1

Iznad svih oËekivanja

2

Nakladnik

ZNACI VREMENA

znaci-vremena.com

Izvornik

Beyond Imagination

ISBN 978-0-8163-4514-4

Urednik

Mario ©ijan

Prijevod

Boæidar LaziÊ

Lektura

Marijan MalaπiÊ

Korektura

Brankica VukmaniÊ

Tisak

ZNACI VREMENA

Zagreb 2014.

3

Iznad svihoËekivanja

John T. Baldwin

L. James Gibson

Jerry D. Thomas

4

CIP zapis dostupan u raËunalnom

katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice

u Zagrebu pod brojem 874376

ISBN 978-953-183-205-2

5

1Neshvatljivo

Iziite van u vedru noÊ i pogledajte

nebeski svod! Koliko daleko moæete vidjeti?

Koliko zvijezda moæete obuhvatiti pogle-

dom? Jeste li veÊ nekada vidjeli MlijeËnu

stazu? U jako mraËnim noÊima, ako ste do-

voljno udaljeni od gradske rasvjete, moæete

vidjeti veliko πarenilo svijetlih toËkica kako

sjaje preko Ëitave πirine nebeskog svoda.

To je pogled prema srediπtu naπe galakti-

ke, MlijeËne staze, gdje zvijezde izgledaju

tako blizu da oblikuju mlijeËno-bijelu puta-

nju.

BuduÊi da se naπ SunËev sustav okreÊe

oko jedne blijede zvijezde u jednom od spi-

ralnih krakova naπe galaktike, mi smo da-

leko od srediπta galaktiËkih zbivanja. Nala-

zimo se na rubu naπe galaktike kao siÊuπna

toËka u prostranom moru od oko dvjesto

6

milijardi zvijezda. Dvjesto milijardi zvije-

zda, od kojih Ëak i u najmraËnijoj noÊi s

najvedrijim nebom, naπe oËi mogu zapa-

ziti samo oko tri tisuÊe. Postoji manje od

devet tisuÊa zvijezda vidljivih golim okom

sa Zemlje i to su one koje su nam “blizu”

u naπoj MlijeËnoj stazi.

Nekada su ljudi mislili da je Zemlja sre-

diπte svemira i da se Sunce i sve zvijezde

okreÊu oko nje. Ali Ëim je izumljen tele-

skop, otkrili su da nisu bili u pravu. Kad

god su izumili jaËi teleskop, saznali su da

je svemir veÊi nego πto su smatrali. Otkri-

li su da je toliko velik da ne samo πto je

naπ planet u njemu mali, ili da je malo naπe

slabaπno Sunce, veÊ da je Ëitava naπa ga-

laktika MlijeËna staza u njemu samo jedna

toËkica, slabi bljesak, svjetalce jedva vri-

jedno da bude primijeÊeno.

Koliki je svemir?Koliki je svemir? VeÊi nego πto pretpo-

stavljamo. Mnogo veÊi nego πto moæemo i

zamisliti! Pogledajmo moæemo li primorati

svoj um da se pozabavi nekim brojkama

u toj golemoj stvarnosti.

7

Kolike ste udaljenosti proputovali u po-

sljednjih godinu dana? Trideset tisuÊa ki-

lometara? Osamdeset tisuÊa? Mnogi ljudi

koji zbog svojeg posla redovno putuju avi-

onom obiËno prevaljuju viπe od dvjesto ti-

suÊa kilometara svake godine. Mi lako

uoËavamo Mjesec kad gledamo u nebo —

on je od nas udaljen samo neπto viπe od

Ëetiri stotine tisuÊa kilometara. Takoer vi-

dimo Sunce, iako ne bismo smjeli gledati

ravno u njega. Izgleda kao da je otprilike

iste veliËine kao i Mjesec, ali u stvarnosti

je mnogo udaljenije — stotinu Ëetrdeset Ëe-

tiri i pol milijuna kilometara. To je tako

daleko da je sunËevom svjetlu potrebno vi-

πe od osam minuta da stigne na Zemlju!

Koliko je veliko Sunce? Oko milijun

planeta veliËine Zemlje moglo bi stati u pro-

stor koji ono zauzima. Kad bi Zemlja bila

veliËine kovanice, Sunce bi bilo veliko kao

lopta za plaæu od skoro tri metra koja bi

dopirala do visine koπarkaπkog obruËa. Ti

su razmjeri preveliki da bi se mogli zami-

sliti! Sunce je onda sigurno najvaænija zvi-

jezda u svemiru, zar ne?

Ne, nipoπto. Jeste li ikada uoËili zvije-

æe Oriona ili Lovca? Betelgeuse, jedna sjaj-

8

na zvijezda u predjelu gornjeg lijevog Ori-

onovog kraka, toliko je velika da, kad bi

umjesto naπeg Sunca ona bila zvijezda na-

πeg SunËevog sustava, ne bi mogla stati u

veliki krug koji Zemlja opisuje svojim go-

diπnjim okretanjem na stotinu pedeset mi-

lijuna kilometara udaljenosti od Sunca. Ona

ne bi mogla stati Ëak ni u orbitu Jupitera

koji kruæi oko Sunca na udaljenosti od sko-

ro sedamsto osamdeset milijuna kilometa-

ra!

Meutim, tu nije kraj. NajveÊa nama

poznata zvijezda zove se Veliki pas (Canis

Majoris). To je tako velika zvijezda da bi

njezina πirina, ako bi Zemlja bila veliËine

novËiÊa, a naπe Sunce veliËine lopte za pla-

æu od skoro tri metra, bila oko Ëetiri kilo-

metra!

Ako bi Zemlja bila veliËine novËiÊa a

Sunce veliËine skoro trometarske lopte, ko-

liko bi onda u tom razmjeru Sunce bilo

udaljeno od Zemlje? »itavu duæinu nogo-

metnog igraliπta. Kad bi cijeli naπ SunËev

sustav — Sunce i svi planeti — bio veliËine

novËiÊa, Sunce bi bilo vidljivo samo pod

mikroskopom, a sljedeÊa najbliæa zvijezda

bila bi od njega udaljena oko tri stotine

9

metara. Ako bismo mogli putovati brzinom

svjetlosti — to je brzina od tristo tisuÊa kilo-

metara u sekundi — ipak bi nam bilo po-

trebno Ëitavih sto tisuÊa godina da prije-

emo razdaljinu koju zaprema naπa galak-

tika!

Ako bi cijela naπa galaktika bila veli-

Ëine novËiÊa — sjetite se: to je dvije stotine

milijardi zvijezda — naπ SunËev sustav bio

bi premali da bi se uopÊe primijetio pod

obiËnim mikroskopom. Druge galaktike oko

nas bile bi od nas udaljene od trideset cen-

timetara do tristo metara.

Toliko galaktika! Tolikomnogo zvijezda!

Koliko drugih galaktika postoji u sve-

miru? U pokuπaju da prodru πto dublje u

svemir, astronomi su usmjerili teleskop

Hubble prema naizgled “praznom” dijelu

noÊnog neba. Kaæemo “praznom” zato πto

tamo nije bilo vidljivih zvijezda, galaktika

ili bilo Ëega sliËnog. Usmjerili su ga pre-

ma “niËemu” tijekom jedanaest dana, a za-

tim pozorno pregledali fotografije. Na ovom

siÊuπnom podruËju neba — od samo oko

10

tri posto veliËine punog Mjeseca — prona-

eno je viπe od deset tisuÊa galaktika, ne

zvijezda, veÊ Ëitavih galaktika od kojih je

svaka imala na milijarde zvijezda.

Kada su tamo usmjerili teleskop Hub-

ble sljedeÊa dvadeset tri dana, otkrili su

da vide joπ galaktika — skoro dvostruko vi-

πe. Na osnovi takvih dubinskih studija i is-

traæivanja, astronomi procjenjuju da postoji

najmanje 175 milijardi galaktika koje je sa-

daπnjim tehniËkim sredstvima moguÊe za-

paziti sa Zemlje. Koliko bi to zvijezda onda

iznosilo? Ako bismo kao prosjek uzeli na-

πu galaktiku s dvjesto milijardi zvijezda, to

bi znaËilo da postoji 350 milijardi miliju-

na milijuna (to je brojka 35 iza koje stoje

22 nule: 350.000.000.000.000.000.000.000)

zvijezda. To vrijedi samo dok ne razvijemo

tehnologiju kojom Êemo moÊi vidjeti i pro-

drijeti joπ dublje i πire u svemir.1

Razmislite o tome na ovaj naËin: slje-

deÊi put kad se naete na morskoj obali,

uzmite u ruku πaku pijeska. Ako su naπe

1 http://blogs.discovermagazine.com/crux/2012/

10/10how-many-galaxies-are-there-in-the-universe-the-

redder-we-look-the-more-we-see/.

11

procjene ispravne, u svemiru ima viπe zvi-

jezda nego πto ima zrnaca pijeska na svim

plaæama na svijetu. Ono πto vidimo kad po-

gledamo prema zvjezdanom nebu — to je

samo πaËica pijeska.

VeÊ znamo da Zemlja nije srediπte sve-

mira. Meutim, dugi niz godina pitamo se

je li naπ planet Zemlja jedinstven — je li

to jedini takav planet u cijelom svemiru.

Nedavno smo saznali da veÊina zvjezdanih

sustava ima planete u svojem sastavu. Pro-

cjenjuje se da samo u naπoj galaktici ima

viπe od milijardu planeta.2

Koliko tih planeta nastanjuju neke æi-

votinjske ili biljne vrste? Joπ uvijek ne zna-

mo odgovor na to pitanje. I moæe li biti

inteligentnog æivota na nekom drugom pla-

netu? To je veliko pitanje koje postavljaju

svi astronomi.

»uda svemira nadilaze moguÊnosti naπe

maπte! A nismo ni spomenuli maglice, kva-

zare, crne rupe niti druge brojne zadivlju-

juÊe objekte u naπem svemiru. Je li sve

to doista nastalo sluËajno?

2 http://www.jpl.nasa.gov/news.php?release=

2013-002.

12

Put otkriÊaTo je pitanje mnogo veÊe od jednostav-

nog pogleda u svemir — kako objasniti ne-

vjerojatno Ëudo æivota oko nas ovdje na

Zemlji? »udo naπeg ljudskog tijela? U na-

πem mozgu postoji veÊi broj neuronskih

stanica od broja zvijezda u naπoj galakti-

ci!

U ovoj knjiæici istraæivat Êemo ne sa-

mo Ëuda æivota oko nas, veÊ i Ëudo naπeg

vlastitog postojanja. Neki ljudi vjeruju da

znanost nudi sve odgovore za kojima traga-

mo. Meutim, mnogi smatraju da znanstve-

na istraæivanja ostavljaju prazninu u ljud-

skim srcima.

Od najranijih dana ljudske povijesti lju-

di su se borili s velikim æivotnim pitanji-

ma: Zaπto smo ovdje? Kamo idemo? ©to se

dogaa s nama kad umremo? Zaπto ima to-

liko mnogo zla i patnje u svijetu?

Znanost ne postavlja ova pitanja. Ne

nudi odgovore na neke od najdubljih Ëeænji

ljudskog srca. Ali to ne znaËi da je te od-

govore nemoguÊe pronaÊi.

Krenimo zajedno na put otkriÊa, u is-

traæivanje Ëuda oko nas, saznajmo πto po-

13

vezuje sve ove nevjerojatne pojedinosti. Po-

imo i otkrijmo ne samo æivot koji nikada

dosad nismo mogli ni zamisliti, veÊ i izuze-

tnu ljubav koja nadilazi ljudsku maπtu.

14

2Dan u koji se

svemir zauvijekpromijenio

Godine 1609. Galileu Galileju, koji je

æivio u sveuËiliπnom gradu Padovi u Ita-

liji, stigla je vijest da su izumitelji u Nizo-

zemskoj stvorili napravu koja je Ëinila da

predmeti Ëovjeku izgledaju bliæi nego u

stvarnosti. Galileo je u poËetku bio sum-

njiËav da je neπto takvo uopÊe moguÊe,

ali je ubrzo saznao na koji naËin taj ure-

aj djeluje i napravio je bolju inaËicu te

naprave. Galileov je teleskop Ëinio da stvari

izgledaju devet puta bliæe i mogao se kori-

stiti u vojne i mnoge druge svrhe. Galileo

je nastavio poboljπavati svoj izum i ubrzo

je imao teleskop sa snagom uveÊanja od

15

dvadeset puta. Oko prvog prosinca iste go-

dine Galileo je veÊ svoj usavrπeni teleskop

usmjerio prema Mjesecu. Ono πto je vidio

zauvijek je promijenilo razumijevanje sve-

mira koji nas okruæuje.

U to vrijeme veÊina ljudi smatrala je

da je Mjesec savrπeno okrugao i da ima

glatku povrπinu. Drevni grËki filozof Ari-

stotel uËio je da su nebesa savrπena, a da

je Zemlja nesavrπena. Na svoje iznenae-

nje, Galileo je vidio da je povrπina Mjeseca

neravna, s brdima i dolinama. “Nesavrπe-

na” MjeseËeva povrπina navela je Galilea

da preispita sve πto je dotad mislio da zna

o svemiru. Nebesa, zakljuËio je on, moraju

biti “nesavrπena” isto kao i Zemlja.

Dok je prouËavao Mjesec, Galileo je

bio iznenaen i svojim otkriÊem neËeg dru-

gog. Primijetio je da je nebo oko Mjeseca

ispunjeno zvijezdama koje prije nitko ni-

kada nije vidio. MlijeËna staza bila je do-

bro poznata, ali se smatralo da je to oblak

plinova i Ëestica praπine. Naravno, Mlije-

Ëna se staza u stvarnosti sastoji od velikog

broja zvijezda koje su slabo vidljive a gru-

pirane su zajedno, tako da se dotad golim

okom nisu mogle jasno razaznati. Po prvi

16

put Galileo je mogao vidjeti da tamo po-

stoji mnogo viπe od samo 1.022 zvijezde,

koliko su ih izbrojili stari Grci. Ovo je ot-

kriÊe pomoglo znanstvenicima da shvate

da je svemir izvanredno velik.

Nekoliko tjedana poslije, Galileo se po-

novno iznenadio. Dok je kroz svoj teles-

kop gledao planet Jupiter, otkrio je “zvje-

zdice” koje kao da su uvijek stajale blizu

Jupitera. IznenaujuÊe, ove su se “zvjezdi-

ce” prvi put pojavile na jednoj strani Jupi-

tera, onda nestale, a zatim se pojavile na

drugoj strani. Poslije su opet nestale i po-

novno se pojavile na prvoj strani. Galileo

je shvatio da one kruæe oko Jupitera kao

πto naπ Mjesec kruæi oko Zemlje. U poËetku

je vidio tri, a zatim i Ëetvrtu. Danas moæe-

mo vidjeti ukupno jedanaest satelita koji

kruæe oko Jupitera kao Mjesec oko Zem-

lje.

To otkriÊe da sateliti kruæe oko nekih

drugih nebeskih tijela osim Zemlje potkri-

jepilo je zamisao koju je zastupao astro-

nom Nikola Kopernik: da Zemlja nije sre-

diπte svemira. Dogaala se znanstvena re-

volucija Ëiji tijek utjeËe i na nas danas.

17

Nova slika svemiraNaπa slika svemira dramatiËno se pro-

mijenila od te presudne noÊi 1609. Sada

shvaÊamo da ne samo πto je daleko od isti-

ne da je Zemlja srediπte svemira, veÊ smo

mi na njoj mali dio nevelikog SunËevog su-

stava koji se nalazi u sporednom kraku je-

dne od mnogih galaktika. Vidimo da isti

prirodni zakoni koji djeluju na Zemlji, dje-

luju i u svemiru, a i πire. Otkrili smo da

je svemir nezamislivo velik, s mnogo razli-

Ëitih vrsta zvijezda i mnogim drugim ne-

beskim tijelima o kojima znamo vrlo malo

i da smo jedva na poËetku njihovog razu-

mijevanja.

Moæemo zapaziti da svemir sadræi go-

leme koliËine materije i energije. Usprkos

nesavrπenim kraterima na Mjesecu, a i na

drugim planetima, svemir je organiziran u

vrlo specifiËne strukture — sunËeve sustave,

galaktike i jata galaktika. A otkrili smo i

odreene dokaze da svemir nije vjeËan, da

je imao svoj poËetak.

Danas smo se veÊ navikli na misao da

nova otkriÊa mogu itekako promijeniti naπe

zamisli — nove tehnologije, novi lijekovi,

novi naËini razmiπljanja. Ali u vrijeme Ga-

18

lilea to se nije tako lako prihvaÊalo. Kada

je Galileo okrenuo svoj teleskop prema Mje-

secu te prosinaËke noÊi 1609., nije mogao

ni zamisliti koliko Êe njegova otkriÊa pro-

mijeniti naπ naËin razmiπljanja.

Nezamislivo velik svemirKao πto smo vidjeli, svemir je mnogo

veÊi nego πto je to Galileo shvaÊao. Naπa

Zemlja je dio sustava od osam planeta i

mnogo manjih objekata koji kruæe oko Sun-

ca. Naπe Sunce jedna je od mnogih mili-

jardi zvijezda u svemiru i vrlo je udaljena

od bilo koje druge zvijezde. Zvijezda naj-

bliæa nama, Proxima Centauri, udaljena je

od nas oko dvadeset pet milijuna kilome-

tara, ili oko 4,2 svjetlosne godine. U tom

svemirskom prostoru razdaljine su toliko

velike da za njihovo mjerenje ne koristi-

mo kilometre. Koristimo svjetlosne godine,

a to je udaljenost koju svjetlo prijee za

godinu dana putujuÊi brzinom od tri sto-

tine tisuÊa kilometara u sekundi. Zapam-

tite, osam minuta je potrebno svjetlu da

do nas doputuje od Sunca udaljenog sto

pedeset milijuna kilometara.

19

Ako bismo pokuπali putovati na Pro-

ximu Centauri u raketi koja se kreÊe br-

zinom od tri stotine tisuÊa kilometara na

sat, nikada ne bismo stigli do nje. Bilo bi

nam potrebno Ëitavih 175.000 godina da

otputujemo tako daleko! Razmislite o tome

i na ovaj naËin: ako ste, recimo, napravili

kartu koja bi prikazivala udaljenost naπe

Zemlje od Proxime Centauri i uzeli da to-

Ëka na kraju ove reËenice prikazuje veli-

Ëinu Zemlje, Proxima Centauri bila bi od

nje udaljena oko stotinu πezdeset kilome-

tara. I to nam je najbliæa zvijezda! VeÊina

zvijezda mnogo je udaljenija, a da bismo

stigli do bilo koje od njih s tehnoloπkim

izumima koji su nam trenutaËno na raspo-

laganju, bila bi nam potrebna nezamislivo

duga vremenska razdoblja. Svemir je mno-

go, mnogo puta veÊi nego πto je Galileo

ili bilo tko prije njega ikada zamiπljao.

Svemir prepun energijeSvemir sadræi nezamislivo veliku koli-

Ëinu materije i energije. Mislimo na svemir

koji se sastoji od zvijezda, ali on isto tako

sadræi i mnoge druge pojedinosti koje ne

20

moæemo vidjeti. Kao πto smo veÊ prije za-

kljuËili, mi ne znamo toËno koliko zvijez-

da ima u svemiru. Meutim, ako dvije sto-

tine milijardi zvijezda u naπoj galaktici Mli-

jeËnoj stazi uzmemo kao prosjek, a u sve-

miru ima najmanje 175 milijardi galakti-

ka, onda mora postojati najmanje 350 mili-

jardi milijuna milijuna zvijezda (brojka 35

s 22 nule).

