Embed Size (px)
DESCRIPTION
seminarski rad
Citation preview
Pravni fakulultet
Katedra za krivično pravo
Krivično pravna zaštita ljudskih prava
Iznuđivanje iskaza
(seminarski rad)
Mentor:Doc.dr.Adnan Duraković
Zenica,juni 2011.god.
SADRŽAJ
UVOD.........................................................................................................................................3
GLAVNI DIO............................................................................................................................4
1.Davanje iskaza i ispitivanje svjedoka...................................................................................4
1.2.Iskaz osumnjičenog.............................................................................................................4
1.3.Iskaz svjedoka ....................................................................................................................5
1.4.Iskaz vještaka......................................................................................................................5
2.Iznuđivanje iskaza-krivično djelo........................................................................................6
3. Regulacija krivičnog djela u zakonodavstvima susjednih zemalja..................................8
4.Činjenja ovog krivičnog djela i primjeri iz sudske prakse...............................................10
ZAKLJUČAK.........................................................................................................................17
LITERATURA......................................................................................................................18
2
UVOD
Zaštita ljudskih prava u 21. stoljeću predstavlja jedno od pitanja na kojem radi cjelokupna
međunarodna zajednica. Donošenjem konvencija iz oblasti ljudskih prava svakako pruža
garant, makar onaj pravni, poštovanja istih. Ukoliko država krši obaveze preuzete iz
međunarodnih ugovora, može se suočiti za ozbiljnim represalijama od strane međunarodne
zajednice.Međunarodne ali i evropske konvencije svojim članovima propisuju ali i garantuju
osnovna ljudska prava.Nije rijedak slučaj da dođe do ozbiljnih povreda istih i da se to reguliše
krivičnim zakonodavstvima pojedinih država.
Upravo o tome će u ovom seminarskom i biti riječ.Krivično djelo iznuđivanja iskaza
predstavlja povredu zagarantovanih ljudskih prava i u radu ce biti izložena regulacija
krivičnog djela kako u našem zakonu tako i u zakonu naših susjeda.Bit će riječ i o načinima
ispitivanja al i navedeni neki od primjera ovog djela te slučajevi iz sudske prakse.
3
GLAVNI DIO
1.Davanje iskaza i ispitivanje svjedoka
Jedna od naročito značajnih radnji koje provodi sud radi utvrđenja moguće kazneno pravne
odgovornosti neke osobe je provođenje tzv. personalnih dokaza a u koje spada i ispitivanje
svjedoka.
Svjedočenje, u najširem smislu riječi, kao jedan od nezaobilaznih načina utvrđivanja
činjenica, predviđeno je kao opća građanska dužnost koja u sebi uključuje obavezu prema
osobama kojima je poziv za svjedočenje upućen da se na takav poziv odazovu te da pred
sudom iskazuju a po potrebi da svoj iskaz da daju i prisegu.
Premda naizgled djeluje da procesne odredbe Zakona o kaznenom postupku reguliraju sve
moguće situacije vezane za provođenje radnje ispitivanja svjedoka, praksa postupanja sudova
ukazala je da postoje još uvijek pojedini dijelovi koji normativno nisu cjelovito riješeni na
jednom mjestu, već da je odgovor na ova pitanja potrebno tražiti tumačenjem odredaba
Zakona o kaznenom postupku pa tako i primjenom dopuštenog i ograničenog načela
analogije.
Kako je ranije rečeno, obaveza osobe koja je pozvana kao svjedok je njegova obaveza da
iskazuje. Uz iznimke ove obaveze koje se odnose na sadržajni dio iskazivanja u ovom članku
biti će posvećeno više prostora pravu svjedoka da ne odgovori na pitanja suda koja se odnose
na njegovo ime i prezime, ime oca, JMBG, zanimanje, boravište, mjesto rođenja i godine
života, koji podaci se jednom riječju mogu nazvati identifikacionim podacima u odnosu na
osobu koja se ispituje kao svjedok pred sudom.
1.2.Iskaz osumnjičenog
1„Osumnjičeni je osoba za koju postoji osnovana sumnja da je počinila krivično djelo.“
Iskaz osumnjičenog je izjava koju on daje u tom svojstvu o krivičnom djelu koje mu se stavlja
na teret i drugim pitanjima krivične stvari koja je predmet suđenja.Iskaz osumnjičenog je prije
svega sredstvo odbrane ali može da posluži i kao dokazno sredstvo(koje se uzima u obzir
prilikom utvrđivanja činjenica).
