Journal br. 96

Broj 69Ustavnopravni poloàj manjinaIntervju – Senad Nani}Jaha~ apokalipse – najopasniji velikosrbinIslamsko u~enje o Isusu / Isau a.s.I crn~eve noge idu na had`

J

O

U

R

N

A

L

2

SADR@AJ

ISSN 1334-5052

PREPORODOV JOURNAL

mjese~nik KDBH “Preporod”

Izdava~:Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske

“Preporod”

Glavni urednik:Ismet Isakovi}

Urednici:Filip Mursel Begovi} (Kultura)

Anes [uvali} (Iz svijeta)

Redakcija:Faris Nani}

Mirza Me{i}

Amina Alijagi}

Sena Kulenovi}

Edis Feli}

Adresa:Preporodov Journal

Ilica 35, 10000 Zagreb

Telefon/faks:+385 (0)1 48 33 635

e-mail:kdbhpreporodºzg.t-com.hr

kdbhpreporodºkdbhpreporod.hr

ismet.isakovicºsk.t-com.hr

web:www.kdbhpreporod.hr

@iro-ra~un:ZABA 2360000-1101441490

Devizni ra~un:SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185

Cijena: 10 kuna

Pretplata:RH 80 HRK godi{nje

BiH 20 KM godi{nje

Svijet 15 € godi{nje

Tisak:mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Tiskano uz fi nancijsku potporu iz

Dràvnog prora~una Republike

Hrvatske putem Savjeta za nacionalne

manjine Republike Hrvatske

Na naslovnoj stranici:Detalj s Ba{~ar{ije u Sarajevu

SADR@AJ

UVODNIKBroj 69 ..................................................................................................................... 3

BO[NJACI U HRVATSKOJPotpora mirovnoj misiji ISAF .............................................................................. 4

Muslimani u Europi ................................................................................................ 6

Ustavnopravni poloàj manjina ........................................................................... 8

Dodjela novih stipendija ..................................................................................... 12

Bajramska poruka ................................................................................................ 13

Bajram s predsjednikom ..................................................................................... 14

Izlo`ba plakata i promocije knjiga .................................................................... 15

HRVATSKAPotvrda pobjede HDZ-a .................................................................................... 16

INTERVJU – SENAD NANI]Vrijeme iskoraka .................................................................................................. 17

BOSANSKI BAROMETARNastavak reformi ................................................................................................. 20

Jaha~ apokalipse – najopasniji velikosrbin ....................................................... 22

IZ SVIJETAUbijena Benazir Bhutto ...................................................................................... 25

Bez dogovora – status quo ................................................................................ 26

Ameri~ka pri~a ..................................................................................................... 28

KULTURAStvaralac koji nije iznevjerio svoju prirodu .................................................... 29

Most okovan u èljezo ........................................................................................ 31

(Sup)kultura u ìvotu radnika ............................................................................ 32

@IVJETI ISLAMIslamsko u~enje o Isusu/Isau a.s. ...................................................................... 33

POLEMIKE I STAJALI[TASukobi me|u braniteljima ................................................................................... 35

MURSELOV [EGISTANI crn~eve noge idu na had` ................................................................................ 36

ZANIMLJIVOSTIProro~anstva 2007. ............................................................................................. 38

Idioti 2007. ........................................................................................................... 38

Mr. President ......................................................................................................... 39

Kirgistan i Djed Mraz .......................................................................................... 39

Prazni~ni problemi ............................................................................................... 39

J

O

U

R

N

A

L

3

[emso Tankovi} je u vremenskom periodu od dva mjeseca potpisao, u svoje i u ime stranke kojoj je na ~elu, dva sporazu-ma s vode}im strankama u Hrvatskoj: 29. listopada prijeizborni sa SDP-om, najja~om opozicijskom strankom i 24. prosinca poslijeizborni s HDZ-om, izbornim pobjednikom. Iz sada{nje perspektive pomalo naivno djeluje izjava Zorana Milanovi}a, predsjednika SDP-a, koji je prigodom potpisivanja sporazuma rekao da se radi o aktu povjerenja, koji svjedo~i o razumjevan-ju problema i zahtjeva bo{nja~ke zajednice u Hrvatskoj. Povjerenje je ~estita osobina onoga koji je iskazuje, ali... neki kaù da je u politici sve dozvoljeno. Treba otvoreno re}i, Tankovi} je prijeizborni sporazum potpisao isklju~ivo iz straha od gubitka izbora, po{to mu je po~etkom godine drasti~no pao ugled i utjecaj u bo{nja~kom narodu. Nije bila u pitanju nekakva osmi{ljena politi~ka strategija, niti udovoljavanje volji prisutnih na prethodnoj Skup{tini SDAH koji su se tajnim glasanjem izjasnili da je SDP najpoèljniji koalicijski partner, ve} isklju~ivo bojazan za gubitkom jo{ jednog saborskog mandata. I ni{ta vi{e. S druge strane, predsjednik HDZ-a nije mogao dobiti ljep{i boì}ni poklon od Tankovi}evog potpisa na svome dokumentu, nakon kojeg je svima bilo jasno da Milanovi} moè samo sanjati premijersku fotelju.

