RR\1157196HR.docx PE616.683v02-00

HR Ujedinjena u raznolikosti HR

Europski parlament 2014-2019

Dokument s plenarne sjednice

A8-0221/2018

26.6.2018

IZVJEŠĆE

o klimatskoj diplomaciji

(2017/2272(INI))

Odbor za vanjske poslove

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

Izvjestitelji: Arne Lietz, Jo Leinen

(Postupak u zajedničkom odboru – članak 55. Poslovnika)

PE616.683v02-00 2/24 RR\1157196HR.docx

HR

PR_INI

SADRŽAJ

Stranica

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA ................................................ 3

OBRAZLOŽENJE ................................................................................................................... 18

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU ............................................ 22

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM

ODBORU ................................................................................................................................. 23

RR\1157196HR.docx 3/24 PE616.683v02-00

HR

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o klimatskoj diplomaciji

(2017/2272(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove

članke 21., 191., 192., 220. i 221.,

– uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. i ciljeve održivog razvoja

Ujedinjenih naroda,

‒ uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama

(UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

– uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka

UNFCCC-a (COP21) i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka

Protokola iz Kyota (CMP11), koje su se održale u Parizu od 30. studenoga do

11. prosinca 2015.,

– uzimajući u obzir 22. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP22) i 1. konferenciju

stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma (CMA1), koje su održane

u Marakešu (Maroko) od 15. studenoga do 18. studenoga 2016.,

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2016. o provedbi Pariškog

sporazuma i Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama održanoj 2016. u Marakešu,

u Maroku (COP22)1,

– uzimajući u obzir Peto izvješće o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene

(IPCC) i njegovo objedinjeno izvješće,

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2017. o Konferenciji UN-a o

klimatskim promjenama koja će se održati 2017. u Bonnu u Njemačkoj (COP23)2,

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. srpnja 2016. pod nazivom „Ubrzanje

prelaska na niskougljično gospodarstvo u Europi” (COM(2016)0500),

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. travnja 2013. naslovljenu „Strategija

EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (COM(2013)0216),

– uzimajući u obzir akcijski plan EU-a za klimatsku diplomaciju iz 2015. koji je donijelo

Vijeće za vanjske poslove,

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjsku politiku od 6. ožujka 2017. i 19. lipnja

1 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0383. 2 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0380.

PE616.683v02-00 4/24 RR\1157196HR.docx

HR

2017.,

– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 22. lipnja 2017.,

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. veljače 2018. o klimatskoj diplomaciji,

– uzimajući u obzir komunikaciju Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) iz

lipnja 2016. o globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku i

zajedničku komunikaciju Komisije i ESVD-a od 7. lipnja 2017. naslovljenu „Strateški

pristup otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a” (JOIN(2017)0021),

– uzimajući u obzir mišljenje Europskoga odbora regija od 9. veljače 2017. naslovljeno

„Ususret novoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama na temelju

integriranog pristupa”,

‒ uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od

26. travnja 2016. naslovljeno „Razdoblje nakon Pariza”1,

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o

provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike2,

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2018. o ženama, rodnoj

ravnopravnosti i pravednoj klimatskoj politici3,

– - uzimajući u obzir Odluku 36/CP.7 Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni

klime (UNFCCC) od 9. studenoga 2001. o povećanju sudjelovanja žena u zastupanju

stranaka u tijelima osnovanima u okviru Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o

promjeni klime i Kyotskog protokola,

– uzimajući u obzir studiju koju je 2009. provela Međunarodna organizacija za migracije

(IOM) o migracijama, okolišu i klimatskim promjenama: Ocjena dokaza,

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2018. o rodnoj ravnopravnosti u

trgovinskim sporazumima EU-a4,

– uzimajući u obzir encikliku pape Franje „Laudato Si” o brizi za naš zajednički dom,

– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

– uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za vanjske poslove i Odbora za okoliš,

javno zdravlje i sigurnost hrane u okviru članka 55. Poslovnika,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i Odbora za okoliš, javno zdravlje

i sigurnost hrane (A8-0221/2018),

A. budući da utjecaji klimatskih promjena imaju sve ozbiljnije učinke na različite aspekte

1 SL C 487, 28.12.2016., str. 24. 2 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0493. 3 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0005. 4 Usvojeni tekst, P8_TA(2018)0066.

RR\1157196HR.docx 5/24 PE616.683v02-00

HR

ljudskog života, kao i na mogućnosti razvoja te svjetski geopolitički poredak i globalnu

stabilnost; budući da će oni s najmanje sredstava za prilagodbu klimatskim promjenama

biti najviše pogođeni učinkom klimatskih promjena; budući da se klimatska diplomacija

može shvatiti kao oblik ciljane vanjske politike radi promicanja klimatskog djelovanja

ostvarivanjem kontakata s drugim dionicima, suradnjom u pogledu konkretnih pitanja

povezanih s klimom, izgradnjom strateških partnerstava i jačanjem odnosa između

državnih i nedržavnih dionika, uključujući glavne globalne zagađivače, čime se

pridonosi ublažavanju učinaka klimatskih promjena i jačaju mjere u području klime i

jačanju diplomatskih odnosa Unije;

B. budući da utjecaj klimatskih poremećaja uključuje porast razine, zagrijavanje i

zakiseljavanje oceana, gubitak bioraznolikosti i porast učestalosti ekstremnih klimatskih

pojava; budući da su prve žrtve tih poremećaja najosjetljivije zemlje i stanovništvo,

pogotovo ljudi koji žive u otočnim zemljama; budući da klimatske promjene imaju jako

ozbiljan socijalni i kulturni učinak na autohtone zajednice koje ne samo da tek

marginalno doprinose emisijama CO2, nego ustvari imaju aktivnu i ključnu ulogu u

zaštiti ekosustava u kojima žive, čime ublažavaju učinke klimatskih promjena;

C. budući da je EU bio jedna od pokretačkih sila u klimatskom djelovanju i da se pokazao

predvodnikom u međunarodnim pregovorima o klimi; budući da se EU koristio

klimatskom diplomacijom kako bi uspostavio strateške saveze s relevantnim dionicima

radi zajedničke borbe protiv klimatskih promjena kao ključne sastavnice održivog

razvoja i preventivnog djelovanja u pogledu prijetnji povezanih s klimom;

D. budući da je klimatska diplomacija EU-a doprinijela zaključivanju Pariškog sporazuma

i da se pristup EU-a klimatskoj diplomaciji otada proširio; budući da je klimatska

politika, u okviru globalne strategije EU-a, sada integrirana u vanjsku i sigurnosnu

politiku, a veza između energetike i klime te između sigurnosti i prilagodbe klimatskim

promjenama i migracija postala čvršća;

E. budući da odgovornost za dugoročno održive mjere u području klime ne može biti

svaljena na pojedince i njihove individualne odluke u svojstvu potrošača; budući da bi

se klimatskom politikom utemeljenom na ljudskim pravima trebalo pojasniti da

odgovornost za stvaranje održivih društava prvenstveno snose političari koji imaju

sredstva za stvaranje održivih klimatskih politika;

F. budući da su problemi povezani s klimatskim promjenama i sigurnosni problemi

međusobno povezani i transnacionalni te iziskuju klimatsku diplomaciju usmjerenu,

između ostalog, prema potpunoj provedbi obveza iz Pariškog sporazuma; budući da su u

nekoliko studija otkrivene neizravne veze između klimatskih promjena, prirodnih

katastrofa i vojnih sukoba, i budući da se klimatske promjene može smatrati

„multiplikatorom prijetnji” koji može pojačati već postojeće socijalne tenzije; budući da

negativne posljedice klimatskih promjena mogu dovesti do povećanih političkih tenzija,

i unutar i izvan nacionalnih granica, a tako i do rizika da postanu krizni element koji

dodatno opterećuje međunarodne odnose;

G. budući da klimatske promjene imaju izravan i neizravan utjecaj na migracije zbog kojih

se sve veći broj ljudi iz ugroženih područja seli u održivija područja svojih zemalja ili u

inozemstvo kako bi izgradili novi život;

PE616.683v02-00 6/24 RR\1157196HR.docx

HR

H. budući da su u rezoluciji Parlamenta od 4. listopada 2017. o Konferenciji UN-a o

klimatskim promjenama koja će se održati 2017. u Bonnu u Njemačkoj (COP23)

prepoznati priroda i opseg raseljavanja uzrokovanog klimatskim promjenama i

migracija koje su posljedica katastrofa uzrokovanih globalnim zatopljenjem; budući da

se u raznim bitnim i utemeljenim studijama i izvješćima, primjerice onima koje su

provele i izradile Međunarodna organizacija za migracije i Svjetska banka, ukazuje na

to da će broj migranata i interno raseljenih osoba, ako se ne ulože ozbiljni napori, u

najgorem scenariju porasti na 200 milijuna do 2050. kao posljedica ekoloških promjena,

pri čemu velik broj njih trenutačno živi u obalnim područjima ili bi mogli biti interni

migranti u supsaharskoj Africi, Južnoj Aziji i Latinskoj Americi;

