Izlaganje Vojislava Nikčevića 1998. Godine

Embed Size (px)

Citation preview

  • 8/10/2019 Izlaganje Vojislava Nikevia 1998. Godine

    1/3

    Izlaganje Vojislava Nikevia

    5. 4. 1998.

    Po mojim istraivanjima, koja traju preko trideset godina, doao sam do zakljuka da

    crnogorski jezik postoji. Njegovo postojanje je vezano za postojanje crnogorskog naroda i

    crnogorske nacije. On ima svoju posebnu genezu, svoje posebno porijeklo, svoj narod, svojunaciju, svoju nadgradnju, svoju veoma razvijenu literaturu, vrhunska knjievna djela, kakva su

    djela Petra Drugog Petrovia Njegosa. Dakle, ima sve ono to treba da ima jedan socio-

    lingvisticki poseban jezik. ()

    U prilog postojanju crnogorskog jezika govori izjava poznatog zagrebackog profesora

    Dubravka Skiljana, sada profesora opste lingvistike na Filozofskom fakuletetu u Ljubljani. U

    intervjuu beogradskom listu Vreme, prije otprilike dvije godine, na pitanje kakve su razlike

    izmedju srpskog i hrvatskog jezika on je rekao:Jedino crnogorski jezik ima tipoloskih i

    sistemskih uslova da bude poseban jezik, jer ima posebne glasove, posebne foneme. On je

    naveo i , a po mojemu pravopisu tih fonema ima ukupno pet: u rijei ekira, u rijei iesti,dz u rijei bidza, u rijei evojka i u rijei erati. Crnogorski jezik ima poseban tip ijekavice,

    i to fonoloske ijekavice u rijecima sijeno, bijelo, sjedio, zatim morfonoloske ijekavice tipa tijeh,

    ovijeh, ovijema, tijema. Srpski jezik je izvorno samo ekavski i do migracija Srbi nisu imali

    ijekavicu. Ijekavica je donesena iz praotadzbine, iz danasnje istocne Njemacke. Prototip

    crnogorskog jezika je polabski jezik koji je izumro u 18. vijeku. Preci Srba su donijeli samo

    ekavicu iz jugoistocne Poljske, koja je u vezi sa bjeloruskim ekavizmom. Istina, poslije seoba

    stanovnistva, u migracijama pred Turcima, ijekavica je odnesena i u Srbiju i u Bosnu i u

    Hrvatsku, ali je ona tamo sekundarna i zbog toga srpska lingvistika jos od Belica, izmedju dva

    svjetska rata, do dana danasnjeg ide za tijem da potisne ijekavicu iz standarda, jer je ona izvorno

    crnogorska. Crnogorski jezik ima toliko tipoloskih osobina kojima se potvrdjuje u punomsociolingvistickom identitetu, za razliku od srpskog jezika, koji je nadnarodni, nadnacionalni,

    do sada nema nijednog sistemskog elementa kojim se moze potvrditi da je specificno srpski.

    Osim Skiljana, koji je Hrvat, navodim i profesoricu Svenku Savic, sa Filozofskog fakulteta u

    Novom Sadu, koja je na nasemu medjunarodnom naucnom skupu prosle godine u Podgorici

    dala punu podrsku postojanju crnogorskog jezika. Tu podrsku dali su i drugi slavisti. Agnjeska

    Spaginjska-Prusak, koja je profesorica juznoslavenskih jezika na Filozofskom fakultetu u

    Gdanjsku, zatim Aleksandar Dulicenko sa Tartu univerziteta u Estoniji. Danas se crnogorski

    jezik, koliko ja znam, u svijetu predaje na deset univerziteta uporedo sa srpskim, hrvatskim i

    bosnjackim jezikom. Posljednji zahtjev za moj pravopis dobio sam sa Sorbone od profesora

    Pola Luisa Tomasa. ()

