Jorge Luis BorgesKnjiga od snovaJorge Luis BorgesKNJIGA OD SNOVANASLOV IZVORNIKALibro de suefiosCopyright Maria Kodama 1976.Ali rights reservedLicencia editorial para Circulo de Lectores por cortesia de Maria KodamaSva prava pridrana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti ubilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronikim ili mehanikim,ukljuujui fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatikimsustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavaa.ISBN 953-6996-19-7CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, ZagrebUDK821.134.2(82)-34=163.42 821-34=163.42BORGES, Jorge LuisKnjiga od snova / Jorge Luis Borges ; preveo Milivoj Telean. - Zagreb : Zagrebaka naklada, 2003. - (Biblioteka Feniks)Prijevod djela: Libro de suenos.ISBN 953-6996-19-7 430428008BorgesKNJIGA ODSNOVApreveo Milivoj TelecanZAGREB, 2003.SADRAJProslov................................................................................9Pria o Gilgameu.............................................................12Beskonani san BaoYua..................................................18Bog upravlja Josipovom i,posredno, Izraelovom sudbinom.................................20Josip, glavni faraonov peharnik i glavni faraonov pekar... 21Josip tumai faraonove sne...............................................23Bog alje poruke u snovima..............................................26Daniel i Nabukodonozorovi snovi......................................28Vienje kipa.................................................................28Vienje stabla..............................................................32Mordokajev san..................................................................34Abimelekov san..................................................................36Jakovljevsan......................................................................37Salomonovsan...................................................................38Ispraznost snova................................................................39O umjerenosti.....................................................................40Proroka vienja.................................................................40etiri nemani................................................................40Starac i suenje..........................................................41Sin ovjeji...................................................................42etvrto kraljevstvo.......................................................43Ovan i jarac.................................................................43Objanjenje..................................................................45Sedamdeset sedmica..................................................46Molitva i ispovijed Danielova.......................................46Gabriel donosi odgovor...............................................48Dvostruki san......................................................................50Aneo gospodnji u Josipovim snovima.............................51Pripovijest o Kessiju...........................................................52Snove alje Zeus...............................................................56Dvoja vrata.........................................................................57Penelopinsan....................................................................58Martovske ide.....................................................................59Cezarovo pismo-dnevnikLukiju Mamiliju Turinu na otoku Kapriju.....................61Incest..................................................................................63Scipionovsan.....................................................................64Kako nastaju snovi.............................................................66Cezarovo pismo-dnevnikLukiju Mamiliju Turinu na otoku Kapriju.....................67Krivo protumaen san........................................................68Kuni snovi.........................................................................69Dokaz..................................................................................70Uobiajen san....................................................................70O naravi snova...................................................................71to je san..........................................................................'. 75Mora....................................................................................76O snovima..........................................................................77Uzvien dar........................................................................81Caedmon............................................................................81Valja to razlikovati..............................................................84Posljednji dolazak Bolesnog Vlastelina..............................84Konfucije sanja vlastitu smrt..............................................91Bijela kouta.......................................................................92Dogaae..........................................................................93Uzalud alba.......................................................................94Zaviajni sni.......................................................................95Snovi plemia iz kule.........................................................97Obzirnost...........................................................................106DerTraum Ein Leben........................................................107Ulrika.................................................................................108Trea knjiga fantazija Gapara Nonika...........................114No i njezine obmane.................................................114Gotika soba...............................................................114Scarbo........................................................................115Luak..........................................................................11-6Patuljak.......................................................................117Mjeseina...................................................................118Kolo ispod zvona.........................................................119San.............................................................................120Moj pradjed.................................................................121Ondina........................................................................122Dadevnjak................................................................123Pripreme............................................................................125"Izmeu jednoga i drugoga mene, neviena je razlika!".. 125Putovi kojima se Bog slui da okrijepi duh......................126Kancelarov san.................................................................128Alonso Ouijano sanja........................................................129Predsjednikova smrt..........................................................130Dobar radnik......................................................................131Zrcalo vjetra i mjeseca......................................................132Melanijinsan.....................................................................133San o sudnjem danu ili San o mrtvakim lubanjama......134Rasprava...........................................................................135San i usud..........................................................................152Dua, san,zbilja................................................................153Nema nedostojnog zanimanja..........................................155Inferno5............................................................................156U polusnu..........................................................................157Pirandelliana.....................................................................158Pariki san.........................................................................159Coleridgeov san................................................................162Astijagovi snovi.................................................................167Romantica.........................................................................169Sporni hljeb....................................................................... 169Arapska verzija...........................................................169idovska verzija..........................................................170Samo naprijed...................................................................170Izmeu sna i jave..............................................................171Alahov osmijeh..................................................................179Sanjarija............................................................................180Chuang Tzu sanja.............................................................181Sarmientov san.................................................................182Lukijanovi snovi.................................................................183Sjene odjenut znade..........................................................184Kraljev san.........................................................................184Dreamtigers.......................................................................185Hram, grad, arhetipovi, san...............................................186Poslovice i izreke...............................................................188Etcaetera.......................................................................... 188Glasusanjaa...................................................................189D'Alembertov san..............................................................190San....................................................................................191Makarijev san....................................................................196Svjesno i nesvjesno...........................................................197San junaine Era...............................................................197Potka.................................................................................207Kraljevo buenje...............................................................207Ragnarok..........................................................................208Umrijeti, spavati, moda sanjati.........................................210Sonar/sanjati.....................................................................211Dvojica vitezova................................................................212Inillotempore....................................................................212Epizoda o neprijatelju........................................................215Stoje istinito?....................................................................217San o nafti..........................................................................218Odraz.................................................................................218San o kriu.........................................................................219Tamamshod......................................................................226Skriveni jelen.....................................................................227San Pedra Henriqueza Urene...........................................229Pria o dvojici koji su sanjali.............................................230Juliju Floru.........................................................................232Rua svijeta.................................'