I. budući da osobe koje migriraju zbog razloga povezanih s okolišem nemaju status

izbjeglice niti zaštitu koja se njima priznaje na međunarodnoj razini, jer nisu priznati u

okviru Ženevske konvencije iz 1951. godine;

J. budući da je Komisija, kao doprinos postizanju gospodarstva s nultom neto stopom

emisija ugljika, za ciljeve energetske politike Unije odredila promicanje energetske

učinkovitosti i pretvaranje EU-a u svjetskog predvodnika u području obnovljivih izvora

energije;

K. budući da se u sklopu klimatske diplomacije EU-a moraju poticati projekti za

upravljanje rizicima, oblikovati javno mnijenje, poticati politička i gospodarska

suradnja u borbi protiv klimatskih promjena i promicati gospodarstvo s niskim

emisijama ugljika;

L. budući da bi klimatska diplomacija EU-a trebala izraditi model proaktivne prilagodbe

kojom se potiče interakcija između politika za borbu protiv klimatskih promjena; budući

da bi institucionalizacija politika o klimatskim promjenama značila veću razinu javne

svijesti i da bi se trebala iskazati u vidu jasnije političke volje;

M. budući da je problem oskudnosti vodnih resursa uzrok sve većeg broja sukoba među

zajednicama; budući da se ti resursi često iskorištavaju na neodrživ način za intenzivne

poljoprivredne i industrijske aktivnosti u okviru situacija koje su već nestabilne;

N. budući da bi borba protiv klimatskih promjena, kako bi se postigli njezini ciljevi, trebala

postati strateški prioritet u svim diplomatskim dijalozima i inicijativama, s pristupom

utemeljenim na ljudskim pravima; budući da Parlament aktivno pridonosi tom procesu i

koristi se svojim zakonodavnim ovlastima i političkim utjecajem kako bi se pitanja

klimatskih promjena dodatno uključila u razvojna djelovanja i portfelj potpora, kao i u

nekoliko drugih politika EU-a, kao što su ulaganja, poljoprivreda, ribarstvo, energetika,

promet, istraživanja i trgovina;

O. budući da se izvori diskriminacije i ranjivosti na temelju spola, rase, etničke pripadnosti,

klase, siromaštva, sposobnosti, pripadnosti autohtonim narodima, dobi, zemljopisnog

položaja te tradicionalne i institucionalne diskriminacije međusobno kombiniraju i tako

ometaju pristup resursima i sredstvima potrebnima za svladavanje tako dramatičnih

promjena kao što su klimatske promjene;

P. budući da su klimatske promjene neodvojivo povezane s krčenjem šuma uzrokovanim

jagmom za zemljištem, eksploatacijom fosilnih goriva i intenzivnom poljoprivredom;

RR\1157196HR.docx 7/24 PE616.683v02-00

HR

Q. budući da je udio žena u donošenju političkih odluka i diplomaciji, a posebice u

pregovorima o klimatskim promjenama, i dalje nezadovoljavajući te budući da je u tom

pogledu ostvaren slab ili nikakav napredak; budući da žene čine samo 12 do 15 %

voditelja izaslanstava i oko 30 % njihovih članova;

1. podsjeća na to da utjecaji klimatskih promjena imaju učinak na sve aspekte ljudskog

života, a posebno na globalne resurse, mogućnosti razvoja, modele poslovanja,

trgovinske odnose i regionalne odnose; podsjeća na to da posljedice klimatskih

promjena povećavaju nesigurnost opskrbe hranom, prijetnje zdravlju, gubitak sredstava

za život, raseljavanje, migraciju, siromaštvo, rodna neravnopravnost, trgovanje ljudima,

nasilje, nedostatak pristupa infrastrukturi i temeljnim uslugama, utječu na mir i

sigurnost i sve više pogađaju građane EU-a i predstavljaju izazov za međunarodnu

zajednicu; ističe sve hitniju potrebu za klimatskim djelovanjem i naglašava da je za

rješavanje problema klimatskih promjena potrebno uložiti zajedničke napore na

međunarodnoj razini; potiče Komisiju i države članice da stalno olakšavaju

multilateralnu raspravu jer to podrazumijeva kolektivnu odgovornost za cijeli planet, za

sadašnje i buduće generacije; napominje da je borba protiv klimatskih promjena nužna

za zaštitu ljudskih prava;

2. sa zabrinutošću primjećuje narušavanje svjetskih izvora vode i ekosustava, kao i rastuću

opasnost od nestašice vode, rizika povezanih s vodom te ekstremnih događaja;

Provedba Pariškog sporazuma i Programa za održivi razvoj do 2030.

3. ponovno potvrđuje predanost EU-a Pariškom sporazumu i Programu UN-a za održivi

razvoj do 2030., uključujući ciljeve održivog razvoja; ističe potrebu za potpunom i

brzom provedbom Pariškog sporazuma i postizanjem njegovih ciljeva ublažavanja,

prilagodbe i preusmjeravanja financijskih tokova, i ciljeva održivog razvoja na razini

EU-a i na svjetskoj razini radi razvoja održivijeg gospodarstva i društva; ponovno

potvrđuje potrebu za ambicioznom klimatskom politikom EU-a i svoju spremnost da

znatno poveća postojeći nacionalno utvrđeni doprinos (NDC) za EU do 2030., kao i

potrebu da se do kraja 2018. razvije ambiciozna i usklađena dugoročna strategija za

nultu neto stopu emisija ugljika do 2050., u skladu s obvezama iz Pariškog sporazuma u

pogledu zadržavanja povećanja globalne prosječne temperature na znatno ispod 2°C i

ulaganja napora u ograničavanje povećanja temperature na 1,5°C iznad predindustrijske

razine; poziva Komisiju da u toj dugoročnoj strategiji uzme u obzir stajališta svih aktera

koji mogu doprinijeti strategiji ili na koje će ona utjecati;

4. ističe važnost ambiciozne klimatske politike EU-a radi izbjegavanja daljnjeg povećanja

temperature te kako bi EU mogao djelovati kao vjerodostojan i pouzdan partner u

odnosu s trećim zemljama; poziva Komisiju i države članice da preuzmu aktivnu i

konstruktivnu ulogu tijekom dijaloga „Talanoa” 2018. i konferencije COP24, jer će

2018. godina biti ključna za provedbu Pariškog sporazuma; poziva EU da pokaže svoju

posvećenost ambicioznoj klimatskoj politici jer će to pomoći da EU bude primjer i da

zagovara snažne obveze drugih zemalja u pogledu ublažavanja;

5. žali zbog objave odluke predsjednika Sjedinjenih Američkih Država o povlačenju SAD-

a iz Pariškog sporazuma; ponovno potvrđuje da EU ima odgovornost i priliku da

preuzme vodeću ulogu u globalnom klimatskom djelovanju, da uloži jače napore u

klimatsku diplomaciju i da stvori snažan savez zemalja i dionika koji će nastaviti pružati

PE616.683v02-00 8/24 RR\1157196HR.docx

HR

potporu i doprinos ciljevima ograničavanja globalnog zatopljenja na razinu znatno nižu

od 2 °C, uz istodobno nastojanje da se povišenje temperature ograniči na 1,5 °C prema

preporuci Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC); ipak ističe da je važno

tijesno surađivati s vladom SAD-a, a posebno s državama i gradovima SAD-a;

6. ističe da vjerodostojnost EU-a u borbi protiv klimatskih promjena ovisi o strogoj i

sveobuhvatnoj provedbi njegove klimatske politike;

7. ističe da bi se u sklopu vanjske politike EU-a trebali razviti kapaciteti za praćenje rizika

povezanih s klimatskim promjenama, uključujući prevenciju kriza i osjetljivosti na

sukobe; smatra da posljedično i brzo djelovanje u području klime na ključan način

doprinosi prevenciji socijalnih, gospodarskih i sigurnosnih rizika, prevenciji sukoba i

nestabilnosti, a na kraju i prevenciji velikih političkih, socijalnih i gospodarskih

troškova; stoga ističe važnost uključivanja klimatske diplomacije u politike EU-a za

sprečavanje sukoba, širenjem i prilagodbom opsega misija i programa EU-a u trećim

zemljama i područjima sukoba; ponavlja da će prelazak na gospodarstvo s nultom neto

stopom emisija ugljika pridonijeti većem miru i sigurnosti ljudi unutar i izvan EU-a jer

klimatske promjene često pogoršavaju postojeće nestabilnosti i sukobe te produbljuju

postojeće ili stvaraju nove nejednakosti zbog manjka resursa, nedostatka gospodarskih

mogućnosti, gubitka zemlje kao rezultata dizanja razine mora ili dugotrajnih razdoblja

suše, krhkih upravljačkih struktura, nedostatne opskrbe vodom i hranom i pogoršavanja