1 Z.Tomić,”Krivično pravo II-posebni dio”,Pravni fakultet u Sarajevu ,2007.god.str.90.
4
2„Ispitivanje osumnjičenog predstavlja procesnu radnju kojom se pribavlja njegov iskaz.To je
radnja dokazivanja čiji sadržaj može biti priznanje,poricanje ili neka druga izjava pod
uslovom da je data u procesne svrhe.Zakon uslovljava pribavljanje iskaza osumnjičenog
odgovarajućim pravilima postupanja koji su središnji dio odredaba o toj radnji.“
Njegov iskaz se koristi kao važno sredstvo ne samo zbog toga što u nekim slučajevima nema
nikakvih drugih dokaza već i zbog toga što može korisno poslužiti za provjeru
vjerodostojnosti i istinitosti drugih dokaza.
1.3.Iskaz svjedoka
3„Svjedok je osoba koja u nekom postupku daje iskaz pred nadležnim organom o činjenicama
ili okolnostima koje su predmet ispitivanja ili dokazivanja.“
Iskaz svjedoka je u praksi najčešći dokaz u krivičnom postupku ali je ocjena dokazne
vrijednosti svjedočkog iskaza najteža od svih ocjena dokazne vrijednosti radnji
dokazivanja.Osnovni problem pri ocjeni iskaza svjedoka jeste utvrditi u kojoj mjeri se izjava
svjedoka o činjenicama podudara sa stvarnim stanjem.Najveći broj svjedoka koji su vidjeli
neki kriminalni događaj potiču iz kruga poznanika optuženog ili oštećenog,prijatelja ili
rođaka od kojih je a priori teško očekivati potpun i pouzdan iskaz.
Da bi njegov iskaz imao dokaznu snagu,trebalo bi da svjedok može i hoće da kaže istinu,tj.da
je sposoban da opazi činjenice (inače je dokaz pogrešan) i da je iskren (inače je iskaz lažan).
1.4.Iskaz vještaka
4„Vještak je osoba koja na osnovu stručnog znanja daje u postupku nalaz i mišljenje o
činjenicama i okolnostima koje su predmet vještačenja.“
Iskaz vještaka je iskaz procesno nezainteresovanih lica,koje stranke i sud uzimaju da na
osnovu stručne spreme ili vještine(lege artis) stečene vršenjem poziva opaze izvjesne
činjenice,okolnosti ili pojave ili da o njima daju svoje mišljenje jer za to stručna pravna
sprema i opšte obrazovanje nisu dovoljni.
2 A.Dautbegović,”Metodi I sredstva čijom primjenom se u kr.postupku krše lj.prava i slobode garantovane Ust.BiH”, Univerzitet u Zenici,2008.str.104.3 Z.Tomić,”Krivično pravo II-posebni dio”,Pr.fakultet u Sarajevu,2007.god.str.90.4 Ibid.
5
Vještak kao posebna vrsta svjedoka nije potreban ako stranke i sud mogu mogu razumjeti i
vrednovati dokaze bez pomoći lica koja imaju specijalizovano razumjevanje i znanje o nekom
predmetu.Vještačenje je djelatnost vještaka na prikupljanju nalaza (visum repertum) i
mišljenje (parere).
Sva navedena lica,osumnjičeni,svjedok,vještak su lica koja mogu da budu i u biti jesu
najčešće žrtve krivičnog djela iznuđivanja iskaza.
2.Iznuđivanje iskaza-krivično djelo
Iznuđivanje iskaza je krivično djelo koje čini službena osoba koja u vršenju službe upotrijebi
silu, prijetnju ili drugi protupravni način s ciljem iznuđivanja iskaza ili koje druge izjave od
osumnjičenika,optuženika,svjedoka,vještaka ili koga drugog.
Regulacija ovog krivičnog djela u krivičnom zakonu Federacije BiH glasi:
5„Član 181.
Iznuđivanje iskaza
(1) Službena osoba koja u vršenju službe upotrijebi silu, prijetnju ili drugi protupravan način
s ciljem iznuđivanja iskaza ili koje druge izjave od osumnjičenika, optuženika, svjedoka,
vještaka ili koga drugog,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(2) Ako je krivično djelo iz stava 1. ovog člana praćeno teškim nasiljem ili ako su zbog
iznuđenog iskaza nastupile naročito teške posljedice za osumnjičenika ili optuženika u
krivičnom postupku,
učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.“
Znači učinitelj ovog krivičnog djela može biti samo službena osoba i to u vršenju službe.