    Rekao sam da su preci Crnogoraca, koji se zovu Abodriti ili Obodriti, Veleti, odnosno Ljutici,

    kao savezi slovenskih plemena dosli iz danasnje Istocne Njemacke i donijeli ijekavicu . O tome

    je doktor Radoslav Rotkovic prije dvije godine objavio opsirnu knjigu koja se zove Odakle su

    dosli preci Crnogoraca. U toj knjizi se moze naci preko osam stotina toponima koji pokazuju

    da su preci Crnogoraca otuda dosli. Preci Srba su, rekao sam, donijeli ekavicu, preci Hrvata

    ikavicu i preci Bosnjaka ikavicu. Preci Crnogoraca su donijeli tri fonema , i dz, koje jedino

    poeduje poljski jezik. Ta tri fonema jedino imaju poljski i crnogorski jezik. Zasto? Zato sto su

    bili u suedstvu. Kada su ti fonemi doneseni na Balkan, oni su zauzeli prostor, prema

    onomastickim istrazivanjima koja sam ja vrsio, od Mostara, preko Pljevalja i Sjenice do

    Prokletija. To je prostor juznoga izgovora, Daniciceva juznoga izgovora, iz kojeg se razvio

    crnogorski jezik. Na prostoru istocnog govora, odnosno ekavskog, razvio se srpski jezik, a na

    podrucju ikavskog govora razvili su se hrvatski i bosanski jezik. Tako je bilo sve do seoba. I

    ovo sto Scepanovic navodi da se ijekavica i fonemi, o kojima je rijec, nalaze i na prostoru

    srpskog jezika, to je sve doslo sa prostora od Mostara do Prokletija, sa prostora crnogorskog

  • 8/10/2019 Izlaganje Vojislava Nikevia 1998. Godine

    2/3

    jezika, sve je to primarno crnogorsko, dok je to u srpskom, hrvatskom i bosanskom jeziku samo

    sekundarno i zato nije standardno. U crnogorskom je to standardno jer je na nivou cijeloga

    naroda, u svim crnogorskim govorima se upotrebljavaju ti fonemi i oni ne mogu imati za

    Crnogorce dijalektalni rang, dok za srpski, hrvatski i bosanski jezik mogu imati dijalektalni

    rang, mogu biti samo stilemi. U tome je sustinska razlika izmedju nasih koncepcija. Mora se

    priznati da crnogorski narod ima svoj jezik koji je donio sa sobom. Prije dvije godine Svjetski

    pen centar je usvojio deklaraciju o jezickim i prevodilackim pravima u kojoj je osnovno polazno

    nacelo da postojanje naroda povlaci za sobom i postojanje jezika. To je sociolingvisticki

    pristup. Crnogorci po svim deklaracijama o ljudskim pravima imaju pravo na svoj jezik.

    Neodrziva je Vukova koncepcija o juznoslovenskim stokavcima kao Srbima. U tome je

    tragedija srpske lingvistike sto se oni drze te teorije, da su svi juznoslovenski stokavci Srbi. Ta

    je teorija i danas vladajuca, ali je duboko neodrziva. Sto se tice Svenke Savic, ona je objavila,

    koliko se sada sjecam, intervju u Monitoru u kojemu je u naslovu rekla:Otvoriti institut za

    crnogorski jezik. Sto se tice izucavanja crnogorskog jezika, on se izucava od Kornel

    univerziteta, preko Beckog slavistickog instituta, do, evo sada, Sorbone, izucava se na

    univerzitetima u Gdanjsku, Varsavi, Krakovu, Oslu, svuda tamo dje su razdvojeni srpski i

    hrvatski i dje su dosle moje knjige, a ja sam objavio cijelu istoriju crnogorskog jezika na oko

    hiljadu sto strana. Istina, te se knjige ne nalaze po knjizarama, zato sto crnogorski jezik nije

    ustavnopravno priznat. Ja sam sve to morao sam da radim i sam da trazim sredstva mimo

    drzave. Moje knjige ne primaju drzavne knjizare, jer se taj jezik ovdje progoni. Mene su tek

    sada poceli da zovu na naucne skupove koje organizuje drzava. Na tom skupu na Filozofskom