životnih uvjeta;

8. sa zabrinutošću posebno upozorava na pogoršanje ekosustava i vodnih resursa planeta te

na sve veću prijetnju koju predstavlja manjak vode i rizici povezani s vodom kao i na

ekstremne klimatske i vremenske uvjete koji su sve češći i čiji je učinak sve razorniji,

zbog čega je nužno ojačati poveznicu između prilagođavanja na klimatske promjene i

smanjenja rizika od katastrofa;

9. osim toga sa zabrinutošću primjećuje da se ne posvećuje dovoljno pozornosti ulozi tla

kao sastavnog dijela klimatskog sustava te njegovoj važnosti za smanjenje stakleničkih

plinova i prilagodbu na učinke klimatskih promjena; poziva EU da izradi ambicioznu

strategiju koju bi trebalo uključiti u klimatsku diplomaciju;

10. naglašava da je zbog otapanja polarnih kapa i dizanja razine mora posebno ugroženo

stanovništvo koje živi na obalama ili u malim otočnim državama; potiče Komisiju i

države članice da štite i čuvaju te životne prostore tako da olakšaju postizanje

ambicioznih ciljeva u pogledu ublažavanja klimatskih promjena i donošenjem

multilateralnih mjera za zaštitu obale;

11. priznaje da klimatske promjene pogoršavaju okolnosti koje dovode do migracija u

ugroženim područjima i podsjeća na to da će se migracije u budućnosti povećati ako se

negativne posljedice klimatskih promjena ne riješe na odgovarajući način; stoga smatra

da je bitno raditi na utvrđivanju općeprihvaćene univerzalne definicije pojma

„klimatskih izbjeglica” u okviru UN-a u cilju uspostave međunarodnog pravnog okvira

za osobe raseljene zbog posljedica klimatskih promjena i donošenja zajedničkog

pristupa za zaštitu klimatskih izbjeglica; zahtijeva od EU-a da aktivno sudjeluje u

raspravi o pojmu „klimatskih izbjeglica”, što se odnosi i na eventualno donošenje

pravne definicije tog pojma na međunarodnoj razini;

RR\1157196HR.docx 9/24 PE616.683v02-00

HR

12. poziva države članice da pokažu progresivno vodstvo u tekućim pregovorima o

globalnom sporazumu za sigurne, uredne i zakonite migracije, koji je pripremljen pod

okriljem Ujedinjenih naroda te se nadograđuje na Deklaraciju iz New Yorka o

izbjeglicama i migrantima iz 2016., u kojoj je priznato da se veliki broj ljudi seli „kao

odgovor na negativne posljedice klimatskih promjena”;

13. pozdravlja uključivost procesa UNFCCC-a; smatra da je, kako bi se zajamčilo

učinkovito i transparentno sudjelovanje, potrebno riješiti pitanje interesnih skupina i

sukoba interesa; podržava inicijativu vlada koje zastupaju većinu svjetskog stanovništva

u pogledu uvođenja posebne politike u vezi sa sukobom interesa te poziva Komisiju da

se konstruktivno uključi u taj proces;

14. poziva Komisiju da osmisli programe za podizanje razine osviještenosti građana EU-a o

vezi između klimatskih promjena te migracija, siromaštva i sukoba u pogledu pristupa

resursima;

15. naglašava da svaka inicijativa EU-a u području okoliša mora započeti od zakonodavnih

nadležnosti predviđenih Ugovorima i da parlamentarna demokracija EU-a mora i dalje

imati istaknutu ulogu u svakom prijedlogu kojemu je cilj promicanje međunarodnih

mjera za zaštitu okoliša;

Jačanje kapaciteta EU-a u području klimatske diplomacije

16. napominje da su EU i njegove države članice zaslužni za najveći dio javnog financiranja

u području klime i da je to bitan instrument kojim se izgrađuje povjerenje za potporu

prilagodbi i ublažavanju u drugim zemljama; potiče Komisiju i države članice da

nastave s korisnim financijskim doprinosima te da aktivno podržavaju mobilizaciju

financijskih sredstava u području klime na međunarodnoj razini s pomoću javnog

financiranja drugih zemalja i iz privatnih izvora; pozdravlja izjave iznesene

12. prosinca 2017. na sastanku na vrhu One Planet;

17. naglašava da su za globalni prelazak na gospodarstva i društva s nultim emisijama

ugljika, koja su otporna na klimatske promjene, potrebna znatna ulaganja u

transformaciju; naglašava da vlade trebaju stvoriti poticajno okruženje za

preusmjeravanje tokova kapitala prema održivom ulaganju i izbjegavanje neupotrebljive

imovine, nadograđujući se na zaključke stručne skupine na visokoj razini o održivom

financiranju i u skladu s komunikacijom Komisije o održivom financiranju

(COM(2018)0097); smatra da financijski sustav mora doprinositi ciljevima Pariškog

sporazuma i održivog razvoja; uvjeren je da će financijski sustav EU-a koji doprinosi

ublažavanju klimatskih promjena i potiče ulaganja u čiste tehnologije i održiva rješenja

služiti kao uzor drugim zemljama te da bi im mogao pomoći da uvedu slične sustave;

18. ističe da je važno da EU ima zajedničko i jedinstveno stajalište na svim međunarodnim

forumima i poziva Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i

Komisiju da koordiniraju zajedničke napore EU-a kako bi se osigurala njegova

predanost provedbi Pariškog sporazuma; potiče EU da razmotri načine na koje se može

dodatno povisiti razina ambicija Pariškog sporazuma; ustraje u tome da je potrebno

razviti sveobuhvatnu strategiju za klimatsku diplomaciju EU-a, a pitanje klime uključiti

u sva područja vanjskog djelovanja EU-a, uključujući trgovinu, razvojnu suradnju i

humanitarnu pomoć; naglašava da je važno ojačati socijalnu dimenziju, uključivanjem

PE616.683v02-00 10/24 RR\1157196HR.docx

HR

rodne perspektive i pristupa temeljenog na ljudskim pravima u sve buduće

multilateralne pregovore;

19. potiče Komisiju i države članice da podižu međunarodnu razinu osviještenosti o

klimatskim promjenama s pomoću koordiniranih komunikacijskih strategija i aktivnosti

kako bi se povećala potpora javnosti i politička podrška; poziva osobito na to da se

stvori međunarodna svijest o međupovezanosti klimatskih promjena i socijalne

nepravde, migracija, gladi i siromaštva činjenice da globalno djelovanje u području

klime može uvelike doprinijeti rješavanju tih problema;

20. ističe da će tehnološki napredak, koji se na odgovarajući način potiče u okviru

zajedničkog političkog napora, biti od ključne važnosti za ostvarenje ciljeva Pariškog

sporazuma te da se stoga mora voditi računa o znanstvenoj diplomaciji EU-a kao dijelu

globalne strategije za klimatsku diplomaciju, u okviru koje se jača i financira

istraživanje u području klimatskih promjena;

21. podsjeća da, kao što je to navedeno u zelenoj knjizi Komisije „Prilagodba klimatskim

promjenama u Europi – mogućnosti za djelovanje na razini EU-a”1, među područja u

Europi koja su najosjetljivija na klimatske promjene spadaju južna Europa i sredozemni

bazen, planinska i obalna područja, gusto naseljena poplavna područja, Skandinavija i

arktička regija; stoga potiče EU da promiče istraživačke i razvojne programe koji

obuhvaćaju države članice relevantne za svaki od tih slučajeva, u skladu s člankom 185.