6„Mogući pasivni subjekt ovog krivičnog djela su osobe koje su osumnjičene,optužene,koje se
pojavljuju kao svjedoci,vještaci a to mogu da budu i neke druge osobe.
Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao:
a)upotreba sile,
5 KZ FBiH,Službene novine,18/O5.Čl 181.6 Z.Tomić,”Krivično pravo II-posebni dio”,Pr.fakultet u Sarajevu.2007.god.89-90.
6
b)upotreba prijetnje,
c)upotreba nekog drugog protupravnog načina.
Pojam sile i prijetnje sadržajno je isti kao i kod drugih krivičnih djela kod kojih se sila ili
prijetnja javljaju kao sredstvo izvršenja.Njihova protupravnost se po prirodi stvari kod ovog
krivičnog djela podrazumjeva.Upotreba drugog nedopuštenog i protupravnog načina
obuhvata sva ona sredstva i načine kojima se može utjecati na volju osobe koja daje izjavu i
to u mjeri
koja bitno utiče na svijest i volju takvih osoba kao što je npr.dovođenje u zabludu,dolaženje
do izjave na prijevaran način,itd.“
Svi navedeni oblici radnje preduzimaju se s ciljem da se iznudi iskaz ili neka druga izjava od
pasivnog subjekta.Postupanje s ciljem da se iznudi iskaz ili neka druga izjava predstavlja
posebno subjektivno obilježje ovog krivičnog djela.Za postojanje djela dovoljno je da se
upotrijebi sila ili prijetnja odnosno bilo kakav protupravan način u namjeri iznuđivanja iskaza
ili neke druge izjave..Nije neophodno da je postignut namjeravani cilj tj. da je stvarno i dosšlo
do iznuđivanja u smislu da je stvarno iznuđen neki iskaz ili izjava od osobe od koje se to
pokušalo iznuditi.
7„Sve navedene nedopuštene i protupravne radnje moraju biti poduzete prema
osumnjičeniku,optuženiku,svjedoku,vještaku ili nekoj drugoj osobi.“
Da bi se počinilo ovo krivično djelo,odnosno za krivičnu odgovornost potreban je
umišljaj,koji obuhvata svijest o svojstvu izvršitelja,svijest o modalitetu preduzetih radnji
izvršenja i svijest o pasivnom subjektu.
Kazna zatvora propisana za iznuđivanje iskaza je od tri mjeseca do pet godina.Što se tiče
težeg oblika iznuđivanja može biti propisana i kazna zatvora od jedne do deset godina.
Regulacija krivičnog djela u krivičnom zakonu RS:
U krivičnom zakonodavstvu nema istoimenog krivičnog djela odnosno nema istoimenog
člana u zakonu kojim se reguliše ovo krivično djelo.
7 Ibid,str.90.
7
Ovo krivično djelo je regulisano i u KZ Brčko Distrikta:
8„Iznuđivanje iskaza
Član 178
(1) Službena osoba koja u obavljanju službe upotrijebi silu, prijetnju ili drugi protivpravan
način s ciljem iznuđivanja iskaza ili neke druge izjave od osumnjičenog, optuženog, svjedoka,
vještaka ili koga drugog,kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(2) Ako je krivično djelo iz stava 1 ovoga člana praćeno teškim nasiljem ili ako su zbog
iznuđenog iskaza nastupile naročito teške posljedice za osumnjičenog ili optuženog u
krivičnom postupku,učinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.“
Kao što se može primjetiti nema razlike u regulaciji ovog krivičnog djela sa zakonom
FBiH.Oba zakona regulišu ovo krivično djelo na isti način i propisuju iste mjere
sankcionisanja i kažnjavanja.
3. Regulacija krivičnog djela u zakonodavstvima susjednih zemalja
Krivični zakon Republike Srbije reguliše ovo krivično djelo na sljedeći način:
9„Iznuđivanje iskaza
Član 136
(1) Službeno lice koje u vršenju službe upotrebi silu ili pretnju ili drugo nedopušteno sredstvo
ili nedopušten način u nameri da iznudi iskaz ili neku drugu izjavu od okrivljenog, svedoka,
veštaka ili drugog lica, kazniće se zatvorom od tri meseca do pet godina.