Vidljive zvijezde moæda uobliËavaju sa-

mo jednu desetinu od ukupne mase sve-

mira. Ostatak je u obliku “tamne tvari”,

koja obuhvaÊa odviπe male ili odviπe tihe

objekte da bismo ih otkrili. Taj ostatak ta-

koer obuhvaÊa i “crne rupe”, koje su toli-

ko guste i masivne da Ëak ni svjetlo ne mo-

æe izbjeÊi njihovo gravitacijsko polje. Sva

ova tvar sadræi golemu koliËinu energije.

Svemirska energija izlazi izvan okvira

naπe sposobnosti shvaÊanja. Svaka zvijezda

sjaji zato πto proizvodi veliku koliËinu to-

pline koju isijavaju njezini atomi. Naπa zvi-

jezda — Sunce — ima u jezgri temperaturu

viπu od petnaest milijuna Celzijevih stup-

njeva. Ova golema koliËina energije dovolj-

na je za zagrijavanje i osvjetljavanje naπeg

planeta, πto opet omoguÊuje biljkama da

21

rastu i proizvode hranu. I zapamtite, naπe

Sunce nije neka velika ili vrlo topla zvijezda

u odnosu na veÊinu drugih. KoliËina ener-

gije u svemiru nadmaπuje naπu sposobnost

mjerenja ili Ëak zamiπljanja.

VeliËina svemira i golema koliËina ener-

gije koju on sadræi prirodno nas vodi k pi-

tanju: Odakle je proiziπao svemir?

PoËetak svemiraZamislite da u rukama dræite djeËji ba-

lon. Sada uzmite kemijsku olovku i na nje-

govoj povrπini obiljeæite dvije toËke u raz-

maku od dva centimetra. Kada zatim pri-

bliæite balon usnama i ispunite ga zrakom,

πto se dogaa s razmakom izmeu toËaka?

Kako se stijenka balona izmeu toËaka πi-

ri, tako se i ove toËke na njemu sve viπe

udaljavaju jedna od druge. Znanstvenici su

otkrili da se neπto sliËno dogaa i sa zvije-

zdama. Sve se one udaljavaju jedne od dru-

gih. OËigledno je da se svemir πiri, kao πto

se πiri balon dok se ispunjava zrakom.

Ako se svemir πiri, to znaËi da je u

proπlosti bio manji. ©to gledamo dalje una-

trag, u proπlost, to je svemir bio manji.

22

Kad bismo se mogli osvrnuti dovoljno da-

leko, svemir bi bio toliko skupljen da bi

bio odviπe mali da bi bio vidljiv i posto-

jao bi samo kao nevidljiva toËkica. To bi

bio poËetak svemira. Od tog nevidljivog

trenutka, Ëitav svemir se πirio do svoje sa-

daπnje veliËine. Na temelju ovog naËina za-

kljuËivanja, znanstvenici su poËeli vjero-

vati da je svemir imao svoj poËetak.

Suvremeni znanstvenici bili su u ne-

doumici da li da uopÊe prihvate tu zami-

sao. Jedan astronom, Fred Hoyle, toliko se

protivio toj zamisli da ju je podrugljivo na-

zvao “Velikim praskom”. Ovaj se naziv ne-

kako zadræao, tako da joπ uvijek o toj teo-

riji govorimo kao o teoriji Velikog praska.

Daljnja istraæivanja i otkriÊa kao da su po-

dupirala teoriju Velikog praska pa ju je pri-

hvatila veÊina suvremenih znanstvenika.

Teorija Velikog praska postavlja i ne-

ka vrlo velika i vaæna pitanja: ©to je po-

krenulo svemir da se pojavi iz male toËke,

ni iz Ëega? Je li se to moglo dogoditi slu-

Ëajno? Ima li neËega ili nekoga iza stvara-

nja svemira?

23

Dizajnirani svemirNeke tragove odgovora o podrijetlu sve-

mira moæemo dobiti prouËavajuÊi kako on

izgleda danas. Uredno organizirane struk-

ture i stalne osobine svemira, na primjer,

vaæni su tragovi o njegovom podrijetlu. Ma-

terija nije nasumiËno razbacana u svemi-

ru, veÊ je uglavnom grupirana u zvijezde,

planete i druga svemirska tijela. Ni zvijez-

de nisu nasumiËno razbacane, veÊ su oku-

pljene u galaktike. A galaktike su Ëesto gru-

pirane u galaktiËka jata i superjata.

Najnevjerojatnije je od svega πto sve-

mir ima upravo onakve preduvjete kakvi

su potrebni da bi u njemu postojao æivot.

Kako objasniti takvo ureenje u svemiru?

Izgleda da za ovo postoje tri moguÊa odgo-

vora: prirodni zakoni, sretni sluËaj i inteli-

gentni dizajn. Pogledajmo svaki od ovih mo-

guÊih uzroka za red u svemiru.

Prirodni zakoniJe li prirodno za svemir da ima takvu

odreenu strukturu? Ne. Ne postoji nije-

dan zakon koji bi odredio da svemir mora

24

biti tako oblikovan da bi se materija u nje-

mu rasporeivala u planete, zvijezde, ga-

laktike i klastere. Ta ista materija mogla

bi isto tako biti rasuta u oblake svemirske

praπine. Znanstveno, drugi zakon termo-

dinamike kaæe da se svako ureenje i red

kvare tijekom vremena. To znaËi da je sve-

mir bio ureeniji u proπlosti nego πto je

sada. Pratiti ovu misao unatrag do poËe-

tka svemira znaËilo bi potvrditi da je sve-

mir morao biti stvoren s izuzetnim skla-

dom.

Dakle, ureeni svemir ne moæe biti re-

zultat nekih prirodnih zakona koji to zah-

tijevaju. To ostavlja pitanje je li red u sve-

miru rezultat neke sretne sluËajnosti ili je

proizvod inteligentnog Stvoritelja.

Sretna sluËajnostDa bi se u svemiru pojavio æivot, nje-

gove su odrednice morale biti vrlo preci-

zne — vrlo odreene. Na primjer, ako bi

se materija u svemiru πirila prebrzo, to pre-

brzo udaljavanje onemoguÊilo bi uobli-

Ëavanje galaktika, a ne bi bilo ni planeta.

S druge strane, ako bi se svemir πirio pre-

25

sporo, sve bi se zbilo u jedan golemi Ëvor

i opet ne bi bilo nikakvih planeta. U oba

krajnja sluËaja æivot ne bi bio moguÊ.

Stupanj πirenja svemira morao bi biti

vrlo precizno podeπen jer bi razlika od je-

dnog dijela u 10 na 55-tu (brojka 10 iza

kojeg slijede 54 nule) veÊ spreËavala da bu-

de moguÊ æivot. Vjerojatnost da se to slu-

Ëajno dogodi manja je od vjerojatnosti da

Êete dobiti glavni zgoditak na lutriji pet

puta zaredom. Razmislite o tome. Kad bi

netko pobijedio na lutriji pet puta zaredom,

biste li povjerovali da se to dogodilo slu-

Ëajno? Ne bi nitko na svijetu! Jasno, sretna

sluËajnost nije dobro objaπnjenje za toËno

odreene uvjete Velikog praska.

Inteligentni dizajnUreena struktura svemira viπe od bilo

Ëega drugog tjera nas da zakljuËimo da je

svemir bio inteligentno i svjesno planiran.

Znanstvenici su u svojim istraæivanjima ut-

vrdili da svemir ima osobine vrlo precizno

podeπenog sustava i to posebno onih svoj-

stava koja su potrebna za odræanje æivota.

Na primjer, da bi postojao æivot, potreb-

26

ne su molekule za izgradnju tijela, prije-

nos energije i osiguravanje hranjivih tvari.

Meutim, molekule ne bi mogle postojati

kad ne bi postojala izuzetno precizna rav-

noteæa izmeu mase razliËitih atomskih Ëe-

stica i sila koje ih dræe zajedno. Brojni su

se znanstvenici osvrnuli na ova precizno

podeπena svojstva naπeg svemira i zaklju-

Ëili da su ona rezultat inteligentnog plani-

ranja.

Ni prirodni zakon niti sretna sluËajnost

ne pruæaju zadovoljavajuÊe objaπnjenje za

izuzetan sklad i ustroj svemira. Najbolje

objaπnjenje — koje odgovara onome πto vi-

dimo u naπem svemiru — jest da ga je svje-

sno stvorilo BiÊe s neograniËenom moÊi i

inteligencijom.

ZakljuËakNaπa slika svemira dramatiËno se pro-

mijenila od Galileovog vremena. Mi sada

znamo da je svemir mnogo veÊi i sloæeniji

nego πto je itko mogao zamisliti prije samo

nekoliko stotina godina. Donedavno su

mnogi znanstvenici smatrali da je svemir

oduvijek postojao i da Êe zauvijek postojati,

27

bez ikakvih promjena na bilo kojem po-

druËju. Sada znamo da je imao svoj poËetak

i da je vrlo precizno ureen i fino podeπen

za opstanak æivota. Iako se naπe razumije-

vanje svemira stalno mijenja, postoji neπto

πto ostaje isto. Ljudi su oduvijek bili fasci-

nirani onim πto je daleko. I to ih je navodilo

da postavljaju velika pitanja o vlastitom po-

stojanju.

Mi Êemo nastaviti istraæivati ovu zami-

sao dok se budemo usmjeravali prema ne-

Ëemu malo bliæem naπem domu — naπem

vlastitom svijetu i nekim Ëudima meu æi-

vim biÊima oko nas.

28

3Dizajn Zemlje

Postoji samo nekoliko mjesta na svije-

tu s raznolikijim vrstama zadivljujuÊeg æi-

vota od Velikog koraljnog grebena u Aus-

traliji. Ovaj golemi kompleks koralja pro-

teæe se uzduæ sjeveroistoËne obale ove ze-

mlje na drugoj strani zemaljske kugle. Ako

tamo ronite, moæete vidjeti divovske πkoljke

Ëije se ovojnice na sunËevom svjetlu pre-

sijavaju u zelenoj boji od mnoπtva mikro-

skopskih algi. Jata πarenih riba pojavljuju

se i nestaju meu koraljima. Koraljni gre-

ben je veÊ sam po sebi Ëudo, æivi organi-

zam koji se proteæe kilometrima u razno-

likim duginim bojama i beskrajnom nizu

oblika i veliËina. U njegovim dubinama skri-

vene su kolonije predivnih æivotnih obli-

ka i nevjerojatnih stvorenja.

29

ZadivljujuÊa stvorenjaJoπ Ëudesnije su neke skrivene pojedi-

nosti iz æivota ovih stvorenja. Divovska

πkoljka, na primjer, njeguje vrlo zanimljivu,

uzajamno korisnu zajednicu, koja se naziva

simbioza, s malom jednostaniËnom algom.

©koljka — koja je pravi div — duga je Ëetiri

metra i teπka skoro Ëetvrt tone — boravi

na dnu oceana, sa svojim razdvojenim lju-

skama i miπiÊnim omotaËem izloæenim

sunËevom svjetlu. Algine stanice æive u sta-

nicama πkoljkinog omotaËa, gdje proizvo-

de hranu za fotosintezu. Jedna πkoljka moæe

na sebi imati milijune ili Ëak milijarde algi

isprepletenih s njezinim staniËnim tkivima.

Alge dobivaju hranjive tvari iz πkoljke, a

πkoljka dobiva dio svojih hranjivih sastojaka

iz hrane koju proizvode ove alge. To je vr-

sta suradniËkog odnosa u kojem svaki par-

tner koristi onog drugog. Zajedno, divov-

ska πkoljka i njezine alge mogu æivjeti i do

stotinu godina.

Suradnja je uobiËajen odnos meu æi-

vim organizmima. Neki, poput divovske

πkoljke i male alge, vrlo su odreeni. U veli-

koj slici svi æivi organizmi surauju na na-

30

Ëin koji je obostrano koristan. Biljke uzi-

maju energiju sunËevog svjetla i koriste je

za pretvaranje vode i ugljikovog dioksida

u hranu. U tom procesu kao nusproizvod

oslobaa se kisik. Æivotinje prerauju ovaj

kisik i hranu koju su uzele da bi oslobodile

energiju za svoj rast i kretanje. U ovom pro-

cesu proizvodi se ugljikov dioksid koji biljke

koriste za proizvodnju hrane. Ciklus se na-

stavlja, a uzajamno korisna interakcija iz-

meu biljaka i æivotinja omoguÊuje opsta-

nak bogate raznolikosti æivih biÊa, uklju-

ËujuÊi ljude.

Palolo crv joπ je jedno zanimljivo stvo-

renje koje æivi na Velikom koraljnom gre-

benu i na mnogim drugim mjestima u Ju-

ænom Pacifiku. Ovi crvi, koji izgledaju kao

malo spljoπtene gliste, rastu do oko centi-

metar u duæinu, a æive u tunelima koraljnih

tvorbi gdje se hrane algama. Palolo crv naj-

poznatiji je na otoku Samoi, gdje je vaæan

dio lokalne kulture. Svake godine u odre-

eno vrijeme Samoanci izlaze Ëamcima na

more i sakupljaju jajaπca palolo crva. Ovaj

dogaaj je toliko predvidljiv i tako znaËa-

jan za mjesno stanovniπtvo da se ova pojava

koristi u izradi lokalnog kalendara.

31

Znanstvenici su otkrili neke nevjeroja-

tne Ëinjenice o ovim samoanskim crvima.

Tijekom sezone razmnoæavanja, palolo cr-

vima raste rep koji se ispunjava jajaπcima

ili spermijima. Za vrijeme mrijesta rep se

otkida i odnosi jajaπca na povrπinu mora,

gdje se ona oplouju. Gotovo svi crvi iz

tog podruËja oslobaaju zajedno svoja ja-

jaπca. Posebno je dojmljivo toËno odree-

no vrijeme ovog ponaπanja. Mrijeπtenje po-

Ëinje samo sedam dana nakon uπtapa koji

se javlja izmeu 8. listopada i 23. stude-

noga. Katkad se moæe ponoviti nakon dva-

tri dana. Vrhunac mrijeπtenja traje tride-

setak minuta tijekom visoke plime, toËno

iza ponoÊi. Crvi na neki naËin osjete kada

je pravo vrijeme, pa svi proizvode i otpu-

πtaju jajaπca u isto vrijeme. Proizvodi se

tako velika koliËina da ih Samoanci saku-

pljaju i koriste kao hranu.

Crvi koji æive u drugim podruËjima

mogu se mrijestiti u nekom drugom mje-

secu, ali se mrijeste uvijek vremenski to-

Ëno odreeno i usklaeno. Ovi crvi na neki

naËin koordiniraju svoj mrijest. Njihova vr-

sta uspijeva preæivjeti zato πto svi reagira-

ju na isti signal u svojem okruæenju.

32

Ptica veliËine vrane, poznata pod latin-

skim imenom puffinus, drugo je stvorenje

koje se moæe uoËiti na podruËju Velikog

koraljnog grebena u odreenim razdoblji-

ma u godini. Puffinus provodi cijeli æivot

na moru, osim u vrijeme parenja. Dok iz-

vodi svoje ptiÊe, gnijezdi se u skloniπtima

koja kopa na kopnu.

Ova ptica je izvanredan navigator. Slo-

bodno leti preko oceana i nikada ne skre-

ne s putanje. Moæe napustiti svoje gnije-

zdo u iskopanom skloniπtu prije svitanja i

vratiti se poπto je veÊ pao mrak, πto znaËi

da mora biti u stanju pronaÊi toËnu loka-

ciju ne samo svojeg otoka, veÊ i svojeg ma-

log gnijezda u skloniπtu na otoku — u pot-

punom mraku. Znanstvenici ni danas ne

znaju toËno kako to ove ptice mogu izve-

sti!

Tijekom dana ova ptica leti iznad oce-

ana hraneÊi se malim ribama i sipama koje

plivaju blizu morske povrπine. Njihova ne-

vjerojatna sposobnost za navigaciju eks-

perimentalno je istraæena u Velikoj Brita-

niji preko jedne od veÊih podvrsta ove pti-

ce. Znanstvenici su zrakoplovom odnijeli

jednu skupinu ptica iz Velike Britanije u

33

Boston, a drugu skupinu u Veneciju. Obje

skupine ptica vratile su se u svoja iskopa-

na gnijezda u Velikoj Britaniji u roku od

dva tjedna. Puffinus u svojem æivotu obiËno

nikada ne leti iznad kopna, tako da je bilo

joπ neobiËnije πto su se svi primjerci ove

ptice i u ovim okolnostima vratili i pronaπli

put do kuÊe.

Druga sliËna vrsta, garavi zovoj (lat.

Puffinus griseus), seli se iz antarktiËkih vo-

da Ëak do Kalifornije, Aljaske i Japana i

vraÊa se natrag, kreÊuÊi na putovanje od

πezdeset tri tisuÊe kilometara. Ove ptice

su jedno od velikih Ëuda meu æivim bi-

Êima.

Mnoga druga stvorenja imaju sposob-

nost da putuju stotinama ili Ëak tisuÊama

kilometara i vrate se toËno na polazno mje-

sto. Lososi iz Tihog oceana poznati su po

svojoj sposobnosti da se vrate na mjesto

na kojem su odrasli. Morske kornjaËe mo-

gu putovati tisuÊama kilometara izmeu Ka-

ripskog mora i otokâ u Atlantskom ocea-

nu. Milijuni ptica pjevica i selica lete sva-

ke godine izmeu Europe i Afrike, ili iz-

meu Sjeverne i Juæne Amerike. Njihov na-

gon za selidbom i sposobnost da pronau

34

toËno mjesto na tako velikim udaljenosti-

ma spadaju meu nezamisliva Ëuda kod æi-

vih biÊa.

Naπ Ëudesni svijetOsim ovih divnih stvorenja, postoje i

brojni drugi primjeri nevjerojatnog æivota

koji zadivljuju — kako svizac proizvodi svje-

tlo, kako elektriËni som proizvodi elektri-

citet, kako se πiπmiπ orijentira u mraku po-

moÊu ultrazvuka, kako se gusjenica pretva-

ra u prelijepog leptira i joπ mnogo toga.

Meutim, Ëesto ne razmiπljamo o tome

kakav je svijet bio potreban da bi se æi-

vot mogao razvijati. Dok znanstvenici istra-

æuju naπ svijet, postaju sve svjesniji koliko

je on jedinstven i dobro osmiπljen. Sve viπe

uviaju koliko su bili potrebni precizni, to-

Ëni i posebni uvjeti da bi æivot mogao op-

stati. Izgleda da je sam naπ planet pomno

dizajniran za opstanak æivota koji se odvija

na njemu.

Æivi organizmi moraju imati toËno od-

reenu kombinaciju ekoloπkih uvjeta. To

podrazumijeva odgovarajuÊi izvor energi-

je (kao πto je sunËevo svjetlo), sirovine za

35

izgradnju njihovih stanica i tkiva (hranjive

tvari), odgovarajuÊu sredinu u kojoj se mo-

æe javiti kemija æivota (voda) i odgovara-

juÊu temperaturu za nuæne kemijske reak-

cije. Koliko znamo, ne postoji drugo mje-

sto u svemiru koje ima pravu kombinaciju

tih osobina za postojanje æivih organiza-

ma (mada su neke moguÊnosti nedavno ot-

krivene — πto bi moglo biti vrlo zanimlji-

vo!).