UFEU-a;

22. skreće pozornost na inicijativu PRIMA (Partnerstvo za istraživanje i inovacije na

mediteranskom području) kao dobar primjer znanstvene diplomacije iz prethodnog

stavka, u kojoj se naglasak stavlja na razvoj i primjenu inovativnih rješenja za

proizvodnju hrane i opskrbu vodom u sredozemnom bazenu; traži od Komisije da ojača

suradnju, pruži nužnu potporu i osigura kontinuitet te inicijative kao i drugih sličnih

inicijativa; poziva Komisiju da u skladu s člankom 185. UFEU-a izradi novu inicijativu

koja će biti posebno usmjerena na ciljeve klimatske diplomacije EU-a;

23. apelira da se poduzmu mjere za koordinaciju akcijskih planova EU-a za energetsku i

vodnu diplomaciju s klimatskom diplomacijom, čime bi se prema potrebi povećali

sinergija i zajedničko djelovanje između odgovarajućih subjekata na razini EU-a i

država članica;

24. poziva Parlament da se dodatno angažira te da se uspostavi godišnji proces, koji bi

inicirali Komisija i ESVD, a provodio bi se u suradnji s državama članicama, u okviru

kojeg bi se utvrdili ključni prioriteti klimatske diplomacije EU-a u dotičnoj godini i

iznijele konkretne preporuke za rješavanje nedostataka u pogledu kapaciteta;

25. obvezuje se na to da će sastaviti svoje stajalište i preporuke za novu dugoročnu

strategiju EU-a do sredine stoljeća, koje će Komisija i Vijeće razmotriti prije

podnošenja strategije UNFCCC-u;

26. izjavljuje da namjerava pokrenuti proces podnošenja redovitih izvješća o aktivnostima,

postignućima i nedostatcima klimatske diplomacije EU-a koji će doprinijeti tim

1 COM(2007) 0354.

RR\1157196HR.docx 11/24 PE616.683v02-00

HR

nastojanjima; dodaje da bi periodična izvješća trebala sadržavati jasne referentne

vrijednosti u tom pogledu;

27. ističe ključnu ulogu parlamentarne diplomacije u borbi protiv klimatskih promjena;

obvezuje se da će bolje iskoristiti svoju međunarodnu ulogu i članstvo u međunarodnim

parlamentarnim mrežama te da će intenzivirati svoje klimatske aktivnosti u okviru rada

svojih izaslanstava, uključujući posjete izaslanstava, osobito Odbora za okoliš, javno

zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za vanjske poslove, te tijekom europskih i

međunarodnih međuparlamentarnih sastanaka i u okviru platformi za dijalog s

nacionalnim parlamentima i s dionicima na podnacionalnoj razini te s civilnim

društvom/nedržavnim dionicima, te da će u svakom trenutku poštovati načela rodne

osviještenosti;

28. poziva na veću dodjelu ljudskih i financijskih resursa u okviru ESVD-a i Komisije,

kako bi se bolje odrazila snažna predanost klimatskoj diplomaciji te veća angažiranost u

tom području; potiče ESVD da u programe sastanaka izaslanstava EU-a s njihovim

partnerima iz trećih zemalja i međunarodnih ili regionalnih organizacija uvrsti

klimatsku diplomaciju te da organizira diplomatske napore u području klime u okviru

svakog izaslanstva EU-a s predstavništvima država članica u trećim zemljama i pridoda

im stratešku važnost; stoga poziva na uključivanje kontaktne točke za klimatske

promjene u izaslanstva EU-a u trećim zemljama, kao i većeg postotka stručnjaka za

klimu pri uspostavi mješovitih radnih mjesta u izaslanstvima EU-a;

29. ističe da potrošnja sredstava EU-a u području klime može stvoriti visoku dodanu

vrijednost i da bi je trebalo znatno povećati kako bi odražavala veću važnost i hitnost

djelovanja u području klime i potrebu za daljnjim djelovanjima u području klimatske

diplomacije; stoga potiče Komisiju i države članice da povećaju potrošnju povezanu s

klimatskom diplomacijom u narednom višegodišnjem financijskom okviru (VFO), da

izdvoje najmanje 30 % sredstava u području klime, za što se zalaže Parlament u svojoj

rezoluciji od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: Priprema stajališta Parlamenta o

VFO-u nakon 2020.1 i da usklade proračun EU-a u cijelosti s ciljevima Pariškog

sporazuma i ciljevima održivog razvoja kako bi se zajamčilo da potrošnja proračunskih

sredstava nije protivna naporima u području klime; u tom kontekstu primjećuje da će

osjetljivi sektori (poput poljoprivrede, industrije, energije i prometa) morati poduzeti

veće napore pri prijelazu na gospodarstvo s nultim emisijama ugljika; poziva na bolje

korištenje drugih fondova EU-a kako bi se osigurali učinkovitost sredstava, optimalni

ishodi i veći utjecaj djelovanja i inicijativa EU-a;

30. poziva Komisiju i države članice da u okviru bilateralnih sporazuma s partnerskim

zemljama razvijaju suradnju u području okoliša kako bi se poticale politike održivog

razvoja koje se temelje na energetskoj učinkovitosti i obnovljivoj energiji;

31. poziva Komisiju da u svojim predstojećim komunikacijama o budućnosti energetske i

klimatske politike EU-a te o dugoročnoj strategiji za smanjenje emisija stakleničkih

plinova u potpunosti odrazi globalnu dimenziju, uključujući ciljeve klimatske

diplomacije EU-a; također poziva Komisiju i ESVD da u roku od 12 mjeseci od

usvajanja ovog izvješća, i uzimajući u obzir pristup Parlamenta kako je utvrđen u ovom

tekstu, dodatno razviju dugoročnu viziju kako bi donijeli zajedničku komunikaciju

1 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0075.

PE616.683v02-00 12/24 RR\1157196HR.docx

HR

kojom bi se utvrdilo njihovo shvaćanje klimatske diplomacije EU-a, kao i strateški

pristup aktivnostima klimatske diplomacije EU-a;

32. poziva ESVD i Komisiju da povećaju svoju unutarnju koordinaciju u pogledu

raseljavanja zbog klime tako da uspostave odbor stručnjaka koji će istraživati klimatske

promjene i migracije s pomoću međuagencijske radne skupine;

33. ističe da su rodna ravnopravnost, osnaživanje žena te potpuno i ravnopravno

sudjelovanje i vodeća uloga žena presudni za djelovanje u području klime; poziva EU i

države članice da uključe rodnu perspektivu u klimatske politike i da primijene rodno

osviješteni pristup jer klimatske promjene često pogoršavaju rodne nejednakosti i

položaj žena, da promiču sudjelovanje pripadnica autohtonih naroda i braniteljica

ljudskih prava u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama

(UNFCCC) jer je njihovo poznavanje upravljanja prirodnim resursima ključno za borbu

protiv klimatskih promjena;

Borba protiv klimatskih promjena kao pokretač međunarodne suradnje

34. ističe da EU i države članice moraju biti aktivni partneri u međunarodnim

organizacijama i na forumima (kao što su UN, UNFCCC, politički forum na visokoj

razini o održivom razvoju (HPFL), Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava

(OHCHR), Međunarodna organizacija rada (MOR), Svjetska zdravstvena organizacija

(WHO), NATO, Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO),

Međunarodna pomorska organizacija (IMO), Arktičko vijeće, skupine G7 i G20) i

blisko surađivati s regionalnim organizacijama (kao što su Afrička unija (AU),

Gospodarska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS), Udruženje država

jugoistočne Azije (ASEAN), Skupina afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP),

MERCOSUR i Vijeće za suradnju u Zaljevu (GCC)) kako bi poticali globalna

partnerstva i osigurali provedbu Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja,

istodobno štiteći, jačajući i dodatno razvijajući multilateralne sustave suradnje;

35. poziva EU i države članice da daju veći prioritet mjerama u području klime na dnevnom

redu sastanaka na vrhu skupine G20, kao i na dnevnom redu bilateralnih sastanaka

zemalja članica skupine G20 i da surađuju sa zemljama u razvoju, kao što su

Skupina 77 u Ujedinjenim narodima (G77) i drugim mrežama, kao što je Savez malih

otočnih država (AOSIS);

36. poziva države članice da pojačaju svoj angažman u okviru Organizacije za europsku

sigurnost i suradnju (OESS), u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma; također ističe da

Međunarodna pomorska organizacija (IMO) mora poduzeti brze i primjerene dodatne

mjere kako bi međunarodni pomorski promet u odgovarajućoj mjeri doprinosio borbi

protiv klimatskih promjena;

37. poziva Komisiju da u međunarodne sporazume o trgovini i ulaganju uvrsti dimenziju

klimatskih promjena te da ratifikaciju i provedbu Pariškog sporazuma postavi kao uvjet

za buduće trgovinske sporazume; u tom pogledu poziva Komisiju da, gdje je to

potrebno, izradi sveobuhvatnu ocjenu dosljednosti postojećih sporazuma s Pariškim

sporazumom; poziva Komisiju da pojednostavi financijske instrumente i programe kako

bi se osigurala usklađenost, kako bi se pružila potpora trećim zemljama u borbi protiv

klimatskih promjena i kako bi se povećala učinkovitost klimatskog djelovanja EU-a;

RR\1157196HR.docx 13/24 PE616.683v02-00

HR

preporučuje da se o klimatskim promjenama sastavi jedna obavezna temeljna klauzula

koja bi se sustavno uvrštavala u međunarodne sporazume, uključujući sporazume o

trgovini i ulaganjima, u pogledu zajedničke predanosti ratifikaciji i provedbi Pariškog

sporazuma, čime bi se podupirao proces dekarbonizacije na europskoj i međunarodnoj

razini;