(2) Ako je iznuđivanje iskaza ili izjave praćeno teškim nasiljem ili ako su usled iznuđenog
iskaza nastupile naročito teške posledice za okrivljenog u krivičnom postupku, učinilac će se
kazniti zatvorom od dve do deset godina.“
8 KZ Brčko Distrikta,Skupština Brčko D.,2003.g.čl 178.9 KZ R Srbije „Službeni glasnik RS“,55/06.,čl 136.
8
Kazneni zakon Republike Hrvatske:
10„Iznuđivanje iskaza
Članak 126.
(1) Tko pri ovlaštenom saslušanju uporabi silu, prijetnju ili drugo nedozvoljeno sredstvo ili
način s ciljem da iznudi iskaz ili neku drugu izjavu od osumnjičenika, okrivljenika,
svjedoka, vještaka ili druge osobe, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet
godina.
(2) Ako je počinjenje kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka praćeno teškim nasiljem ili
ako su zbog iznuđenog iskaza ili izjave prouzročene osobito teške posljedice za
osumnjičenika ili okrivljenika u kaznenom postupku, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora
od jedne do deset godina.“
Krivični zakon R Hrvatske razlikuje se od KZ Rsrbije po tome što kažnjavanje težih oblika
blaže kažnjava sa mogućom kaznom od jedne do deset godina.
U 2009.god.hrvatski portal Jutarnji.hr.objavio je priču jeden novinarke u kojoj se navodi da
ZKP RHrvatske dopušta iznuđivanje iskaza.Priča je bazirana na zahtjevu koji je odvjetnik
Ante Nobilo uputio Ustavnom sudu R Hrvatske u kojem stoji da najnovija varijanta ZKP
RH legalizira nešto blaže oblike policijske torture: maltretiranje pritvorenika, iznuđena i
lažna svjedočenja, uhođenje, prisluškivanje i u konačnici,montiranje optužnih dokaza. Zato
članak 10. ZKP-a, kako tvrdi Nobilo, suspendira ne samo najmanje pet točaka ustavnih
prava i temeljne međunarodne konvencije nego i neke članke istoga ZKP-a. To nadalje
znači da novi ZKP stimulira obnovu policijske države. Prevedeno u svakodnevnu istražno-
policijsku praksu, to bi značilo da, primjerice, u interesu rješenja ubojstva Ive Pukanića i
Ive Franjića policija i Državno odvjetništvo smiju iznuditi priznanje od bilo koga, dati mu
status osumnjičenika, pa ishoditi iskaz bez nazočnosti njegova odvjetnika, izgladnjivanjem,
zastrašivanjem, ucjenom, šamarima koji ne ostavljaju masnice.
Međutim nakon tri godine još nema nikakvih konkretnih odgovora ni dokaza da li stvarno
krivični zakon RH dopušta takve oblike uzimanja iskaza,samo znamo tačno da u zakonu
postoji krivično djelo i kao takvo ono je zakonom kažnjivo.
Činjenja ovog krivičnog djela i primjeri iz sudske prakse
10 KZ R Hrvatske (www.zakon.hr) 30.04.2011.god.
9
I SLUČAJ(Bosna i Hercegovina)
11„
Drugostepena disciplinska komisija za tužioce
Predmet: DŽDM (tužioci): 3/2011
Broj: 04-02-1554-7/2011
Sarajevo, 12.5.2011. godine
Drugostepena Disciplinska Komisija za tužioce Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i
Hercegovine ( u daljem tekstu: VSTV BiH) u sastavu: tužilac Svetlana Brković kao
predsjedavajuća komisije, sudija Slavica Čurić i sudija Danijela Mikić kao članovi Komisije,
u pravnoj stvari podnosioca zahtjeva Ureda disciplinskog tužitelja protiv DM, tužioca Kt....,
radi: odlučivanje po zahtjevu za privremeno udaljavanje tužioca sa dužnosti do okončanja
krivičnog postupka, postupajući po žalbi tužioca kojeg zastupaju punomoćnici Zajedničkog
Odvjetničkog ureda JM i AP advokati iz ..., na Odluku Prvostepene Disciplinske Komisije za
tužioce VSTV BiH broj: 04-02-1554-5/2011 od 5.5.2011. godine, na sjednici Komisije dana
12.5.2011. godine, donijela je slijedeću:
O D L U K U
Žalba tužene DM se odbija i Odluka prvostepene disciplinske komisije broj: 04-02-1554-
5/2011 od 5.5.2011. godine se potvrđuje.