Pri~a o potpisima je zanimljiva i zahtjeva samo elementarno poznavanje matematike i politi~kih odnosa. Nakon {to je predsjednik Mesi} dao mandat za sastavljanje Vlade RH Sanaderu, sedam predstavnika nacionalnih manjina (Tankovi}, Pupo-vac, Stanimirovi}, Gajica, ûhnil, Radin i [oja) formiralo je zajedni~ke prijedloge mandataru. Osim zahtjeva za pozitivnom diskriminacijom, tj. dvostrukim pravom glasa za manjine, na popisu je bilo osiguranje proporcionalnog zapo{ljavanja manjina, dosljedno provo|enje dvojezi~nosti, rje{avanje pravnog statusa lokalnih manjinskih vije}a, poticanje razvoja u sredinama gdje ìve manjine, sudjelovanje manjinskih zastupnika u Vladi i rje{avanje posebnih zahtjeva pojedinih nacionalnih manjina. Osno-vni politi~ki zahtjev je svakako dvostruko pravo glasa kojim bi se pripadnicima manjina omogu}ilo da na parlamentarnim iz-borima glasuju istovremeno i za svoje predstavnike i za kandidate na tzv. op}im listama (strana~ke i nezavisne liste). Sanader je nekoliko puta odga|ao najavljene sastanke sa zastupnicima nacionalnih manjina iz razloga {to je HDZ njihov zajedni~ki nastup smatrao politi~kom ucjenom, a prijedlog “Okvirnog sporazuma izme|u mandatara Vlade i zastupnika nacionalnih manjina” te{ko ostvarivim ultimativnim zahtjevom. Bilo je jasno da }e do sastanka s manjinskim zastupnicima do}i tek kada Sanader bude siguran da ima potrebnu ve}inu za sastavljanje Vlade. Time je èlio posti}i druga~iju, sna`niju HDZ-ovu pregovara~ku poziciju, te izbje}i nezadovoljstvo koalicije HSS-HSLS sa zajedni~kim zahtjevima manjina, a naro~ito dvostru-kim pravom glasa. Nezadovoljstvo potje~e iz posve jasnih i znanih razloga, po{to velika ve}ina pripadnika nacionalnih manji-na glasa za stranke lijeve opcije – SDP i HNS.

Za razumjevanje situacije sredinom prosinca potrebno je objasniti osnovne brojke. HDZ je na izborima dobio 66 mandata, a za formiranje Vlade potrebna je podr{ka 77 zastupnika. Prethodno su potporu HDZ-u dali Nazif Memedi, zastupnik romske nacionalne manjine i Silvano Hrelja, saborski zastupnik iz Hrvatske stranke umirovljenika. U tom trenutku osam zastupnika iz koalicije HSS-HSLS nije dovoljno za sastavljanje nove hrvatske vlade jer nedostaje jo{ jedan zastupnik-manjinac do ~arob-ne brojke 77. U takvim okolnostima [emso Tankovi} i njegov “pregovara~ki tim” napu{taju zajedni~ku manjinsku politi~ku platformu, koja omogu}ava mnogo bolju pregovara~ku poziciju, te potpisuju postizborni sporazum ~ime bo{nja~ki sabornik postaje broj 69. Tada je postalo jasno da HDZ-u vi{e nisu potrebni glasovi ostalih manjinskih zastupnika, koji su u daljnjim pregovorima morali umanjiti svoje zahtjeve.