......................................232Teologija............................................................................233Tumaenje snova..............................................................234San....................................................................................236Povratak uitelja................................................................238Presuda.............................................................................239Dvanaesti svibnja 1958.....................................................240Objanjenje.......................................................................241Rije-dvije umjesto pogovora............................................243ProslovUogledu iz londonskog Spectatora (rujna 1712.), uvrtenom u ovu knjigu, Joseph Addison navodi da ljudska dua, snivajui odvojena od tijela, biva u isti mah teatar, glumci i publika. Mogli bismo dodati daje ujedno autor radnje koju prati. Analognih mjesta ima u Pe-tronija i u Luisa de Gongore.Doslovno itanje Addisonove metafore moglo bi nas navesti na opasno zavodljivu postavku da snovi tvore najstariju i najsloeniju knjievnu vrstu. Na temelju te neobine postavke, koju rado preuzimamo za pisanje ovoga proslova i itanje teksta, mogao bi se sainiti opi pregled snova i njihova utjecaja na knjievnost. Ovaj areni zbornik, sastavljen za razbibrigu znatieljnom itatelju, bio bi kockica u tom mozaiku. Reena hipote-tika knjiga istraila bi razvoj i grananje te drevne vrste, od proroanskih snova s Orijenta do alegorijskih i satirikih snova u Srednjem vijeku i pukih igrarija Le-wisa Carrolla i Franza Kafke. Razdvojila bi, naravno, snove u snu i snove najavi.Ova knjiga o snovima, to e je itaoci viekratno snivati, obuhvaa none sanje (one koje, uzmimo, ja potpisujem), dnevne sanje, kao voljnu djelatnost naega duha, i poneke kojima se ne zna porijeklo, uzmimo, anglosaksonski San o kriu.esta knjiga Eneide dri se tradicije iz Odiseje i navodi da su boanska vrata kroz koja nam dolaze snovi dvojaka: bjelokosna su namijenjena laljivim, a roana proroanskim snovima. Izbor tvari od kojih su nainjena navodi nas na pomisao daje pjesnik naslutio kako su snovi to anticipiraju budunost manje vrijedni od onih laljivih, da su spontani izmiljaj ovjeka koji spava.Jednu vrstu sna valja nam posebno razmotriti. Posrijedi je nona mora ili snovienje, na engleskom night-mare ili nona kobila, rije koja je Victora Hugoa navela na metaforu cheval noir de la nuit (noni vranac), premda etimolozi tvrde da taj izraz znai nona tlapnja ili nona pria. Njegov germanski parnjak ^//'postaje engleski elf, zloduh ili vukodlak koji gui spavaa i kinji ga groznim prizorima. Grki termin ephialtes potjee iz analogne praznovjerice.Coleridge je napisao da slike najavi pobuuju osjeaje, a da u snu osjeaji pobuuju slike. (Koji mu je to tajanstven i sloen osjeaj izdiktirao Kublaj kana, uzdarje sna?) Kad bi u ovu sobu uao tigar, obuzeo bi nas strah; ako nas strah obuzme u snu, mi smislimo tigra. To bi mogla biti plastina predodba nae bojazni. Navodim primjer tigra, ali mi moemo svoj uas projicirati na tota drugo, neto to najavi nije nuno stravin jer strah prethodi pojavi to ga za tu prigodu utjelovljuje. To moe biti mramorna bista, podrum, nalije kovanice, zrcalo. Nema te forme na svijetu koja ne bi mogla biti izvor strave. Zato nona mora moda ima poseban okus, sasvim razliit od straha i strahova10koje nam moe zadati zbilja. Germanski narodi su, ini se, istananije od romanskih osjetili tu pritajenu prijetnju zla. Prisjetimo se neprevodivih rijei eery, weird, un-canny, unheimlich. Svaki jezik stvara ono to mu je potrebno.Stvaralatvo noi postupno se uvlailo u danje stvaralatvo. Ta je invazija potrajala stoljeima. Sablasno carstvo Boanstvene komedije nije snovienje, izuzev moda u etvrtom pjevanju, to odie potmulom grozom. To je mjesto na kojem se zbivaju uasni dogaaji. Nauk noi bio je mukotrpan. Snovi iz Svetoga pisma nemaju znacajfe\sna; to su prorotva koja s naglaenom koherentnocu pokreu sloen mehanizam metafora. Quevedovi sni kao da su potekli od ovjeka koji nikad nije sanjao, poput onih Kimerijaca to ih spominje Plinije. Poslije e doi ostali. Upliv noi i dana bit e reciproan. Beckford i De Quincey, Henry James i Poe, vuku korijen iz snomorice i remete nam noni spokoj. Mitologije i religije vjerojatno imaju analogni temelj.Na kraju, elim izraziti zahvalnost Royu Bartholo-mewu. Ovu knjigu ne bih mogao sastaviti bez njegove strune priljenosti.J.L.B. Buenos Aires"27. listopada 1975.11Pria o GfiG,iilgame, u dvije treine bog, jednom treinom ovjek, ivljae u Uruku. Nepobjediv meu ratnicima, vladao je eljeznom rukom. Mladii su mu sluili, djevojke i ene nasilno je obljubljivao. Narod je vapio za boanskom zatitom, i gospodar nebesa naloi boici Aruru, onoj koja je umijesila prvog ovjeka od gline, da naini stvorenje koje bi se moglo suprotstaviti Gilgameu i tako umiriti puanstvo.Aruru je nainila stvorenje koje je nazvala Enkidu. Tijelo mu bijae dlakavo, kosa padala po pleima, prekrivao se krznom, ivio meu zvijerima i jeo travu. Unitavao je stupice i tako spaavao ivotinje. Saznavi to, Gilgame naredi da mu odvedu bludnicu. Enkidu je u njenom zagrljaju proveo sedam dana i sedam noi. Nakon toga gazele i zvijeri stale su bjeati od njega, a njemu su noge klecale i nije mogao trati kao prije. Preobrazio se u ovjeka.Djevojka vidje daje Enkidu postao lijep mukarac. Nagovorila ga je da odu u utvreni Uruk, gdje je vladao Gilgame, i obiu sjajan hram gdje zajedno sjede bog i boica. Bliio se poetak nove godine. Gilgame se pripremao za ritualno vjenanje, kad je doao Enkidu i izazvao ga. Okupljeno mnotvo, unato zaprepa-tenosti, outi olakanje.Gilgame je prethodne noi usnio kako sa zvjezdanog neba pada strijela stoje ne moe podii ni oboriti.12Poslije toga, u sredite grada s neba je doletjela i zabila se neobina sjekira. Majka mu ree da mu taj san najavljuje dolazak junaka koji e mu poslije postati prijatelj.Zametnue borbu i Enkidu obori Gilgamea. Doljak uvidje da njegov protivnik nije hvastav tiranin nego srani borac koji prihvaa izazov. Podigao gaje, zagrlio, i njih dvojica postadoe prijatelji.Gilgame je bio pustolovne naravi, pa je predloio Enkiduu da nasijeku cedrovine u svetoj umi. - To je teak zadatak - odvrati mu Enkidu -jer umu uva div Humbaba. Glas mu je nalik na grmljavinu, jednook je i pogledom te moe okameniti, riga plamen iz nosnica i kunim dahom sije smrt.Na to e Gilgame: - to e rei djeci kad te budu pitala gdje si bio onog dana kad je zaglavio Gilgame?Enkidu je pristao.Gilgame je svoj naum iznio starcima, bogu ama-u, vlastitoj majci, nebeskoj kraljici Ninsun, ali ga oni nisu odobrili. Znajui da joj je sin tvrdoglav i uporan, Ninsun je izmolila zatitu od boga amaa. Tada je Enkidua proglasila svojim poasnim uvarom.Gilgame i Enkidu stigli su u goru obraslu cedro-vom umom. Onako umorni, zaspali su.Prvi je usnio da se na nj survava planina, i da ga je iz te nevolje izbavio ovjek neobine ljepote, koji gaje smirio, napojio vodom i pomogao mu da ustane.Enkidu ree: - To znai da emo savladati Humba-bu.Gilgame je potom sanjao kako nebesa tutnje i zemlja drhti, sve zavijeno u tamu, kroz guste oblaine sijevne13munja i izazove poar, smrt je lijevala s visina, a onda je plamena nestalo i sve je prekrio pepeo.Enkidu je dokuio zlokobnu poruku, ali nije prestao sokoliti prijatelja. Stao je obarati cedar, i to je izazvalo bijes Humbabe. Gilgamea je prvi put obuzeo strah. Ipak, njih su dvojica savladali diva i odrubili mu glavu.Gilgame opere tijelo i stavi na se vladarsku odjeu. Videi junaka, boica Itar stade ga nagovarati da joj postane mu, obeavajui mu neviena bogatstva i svakojake uitke. Poznavajui vjerolomnu i okrutnu Itar, koja je dala smaknuti Dumuzija i nebrojene ljubavnike, Gilgame je odbije. Bijesna Itar zatrai od svog oca da na zemlju poalje nebeskog bika i zaprijeti da e otvoriti vrata donjega svijeta i podii mrtve da jedu ive.- Kad bik sie s nebesa, zemljom e sedam godina vladati bijeda i glad. Jesi li se za to pripremila?Itar odgovori potvrdno.Tada bik sie na zemlju. Enkidu se dohvati s njim ukotac, drei ga za rogove, a Gilgame mu zarije no u iju. Zajedniki su mu izvadili srce i prinijeli za rtvu bogu amau, bogu-suncu.Itar je pratila tu borbu sa zidina Uruka. Videi ishod, uspela se na bedem i proklela Gilgamea. Enkidu biku iupa rep i baci ga u lice boici, rekavi: - S tobom bih, da mogu, jednako postupio. Svezao bih te njegovim crijevima.Itar je doivjela poraz, i narod je stao klicati zator-nicima nebeskog bika. Ali, volju bogova ne smije se nekanjeno izigrati.14Usnio je Enkidu da su se bogovi okupili na vijeanje o tome tko snosi veu krivnju za pogibiju Humbabe i nebeskog bika, on ili Gilgame. Jedan od njih dvojice platit e glavom. Nisu se mogli sloiti. Anu, otac bogova, ree daje Gilgame ubio Humbabu i, povrh toga, posjekao cedar. Rasprava je postajala sve vatrenija, padale su teke rijei. Enkidu se probudi ne saznavi konanu odluku. San je ispriao Gilgameu i za dugih sati besanice to gaje muila prisjeao se bezbrinog ivljenja meu zvijerima. Povremeno je uo glasove utjehe.Koju no iza toga opet je sanjao. S neba je dopro kri, i udovite s lavljim licem i orlujskim krilima i pandama stuti se na nj, dohvati ga i ponese uvis. Ruke mu se prekrie perjem, sve je vie nalikovao svome otmiaru. Uvidje da je umro i da ga harpija nosi na putu bez povratka. Stigli su u carstvo tame, gdje su ih okruile sjene zemaljskih uglednika. Bijedne spodobe u tome stanitu imaju krila i hrane se prainom. Gospodarica podzemlja itala je tablicu sudbina i vagala pokojnikove zasluge.Kad se probudio, dvojici prijatelja postade jasno to su bogovi odluili. Gilgame zastre Enkiduovo lice nevjestinskom koprenom i, ophrvan bolom, pomisli: Sada sam upoznao lice smrti.Na otoku onkraj zemaljskih granica ivljae Utna-pitim, prastar ovjek, jedini smrtnik koji je uspio izbjei smrt. Gilgame odlui poi do njega, da sazna tajnu vjenoga ivota.Stigao je do granice svijeta gdje je silno visoka planina parala nebeski svod udvojenim vrhovima i do15podzemlja dopirala svojim temeljima. Prolaz su uvala opaka udovita, ljudi-korpioni. Junak se ne prestrai, nego rekne udovitima da trai Utnapitima.- Nitko nije dopro do njega niti je uspio saznati tajnu vjenoga ivota. Mi uvamo put sunca, kojim nijedan smrtnik ne smije kroiti.- Ali ja hou - odvrati Gilgame, i udovita ga propuste, videi da pred sobom nemaju obinog smrtnika.Zaputi se junak. Prolaz je bivao sve mraniji, a onda ga zapahne lahor, dok se u daljini nazirala svjetlost. Kad je doao do nje, ukaza mu se arobni vrt, proaran bljetavim draguljima. Taj jedinstven prizor, vrt uitaka, bogovi dotad nisu podarili nijednom smrtnom ovjeku. Ali Gilgame nije za to mario, krenuo je dalje. Sve dok nije zastao da se odmori u svratitu. Krmarica Siduri, peharnica bogova, miljae da posluuje kakva skitnicu, ali joj se putnik predstavi i ispria svoj naum.