O b r a z l o ž e nj e
11 Odluka drugostepene disciplinske komisije VSTVBiH,Sarajevo,12.5. 2011.god.
10
Ured disciplinskog tužioca je dana 27.04.2011. godine podnio Zahtjev za privremeno
udaljenje od vršenja dužnosti DM, tužioca Kt.... U Zahtjevu je navedeno da je Kantonalno
tužilaštvo Zeničko - dobojskog kantona podiglo optužnicu broj: T04 0 KT 0003705 11 od
11.04.2011. godine protiv DM zbog krivičnih djela iznuđivanje iskaza iz člana 181. stav 1. u
sticaju sa produženim krivičnim djelom spolni odnos zloupotrebom položaja iz člana 205.
stav 1., u vezi sa članom 28. i 55. a sve u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona Federacije
Bosne i Hercegovine a koja je potvrđena od strane Općinskog suda u Zenici dana 26.4.2011.
godine. Ured disciplinskog tužioca na osnovu člana 77. stav 1. tačka b) i člana 78. Zakona o
Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o VSTV-
u BiH), te člana 92. i 96. Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: Poslovnik VSTV BiH) je podnio zahtjev Prvostepenoj
disciplinskoj komisiji da donese odluku o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti
tužiteljice DM do okončanja krivičnog postupka.
Prvostepena Disciplinska Komisija je aktom broj: 04-02-1554-3/2011 od 29.4.2011. godine
zatražila od tužiteljice DM da se izjasni o zahtjevu za privremeno udaljenje od vršenja
dužnosti koji joj je dostavljen u prilogu navedenog akta.
Imenovana je dana 4.5.2011. godine, putem svojih punomoćnika, dostavila izjašnjenje na
zahtjev za privremeno udaljenje u kojem je navela da su tačni navodi zahtjeva za privremno
udaljenje od vršenja dužnosti Kantonalnog tužitelja da je protiv žaliteljice podignuta i
potvrđena optužnica radi izvršenja krivičnih djela iz člana 181. stav 1. KZ FBiH-Iznuđivanje
iskaza i člana 205. stav 1. KZ FBiH-Spolni odnos zloupotrebom položaja. Ističe da je i
površnim pregledom podignute optužnice Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona
od 11.4.2011. godine, jasno da se u radnjama žaliteljice ne stiču bitna obilježja navedenih
krivičnih djela, pa time ni disciplinskih prekršaja, a posebno ne onih koji bi povlačili mjeru
privremenog udaljenja od vršenja dužnosti tužioca.Konačno predlaže da se zastane sa
vođenjem krivičnog postupka do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka.
U provedenom postupku, Prvostepena Disciplinska Komisija je dana 5.5.2011. godine
donijela pobijanu Odluku kojom je tužilac Kt...DM, privremeno udaljena od vršenja dužnosti
tužioca tog tužilaštva počev od 5.5.2011. godine do okončanja krivičnog postupka po
11
optužnici Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona broj: T04 0 KT 0003705 11 od
11.4.2011. godine, koja je potvrđena od strane Općinskog suda u Zenici dana 26.4.2011.
godine.
Na navedenu Odluku tužilac DM je putem punomoćnika blagovremeno podnijela žalbu iz
razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene procesnog
zakona i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da Drugostepena Disciplinska
Komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća pobijanu odluku ukine i predmet vrati na
ponovni postupak odnosno da odbije zahtjev za privremeno udaljenje od vršenja dužnosti
tužioca.
Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje temelji se na tome da je Prvostepena
Disciplinska Komisija svoju odluku zasnovala na činjenici da je Kantonalno tužilaštvo
Zeničko - dobojskog kantona podiglo optužnicu broj: T04 0 KT 0003705 11 od 11.04.2011.
godine protiv tužiteljice DM a koja je potvrđena od strane Općinskog suda u Zenici dana
26.4.2011. godine. Dalje se ističe da je žaliteljica u svom očitovanju Prvostepenoj
Disciplinskoj Komisiji u pogledu zahtjeva za privremeno udaljenje od vršenja dužnosti u
cijelosti negirala i odbacila kao netačne i neosnovane navode iz predmetne optužnice,
navodeći da se u radnjma žaliteljice ne stiču bitna obilježja krivičnih djela koja joj se stavljaju
na teret te da je optužnica isključivo zasnovana na iskazu osobe najnižih moralnih načela.
