Upload
buiphuc
View
219
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
2
JOJ, MILA MOJA MAJKO!...
Neke daleke 1964. godine održavao se sastanak rukovodilaca jugoslovenske televizije. U jednom trenutku predsedavajući reče:- Sledeća tačka je dogovor o novoj Lolinoj seriji.- Kad počinjem? - upitao sam zaprepašćeno - jer mi niko o tome nije ništa govorio.
Kroz dve nedelje.Tako smo tada radili. Mislili smo da televizija mora da bude brza i aktuelna. Panično sam razmišljao o čemu i kako da pišem i kada su me prozvali rekao sam:- Zvaće se "Ogledalo gradjanina Pokornog".O čemu? To je bila tajna. I za mene...Poručio sam odmah scenografiju i ne znajući zašto: jedan malogradjanski stan, jedno ogledalo sa filmskom projekcijom... A onda sam pozvao Miju Aleksića.P
isaću za tebe jedan život. Mali, dobri gradjanin, uplašen svakodnevicom. >>
poslušan pred roditeljima i vlastima, kome se u ogledalu pojavljuju predci i uče ga šta da radi i kako da živi. A uče ga uvek pogrešno, jer traže da gleda u prošlost, a ne u budućnost.Tako sam nekako pričao, pokušavajući da u Miji i njegovim reakcijama otkrijem ideju za seriju.A on je pažljivo slušao, smešio se nekim čudnim, umiljatim osmehom, kao da se smanjio... i odjednom zaplašeno rekao:- Jao, mila moja majko!...Tako se rodio Cule Pokorni. Iz njega. Manje iz mene. Sagledao sam ga i prvuJ ___________ 1epizodu napisao lako za dva dana. Mija je obukao matrosko odelo, kratke pantalonice i sa drugarima pošao u školu...Za dva dana naučio je tekst, iako je samo njegov trajao bar pola sata. Kao i uvek, naučio ga je savršeno, do svake zapete. Svaka reč postala je reč Culeta Pokornog i svi su odmah znali da takav dečak, a kasnije i čovek, i ne može nešto drugo i drugačije da kaže i misli.Ta serija je trajala deset nedelja. Deset sati igre. Mija je čudesno igrao Culeta i ja sam preko nedelje pokušavao da otkrijem njegove strahove, ljubavi i želje, pa da mu smislim pričice i dam reči za njegovo življenje. Nikada tekst nisam ispravljao i doterivao, jer sam smatrao da ni u životu svoje reči ne korigujemo, već da one izlaze same i jednostavne iz naših misli i podteksta. A i čemu ispravljati, kad je sve štoodigra Mija Aleksić bilo istinito i savršeno? ! Poslali smo posle, Mija i ja, Culeta u vojsku; dali mu devojku, smišljali mudogadjaje, vezali ga, poslušnog i pokornog, uz drugove Amazonca, koji raste u