- Gilgameu, nikad nee nai ono to trai. Bogovi su stvorili ljude i podarili im smrtnost. Sebi su ostavili vjeni ivot. Vjerojatno znade da Utnapitim ivi na udaljenom otoku, onkraj oceana smrti. Mora pronai Uranabija, njegova ladara, koji te jedini moe odvesti starcu.Gilgame krene dalje, pronae Uranabija i nagovori ga za prijevoz. Laar ga upozori da ne smije dodirnuti oceanske vode. Naloi mu da obori sto i dvadeset stabala i od njih istee vesla. Gilgameova odjea posluila je umjesto jedra.Kad su stigli, Utnapitim ree:16- Avaj, mladiu, na zemlji nita nije vjeno. Leptir ivi samo jedan dan. Sve ima svoje vrijeme i svoje trajanje. Da ti nagradim trud, odat u ti svoju tajnu stoje samo bogovima znana.I ispria mu pripovijest o potopu. Dobrohotni Ea upozorio gaje to bogovi spremaju, i Utnapitim dade sagraditi korablju u koju je ukrcao obitelj i stoku. Sedam dana su plovili olujnim vodama, i korablja se nasukala na vrh neke planine. On pusti goluba da vidi jesu li se vode povukle, ali se golub vratio jer nije naao uporita. Isto se zbilo s lastavicom. Ali gavran se nije vratio. Tada su se iskrcali i prinijeli rtve bogovima, ali ih je bog vjetrova vratio u korablju i odveo do mjesta gdje su sada i gdje e vjeno boraviti.Gilgame u vidje da ga starina ne moe ni u to uputiti. Bio je, dodue, besmrtan, ali je to postao jednokratnom odlukom bogova. Ono za ime Gilgame tei ne moe se pronai u ovozemaljskom ivotu.Dok se junak spremao za povratak, starac mu rekne gdje e ubrati trnoviti cvijet. Tko ga okusi stjee vjenu mladost. Gilgame zaroni i otrgne arobnu biljku s oceanskog dna. I dok se odmarao od napornog putovanja, miris tajanstvenog cvijeta privue zmiju koja ga ugrabi, zbaci kouljicu i pomladi se.Gilgame se uvjerio da se njegov usud ne razlikuje od usuda ostalih ljudi i vratio se u Uruk.Babilonski ep iz 2. tisuljea prije n.e.17Beskonani san BaoBao Yu usnio je da se nalazi u vrtu koji je navlas jednak vrtu u njegovoj kui. Zar je mogue, zapita se on, da postoji vrt koji se niim ne razlikuje od vrta u mojoj kui? Ususret su mu dolazile dvorkinje. Bao Yu zaueno pomisli: "Tko to ima dvorkinje koje izgledaju jednako kao Xi Ren, Ping Er i sve ostale iz moje kue?" Jedna od dvorkinja klikne: "Eno Bao Yua. Kako je doao ovamo?" Bao Yu je povjerovao da su ga prepoznale. Zaputi se do njih i rekne: "Krenuo sam u etnju i sluajno proao ovuda. Proetajmo zajedno." Dvorkinje prasnue u smijeh. "Gle uda! Pobrkale smo te s Bao Yuom, naim gospodarom, samo to ti nisi naoit kao on." Bile su to dvorkinje nekog drugog Bao Yua. "Drage sestrice", ree im on, "ja sam Bao Yu. Tko je va gospodar?" One odgovore: "Na je gospodar Bao Yu. Roditelji su mu dali to ime, koje znai dragocjen (Bao) i nefrit (Yu), da bi poivio dugo i sretno. Kako si se usudio prisvojiti njegovo ime?" I pooe dalje, smijui se.Bao Yu bio je utuen. "Nikad nisu ovako postupale sa mnom. Zato me ove dvorkinje tako mrze? Zar doista postoji drugi Bao Yu? Moram to utvrditi." Progonjen takvim mislima, stigao je do dvorita koje mu se uini poznatim. Popeo se stubitem i uao u svoju sobu. Ugleda nekog mladia kako lei. Uz krevet su se smijale i vezle djevojke. Mladi je uzdisao. Jedna mu djevojka18ree: "to ti je, Bao Yu? to te mui?" Mladi odvrati: "Usnio sam udan san. Sanjao sam da se nalazim u nekom vrtu i da me vi niste prepoznale i da ste me ostavile samoga. Iao sam za vama do kue i zatekao drugog Bao Yua gdje spava u mojem krevetu." uvi taj dijalog, Bao Yu nije mogao izdrati a da ne klikne: "Traio sam Bao Yua. To si ti." Mladi ustane i zagrli ga, viui: "To nije bio san! Ti si Bao Yu." Netko zazo-ve iz vrta: "Bao Yu!" Jedan i drugi Bao Yu protrnue. Onaj iz sna otie; drugi je rekao: "Vrati se brzo, Bao Yu!" Bao Yu se probudi. Njegova dvorkinja Xi Ren zapita ga: "to si sanjao, Bao Yu? to te mui?" A Bao Yu odgovori: "Usnio sam udan san. Sanjao sam da se nalazim u nekom vrtu i da me vi niste prepoznale ..."Cao Xue Qin, San o crvenoj sobi (o. 1754.)19Bog upravlja losipavont L posredno, iTraelovom3 Izrael je volio Josipa vie nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove starake dobi; i on mu napravi kienu haljinu. 4Kako njegova braa opaze da ga njihov otac voli vie od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rije progovoriti. 5Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj brai, a oni ga zbog toga jo vie zamrze. 6"Posluajte", ree im, "san to sam ga usnio! 7Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vai snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu." 8Njegova ga braa upitae: "Kani li nad nama zakraljevati? Hoe li nam biti gospodar?" I jo ga vie zamrze zbog njegova prianja0 snovima. 9Usni on jo jedan san te ga ispria svojoj brai: "Jo sam jedan san usnio. Pazite! Sunce, mjesec1 jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!" 10Kad je to ispriao svome ocu, ukori ga otac i ree mu: "to znai taj san to si ga usnio? Zar emo doi ja, tvoja majka i tvoja braa pa ti se do zemlje klanjati?" UI dok su braa od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmiljao o svemu.Post 3720Josip, glavni'farom/peharnik i glavni faraonov pekar4Zapovjednik tjelesne strae odredi Josipa da ih posluuje. Poto su proveli u zatvoru neko vrijeme, 5obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utam-nienici - usnu san jedne te iste noi. Svaki je usnio svoj san; i svaki je san imao svoje znaenje. 6Kad je Josip ujutro doao k njima, opazi da su neraspoloeni. 7Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi njegova gospodara: "Zato ste danas tako potiteni?" 8Odgovore mu: "Sne smo usnili, ali nikog nema da nam ih protumai." Josip im ree: "Zar tumaenje ne spada na Boga? Dajte, priajte mi!" 9Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da je preda mnom lozov trs. 10Na trsu bile tri mladice. I tek to je propupao, procvjeta i na njegovim grozdovima sazru bobe. nKako sam u ruci drao faraonov pehar, uzmem groa, istijetim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku." 12Josip mu ree: "Ovo ti je znaenje: tri mladice tri su dana. 13Poslije tri dana faraon e te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto; opet e stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio peharnik. 14Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sara i ja bio s tobom, pa mi uini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokuaj me izvesti iz ove kue. 15Jer, zbilja,21bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam nita skrivio, a bacie me u tamnicu." 16Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumaenje, ree mu: "Usnih da su mi na glavi tri bijele koare. 17U naj-gornjoj bilo svakovrsna peciva to ga pekar pripravlja faraonu, ali su ptice jele iz koare povrh moje glave." 18Josip odgovori: "Ovo je znaenje: tri koare tri su dana. 19Poslije tri dana faraon e uzdii tvoju glavu i o drvo te objesiti te e ptice jesti meso s tebe." 20I zaista, treega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje slubenike - bio mu je roendan - iz sredine svojih slubenika izlui glavnog peharnika i glavnog pekara. 21Vrati glavnog peharaika u peharniku slubu te je i dalje stavljao pehar u faraonovu ruku, 22a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumaio. 23Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj.Post 4022Josip Puiffaci faraonove sile1 Poslije dvije godine usni faraon da stoji pokraj Nila. 2Iz Nila izie sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po au. 3Ali odmah poslije njih iz Nila izie sedam drugih krava, runih i mravih, te stanu uz one krave na obali Nila. 4Rune i mrave krave poderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi. 5Opet zaspi te usni drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici. 6Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova turih, istonjakom opaljenih. 7turi klasovi pro-dru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san. 8Ujutro faraon bijae uznemiren u dui, pa pozva sve arobnjake i sve mudrace egipatske: ispria im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaiti. 9Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust. 10Jed-nom, kad se faraon razljutio na svoje slubenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. nUsnismo san iste noi, i ja i on, ali je svaki od nas usnio san drugog znaenja. 12Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika strae. Ispriasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumai: kaza svakom znaenje njegova sna. 13Kako nam ih je protumaio, tako nam se i dogodilo: mene vratie na moje mjesto, a onoga objesie." 14Faraon odmah poalje po Josipa; izvuku ga bre-bolje iz tamnice; oiaju mu kosu,23obuku novo odijelo i on stupi pred faraona. 15Onda faraon ree Josipu: "Usnio sam san, a nitko ga ne moe protumaiti. uo sam o tebi da moe protumaiti san im ga uje." 16 ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego e Bog dati pravi odgovor faraonu." 17Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila. I8I gle! Iz Nila izie sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po au. 19Poslije njih izae drugih sedam krava. Bile su mrave, vrlo rune i kotunjave. Jo nikad ne vidjeh onako runih krava u svoj zemlji egipatskoj ! 20I sedam mravih i runih krava prodru prvih sedam debelih krava. 21Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je to u trbuhu: bile su rune kao i prije. Uto se probudim. 22Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. 23Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrenih, turih, istonjakom opaljenih. 24I turi klasovi prodru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vraarima, ali nema nikoga da mi razjasni." 25Onda Josip ree faraonu: "Fa-raonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu to kani uiniti. 26Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san. 27Sedam mravih i runih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istonjakom opaljenih klasova, oznauje sedam gladnih godina. 28To je ono to sam ve faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu to kani uiniti. 29Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. 30A poslije njih nastat e sedam gladnih godina, kada e se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. 31Kako glad bude harala zemljom, nee se24ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja e doi - jer e biti vrlo velika. 32A to se faraonov san ponovio, znai da se Bog na to zaista odluio i da e to uskoro provesti. 33Zato neka faraon izabere sposobna i mudra ovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. 34Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji e kupiti petinu sve etve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. 35Neka skupljaju od svakog ita za sedam dobrih godina to dolaze; neka s ovlatenjem faraonovim sabiru ito za hranu i pohranjuju ga po gradovima. 36Neka zalihe slue za hranu u zemlji za sedam godina gladi to e snai zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne." 37Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim slubenicima. 