Kao πto svi znamo, sunËevo svjetlo daje

energiju æivim organizmima. Nekoliko vr-

sta bakterija dobiva energiju iz kemijskih

reakcija duboko u moru, ali to su izuzetci.

SunËevo svjetlo je tako uobiËajena, sasvim

obiËna osobina naπeg svakidaπnjeg æivota

da je lako zaboraviti koliko je izuzetno.

Svjetlo je oblik energije poznat kao ele-

ktromagnetno zraËenje. Snaga ove vrste

energije varira. Neke vrste zraËenja, kao

πto su gama-zrake, toliko su moÊne da je

njima lako uniπtiti æivot. Druge vrste, kao

πto su radiovalovi, tako su slabe da ne mogu

osigurati potrebnu energiju za æivot. Svjetlo

koje vidimo ima umjerenu koliËinu ener-

gije. Ono je dovoljno jako da izazove neke

kemijske reakcije, ali nedovoljno snaæno da

36

razori molekule od kojih se sastoje æivi or-

ganizmi. »injenica da naπe Sunce proizvodi

ovu vrstu svjetla jedan je od najvaænijih ra-

zloga zbog kojih æivimo. VeÊina zvijezda

u naπem svemiru ne pruæa pravu koliËinu

energije potrebnu da odræi æivot kakav po-

znajemo. Zemlja i naπe Sunce sasvim su

posebni!

Sunce ne samo πto stvara svjetlo koje

osigurava energiju potrebnu æivim biÊima,

veÊ proizvodi i pravu koliËinu topline za

opstanak æivota na Zemlji. Temperaturu

Zemlje odreuje toplinsko zraËenje Sunca,

udaljenost izmeu Sunca i Zemlje i spo-

sobnost Zemlje da zadræi toplinu. Kad bi

Zemlja bila samo malo udaljenija od Sun-

ca, bilo bi prehladno. Kad bi bila bliæe Sun-

cu, bilo bi pretoplo. Ugljikov dioksid i vo-

dena para koji isparavaju u naπu atmosfe-

ru pomaæu da se zadræi sunËeva toplina i

odræi odgovarajuÊa temperatura. Kad bi u

naπoj atmosferi bilo previπe ovih plinova,

naπ bi svijet bio previπe vruÊ. Ali kad na-

πa atmosfera ne bi sadræavala bilo koji od

ovih plinova, naπ bi svijet bio zastraπuju-

Êe hladan. Povoljna temperatura na naπem

planetu odræava se i zahvaljujuÊi brzini ko-

37

jom se Zemlja okreÊe oko svoje osi i raspo-

redu kontinenata i oceana na njezinoj po-

vrπini.

Opstanak æivota na naπem planetu ovisi

o pravilnoj interakciji izmeu Zemlje, nje-

zine atmosfere, prispjele SunËeve energi-

je i udaljenosti izmeu Zemlje i Sunca. Kad

bi se bilo koji od ovih Ëimbenika drama-

tiËno promijenio, æivot na naπem svijetu

brzo bi nestao.

Æivot isto tako zahtijeva izvor sirovina

i neki naËin na koji Êe te tvari stupati u

kemijske reakcije. Zemlja ih daje u pravim

kombinacijama. Voda je jedna od najvaæ-

nijih sirovina za æivot, a naπa Zemlja ima

mnogo vode. Izgleda da neki planeti i sa-

teliti u naπem SunËevom sustavu imaju ma-

lo vode, ali ne i stabilna tijela tekuÊe vo-

de kao πto ih ima naπa Zemlja. Voda je klju-

Ëna za æivot, tako da znanstvenici koji tra-

gaju za æivotom na drugim planetima pr-

vo tragaju za vodom. Ako negdje nema vo-

de, nema ni puno razloga da se traæi æivot.

Voda je vrlo vaæna za æivot. Ona osigu-

rava sredinu u kojoj se odvijaju mnoge ke-

mijske reakcije. Ona rastvara mnoge tvari

i prenosi ih u æivotnu sredinu kao i u tijela

38

æivih organizama. Bez vode se ne bi mogle

odvijati mnoge kemijske reakcije koje su

nuæne za æivot.

Voda isto tako prenosi toplinu poma-

æuÊi u odræavanju umjerene temperature

na povrπini Zemlje. Velike koliËine vode

pomaæu u ublaæavanju klime tako da pri-

obalna podruËja imaju obiËno blaæu klimu

od podruËja udaljenih od mora. Voda ta-

koer pomaæe æivim organizmima da odr-

æe povoljnu tjelesnu temperaturu. Ona po-

maæe u odvoenju topline iz naπeg tijela

isparavajuÊi s koæe. Kad naπ svijet ne bi

imao toliko vode, na njemu bi bilo manje

æivota.

Voda ima mnoge druge osobine koje

pridonose oËuvanju æivota. »injenica da led

pluta na vodenim povrπinama omoguÊuje

ribama da preæive u jezerima i kada se po-

vrπina zaledi. Kad bi led u jezerima tonuo,

na kraju bi se sva voda zamrznula od vrha

do dna pa bi veÊina stvorenja u jezeru ugi-

nula. Voda apsorbira kisik koji je potreban

ribama i drugim vodenim organizmima.

Molekule vode imaju svojstvo da se dræe

zajedno, πto je vaæan Ëimbenik koji omo-

guÊuje da se voda kreÊe naviπe prema vr-

39

hovima visokih stabala. TekuÊa voda teËe,

zbog Ëega se slobodno kreÊe uzduæ ili pre-

ko povrπine tla tako da je biljke mogu upi-

jati, ili osigurava vlagu za crve i druge or-

ganizme u tlu. Zemlja je jedino mjesto koje

nam je poznato na kojem je voda toliko

Ëesta i lako dostupna za opstanak æivota.

Za æivot su potrebne mnogobrojne tvari

i elementi koje naπ svijet ima u svojim za-

lihama. Ugljik je posebno vaæan, jer se mo-

æe kemijski vezati na mnogo razliËitih na-

Ëina. Poznato je da ugljik ima neke izuzetne

osobine zbog kojih bi se lako mogao iscr-

psti, ali naπ svijet ima dovoljno ugljika za

opstanak golemog broja æivih organizama.

Za æivot je potreban i vodik, kisik, duπik,

fosfor, sumpor i male koliËine mnogih dru-

gih elemenata. SreÊom, sve ove tvari dostu-

pne su na naπem planetu. Mnoge su tvari

opasne po æivot, ali su one, na sreÊu, u

naπem svijetu rijetke. Dostupnost potreb-

nih i mala koliËina opasnih tvari nuæni su

preduvjeti za opstanak æivota i jedan od

Ëimbenika koji Ëine naπ svijet posebnim.

40

ZakljuËakMi æivimo u dobro uobliËenom svije-

tu, s toËno odreenim i optimalnim uvje-

tima za æivot. Okruæeni smo æivim biÊima

s nevjerojatnim sposobnostima i meuo-

visnim odnosima. Ova stvorenja pokazuju

zapanjujuÊu raznovrsnost oblika, boja, po-

naπanja i staniπta na kojima æive. Sve ove

pojedinosti ukazuju na to da mora posto-

jati Stvoritelj koji je naËinio svijet kao za-

nimljivo i lijepo mjesto.

Poslije Êemo vidjeti i razloge zaπto po-

stoje neke ruæne pojedinosti na svijetu. Ali

ne zaboravimo kako je on Ëudesan i lijep.

U sljedeÊem Êemo poglavlju razmotriti neke

Ëudesne sposobnosti Ëovjeka koje na naπe

iznenaenje nemaju nikakve veze s opstan-

kom.

41

4Jedinstvenost

Ëovjeka

Gdje ste bili u veËernjim satima 20.

srpnja 1969.? Jeste li stajali vani i gledali

u nebo u smjeru Mjeseca? Cijeli jedan na-

raπtaj ljudi — procjenjuje se da ih je bilo

oko pet stotina milijuna — promatralo je

televizijski prijenos dok su Neil Armstrong,

Michael Collins i Buzz Aldrin spuπtali svoj

lunarni modul Eagle u dolinu MjeseËevog

Mora mira. Dok se odvijao ovaj povijesni

dogaaj i prvi ljudi stajali na povrπini Mje-

seca, nesumnjivo se dogaalo neπto drama-

tiËno i povijesno vaæno.

Plan za slanje ljudi na Mjesec i njihov

siguran povratak na Zemlju najavio je ame-

riËki predsjednik John Kennedy u svibnju

1961. Ponovio je taj cilj u svojem govoru

42

u rujnu 1962. Taj govor postao je poznat

pod naslovom “OdluËili smo otiÊi na Mje-

sec”, koji je nadahnuo milijune ljudi da

stvaraju velike planove. Slanje ljudi na Mje-

sec i njihov povratak bila je velika zami-

sao koja je ukljuËivala i velike rizike. Nije

bilo nikakvog jamstva za siguran zavrπetak

cijelog pothvata. Na olakπanje svih, astro-

nauti su na kraju buÊnuli u Tihi ocean 24.

srpnja i vratili se pobjedonosno kuÊi. Od-

mah su postali poznati poπto su riskirali

sve i uspjeli u neËemu πto nikada prije nije

uËinjeno.

Kao πto se oËekivalo od tako dobro

pripremljenih i struËnih ljudi, astronauti

su vrlo brzo odali priznanje za svoj uspjeh

usklaenom naporu tisuÊa znanstvenika i

tehniËara. Njihov uspjeπan let na Mjesec

nije se mogao ostvariti naporom jednog ili

nekolicine pojedinaca. Pothvat je zahtije-

vao godine rada i tisuÊe vrlo obrazovanih

struËnjaka.

Jedinstvenost ljudiUspjeh misije Apolla 11 bio je spek-

takularan ljudski uspjeh. Stvaranje velikih

43

planova u viπegodiπnjim projektima kao πto

je bio Apollo nisu neuobiËajena pojava u

ljudskim zajednicama, ali su izuzetna i je-

dinstvena ljudska osobina. Nijedna druga

vrsta ne radi neπto takvo. Nema drugih

stvorenja koja ostvaruju projekte za koje

je potreban viπegodiπnji usklaen rad mno-

gih pojedinaca.

Zaπto i drugdje ne postoji neπto takvo?

Zaπto to i druge vrste ne bi mogle? Mnoga

druga stvorenja imaju daleko veÊu popu-

laciju, a neka od njih imaju i nevjerojatne

sposobnosti koje ljudi nemaju. Ljudi ne

mogu letjeti kao ptice, plivati kao ribe ili

se penjati kao majmuni. Ali ljudi mogu

putovati zrakom ili po vodi i popeti se do

bilo koje toËke na stablu zbog svojih dru-

gih posebnih sposobnosti.

Ljudi mogu ostvariti pothvate po ko-

jima se razlikuju od æivotinja. Oni mogu

ostvariti predivne pojedinosti koje nijedna

druga vrsta æivih biÊa ne moæe. Ljudi smiπ-

ljaju nove ideje, prave planove, priprema-

ju se unaprijed za svladavanje teπkoÊa i os-

tvaruju planove do kraja.

Sposobnost planiranja, zamiπljanja i os-

tvarivanja novih zamisli — projekata koji

44

nikada prije nisu raeni — jedinstvena je

ljudska osobina.

Govor je joπ jedna jedinstvena ljudska

osobina koja je bila nuæna za uspjeh leta

na Mjesec. Mnoge æivotinjske vrste mogu

komunicirati, neke od njih na iznenauju-

Êe naËine. Ali nijedna nema sposobnost da

govori kao ljudi. Slobodna komunikacija pu-

tem govora nuæan je preduvjet za ostvari-

vanje sloæenih planova koji se usuglaπava-

ju i zavrπavaju. Govor i jezik omoguÊuju

da se zamisli prenose drugima, da se o nji-

ma razgovara i da se ocjenjuju. Da ljudi

nisu bili sposobni govoriti, projekt Apollo

nikada ne bi ni zapoËeo, a kamoli uspje-

πno zavrπio.

Joπ jedna pojedinost vaæna za ljude jest

jedinstvena kombinacija samosvijesti i slo-

bodne volje. Imamo sposobnost prepoznati

sebe kao zasebna biÊa i donositi odluke o

tome kako Êemo se ponaπati. Ova kombi-

nacija Ëini nas odgovornima za odluke koje

donosimo. Ona nam daje osjeÊaj moralnosti.

Ovaj osjeÊaj moralnosti potiËe mnoge

ljude da se ponaπaju odgovorno i pouzda-

no, πto nam omoguÊuje da suraujemo na

daleko viπoj razini od ostalih æivotinja. Ti-

45

suÊe tehniËara mogli su vjerovati jedni dru-

gima i suraivati za dobrobit projekta Apo-

llo, Ëak i kada im to osobno nije bilo najpo-

godnije. Æivotinje ne mogu postizati takve

ciljeve dijelom i zbog toga πto nemaju kom-

binaciju samosvijesti i slobodne volje po-

trebne za osjeÊaj moralnosti i odgovorno-

sti.

Vjera je joπ jedna pojava jedinstvena

za ljude. Nijedna druga vrsta ne moæe po-

sjedovati vjerske navike jer nema ono πto

je prijeko potrebno za moral — slobodnu

volju i samosvijest. Koliko god Ëudno zvu-

Ëalo, mogli bismo ustvrditi da je krπÊan-

stvo doprinijelo uspjehu misije Apolla. Ka-

ko? KrπÊanstvo je osiguralo filozofsku pret-

postavku — razmiπljanje — potrebnu za ra-

zvoj znanosti. Znanost se ne moæe razvijati

u kulturi koja smatra da prirodom uprav-

ljaju udaljeni bogovi koji se stalno bore je-

dni s drugima i s ljudima, kao πto su to

Ëinili grËki i rimski bogovi. Nitko nije u

tim druπtvima mogao predvidjeti πto Êe se

dogoditi u prirodi kao πto nije mogao pred-

vidjeti raspoloæenje bogova.

KrπÊanstvo nauËava da je Bog uvijek

bio pouzdan i dosljedan u upravljanju sve-

46

mirom. Tako je bio logiËan i pokuπaj da

se otkriju zakoni kojima ga je On pokre-

nuo. KrπÊanstvo je doprinijelo uspjehu zna-

nosti, ukljuËujuÊi i misiju Apollo, pruæa-

juÊi kulturu u kojoj se znanost moæe ne-

smetano razvijati. Naravno, oni koji odba-

cuju ideju o aktivnom Bogu u svemiru ne

slaæu se s ovim, ali to je neπto πto zaslu-

æuje duæu raspravu.3

Zaπto su ljudi jedinstveni?Jasno je da su ljudi jedinstveni meu

svim æivim biÊima na Zemlji. Ali zaπto je

tako? Ljudi su po mnogim svojim osobi-

nama sliËni drugim sisavcima — imaju sli-

Ëne unutarnje organe, imaju ruke i noge,

razmnoæavaju se na sliËan naËin. Sigurno

ima sliËnosti i u njihovim genima. Pa za-

πto su onda ljudi i æivotinje toliko razliËi-

3 Mnogi znanstvenici istiËu vaænost krπÊanske

vjere u mudrog i dosljednog Boga kao preduvjet za

razvoj znanosti. Primjerice: S. L. Jaki, Science and

Creation, Scottish Academic Press, 1974.; Loren Eise-

ley, Darwin’s Century, Anchor Doubleday, 1961.; Dan

Graves, Scientists of Faith, Kregel Resources, 1996.

47

ti? Na ovo pitanje obiËno se daju dva vrlo

razliËita odgovora: evolucija i stvaranje.

Teorija evolucije tvrdi da su ljudi jedno-

stavno napredni majmuni koji su razvili su-

periorni mozak. Naπ jezik i govor, naπa sa-

mosvijest i naπe mehaniËke sposobnosti

smatraju se jednostavnim poboljπanjem

onoga πto imaju i druge vrste. Mnogi evo-

lucionisti Ëak tvrde da ljudi u stvarnosti

nemaju slobodnu volju i moral koji se jav-

lja s njom, iako se Ëini da ih ipak imamo.

Postoji velik broj problema s ovim gle-

diπtem. Jedan od zabrinjavajuÊih problema

jest πto evolutivni procesi — koji bi trebali

postojati samo da bi osigurali opstanak —

ne objaπnjavaju zaπto ljudi imaju sposob-

nosti koje daleko nadmaπuju sposobnosti

potrebne za preæivljavanje. Zaπto bi ljudi

cijenili umjetnost, glazbu i ljepotu? Koja

se evolutivna prednost stjeËe sposobnoπ-

Êu da se naslika slika, sklada pjesma ili da

se uæiva u cvijeÊu? Postoji mnogo sliËnih

prigovora. Prema miπljenju mnogih, oni po-

kazuju da teorija evolucije nije dobro obja-

πnjenje za izvanredne sposobnosti ljudi.

©to ako je ljude stvorilo BiÊe sa sposob-

nostima koje nadilaze naπe razumijevanje?

48

Kako objasniti zaπto imamo ovakve sposob-

nosti? Odvojimo malo vremena kako bismo

istraæili krπÊanski izvjeπtaj o stvaranju i do-

nijeli svoje zakljuËke.

Biblijska Knjiga Postanka opisuje stva-

ranje ljudi na ovaj naËin:

1. Ljudi su naËinjeni od zemaljskih ele-

menata — to jest od istih graevnih blo-

kova na bazi ugljika kao i svi drugi ob-

lici æivota na Zemlji.

2. NaËinjeni su u dva oblika — muπkom

i æenskom; s komplementarnim dije-

lovima i organima, stvoreni su s moguÊ-

noπÊu razmnoæavanja, stvaranja novih

ljudi u obliku beba.

3. NaËinjeni su na Boæju sliku, πto na neki

naËin znaËi da su njihove sposobnosti

odraz Boæjih sposobnosti.

Nema sumnje da su prva dva dijela bib-

lijskog izvjeπtaja o stvaranju toËni. Ljudi su

æivotni oblici na bazi ugljika, baπ kao πto

je i sav æivot na Zemlji na bazi ugljika. I

ljudi se mogu reproducirati, ponovno stvo-

riti ljudske bebe u svakoj novoj generaciji.

Ali ako bi treÊi dio izvjeπtaja o stvaranju

bio toËan, πto bi to znaËilo?

49

Boæja slikaAko su ljudi bili jedinstveno stvoreni

na “sliku Boæju”, onda je vrlo logiËno πto

imamo sposobnosti koje æivotinje nemaju.

Kako se naπe jedinstvene sposobnosti sla-

æu s onim πto nam Biblija govori o Bogu?

©to je s odnosima? Ako je Bog stvorio

ljude muπkog i æenskog roda, onda je pri-

rodno πto se Boæja slika najbolje vidi u od-

nosima izmeu njih dvoje. Biblija opisuje

Boga kao BiÊe odnosa, nekoga tko æeli bi-

ti u vezi s ljudima. Poput Boga, i mi smo

biÊa odnosa. Mi æivimo u obitelji, u zajed-

nici, u narodu, i sve πto radimo usredoto-

Ëeno je na to kako Êemo se odnositi pre-

ma drugima.

Sposobnost ljudi da imaju bliske od-

nose s drugima moæe biti odraz jednog di-

jela Boæje slike.

Kao πto smo veÊ otkrili prije, ljudska

kreativnost daleko nadmaπuje ono πto nam

je potrebno da bismo preæivjeli. Ova krea-

tivnost omoguÊuje ljudima da rjeπavaju

mnoge sloæene probleme, kao πto je sla-

nje Ëovjeka na Mjesec. Mogli bismo nave-

sti i mnoge druge veliËanstvene primjere

50

ljudske kreativnosti u rjeπavanju problema,

ali ima joπ vrijednih stvari koje treba reÊi.

