J A S M I N A K R A J A Č I Ć

I M M O R T A L S

V A R A Ž D I N1 3 . 2 . – 1 . 3 . 2 0 1 5 .

Savjet galerije: Miroslav Gašparović, Darko Sačić i Zlatan Vrkljan

Savjetnik za Sloveniju: Ivo Prančič

Izdavač: Zlati Ajngel, Varaždin

Za izdavača: Darko Sačić

Katalog: Darko Sačić

Predgovor: Saša Pavković

Priprema i tisak: TIVA Tiskara Varaždin

Naklada: 200 primjeraka

Zlati Ajngel d.o.o. 42000 Varaždin, Gajeva 15

tel. +385 42 212 702

info@ajngel.hr

www.ajngel.hr

PROGRAM PODRŽAVA MINISTARSTVO KULTURE RH

B I O G R A f I J A

Rođena je 1968. godine u Zagrebu gdje je i nakon završene škole Primijenjenih umjetnosti,smjer slikarstvo, upisala Akademiju likovnih umjetnosti.1992. godine diplomirala je na grafičkom odjelu u klasi prof. Miroslava Šuteja. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik. Član je HDLU-a i HZSU-a.

I Z L O Ž B E

1990. Zagreb, Caffe Concordia

1993. Zagreb, Galerija Spektar

1994. Zagreb, Galerija Nova

1994. Crikvenica, Kavana Korzo

1994. Čakovec, Centar za kulturu

1996. Zagreb, Galerija CEKAO

1996. Rab, Galerija Knežev dvor

1997. Zagreb, Galerija INA

1998. Zagreb, Galerija SC

1998. Požega, Galerija Hajdarović

1999. Poreč, Galerija Zuccato

2000. Zagreb Galerija VN

2001. Zagreb, Galerija Nova

2003. Rijeka, Galerija Gal

2004. Zagreb, Galerija Matice Hrvatske

2004. Požega, Galerija Hajdarović

2006. Zagreb, Galerija Karas

2012. Zagreb, Galerija Marisall

2012. Poreč, Galerija Narodno Sveučilište

2013. Zagreb, Tvornica kulture (izložba slika na koncertu britanskog benda Sex Pistols Experince)

2014. Zagreb, Galerija Matice Hrvatske

I M M O R T A L S

Prije nekoliko godina Jasmina Krajačić započela je novu likovnu fazu, koja bi se žanrovski mogla odrediti kao svojevrsni digitalni neo pop art – prema fotografijama idola iz njezine mladosti radila je portrete svetog punk trojstva: bandova „Ramones“ , „Sex Pistols“ , „Clash“, djelomično pri skiciranju koristeći i mogućnosti kompjutorskog redizajna. Sada je taj uski žanrovski glazbeni izbor obogatila, dodajući gore navedenima još nekoliko rock ikona – ovaj put su prisutni i reegea master Bob Marley, rock klasici Jimi Hendrix i Jim Morrison, post punk i grunge karizmatici Ian Curtis i Curt Kobain.

Zloglasni pisac Michel Houellebecq u jednom romanu frazira - „Ništa se u ljudskoj povijesti, od divinizacije faraona u drevnom Egiptu, nije moglo usporediti s kultom rock-starova koji je stvorila europska i američka mladež“. Bila tvrdnja pretjerana ili ne, činjenica je da rock zvijezde ostaju u kolektivnoj memoriji i dugo nakon smrti, zapravo dobijajući besmrtni status. Tako ostaju zanimljivi i drugim umjetnicima, za nove interpretacije njihovog djela i lika, i puno godina nakon odlaska u „carstvo sjena“. Njihove pjesme često obrađuju i ponovno izvode drugi glazbenici a likovni umjetnici na svoj način također reinterpretiraju ono što je preostalo iz vizualne baštine tih „besmrtnika“. Kao odana ljubiteljica rocka, jedan takav hommage svojom izložbom sada stvara i ova zagrebačka multimedijalna umjetnica.

fotografije koje je uzela kao predloške ona gotovo fraktalno razbija na manje, pravokutne fragmente no uvijek pazeći da se tim geometrijskim umnožavanjem ne naruši prepoznatljivost lika, poigrava se pulsirajućim pozadinama koje ponekad prelaze na lice ili kosu naslikanoga, sjenčenjima postiže dojam dubine ili izražajnost pogleda i zauzete poze. U odnosu na punk portrete iz prijašnje likovne faze, ovaj put se Jasmina Krajačić koristi nešto skromnijim, gotovo tonskim kolorizmom, zadržavajući dostojanstvenost izraza portretiranih, od kojih neki kao da su znali da im životni vijek neće biti dug – pola od ovdje prikazanih rock heroja pripadaju zloglasnom „klubu 27“ ili su otišli čak i ranije. Kako bi naglasila to portretno poigravanje s njihovom besmrtnošću, Jasmina je ovaj put dodala još jedan element – na „rubovima“ svih platna ukomponirani su citati u kojima iščitavamo kako su ti rockeri promišljali ključna, finalna pitanja života i smrti.

Nastavljajući se dakle baviti nekom vrstom rock mitologije, Jasmina Krajačić novom je izložbom ostala u već prepoznatljivom maniru ali ga je ponešto u detaljima i obogatila, potvrđujući da se i u naizgled nostalgičnom povratku u neka sretnija vremena rock ili punk „eksplozija“ na kraju može doći do važnih suočavanja s pitanjima što ostaje nakon smrti umjetnika i koliko nas njihova ostavština mijenja, nadahnjuje i „popravlja“ još dugo, dugo nakon njihova fizička odlaska.