38Zato faraon ree svojim slubenicima: "Zar bismo mogli nai drugoga kao stoje on, ovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Bojim?" 39A onda faraon ree Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao to si ti. 40Ti e biti upravitelj moga dvora: sav e se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja u biti vei od tebe.41 Postavljam te, evo," ree faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." 42Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeom od najljepe tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. 43Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. 44Jo faraon ree Josipu: "Premda sam ja faraon, nee nitko dii svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." 45Faraon nazva25Josipa "Safenat Paneah", a za enu mu dade Asenatu, ker Poti-Fere, sveenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj.Post 41Bog alje pomk h snovima5 U stupu oblaka side Jahve te stade na ulazu u ator. Zovnu Arona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed, 6ree Jahve: "Sasluajte rijei moje: Nae li se meu vama prorok, u vienju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram." (Br 12) 1 O Kad je Gideon doao, a to jedan ba pripovijedae X D svome drugu to je sanjao: "Usnio sam kako se pogaa jemenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog atora i pogodi, a ator pade, pre-vrnu se." 14A drug mu odgovori: "Nije to drugo nego ma Gideona, Joaeva sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor." (Suci 7)6Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odluio da plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajedniki spomenik, 7Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da e mu Gospodin pritei u pomo. 8Hrabrio je svoje ljude neka se ne plae navale pogana, nego neka se sjete pomoi to su je od Neba26ve primili i nadaju se da e im i sada Svemogui udijeliti pobjedu. 9Osokolivi ih rijeima Zakona i Proroka, podsjetivi ih na bojeve to su ih ve bili, uvrsti ih u hrabrosti. 10Kad im je tako osmjelio srca, jo ih upozori kako pogani okreu vjerom i kre zakletvu. uPoto je tako svakoga od njih naoruao manje pouzdanjem u titove i koplja a vie smjelou i pobudnim rijeima, ispria im vjerodostojan san, vienje, a oni mu se svi obradovae. 12Evo stoje vidio: bivi veliki sveenik Oni-ja, ovjek dobar i estit, skroman u ophoenju, blage udi, otmjen u govoru, od djetinjstva vian svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu idovsku zajednicu. 13Zatim se Judi ukazao i ovjek vremean i astan, udesna i velianstvena dostojanstva. 14Tada Onija progovori: "Ovo je ljubitelj svoje brae koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad - Boji prorok Jeremija." 15Nato Jeremija prui desnicu i Judi preda zlatan ma. Predajui mu ga, ree: 16"Prihvati ovaj sveti ma: Boji je dar, njime e slomiti neprijatelje!" (2 Mak 15)27Daniel i Nahp/kpdonoTomvl snovi'etij'e ft pa1 Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni JL Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi. 2Kralj naredi da se pozovu a-robnici i gataoci, zaklinjai i zvjezdari da protumae kralju njegove sanje. 3Dooe dakle te stadoe pred kralja. Kralj im ree: "Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od elje da razumijem sanju." 4Kaldejci od-govorie kralju (aramejski): "O kralju, iv bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi emo ti otkriti njezino znaenje." 5Kralj odgovori i ree zvjezda-rima: "Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kaete to sam snio i to san znai, bit ete rastrgani u komade, a vae e kue postati smetita. 6No ako mi otkrijete moju sanju i njezino znaenje, dobit ete od mene darove i poklone i velike asti. Otkrijte mi dakle to sam snio i to san znai." 7Oni opet odgovorie: "Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi emo mu otkriti njezino znaenje." 8A kralj: "Dobro ja znam da elite dobiti na vremenu jer znate daje moja odluka neopoziva. 9Ako mi ne kaete to sam snio, znai da me namjeravate obmanjivati varavim rijeima i izmiljotinama dok nekako ne proe vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa u28znati da li mi moete kazati i njegovo znaenje!" 10Zvjezdari odgovorie pred kraljem: "Nema na svijetu ovjeka koji bi takvo to mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moan, takvo to ne trai od arobnika, gataoca ili zvjezdara. nto trai, kralju, teko je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave meu smrtnicima." 12Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski. 13Poto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potraie i Daniela i njegove drugove da ih pogube. 14No Daniel se mudrim i umnim rijeima obrati na Arjoka, zapovjednika kraljevskih straa, koji bijae iziao da pogubi mudrace babilonske. 15On ree Arjoku, zapovjedniku kraljevu: "Zastoje kralj izdao tako strogu naredbu?" Arjok pripovjedi Danielu, 16a Daniel otie kralju i zamoli da mu dade vremena te e kralju otkriti to san znai. 17Daniel ue u svoju kuu te sve kaza Hananiji, Miaelu i Azarji, svojim drugovima, 18da mole milosre u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim. 19I objavi se tajna Danielu u nonom vienju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga. 20Da-niel prihvati rije i ree: "Bilo ime Boje blagoslovljeno od vijeka do vijeka, njegova je mudrost i sila. 2IOn mijenja doba i vremena, rui i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. 22On otkriva dubine i tajne, zna to je u tminama i svjetlost prebiva u njega. 23Tebe, o Boe otaca mojih, slavim i hvalim to si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono to smo te molili, objavio si nam to kralj trai." 24Daniel29ode k Arjoku, kome bijae kralj naredio da smakne mudrace babilonske. Ue i ree mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa u mu otkriti to san znai." 25Arjok urno odvede Daniela kralju i ree: "Naao sam meu izgnanicima judejskim ovjeka koji e kralju kazati to san znai." 26Kralj ree Danielu (koji se zvae Baltazar): "Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i to znai?" 27Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju istrauje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, arobnici, gataoci i zaklinjai; 28ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopio kralju Nabukodo-nozoru ono to e biti na svretku dana. Evo tvoje sanje i onoga to ti se prividjelo na postelji: 29O kralju, na tvojoj ti postelji dooe misli o tome to e se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopio ti je ono to e biti. 30Iako nemam mudrosti vie nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino znaenje saopim kralju i da upozna misli svoga srca. 31Ti si, o kralju, imao vienje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajae pred tobom, straan za oi. 32Tome kipu glava bijae od istog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, 33gnjati od eljeza, a stopala dijelom od eljeza, dijelom od gline. 34Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od eljeza i gline te ih razbi. 35Tada se smrvi najednom eljezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijae u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. 36To bijae sanja; a njezino emo znaenje rei pred kraljem." 37"Ti, o kralju, kralju30kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu mo i slavu - 38i u ije je ruke stavio, gdje god se nali, sinove ljudske, ivotinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata. ^Poslije tebe ustat e drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa tree, od mjedi, koje e gospodariti svom zemljom. 40A etvrto kraljevstvo bit e tvrdo poput eljeza, poput eljeza koje sve satire i mrvi; kao eljezo koje razbija, skrit e i razbit sva ona kraljevstva. 41 Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom eljezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat e neto od vrstoe eljeza prema onome to si vidio eljezo izmijeano s glinom. 42Prsti stopala, dijelom eljezo a dijelom glina: kraljevstvo e biti dijelom vrsto a dijelom krhko. 43A to si vidio eljezo izmijeano s glinom: oni e se mijeati ljudskim sjemenom, ali se nee drati zajedno, kao to se ni eljezo ne da pomijeati s glinom. 44U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podii e kraljevstvo koje nee nikada propasti i nee prijei na neki drugi narod. Ono e razbiti i unititi sva ona kraljevstva, a samo e stajati dovijeka - 45kao to si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio eljezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopio kralju to se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumaenje joj pouzdano." 46Nato kralj Nabukodonozor pade niice i pokloni se pred Danielom. Naredi da mu prinesu dar i kad. 47I ree kralj Danielu: "Zaista, va je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu."Dn231'knie stablaIJa, Nabukodonozor, ivijah mirno u svojoj kui i sretno u svojoj palai, 2kad vidjeh sanju koja me uplaila. Utvare i vienja to su mi se na mom leaju vrzla po glavi uznemirie me. 3I naredili: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kau to sanja znai. 4Dooe gataoci, arobnici, zvjezdari i tumai znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoe rei njezino znaenje. 5Tada doe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju: 6"Baltazare, starjeino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteka: evo sanje to je imah: daj mi njezino znaenje. 7Evo vienja to mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. 8Stablo poraste, postade snano, visina mu dosee nebo, vidjelo se s krajeva zemlje. 9Kronja mu bijae lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni poivae zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega. 10Ja promatrah vienja to su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Straar, Svetac, silazi s neba, nsilnim glasom vie: 'Posijecite stablo, okreite mu grane, poupajte mu lie, pobacajte plodove! Neka se ivotinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih! 12U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa32nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim! 13Neka mu se promijeni srce ovjeje, srce ivotinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka proe nad njim! 14Tako su presudili Straari, tako su odluili Sveci, da sve ivo upozna kako Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoe i postavlja nad njim najniega od ljudi!' 15Ovo je sanja stoje vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino znaenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne moe rei; ti moe, jer u tebi je duh Boga Svetoga." 16Tada se Daniel, nazvan Baltazar, naas smete i prestrai u svojim mislima. Kralj ree: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim znaenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dumanima i njezino znaenje tvojim mrziteljima! 