38. podupire kontinuiran i aktivan angažman EU-a u „koaliciji velikih ambicija” (HAC) i s

njezinim zemljama članicama kako bi se dala vidljivost njihovoj odlučnosti u postizanju

svrhovite provedbe Pariškog sporazuma zaključivanjem pouzdanog pravilnika 2018. i

uspješnog dijaloga „Talanoa” na konferenciji COP24 kojim se nastoji dodatno

motivirati države da se pridruže ovim naporima i uspostave skupinu predvodnika za

klimatska pitanja u sljedećih nekoliko godina koji će biti spremni na podizanje svojih

klimatskih ciljeva u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma, kako bi se uspostavilo

zajedničko vodstvo i kako bi djelovali kao predvodnici u pogledu uključivanja klime u

različita područja vanjske politike, uključujući trgovinu, reformu međunarodnih

financijskih institucija i sigurnost;

39. prepoznaje važnost djelotvornog i učinkovitog djelovanja u pogledu prilagodbe,

strategija i planova, uključujući korištenje rješenjima koja se temelje na ekosustavima s

ciljem povećanja kapaciteta prilagodbe, jačanja otpornosti te smanjenja osjetljivosti na

klimatske promjene u kontekstu Pariškog sporazuma;

40. ističe posebnu osjetljivost arktičkih ekosustava na klimatske promjene, s obzirom na to

da posljednjih nekoliko desetljeća temperature na Arktiku rastu približno dvaput brže od

svjetskog prosjeka; uviđa da onečišćenje prisutno u klimi na Arktiku najvećim dijelom

dolazi od azijskih, sjevernoameričkih i europskih zagađivača, zbog čega mjere

smanjenja emisija u EU-u imaju važnu ulogu u rješavanju klimatskih promjena na

Arktiku; također uzima u obzir pokazani interes za Arktik i njegove resurse, s obzirom

na okoliš koji se mijenja na tom području, kao i sve veću geopolitičku važnost Arktika;

smatra da su zdravi i održivi arktički ekosustavi u kojima žive održive zajednice

strateški važni za političku i gospodarsku stabilnost Europe i svijeta; smatra da je

potrebno konačno provesti formalni status EU-a kao promatrača u Arktičkom vijeću;

41. budući da su, povijesno gledano, uvelike utjecali na globalno zatopljenje, ističe da su

EU i druge imućne zemlje dužni iskazati veću solidarnost prema ugroženim državama,

od kojih se mnoge nalaze na globalnom jugu ili su otočne države, koje su najviše

pogođene posljedicama klimatskih promjena i pobrinuti se za to da imaju stalnu potporu

kako bi se povećala njihova otpornost, kako bi se doprinijelo smanjenju rizika od

katastrofa, među ostalim i s pomoću očuvanja prirode i obnove ekosustava koji imaju

važnu ulogu u regulaciji klime, kako bi im se financijski i izgradnjom kapaciteta, a

posebno s pomoću partnerstava za NDC, pomoglo da se oporave od štete povezane s

klimatskim promjenama i unaprijede mjere prilagodbe i otpornosti; napominje da su

ugrožene države ključni partneri u poticanju ambicioznih mjera u području klime na

međunarodnoj razini, zbog egzistencijalne prijetnje koje za njih predstavljaju klimatske

promjene;

42. poziva EU i države članice da pruže potporu za napore koje manje imućne zemlje ulažu

kako bi smanjile svoju ovisnost o fosilnim gorivima i povećale pristup obnovljivim

izvorima energije, kao i putem programa kojima se pruža potpora pristupu znanosti,

PE616.683v02-00 14/24 RR\1157196HR.docx

HR

tehnologiji i inovacijama u skladu s ciljem održivog razvoja br. 17 te podizanjem

njihove razine osviještenosti o dostupnim tehnologijama za praćenje i zaštitu okoliša i

građana, kao što su glavni svemirski program Copernicus i njegova služba za klimatske

promjene; ističe mogućnosti za poticanje klimatski pametnih ulaganja i podupiranje

održivog razvoja, koje se nude u okviru plana EU-a za vanjska ulaganja; ističe da je

važno zajamčiti da humanitarne agencije osmisle dugoročnu perspektivu svojeg

djelovanja na osnovi čvrsto utemeljenog znanja o utjecajima klimatskih promjena na

ugrožena područja; također poziva Komisiju da razvije sveobuhvatnu strategiju za

promicanje izvrsnosti EU-a u zelenim tehnologijama na globalnoj razini;

43. naglašava da je potrebno pojednostaviti politike EU-a kako bi se na odgovarajući način

odgovorilo na situacije kao što su nestašica vode i hrane, koje će se u budućnosti

vjerojatno češće manifestirati; podsjeća na to da takve nestašice temeljnih prehrambenih

proizvoda predstavljaju ozbiljne dugoročne sigurnosne izazove koji bi mogli ugroziti

postignuća razvojne politike EU-a;

44. poziva Uniju da prednost da pomoći u obliku bespovratnih sredstava i prijenosa

tehnologije najsiromašnijim zemljama radi provedbe energetske tranzicije;

45. preporučuje da EU produbi svoju stratešku suradnju na državnoj i nedržavnoj razini s

pomoću dijaloga i partnerstava u pogledu razvoja s nultom stopom emisija ugljika s

gospodarstvima u usponu i drugim zemljama, koji imaju znatan utjecaj na globalno

zatopljenje, ali ujedno i odlučujuću ulogu u pogledu klimatskog djelovanja na svjetskoj

razini; u tom kontekstu napominje da klima može biti polazna točka za diplomatsku

suradnju s partnerima s kojima postoje znatni sporovi u pogledu drugih pitanja te tako

pružiti priliku za jačanje stabilnosti i mira; poziva EU da sa svojim partnerima podijeli

politička iskustva i naučene pouke, kako bi se ubrzala provedba Pariškog sporazuma;

poziva EU da uspostavi namjenska povjerenstva radi rasprave o klimatskoj politici i

politici u pogledu održivosti te gospodarske i tehnološke dijaloge o rješenjima u

pogledu tranzicije i otpornosti, među ostalim i tijekom ministarskih sastanaka na

visokoj razini; poziva EU da izgradi i podržava partnerstva u područjima od

zajedničkog interesa, uključujući prometnice do 2050., reformu održivog financiranja,

čisti promet, tržišta ugljika i druge instrumente za određivanje cijene ugljika izvan

granica Europe u cilju uspostave jednakih uvjeta za sve gospodarske sektore;

46. poziva EU da bude predvodnik u razvoju međunarodnih i regionalnih partnerstava u

pogledu tržišta ugljika, kako je utvrđeno člankom 6. Pariškog sporazuma i da koristi

svoju stručnost u uspostavi, prilagodbi sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) te

upravljanju njime i da koristi svoje iskustvo u povezivanju ETS-a sa švicarskim tržištem

ugljika; poziva Komisiju i države članice da promiču razvoj mehanizama za određivanje

cijena ugljika u trećim državama i regijama i da potiču međunarodnu suradnju u cilju

srednjoročnog postizanja velike kompatibilnosti tih mehanizama te da, u dugoročnom

pogledu, stvore međunarodno tržište ugljika; u tom pogledu ističe uspješnu suradnju

između EU-a i Kine proteklih godina, koja je omogućila pokretanje nacionalnog sustava

trgovanja emisijama u Kini u prosincu 2017.; raduje se rezultatima trenutačnog rada,

koji će biti ključni za dobro funkcioniranje sustava; potiče EU da kontinuirano podržava

ambicije Kine u vezi s trgovanjem ugljikom i da ojača njihovu buduću suradnju kako bi

se radilo na ostvarenju jednakih uvjeta na svjetskoj razini;

RR\1157196HR.docx 15/24 PE616.683v02-00

HR

47. poziva EU da na međunarodnoj razini aktivno promiče agresivnu politiku protiv emisija

stakleničkih plinova, uključujući uvođenje ograničenja emisija i trenutačnih mjera za

smanjenje emisija u sektorima međunarodnog pomorskog i zračnog prometa;

48. smatra da je potrebno dodatno raditi na razvoju prilagodbe granica ugljika kao poticaj

za ulaganje daljnjih napora svih naroda u ostvarivanje ciljeva utvrđenih u Pariškom

sporazumu;

49. preporučuje Europskoj uniji da zajedno s UN-om potiče veću suradnju na globalnoj

razini kako bi se našlo rješenje za problem pješčanih oluja koje osobito na Bliskom

istoku zaoštravaju već postojeće tenzije i stvaraju nove tenzije; ističe da se zbog tih

oluja, osim što uzrokuju znatnu štetu u pogledu zdravlja, smanjuju već ograničeni vodni

resursi na području Bliskog istoka; s tim u vezi potiče EU da surađuje s Ujedinjenim

narodima kako bi se poboljšali sustavi nadziranja i upozoravanja;

