2

3

4

Legenda o tome kako je nastao zbornik

Od 2005. se godine u Istri odrava Legendfest, Udruge Val kulture, festival kojem je namjera

povezati kulturu, stanovnitvo i turiste te upoznavati posjetitelje bogatstvom hrvatske nematerijalne

batine. Prvotna ideja Olinke Gjiga iz Turistike zajednice Grada Krievaca, kad je dola pitati

Knjinicu za suradnju, bila je dovesti festival i u Krievce, s obzirom na to da je u svojih deset godina

postojanja prerastao granice Istre te se zadnje dvije godine odrava i u Lukavcu kraj Velike Gorice, a od

ove godine i u ibensko-kninskoj upaniji. Legendfest od 2015. provodi i sestrinski projekt LegendArt

namijenjen djeci, a cilj mu je probuditi djeju matu i kreativnim stvaralatvom upoznati djecu s

bogatstvom nematerijalne batine njihova kraja. Zbog nedostatka financijskih sredstava za provedbu

cijelog koncepta Legendfesta i LegendArta, odlueno je da se u Krievce barem dovede njihova putujua

izloba LegendExpo koja bi bila postavljena u prostorima Gradske knjinice Franjo Markovi

Krievci, a da uz to Knjinica otvori svoj prostor djeci u oivljavanju nekog naeg, krievakog tjedna

legendi kroz prie, pisanje i likovno stvaranje.

Ideja je pala na plodno tlo jer su se na poziv za suradnju odazvale O Kalnik, O Ljudevita

Modeca, O Vladimir Nazor Krievci, Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Krievci, DV

Krievci, DV Zraka sunca, DV sv. Josipa Krievci i DV arobna uma. Odjednom je mala ideja postala

veliki zalogaj: etiri literarne radionice, etiri likovne, etiri priaonice te je na otvorenju izlobe djejih

radova izveden igrokaz kalnikih osnovnokolaca. U ovome su zborniku predstavljeni literarni i likovni

radovi nastali na tim radionicama.

Neostvareni (ove godine) veliki festival pokazao je da se uz dobru suradnju malih ostvaruju sjajne

stvari, da se zna prepoznati ono to otvara svijet mate djeci i odraslima, to budi znatielju i malih i

velikih, to nas povezuje s onim mitskim, dubokim korijenjem preko kojeg batinimo plodove

mikrosvijeta iz kojeg izrastamo.

VA

LE

NT

INO

GU

DI

5

Kako je nastala crkva sv. Kria

Godina je Gospodnja 598. Stasit, visok momak, stroga lica, ali izmuena pogleda, zarobljen u

teki oklop, stupa na elu vojske. Iz daljine uje se galop konja, mukli zveket oruja. U zraku se osjea

sparina, miris znoja, iznemoglost. Svi eznu za istim vodom.

Zora je. Sunce se probija kroz tmurne oblake. Mjesto se polako budi. Starim je mjetanima prva

misao kako napojiti stoku. Neki od njih nisu ni spavali premoreni glau. Vapaj djece odzvanja mjestom.

Kroz jutarnju maglu probija se komad crvenog platna kao plamen noen vjetrom. Breuljcima

odzvanjaju teki, umorni koraci. Mjetani sa strepnjom iekuju neoekivane pridolice. Djeca se

privijaju uz svoje majke. Svi su u neizvjesnosti i zatvaraju se u kue. Vojnici dolaze. Iscrpljeni od ei i

bitaka s nemilosrdnim Obrima, jedva vuku teke topove. Gotovo se i ne obaziru na ljude koji ih

promatraju kroz prozore sa strahom u oima. Tumaraju mjestom traei okrepu za svoja suha grla. I kad

su ve izgubili i posljednju nadu, zauju uzvik jednog vojnika. On ih doziva pokazujui pritom na jedan

veliki grm. Tamo, u skrovitosti, stoji zdenac. Voa mu prie, ispunjen nadom, no u zdencu pronalazi

samo razoaranje. Nema ni kapi vode. Zdenac je presahnuo. Oajni, nastavljaju dalje. Ipak, netko se jo

nije prestao nadati. Ki voe jo jedanput zaviri u zdenac. Kako li se samo iznenadila kad je na dnu

zdenca ugledala kri! Uto se iz zemlje zauje neki um i uas je zdenac dupkom pun vode. Djevojka je

radosno dozivala vojnike koji nisu vjerovali svojim oima. Napokon voda! Nastade sveope veselje i

svi se okupie oko zdenca. Piju, pune svoje prazne uture i raduju se. Okrijepljeni i ispunjeni novom

snagom, kreu dalje. Mjetani su, privueni cikom vojnika, poeli izlaziti iz kua i prilaziti starom

zdencu na koji su svi ve odavno zaboravili, a sad im je on izvor spasa. Djeca su radosno pruala ruke

da osjete kapi te toliko eljene vode. Nakon to su sami utaili e, ljudi poee dovoditi svoje blago.

Cijelo mjesto ivne u trenu. Svi su se veselili, od najmanjeg djeteta do najstarijeg starca. Tada se svi

uhvatie za ruke i zaplesae oko zdenca pjevajui i slavei Boga to ih je spasio od sigurne smrti.

Mjetani kasnije na tom mjestu sagradie jednu od najstarijih crkava u naem kraju crkvu sv.

Kria. Ona i danas tamo stoji i podsjea nas na ovaj dogaaj.

Marta Kneevi, 6. r.

