema razmjeni. O formiranju odnosa cijena u međunarodnoj razmjeni te o uvjetima razmjene (Terms of trade), riječ je u sedmom poglavlju. Dodatno su objašnjeni utjecaji transportnih troškova na vanjsku trgovinu, utjecaji promjene odnosa cijena na međunarodnu ekonom-sku razmjenu te povezanost elastičnosti krivulja recipročne potražnje i stabilnosti odnosa cijena.

Drugi dio udžbenika sastoji se od dva poglavlja. Osmo poglavlje posvećeno je teoriji carinske zaštite. Najprije su navedeni argumenti ograničenja slobode međunarodne ekonomske razmjene, a zatim je provedena analiza utjecaja carine na domaću proi-zvodnju i potrošnju te na uvjete razmjene (Terms of trade), ali i na međunarodnu ekonomsku razmjenu. Uz optimalnu carinu, autori objašnjavaju nominal-nu, efektivnu i ukupnu carinsku zaštitu, te analizi-raju utjecaj carine s mikroekonomskoga motrišta. Na kraju poglavlja autori prikazuju necarinska ograničenja vanjske trgovine. U devetom poglavlju riječ je o liberalizaciji vanjske trgovine i ekonom-skim integracijama. Osobito su analizirani efekti smanjenja ograničenja vanjske trgovine.

Treći dio udžbenika obuhvaća sedam poglavlja. Pojam i struktura bilance plaćanja, tehnike knjiženja u bilanci plaćanja te mjere neravnoteže objašnjeni su u desetom poglavlju. Podrobno je analizirana i bilanca plaćanja Republike Hrvatske u razdoblju od 2002. do 2006. godine. U jedanaestom poglavlju prikazan je utjecaj vanjske trgovine na domaći proi-zvod. Uz multiplikator vanjske trgovine, posebno je izvedena i njegova multiregionalna inačica. Teme-ljem uvida u strukturu svjetskoga izvoza pokazano je da pretpostavka “male” zemlje vrijedi za Repu-bliku Hrvatsku. Zatim su navedeni čimbenici koji

najsloženija pitanja teorije i politike vanjske trgovine i međunarodnih financija. Pritom će mu svakako pomoći i brojna relevantna literatura navedena na kraju udžbenika.

Temeljem navedenoga moguće je ustvrditi da ovaj izvrstan udžbenik nije namijenjen samo stu-dentima ekonomije već i ekonomistima u gospodar-stvu koji su zainteresirani za politiku ekonomskih odnosa s inozemstvom, ali i razvojnu politiku Republike Hrvatske, uvažavajući, dakako, činje-nicu da jedino izvozno orijentirano gospodarstvo može jamčiti dugoročno stabilan razvoj Republike Hrvatske.

S pedagoške točke motrišta, udžbenik Među-narodna ekonomija pisan je na način da su najprije objašnjeni elementarni pojmovi, a potom se čitatelja postupno uvodi u sve složeniju problematiku međunarodne ekonomije kao znanstvene discipli-ne. Poradi preciznosti, ali i konciznosti izlaganja, autori su uvelike koristili matematičke metode, što je uobičajeno u modernoj ekonomskoj analizi. Nakon uspješnoga ovladavanja gradivom ovoga udžbenika, a uspješnosti će zasigurno pridonijeti i pitanja za provjeru znanja navedena na kraju svakoga poglavlja te pojmovnik, čitatelj će bez većih poteškoća biti u mogućnosti pronaći odgovore i na

240

Upute autorima

Časopis „Ekonomski vjesnik“ programski je i sadržajno orijentiran na objavljivanje radova iz ekonomske teorije, aktualne gospodarske prakse, kao i za ekonomiju relevantnih priloga iz srodnih znanstvenih područja. U časopisu se objavljuju recenzirani radovi (članci), izvješća o rezultati-ma znanstvenih istraživanja, rasprave, recenzije, prikazi, osvrti, prigodni napisi. Pojedini brojevi „Ekonomskog vjesnika“ mogu se i uže tematski ure-diti. Radovi objavljeni u časopisu kategoriziraju se (recenziraju) u jednu od sljedećih skupina: izvorni znanstveni članak, prethodno priopćenje, pregledni članak, izlganje na znanstvenom skupu i stručni rad. Konačnu odluku o kategorizaciji donosi Uredništvo.

Radovi predloženi za objavljivanje moraju ispu-njavati sljedeće uvjete:∙ Rukopis ne može biti već objavljen ili u tu svrhu upućen drugom izdavaču.

∙ Naslov mora biti koncizan, informativan i pri-mjeren sadržaju, te u pravilu ne smije biti duži od osam riječi.

∙ Ako je rad rezultat znanstvenih istraživanja (projekti financirani od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske) to treba biti naznačeno u napomeni (fussnoti) na prvoj stranici teksta.

∙ Članci obuhvaćeni kategorizacijom moraju imati

sažetak koji na skraćen način (najviše 250 riječi) predstavlja suštinu rada. Pisan u trećem licu i vidljivo odvojen sažetak dolazi između zaglavlja i početka teksta.

∙ Rad treba bit napisan standardnim proredom i dostavljen na CD-u (MS Word 2003 ili MS Word 2007) i u tiskanom obliku. Rukopis rada može, uključujući priloge, biti veličine do jednoga autor-skog arka. Izdavač osigurava prevođenje sažetka na engleski jezik.

∙ Tablice, slike, grafikoni i druge ilustracije koje su sastavni dio rada moraju biti jasno uređene i opi-sane (broj, naslov, mjerne jedinice, legenda, izvor podataka, naznaka pripadajućeg mjesta u tekstu, i sl).

∙ Citirana literatura navodi se u napomeni ispod teksta na pripadajućoj stranici uobičajenim meto-dološkim postupkom (autor, naslov djela, izdavač, mjesto i godina izdanja, broj korištene stranice).

∙ Svi prilozi za časopis dostavljaju se u dva tiskana primjerka i na CD-u. Autor rada treba navesti: ime i prezime, naziv i mjesto institucije u kojoj je zapo-slen. Rukopisi se dostavljaju na adresu: Ekonomski fakultet u Osijeku, Uredništvo „Ekonomskog vjesnika“, 31000 Osijek, Gajev trg 7.

∙ Autor dobiva besplatan primjerak časopisa u ko-jem je objavljen njegov rad. Rukopisi se ne vraćaju.

Documents

izdavački savjet - EFOS · 2013-08-29 · se globalna ekonomija sve više prepoznaje kao informacijska globalna ekonomija. Castels tvrdi da je novi organizacijski oblik informacijsko-globalne