Obzirom da je Prvostepena Disciplinska Komisija navedeno očitovanje u obrazloženju
Prvostepene odluke ocijenila kao nerelevatno žaliteljica je postavila pitanje da li je njeno
očitovanje traženo sam da bi forma bila zadovoljena.
U žalbi se dalje ističe da su pobijanom odlukom povrijeđena osnovna prava žaliteljice, pravo
na rad, pravo na slobodu, pravo na imovinu kao i pravo na pravično suđenje garantovana
Evropskom konvencijom o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda, te Ustava BiH i Ustava
FBiH te da je pobijanom odlukom povrijeđeno i osnovno načelo krivičnog zakonodavstva
pretpostavka nevinosti.
Na kraju se navodi da odredbe člana 77. i 78. Zakona o VSTV- u BiH propisuju da sudija ili
tužilac mogu biti privremeno udaljeni od vršenja dužnosti ako je protiv njega nadležni tužilac
podigao optužnicu za krivično djelo, dakle mogu a ne moraju stoga po ocjeni žaliteljice
činjenica da je potvrđena optužnica ne daje za pravo obavezno udaljenje s mjesta dužnosti
tužitelja ili sudije do okončanja krivičnog postupka.
12
Konačno predlaže da se pobijana odluke ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno
da se odbije zahtjev za privremeno udaljenje od vršenja dužnosti.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga iz žalbe, u smislu čl. 93 st. 7. Poslovnika
VSTV-a, primjenjujući odredbe čl. 221 i dr. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu ZPP-a) koji se, po čl. 73. Poslovnika VSTV-a (u daljem tekstu
Poslovnika) supsidijarno primjenjuje u disciplinskom postupku, Drugostepena Disciplinska
Komisija je donijela Odluku kao u izreci iz sljedećih razloga:
Iz nesporne činjenice utvrđene u prvostepenom postupku da je Kantonalno tužilaštvo Zeničko
- dobojskog kantona podiglo optužnicu broj: T04 0 KT 0003705 11 od 11.04.2011. godine
protiv žaliteljice DM zbog krivičnih djela iznuđivanje iskaza iz člana 181. stav 1. u sticaju sa
produženim krivičnim djelom spolni odnos zloupotrebom položaja iz člana 205. stav 1., u
vezi sa članom 28. i 55. a sve u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona Federacije Bosne i
Hercegovine a koja je potvrđena od strane Općinskog suda u Zenici dana 26.4.2011. godine,
Prvostepena Disciplinska Komisija zaključuje da su ispunjeni uslovi iz člana 77. stav 1. tačka
b) Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu
Zakon o VSTV-u), u vezi sa članom 93. Poslovnika, da se pomenuti tužilac privremeno udalji
sa dužnosti tužioca Kt..., počev od 5.5.2011. godine pa do okončanja krivičnog postupka.
Drugostepena Disciplinska Komisija je ocijenila da su bez osnova žalbeni navodi pogrešne
primjene procesnog zakona s obzirom da je Prvostepena Disciplinska Komisija postupajući u
skladu sa članom 93. stav 4. Poslovnika Vijeća tražila da se žaliteljica izjasni o podnesnom
zahtjevu za privremeno udaljenje od vršenja dužnosti tužitelja čime joj je bila data mogućnost
da se izjasni o navedenom zahtjevu što je ista i učinila.
Prigovori žalbe da je Prvostepena odluka donesena na temelju pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjničnog stanja i pogrešne primjene normi materijalnog prava nisu osnovani.
Prvostepena disciplinska komisija je pravilo utvrdila da je protiv žaliteljice nadležno
tužilaštvo podiglo optužnicu za navedena krivična djela i da je ista potvrđena od strane
Općinskog suda u Zenici te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja Prvostepena
13
Disciplinska Komisija pravilno postupila kada je ocijenila da su isunjeni uslovi iz člana 77.
stav (1) tačka b) Zakona o VSTV-u BiH za privremeno udaljavanje tužiteljice DM od vršenja
dužnosti tužitelja.