Kalniki plemii ljivari

Te rane subote sunce se lijeno podizalo. Lagani vjetri njeno je ljuljao plahe grane. Iz kua

izlazili su seljaci da nahrane svoje ivotinje. Pijetao je kukurikao iz svega glasa ne bi li probudio kojeg

zaspalog ljenjivca. Kamenim pranjavim putom, koji je ve bio izlizan od tolikih nazubljenih Mongola,

bjeao je kralj Bela IV. Sav iscrpljen, ispuhan i izmoren traio je dobar i siguran zaklon. Nitko koga bi

pitao za pomo nije mu elio pomoi jer je dobro znao kakve e biti posljedice. Znajui da mora nai

zaklon, kralj nije odustao. Iako mu nisu pruili zaklon, neki su mu seljaci dali malo vode. Bilo je ve

6

podne, a ono lijeno sunce sakrili su blijedi oblaci. Bela, neznajui gdje se nalazi i kamo e dalje,

predahne na velikom kamenu. Bjeei od neprijatelja, naiao je na svoje dobre prijatelje kojima je

pomogao.

Veer je, zvijezde bistro sjaje na nebu, ali je

svjetlost vrlo slaba. Bela vie nije znao gdje je, a

nije ni imao snage za daljnji put. Zalutao je, na

svoju sreu, na Kalniku. Ujutro su ga pronali

Kalniani koje su zvali ljivarima. Bela ih je molio

za pomo i oni nakon dugog razmiljanja pristanu.

Budui da nisu bili posve sigurni gdje e ga sakriti,

odvedu ga u Stari grad Kalnik. Nisu znali ime e

ga prehraniti jer su Tatari opkolili utvrdu pa su mu

davali ljive koje su donosili svakoga dana. Nakon

nekoliko dana kraljeva skrivanja, pojavili su se

njegovi vojnici koji su mu doli pomoi i odvesti

ga. Prije nego to je otiao, kralj Bela IV. odluio je

Kalniane proglasiti plemiima zbog njihove

hrabrosti i dobrodunosti. Kada su dobili titulu,

njihovoj srei nije bilo kraja. Bela im se nasmijeio, zahvalio i krenuo sa svojim vojnicima prema

Zagrebu.

Stella Hossu, 8. r.

Crna Kraljica

Jesen je. Tamni oblaci zaklonili su sunce. Kia e. Tekim korakom eem umom

potkalnikog kraja. Vjetar nosi hladan zrak. Hodam ispod golog drvea po vlanom, otpalom liu.

Obuzima me studen. Prolaze me trnci. Neka se jeza osjea u zraku. Samoa. Panju mi zaokupi maleni

leptir koji jedri kroz tih, rijedak zrak, nekako taman, sablasna lepeta krila. Mirnoa. Tiinu probode

glasanje gavrana s viih grana. Gavrani. Tama Sve podsjea na nju enu

koja je duboko u srca ljudi onoga vijeka utisnula samo strah, tugu, alost. Crna Kraljica. Ovim je istim

blatnjavim stazama prolazila i ona. Odjevena u dugu, crnu, barunastu haljinu. Iznimne i zauujue

ljepote. Okrutna i prazna srca. Kao da ujem brzo, isprekidano malaksanje njezina vranca. Topot kopita

sve se vie pribliava. Biem tjera konja sjajnih, suznih oiju. Prolazi pored mene. Crni joj plat vijori na

vjetru, a tamna kosa hladnog odsjaja slijeva se niz njega. S gavranom na desnom ramenu ponosno,

neustraivo jae prema dvorcu na obroncima Kalnika. Visoke gromade bacaju sjenu na ve ionako

promrzao dvorac. Kamene zidine jednako su nepotpune i zastraujue kao i ona, ta bezvremenska

7

ljepotica. Sila je s konja, a gavran poleti s njezina ramena na oblinje osueno stablo. Ona ulazi kroz

velika drvena vrata okovana elikom. Graciozno i u ritmu koraa pustim hodnicima. Top-top, top-top!

Dolazi do najudaljenijih vrata i otvara ih polako, smireno. U odaji nema svjetla, preko prozora navueni

su tromi tamni zastori. Na zlatnom svijenjaku zatreperi plamen. Osvijetli prostoriju, prolomi se po

brojnom blagu. Drvene krinje prepune zlatnika, police i podovi puni rasutih vrijednih umjetnina i

skupocjenosti. U narodu govorae kako ih je ukrala od svojih brojnih ljubavnika. Kada bi ih iskoristila,

bacila bi ih u kaveze i gledala kako ih prodiru veprovi. To je blago bilo prokleto. Kao da je potamnjelo

zbog zlobe te ene, a opet kao da treperi zbog njezine ljepote. Ona krene prema kaminu na drugom kraju

prostorije. U kutu kraj njega nalazi se drveni stol. Na njemu su poslagane mnoge epruvete, posude,

tikvice i ostali kemijski instrumenti. Sve je jasnije odakle joj silna ljepota, ta divna, nestvarna ljepota.

Vrata su se praskom zatvorila. Odajom prema njoj laganim korakom koraa neka sjena. Sjena u

metalnom oklopu sa sjajnim maem u ruci. Oklop zvecka. Kraljica se okree sa strepnjom. Sjena dolazi

na korak do nje, podie ma i... Mukarac izlazi iz odaje. Njegov oklop svjetluca. Zraka sunca to je

provirilo iza oblaka bljeska se na srebru. Izlazi iz dvorca. Zidine se doimaju puno toplijima na

maslakastom suncu. uje se cvrkut ptica. Povjetarac miluje lice hrabrog viteza. On zajae svog konja i

odlazi, nestaje u daljini. Gole grane stabala obasjane su platinastim sjajem. Njiu se, kao da se klanjaju

vitezu. Lie lepra pod kopitima prekrasnog bijelog pastuha. Sve je drugaije, sve je drugaije...

Sjaj sunca s neba prenuo me iz matarija. Snaan vjetar poveo je oblake sa sobom i otpuhao ih daleko

prema zapadu. Mukla tiina. Jo uvijek razmiljam