Mi moæemo naÊi rjeπenja za teπke proble-

me, ali s naπom kreativnoπÊu moæemo isto

tako istraæivati i pojedinosti koje nisu nu-

æne za preæivljavanje — na primjer ljepo-

tu.

Ako je Bog stvorio naπ svijet, onda On

takoer cijeni ljepotu. Ljudi su naslikali iz-

vanredne slike, isklesali skulpture, podigli

veliËanstvene zgrade i mostove, skladali naj-

raznovrsnija glazbena djela. Ali sve to samo

blijedo oponaπa ljepotu zalaska sunca i cvi-

jeÊa, prirodnih krajolika i pjev ptica i dru-

gih æivih biÊa. Moæe li biti da ljudi vole

ljepotu zato πto su stvoreni na sliku Boga

koji voli ljepotu?

Ako je ljude stvorio Bog, to onda obja-

πnjava zaπto imamo sposobnost stvaralaË-

kog razmiπljanja, planiranja i smisao za lije-

po. To objaπnjava zaπto ljudi imaju svijest

o sebi i slobodnu volju. To objaπnjava zaπto

govorimo i razumijemo jezik. To objaπnja-

va zaπto su nam veze toliko znaËajne.

51

Ljudska odgovornostIzvjeπtaj o stvaranju govori da je Bog

ljudima dao zadaÊu. Njima je dodijeljena

uloga upravitelja nad prirodnim bogatstvi-

ma Zemlje. Bog stvara Zemlju i predaje je

ljudima da se brinu o njoj (o tome moæe-

mo Ëitati u Postanku 1,28).

Prvo, ljudima je dana odgovornost da

se “mnoæe”, da raaju djecu i poveÊavaju

broj stanovnika. To znaËi stvaranje obite-

lji i πirih zajednica. Obitelj je osnovni gra-

evni blok druπtva. Ako je Bog BiÊe odno-

sa, onda odraæavanje Njegove slike znaËi

izgradnju snaæne obitelji.

Zatim, kad napune Zemlju stanovnici-

ma, od ljudi se traæi da upravljaju prirod-

nim bogatstvima planeta. Ako se u njima

ogleda Boæja slika, oni Êe se s dobrotom

odnositi prema svim stvorenjima na Zem-

lji i Ëuvati æivotnu sredinu koju sva stvo-

renja dijele.

Nitko ne moæe tvrditi da ljudi pravilno

upravljaju prirodnim zemaljskim bogatstvi-

ma dok god se zapaæa ovakvo oneËiπÊenje

neba i vode zbog pretjeranog iskoriπtava-

nja ugljena i nafte. Ne moæe to tvrditi ako

52

znamo na koji smo naËin lovili pojedine

æivotinjske vrste do istrebljenja i dopustili

da neke druge budu zbrisane s lica zem-

lje uniπtavanjem njihovih staniπta. PreËe-

sto ljudima upravlja profit i pohlepa umje-

sto odgovorno planiranje za buduÊnost.

Meutim, mogli smo i joπ uvijek moæe-

mo drugaËije. Imamo sposobnosti za up-

ravljanje Zemljom i te su sposobnosti — za-

kljuËivanje od uzroka do posljedice, pla-

niranje i stvaralaËki rad u suradnji s dru-

gima — daleko iznad onoga πto nam je po-

trebno za goli opstanak. Briga za sve stvo-

reno zahtijeva baπ one sposobnosti koje su

jedinstvene za ljude — sposobnosti po ko-

jima se vidi da su stvoreni “na sliku Boæju”.

ZakljuËakLjudi su jedinstveni! A biblijski izvje-

πtaj objaπnjava i zaπto. On ima odgovor na

pitanje zbog Ëega ljudi imaju sposobnosti

koje nadmaπuju puku potrebu za opstan-

kom. On govori i koja je svrha ovih poseb-

nih sposobnosti.

Odraæavaju li naπe posebne sposobnosti

“sliku Boæju”? Je li naπa sposobnost da nje-

53

gujemo odnose i naπa kreativnost samo re-

zultat sluËajnosti? Je li naπa ljubav prema

ljepoti, sloæene jeziËne sposobnosti, ap-

straktno razmiπljanje i slobodna volja ne-

πto πto se pojavilo u naπem ljudskom svijetu

bez razloga? Izgleda nezamislivo da su baπ

one osobine koje nas Ëine ljudima samo

rezultat sluËajnog “osmijeha” sreÊe.

Pozivam vas da nastavimo putovanje

otkriÊa i usredotoËimo se na pitanja na koja

znanost nema odgovora: Zaπto smo ovdje

i kamo idemo?

54

5Dar ravnoteæe

»uda svemira odviπe su nevjerojatna

da bi bila sluËajnost. Stvorenja na naπem

planetu odviπe su posebna da bi se pojavila

sluËajno. Naπe sposobnosti toliko su ra-

zvijene da ih evolucija ne moæe objasniti.

Sve to ukazuje na Stvoritelja koji je lju-

dima dao posebne sposobnosti i odgovor-

nosti. StvaralaËki proces u izvjeπtaju o po-

stanku ukazuje da je Bog dao ljudima od-

govornost da se brinu o Zemlji i æivotu na

njoj. On nas je postavio kao upravitelje nad

ostatkom stvorenog svijeta. A buduÊi da

smo trebali ovisiti o Njemu i jedni o dru-

gima, stvorio je biÊa koja moraju æivjeti u

uzajamnim odnosima s drugima.

Osim posebnih sposobnosti danih lju-

dima koji su naËinjeni na “sliku Boæju”, u

izvjeπtaju u Postanku nalazimo da je ljudi-

55

ma pri stvaranju dan joπ jedan dar. Tamo

stoji: “I sedmoga dana Bog dovrπi svoje dje-

lo koje uËini. I poËinu u sedmi dan od sve-

ga djela koje uËini.” (Postanak 2,2)

Teπko je zamisliti da bi Bog koji je stvo-

rio golemi svemir bio umoran nakon stva-

ranja naπeg malog planeta. Iako ne moæe-

mo ni zamisliti πto znaËi “stvoriti”, to ne

izgleda kao posao od kojeg bi nekome iz-

bio znoj na Ëelu ili da mu je potreban pre-

dah.

OdmorZaπto se, onda, Bog odmarao? I zaπto

je bilo vaæno da se ova najava “odmora”

ukljuËi u izvjeπtaj? Je li moguÊe da se ovaj

sedmi dan odmora ne nalazi u izvjeπtaju

zbog Boga, nego zbog ljudi? OponaπajuÊi

ovaj Boæji obrazac, koji je πest dana radio

a sedmi dan posvetio odnosima, mi mo-

æda izraæavamo vaæan aspekt Boæje slike u

sebi. Je li moguÊe da kad pratimo taj bo-

æanski primjer, moæemo izbjeÊi zamku da

budemo usmjereni samo na goli opstanak

— ili kako stvari sagledavamo danas — na

zaraivanje za æivot?

56

Razmislite o tome. Kakav bi to tada

bio predivan dar! Je li Bog znao, na primjer,

da Êe nas:

u Naπa sposobnost rjeπavanja problema

navoditi da radimo previπe kada se rje-

πenje ne bude pojavljivalo tako lako?

u Naπa kreativnost gurati da ostajemo do

kasnih sati na poslu i ne dobijemo do-

voljno odmora?

u Naπa svijest navoditi da Ëesto preispi-

tujemo svoje odluke, stvarajuÊi tako u

nama visoku razinu stresa?

Moæda je Bog znao da Êe nam biti po-

treban predah svakog tjedna da bismo se

oporavili od stresa svakidaπnjeg æivota. Mo-

æda je znao da Êe naπi odnosi trpjeti ako

ne budemo imali razlog da se zaustavimo

i da im posvetimo vrijeme.

Ako odvajamo jedan dan svakog tjed-

na za odmor i odnose, mi poboljπavamo

svoj æivot na tri razliËita naËina:

Prvo, imamo vremena za izgradnju za-

jedniπtva sa svojim Stvoriteljem. Zadivlju-

juÊe je da je BiÊe, toliko nezamislivo mo-

Êno i kreativno kao πto je On, i dalje usmje-

57

reno na odnose — ukljuËujuÊi i odnose s

ljudima poput nas.

Drugo, naπi tjedni trenutci predaha od-

reeni su za izgradnju druπtvenih odnosa

— veza s ljudima oko nas. ©abat, odmor,

subota naËinjena je radi Ëovjeka, objasnio

je Isus, a to subotnje vrijeme obuhvaÊa tre-

nutke za obitelj i za crkvu.

Na kraju, subota je predivno vrijeme

i za vezu s ostatkom stvorenog svijeta. Pro-

voenje vremena na otvorenom daje nam

priliku da se odmorimo i oporavimo od

zauzetosti i buke naπeg svakidaπnjeg æivo-

ta.

Kakvu to Ëini razliku?Izvjeπtaj o stvaranju kaæe da je Bog po-

Ëinuo u sedmi dan. Meutim, je li bitno

u koji se dan odmaramo? Kakva razlika mo-

æe postojati izmeu dana? Najbitnije je da

odvajamo vrijeme za odræavanje veza i obo-

æavanje.

Pokuπajmo na to pitanje odgovoriti tako

πto Êemo prouËiti dogaaj iz biblijske Druge

knjige o kraljevima. Naaman je bio vojsko-

voa u drevnoj Arameji (zemlji koja se joπ

58

naziva i Sirija) kada se razbolio od jedne

od najuæasnijih bolesti onog vremena — gu-

be. Ne samo πto je guba tada znaËila smr-

tnu presudu, veÊ je to bila spora i uæasna

smrt (guba je i dan-danas prisutna u ne-

kim dijelovima svijeta iako postoji uËinkovit

naËin njezinog lijeËenja).

Bolest izaziva rane na koæi i oπteÊenja

æivaca. U ono vrijeme, bez moguÊnosti lije-

Ëenja, dolazilo je do izobliËenja udova kao

i straπnih koænih izraslina. A kao da bo-

lest nije sama po sebi bila dovoljno loπa,

svatko tko je imao gubu smatran je “neËi-

stim” ili zaraznim. Svi koji su je imali morali

su biti odvojeni od svoje obitelji i prijatelja

i æivjeti sami ili u druπtvu drugih gubava-

ca. To nije bila samo smrtna kazna u fiziË-

kom smislu — bila je to druπtvena smrtna

presuda koja se doæivljavala kao kazna bo-

gova.

Naaman, moÊni i uvaæeni voa u ara-

mejskoj vojsci, oËajniËki je traæio bilo ka-

kav lijek prije nego πto drugi saznaju za

njegovu bolest i poËnu ga izbjegavati.

U to vrijeme Arameja je bila jedna od

najmoÊnijih zemalja na tom podruËju, pa

iako s Izraelcima (koji se nazivaju joπ i He-

59

breji) nije bio proglaπen otvoreni rat, Ara-

mejci su stalno napadali izraelske grado-

ve. Jedna hebrejska djevojka, zarobljenica,

radila je u Naamanovoj kuÊi kao sluπkinja

njegove supruge. »ini se da je Naamanova

æena prema njoj dobro postupala, jer kad

je sluπkinja Ëula za njegovu bolest, rekla

je: “Ah, kad bi se samo moj gospodar ob-

ratio proroku koji je u Samariji! On bi ga

zacijelo oslobodio gube!”

Samarija je bila izraelski glavni grad,

duboko na neprijateljskom teritoriju! Ali

Naaman je bio oËajan pa je otiπao k svo-

jem kralju i zatraæio dopuπtenje da posjeti

Samariju. Kralj nije æelio izgubiti tako vrs-

nog vojskovou. Zato je poslao pismo — i

mnogo zlata i srebra — izraelskom kralju

Joramu s rijeËima: “©aljem ti svojeg poda-

nika. Molim te da ga izlijeËite.”

Kralj Joram je znao da je guba neizlje-

Ëiva. On je u svemu tome vidio samo urotu.

Ovaj aramejski vladar samo me æeli okri-

viti za Naamanovu smrt. Onda Êe nas

napasti sa svojom vojskom! Ustao je i raz-

derao svoju kraljevsku haljinu. “Jesam li ja

Bog da odluËujem tko Êe æivjeti ili umri-

jeti?” vikao je.

60

Naaman se bio spreman povuÊi i otiÊi

kuÊi, ali je prorok Elizej Ëuo πto je kralj

uËinio. Poslao je poruku u kojoj je pisa-

lo: “Zaπto si tako uznemiren? Poπalji Ëo-

vjeka k meni i Aramejci Êe vidjeti da po-

stoji pravi prorok u Izraelu.”

Kad su Naaman i njegova pratnja sti-

gli pred Elizejevu kuÊu, vojskovoa je oËe-

kivao da Êe prorok obaviti neki obred oz-

dravljenja ili prinijeti ærtvu bogovima. Me-

utim, Elizejev sluga Gehazi samo se po-

javio na vratima prenoseÊi Elizejevu upu-

tu: “Idi i okupaj se u rijeci Jordanu sedam

puta i tijelo Êe ti opet biti Ëisto.”

“©to?” Naaman je veÊ bio ljut πto se

prorok nije potrudio i iziπao pred njega

bar s pozdravom. Umjesto toga Elizej mu

nareuje da se okupa u prljavoj rijeci! “Kad

bi mi kupanje moglo pomoÊi, zaπto se ne

bih okupao u nekoj aramejskoj rijeci?” re-

kao je. Uzjahao je i odmah krenuo kuÊi.

Naaman je pitao: “Kakve to ima veze

u kojoj Êu se rijeci okupati? Voda je voda,

pa zaπto bi to bilo bitno? Ako Elizejev Bog

æeli da uem u vodu, onda je taj ulazak

vaæan, a ne rijeka u koju Êu uÊi.” Meutim,

bilo je tu neËega πto Naaman nije znao.

61

“Gospodaru!” obratio se Naamanu je-

dan od slugu, “da ti je prorok rekao da

uËiniπ neπto teπko ili opasno, ti bi to sigur-

no uËinio. Moæe li ti naπtetiti pokuπaj da

uroniπ u rijeku Jordan?”

I tako je Naaman otiπao na rijeku i po-

stupio prema Elizejevoj uputi. Sedam puta

se okupao u rijeci, i kad je posljednji put

iziπao, njegove je gube nestalo!

Zaπto je bilo vaæno u koju je rijeku Naa-

man uπao? Prvo, to je bio ispit koji je tre-

bao pokazati vjeruje li on doista Elizeju i

u moÊ Elizejevog Boga. Drugo, u rijeci Jor-

danu bilo je neËega Ëega nije bilo u ara-

mejskim rijekama (vidi 2. o kraljevima 5).

Kamenje blagoslovaNekoliko stotina godina prije Naama-

novog vremena, kad su Hebreji koji su po-

bjegli iz Egipta konaËno stigli u kanaan-

sku zemlju, zaustavili su se kraj rijeke Jor-

dana. Rijeka je bila duboka i nije bilo na-

Ëina da se prijee. Prema biblijskoj knjizi

o Joπui, Bog je zapovjedio da sveÊenici koji

su nosili sveti KovËeg saveza zagaze i sta-

nu na sredini rijeke.

62

Kada su to uËinili, rijeka se zaustavi-

la! BuduÊi da su sveÊenici stajali u mjestu,

sjeverni tok rijeke je nabujao, a juæni dio

je otekao i korito rijeke se osuπilo. Nakon

πto su svi Izraelci preπli na drugu stranu,

Bog im je zapovjedio da uzmu dvanaest ka-

menova iz rijeËnog korita, na mjestu gdje

su je preπli, i sloæe ih u gomilu. Ona je

bila beskonaËni podsjetnik da je Bog — nji-

hov Bog Stvoritelj — dotaknuo vodu u rijeci

Jordanu i otvorio im put. To kamenje i da-

nas tamo leæi.

Voda u rijeci Jordanu imala je pose-

ban blagoslov koji aramejske rijeke nisu

imale. Bog je dotaknuo tu vodu na pose-

ban naËin, prije mnogo godina.

Nisu voda ni kamenje izlijeËili Naama-

na, veÊ blagoslov Stvoritelja kojeg je Elizej

πtovao.

Poseban danSada se vraÊamo pitanju: Ako nam je

Bog dao dar — jedan dan u tjednu za odmor

— zbog drugih posebnih darova koje ima-

mo, je li vaæno u koji dan se odmaramo,

u koji dan Ga slavimo?

63

Sedmi dan je poseban iz dva razloga:

Prvo, izvjeπtaj o stvaranju spominje “se-

dmi dan”. Kao πto se u dogaaju s Naama-

nom ne kaæe: “Okupaj se u bilo kojoj rijeci,

jer je svaka jednako dobra” — tako isto ne

stoji: “Bog se odmorio nekog, to jest bilo

kojeg dana”, veÊ “sedmoga dana.”

Biblijskih Deset zapovijedi u Izlasku 20

o tom danu govore na joπ konkretniji na-

Ëin. Tamo stoji: “©est dana radi i obavljaj

sav svoj posao. A sedmoga je dana subo-

ta, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu.

… Ta i Jahve je πest dana stvarao nebo,

zemlju i more i sve πto je u njima, a sed-

moga je dana poËinuo. Stoga je Jahve bla-

goslovio i posvetio dan subotni.”

Kad je Naaman uπao u rijeku Jordan,

pokazao je da vjeruje u Elizejevog Boga.

Kada ljudi poËivaju u sedmi dan, time po-

kazuju da vjeruju u Boga Stvoritelja.

Drugo, kao πto je rijeka Jordan bila bla-

goslovljena Boæjim dodirom, kada su je Iz-

raelci prelazili, tako je sedmi dan blago-

slovljen dodirom Stvoritelja. Onima koji ga

svetkuju namijenjen je posebni blagoslov,

baπ kao πto se posebni blagoslov za Naa-

mana nalazio u rijeci Jordanu.

64

U izvjeπtaju o stvaranju, odmor sedmo-

ga dana isto je toliko vaæan dio zapisa kao

i stvaranje ptica petog dana ili æivotinja πe-

stog dana. Subotnji odmor je dio paketa s

darovima za ljude. Ljudima su na dar pre-

dane odgovornosti koje Êe uzrokovati stres

i sposobnosti rjeπavanja problema koje Êe

poveÊavati pritisak. Ali istim Ëinom stva-

ranja koji ih je doveo u postojanje, oni su

dobili i protuteæu, drugi dar koji moæe olak-

πati teπkoÊe koje bi prvi dar mogao stvo-

riti.

ZakljuËakNema sumnje da su ljudi drugaËiji od

svih ostalih vrsta na Zemlji. Ako smo neπto

viπe od naprednih majmuna, viπe od pame-

tnih majmuna, onda smo moæda dio plana

za ispunjavanje Zemlje æivotom kao i skrb

i brigu o njoj. Ako smo stvoreni “na sliku”

Boga koji je stvorio svemir, πto to onda zna-

Ëi?

»uda svemira nadilaze moÊ naπe ma-

πte. Je li moguÊe da se BiÊe s takvom silom

brine o ljudima? Da nam je Bog Stvoritelj

darovao posebne darove kao πto su svijest

65

o sebi i kreativnost? I da nam je dao dar

slobodnog vremena da bi te darove odræao

u ravnoteæi?

Joπ uvijek, meutim, postoje pitanja na

koja trebamo odgovoriti. Ako je Bog stvorio

naπ svijet i ako Mu je stalo do ljudi, zaπto

nam se onda dogaa toliko loπih stvari? Za-

πto postoji bol i patnja na svijetu?