Nisu osnovani žalbeni navodi o povredi prava žaliteljice garantovanih Evropskom
konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama odnosno Ustava i temeljna načela
krivičnog prava obzirom da Odluka o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti tužioca ni
na koji način ne utiče na tok i ishod krivičnog postupka i prava optužene u tom postupku.
Cijeneći karakter i prirodu radnji detaljno opisanih u optužnici Kantonalnog tužilaštva
Zeničko-dobojskog Kantona ova komisija takođe smatra da je integritet tužiteljice DM kao
osobe koja obavlja dužnost tužitelja doveden u pitanje, a time i povjerenje javnosti prema
ovoj osobi u vršenju dužnosti tužitelja. To opravdava ocjenu Prvostepene Discplinske
Komisije da su ispunjeni uslovi za donošenje Odluke o privremenom udaljavanju tužioca sa
dužnosti do okončanja krivičnog postupka.
S obzirom da u prvostepenom postupku nije bilo povrede postupka i da je pobijana Odluka
zasnovana na potpuno i pravilno utvrđenom stanju na koje je pravilno primjenjeno
materijalno pravo, Drugostepena Disciplinska Komisija je primjenom člana 224. stav 1. tačka
2. ZPP-a u vezi sa članom 79. stav 2. Zakona o VSTV-u i člana 93. stav 7. u vezi sa članom
88. Poslovnika donijela Odluku kao u izreci.
Predsjedavajuća Komisije
Svetlana Brković“
II SLUČAJ (Republika Srbija)
14
12“ Slučaj zastrašivanja, pretnji i pritisaka na branioce ljudskih prava kao i na žrtvu torture
policije beležimo u Leskovcu (selo Bukova Glava - opština Vučje). Naime, adv. Mreze CHRIS
Violeta Tasić iz Leskovca, je zastupala žrtvu torture policije Nenada Miljkovića iz sela
Bukova Glava. Nenad je podneo krivičnu prijavu protiv dva policajca OUP-a Vučje Krstić
Milisava i Stoiljkovic Srdjana za kriv. delo iz 2002. iznudjivanje iskaza iz cl. 65 st.1.KZ RS.
Nakon višegodišnjeg sudskog postupka (više od 3 godine) Okružni sud u Leskovcu je potvrdio
presudu Opštinskog suda Leskovac, kojom se ova dva policajca oslobadjaju optužbe.Nakon te
presude tuženik I njegov advokat pripremaju slučaj za Međunarodni sud u Strasburu.
Nakon toga, krajem maja i početkom juna (po izjavi Nenada Miljkovića) dva policajca iz
stanice policije Vučje, su tri puta u uniformi, službenim automobilom dolazili u kuću Nenada
Miljkovića u selu Bukova Glava i tražili su ga da bi razgovarali. Pošto ga nisu našli, treći put
- 5. juna 2006. su naterali njegovu majku (koja je težak psihički bolesnik - Nenad je njen
zakonski staratelj) da ih odvede na njivu - gde je Nenad radio da bi zaradio dnevnicu. Kada
su ga našli obratili su mu se rečima: “ Zašto ponovo tuziš policajce? Da li si podneo tužbu
protiv policajaca na medjunarodni sud? Ko te tome uči? Ko je tvoj advokat? Kako se advokat
zove, gde radi, za koga radi, koja je adresa…? “
III Slučaj(Republika Srbija)
13„Presuda Vrhovnog suda Srbije Kž. 1524/02 od 10.9.2003. i presuda Okružnog suda u
Beogradu K. 336/98
Kada su okrivljeni kao policajci u vršenju službe u nameri da iznude izjavu od oštećenog,
upotrebili prema njemu silu, tako što su ga nakon privođenja u prostorije OUP tukli tražeći
da im da podatke gde se nalazi određeno lice, izvršili su krivično delo iznuđivanja iskaza
Iz obrazloženja:
Iz utvrđenog činjeničnog stanja sud je našao da se u radnjama optuženih stiču obeležja
krivičnog dela iznuđivanja iskaza iz čl. 65. st. 2. u vezi st. 1. KZS.
12 www.chris.online.com 13 Ibid.
15
Optuženi su kao službena lica - policajci u vršenju službe, upotrebili silu prema oštećenom u
nameri da od njega iznude izjavu gde se nalazi određeno lice, a pri tome su mu naneli tešku i
po život opasnu povredu.