I opet se, kao i prije ~etiri godine, Sanader pokazao kao genijalan politi~ar koji poznaje tajming ali i, iznad svega, psiholo-giju [emse Tankovi}a i potrebe njegovih najbliìh suradnika. Svojim manevrom dobio je sve, prakti~no i su{tinski ne dav{i – ni{ta. Zadovoljio je “zeleno-ùtu” koaliciju, izbjegao dvostruko pravo glasa i ja~anje lijeve opcije na izborima 2011. godine, znatno umanjio zahtjeve manjinskih zastupnika, naro~ito onih iz srpske nacionalne zajednice. Odustajanjem od dvostrukog prava glasa Tankovi} je zadao novi udarac svom doju~era{njem koalicijskom partneru, ~ija }e se snaga osjetiti na sljede}im parlamentarnim izborima. “Zar i ti, sine Brute”, mo`da je re~enica koja se Milanovi}u mota po mislima nakon izigranog “akta povjerenja”, ali i saznanja da je glavni [emsin pregovara~ s HDZ-om bio ~ovjek koji je imao deseto mjesto na listi SDP-a u VI izbornoj jedinici. S druge strane, Tankovi}evo obja{njenje da dvostruko pravo glasa nije bitno za Bo{njake predstavlja politi~ko neznanje, potpuno neshva}anje gra|anskih potreba Bo{njaka i uporno svo|enje bo{nja~kog politi~kog bi}a u man-jinski geto.

Ostaje velika zagonetka i predmet kuloarskih naga|anja zbog ~ega su Tankovi} i SDAH prije zajedni~kog dogovora s ostalim manjinskim zastupnicima poletjeli u zagrljaj novom mandataru. Zbog brige za vlastiti narod, preambule Ustava, 20.000 muslimana s velikim “M”, nekoliko sinekura za ~lanove stranke i/ili ...? U pro{lom Uvodniku nagla{eno je da bo{nja~ki saborski zastupnik treba prona}i dostojanstven i pragmati~an izlaz iz situacije u koju je sam sebe doveo potpisuju}i prijeizbor-ni koalicijski sporazum sa SDP-om. Potpis na poslijeizborni dokument, koji nije do kraja niti defi niran, mo`da }e biti koristan, ali dostojanstven svakako nije. Dostojanstvo se moglo sa~uvati samo zajedni~kim nastupom s predstavnicima ostalih nacio-nalnih manjina, a ne ulagiva~kim tr~anjem pod skute pobjednika. I to je ono {to mu Bo{njaci – bili oni “plavi” ili “crveni” – nikada ne}e zaboraviti i oprostiti, osim {a~ice onih koji ga slijepo slijede, o~ekuju}i mrvice sa stola (~itaj: sinekure ili politi~ka uhljebljenja). [emso i njegov “pregovara~ki tim” nisu dobili mandat da oduzmu dostojanstvo, ponos, samopo{tovanje i ugled bo{nja~kom narodu u Hrvatskoj. Bo{njacima nakon svega ostaje samo kiseli osmijeh na usnama i nemogu}a misija da racio-nalno opovrgnu teze o “suncokretima” i “konvertitima”. Tko kaè da je povijest u~iteljica ìvota? �

Ismet Isakovi}

Rije~ glavnog urednika

Broj 69

UVODNIK

J

O

U

R

N

A

L

4

U sklopu mirovne misije ISAF u Af-ganistanu pripadnici Hrvatske vojske na-laze se jo{ od velja~e 2003. godine, kada su prvi hrvatski vojni policajci do{li u Ka-bul, glavni afganistanski grad. Trenutno u jednoj od najneuralgi~nijh zemalja svijeta boravi 10. kontingent hrvatskih mirovnja-ka koji su, osim Kabula, raspore|eni u jo{ dva grada na jugu Afganistana – Mazar-e-Sharifu i Changcharanu. Zbog svojih iz-nimnih vojnih sposobnosti, stru~nosti i pravilnog odnosa prema lokalnom stanov-ni{tvu stekli su golemo povjerenje Zapo-vjed ni{tva ISAF-a i etablirali se me|u naj bolje u mirovnim snagama Ujedinje-nih naroda.