66

6Zaπto se dogaaju

ruæne stvari?

Prvi studenoga 1755. bio je vaæan vjer-

ski blagdan u Portugalu. Prema uobiËaje-

nom programu za taj dan, kralj Josip I. i

njegova supruga iz ©panjolske, Viktorija Ma-

rijana, trebali su se pridruæiti velikom mno-

πtvu kako bi prisustvovali prijepodnevnoj

sluæbi u jednoj od velikih crkava.

Meutim, jedna od njihovih kÊeri æe-

ljela je da blagdan provedu na morskoj oba-

li. Bilo je lijepo vrijeme, pa je kralj pri-

stao.

Obitelj je otiπla na sluæbu u zoru, za-

tim je napustila kraljevsku palaËu Ribeira

na obali rijeke Tejo da bi uæivala u ugod-

nom danu na morskoj obali, nesvjesna da

viπe nikada neÊe vidjeti svoj dom.

67

Oko 9.40, jedan dio morskog dna u bli-

zini portugalske obale raspuknuo se i ob-

ruπio u dublje predjele mora izazvavπi je-

dan od najveÊih potresa u zabiljeæenoj po-

vijesti, s procijenjenom jaËinom od 8,5 do

9,0 stupnjeva prema Richterovoj ljestvici.

Zapisi o tom danu navode na zakljuËak da

su postojala tri razliËita potresa u razma-

ku od deset minuta i da je drugi udar bio

najjaËi. Iako su mnogi detalji izgubljeni i

izblijedjeli tijekom vremena, nema sumnje

da je veliki lisabonski potres 1755. bio je-

dna od najznaËajnijih elementarnih katastro-

fa u ljudskoj povijesti. Podaci pokazuju da

se podrhtavanje tla osjetilo od Finske do

Afrike i da su veliki valovi razliËitih veliËina

pogodili sjevernu Afriku, Francusku, En-

glesku, Irsku, Belgiju, Nizozemsku i Karip-

sko otoËje.

Potres je uniπtio veÊi dio grada Lisabo-

na, ukljuËujuÊi kraljevsku palaËu s knjiæ-

nicom od oko sedamdeset tisuÊa knjiga,

dvorsku crkvu i umjetniËke zbirke nepro-

cjenjive vrijednosti. Sruπile su se i crkve

pune vjernika, usmrtivπi viπe stotina lju-

di. Na tisuÊe stambenih zgrada i drugih ob-

jekata potpuno je uniπteno ili oπteÊeno, a

68

mnoπtvo preæivjelih, koji su uspjeli istrËa-

ti van, okupljalo se radi sigurnosti na do-

kovima na kojima nije bilo zgrada koje bi

se na njih sruπile. S dokova su mogli gle-

dati kako se voda iz zaljeva povlaËi prema

moru, otkrivajuÊi na dnu olupine potop-

ljenih brodova i razbacane komade neka-

daπnjih brodskih tereta. Ne shvaÊajuÊi opa-

snost kojoj su izloæeni, mnogi su potrËali

potraæiti blago u potonulim brodovima.

U tom trenutku mnoπtvo na dokovima

nije znalo da Êe nakon potresa uslijediti

niz od tri golema vala. Voda se prvo po-

vukla prema zapadu prazneÊi zaljev. Neko-

liko minuta poslije, morski val, visok izme-

u dvadeset i trideset metara, sruËio se niz

korito rijeke Tejo u grad uniπtavajuÊi sve

πto je preostalo od zgrada koje su se nala-

zile u blizini vode. Dokovi i svi brodovi u

luci bili su smrskani, a tisuÊe ljudi koji su

preæivjeli potres izgubili su æivot od uda-

ra ovog golemog vala. Koliko god da su

bila straπna dotadaπnja zbivanja, ono πto

je uslijedilo bilo je joπ straπnije.

Mnogi ljudi napustili su svoje domo-

ve u takvoj æurbi da nisu ugasili vatru na

kojoj se kuhalo, a svijeÊe su zbog blagda-

69

na gorjele u svim crkvama. Ubrzo se vatra

poËela πiriti gradom i uz pomoÊ pljaËkaπa

koji su æeljeli sakriti dokaze o svojim kra-

ama. Poæar je uniπtio viπe od onoga πto

su potres i tsunami dotada poπtedjeli. Po-

æari su nezaustavljivo bjesnjeli punih πest

dana. Kraljevska bolnica “Svih svetih”, naj-

veÊa u gradu, spaljena je do temelja, a u

njoj je naπlo smrt na stotine zarobljenih

bolesnika.

Kraljevska obitelj je preæivjela kata-

strofu, ali se kralj Josip I. nikada viπe nije

usudio æivjeti unutar zidova neke zgrade.

Cijeli se dvor preselio u golemi niz πatora

razapetih izvan Lisabona, gdje su æivjeli sve

do kraljeve smrti.4

PrekretnicaLisabon je dotada bio Ëetvrti grad po

veliËini u Europi, i u vrijeme potresa broj

njegovih stanovnika mogao bi se procijeniti

na Ëetvrt milijuna. Zbog izvanrednih vje-

πtina jedrenja portugalskih istraæivaËa i tr-

4 http://www.lisbonweekendguild.com/Lisbon-

information/1755_lisbon_earthquake_2.html.

70

govaca, to je bio jedan od najbogatijih gra-

dova onog vremena.

Ali potres je sve promijenio. Nakon po-

tresa, divovskih valova i poæara, s lica ze-

mlje nestalo je trideset do Ëetrdeset tisuÊa

ljudi, a uniπteno je 75 do 85 posto lisa-

bonskih graevina. Ovim je Portugal izgu-

bio mnogo od svoje politiËke i gospodarske

moÊi i od ovog udarca nikada se nije opo-

ravio. Ali, πto je joπ vaænije za nas, ovaj

je dogaaj isto tako oznaËio i prekretnicu

u naËinu ljudskog razmiπljanja.

Prije potresa, Europljani su njegovali

idealistiËki pogled na religiju i svijet oko

sebe. Neki europski filozofi smatrali su da

je svijet baπ onakav kakvim ga je Bog stvo-

rio — najbolji od svih moguÊih svjetova;

drugi vodeÊi mislioci imali su neke sum-

nje. Potres kao da je razrijeπio njihovu dvoj-

bu: ovo svakako nije bio najbolji moguÊi

svijet.

S vjerskog glediπta, Ëinilo se da ne po-

stoji neki primjetan razlog za uæasnu lisa-

bonsku katastrofu 1755. Neki su crkveni

velikodostojnici tvrdili da je potres bio neka

vrsta boæanske kazne za grad. Meutim,

drugi su isticali da je Ëetvrt crvenih svje-

71

tiljaka — poroËni dio grada, u kojem su pro-

stitutke, droge i æestoka piÊa bili dostup-

ni na svakom uglu — bila samo lakπe oπte-

Êena, dok je veÊina glavnih crkava i kate-

drala uniπtena. Ta se Ëinjenica nije dobro

uklapala u tvrdnju da je Bog poslao kaznu.

Ljudi su poËeli traæiti druge naËine da

razumiju svoj svijet. Lisabonski potres do-

veo je do velike promjene u europskom

naËinu razmiπljanja i kulturi. Katastrofe su

se poËele sagledavati kao rezultat djelova-

nja prirodnih sila, a ne boæanskih sudova.

Bog se Ëinio udaljenim i iskljuËenim, a

znanstvenici su se sve viπe usmjeravali na

pronalaæenje prirodnih razloga zbog kojih

se dogaaju potresi, oluje, suπe i druge sli-

Ëne nesreÊe.

Problem zlaMi moæda nismo doæivjeli neπto tako

dramatiËno ili katastrofalno kao veliki lisa-

bonski potres, ali je ista ta stvarnost pri-

sutna u svaËijem æivotu: dogaaju se loπe

stvari.

Neki od nas suoËavaju se s bolestima

kao πto su rak ili æutica. Neki se bore s

72

ozljedama ili uroenim manama. Prometna

nesreÊa moæe se dogoditi za tren oka. Sva-

kog dana gomilaju se izvjeπtaji o olujama,

ratovima i zloËinima koji odnose æivote.

Odakle potjeËu sve te patnje i tuga? Zaπto

se neπto takvo dogaa?

Govorili smo o Ëudima svemira i moÊi

Boga koji moæe stvoriti neπto takvo. Ali gdje

je taj Bog kada ljudi pate? Zaπto dopuπta

da nas pogodi zlo?

Ako je Bog stvorio tako predivan svijet

za nas, gdje je i kako sve krenulo po zlu?

“Prokuni Boga pa umri!”Biblijska Knjiga o Jobu govori o Ëo-

vjeku po imenu Job koji je bio vrlo bogat

i vjeran Bogu. Imao je æenu, sedam sinova

i tri kÊeri. Njegova polja bila su puna vo-

lova, magaraca, deva i ovaca. Bio je vje-

ran Boæji sljedbenik i uæivao blagoslove bo-

gatstva i sreÊe.

A zatim se radnja premjeπta na neobi-

Ëno mjesto — u dvorove samog Boga. Tu

se odvija sastanak na koji su pozvani svi

“sinovi Boæji”, a zajedno s njima na ovaj

sastanak doπao je i Boæji “neprijatelj” ili —

73

kao πto ga obiËno nazivamo — Sotona. A

Sotona se prethodno kretao meu Boæjom

djecom na Zemlji.

“Jesi li sreo mojega slugu Joba?” upi-

tao je Bog. “On je dobar Ëovjek i moj vjerni

sljedbenik.”

Sotona se obrecnuo: “Naravno da Ti

je vjeran kad si mu dao sve πto moæe po-

æeljeti i zaπtitio od svakog zla. Oduzmi mu

sve blago koje ima i proklinjat Êe Te!”

“U redu”, rekao je Bog. “Vidjet Êemo

jesi li u pravu. UËini mu sve πto æeliπ —

samo njega ne diraj!”

Tako je i bilo: nepogode i nesreÊe svih

vrsta ubrzo su snaπle Joba. Jobove volove,

magarce i deve oteli su pljaËkaπi. Vatra je

pala s neba i pobila mu sve ovce. Zatim

je oluja sruπila kuÊu u kojoj su se gostila

njegova djeca, pobivπi ih sve. U jednom

danu nestalo je sve πto je Jobu bilo drago-

cjeno.

Je li on okrivio Boga kada su se dogo-

dili ti uæasni dogaaji? Nije. Job je obri-

jao glavu, u æalosti razderao haljine i re-

kao:

“Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslov-

ljeno ime Jahvino!” (Job 1,21)

74

Kada je Bog upitao Sotonu o Jobovoj

vjernosti, ovaj Mu je sada odgovorio: “»o-

vjek Êe Ëiniti sve πto æeliπ dok mu Ëuvaπ

zdravlje. Oduzmi mu to i psovat Êe Te u

oËi.”

Opet je Bog pristao na kuπnju: “Radi

πto hoÊeπ s njegovim tijelom, ali mu ne

uzimaj æivot.”

Sada je Sotona udario Joba straπnim ra-

nama od tjemena do tabana. I dok je Job

sjedio u pepelu (to je bio naËin da iskaæe

svoju tugu) i strugao rane slomljenim ko-

madom crijepa, njegova æena je rekla: “©to

ti se joπ moæe dogoditi? Samo prokuni Boga

i umri veÊ jednom!”

“Ne”, rekao je Job. “Uæivali smo u do-

brima koja smo primali od Boga. Zar od

Njega neÊemo primiti i neπto loπe?”

Zatim su se Jobu pridruæili prijatelji

koji su ga prvo pokuπali utjeπiti, a zatim i

uvjeriti da je sigurno u neËemu pogrije-

πio i uvrijedio Boga. Zaπto bi u protivnom

bio kaænjen tako ozbiljno?

Meutim, Job se nikako nije slagao s

njihovim miπljenjem. “Nisam uËinio niπta

loπe”, tvrdio je. Ali je poæelio da nikada

nije bio roen i molio Boga da mu objasni

75

zaπto su ga snaπli svi ti uæasni dogaaji.

Kada mu je Bog konaËno progovorio, to

je bio Ëitav niz pitanja iz silnog vihora:

“Gdje si ti, Jobe, bio kada sam stvarao Ze-

mlju? Jesi li jaËi od oluje ili moÊnih biÊa

na Zemlji?”

Bog uopÊe ne odgovara na Jobova pi-

tanja. Kao da mu govori: “Ne znaπ, Jobe,

dovoljno da bi razumio sve ove probleme.

Ne moæeπ ih shvatiti — moraπ vjerovati me-

ni.”

I to je baπ ono πto Job sve vrijeme Ëini.

Æao mu je πto je ikada posumnjao u Boga

i obeÊava da Êe Mu i dalje vjerovati.

Na kraju Bog ponovno obasipa Joba

blagoslovima i daruje mu viπe blaga nego

πto ga je ikada prije imao. On ima novu

djecu u obitelji, a æivi i dovoljno dugo da

vidi Ëetiri naraπtaja svojih unuka.

Iza pozorniceZaπto se dogaaju ruæne stvari u svijetu

koji je Bog stvorio? Iz dogaaja s Jobom

moæemo izvuÊi i nauËiti nekoliko vaænih

zakljuËaka:

76

1. Kad nam se dogaa neπto loπe, Bog nije

uzroËnik tih zbivanja.

2. Iza pozornice u svijetu u kojem æivimo

dogaa se i neπto πto ne moæemo vi-

djeti.

3. Neka zbivanja nemaju objaπnjenje ko-

je bi ljudi mogli potpuno razumjeti.

Vratimo se biblijskom izvjeπtaju o stva-

ranju. U prvom poglavlju govori se o savr-

πenom svijetu koji Bog stvara. U drugom

nam se opisuju ljudi koji su smjeπteni u

prelijepi raj i dobivaju zadatak da imenu-

ju sva stvorenja. Adamu i Evi reËeno je da

mogu ubrati plod sa svakog stabla u vrtu,

osim s jednog. Ono je opisano kao “stablo

spoznaje dobra i zla”. Ljudima je reËeno

da mu se ne pribliæavaju.

Ali u treÊem poglavlju, Eva se oËito

previπe pribliæila tom stablu i zaËula za-

vodljiv glas: “Zar vam Bog nije zabranio

da jedete ovo voÊe?”

Bila je to zmija koja joj se obratila sa

stabla. “Bog nam je rekao da smijemo jesti

sa svakog stabla u vrtu, osim s ovog”, od-

vratila je ona. “Ako budemo jeli njegove

plodove, umrijet Êemo.”

77

“Naravno da neÊete umrijeti”, rekla je

zmija. “Bog dobro zna da Êete, ako bude-

te jeli ovo voÊe, postati kao On i spoznati

dobro i zlo.”

Eva je bila suoËena s izborom — da vje-

ruje Bogu i posluπa Ga, ili da popusti na

zmijin nagovor. Eva je odluËila ubrati plod,

a ubrzo joj se pridruæio i Adam u neposlu-

πnosti Bogu. Tada se sve promijenilo — jer

se iza pozornice dogaalo neπto drugo.

Pao s NebaU Knjizi proroka Ezekiela, Biblija go-

vori o anelu koji je postao zao: “Postavih

te kao raskriljena keruba zaπtitnika. ... Sa-

vrπen bjeπe na putima svojim od dana svo-

jega roenja dok ti se u srcu ne zaËe opa-

Ëina.” (Ezekiel 28,14.15) On se na nekim

mjestima u Bibliji joπ naziva aneo Luci-

fer, a u Evanelju po Luki zapisano je ka-

ko Isus kaæe: “Promatrah Sotonu kako po-

put munje s neba pade.” (Luka 10,18)

Ovaj pali aneo je neprijatelj iz priËe

o Jobu, onaj koji optuæuje ljude da nisu

vjerni. On je progovorio Evi preko zmije

u Edenskom vrtu.

78

Iza prizora ljudske povijesti odigrava

se sasvim drugaËija drama. Lucifer, aneo

s Neba, pobunio se protiv Boga. Æelio je

upravljati svemirom umjesto Boga. TipiËan

ljudski odgovor na pobunu jest uniπtava-

nje pobunjenika. Pa zaπto to onda nije uËi-

nio Bog?

Jedan odgovor mogao bi biti da Bog

nije mogao, da nije imao moÊ uniπtiti Luci-

fera. Meutim, prema biblijskom izvjeπta-

ju, Bog je stvorio Lucifera — kao i ostatak

svemira — tako da njegovo uniπtenje ne bi

za Boga bilo nikakav problem.

Cijena slobodeOdgovoriti moæemo na temelju onoga

πto smo nauËili o Bogu i darovima koje je

dao ljudima. Ako je Bog dao ljudima dar

slobodne volje, moæda je to uËinio zbog

toga πto je æelio da se koriste tom slobod-

nom voljom. Da je Bog htio stvorenja ko-

ja uvijek sluπaju bez postavljanja pitanja,

koja uvijek toËno ispunjavaju svako pravi-

lo, mogao je stvoriti robote. Ako im ukloni

slobodu izbora, time im oduzima i moguÊ-

nost donoπenja pogreπnih, bolnih odluka.

79

Bez slobodne volje ne moæete imati ni

odnose. Uz odgovarajuÊu prijetnju ili mito,

moæete prisiliti nekoga da provodi vrijeme

s vama. Ali ako ta osoba svojevoljno ne od-

luËi biti vaπ prijatelj, vi nemate pravu ve-

zu s njom.

Ako pretpostavimo da je Bog stvorio

anele sa slobodom izbora zato πto je æelio

imati pravi odnos s njima, tada uviamo

da je Lucifer bio slobodan i mogao se po-

buniti protiv Boga. A πto bi se dogodilo

da je Bog uniπtio Lucifera kad se pobunio?

Svi ostali bi se pokoravali Bogu iz stra-

ha πto Êe im se dogoditi ako prekoraËe cr-

tu. Sloboda bi bila izgubljena.

I tako je Bog izgnao Lucifera s Neba

na naπ planet. Sada je on poznat kao Boæji

neprijatelj, Sotona. U rajskom vrtu Sotona

je bio taj koji je naveo Evu da posumnja

u Boæju zapovijed. Namamio je Evu da mu

se pridruæi u pobuni protiv Boga.

Kad su se ljudi odluËili pridruæiti po-

buni protiv Boga, sve se promijenilo. Bog

ih je upozorio da Êe jedenje ploda sa za-

branjenog stabla izazvati smrt, πto se i do-

godilo. Od tog trenutka smrt je dio æivota

na naπem planetu. Od tog trenutka Adam

80

i Eva poËeli su starjeti i umirati. Osim ruæa,

sada je bilo i trnja. Osim cvijeÊa, voÊa i

povrÊa, sada je bilo i korova. Umjesto du-

gog æivota i zdravlja, bilo je bolesti, boli i

smrti.

ZakljuËak©to je Bog mogao uËiniti? Je li posto-

jao neki naËin da se saËuva sloboda, ali i

da se zaustavi beskrajni pohod boli i smrti?

Da, postojao je plan. Mi Êemo ga istra-

æivati u sljedeÊem poglavlju.

81

7Isusov plan

Zamislite da hodate ulicom uæurbanog

grada dræeÊi za ruku dijete koje volite. “Vi-

diπ li sve te automobile kako jure?” kaæete

mu. “Ne idi tamo! Ostani sa mnom na plo-

Ëniku jer je tu sigurno!”