    fakultetu u Niksicu, koji pominje Scepanovic, ja sam bio prijavio referat Status standardne

    ijekavice, ali mi nije bilo dozvoljeno da ga podnesem, iako sam redovni profesor na tom

    fakultetu. Meni su do prosle godine vrata svuda bila zatvorena. Trideset godina sam bio izlozen

    strasnim sikanama i od strane vlasti i od protivnika crnogorskog jezika. Vi sami znate da sam

    ja mnogima nudio da izadju na razgovor sa mnom u ovoj emisiji, ali oni koji su me trideset

    godina napadali i napisali protiv mene desetine tekstova nijesu htjeli da izadju. Milo mi je sto

    je Scepanovic izasao, iako smo mi ipak razliciti nivoi. On je mlad covjek, zatocenik jedne

    koncepcije, ja sam stvarao drugu koncepciju, kriticki sam nastupao od pocetka svoga rada.

    Vidio sam da je sve neodrzivo. ()

    Ja sam bio jedan od recenzenata knjige Radoslava Rotkovica koja se zove Odakle su dosli

    preci Crnogoraca. On je petnaest godina proucavao tu problematiku i proucio je slovensku

    onomasticku literaturu. Toponime koje je on donio u svojoj knjizi preuzeo je od velikog

    njemackog slaviste Trautmana, koji je izmedju dva svjetska rata radio na toj problematici.

    Rotkovic nije uradio nista drugo, nego je iz postojece literature njemackih i ceskih slavista,

    Hane Skalove i drugih, preuzeo oko osamsto sedamdeset toponima. On je i prosle godine na

    naucnom skupu, koji je organizovao Pen centar, prezentirao preko stotinu ijekavskih toponima

    iz kojih se vidi da je ijekavica donesena iz Polablja. ()

    Sto se tice Leskinove teza da su svi stokavci Srbi , to je poteklo od Safarika, Dobrovskog, onda

    je to preuzeo od njih Kopitar, Miklosic, od Kopitara Vuk, ali ta se teorija potpuno raspada. Ja

    to u mojim knjigama zovem filoloska i monogenetska teorija. Znaci, dvije teorije. Filoloska u

    smislu da se narodi odredjuju po jezicima, to se radilo u 19. vijeku i to vise niko ne radi, i

    monogenetska u smislu da se svi svjetski jezici i svi narodi izvode iz jednog pranaroda i

    prajezika, koji je navodno bio jedinstven. To sve pada. Prema tome, tu su duboke koncepcijske

    razlike izmedju kolege Scepanovica, koji zastupa staru koncepciju, i mene, koji sam na sasvim

    drugom putu, na sasvim drugom kolosjeku. Zbornik sa pomenutog skupa, koji smo odrzali

    prosle godine, izaci ce tokom ove godine. Ja tu imam veliku studiju koja se zove Etnicka i

    jezicka osnova stokavskog dijasistema. Tu se komparativno daje sta se iz cega razvilo i za

    Crnogorce i za Srbe i za Hrvate i za Bosnjake-Muslimane. Sto se tice Scepanovicevog

    zastupanja da su Crnogorci Srbi, moze on da se osjeca kako hoce, to je njegovo licno pravo, ali

    pojam Srbinu Crnoj Gori nema etnicko znacenje. ()

  • 8/10/2019 Izlaganje Vojislava Nikevia 1998. Godine

    3/3

    Arhaizacija crnogorskog jezika je isla zbog pogresne norme. Mi smo maloprije govorili o ovim

    nastavcima tijeh, ovijeh, koji se zovu pridjevsko-zamjenicki. Njih je Belic ukinuo 1929. godine

    svojim pravopisom. Njih je Vuk kodifikovao u svom standardnom tipu, to je prihvatio Becki

    dogovor, a njih su upotrebljavali svi crnogorski pisci do 1929. godine. Belic ih je svojim

    pravopisom u vrijeme sestojanuarske diktature ukinuo kao specificnost juznog govora i od tada

    su arhaizovani, tako je bilo i sa crnogorskim jezikom, cijeli crnogorski jezik je arhaizovan.