U utorak, 4. prosinca osmero~lana mje {ovita, ameri~ko-afganistansko-hrvat-ska vojna delegacija posjetila je Islamski centar u Zagrebu. Uz ~asnike i do~asnike Hrvatske vojske, koji su uklju~eni u pri-premu hrvatskih vojnika za mirovnu mi-siju ISAF, u delegaciji su bili ~asni~ki namjesnik Safi Roshan, prvi do~asnik Af-ganistanske narodne armije, brigadir As-sadullah Moradi, personalni ~asnik u Gla-vnom stoèru Afganistanske narodne ar-mije zaduèn za razvoj do~asnika, ~asni-~ki namjesnik Herbert Puckett, rendèr Ameri~ke vojske iz Odjela za razvoj Af-ganistanske narodne armije i Paul D. Har-zbecker, mentor prvom do~asniku Afga-nistanske narodne armije. Visoku vojnu delegaciju primili su mr. Aziz ef. Hasano-vi}, pomo}nik predsjednika Me{ihata za vjerske, prosvjetne, vjeronau~ne i kultur-ne poslove, te glavni koordinator za od-nose s MORH-om, Aziz ef. Alili, glavni imam zagreba~ki i Mirza [abi}, ~lan Me-{ihata Islamske zajednice u Hrvatskoj.

U pozdravnom obra}anju Aziz ef. Ha-sanovi} je informirao goste iz Afganista-na i SAD-a o brojnosti muslimanke popu-lacije u Hrvatskoj, pravnom poloàju Islamske zajednice, aktivnostima u Islam-skom centru i suradnji s Hrvatskom voj-skom na pripremi vojnika za misiju ISAF. U Hrvatskoj ìvi oko 60.000 muslimana, {to je oko 1,8% ukupnog stanovni{tva. Ia-ko se radi o relativno maloj muslimanskoj zajednici, slobodno se moè re}i da je do-bro organizirana i prepoznatljiva u hrvat-skim okvirima. Islam je u Hrvatskoj slu`-beno priznat prije 90 godina, a kontinuitet

dobrih i uvaàvaju}ih odnosa predstavlja potpisivanje Ugovora izme|u Vlade RH i Islamske zajednice u Hrvatskoj 20. pro-sinca 2002. godine. Hasanovi} je naglasio da su tim dokumentom ste~ena mnoga prava, te je time Islamska zajednica po-stala priznata i prisutna u svim segmenti-ma hrvatskog dru{tva, pa tako i u Hrvat-skoj vojsci. “Moram vam kazati da je taj Ugovor ocijenjen od strane svih na{ih pri-jatelja iz cijelog arapskog i islamskog svi-jeta, te na{ih prijatelja iz Europe, kao je-dan od najboljih modela rje{enja musli-manskog pitanja u nemuslimanskim zem-ljama”, rekao je Hasanovi}. Govore}i o njegovoj provedbi istaknuo je da se islam po~eo javno tuma~iti u svim osnovnim i srednjim {kolama, u kojima oko 4.500 muslimanske djece poha|a islamski vje-ronauk. Brakovi koji se zasnivaju po vjer-skim, odnosno {erijatskim propisima pri-znaju se kao gra|anski, dràvni brakovi, tj. imaju u~inak gra|anskog vjen~anja. Osim {to je dràva preuzela obavezu ma-terijalnog pomaganja rada Islamske za-jednice, vra}ena je i kompletna arhiva ko-ja je prethodno bila oduzeta i neade kvatno zbrinuta. Ste~eno je i pravo na osnivanje vlastitih u~ili{ta, srednjih {kola, dje~jih centara i vrti}a, {to je iskori{teno te danas u sklopu Islamske zajednice egzistira Me-dresa (srednja teolo{ka {kola) i Islamska

gimnazija, a u osnivanju su Visoka {kola za arapski jezik i islamske znanosti i Dje~ji centar. Na jednoj od zadnjih sjed-nica Me{ihata utemeljena je zaklada, od-nosno vakuf koji }e se brinuti o imovini Islamske zajednice.