Nastavljate hodati zaobilazeÊi ljude koji

guraju kolica za dostavu, ljude koji nose

pakete, a usput preskaËete i lokvice. Za-

tim naiete na nekakav tamni prolaz. “Vi-

diπ li tu uliËicu?” kaæete pokazujuÊi djete-

tu. “Nipoπto ne idi tamo. Tu moæe biti opa-

snih ljudi koji Êe te ozlijediti. Ostani ovdje

na ploËniku sa mnom!”

Dok hodate, dijete ispuπta vaπu ruku

nekoliko puta da bi iskoraËilo i pogledalo

neki izlog ili kukca koji se pojavio na as-

faltu. Zatim nedaleko od vas slijeÊe ptica

i dijete puπta vaπu ruku da bi otrËalo k

82

njoj. Morate koraknuti u stranu da biste

izbjegli Ëovjeka koji nosi kutije i vidite kako

ptiËica skakuÊe prema ulazu u onu tam-

nu uliËicu. Dijete je prati. “»ekaj,” doba-

cujete mu, “ne idi tamo!”

Ali vi ponovno morate odstupiti da bi-

ste izbjegli æenu na biciklu. Vidite kako

ptica nestaje u mraËnom prolazu, a vaπe

dijete je uporno prati. “Ne!” viËete. TrËite

prema prolazu πto bræe moæete, ali nigdje

ne vidite dijete. TrËite niz mraËni prolaz,

uzvikujuÊi ime djeteta dok idete sve dalje

i dalje. Traæite iza svakog kontejnera, okre-

Êete svaku veliku kutiju, drmate svaka za-

kljuËana vrata.

TrËite do sljedeÊeg ugla i iznenaeni

se zaustavljate. Dijete stoji pred æiËanom

ogradom. Izmeu vas je banda uliËnih raz-

bojnika. Jedan udara palicom preko dlana.

Drugi se igra otvarajuÊi i zatvarajuÊi noæ

skakavac. TreÊi ide prema djetetu vitlaju-

Êi lancem.

©to Êete uËiniti? Mogli biste se okre-

nuti i otiÊi. Na kraju krajeva, upozorili ste

dijete da ne ulazi u taj mraËni prolaz. Ili

biste mogli glasno pozvati upomoÊ, a za-

tim Ëekati da vidite πto Êe se dogoditi. Ili

83

vikati na nasilnike da ostave dijete i nadati

se da Êe to djelovati. Ili krenuti u spaπava-

nje djeteta, Ëak i ako vas to bude stajalo

æivota.

©to biste vi uËinili?

Dopustite mi da vam ispriËam Isusov

æivot.

Misija spaπavanjaVeÊina stanovnika svijeta je Ëula doga-

aje o malom Isusu. Na BoæiÊ sluπamo pje-

sme o Djeteπcu roenom u jaslama, o an-

eoskoj pjesmi i mudracima koji su doπli

u posjet. Ali dogaaji u vezi s Isusom po-

Ëinju puno prije toga. Ako se vratimo doga-

ajima vezanim uz stvaranje, u kojima smo

vidjeli da su ljudi stvoreni na “sliku Boæju”,

pogledajmo πto je zapravo reËeno: “I reËe

Bog: ‘NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku, sebi

sliËna.’” (Postanak 1,26)

Kome to Bog govori? Tko je to “naËi-

nimo”? Zbog onoga πto je reËeno na dru-

gim mjestima u Bibliji, krπÊani vjeruju da

je Isus bio tamo pri stvaranju, da je bio s

Bogom, jer je On zapravo Bog. VeÊina krπ-

Êana vjeruje da je Isus Stvoritelj Zemlje.

84

Kada su Ga Njegovi sljedbenici pitali o Bo-

gu, Isus ih je pouËavao o svojem “Ocu”.

Tako da su i Bog Otac i Isus bili ukljuËe-

ni u stvaranje.

Kao πto smo vidjeli u prethodnom po-

glavlju, na Nebu je izbila pobuna. Kada je

Sotona bio zbaËen s Neba, doπao je na Ze-

mlju. Bog je znao da Êe ljudi, ako budu

imali slobodnu volju, morati izabrati ho-

Êe li vjerovati Njemu ili Êe sluπati Sotonu.

Kad su se Adam i Eva odluËili pridruæiti

Sotoninoj pobuni, naπli su se na putu koji

Êe ih odvesti u bol, tugu i smrt. I ne samo

oni, veÊ i njihova djeca, unuci i svi njihovi

potomci. Ljudi su odlutali s ploËnika i oti-

πavπi niz mraËnu uliËicu, bili suoËeni s tra-

gedijom i smrÊu.

Baπ kao πto ste vi imali razliËite mo-

guÊnosti u gore navedenom primjeru, Bog

i Isus imali su viπe moguÊnosti kada su se

ljudi pobunili. Baπ kao πto su mogli postu-

piti s Luciferom, mogli su uniπtiti i ljude

i poËeti ponovno. Ali ta bi moguÊnost po-

kazala da nema prave slobode.

Mogli su stajati po strani i dopustiti

da ljudi pate, ratuju i ubijaju se dok ne

izumru. Mogli su ostatku svemira ukazati

85

na ljude kao na primjer: “Pogledajte πto se

dogaa kad se odluËite pobuniti!” Ali bi

ta moguÊnost pokazala koliko im malo zna-

Ëi odnos s ljudima — to bi znaËilo da ne

pokazuju pravu ljubav.

Umjesto toga, oni su izabrali misiju

spaπavanja u pet koraka. Ona neÊe biti

brza i laka, ali Êe biti trajna kada bude os-

tvarena do kraja.

Prvi korak — obeÊanje. »ak i prije

nego πto su napustili rajski vrt i zapoËeli

teæak æivot u svijetu trnja i napornog rada,

opasnosti i smrti, Adam i Eva su Ëuli Boga

kako proklinje zmiju i obeÊava da Êe je

jedan Evin potomak uniπtiti (Postanak

3,15). U prvom dijelu Biblije — povijesti

izraelskog naroda koji Ga je trebao vjerno

slijediti — Bog je dao obeÊanje da Êe ih

Netko spasiti od njihovih problema, od gri-

jeha i smrti.

Dok su Izraelci ratovali s drugim ple-

menima i narodima oko teritorija i prevlasti

u ObeÊanoj zemlji, stalno su se molili za

moÊnog ratnika koji Êe ih spasiti. Poslije,

kada je Izrael bio pod vlaπÊu velikih osva-

jaËkih carstava, prvo GrËke, a zatim Rima,

86

molili su se za vlastitog velikog kralja koji

Êe ih osloboditi.

Drugi korak — iznenaenje. Pravi

plan spaπavanja je sve iznenadio. Isus je

doπao na Zemlju! Nekom Ëudesnom spo-

sobnoπÊu, izvan sposobnosti naπeg maπto-

vitog zamiπljanja, roen je kao ljudsko di-

jete. On Êe odrasti, æivjeti kao Ëovjek i po-

kazati da ljudi mogu vjerno slijediti Boga.

Njegov je æivot otpoËeo kao bilo koji

drugi u tim danima. Æivio je u skromnoj

kuÊi, uËio znanja potrebna za æivot i ra-

dio u obiteljskom poslu. Meutim, kada je

stigao pravi trenutak, napustio je dom i po-

Ëeo pouËavati ljude o Bogu. Ono πto je go-

vorio o Bogu jako se razlikovalo od onoga

πto su govorili drugi uËitelji i vjerski voe.

u UËitelji onog vremena govorili su da

slijediti Boga znaËi slijediti vrlo strog

naËin æivota. Isus je rekao da slijediti

Boga znaËi pokazivati brigu o siroma-

πnima i potrebitima.

u UËitelji su rekli da Bog æeli uniπtiti naπe

neprijatelje. Isus je govorio da ih tre-

bamo ljubiti.

87

u UËitelji su govorili da se Bog brine o

dobrim ljudima, a mrzi loπe. Isus je

uËio da Bog ljubi sve i da i mi trebamo

ljubiti jedni druge.

Dok je Isus putovao kroz sela pouËa-

vajuÊi sve koji su Ga æeljeli sluπati, mno-

πtvo koje Ga je pratilo postajalo je sve ve-

Êe i veÊe. Postoje mnogi izvjeπtaji o tome

kako je lijeËio bolesnike i slijepce — Ëak

je ozdravljao ljude koji su poput Naamana

imali — gubu!

Evanelje po Marku iznosi dogaaj o

paraliziranom Ëovjeku iz grada Kafarnau-

ma. Bio je kod lijeËnika i sveÊenika, ali su

oni rekli da je njegova bolest neizljeËiva i

da ga je Bog kaznio prokletstvom. Tada je

Ëuo za Isusa. S posljednjom trunkom nade,

zatraæio je od svojih prijatelja da ga odne-

su u kuÊu u kojoj je Isus pouËavao.

Toga dana, dok je Isus pouËavao a Nje-

govi uËenici sjedili oko svojeg UËitelja i

sluπali, u blizini se nalazio i velik broj vjer-

skih voa koji su doπli uhoditi Isusa. Vani

je bilo veliko mnoπtvo koje je doπlo sluπati

kroz otvorene prozore i vidjeti hoÊe li Isus

uËiniti joπ neko Ëudo.

88

Svojeg uzetog prijatelja prijatelji su po-

kuπali progurati kroz gomilu noseÊi ga na

nosilima, ali nisu mogli. Baπ kad su izgu-

bili nadu da Êe se probiti do Isusa, Ëovjek

im je predloæio i zamolio ih: “Odnesite me

na krov! U kuÊu se moæe uÊi i s te strane.”

Prijatelji su to i uËinili. U to vrijeme

veÊina kuÊa u Kafarnaumu imala je kro-

vove napravljene od suhe trave ili palmi-

nog liπÊa. Prijatelji su Ëovjeka odnijeli na

krov kuÊe, zatim otkrili krov i spuπtali po-

lako nosila dok Ëovjek napokon nije leæao

pred Isusovim nogama.

Kada je Isus ugledao Ëovjekove oËi pu-

ne molbe, toËno je znao πto mu treba reÊi:

“Sinko, opraπtaju ti se grijesi.”

Ove su rijeËi bile glazba za uπi parali-

ziranog Ëovjeka. Nestale su njegova potiπ-

tenost i bol. On nije samo ozdravljen, nje-

mu je oproπteno!

Vjerski voe koji su se tu naπli bili su

sigurni da je uzeti Ëovjek proklet od Boga

i da Isus Ëini neπto straπno. “©to ovaj Isus

misli — tko je On? Bog? To je grijeh koji

zasluæuje smrt”, pomiπljali su u sebi.

Ali Isus je Ëitao njihova lica i srca. “Za-

πto tako mislite u srcima svojim?” upitao

89

ih je. “©to je lakπe, uzetomu reÊi: ‘Opraπtaju

ti se grijesi’, ili reÊi: ‘Ustani, uzmi svoju

postelju i hodaj’? Ali neka znate da Sin »o-

vjeËji ima vlast opraπtati grijehe zemlji.”

Zatim je zapovjedio uzetom Ëovjeku: “Us-

tani, uzmi svoja nosila i idi kuÊi!”

To je bio isti Glas koji se Ëuo tijekom

stvaranja. Sada je On ponovno obnovio ti-

jelo Ëovjeka kojem je oproπteno. Ovaj je

skoËio s poda kao nestaπan tinejdæer pun

snage. S novim, snaænim miπiÊima, uzeo

je nosila kao da su lakπa od perca i iziπao

kroz guævu.

Ljudi su uzmicali da bi mu dali pro-

stora i πaputali jedni drugima: “Danas smo

stvarno vidjeli neπto Ëudno i predivno!” (vi-

di Marko 2)

Dakle, mnoge pojedinosti koje je Isus

rekao izgledale su Ëudne i predivne. Dao

je dvije zapovijedi koje su bile najvaænije

svima onima koji su æeljeli slijediti Njegov

put: “‘Ljubi Gospodina Boga svoga svim

srcem svojim, svom duπom svojom i svom

pameti svojom!’ To je najveÊa i prva zapo-

vijed. Druga je toj jednaka: ‘Ljubi bliænje-

ga svoga kao samoga sebe!’” (Matej 22,37-

39)

90

On je spomenuo neπto tako jednostav-

no, ali toliko silno πto moæe rijeπiti mnoge

probleme u meuljudskim odnosima, u obi-

telji pa Ëak i u πiroj druπtvenoj zajednici.

Isus je to opisao kao kratki saæetak svega

πto Biblija nauËava. Rekao je: “Sve πto æe-

lite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima.”

(vidi Matej 7,12)

Ponaπajmo se prema drugim ljudima

onako kako bismo æeljeli da se oni pona-

πaju prema nama! Kako bi svijet izgledao

kada bismo svi tako postupali?

TreÊi korak — otkupljenje. Isusova

ljubav koju je pokazivao ljudima donosila

im je radost i mir, ali je joπ uvijek postojala

i cijena koju je za ljude trebalo platiti. Isus

je bio izlaz iz zamke u koju su ljudi upali

pridruæivanjem Sotoninoj pobuni. On je

obeÊao da Êe vjerom u Njega i pridræava-

njem Njegovog puta ljudi moÊi pobijediti

grijeh i æivjeti s Njim zauvijek, isto onako

kao πto su mogli Adam i Eva da su druga-

Ëije odluËili.

Ali Isus nije samo govorio da bi neπto

obeÊao. Svojim tijelom bacio se prema na-

ma da nas zaπtiti i spasi.

91

Isusov je æivot na Zemlji zavrπio kada

su Ga uhitili æidovski vjerski voe. Oni su

Ga mrzili zato πto su ljudi slijedili Njega,

umjesto da sluπaju njih. Voe su optuæili

Isusa Rimljanima da za sebe tvrdi da je æi-

dovski kralj, a Rimljani su Ga poslali u smrt

raspeÊem — visio je na drvenom kriæu dok

nije umro. Sada se sjetite da je Isus bio

Bog — mogao ih je zaustaviti u bilo kojem

trenutku. Ali nije. Biblijski izvjeπtaj o Isu-

sovom raspeÊu kaæe da je nebo postalo pot-

puno tamno usred dana. »inilo se kao da

Bog Otac ne moæe gledati taj prizor. Ali

ni On nije zaustavio Rimljane.

To je bio plan za otkup i izbavljenje

ljudi. Prigodom stvaranja, kada je Bog re-

kao Adamu i Evi da Êe umrijeti ako oku-

se plod, mislio je da Êe umrijeti zauvijek

— bit Êe odvojeni od Stvoritelja æivota. Kada

su Adam i Eva pojeli zabranjeni plod, Bog

Otac i Isus aktivirali su svoj plan: ljudi nisu

mogli æivjeti zauvijek buduÊi da su se po-

bunili, pa su zato ostarjeli i umrli. Meu-

tim, zahvaljujuÊi Isusovom dolasku na Ze-

mlju i Njegovoj smrti za sve ljude, svi koji

su odluËili slijediti Njegov put opet Êe æi-

vjeti zauvijek s Bogom.

92

»etvrti korak — uskrsnuÊe. Isus je

umro na kriæu da bi platio otkupninu za

grijehe pobunjenih ljudi. Meutim, On ni-

kada nije bio u pobuni protiv Boga. On

nije poËinio nikakav grijeh.

Dakle, treÊi dan nakon πto je pokopan,

ustao je iz groba! I rekao je svojim sljed-

benicima: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot. Tko

vjeruje u mene, ako i umre, æivjet Êe.” (Ivan

11,25)

Svi koji vjeruju u Boga i koji slijede

Njegov put — poËevπi od Adama i Eve —

svi mogu uskrsnuti i ponovno æivjeti s Isu-

som na Nebu. On je obeÊao: “U kuÊi Oca

moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo

tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pri-

pravim mjesto!’” (Ivan 14,2)

To je bio plan spaπavanja. Adam i Eva

uvukli su sve ljude u grijeh i pobunu protiv

Boga. Isus je omoguÊio svim ljudima izlaz.

ZakljuËakKada su se Njegova ljudska djeca iz-

gubila u pobuni, Bog Stvoritelj ih nije na-

pustio ili uniπtio i otpoËeo sve ispoËetka.

Pokrenuo je plan da ih spasi. Isus je doπao

93

pokazati ljudima kakav je Bog i platiti ot-

kupninu radi njihovog povratka Bogu.

©to je s petim korakom u planu spa-

πavanja? To Êemo otkriti u iduÊem poglav-

lju.

94

8Spaπavanje odozgo

Rudari koji su radili u San Hoseu —

mjestu u kojem se nalazi Ëileanski rudnik

bakra i zlata — osjeÊali su u mislima teæinu

stijena iznad sebe svakog dana dok su se

spuπtali niz spiralno okno u tamu pod-

zemnih hodnika. Tijekom viπe od stotinu

godina ovaj rudnik je Ëesto stenjao i zasi-

pao ih kiπom praπine dok su zamahivali

pijucima i naporno radili strojevima. Zbog

priliËnog broja prethodnih nesreÊa, vlas-

nici rudnika platili su viπe novËanih kazni

za prekrπaje na podruËju sigurnosti. Ali po-

sao je posao, pa su rudari svakog dana ula-

zili u rudnik vjerujuÊi da Êe stijene oko

njih izdræati na svojem dotadaπnjem mje-

stu barem tijekom joπ jedne smjene.

Peti kolovoza 2010. izgledao je kao i

svaki drugi radni dan za trideset trojicu

95

rudara koji su radili duboko u rudniku. Za-

tim se prolomio oπtar prasak i oko sedam

stotina tisuÊa tona kamena se pomaknulo,

presjekavπi ulazni hodnik i zatrpavπi ven-

tilacijski otvor. Rudari su bili zarobljeni se-

dam stotina metara pod zemljom i na oko

pet kilometara od ulaznog okna u rudnik.

Rudarima nije trebalo dugo da shvate

da nemaju nikakvih izgleda da se izvuku i

da je jedino Ëemu se mogu nadati pomoÊ

odozgo.

Mnogi su smatrali da ne postoji naËin

da ovi ljudi preæive, ali je Ëileanski narod

odbacio takvo razmiπljanje. Pod velikim pri-

tiskom javnosti vlada je preuzela operaci-

ju traganja i spaπavanja. Brzo je buπeno

osam rupa prema mjestu na kojem se sma-

tralo da bi rudari mogli biti. Sedamnaes-

tog dana nakon nesreÊe, svrdlo na buπilici

koje je probilo rupu u praznu komoru iz-

vuËeno je s porukom: “Estamos bien en

el refugio, los 33 (Nalazimo se u skloniπtu,

nas trideset trojica)”.

Preplavljen radoπÊu, Ëileanski narod

zahtijevao je da se nae naËin da se spase

zarobljeni rudari. Rudarima u Palomasu po-

slani su hrana, voda i medicinske potrep-

96

πtine. Nabavljene su specijalne cijevi, po-

sebno oblikovane da se mogu uvuÊi u uske

otvore koji su bili izbuπeni. Postavljene su

i video i telefonske linije preko kojih su

ljudi pod zemljom mogli stupiti u vezu sa

spasiocima i svojim obiteljima.

Tada je poËelo pravo spaπavanje. »i-

leanska vlada organizirala je misiju spaπa-

vanja od pripadnika vlastitog naroda, kao

i od struËnjaka iz viπe od desetak rudar-

skih kompanija πirom svijeta. Tri velika me-

unarodna tima s najsuvremenijom opre-

mom za buπenje stijena prionula su na po-

sao buπeÊi dovoljno πiroku rupu da u nju

moæe stati Ëovjek. KonaËno, nakon πezde-

set devet mraËnih dana duboko ispod ze-

mlje, sva trideset trojica rudara bila su spa-

πena. Procjenjuje se da je viπe od milijardu

ljudi na Zemlji uæivo gledalo pothvat spa-

πavanja bilo na televiziji, bilo preko inter-

neta.