50. potiče ESVD, Komisiju i države članice da svoje strateške dijaloge o energiji sa

zemljama koje izvoze fosilna goriva u šire susjedstvo EU-a usmjere na suradnju u

području dekarbonizirane energije i modele gospodarskog razvoja s nultim emisijama

ugljika radi postizanja većeg mira te bolje sigurnosti i dobrobiti ljudi u Europi i svijetu;

51. poziva ESVD, Komisiju i države članice da svoje međunarodne političke dijaloge i

suradnju s partnerskim zemljama u potpunosti usklade s ciljevima iz Pariškog

sporazuma i s ambicijom EU-a da postane svjetski predvodnik u području obnovljivih

izvora energije;

Strateški partneri EU-a

52. smatra da je važno da EU nastavi ulagati napore kako bi SAD ponovno sudjelovao u

multilateralnoj suradnji o mjerama u području klime, potičući SAD da poštuje Pariški

sporazum, a da se pritom ne ugrozi razina njegovih ambicija; smatra da su

parlamentarni dijalog i suradnja s lokalnim tijelima ključni za postizanje tog cilja;

53. ističe da pregovori o Brexitu i budući odnos s Ujedinjenom Kraljevinom moraju

odražavati potrebu za kontinuiranom suradnjom u pogledu klimatske diplomacije;

54. napominje da regije i gradovi imaju sve važniju ulogu u pogledu održivog razvoja zbog

toga što klimatske promjene imaju izravan utjecaj na njih, s obzirom na to da njihov rast

izravno utječe na klimu, i jer oni postaju sve aktivniji u području ublažavanja klimatskih

promjena i prilagodbi njima, katkad u svjetlu politika koje su u suprotnosti s politikama

njihovih nacionalnih vlada; ponavlja ključnu važnost gradova i regija za uvođenje

inovacija i mjera za zaštitu okoliša, korištenje zelenih tehnologija te ulaganje u vještine,

osposobljavanje i povećanje konkurentnosti razvojem čistih tehnologija na lokalnim

razinama; stoga poziva EU da dodatno ojača svoje odnose s lokalnim i regionalnim

vlastima i autohtonim narodima u trećim zemljama te prekomorskim zemljama i

teritorijima radi poticanja tematske i sektorske suradnje gradova i regija unutar i izvan

EU-a, kako bi se razvile inicijative za prilagodbu i otpornost i kako bi se ojačali modeli

održivog razvoja i planovi za smanjenje emisija u ključnim sektorima kao što su sektori

energije, industrije, tehnologije, poljoprivrede i prometa, i u gradskim i u ruralnim

područjima, primjerice s pomoću twinning projekata, programa međunarodne urbane

suradnje, podupiranjem platforma poput Sporazuma gradonačelnika i izgradnjom novih

PE616.683v02-00 16/24 RR\1157196HR.docx

HR

foruma za razmjenu najboljih praksi; poziva EU i države članice da podrže napore

regionalnih i lokalnih aktera da uvedu regionalno i lokalno utvrđene doprinose (nalik na

nacionalno utvrđene doprinose), ako se tim postupkom mogu povećati ambicije u

području klime; ukazuje na ulogu koju izaslanstva EU-a u trećim zemljama mogu imati

u tom pogledu;

55. također napominje da sve veća urbanizacija u mnogim dijelovima svijeta pogoršava

postojeće izazove prouzročene klimatskim promjenama zbog veće potražnje za

resursima kao što su energija, zemljište i voda, te doprinosi daljnjem pogoršanju

okolišnih problema, kao što su onečišćenje zraka i povećane količine otpada, u brojnim

konurbacijama u EU-u i izvan njega; napominje se dodatne posljedice klimatskih

promjena, kao što su ekstremni vremenski uvjeti, duša i degradacija tla, često posebno

jako osjete u ruralnim područjima; smatra da je lokalnim i regionalnim tijelima

potrebno posvetiti posebnu pomoć i potporu da bi riješile te izazove, izgradile bolju

otpornost i doprinijele naporima u području ublažavanja posljedica klimatskih promjena

razvojem novih oblika opskrbe energijom i prometnih koncepata;

56. naglašava da je u poštovanju relevantnih međunarodnih propisa i konvencija, posebno

Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera

(UNECE), Aarhuške konvencije i Konvencije iz Espooa važna prekogranična suradnja

između država članica i partnerskih zemalja, posebno u pogledu prekogranične procjene

učinka na okoliš;

57. poziva EU i njegove države članice da osnaže veze s civilnim društvom i potporu za

njega diljem svijeta kao agenta mjera u području klime te uspostave saveze i ojačaju

sinergije sa znanstvenom zajednicom, nevladinim organizacijama, lokalnim

zajednicama, autohtonim zajednicama i netradicionalnim dionicima radi boljeg

usklađivanja ciljeva, ideja i metoda različitih aktera kako bi se uspostavio koordinirani

pristup mjerama u području klime; potiče EU i njegove države članice da surađuju s

privatnim sektorom, da ojačaju suradnju u pogledu iskorištavanja prilika koje donosi

tranzicija prema gospodarstvu s nultom stopom emisija ugljika, da razviju izvozne

strategije za klimatske tehnologije za zemlje diljem svijeta i da potiču prijenos

tehnologija u treće zemlje i izgradnju kapaciteta u trećim zemljama koje potiču

korištenje obnovljivih izvora energije;

58. naglašava važnost znanstvenih istraživanja za donošenje odluka u području klimatske

politike; napominje da je prekogranična znanstvena razmjena ključan element

međunarodne suradnje; potiče Komisiju i države članice da kontinuirano podržavaju

znanstvene organizacije koje se bave procjenom klimatskih rizika, koje su usmjerene na

procjenu posljedica klimatskih promjena i koje političkim tijelima nude moguće mjere

za prilagodbu; potiče EU da koristi svoje istraživačke kapacitete u cilju doprinosa

globalnim mjerama u području klime;

°

° °

59. nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, potpredsjednici

RR\1157196HR.docx 17/24 PE616.683v02-00

HR

Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,

Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje te, radi obavijesti, Općoj skupštini

Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

PE616.683v02-00 18/24 RR\1157196HR.docx

HR

OBRAZLOŽENJE

Klimatska diplomacija kao strateški prioritet u vanjskim poslovima EU-a

U 2015. godini, zaključivanje općeg sporazuma o klimi u Parizu i donošenje Programa za

održivi razvoj do 2030. ., s ciljevima održivog razvoja kao njihovim temeljem, bio je velik

uspjeh za globalnu preobrazbu u smjeru stvaranja održivijeg društva s niskim razinama ugljika.

Oba postignuća mogu se smatrati uspješnim primjerima multilateralizma. Sklapanje Pariškog

sporazuma konkretno je omogućeno zajedničkim ulaganjem diplomatskih napora EU-a i

francuskog predsjedanja. Predstojeći su izazovi provedba sporazuma u djelo, uspostava pravila

i postupaka za taj proces tijekom sljedećih konferencija UN-a o klimi te održavanje

međunarodnog angažmana u području klimatskog djelovanja.

Sve to pokazuje koliko je važno da se pitanje klime uvrsti u programe rada tijela za vanjske

poslove i njihovih dionika. Ozbiljni učinci klimatskih promjena jasno su zamjetni u cijelom

svijetu i stoga trebaju biti strateški prioritet u međunarodnim diplomatskim odnosima. S

obzirom da razvojna kretanja u pogledu klime utječu na geopolitičku stabilnost i opskrbu

hranom i vodom pa tako i na regionalnu sigurnost zahvaćenog stanovništva, kao i na

migracijske tokove, taj je problem potrebno razmatrati na svim razinama i u svim područjima

diplomacije u vanjskim poslovima.

Iz tog razloga Odbor za vanjske poslove i Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

posvećuju toj temi zajedničko izvješće i iznose preporuke za buduće aktivnosti EU-a u području

klimatske diplomacije. U ovom izvješću postavljeni su temelji za buduće djelovanje odbora

Parlamenta, osobito Odbora za vanjske poslove i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost

hrane, u klimatskoj diplomaciji, a Europski se parlament uspostavlja kao jedan od dionika

vanjske politike u tom području.

Budući da je svrha ovog izvješća pridonijeti i definiranju međunarodne uloge EU-a u klimatskoj

diplomaciji, u skladu s pristupom vanjskim poslovima utvrđenim u globalnoj strategiji EU-a, u

njemu su sustavno utvrđene potrebne strukture te strateški partneri i tematski pravci za

klimatsku diplomaciju EU-a, čime se podupire razvoj sveobuhvatne buduće strategije za EU.

Potreba za liderstvom EU-a: izrada programa klimatske diplomacije EU-a

Suočen sa sve hitnijom potrebom za klimatskim djelovanjem i snažnom provedbom Pariškog

sporazuma na svjetskoj razini, EU mora ulagati veće napore u području klimatske diplomacije.