    Mihajlo Stevanovic je u prvom izdanju enciklopedije Jugoslavije pisao da je cudo kako je takvo

    djelo kao Gorski vijenac moglo nastati na lokalnom govoru. Isto to pise i Danilo Vusovic

    1930. u svoj tezi Prilozi proucavanju Njegoseva jezika. On kaze da Njegosev jezik ima

    dijalektalni, pokrajinski rang. Time ste dosli u strasnu kontradikciju da najveci pisac pise

    neknjizevnim jezikom. Kako cete to objasniti? Zasto pise neknjizevno? Zato sto ne moze da se

    uklopi u srpsku normu. Danilo Vusovic je naveo oko trista cetrdeset znacajnijih osobina u

    Njegosevom jeziku koje su van norme. Pa to je poseban jezik. ()

    Srbi su nastali u svojoj drzavi i u svojoj crkvi, a Crnogorci u svojoj drzavi i u svojoj crkvi. To

    morate imati na umu. Ne moze se jedan jezik odvojiti ni od naroda, ni od nacije, ni od drzave.

    Kako mozete da objasnite da su Crnogorci Srbi, a na Cetinju je srpska ambasada? Koji to narod

    na kugli zemaljskoj ima ambasadu sam u sebi? Morate voditi racuna o tome. ()

    U vezi sa jatom navodim samo jedan toponim na kojem pada cijela tradicionalisticka teorija o

    jatu, a to je Bila Zora, koju u drugom vijeku nove ere pominje Polibije. Sotirov je utvrdio da je

    to slovenski grad na granici izmedju Dardanije i Makedonije. Dalje, uzmite Porfirogeneta, u

    njegov knjizi De administrando imperio, imate Biograd na moru, imate Beograd, imate

    Livno. Kasnije u jedanaestom vijeku imate Rijecane, selo kod Niksica prema Hercegovini, i na

    tome pada sva vasa istorija i teorija. To cete vidjeti. Dobro proucite Rotkovicevu knjigu. Sto se

    tice crnogorskog jezika, ja vas upucujem na zapis Ljubomira Nenadovica, Srbina, koji je 1857.

    godine bio prvi put u Crnoj Gori i koji u Pismima o Crnogorcima kaze: Bio sam u crkvi i

    pohodio sam skolu na Obodu. U svim skolama je jezik crnogorski, u mnogome razlican od

    onoga priznatog lepog jezika na kome je Biblija prevedena, misli na Vukov jezik. Ako

    Crnogorci produze svoje skole, kao do sada, onda posle sto godina izmedju ta dva jezika bice

    veca razlika nego sto je izmedju portugalskog i spanskog, pise Ljubomir Nenadovic. Do

    skolske 1863/64 godine crnogorski jezik je cuvao svoje izvorno obiljezje. Razvijao se sasvim

    slobodno i prirodno. Medjutim, zbog pogresne primjene Vukove teorije da su svi

    juznoslovenski stokavci Srbi, potom Beliceve teorije da su srbohrvati, crnogorski jezik je

    arhaiziran. Nije se razvijao slobodno, nego mu je nametnuta pogresna kodifikovana norma. Do

    unazad dvadeset godina cijela Crna Gora je govorila tijeh, ovijeh, dok se nije pojavila televizija

    kao sredstvo informisanja i nivelisala jezik. Ali, ja i sada svake nedjelje slusam ujutro emisiju

    za selo, na selu i dalje govore tijeh, ovijeh, Crnogorci nece da puste da njihov jezik propadne.

    Francuska akademija ima nagradu za one koji stvore novu kovanicu u duhu svog jezika ili ozivi

    arhaizam, a vasa lingvistika je unistila cijeli jezik, ne samo crnogorski, nego i srpski, jer je

    pogresno kodifikovala stokavstinu kao srpski jezik. U tome je sustina. ()