Peti korak — spaπavanjeU biblijskom opisu dogaaja stvaranja

naπeg planeta vidjeli smo kako se brzo lje-

pota i mir okreÊu u suprotnom smjeru. Ka-

97

da su se ljudi pridruæili pobuni protiv Boga,

bili su zarobljeni na svijetu ispunjenom

grijehom — ispunjenom bijesom, strahom,

opasnostima, bolestima i smrÊu. Baπ kao

i Ëileanski rudari, bili su zarobljeni i nije

postojao naËin da spase same sebe. Njihova

jedina nada bila je spaπavanje odozgo.

Isusova misija spaπavanja u pet kora-

ka otpoËela je obeÊanjima i proroËanstvi-

ma. I peti korak otpoËeo je na isti naËin.

Kada je Isus boravio na Zemlji sa svojim

sljedbenicima, progovorio im je o danu ka-

da Êe doÊi spasenje — kada Êe staviti to-

Ëku na pobunu i spasiti sve koji su Ga sli-

jedili.

Rekao je: “Idem da vam pripravim mje-

sto. Kad odem te vam pripravim mjesto,

vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi

budete gdje sam ja.” (Ivan 14,2.3)

Biblija sadræi mnoπtvo obeÊanja i pro-

roËanstava o Isusovom povratku. Ona se

takoer nazivaju i “proroËanstva o kraju

svijeta” ili “svrπetku vremena”, jer je to vri-

jeme kada Êe Isus staviti toËku na sve πto

je poπlo naopako nakon stvaranja. Kad su

Ga Njegovi sljedbenici pitali kako Êe zna-

ti kada je kraj blizu, Isus im je dao neke

98

znakove na koje trebaju obratiti pozornost.

Rekao im je:

u Mnogi ljudi Êe tvrditi da su oni spasi-

telji.

u Bit Êe ratova, gladi i mnogih potresa.

u Vjernici Êe biti omrznuti, uhiÊivani i

ubijani.

u Laæni proroci Êe proricati laæi, a zlo,

mrænja i grijeh bit Êe svuda raπireni.

u Radosna vijest o Boæjem kraljevstvu

propovijedat Êe se po cijelom svijetu.

A onda Êe doÊi kraj.

Jesmo li svjedoci da se dogaa neπto

od ovoga? Svijet je vidio mnoge duhovne

voe, kao πto je bio Sun Myung Moon, osni-

vaË Ujedinjene crkve, koji su tvrdili da Êe

spasiti svoje sljedbenike. Drugi, kao πto je

bio David Koresh, predvodnik davidijana-

ca, odveli su svoje sljedbenike u smrt.

Rat je dio ljudske povijesti od poËet-

ka, ali smo tek u posljednje vrijeme imali

ratove koji su obuhvatili veÊinu naroda na

Zemlji, kao πto je bilo tijekom Drugog svjet-

skog rata. Danas ratovi mogu biti ograni-

Ëeni na manje prostore, ali smo razvili oru-

99

æje koje moæe pobiti milijune ljudi i uniπtiti

goleme povrπine naπeg planeta.

»esto gora od rata, zbog kojeg ne mo-

æe biti dostavljena pomoÊ ljudima kojima

je ona najpotrebnija, jest glad. Ona i dalje

muËi naπ svijet tako da se na mnogim mje-

stima planeta Zemlje ljudi suoËavaju s do-

slovnom smrÊu od gladi usprkos Ëinjenici

da ima dovoljno hrane da se nahrane sva

gladna djeca.

Veliki potres u Lisabonu 1755. bio je

samo poËetak. Potresi udaraju sve ËeπÊe i

prouzrokuju viπe πtete nego prije. Potres

praÊen tsunamijem u Indijskom oceanu

2004. moæda je bio najsmrtonosniji u ljud-

skoj povijesti. U njemu je poginulo viπe od

150 tisuÊa ljudi. U novije vrijeme, potres

i tsunami u Japanu 2011. godine ubili su

nove tisuÊe ljudi i razorili velike dijelove

te zemlje.

Danas na nekim mjestima ljude koji

vjeruju u Isusa liπavaju slobode, tuku ili

Ëak ubijaju. Mnogi vjernici moraju sluæiti

Bogu u tajnosti i govoriti o svojoj vjeri uz

veliki rizik.

SreÊom, to nije sluËaj u najveÊem di-

jelu svijeta. Isus kao da kaæe da Êe se to

100

zbivati sve ËeπÊe kako se budemo pribli-

æavali kraju.

Postoje li danas laæni proroci koji izno-

se laæne poruke? Kamo god se okrenemo

moæemo naÊi ljude koji tvrde da govore u

Boæje ime, a zapravo izvrÊu biblijske rije-

Ëi kako bi ih prilagodili svojim gnjevnim

porukama punim mrænje. Televizija, radio

i internet omoguÊili su im da u Boæje ime

javno optuæuju druge ljude, a niπta ne moæe

biti dalje od Isusove poruke: “Ljubi bliænje-

ga svoga.”

ZahvaljujuÊi obilatoj koliËini vijesti iz

svijeta, danas saznajemo i o toliko mnogo

zla! Ubojstva, pljaËke, muËenja i silovanja

— izgleda kao da su to glavne teme svakih

televizijskih, radijskih, novinskih i internet-

skih vijesti. Postaju li ljudi gori i okrutniji

nego ikada prije, ili mi samo mnogo viπe

sluπamo o strahotama koje se dogaaju?

Posljednji znak koji je Isus dao na kraju

radostan je i sretan znak! Radosna vijest

o Njegovoj poruci i Njegovom planu da spa-

si ljude πirit Êe se po cijelom svijetu! Ni-

kada prije nije se toliko mnogo ljudi moglo

upoznati s ovim dobrim vijestima. Sada ka-

da je internet dostupan na svakom mobil-

101

nom telefonu, ljudi mogu Ëitati ili sluπati

o Isusu bez obzira na to gdje æive ili kojim

jezikom govore.

Je li to, dakle, svrπetak vremena? Mo-

æemo li uskoro oËekivati Isusov povratak?

Da, moæemo. Ali ne joπ.

Trojica anela viËuBiblijska knjiga Otkrivenje ispunjena je

proroËanstvima o buduÊnosti. Mnoga od

njih govore opπirno o svrπetku vremena i

o Isusovom povratku. Poglavlje 14 govori

o tri anela koja lete posred neba s poru-

kama od Boga (vidi Otkrivenje 14,6-11).

Prvi aneo navjeπÊuje Radosnu vijest

o Isusu svim stanovnicima Zemlje (kao πto

je Isus prorekao). On viËe jakim glasom:

“Poπtujte Boga i oboæavajte Ga. Doπlo je

vrijeme da se prosudi tko je bio vjeran, a

tko nije.” I onda, kao da nije posve jasno

o kome je rijeË, on kaæe: “Oboæavajte Bo-

ga Stvoritelja, Onoga koji je stvorio nebo

i zemlju, more i izvore voda.” ZvuËi kao

da je pitanje stvaranja i podrijetla ljudi

toliko vaæno da igra ulogu u tome kako na

kraju svijet zavrπava, ili da bar igra vaænu

102

ulogu u odluËivanju tko je bio vjeran i sli-

jedio Boga, a tko nije. Stvoritelj je sada Su-

dac.

Drugi aneo viËe: “Babilon je pao!” Ba-

bilon je u ranoj biblijskoj povijesti bio mje-

sto roenja laæne religije. Ova se poruka

odnosi na laæne proroke i religiju koja iz-

vrÊe biblijske rijeËi i pretvara ih u laæ. Dok

se pribliæavamo kraju, mnoge religije ko-

je tvrde da govore u prilog Bogu, u stvar-

nosti Êe odvoditi ljude od Boga.

Zatim treÊi aneo viËe: “Svatko tko se

pokloni ‘zvijeri i njezinom kipu’ [slici ili

liku] i primi njezin ‘znak’ osjetit Êe Boæji

gnjev.” Drugi dijelovi Otkrivenja govore o

zvijeri i njezinom kipu (slici ili liku) kao

o silama koje pokuπavaju prisiliti sve da

im se pridruæe u izopaËenoj religiji mræ-

nje. Oni koji im se pridruæe primit Êe “æig”,

dok Êe oni koji su vjerni Bogu primiti Nje-

gov znak ili “peËat”.

Kako Êemo moÊi reÊi koja je religija

laæna, a koja vjerno slijedi Boga? Kako nas

Stvoritelj moæe na sudu proglasiti praved-

nima? ZnajuÊi πto Bog misli o slobodi, mo-

æemo biti sigurni da prava Isusova vjera

nikada neÊe biti povezana s nasiljem ili mr-

103

ænjom. To Êe biti ljudi koji vjeruju da je

slijediti Isusa Krista i æivjeti kako je On

nauËavao najsretniji, najbolji naËin æivota.

To Êe biti ljudi koji se sjeÊaju Boga Stvo-

ritelja iz izvjeπtaja u Postanku. Moæe li se

dogoditi da Êe jedno od obiljeæja vjernih

Boæjih sljedbenika biti sjeÊanje na Njego-

vo stvaranje svetkovanjem sedmog dana?

“Vidjet Êe ga svako oko”Vrijeme kraja ujedno je i najuzbudlji-

vije i najstraπnije vrijeme koje se moæe za-

misliti. DoÊi Êe dan kada Êe se skoro sve

religije izopaËiti — kada Êe se u Boæje ime

izgovarati sve viπe i viπe laæi — a Njegovi

pravi sljedbenici morati strahovati za svoj

æivot. Meutim, kada se to dogodi, znat Êe-

mo da Êe ubrzo uslijediti Isusov povratak.

Kako znamo kad Êe se to dogoditi? Ka-

da se Isus vraÊao na Nebo nakon svojeg

boravka na Zemlji, uznio se meu oblake

ostavljajuÊi svoje sljedbenike koji su gle-

dali za Njim. Pojavila su se dva anela koji

su im rekli: “Zaπto stojite i gledate u nebo?

Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo iz-

meu vas opet Êe se vratiti isto onako kako

104

ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (vidi Djela

1,11)

Tako Êemo Ga vidjeti kako dolazi s Ne-

ba. Druga mjesta u Bibliji opisuju Isusa ka-

ko dolazi na oblacima. U Otkrivenju je za-

pisano: “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vi-

djet Êe ga svako oko.” (Otkrivenje 1,7) To,

dakle, neÊe biti tajni dogaaj — svatko Êe

Ga vidjeti. Isus je rekao da Êe Njegov po-

vratak biti kao munja koja osvjetljava hori-

zont od istoka do zapada (vidi Matej 24,27)!

Isus nas upozorava da ne vjerujemo niko-

me tko kaæe da se Njegov povratak dogodio

u tajnosti.

Jedan od najuzbudljivijih opisa Isuso-

vog povratka nalazi se u Prvoj poslanici

Solunjanima. Tamo piπe:

“Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedni-

Ëkim zovom, s glasom arkanela i sa zvu-

kom trube Boæje siÊi s neba, i najprije Êe

uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim Êemo mi

æivi, mi preostali, biti skupa s njima odne-

seni u zrak na oblacima u susret Gospo-

dinu. I tako Êemo zauvijek biti s Gospodi-

nom.” (1. Solunjanima 4,16.17)

Svi vjerni Boæji sljedbenici koji su umrli

od vremena Adama i Eve ustat Êe iz svojih

105

grobova na isti naËin na koji je Isus uskrs-

nuo. KonaËno Êe biti osloboeni svih bo-

lova i bolesti od kojih su patili. Sada Êe

biti zauvijek s Bogom, zajedno sa svim vjer-

nicima koji su doæivjeli konaËno veliko spa-

senje.

ZakljuËakOperacija spaπavanja zavrπit Êe se u

potpunosti kada se Isus vrati i stavi toËku

na grijeh, bol i smrt. Tada Êe svi Njegovi

vjerni sljedbenici kroz sve vjekove na Zemlji

biti s Njim da bi za svu vjeËnost æivjeli s

Njim u skladu s onim πto im je obeÊao.

Ali sve πto je isplanirano joπ nije ostva-

reno. PoËeli smo ovo putovanje sa stvara-

njem svijeta. Sada mu se moramo vratiti

— zbog ponovnog stvaranja.

106

9Obnovljeni planet

Ljudi su uvijek æivjeli pod prijetnjom

πirenja epidemije virusa. PrenoseÊi se do-

dirom, oni se mogu prenositi s osobe na

osobu, zaraæavajuÊi sve viπe i viπe ljudi sva-

kog sata. Skoro da moæete uoËiti kako se

πiri meu sluæbenicima u nekom uredu ili

uËionici punoj djece. Prvo je samo jedna

osoba bolesna, zatim dvije-tri, a onda ubrzo

izgleda kao su svi otiπli k lijeËniku.

Danas se, meutim, nova vrsta virusa

πiri bræe nego ikada prije. On se moæe kre-

tati zasljepljujuÊom brzinom s jednog kraja

svijeta na drugi u djeliÊu trenutka u ko-

jem niste uspjeli ni udahnuti zrak na kra-

ju ove reËenice. A kada pogaa, gotovo od-

mah ruπi one koje je napao.

Niπta nam danas ne prijeti ËeπÊe od

raËunalnih virusa. U svijetu u kojem toliki

107

dio onoga πto radimo ovisi o raËunalima,

razorni raËunalni virus moæe baciti u pot-

puni kaos Ëitave sustave o kojima svako-

dnevno ovisimo.

Jedan od prvih virusa koji se sam pro-

πirio na druga raËunala zvao se Melissa i

pojavio se 1999. Svaki put kada je zarazio

neko raËunalo, poslao je samog sebe na

pedeset drugih raËunala putem elektroni-

Ëke poπte. ©irio se tako brzo da su Ëak i

kompanije kao πto su Microsoft i Intel mo-

rale privremeno zatvoriti svoje servere.

Godine 2000. virus ILOVEYOU zara-

zio je mnoga raËunala. On se isto tako πi-

rio putem elektroniËke poπte, brisao dato-

teke i otvarao zaraæena raËunala za beskraj-

ne nizove neæeljene elektroniËke poπte. Ta-

ko je za samo devet dana zarazio viπe od

pedeset milijuna raËunala. Nekoliko vojnih

sajtova moralo je potpuno zatvoriti svoje

mreæe sve dok virus nije bio oËiπÊen.5

Iako se to ne moæe u potpunosti pri-

mijeniti na ljude koji su zaraæeni virusima,

raËunala najËeπÊe mogu potpuno ozdravi-

5 http://www.technewsdailycom/2909-10-worst-

computer-viruses-history.html.

108

ti. Kad virus nestane, sve je onako kao πto

je bilo i prije zaraze.

OËiπÊeno i resetiranoNa neki naËin to je ono πto se dogodilo

na Zemlji. U izvornom obliku stvaranje je

bilo prelijepo i savrπeno, bez bolesti, bo-

lova i smrti. Zatim je svijet zaraæen viru-

som grijeha — pobunom protiv Boga. Re-

zultati te zaraze πirili su se vrlo brzo dok

su biljke trulile, insekti ujedali i ljudi umi-

rali.

Meutim, Bog Stvoritelj je Bog odno-

sa. On je stvorio ljude s posebnim darovi-

ma obdarivπi ih sliËnoπÊu sa samim sobom.

Nije stvorio posluπne robote — veÊ slobod-

ne, radoznale i pametne ljude da budu Nje-

govi prijatelji. Kada se virus grijeha pro-

πirio, Njegov plan u pet koraka — bolje reÊi

Njihov (Boga Oca, Isusa i Svetoga Duha)

— bio je aktiviran. Kada je Isus doπao na

Zemlju pokazati kakav je Otac, kada je svo-

jom smrÊu platio cijenu za ljudsku pobu-

nu, virus grijeha bio je pobijeen. Kada

se na kraju vrati na Zemlju, virus grijeha

bit Êe potpuno uniπten.

109

Moæemo zamisliti prizor Isusovog po-

vratka. Nebo je osvijetljeno Njegovom slav-

nom pojavom, dok mrtvi koji su Ga slije-

dili ustaju da bi Ga sreli na oblacima. I

Njegovi æivi sljedbenici uzlaze i pridruæu-

ju im se. Na Zemlji ostaju samo oni koji

su odluËili ustrajati u pobuni protiv Boga.

Tada Bog uniπtava grijeh. Oni koji su se

dræali grijeha takoer bivaju uniπteni.

Biblija govori o mileniju — o tisuÊu go-

dina mira na Nebu za Isusove sljedbenike

— dok je Sotona vezan za Zemlju (vidi Ot-

krivenje 20,1-6). Na kraju tog vremena Isus

premjeπta svoj dom — svoj grad, novi Jeru-

zalem — na Zemlju i Sotona je zauvijek uni-

πten.

To je trenutak kada je stvaranje rese-

tirano i vraÊeno u stanje kakvo je bilo na

poËetku. U biblijskoj knjizi Otkrivenju pro-

rok Ivan opisuje πto mu je Bog pokazao:

“Potom opazih novo nebo i novu ze-

mlju, jer su iπËezli prvo nebo i prva zem-

lja: mora viπe nema. I opazih kako Sveti

grad — novi Jeruzalem — silazi od Boga s

neba, opremljen poput zaruËnice koja je

nakiÊena za svoga muæa.” (Otkrivenje

21,1.2)

110

Nova Zemlja! Zemlja je ponovno stvo-

rena, a ovaj put Bog Êe æivjeti na njoj sa

svojim narodom. I nijednog zla sa stare Ze-

mlje tu neÊe viπe biti. “On Êe otrti svaku

suzu s njihovih oËiju. Smrti viπe neÊe biti;

neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli,

jer stari svijet proe.” (Otkrivenje 21,4)

©to je raj?Zatvorite oËi. Zamislite najmirnije mje-

sto na svijetu. Je li ono za vas na morskoj

obali natapanoj beskrajnom igrom valova?

Ili pokraj planinskog potoka dok povjeta-

rac ljuljuπka liπÊe u vaπoj blizini? Moæda

je ono usred snijegom prekrivene livade s

vedrim nebom iznad vas po kojem je ra-

sut beskraj nevjerojatno sjajnih zvijezda.

Svako od tih mjesta zvuËi nebeski. Ali

koliko se dugo moæete odmarati na takvom

mjestu? Samo sat? »itav dan? Moæda cijeli

tjedan, uz dobru hranu i prijatelje? Moæda

i duæe, ali prije ili poslije postat Êe vam

dosadno. Nama ljudima nije svojstveno da

dugo niπta ne radimo. Moramo neπto stva-

rati, odlaziti na razliËita mjesta, druæiti se

i postizati ciljeve.

111

Kada ljudi govore o Nebu, Ëesto zami-

πljaju kako Êe tamo sjediti na oblacima, svi-

rati harfu i pjevati u zboru. Je li to prava

slika Neba? Kako ga Biblija opisuje? U knjizi

proroka Izaije, pisanoj u vrijeme kada su

Hebreji bili raseljeni daleko od svojih do-

mova i morali æivjeti u tuoj zemlji, pro-

rok opisuje vrlo daleku buduÊnost rijeËi-

ma koje su vjerno izraæavale Ëeænju srca

njegovog naroda:

“Gradit Êe kuÊe i stanovat u njima, sa-

diti vinograde i uæivati rod njihov. NeÊe

se viπe graditi da drugi stanuju ni saditi

da drugi uæiva: vijek naroda moga bit Êe

ko vijek drveta, izabranici moji dugo Êe

uæivati plodove ruku svojih. NeÊe se zalud

muËiti i neÊe raati za smrt preranu, jer

Êe oni s potomcima svojim biti rod blago-

slovljenika Jahvinih.” (Izaija 65,21-23)

Nebo Êe za njih biti dom koji Êe nazi-

vati svojim, moÊi Êe raditi na svojim po-

ljima i æeti plodove svojeg vlastitog rada;

bit Êe to mjesto na kojem Êe im djeca biti

sigurna.