17Stablo koje si vidio, veliko i snano, koje see sve do neba i vidi se po svoj zemlji, 18kronje lijepe i plodova obilnih na kojem bijae hrane za sve i pod kojim poiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: 19to si ti, o kralju, koji si velik i moan, veliina ti se poveala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje. 20A to je vidio kralj kako Straar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne proe sedam vremena nad njim' - 21ovo je znaenje, o kralju, odluka Svevinjega to e se ispuniti na mom gospodaru kralju: 22Izagnat e te iz drutva ljudi i sa ivotinjama e poljskim boraviti; hranit e se travom kao goveda, tebe e prati33rosa nebeska; sedam e vremena proi nad tobom dok ne upozna da Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoe. 23A to se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje e se kraljevstvo obnoviti im spozna da Nebesa imaju svu vlast. 24Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrem prema siromasima, da bi ti potrajala srea." 25Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.Dn4Mordokgj'ev san godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Niana, Mordokaj, sin Jaira, sina imejeva, sina Kiova, iz Benjaminova plemena, usni san. Mordokaj je bio idov koji je ivio u gradu Suzi, ugledan ovjek, inovnik na kraljevu dvoru; bio je jedan od onih zarobljenika to ih je Nabukodonozor, babilonski kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem. Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji. Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, breku snano. Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se34borio protiv naroda pravednih. Bio je dan mraka i tame, jada i pecali, emera i velike pometenosti na zemlji. Sav narod pravednih, smuen od straha pred vlastitim nesreama, spremi se na propast i zavapi k Bogu. Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku, obilatu vodom. Ogranu svjetlo i sunce, te se ponieni uzvisie i prodrijee mone. Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao to Bog kani uiniti, poto se probudi, zadra to u srcu trudei se do noi da svakoj pojedinosti dokui znaenje.Est la- 11Kasnija dogaanja e Mordokaj a uvjeriti da mu je san zapravo poslao Gospod: rijeka je bila Estera, a dva zmaja, Mordokaj i Haman; narodi bijahu svi oni koji se udruie da zatru idovsko ime; oni koji podigoe svoj glas k Bogu i bie spaeni, narod izraelski. (Est 10)35 san1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani X se izmeu Kadea i Sura. Dok je boravio kao prido-lica u Geraru, 2rekao je Abraham za svoju enu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. 3Ali Bog doe Abimeleku nou u snu te mu ree: "Zbog ene koju si uzeo mora umrijeti, jer je ona ena udata." 4A nije se Abimelek k njoj pribliavao. Zato ree: "Gospodine, zar e pravednika pogubiti? 5Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' iste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uinio." 6Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to uinio iste savjesti; i ja sam te zadravao da protiv mene ne grijei; i nisam doputao daje dotakne. 7Sada vrati ovjeku enu njegovu; prorok je on; molit e se za tebe da ostane na ivotu. Ako je ne vrati, znaj da e umrijeti, ti i svi tvoji." 8Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kae im sve to je bilo, a ljudi se veoma uplae. 9Potom Abimelek dozva Abrahama te mu ree: "to si nam uinio! ime sam se ja ogrijeio prema tebi da izloi mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. 10to si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?" nAbraham uzvrati: "Zbilja sam drao da nema Bojeg straha u ovome mjestu, pa e me ljudi ubiti zbog moje ene. 12A onda, ona je uistinu moja sestra: ki je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pola za me. 13A36kad me Bog udaljio od doma oeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu uini: kamo god doemo, reci o meni da sam ti brat." 14Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i slukinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu enu Saru. 15Abimelek zatim ree: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!"Post 20lakpvlj'ev san1 C\Jakov ostavi Beer ebu i zaputi se u Haran. uSti-X v/gne u neko mjesto i tu prenoi, jer sunce bijae ve zalo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. 12I usni san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i aneli Boji po njima se penju i silaze. 13Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj lei dat u tebi i tvome potomstvu. 14Tvojih e potomaka biti kao i praha na zemlji; rairit ete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom e se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. 15Dobro znaj: ja sam s tobom; uvat u te kamo god poe te u te dovesti natrag u ovu zemlju; i neu te ostaviti dok ne izvrim to sam ti obeao." 16Jakov se37probudi od sna te ree: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!" 17Potresen, uzviknu: "Kako je strano ovo mjesto! Zaista, ovo je kua Boja, ovo su vrata nebeska!"Post 28Salomonov san4Kralj ode u Gibeon da prinese rtvu, jer ondje bijae najvea uzviica. Salomon prinese tisuu paljenica na tom rtveniku. 5U Gibeonu se Jahve javi Salomonu nou u snu. Bog ree: "Trai to da ti dadem." ''Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i potenju srca svoga; i sauvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. 7Sada, o Jahve, Boe moj, ti si uinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam jo sasvim mlad te jo ne znam vladati. 8Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. 9Podaj svome sluzi pronicavo srce da moe suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!" 10Bijae milo Jahvi stoje Salomon to zamolio. "Zato mu Jahve ree: "Jer si to38traio, a nisi iskao ni duga ivota, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuivanju pravice, 12evo u uiniti po rijeima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti e ga imati itko poslije tebe, 13ali ti dajem i to nisi traio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko meu kraljevima. 14I ako bude stupao mojim putovima i bude se drao mojih zakona i zapovijedi, kao stoje inio tvoj otac David, umnoit u tvoje dane." 15Salomon se probudi, i gle: bijae to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Koveg saveza Jahvina; prinese paljenice i rtve priesnice i priredi gozbu svim slugama svojim.lKr3IsprazMosP snovaIZa bezumnika su prazne nade i tlapnje, i od snova luaci okrilate. 2Kao hvata sjene ili goni vjetra, takav je onaj koji vjeruje snovima.3 Slini su san i zrcalo: u jednome i drugome samo je prividnost. 4to se moe neistoom oistiti? Kako e biti istina od lai? 5Gatanje, proricanje i sni - sve ispraznosti, sve kao tlapnje porodilje. 6Ako ih Svevinji ne alje kao glasnike svoje, ne posveuj im nijedne misli.Sir 3439OINe nagli ustima svojim i ne uri se s rijeima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato tedi svoje rijei. 2San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnotva rijei.Prop5Proroki vienGepiiin nemami Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Da-X niel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Saeto zapisa stoje usnio. 2Kazivae ovako: Nou u vienju pogledah, kad eno: etiri vjetra nebeska uzbibae veliko more. 3etiri goleme nemani izioe iz mora, svaka drukija. Prva bijae kao lav, a krila joj orlovska. 4Dok je promatrah, krila joj se iupae, die se ona sa zemlje i uspravi na noge kao ovjek, i bijae joj dano srce ovjeje. 5Kad eno druga neman: gle, sasvim drukija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj40Irebra u raljama, meu zubima. I bijae joj reeno: "Ustani, naderi se mesa!" 6Gledah dalje, i evo: trea neman kao leopard, na leima joj etiri ptija krila: imae etiri glave, i dana joj je mo. 7Zatim, u nonim vienjima, pogledah, kad eno: etvrta neman, strahovita, uasna, izvanredno snana: imae velike gvozdene zube; ona derae, mrvljae, a to preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijanjih nemani i imae deset rogova. 8Promatrah joj rogove, i gle: meu njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iupae tri prijanja roga. I gle, na tome rogu oi kao oi ovjeje i usta koja govorahu veke hule.SParac i suenje9Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao ista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i toko vi kao arki oganj. 10Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuu tisua sluahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvori-e. u Ja gledah tada, zbog buke velikih hula to ih govorae rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. i2Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina ivota bi na jedno vrijeme i rok.413ih ov/'egi1 O Gledah u nonim vienjima i gle, na oblacima X ^-/nebeskim dolazi kao Sin ovjeji. On se priblii Pradavnome i dovedu ga k njemu. I4Njemu bi predana vlast, ast i kraljevstvo, da mu slue svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjena i nikada nee proi, kraljevstvo njegovo nee propasti. 15Meni, Danie-lu, smete se zbog toga sav duh, vienja mi se vrzoe glavom, svega me prestravie. 16Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi znaenje: 17"One etiri goleme nemani jesu etiri kralja koji e se dii na zemlji. 18Ali e od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevinjega i oni e ga posjedovati za vijeke vjekova." 19Zaeljeh tada saznati istinu o etvrtoj nemani, onoj koja se razlikovae od svih drugih, bila izvanredno strana, imala gvozdene zube i mjedene pande i koja je derala i mrvila i nogama gazila to preostajae; 20i o deset rogova to bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoe - o rogu koji imae oi i usta to govorahu velike hule i koji bijae vei nego drugi rogovi. 21I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, 22dok ne doe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevinjega, i dok ne doe vrijeme kad Sveci zaposjedoe kraljevstvo.42ePvrPo kraljevstvoOn ree: "etvrta neman bit e etvrto kraljev- stvo na zemlji, razliito od svih kraljevstava. Pro-gutat e svu zemlju, zgazit' je i smrviti. 24A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat e deset kraljeva, a iza njih e se podii jedan drugi razliit od onih prvih - i oborit e tri kralja. 25On e huliti na Svevinjega, zati-rati Svece Svevinjega; pomiljat e da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci e biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. 26Tada e sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim unititi.Ovan i jarac1 Tree godine kralja Baltazara ukaza se meni, Da-nielu, vienje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. 2Gledah vienje, i dok gledah, naoh se u uanu, vrstu gradu u pokrajini Elamu; i u vienju se vidjeh na rijeci Ulaju. 3Podigoh oi, i gle: ovan stajae kraj rijeke. Imae dva roga: oba roga visoka, no jedan vii nego drugi, a onaj vii narastao poslije. 4Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se ivotinja ne mogae oprijeti, nita mu ne mogae izbjei. inio je to je htio, osilio se. 5Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujui tla; jarac imae silan rog meu oima. 6Priblii se dvorogom ovnu43kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potra na njega u svoj estini svoje snage. 7Vidjeh kako se priblii ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijae da spasi ovna. 8Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoe etiri velika roga prema etiri vjetra nebeska. 9Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. 