Zagovaranje klimatskog djelovanja i inzistiranje na političkom opredjeljenju ostaje stalna

zadaća. U tom je kontekstu snažna uloga EU-a kao lidera klimatskog djelovanja važnija nego

ikada prije. Načini poboljšanja suradnje sa starim i novim partnerima, bilo u okviru

međunarodnih foruma, bilo s nacionalnim vladama ili nedržavnim dionicima, moraju biti

predmetom vrlo jasnog programa djelovanja

Vanjsku ulogu EU-a kao lidera potrebno je dopuniti snažnom unutarnjom klimatskom

politikom. Kako bi se razvijao kao vjerodostojan sudionik, EU mora provesti Pariški sporazum

na sustavan način, uz jasan mehanizam revidiranja. Iako su za sljedeće desetljeće bitni zakoni

EU-a o klimi već doneseni, potrebne su dodatne mjere. Europska unija trebala bi se dobro

pripremiti za dijalog „Talanoa” i konferenciju o klimi u Katowicama u Poljskoj (COP24)

u 2018., što podrazumijeva iznošenje konkretnih ponuda za jačanje vlastitih napora u pogledu

klime. Europska unija i osobito njezine države članice trebaju biti spremne povećati postojeće

RR\1157196HR.docx 19/24 PE616.683v02-00

HR

doprinose EU-a određene na nacionalnoj razini (NDC) do 2030. te poduzeti globalni pregled

stanja svakih pet godina radi revidiranja vlastitog zakonodavstva i mjera u pogledu klime.

Trenutačni prijedlog za održive financije, rasprava o postupnom ukidanju štetnih subvencija za

fosilna goriva i uspostava sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira EU-a trebali bi biti

dodatne prilike za integriranje klimatskog opredjeljenja na razini EU-a.

Europska unija trebala bi pokazati da se obveze koje proizlaze iz Pariškog sporazuma

ispunjavaju bez odgode. Stoga bi se Komisija trebala posavjetovati s Europskim parlamentom

i državama članicama oko izrade revidirane dugoročne strategije EU-a za niske razine emisija

ugljika za razdoblje do sredine ovoga stoljeća, uzimajući pritom u obzir rezultate očekivanog

tematskog izvješća IPCC-a.

Zajednički napori: poboljšavanje struktura za klimatsku diplomaciju EU-a

S obzirom na sve veću složenost i izazove globalnog klimatskog djelovanja, klimatsku

diplomaciju EU-a trebalo bi profesionalizirati, osnažiti te je učiniti dosljednijom i

usklađenijom. Uzimajući u obzir složeni višeslojni sustav upravljanja u EU-u, sve institucije

EU-a trebale bi zajedno s državama članicama sudjelovati u procesu razvoja i poboljšanja

klimatske diplomacije i klimatskog djelovanja EU-a.

Iako su Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) bile ključni sudionici u

klimatskoj diplomaciji EU-a prethodnih godina, njihova koordinirana uloga trebala bi ubuduće

biti još snažnija. Klimatska diplomacija EU-a može se temeljiti na iskustvu stečenom u

ubrzavanju i koordinaciji diplomatskih kapaciteta prije sastanka na vrhu o klimi u Parizu te se

može dalje razvijati usmjeravajući se više na strateški pristup.

To znači da osim što bi klima postala važniji dio vanjskih poslova i druge bi javne politike EU-

a s vanjskom dimenzijom, poput trgovine, investicija i razvojne pomoći, bile u skladu s

ciljevima Pariškog sporazuma i ciljevima održivog razvoja. Osim na političku usklađenost,

pristup klimatskoj diplomaciji koji je više strateški trebao bi se odnositi i na usklađenost

djelovanja. Visoka povjerenica trebala bi zajedno s Komisijom koordinirati zajedničke napore

EU-a na uspostavi strategije klimatske diplomacije EU-a koji će se sastojati od utvrđivanja

prioriteta, ključnih sudionika kojima se treba obraćati i ključnih događaja koje treba iskoristiti

za djelovanje, bilo da je riječ o konferencijama, ministarskim sastancima na visokoj razini ili

neformalnim događajima.

Za provedbu ciljane klimatske diplomacije, Komisija i ESVD trebaju raspolagati nužnim

financijskim i ljudskim resursima. Sukladno s time potrebno je procijeniti i riješiti nedostatke

u pogledu kapaciteta u Glavnoj upravi Komisije za klimatsku politiku (GU CLIMA) i ESVD-

u. Oba tima trebala bi nastaviti blisko surađivati kako bi se osiguralo jedinstveno stajalište EU-

a na međunarodnim forumima.

Istodobno, kako bi se ESVD-u omogućilo da preuzme ulogu koja je više koordinancijske naravi

vis à vis predstavništva država članica u okviru njihovih izaslanstava u trećim zemljama, u

njegovim bi izaslanstvima trebalo bi biti više osoblja posebno zaduženog za pitanja klime,

odnosno više mješovitih radnih mjesta čiji portfelji obuhvaćaju pitanja klime. Ta bi izaslanstva

dodatno trebala namijeniti odgovarajući dio svojih proračuna klimatskim aktivnostima kao što

su konferencije, studije i kampanje za podizanje razine osviještenosti. Napori koji se ulažu na

razini EU-a trebali bi se podupirati redovitom i pouzdanom koordinacijom nadležnih javnih

službenika u ministarstvima država članica.

Europski parlament kao zagovornik klimatske diplomacije

PE616.683v02-00 20/24 RR\1157196HR.docx

HR

Europski parlament trebao bi imati aktivniju ulogu u klimatskoj diplomaciji EU-a i pridonositi

svojim političkim idejama i kapacitetima. Parlament bi trebao redovito izrađivati preporuke o

strateškim prioritetima klimatske diplomacije EU-a koje bi Vijeće, ESVD i Komisija trebali

uzeti u obzir pri izradi strategije EU-a.

Nadalje, Parlament je i sam akter u vanjskim poslovima zahvaljujući svojim službenim

izaslanstvima za odnose s trećim zemljama i parlamentarnim skupštinama. U okviru misija koje

poduzimaju odbori i događaja kao što su međuparlamentarni sastanci također se nude dobre

platforme za interakciju.

Ti bi se kapaciteti trebali upotrebljavati na učinkovitiji i strukturiran način. Tijekom misija

nadležnih odbora mogla bi se obuhvatiti pitanja povezana s provedbom Pariškog sporazuma i

ciljeva održivog razvoja kao sastavni dio njihovih razmjena. Mogao bi se, primjerice, opisati

trenutačni pristup EU-a ispunjavanju doprinosa određenih na nacionalnoj razini (NDC) i tako

potaknuti razgovor o provedbi NDC-a trećih zemalja. Isto tako, moglo bi se osvrnuti na

financijske obveze ili napore EU-a u projektima u dotičnim zemljama. Na taj bi se način mogao

proširiti doseg EU-a, pri čemu bi se istodobno slijedila njegova strategija za klimatsku

diplomaciju i izbjegle nedosljednosti u odašiljanju poruka. Uvidi prikupljeni tijekom

parlamentarnih misija trebali bi se pomoću sustava izvješćivanja strukturirati i integrirati u

kontinuirani dijalog s partnerskim zemljama.

Strateški partneri EU-a u klimatskoj diplomaciji

EU je jedinstven dionik u vanjskoj politici zbog svoje višerazinske strukture i institucija te je

predodređen za obraćanje različitim dionicima na različitim razinama. EU bi, s jedne strane,

trebao održavati i jačati postojeća partnerstva te, s druge strane, nastojati stvarati nova

partnerstva i saveze diljem svijeta. Pristup bi trebao biti prilagođen kapacitetima partnera, uz

povećavanje ambicija kada je to moguće.

S obzirom da se pod provedbom Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja ne

podrazumijeva samo ulaganje političkih napora nego da se ona uvelike tiče i drugih dionika,

strateški partneri EU-a trebaju obuhvaćati i organizacije civilnog društva, znanstvenu zajednicu

i privatni sektor. To je osobito očito na lokalnoj i regionalnoj razini, na kojoj se provodi

praktična primjena klimatskih mjera.

Uspostava diplomatskih odnosa u pogledu klime može služiti kao polazna točka za razgovore

s onim partnerima s kojima postoje znatni sporovi u pogledu drugih pitanja. Stoga bi strateški

partneri EU-a trebali obuhvaćati i zemlje s kojima se klimatskom diplomacijom može

omogućiti dublja suradnja i izgradnja povjerenja, čime bi se jačao ili čak ponovno uveo

multilateralizam kao okvir međunarodne suradnje.

Europska unija trebala bi i dalje biti aktivni sudionik i donositelj planova u međunarodnim

organizacijama. Okvire kao što su skupine G7 i G20 trebalo bi sve više upotrebljavati za

oblikovanje zajedničkih obveza u pogledu klime i razvoj međunarodnih vodećih načela.