Izaija nastavlja opisivati mjesto na

kojem Ëak ni divlje æivotinje neÊe biti opa-

sne:

112

“Vuk i jagnje zajedno Êe pasti, lav Êe

jesti slamu ko govedo; al’ Êe se zmija pra-

hom hraniti. Nitko neÊe Ëiniti zla ni πtete

na svoj Svetoj gori mojoj.” (Izaija 65,25)

Sigurno mjesto. Mjesto koje zovete svo-

jim domom. Bez ikakvog straha od lopo-

va, ubojica ili bilo kakve opasnosti. Znate

da Êe vam obitelj uvijek imati dovoljno hra-

ne. Kako vam to zvuËi? A πto je sa zdrav-

ljem i snagom?

Izaija piπe i o tome:

“SljepaËke Êe oËi progledati, uπi Êe se

gluhih otvoriti, tad Êe hromi skakati ko

jelen, njemákov Êe jezik klicati.” (Izaija

35,5.6)

HoÊe li biti potrebe za odmorom u ra-

ju? Moæda i hoÊe ako budemo obraivali

svoje vlastite vinograde i brali svoje voÊe.

Meutim, bez obzira na to hoÊe li posto-

jati potreba za odmorom ili ne, sedmoga

dana Êe nam subotnji odmor i dalje biti

na raspolaganju za zajednicu s Bogom.

“‘Jer, kao πto Êe nova nebesa i zemlja

nova, koju Êu stvoriti, trajati preda mnom’

— rijeË je Jahvina, ‘tako Êe vam ime i po-

tomstvo trajati. Od mlaaka do mlaaka,

od subote do subote, dolazit Êe svi ljudi

113

da se poklone pred licem mojim’ — govori

Jahve.” (Izaija 66,22.23)

Mi Êemo i dalje imati posebno vrije-

me koje Êemo provoditi u zajednici s Bo-

gom. Taj podsjetnik na iskonsko stvaranje

ostat Êe nam, bar kako se sada Ëini, zau-

vijek.

Raj za nasKad bismo ga mogli danas opisati, πto

bi raj bio za nas? ©to je Ëeænja naπeg srca

danas? Osim mjesta mira i sigurnosti bez

ozljeda, bolova i bolesti, πto bismo joπ po-

æeljeli?

Razmislite o Ëudesnom svemiru koji

smo prije opisivali. Biste li voljeli posjetiti

Betelgeuse u zvijeæu Orion? Biste li æe-

ljeli istraæivati njegovu maglicu iz blizine?

Promatrati crnu rupu? Kako bi bilo puto-

vati svemirom i promatrati sve ono πto ste

nekad mogli samo zamiπljati — pa Ëak i ono

πto ni pribliæno niste mogli zamisliti?

Moæda ste tijekom æivota na Zemlji pri-

æeljkivali da viπe vremena odvojite za upo-

znavanje s astronomijom i zvijezdama? Ili

ste moæda oduvijek imali mnoπtvo pitanja

114

o geologiji i stijenama? Moæda ste gledali

u oblake i æeljeli shvatiti kako se to grupi-

raju u tako zanimljive oblike? Nebo Êe biti

mjesto na kojem Êete imati vremena istra-

æiti, produbiti, shvatiti i prouËiti bilo koju

pojavu, predmet ili znanstveno podruËje

koje vas zanima.

Vaπe Êe zanimanje moæda biti viπe

osobne naravi. Koliko ste vremena æeljeli

provesti sa svojim najbliæima — s onima od

kojih vas je smrt prerano odvojila? Sad Êete

moÊi ponovno biti zajedno. Ili s onim va-

πim roacima koji su æivjeli jako daleko ili

milim osobama koje ste rijetko viali? Sa-

da na raspolaganju imate sve vrijeme novog

svijeta!

Moæemo otiÊi i korak dalje — πto je s

onim roacima koje nikada niste sreli? Va-

πim predcima ili njihovim roditeljima? Ko-

liko biste pitanja mogli postaviti o njiho-

vom æivotu i vremenu u kojem su æivjeli?

Moæete provoditi vrijeme sa svim predci-

ma, skroz do Adama i Eve osobno!

Moæda biste æeljeli saznati viπe poje-

dinosti o presudnim trenutcima u povije-

sti ËovjeËanstva. ©to biste pitali Galilea ili

nekoga od prvih ljudi koji su promatrali

115

zvijezde prvim teleskopom? Kako bi oni

opisali kako su se osjeÊali dok su poËinjali

shvaÊati veliËinu svemira? ©to je osjetila pr-

va osoba koja je ugledala kita ili komod-

skog zmaja?

Ili biste moæda æeljeli postaviti neka

dublja pitanja. Kako se Isusov sljedbenik

Matej osjeÊao kad je prvi put shvatio da

je njegov Prijatelj i UËitelj doista Boæji Sin?

Biste li imali pitanja za osobu koja je vidjela

kako je Isus umro na kriæu, ili Ga je vidjela

æivog poπto je uskrsnuo iz groba?

Biste li æeljeli Ëuti æivotno iskustvo Ëo-

vjeka sliËnog vama koji je shvatio da po-

stoji Bog koji ga ljubi? Imate li vi osobno

iskustvo koje biste rado podijelili s drugi-

ma?

Pitanja za BogaZapamtite najËudesniji dio prizora opi-

sanog u Otkrivenju. Bog spuπta svoj grad

s Neba na Zemlju — kako bi æivio ovdje s

ljudima zauvijek.

Bog Êe æivjeti u istoj ulici, nedaleko

od vas!

Koliko Êete pitanja imati za Isusa?

116

©to se dogodilo s Luciferom? Kako je

postao toliko gnjevan, tako straπno bunto-

van? Isus Êe moæda morati odgovarati na

ta pitanja kroz plaË. Moæda Êe na sva ova

tuæna pitanja moÊi odgovoriti tijekom ti-

suÊu godina na Nebu, tako da na novoj Ze-

mlji neÊe biti nikakvih suza.

HoÊete li zamoliti Isusa da vam kaæe

neπto viπe o stvaranju planeta Zemlje? Mo-

æda Êe vam moÊi objasniti kako ju je u po-

Ëetku tako postavio da ne bude preblizu

Suncu, ali ni predaleko od njega. Kako je

dao Zemlji upravo onoliko atmosferskog

omotaËa koliko je potrebno da zaπtiti æi-

vot, ali ne i predebelog kako na njoj ne

bi bilo pretoplo. Kako je mijenjao istu DNK

formulu kod davanja æivota svim æivotinja-

ma i samo malim promjenama uËinio da

na planetu postoje mnogobrojne i razliËi-

te vrste.

Sigurno biste imali pitanja u vezi s Nje-

govim omiljenim biÊima — ljudima. Je li

unaprijed planirao razne boje koæe, kose

i oËiju? Je li unaprijed znao i predvidio da

Êemo se razlikovati jedni od drugih?

Moæete pitati Isusa o naπim posebnim

darovima! Kako u isto vrijeme moæemo lo-

117

giËno razmiπljati i biti kreativni? Koliko je

Isusu bilo vaæno da imamo slobodnu vo-

lju? Ili Êete Ga moæda pitati: “Na koji na-

Ëin ljudi najbolje odraæavaju ‘Tvoju sliku’”?

Njegov odgovor na to pitanje moæda

veÊ sada moæemo pogoditi: “Kada ljube

jedni druge.”

A prije ili poslije moramo Ga upitati:

“Zaπto si nas toliko ljubio?”

“Zato πto ste moja djeca. Ja sam vas

stvorio da bih mogao biti s vama. I uËinit

Êu sve kako bih to ostvario.”

ZakljuËakPonekad su se biblijski pisci koji su

pokuπavali opisati posljednje dane, Nebo

i novu Zemlju, koristili opisima koji za nas

jedva da imaju smisla. Pokuπavali su shva-

titi neπto o Ëemu su imali samo maglovi-

tu predodæbu, neπto izvan njihove sposob-

nosti razumijevanja. Mogli su izraziti samo

ono πto je raj bio za njih osobno, ili πto

bi mogao znaËiti ljudima njihovog vreme-

na.

Moæemo samo zamisliti ta vremena i

ta mjesta. Nama ljudima je teπko shvatiti

118

pojam vjeËnosti ili moguÊnost æivota bez

boli i smrti. Vrlo smo ograniËeni onim πto

znamo i naπe je iskustvo vrlo oskudno.

I zato ono πto nas Ëeka na Boæjem Ne-

bu nadilazi sposobnosti naπe maπte. U bi-

blijskoj knjizi Prva poslanica KorinÊanima

stoji:

“Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije

Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to

je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1.

KorinÊanima 2,9)

119

10Nov naËin

razmiπljanja

Ovo putovanje otpoËeli smo dugim po-

gledom prema zvijezdama. Ako moæete, is-

koraËite opet izvan naseljenog podruËja.

Pogledajte joπ jednom. Bez obzira na to ko-

liko zvijezda vidite, znate da ima mnogo

viπe onih koje se ne vide. Mnogo, mnogo

viπe!

Moæda vas je ova knjiga na isti naËin

pokrenula da razmiπljate o tome πto se sve

joπ nalazi tamo πto ne vidite kad pogleda-

te oko sebe. »injenica da sve zvijezde ni-

su vidljive kad prema njima usmjerite po-

gled ne znaËi da ne postoje. »injenica da

Bog nije vidljiv kad gledate prema nebu

ne znaËi da ne postoji dok sklapate oËi i

dok Mu se molite.

120

Jasno je da je naπ svijet ispunjen ne-

vjerojatnim stvorenjima. Njihove sposob-

nosti opstanka i razmnoæavanja toliko su

nevjerojatne da je teπko povjerovati da su

se mogle razviti sluËajno. Meutim, spo-

sobnosti ljudi znatno su impresivnije. Naπa

slobodna volja, kreativnost, sposobnost rje-

πavanja problema, sposobnost da govorimo

i sluπamo — jedinstvene su na svijetu. Ovi

“darovi” omoguÊili su ljudima da grade ci-

vilizacije, da stvaraju tehniËka, slikarska,

knjiæevna i glazbena djela, da πalju rakete

na Mjesec!

Moæda je za vas nova misao da nam

je Stvoritelj Bog poklonio te darove. To bi-

tno mijenja naËin na koji sagledavate svi-

jet. Sada moæete vidjeti da ljudi trebaju vo-

diti raËuna o svojoj æivotnoj sredini. Sada

moæete vidjeti da bi se trebali brinuti i je-

dni za druge.

S Bogom u naπoj slici svijeta imamo i

objaπnjenje zaπto se na njemu dogaaju ru-

æne stvari. Zarobljeni smo u pobuni, u ra-

tu protiv Boga. Doæivljavamo bol, tugu i

smrt. Ali to isto tako objaπnjava i da to

nije æivot koji je za nas bio predvien. Bog

nas za to nije stvorio.

121

Spoznaja da nas Bog namjerava spasiti

od ove pobune i grijeha mijenja naËin na-

πeg razmiπljanja. On ne spreËava da se do-

gaaju loπe stvari, veÊ nam pomaæe da æivi-

mo s boli. Kada nam smrt otme voljenu

osobu, moæemo se osloniti na obeÊanje da

Êemo je jednoga dana opet vidjeti u Boæ-

jem raju.

Taj novi naËin razmiπljanja odgovara

na velika pitanja na koja evolucija nema

odgovora:

u Zaπto smo ovdje? Zato πto je Bog stvo-

rio jedinstvenu vrstu — ljude.

u Kamo idemo? Dolazi vrijeme kad Êe-

mo zauvijek æivjeti s Bogom.

u ©to se dogaa kada umremo? »ekamo

na uskrsnuÊe koje nam je Bog obeÊao.

u Zaπto ima toliko patnje u svijetu? Zato

πto smo zarobljeni u pobuni; ali joj se

ubrzo pribliæava kraj.

Zar nije lijepo znati da postoje odgo-

vori na naπa pitanja, da postoji plan iza po-

zornice svjetskih dogaaja? Zar nije ugod-

na spoznaja da je Osobi koja ostvaruje taj

plan stalo do vas?

122

“Nazivam vas prijateljima”Jedna od najnevjerojatnijih izjava koje

je Isus izgovorio, zapisana je u Evanelju

po Ivanu. Posljednje noÊi prije nego πto

Êe biti uhvaÊen i poslan u smrt, Isus je

okupio na veËeru svoje najbliæe sljedbeni-

ke. Razgovarao je s njima o svojem kraljev-

stvu, o tome kakve ljude On æeli u njemu

i o savrπenom svijetu koji im priprema i

u kojem Êe æivjeti s njima jednog dana.

“Volim vas”, rekao im je, “baπ kao πto

Otac voli mene. Ja sam posluπao zapovijedi

svojega Oca i Njegov plan koji je imao sa

mnom — tako da sam i dalje u Njegovoj

ljubavi. Ako vrπite moje zapovijedi onako

kako sam vam pokazao, ostat Êete u mojoj

ljubavi. Ovo vam govorim zato da se mo-

æete radovati radoπÊu koju ja imam, najve-

Êom moguÊom radoπÊu.” (parafraza Ivana

15,7-11)

A zatim ponavlja neπto πto je rekao pri-

je u veËernjim satima. To neπto je toliko

vaæno da je izgovorio triput tijekom veËeri:

“Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan

drugoga kao πto sam ja ljubio vas!” (Ivan

15,12)

123

Vjerojatno ste Ëuli mnogo krπÊana ka-

ko govore o tome πto sve pogreπno drugi

ljudi rade. Moæda ste ih Ëuli kako govore

o tome da je druπtvo zlo i greπno i kako

bi se sve trebalo promijeniti. Moæda su u

pravu — moæda se stvarno mnogo toga tre-

ba promijeniti. Ali ako ne govore o brizi

za ljude oko sebe, osobito za one kojima

je potrebna pomoÊ, tada oni nisu pravi Isu-

sovi sljedbenici.

Ako se vratimo naπem razgovoru o

stvaranju, kada smo spominjali kako je Bog

dao ljudima jedinstvene darove — slobod-

nu volju, kreativnost i sposobnost da raz-

govaramo — rekli smo da je to uËinio zato

πto je On Bog odnosa. Æelio je imati zajed-

niπtvo s ljudima koje je stvorio.

Sada Êemo vidjeti kakvu je vrstu odno-

sa æelio. Bog nije Ëeznuo za slugama koji

Êe uËiniti sve πto im je reËeno; ili roboti-

ma koji Êe automatski izvrπavati svaku Nje-

govu zapovijed. Posluπajte πto je Isus re-

kao svojim sljedbenicima te noÊi:

“Vi ste moji prijatelji ako uËinite πto

vam zapovijedam. Viπe vas ne nazivam slu-

gama, jer sluga ne zna πto namjerava Ëiniti

gospodar. Nazvao sam vas prijateljima, jer

124

vam saopÊih sve πto sam Ëuo od Oca.”

(Ivan 15,14.15)

Prijatelji! Isus æeli da Njegovi sljedbe-

nici budu Njegovi prijatelji. On je stvo-

rio ljude da ima viπe biÊa koja Êe biti sre-

tna, radoznala, paæljiva, puna ljubavi, kao

svoje prijatelje! On nije stvorio nekog zna-

tno pametnijeg majmuna ili majmuna sa

sposobnoπÊu govora. Stvorio je neπto pose-

bno, neπto jedinstveno u cijelom svemiru.

NezamislivoSjetite se naπe πetnje kroz svemir u ko-

ju smo krenuli na poËetku. Moæemo li vje-

rovati da to isto BiÊe, koje je stvorilo 175

milijardi galaktika u svemiru, sa zanima-

njem prati ono πto se dogaa na ovom ma-

lom komadu stijene koja kruæi oko jedne

nevelike zvijezde? Ako stvarno postoji na

milijarde planeta u galaktici MlijeËna sta-

za, πto to onda ovaj naπ Ëini toliko poseb-

nim?

Bilo bi viπe nego zadivljuÊe kad bi Bi-

Êe koje moæe stvoriti tako goleme svjetove

uopÊe razmiπljalo o ljudima. Bilo bi zapa-

njujuÊe kad bi taj Stvoritelj Bog, s tolikom

125

bezgraniËnom moÊi, napravio plan da spasi

ljude koji su se pobunili. A sada slijedi ne-

πto πto je joπ viπe nezamislivo: Ne samo

πto je Bog imao plan da spasi ljude, veÊ

je osobno (u Isusu) postao ponizni Ëovjek

da bi to ostvario.

Isus nije doπao na Zemlju samo da bi

sredio prilike na njoj, ili ponovno nauËio

ljude koji su se loπe ponaπali da razlikuju

dobro i zlo. Nije doπao ni samo da bi pro-

naπao πto viπe sljedbenika ili Crkvu svojih

vjernika uËinio veÊom nego ikada.

Bog, Gospodar toliko velikog svemira

da jedva moæemo poËeti shvaÊati njegovu

veliËinu, doπao je pronaÊi prijatelje i po-

kazati im put povratka k sreÊi.

Isus nije æelio stvorenja koja samo slu-

πaju upute. Æelio je sljedbenike koji Êe shva-

titi zaπto je doπao i zaπto je naËin æivota

koji je On pokazao jedini istinski sretan

æivot. Sljedbenici koji razumiju tu istinu ne-

Êe viπe biti samo sljedbenici, veÊ Njegovi

prijatelji.

To je ono πto On æeli i danas. On æeli

da otvorimo svoje srce i razmiπljamo, kako

bi nas na kraju mogao nazvati “prijate-

ljima”.

126

Kako je s vama? Je li vam ovo puto-

vanje dalo neke nove smjernice za razmiπ-

ljanje? Ako je novo sjeme razmiπljanja uh-

vatilo korijen, otvorite svoje srce i saznajte

joπ viπe.

Ako je svemir oko nas prevelik da bi-

smo ga izmjerili i Ëuda æivota naπeg svije-

ta odviπe zadivljujuÊa da bismo ih objas-

nili, tada je i ljubav Boga Stvoritelja pre-

ma svakome od nas daleko iznad moguÊ-

nosti naπeg razumijevanja.

127

Kazalo

01. Neshvatljivo ....................................... 5

02. Dan u koji se svemir zauvijek

promijenio ....................................... 14

03. Dizajn Zemlje .................................. 28

04. Jedinstvenost Ëovjeka ..................... 41

05. Dar ravnoteæe.................................. 54

06. Zaπto se dogaaju ruæne stvari? .... 66

07. Isusov plan ...................................... 81

08. Spaπavanje odozgo .......................... 94

09. Obnovljeni planet ......................... 106

10. Nov naËin razmiπljanja ................. 119

128

znaci-vremena.com

biblija.hr

AutoriDr. John T. Baldwin profesor je

teologije na SveuËiliπtu Andrews

(Andrews University, Michigan)

Dr. L. James Gibson ravnatelj je

Instituta za istraæivanje znanosti

o Zemlji (Geoscience Research

Institute, California)

Jerry D. Thomas uvaæeni je

pisac tridesetak knjiæevnih uspjeπnica

i stotinjak zapaæenih Ëlanaka