10On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. nPo-raste sve do Zapovjednika Vojske, odue mu svagdanju rtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. 12Vojska se digla na rtvu svagdanju zbog opaine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu to injae. 13Tada uh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govorae: "Dokle e trajati ovo vienje o svagdanjoj rtvi i o opaini to pustoi i gazi Svetite i Vojsku?" 14Odgovori: "Jo dvije tisue i tri stotine veeri i jutara; tada e Svetite biti oieno." 15Kad sam ja, Daniel, gledajui ovo vienje, traio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki ovjek. 16Zauh glas ovjeji gdje vie preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to vienje!" 17On poe onamo gdje stajah i kad mi se priblii, strah me obuze i padoh na lice. On mi ree: "Sine ovjeji, razumij: jer ovo je vienje za vrijeme posljednje."O f}PY2in ^to s* Sa vidi0 " njegova dva roga - to su jlL vAraljevi Medije i Perzije. 21Rutavi jarac jest kralj Grke; veliki rog meu njegovim oima jest prvi kralj; 22slomljeni rog i etiri roga to izbie na njegovu mjestu, to su etiri kraljevstva to e izii iz njegova naroda, ali nee imati njegovu mo. 23I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navre mjeru, ustat e kralj, drzak i lukav. 24Njegova e mo porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno e pustoiti, uspijevat e u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca. 25Zbog njegove lukavosti prijevara e uspijevati u njegovoj ruci. On e se uznijeti u svome srcu, iz ista mira upropastit e mnoge. Suprotstavit e se Knezu nad knezovima, ali e - ne rukom - biti skren. 26Vienje o veerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapeati, jer je za daleke dane." 27Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan vie dana. Zatim ustadoh da vrim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog vienja, no nitko to nije dokuio.44453edatftdesep sedmicaIPrve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medij aca, koji vladae kraljevstvom kaldejskim, 2prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraivah u Pismima broj godina koje se - prema rijei koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruevinama Jeruzalema: sedamdeset godina. 3Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojei moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. 4Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajui:Molip/ i ispo/i/ed DanielovaAh,Gospodine moj, Boe veliki i strahoviti, koji uva Savez i naklonost onima koji tebe ljube i uvaju zapovijedi tvoje! 5Mi sagrijeismo, mi bezakonje poinismo, zlo uinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. 6Nismo sluali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime naim kraljevima, naim knezovima, naim oevima, svemu puku zemlje. 7U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjerie.8Jahve, stid na obraz nama, naim kraljevima, naim knezovima, na-46im oevima, jer sagrijeismo protiv tebe! 9U Gospoda je Boga naega smilovanje i oprotenje jer smo se odmetnuli od njega 10i nismo sluali glas Jahve, Boga naega, da slijedimo njegove zakone to nam ih dade po svojim slugama, prorocima. "Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne sluajui tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Bojega - jer sagrijeismo protiv Njega. 12Izvrio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas teku nesreu te se ne dogodi pod nebom to se dogodi u Jeruzalemu. 13Sva ova nesrea, kao stoje zapisano u Zakonu Mojsijevu, dola je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. 14Jahve je bdio nad nesreom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog na, u svim djelima koja uini, a mi nismo sluali glas njegov. 15A sada, Gospode, Boe na, koji si monom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagrijeismo, mi zlo uinismo. 16Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju ja-rost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naih grijeha i zlodjela naih otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okruuju."n"'A sada posluaj, o Boe na, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetitem tvojim opustoenim - zbog tebe, Gospode! 18Prikloni uho svoje, Boe moj, i sluaj! Otvori oi te pogledaj nau pusto i grad koji se tvojim zove ime-47nom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, ve zbog velikih smilovanja tvojih. 19Gospode, uj! Gospode, oprosti! Gospode, posluaj i ini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Boe moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!"(qabriel donosi odgovorf\ "1 Dok sam dakle ja jo govorio molei se, onaj o-jL Avjek Gabriel, koga vidjeh na poetku vienja, do-letje u brzu letu, do tace me se u vrijeme veernjeg prinosa 22i poui me: "Daniele, evo me: dooh da te pouim. 23Od poetka tvoje molitve izila je rije, i ja dooh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na rije, razumij vienje." 24"Sedamdeset je sedmica odreeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokraji opaina, da se stavi peat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vjena pravednost, da se stavi peat vienju i prorocima, da se pomae Sveti nad svetima. 25Znaj i razumij: Od asa kad izae rije 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Po-mazanika: sedam sedmica, a onda ezdeset i dvije sedmice, i bit e opet sagraeni trg i opkop, i to u teko vrijeme. 26A poslije ezdeset i dvije sedmice bit e Po-mazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji e doi razorit e Grad i Svetite: svretak im je u48propasti, a do svretka rat i odreena pustoenja. 27I sklopit e savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat e rtva i prinos: na vrhu Hrama bit e grozota pustoi sve do svretka, dok se odreeno pustoenje ne obori na pustonika."Dn 7 - 9.Tumai Biblije smatraju da etiri nemani odgovaraju razliitim dijelovima kipa to gaje Nabukodonozor vidio u snu. Dre da je etvrta neman Sirija, a rog to govorae velike hule Antioh IV., progonitelj idova. Deset kraljeva jesu Aleksandar Veliki, Seleuk I. Nikator, Antioh Soter, Antioh II. Kalinik, Seleuk III. Keraun, Antioh III Veliki, Seleuk IV Filopator, Heliodor i Demetrije I. Soter. Nestali su: Seleuk IV. (dao ga je smaknuti Heliodor), Heliodor i Demetrije I. Starac je Bog, koji priprema suenje istonjakim carstvima. Lik slian sinu ovjejem jest Mesija: Krist podsjea na ulomak u Mt 26,64 pred vrhovnim sveenikom. Poslije toga se aludira na Aleksandrove ratove s Perzijancima, na stvaranje i raspad njegova carstva. Danielovo prorotvo - sedamdeset sedmica - temelji se na Jeremijinom - sedamdeset godina - i dade se tumaiti kao "sedamdeset puta sedam godina".49DvosPmki san f\3 Damasku bijae neki uenik imenom Ananija. X V/Njemu u vienju ree Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!" HA Gospodin e mu: "Ustani, poi u ulicu zvanu Ravna i u kui Judinoj potrai Taranina imenom Savla. Eno, moli se; 12i u vienju vidje ovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polae na nj ruke da bi progledao." 13Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam uo o tom ovjeku kolika je zla tvojim svetima uinio u Jeruzalemu. 14On ima od velikih sveenika i punomo okovati sve koji prizivlju ime tvoje." 15Gospodin mu odvrati: "Poi jer on mi je orue izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16Ja u mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti." 17Ananija ode, ue u kuu, poloi na nj ruke i ree: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si iao, posla me da pro-gleda i napuni se Duha Svetoga." I8I odmah mu s oiju spade neto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevi hrane, okrijepi se.Dj950Aneo 6fOpod^'i losipovim snovima1 QA roenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova X Omajka Marija, zaruena s Josipom, prije nego se sastadoe, nae se trudna po Duhu Svetom. 19A Josip, mu njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi daje potajice napusti. 20Dok je on to snovao, gle, aneo mu se Gospodnji ukaza u snu i ree: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, enu svoju. Stoje u njoj zaeto, doista je od Duha Svetoga. 21 Rodit e sina, a ti e mu nadjenuti ime Isus jer e on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." 22Sve se to dogodilo da se ispuni to Gospodin ree po proroku: 23Evo, Djevica e zaeti i roditi sina i nadjenut e mu se ime Emanuel - to znai: S nama Bog! 24Kad se Josip probudi oda sna, uini kako mu naredi aneo Gospodnji: uze k sebi svoju enu. 25I ne upoznaje dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.BA poto oni otioe, gle, aneo se Gospodnji u ;nu javi Josipu: "Ustani, ree, uzmi dijete i majku njegovu te bjei u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer e Herod traiti dijete da ga pogubi. 14On ustane, uzme nou dijete i majku njegovu te krene u Egipat. "1 L\Nakon Herodova skonanja, gle, aneo se Gos-X ^Tpodnji javi u snu Josipu u Egiptu: 20"Ustani, ree, uzmi dijete i njegovu majku te poi u zemlju izraelsku51jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili." 21On ustane, uzme dijete i njegovu majku te ude u zemlju izraelsku.Evanelje po Mateju 1,2Pripovjj'esp oJl oslije oeve smrti Kessi je ivio s majkom i bio najbolji lovac. Svakog je dana hvatao divlja za majinu trpezu i hranio bogove prinesenim rtvama. Kessi se zagledao u intalimeni, najmlau od sedam sestara. Zapustio je lov i odao se neradu i voenju ljubavi. Majka ga je prekorila: Najbolji lovac sad je postao lovina! Sin uze kratko koplje, okupi pse tragae i krene iz kue. Ali od onoga koji zaboravlja bogove i sami bogovi diu ruke. Tri je mjeseca tako tumarao, divljai nigdje traga. Sav iscrpljen, zaspao je u podnoju nekog drveta. U blizini su ivjeli umski patuljci, koji su mladia odluili pojesti. Ali u tom su kraju takoer boravili duhovi pokojnika, i Kessijev otac smisli lukavtinu. "Patuljci! emu ubijati mladia? Ukradite mu kouh, da dobro52promrzne i utee odavde!" Patuljci su okorjeli kradljivci, i Kessi se probudio od studenog vjetra to mu je hujao u uima i ledio mu plea. Zaputio se nizbrdo, prema svjetlu koje je samotno mirkalo u dolini.Sedam ga je sanja pohodilo. Stajao je pred golemim vratima to ih je uzaludno pokuavao otvoriti. Zatekao se u podrumu neke kue, gdje su radile sluavke, i vidio ptiurinu koja je ugrabila jednu od njih. Obreo se na nepreglednoj livadi kojom je spokojno prolazila skupina ljudi: sijevne munja, i grom smodi te ljude. Taj prizor iezne, i pojave se Kessijevi preci okupljeni oko vatre koju su brino odravali. Njemu su ruke vezane, a noge su sputane lancima to podsjeaju na enske ogrlice. Potom se spremio za lov, i s jedne strane vrata vidi zmaja, a s druge grozne harpije.Sve je to ispriao majci. Ona ga je osokolila ("Trstika se povija na vjetru i kii, ali se opet uspravi") i dala mu klupko modre vune, jer ta boja titi od uroka i pogibelji.Kessi krene put ume.Bogovi su i dalje bili uvrijeeni, divlja kao da je u zemlju propala. Kessi je besciljno lutao, sav izmoden. Doao je pred velika vrata to su ih uvali zmaj i grozne harpije. Nije uspio otvoriti vrata, nitko nije odgovarao na njegovo lupanje. Stao je ekati i tako gaje savladao san. Kad se probudio, ve je bila pala no. Ugledao je treperavo svjetlo kako se blii, biva sve vee. Najzad gaje sasvim zaslijepilo. Bijae to visok i bljetav mukarac. Ree mu da su to vrata zalaska i da se iza njih53nalazi carstvo mrtvih. Smrtniku koji ue na ta vrata nema povratka. "Kako to da ti moe ui?" - upita Kessi. "Ja sam sunce" - odvrati bog i ue.S onu stranu vrata, due pokojnika ekale su da pozdrave boga-sunce u njegovu nonom obilasku. Ondje je bio Udipari, intalimeniin otac. uvi glas svoga zeta, po veselio se to e to biti prvi smrtnik koji stie u obilazak pokojnika. Zamolio je boga-sunce da mu dopusti ulazak.