Europska unija trebala bi obnoviti stare i uspostaviti nove klimatske saveze poput koalicije

velikih ambicija te inicirati zajedničke najave o konkretnim mjerama i obvezama u području

klime. U tom je pogledu potrebno osnažiti partnerstva EU-a s organizacijama ACP, AU,

ECOWAS, ASEAN i MERCOSUR. Bilateralni odnosi s gospodarstvima u usponu, zemljama

u razvoju i ugroženim državama trebaju biti sljedeći prioritet ciljane klimatske diplomacije EU-

a.

RR\1157196HR.docx 21/24 PE616.683v02-00

HR

Strateški prioriteti programa EU-a za klimatsku diplomaciju

U okviru klimatske diplomacije EU-a potrebno je utvrditi prioritetna tematska područja u

kojima su napori u pogledu suradnje i diplomatski napori naročito svrhoviti ili obećavajući i u

kojima je EU stekao iskustvo i stručno znanje.

Klimatske promjene ozbiljno utječu na životno okruženje prirode i ljudi te su ujedno sve veća

prijetnja miru i stabilnosti jer su često čimbenik koji pojačava prijetnje i pogoršava postojeće

sukobe. Klimatska diplomacija EU-a trebala bi biti usmjerena na povezanost između klimatskih

promjena i migracija, koja je sve veća prijetnja sigurnosti i stabilnosti unutar i izvan Europe. U

pogledu budućnosti programa EU-a za klimatsku diplomaciju, preventivne mjere i bolja

procjena rizika trebaju biti sastavni dio zajedničkih napora institucija EU-a i država članica.

Time će se pridonijeti okvirima za sprečavanje sukoba vanjske politike EU-a i država članica.

Osim sigurnosne dimenzije, mogući prioriteti mogla bi biti partnerstva za teme povezane s

klimom kao što su određivanje cijene ugljika, financije u području klime, postupno ukidanje

subvencija za fosilna goriva i čiste tehnologije. Znanje EU-a u pogledu uspostave, prilagodbe i

rada njegova tržišta ugljika dopunjeno je iskustvom stečenim u okviru sporazuma o

povezivanju sa švicarskim sustavom trgovanja emisijama stakleničkih plinova i drugim

međunarodnim suradničkim projektima. To su vrlo dobri uvjeti koji EU-u omogućuju da bude

predvodnik u promicanju napora trećih zemalja u pogledu mehanizama za određivanje cijene

ugljika te da se dodatno angažira u međunarodnoj koordinaciji tržišta ugljika kako bi ih bolje

uskladila u srednjoročnom razdoblju i kako bi se dugoročno uspostavilo međunarodno tržište

ugljika.

PE616.683v02-00 22/24 RR\1157196HR.docx

HR

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja 20.6.2018

Rezultat konačnog glasovanja +:

–:

0:

90

19

2

Zastupnici nazočni na konačnom

glasovanju

Michèle Alliot-Marie, Francisco Assis, Margrete Auken, Petras

Auštrevičius, Amjad Bashir, Bas Belder, Ivo Belet, Goffredo Maria

Bettini, Simona Bonafè, Mario Borghezio, Biljana Borzan, Victor

Boştinaru, Paul Brannen, Elmar Brok, Klaus Buchner, Soledad Cabezón

Ruiz, James Carver, Fabio Massimo Castaldo, Aymeric Chauprade,

Nessa Childers, Birgit Collin-Langen, Javier Couso Permuy, Miriam

Dalli, Arnaud Danjean, Stefan Eck, Bas Eickhout, Georgios Epitideios,

José Inácio Faria, Knut Fleckenstein, Anna Elżbieta Fotyga, Eugen

Freund, Michael Gahler, Francesc Gambús, Elisabetta Gardini, Gerben-

Jan Gerbrandy, Jens Gieseke, Sylvie Goddyn, Françoise Grossetête,

Andrzej Grzyb, Jytte Guteland, György Hölvényi, Anneli Jäätteenmäki,

Jean-François Jalkh, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Wajid Khan,

Urszula Krupa, Eduard Kukan, Giovanni La Via, Jo Leinen, Peter

Liese, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Lukas Mandl,

Ramona Nicole Mănescu, Valentinas Mazuronis, David McAllister,

Joëlle Mélin, Susanne Melior, Tamás Meszerics, Miroslav Mikolášik,

Francisco José Millán Mon, Clare Moody, Pier Antonio Panzeri,

Massimo Paolucci, Ioan Mircea Paşcu, Piernicola Pedicini, Alojz

Peterle, Bolesław G. Piecha, Pavel Poc, Cristian Dan Preda, John

Procter, Michel Reimon, Frédérique Ries, Sofia Sakorafa, Annie

Schreijer-Pierik, Alyn Smith, Jordi Solé, Dobromir Sośnierz, Jaromír

Štětina, Dubravka Šuica, Charles Tannock, Ivica Tolić, Estefanía Torres

Martínez, Nils Torvalds, Miguel Urbán Crespo, Ivo Vajgl, Elena

Valenciano, Hilde Vautmans, Anders Primdahl Vistisen, Jadwiga

Wiśniewska, Damiano Zoffoli

Zamjenici nazočni na konačnom

glasovanju

Asim Ademov, Andrea Bocskor, Reinhard Bütikofer, Jakop Dalunde,

Eleonora Forenza, Ana Gomes, Rupert Matthews, Urmas Paet, Tokia

Saïfi, Christel Schaldemose, Igor Šoltes, Bart Staes, Mirja Vehkaperä,

Željana Zovko

Zamjenici nazočni na konačnom

glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Isabella De Monte, Emilian Pavel, Monika Smolková, Josef

Weidenholzer

RR\1157196HR.docx 23/24 PE616.683v02-00

HR

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

90 +

ALDE Petras Auštrevičius, Gerben-Jan Gerbrandy, Anneli Jäätteenmäki, Valentinas

Mazuronis, Urmas Paet, Frédérique Ries, Nils Torvalds, Ivo Vajgl, Hilde Vautmans,

Mirja Vehkaperä

EFDD Rolandas Paksas, Fabio Massimo Castaldo, Ignazio Corrao, PiernicolaPedicini

GUE/NGL Javier Couso Permuy, Stefan Eck, Eleonora Forenza, Sabine Lösing, Sofia Sakorafa,

Estefanía Torres Martínez, Miguel Urbán Crespo

PPE Asim Ademov, Michèle Alliot-Marie, Ivo Belet, Elmar Brok, Birgit Collin-Langen,

Arnaud Danjean, José Inácio Faria, Michael Gahler, Francesc Gambús, Elisabetta

Gardini, Jens Gieseke Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Sandra Kalniete, Tunne

Kelam, Eduard Kukan, Giovanni La Via, Peter Liese, Lukas Mandl, David McAllister,

Miroslav Mikolášik, Francisco José Millán Mon, Ramona Nicole Mănescu, Alojz

Peterle, Tokia Saïfi, Annie Schreijer-Pierik, Ivica Tolić, Željana Zovko, Dubravka Šuica

S&D Francisco Assis, Goffredo Maria Bettini, Simona Bonafè, Biljana Borzan, Victor

Boştinaru, Paul Brannen, Soledad Cabezón Ruiz, Nessa Childers, Miriam Dalli, Isabella

De Monte, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Ana Gomes, Jytte Guteland, Wajid Khan,

Jo Leinen, Arne Lietz, Susanne Melior, Clare Moody, Pier Antonio Panzeri, Massimo

Paolucci, Emilian Pavel, Ioan Mircea Paşcu, Pavel Poc, Christel Schaldemose, Monika

Smolková, Elena Valenciano, Josef Weidenholzer, Damiano Zoffoli

VERTS/ALE Margrete Auken, Klaus Buchner, Reinhard Bütikofer, Jakop Dalunde, Bas Eickhout,

Barbara Lochbihler, Tamás Meszerics, Michel Reimon, Alyn Smith, Jordi Solé, Bart

Staes, Igor Šoltes

19 –

ECR Amjad Bashir, Bas Belder, Anna Elżbieta Fotyga, Urszula Krupa, Rupert Matthews,

Bolesław G. Piecha, John Procter, Charles Tannock, Anders Primdahl Vistisen, Jadwiga

Wiśniewska

ENS Mario Borghezio, Sylvie Goddyn, Jean-François Jalkh, Joëlle Mélin

Nezavisni

zastupnici

James Carver, Georgios Epitideios, Dobromir Sośnierz

PPE Cristian Dan Preda, Jaromír Štětina

2 0

PPE Andrea Bocskor, György Hölvényi

Korišteni znakovi:

+ : za

PE616.683v02-00 24/24 RR\1157196HR.docx

HR

– : protiv

0 : suzdržani