Optuženi su u odnosu na osnovno krivično delo iznuđivanja iskaza delovali sa direktnim
umišljajem, jer im je namera bila da ovakvim postupanjem iznude izjavu od oštećenog. U
odnosu na povredu koju su naneli oštećenom postupali su s eventualnim umišljajem jer su bili
svesni da na način na koji su tukli oštećenog, udarajući ga nogama, rukama i palicom u
vitalne delove tela, mogu ovome naneti teške i po život opasne povrede i na to su pristali.
(Presuda Vrhovnog suda Srbije Kž. 1524/02 od 10.9.2003. i presuda Okružnog suda u
Beogradu K. 336/98 od 04.2.2002. godine) „
IV Slučaj (SAD)
14„U doba zahuktalog američkog rata protiv terorizma i očekivanog napada na
Irak, krajem prošle godine, 26. prosinca 2002., u Washington Postu objavljen
je članak dvoje novinara1 koji je izazvao burne reakcije i brojne komentare u
američkoj javnosti. Članak potanko izvješćuje o navodnim postupcima operativaca
američke tajne službe i vojne policije prema zarobljenim osumnjičenim
pripadnicima al-Quaede i Talibana u tajnom CIA-inom istražnom centru u
američkoj zračnoj bazi Bagram u Afganistanu.
Taj je istražni centar u novinskom članku opisan kao “kup metalnih brodskih
kontejnera u kojima su smješteni zarobljeni osumnjičeni pripadnici al-Qaede i
talibanski zapovjednici”. Navodno, američki operativci prema zarobljenicima
u tom kampu prakticiraju metode iznuđivanja iskaza kako bi došli do informacija
koje bi mogle poslužiti za razotkrivanje terorističke mreže al-Qaede i njezinih
pripadnika. Pritom zarobljenici koji pristaju na suradnju bivaju nagrađeni
hranom i pićem te ispitivačima čije metode uključuju i “hinjeno prijateljstvo,
poštovanje, kulturalnu osjetljivost, a u nekim slučajevima i novac”. Istovremeno,
zarobljenici koji odbijaju suradnju s američkim istražiteljima podvrgavaju se
metodama iznuđivanja iskaza, koje bi, s obzirom na opisanu brutalnost i mogući
14 E. Ivičević: „Američka borba protiv terorizma kao opravdanje za primjenu metoda iznuđivanja iskaza“,Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10, broj 1/2003, str. 69-74.
16
stupanj intenziteta duševnih i tjelesnih patnji zarobljenika, mogle predstavljati torturu u
kaznenopravnom značenju te riječi.“
ZAKLJUČAK
Na kraju ovog seminarskog rada možemo zaključiti da i u današnje vrijeme,vrijeme kada
ljudska prava i njihova zaštita zauzimaju jako puno prostora u krivično pravnoj zaštiti,ona se
krše pa i od strane državnih službenika.Dokaz za to nam je krivično djelo iznuđivanja
iskaza.Državni službenici nastoje na sve načine da dobiju iskaze i ne prezaju od poduzimanja
protupravnih načina.Sve države nastoje da to spriječe i propisuju mjere i sankcije za učinitelje
takvog krivičnog djela.Možemo zaključiti da to zaista nije dovoljno i da svi moramo potruditi
da se ljudska prava poštuju i da se njihova zaštita dovede do maksimuma.
17
LITERATURA
1. A.Dautbegović,“Metodi i sredstva čijom primjenom se u krivičnom postupku krše
ljudska prava i slobode garantovane Ustavom BiH“,Univerzitet u Zenici,2008.
2. Z.Tomić,“Krivično pravo II-posebni dio“,Pravni fakultet u Sarajevu,2007.god.
3.E. Ivičević: „Američka borba protiv terorizma kao opravdanje za primjenu metoda
iznuđivanja iskaza“,Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10, broj
1/2003, str. 69-74.
4. KZ FBiH , Službene novine FBIH 18/05.
5. KZ BRČKO DISTRIKTA, Skupština Brčko D., 2003god.
6.KZ REPUBLIKE SRBIJE "Službeni glasnik RS",januar 55/06.
7.KZ REPUBLIKE HRVATSKE (www.zakon.hr.)30.4.2011.g.
8.Internet stranice:
www.jutarnji.hr
www.chris.online.com
18
19