- Dobro, neka ue i ide za mnom po ovoj mranoj stazi. Nee se vie vratiti u carstvo ivih. Veite mu ruke i noge, da ne moe pobjei. Kad sve razgleda, ubit u ga.Kessi stane pred dug i tijesan prolaz. Bog-sunce se udaljavao i sveo na tokicu. Udipari je Kessiju svezao noge i ruke, i rekao mu da poe za slabanim svjetlom. Kessi je vidio due pokojnika kako raaruju plamen; bili su to kovai boga-sunca, koji kuju munje to ih on baca na zemlju. Osjetio je da oko njega prolijeu tisue ptica. "To su ptice smrti, koje u podzemni svijet donose due pokojnika" - objasni Udipari. Kessi prepozna golemu ptiurinu iz svojih snova. Najposlije su stigli do vrata svitanja. Znajui da mora umrijeti, Kessi zatrai da se ta odluka poniti. Bog-sunce tada se sjetio kako je Kessi ustajao u zoru, dan provodio u lovu i prinosio rtve bogovima. "Neka bude" - odredi on. "Sa svojom enom i njezinim sestrama uzai e na nebo i odande ete zajedno promatrati vjene zvijezde."54Za vedrih noi, na nebeskim panjacima moe se vidjeti Lovac kojemu su ruke vezane i noge sputane lancima to podsjeaju na enske ogrlice. Oko lovca sjaji sedam zvijezda.Hetitska pria iz 2. tisuljea pr. n.e.** Prvi dio ove prie sauvan je na hetitskim zapisima na klinastom pismu. Drugi dio, na ulomku akadskog prijevoda stoje pronaen u Egiptu potkraj 19. st. Theodore H. Gaster sve je to preveo, uskladio i popratio komentarima (The oldest stories in the world, 1952.) Pria je bazino vezana uz smrt i carstvo mrtvih: vrata koja se smrtnicima otvaraju samo za ulaz u svijet pokojnika (Had; cf. Eneida, VI, 127); ptica koja odnosi smrtnika u carstvo pokojnika; duhovi pokojnika koji odravaju vatru; zmaj i harpije to uvaju vrata (v. priu o Gilgameu i Eneida, VI, 258-289); susret s Udip-arijem (Odisej i majka, Eneja i Anhiz, Dante i Beatrice) koji biva vodiem (Sibila i Eneja, Virgilije i Dante). Kessi je vjerojatno Orion, lovac, okovan za nebesa, progonitelj sedmorih sestara koje se preobraavaju u Plejade/Vlaie. Gnomi/patuljci, koji se pojavljuju u ovoj prii, najstarija su potvrda tih bia u svjetskoj knjievnosti.55Snove alje ZeusD,'evet su dana boje po vojsci padale str'jele, A dan deseti sazva u skuptinu narod Ahilej; U srce tu mu je miso bjeloruka metnula Hera, Jer je u brizi bila za Danajce vide ih mr'jeti. Kada se saberu ve i na iskupu kada se nau, Onda se digne Ahilej brzonogi ovo im vele: "I ako smrti mi uteemo, Atrejev sine, Mislim, da emo kui odavde uzbiti doi, Kada i kuga i rat Ahejce zdrueno biju. Nego da sveenika il' vraa pitamo kojeg IV pogaaa sana (jer i san od boga jeste), Neka nam ree on, to se toliko Febo Apolon Rasrdi,...Ilijada, I. (Prijevod: Mareti - Ivi)56DvojaM-udra Penelopa njemu [se. Odiseju] ovako odgovori na to:"Sana zaludnih ima, o tuine, ima ih ludih, Te se po njima sve ne izvruje ljudima smrtnim. Dvoja su vrata, kroz koja izilaze nitavi sanci: Jedna su od rogova, a druga od b'jele kosti; Koji idu kroz vrata od rezane bijele kosti, To su prevarljivi sni i lane doglauju r'jei, Koji na ona glatka na roana izlaze vrata, Oni javljaju pravo, kad ovjek vidi ih koji.Odiseja, XIX. (Prijevod: Mareti - Ivi)IIDvoja su vrata od snova, od samih su jedna rogova, Kroz njih izilaze lako preminulih istinske sjene, Druga pak vrata su bijela, od slonove kosti su cijela, Kroz njih iz podzemlja Mani obmanjuju stvorove snene.P. Vergilije Maron, Eneida, VI. (Preveo Bratoljub Klai)57Penelop/n san^ e prepoznavi Odiseja, koji se vratio u Itaku poslije dvadeset godina izbivanja, Penelopa mu se obraa kao strancu)Nego deder mi san istumai i uj ga sada: Dvadeset gusaka imam u domu, i one iz vode Penicu jedu, a ja se veselim, kada ih gledam; Al' iz planine sleti orluina kukasta kljuna Te im polomi ije i pokla ih; one po dvoru Leahu hrpimice, a on se digne u eter Divni, a ja u snu u kuknjavu udarim i pla, I oko mene se tada ljepokose Ahejke skupe, Gdje sam jecala tuno, to orao pokla mi guske; Al' on opet doleti i padne na isturen balvan Krovni te umiri glasom ovjejim mene velei: "Ne boj se nita, o keri Ikarija slavnog daleko, Nije to san, ve zbilja, i tako tebi e biti: Guske su prosci, a ja sam otoi orao bio, A sad mu sam tvoj, i k tebi se vraam evo, Pa u proscima svima sudbinu don'jeti grdnu."Odiseja, XIX. (Prijevod: Mareti - Ivi)58AAarpovske ideJN o ini se da usud nije tako neoekivan kako je neizbjean jer kau da su se pojavila iznenaujua znamenja i prikaze. Svjetla na nebu, none tutnjave koje su odasvud odjekivale i osamljene ptice koje su se sputale na Forum moda nisu vrijedne spomena pri tako zamanu dogaaju; ali filozof [i geograf] Strabon izvjeuje da se pojavilo mnotvo ljudi u plamenu kako nasru a da je rob jednog vojnika izbacio iz svoje ruke silan plamen i da se inilo onima koji su to gledali da on gori, ali kad je plamen prestao, ovjek je bio nepo vrij eden; a kad je, kau, sam Cezar prinosio rtvu, nije se pokazalo srce rtvene ivotinje a to je bilo smatrano zastraujuim udom; jer po zakonima prirode ne bi mogla nastati ivo-tinja bez srca. A od mnogih mogue je uti i kako pripovijedaju daje neki gatalac unaprijed upozorio Cezara neka se u onaj dan mjeseca marta koji Rimljani nazivaju idama uva velike opasnosti; kad je pak doao taj dan, Cezar, idui u Senat, pozdravi gataoca pa mu u ali ree: "Evo, dole su martovske ide", a ovaj mu tiho odgovori: "Da, dole su, ali nisu prole." A dan uoi toga, dok je veerao kod Marka Lepida, sluaj je htio daje Cezar potpisivao pisma, kao stoje obiavao, leei za stolom; a kako je razgovor skrenuo na pitanje kakva je smrt najbolja, preduhitrivi sve, Cezar usklikne: "Neoekivana." Poslije toga, dok je spavao, kao to mu je bio obiaj, pokraj ene, svi se prozori i vrata odjednom59irom otvorie i on, zbunjen tim tropotom i svjetlom sijajueg mjeseca, primijeti da Kalpurnija spava dubokim snom, ali da u snu izgovara nerazumljive rijei i neartikulirane uzdisaje; a sanjala je da ga oplakuje drei ga umorena u naruju.Drugi opet tvrde da to nije bilo privienje to gaje imala njegova ena; nego na Cezarovoj je kui zakljukom Senata bio postavljen zabat, kako veli Livije, i to je bilo ono to se Kalpurniji uinilo u snu daje ugledala kako se kida pa se jadala i plakala. U svakom sluaju, kad se razdanilo, molila je Cezara, ako je mogue, neka ne izie, nego neka odloi sjednicu Senata; a ako nimalo ne mari za njezine snove, neka pokua razaznati budunost drugim oblicima gatanja i rtvama.Plutarh, Usporedni ivoti, Gaj Julije Cezar, LXIIL(oko 100. n. e.) (Preveo Zdeslav Dukat)60Cezarovo pis Lu/qjM Mamiliju Tiinim naNo, . lispopada1013. [O Katulovoj smrti.] Bdijem kraj postelje umirueg prijatelja, pjesnika Katula. S vremena na vrijeme on utone u san; ja se tada laam pera, kao i uvijek, moda da bih izbjegao razmiljanje. (Premda sam dosad morao nauiti da pisati tebi znai iz dubina svoga uma prizivati pitanja to sam ih cijeli ivot izbjegavao.)Upravo je otvorio oi, naveo imena est Plejada i upitao me za sedmo.(...)On spava.Proao je jo jedan sat. Razgovarali smo. Samrtne postelje mi nisu strane. Onima koji trpe ovjek govori o njima; onima bistroga uma ovjek velia svijet koji naputaju. Nema dostojanstva u odlasku iz svijeta koji zasluuje prezir, a umirui esto strahuju da ivot nije bio vrijedan napora koje ih je stajao. Predmeta pohvale nikad mi ne ponestane.Proteklog sam sata isplatio jedan stari dug. Mnogo puta tijekom deset godina mojih pohoda javljao mi se uznemirujui san. Hodam gore-dolje ispred atora i drim nepripremljen govor. Zamiljam da sam pred sobom okupio sluateljstvo sainjeno od odabranih mukaraca i ena, osobito mladih, kojima elim priopiti61sve to - kao djeak i mukarac, vojnik i upravnik, ljubavnik, otac, sin, patnik i slavodobitnik - dugujem So-foklu. Jednom prije no to umrem elim sa srca - tako prijemivog za terete - skinuti teret te zahvalnosti.O da, bio je on ovjek, a djelo njegovo bijae djelo ovjekovo. Staro pitanje dobilo je odgovor. Bogovi mu nisu odbili pomoi, iako je istina da mu nisu pruili pomo. To nije njihov nain. Da nisu skriveni, on se ne bi bio toliko upirao da ih nade. I ja sam putovao najviim Alpama gdje nisam mogao vidjeti ni koraka pred sobom, ali nikad s njegovom sabranou. Njemu je bilo dovoljno ivjeti kao daje na Alpama.A sada je i Katul mrtav.Thornton Wilder, Martovske ide (1945.) (Preveo Dinko Telean)62lucesp\^se:;zar izvjetava daje, prije prelaska Rubikona i mar-a na Rim, usnio kako vodi ljubav s vlastitom majkom. Kao to znamo, goropadni senatori koji su Cezara izboli noevima nisu uspjeli sprijeiti volju bogova. Jer je Grad zatrudnio od Gospodara ("Romulova sina i Afroditina potomka") i udesni nasljednik ubrzo je postao Rimskim carstvom.Rodericus Bartius, Jedni su brojevi, a drugi nisu (1964.)633cip/ofiov sanIVleu Ciceronovim tekstovima, po jedinstvenosti religiozne ili, bolje reeno, filozofsko-religiozne dimenzije odskae onaj pod naslovom Somnium Scipionis (Scipionov san), u VI. knjizi rasprave De republica. Pripovjeda Scipion Aemilianus opisuje san u kojemu se javlja njegov otac, Scipion Afriki. Otac, s uzvisine, pokazuje sinu Kartagu i prorie mu pobjedu nad tim gradom za dvije godine (i uspjeno zauzee Numan-cije, koje e uslijediti poslije toga.) Pa dalje veli da e se sin trijumfalno vratiti na Kapitol i da e zatei grad u posvemanjem kaosu. Zato e biti potrebno unijeti svjetlo due, razuma i razboritosti. Da ga na to potakne, Afrikanac pokazuje sinu odredite dua koje su asno sluile domovini i odlikovale se pobonou i praved-nou. Te duave u Mlijenoj stazi, i predvodi ih princeps deus ili vrhovno boanstvo. To je veleban i divan univerzum, razdijeljen u devet sfera koje svojim kretanjem stvaraju boansku harmoniju. U nebeskoj sferi - najdaljoj, onoj koja tvori obodnicu svima ostalima i na kojoj su smjetene zvijezde - ivi vrhovni bog. Ispod te sfere nalazi se drugih sedam to se kreu putanjom obrnutom od nebeske. U donjem krugu kree se Mjesec; pod njim se nalazi sublunarni svijet gdje je sve smrtno i prolazno, osim ljudskih dua. One ive u posljednjoj i devetoj sferi, Zemlji, koja se ne kree i u64koncentrinom je odnosu spram ostalih. Da bi se postigla pobonost i pravednost, pogled mora biti uprt u gornje razine, prema supralunarnim sferama, gdje nita nije prolazno ni smrtno. Dua je svojim superiornim dijelom vezana uz te sfere i moi e se doista njima vratiti, kao u svoju domovinu, tek onda kad zaboravi prolaznost materijalnih dobara i lane zemaljske slave, odnosno, kad uvidi da to to boravi u smrtnome tijelu ne znai da je i ona sama smrtna. Besmrtna dua pokree smrtno tijelo kao to bog pokree svijet u nekim smjerovima to vode u smrt. Zato dua mora biti zaokupljena najplemenitijim zadaama, a najplemenitije od svih su one koje su usmjerene na spas domovine. Due koje ispune ovu vrhunsku misiju bit e nagraene uznesenjem u nebeske sfere, a one koje se budu odale utilnim uicima ostat e na zemlji i moi e uzici tek poslije viestoljetnih muka.esto se raspravljalo o porijeklu ovih ideja. Neki autori navode da potjeu od Posidonija, neki pak to nijeu. Ciceronov prikaz (izuzmemo li, moda, jedino graanski motiv sluenja dravi) odgovara brojnim idejama to su nicale u njegovu vremenu i, sjedne strane, imale dodirnih toaka s astralnim religijama, a, s druge strane, s tendencijom razrade platonskih poimanja besmrtnosti i jedinstvenosti due, te, najzad, s vizijom univerzuma kao vrhunskog sklada, kao hrama u kojemu obitavaju kreposne due. Takve su ideje prilino utjecale na kasnije autore; meu njima se istie Makrobije.Valja primijetiti da je jedna od tema ovoga Sna poimanje beznaajnosti pojedinanog ivota na ovom65svijetu u usporedbi s beskrajnim svemirom. Taje tema obraena u VI. knjizi Eneide (dijalog Eneje i Anhiza) i u nekim stoikim spisima (npr. Seneka, AdMarciam de consolatione, XXI, 1).Jose Ferrater Mora, Rjenik filozofije (izd. iz 1958.) snoviJS^ad vanjska vatra nestane u no, unutarnja vatra ostaje odsjeena. Budui da tada upada u razliit medij, mijenja se i gasi, tako da vie nije iste naravi kao zrak koji je okruuje, jer je on lien vatre. Gledanje prestaje, a nastaje pobuda za spavanjem. Kad se, naime, vjee, iju su narav bogovi izmislili kao zatitu vida, sklope, one obuzdavaju mo unutarnje vatre, a ta mo smiruje i ujednaava unutarnja gibanja. Kad se ona izjednae, nastaje mirovanje. Kad se to mirovanje uvrsti, nastupa spavanje s oskudnim snovima; ali kad ima znatnijih gibanja, ovisno o tome kakva su i na kojim mjestima, ona stvaraju unutra takve i tolike sline prizore, a izvana ih se sjeaju ljudi kad se probude.Platon, Jlmej, 45 (Preveo Damir Salopek)66Cezarovo pismo-dnevnik Lu/qji4 Mamiliju Utrinu naSljedee su natuknice, ini se, zapisane u sijenju i veljai.(...)1020. Jednom si me uza smijeh upitao jesam li ikada sanjao prazninu. Rekao sam ti da jesam, i taj san sanjam sve otada.Moda se to zbiva uslijed kakva sluajnog poloaja tijela u snu, uslijed probavnog ili kakva drugog poremeaja, ali uas koji se javlja u svijesti nije stoga manji. Nije, kao to sam neko mislio, posrijedi predodba smrti i nacerene lubanje. Posrijedi je stanje u kojemu se nasluuje kraj svih stvari. To nam se nitavilo, meutim, ne predouje kao praznina ili tiina, ve kao posvemanje zlo s kojega je skinuta krinka. Smijeh i ujedno prijetnja. Ono ini smijenim sve uitke i alosti te umanjuje sve napore. Taj san dopunjuje druga vizija koja mi se javlja za napadaja moje bolesti.* Tada kao da dohvaam prekrasan sklad svijeta. Ispunjen sam neizrecivom sreom i pouzdanjem. elim do viknuti svim ivima i mrtvima da nema kutka svemira koji nije dotaknut blaenstvom.* Padavice.67[Nastavlja se na grkom.]Oba ta stanja potjeu od isparavanja u tijelu, ali o obojima um kae: odsada to znam. Ne mogu se odbaciti kao tlapnje. Obojima nae sjeanje prua brojne blistave i brojne tune potvrde. Ne moemo se liiti jednog a da se ne liimo i drugoga, niti bih ja - poput seoskog mirotvorca koji pomiruje dvije suprotstavljene strane - svakome od njih htio dodijeliti oskudan udio u istini.Thornton Wilder, Martovske ide (1945.) (Preveo Dinko Telean)Krivo propmaen sanladara Huavnu Capaca obuze strah od kuge, i on se zatvori u svoje odaje, izbjegavajui doticaj s okolinom. Ondje je usnio da ga pohode tri patuljka i obraaju mu se rijeima: "Vladaru Inka, doli smo po tebe". Kuga je dosegla Huavnu Capaca, i on naloi Pachacamacovu proroitu da mu dade naputak o postupku kojim e spasiti ivot. Boanski odgovor je glasio: iznesite ga na sunce, pa e ozdraviti. Vladar Inka izaao je na sunce i ubrzo umro.Bernabe Cobo, Povijest Novoga svijeta (1653.)68Ki4cni snoviMaltkrobije (Ambrosius Macrobius Theodosius), rimski pisac iz 5. stoljea i autor djela Saturnalia, napisao je poznati Komentar uz Scipionov san, VI. knjigu Cice-ronove rasprave De republica, gdje se velia sistem upravljanja, to se primjenjivao u Rimu za prve polovine I. stoljea prije Krista i opisuje kozmogonija plato-nike i pitagorejske naravi. Makrobije spominje banalne ili kune snove, odjek svakodnevice - ljubav, jelo, prijatelji, neprijatelji, odijevanje, novac - koji nisu vrijedni tumaenja, jer su lieni boanskog daka to proima velike snove. U 13. stoljeu, Albert von Bollstadt (? -1280.), poznatiji kao Albert Veliki, zapoeo je skola-stiko zbliavanje grke filozofije i kranskog nauka. U Parizu mu je uenik bio Toma Akvinski. U raspravi O dui slae se s Makrobijevim stavom o ispraznosti obinih snova i o vrsnoi onih to ih proima boanski dah. Albert je bio neumoran putnik, zanimao se za svojstva minerala, elemenata, ivotinja i meteora, a Rasprava o alkemiji pridala mu je stanovitu arobnjaku reputaciju. Unato tome, postao je regensburki biskup, ali se i te asti odrekao kad mu se opet prohtjelo putovati. Nije mu se ispunio san to ga gaji svaki uitelj: da ga s vremenom (iako ne i u znanju) pretekne najbolji uenik. Poslije smrti Tome Akvinskoga (1274.) vratio se u Pariz i ondje uzdizao njegov nauk.Rodericus Bartius, Jedni su brojevi, a drugi nisu (1964.)69Dok&zJS^ad bi netko u snu uspio proetati Rajem i kao dokaz da je ondje boravio dobio cvijet, i kad bi, probudivi se, taj cvijet ugledao u ruci... to bi se dogodilo?S. T. Coleridge(1816.)raien sariiL/asjenjeni Nil Tamnopute ljepotice Vodom odjevene Zadirkuju vlakBjegunciGiuseppe Ungaretti,Rane pjesme (1919.)(Prevela Morana ale)70O naravi snovajmano, kada u slatkom nam spavanju oblada ude San, te itavo tijelo u najveem poiva miru, Ipak nam ini se tada, da bdijemo, kreemo naim Udima, ipak drimo, i usprkos najveoj tami Nonoj, da gledamo Sunce i svjetlost, to svijetli podanu:Makar u prostoru tijesnom se ini da mijenjamo nebo, More, rijeke i brda, da hodamo nogama poljem; Dapae, ujemo glas, pa makar posvuda je stroga Nona tiina, i mi ak utei odgovor damo. Ostalo ove od vrste je zaudno vidimo mnogo, to sve kao da trai u utila nepovjerenje. Ali zaludu, jer dio tih utila najvema grijei Ba zbog miljenja duha, to sami ga dodamo esto, Koje nam vienim ini, to oko ni vidjelo nije. Nita tegotnije nije, no stvari razluiti jasne Onih od dvojbenih, koje od sebe duh dodaje odmah.Ukratko sasluaj sada, to pokree u nama duh na, Kao i miso, to doe nam u pamet, odakle doe? Prvotno tvrdim ja to, da gibaju slike se stvari Mnoge na razlian nain i na sve mogue strane. Ove, jer tanane jesu, u zraku se spajaju lako, Kada si dou u susret, ko pauina, zlaeni listi. Ove su naime daleko u tkivu svom finije, nego One, to inae oi osvajaju, podrae vid nam.71Naime, kroz tijela upljine te prodrijev, izazivljuodmahNjenu prirodu duha unutra, uzrokuju osjet. Vidimo ovaj na nain Kentaure i udove Scile, Cerberska oblija pasa i onijeh slike, to davno Umrijee vee, te crna im zemlja pokriva kosti. Pronose naime posvuda se okolo razline slike, Koje dijelom se same u zraku razvijaju samom, Dok se dijelom pak druge odvajaju raznih od stvari, Neke pak nastaju time, to ovih se oblici spoje. Naime, kentaurova slika od ivoga jamano biti Ne moe zato, jer takvog ne bijae uope bia. Ako pak sastavi sluaj od konja i ovjeka sliku, Lako se udrue odmah, jer, kao to rekosmo prije, One posjeduju narav ba finu i njenog su tkiva. Isti na nain se jo i inae stvaraju slike. Ove budui da silnom lakoom se pokreu naprijed, Moe, ko prije to rekoh, da jedinim udarcem lako Svaka pojedina duh nam pokrene s njenosti svoje: Naime, i ovaj je sam neobino njean i gibljiv. Ovo da biva, to kaem, odatle je spoznati lako, Jer je gledanje duha ba slino gledanju tijela, Mora se, naravski, ono na slian izvoditi nain. Jer sam dakle sad uio, da ako na priliku vidim Lava, da oi mi slika od lava podrauje tada, Stoga je jasno, da duh se podrauje slian na nain, Naime sa slikama lava i drugim, to zamijeti tako Jednako s oima, tek to moe i finije vidjet. Niti iz razloga drugog, kad udovi u snu se prue, Duh nam ostaje budan, no tek to iste te slike,72Koje, i kada smo budni, toliko podrauju duh na, Te nam se doista ini, da gledamo onog, to davno ivot ga ostavio ve, u vlasti to smrti je, zemlje. Ovo od prirode nuno se dogaa zato to sva ba utila tjelesna slaba po udima miruju svima; Zato i ne mogu bludnju da pobiju stvarnou pravom. Pamenje osim tog zapne, iznemogne tvrdoga zbog sna, Te se ne prepire, da li je onaj ve od smrti davno Ugrabljen, za kog duh dri, da gleda ga jo u ivotu. Nije uostalom udo, to slike se gibaju tako, tono pravilno ruke i ostale pokreu ude. Biva naime, da u snu slika to, ini se, radi. Naime, kad nestane prva i nastane iza tog druga, Drugom u stavu se ini da prva tek promijeni kretnje. Dato, da drati valja, da to se dogaa u tren. Tako pokretljiva, brojna nam izgleda stvari mnoina, Kao i dijelia, koji neprestano, svako u vrijeme Osjetno, izlaze iz njih, te mogu da dostaju uvijek. Mnogo se ovoj u stvari jo pita i mnogo nam valja Jo razjasniti, ako elimo stvar tono prikazat. Pita se prvotno: zato ba razum na misli na ono, Na to mu upravo dola je pouda, o tom da misli? Moda gledaju slike ba na volju nau te odmah, im mi hoemo neto, nam nadoe prikladna slika? Ako zaelimo more il' kopno il' konano nebo, Ili i narodni zbor, pa povorke, gozbu i bitke, Da li nam priroda sve to doslovce stvara i prua? Ali kod razlinih ljudi, to istom u kraju su, mjestu, Ipak duh pomilja sasvim na razline takoer stvari. Ako mi, nadalje, slike po taktu gledamo stupat73U snu, kako u plesu pregibaju udove gipke, Kako pokretljivo ruke u izmjeni podiu gipke, Te poprauju ovo jo podesnim kretnjama nogu, Nisu li umijea pune, zar ne kreu se vjeto se slike, Kada nono u vrijeme izvoditi mogu te igre? Ili e istine vie bit u tom? U vremenu naime Nekom, dok utimo, to jest, dok rijecu izustimojednu,asova krije se mnogo, to razum ih otkrije samo; Odatle biva, da svakom u asu i svakom na mjestu Nama pri ruci su slike od sviju moguih vrsta. Tako pokretljiva, brojna nam izgleda stvari mnoina. Naime, kad nestane prva i nastane iza tog druga Drugom u stavu, se ini, da prva tek promijeni kretnju. Ali jer njene su, to duh ne moe tono ih vidjet, Osim o koje on zapne; stog nestanu njemu sve slike, Osijem onih, to izvan tog sam ih je stvorio iz sebe. Nadalje, sprema se sam i nada se on da e vidjet Ono to slijedi stvar svaku pojedinu: tako i biva. Zar ti ne vidi, kako i oi se napreu silno, Kada svraaju pogled na slike, to njene su posve? Bez tog ne moe biti, da vidimo potpuno jasno. Pa i u stvarima jasnim razabrati lako bi mogo, Ako ne sabere duh, da tako izgledaju, ko da Kroz sve su nejasne vrijeme i od nas sasvim daleko. emu se uditi dakle, ponestane 1' ostalo duhu, Osim, na to se sam nabacio svojski od stvari? Pojavu zatim malenu zamiljamo esto veoma Velikom, te se u bludnju zavodimo, varamo sami. Takoer biva, da kadto ne dolazi ista nam slika74U snu, nego to prije je bilo ko ensko, to biva, Te nam se ini, ko muko da najednom pred nama stoji; Ili tu doe promijenjeno lice, promijenjena starost. Da se ne udimo tome, to zaborav brine se i san.Lukrecije, O prirodi (knj. IV.) (Preveo Marko Tepe)Spoje sanimanje neto prirodno jer, kao pr