Hasanovi} je gostima rekao da je veo-ma zna~ajno {to se Islamska zajednica u Hrvatskoj jednim dijelom uklju~ila u pri-premu kontingenata hrvatskih vojnika za mirovnu misiju ISAF u Afganistanu. “Po mojem sudu, tu ima vi{e dimenzija. Prvo, èlimo re}i na{im vojnicima i ~asnicima da i mi kao Islamska zajednica i muslima-ni u Republici Hrvatskoj stojimo iza ta-kvog mirovnog procesa. Druga poruka ili dimenzija na{eg uklju~ivanja jeste pri-blià vanje islamskog kulturno-civilizacij-skog kruga na{im vojnicima, koji imaju specifi ~nu zada}u. Osobno sam se uklju-~io u takva predavanja i svi na{i kontin-genti za Afganistan prakti~no kre}u ispred ove ðku}e’. Svjesni smo ~injenice da se mir postiè samo me|usobnim povjere-njem, te stoga na{im ~asnicima dajemo preporuku da ga izgra|uju s lokalnim stanovni{tvom”, naglasio je Hasanovi} i dodao da je spreman oti}i u posjetu hrvat-skim mirovnjacima u Afganistan. Islam-ska zajednica je tako|er preuzela obavezu da }e se staviti na raspolaganje Mini-starstvu obrane RH, po{to }e se javljati potreba za sve ve}im brojem mirovnih misija jer je Hrvatska postala nestalna ~lanica Vije}a sigurnosti Ujedinjenih na-roda, a i pred ulaskom je u NATO savez. “Drago mi je {to nismo doìvjeli gubitke ljudskih ìvota i molim Boga da se tako ostane. Sretni smo da ste do{li u Hrvat-sku, da vidite odakle dolaze ti ~estiti voj-nici i da im uljep{ate boravak u svojoj zemlji”, rekao je Aziz ef. Hasanovi}.

Kvalitetna priprema hrvatskih

vojnika

âsni~ki namjesnik Safi Roshan i bri-gadir Assadullah Moradi iz Aganistanske narodne armije rekli su da u Afganistanu ìvi 34 milijuna stanovnika, od ~ega su 99% muslimani. U vojsci imaju ure|en vjerski ìvot. U svakoj vojnoj jedinici ima ju vjerou~itelja – imama, a u dnev-

Ameri~ko-afganistansko-hrvatska vojna delegacija u zagreba~kom Islamskom centru

Potpora mirovnoj misiji ISAF

BO[NJACI U HRVATSKOJ

Ispred Islamskog centra

J

O

U

R

N

A

L

5


nom rasporedu obuke i rada imaju, slu`-beno potpisano od afganistanske vlade, pet puta dnevno slobodno vrijeme za mo-litvu. U Afganistanu postoji nekoliko vrlo velikih problema: zadnjih 30 godina zem-lja je neprestano u ratu, vrlo je veliko siroma{tvo, ljudi ne dolaze u dodir s pri-padnicima drugih religija, dok je sustav {kolovanja na vrlo niskom nivou. Veoma mali broj ljudi poha|a osnovnu {kolu gdje bi se, eventualno, moglo ne{to re}i i o drugim vjerama na razini informacije. Naglasili su veoma dobru suradnju s voj-nicima koji dolaze iz Hrvatske, kod kojih je vidljivo da su pro{li odgovaraju}e pri-preme i predavanja, {to ima dobar odjek kod afganistanskog stanovni{tva. Hrvat-ski vojnici u Afganistanu imaju daleko vi{e saznanja i po{tovanja prema stanovni-{tvu i zemlji u koju su do{lu, za razliku od pripadnika drugih kontingenata mirovnih snaga koji nisu pro{li takvu obuku. “[to vi{e informacija vojnici imaju o zemlju u koju idu u misiju, o njihovim kulturolo{kim razlikama, ve}i su izgledi za uspjeh same mirovne misije”, zaklju~io je ~asni~ki namjesnik Safi Roshan.

Paul D. Harzbecker, ameri~ki mentor prvom do~asniku Afganistanske narodne armije je rekao da se u Afganistanu uo~ava veliki napredak, naro~ito kada se sagleda situacija kakva je bila prije nekoliko go-dina. Za vrijeme talibanskog reìma, do 2000. godine ène nisu i{le u {kolu, u Af-ganistanu nije postojala demokratski iza-brana vlada, nisu postojale policijske sna-ge niti vojska, imali su izrazito nizak BDP. Uo~ava se veoma brz napredak na svim pokazateljima dru{tvenog razvitka.

“Danas se stanje drasti~no promjenilo. Sada 4 milijuna ènske djece ide u {kolu, formirane su policijske postaje na razini okruga, trenutno vojska ima 42.000 pri-padnika, a narasti }e na 70.000. U pro{loj godini gospodarski rast je iznosio 13,4%, ima dovoljno hrane za cjelokupno stanov-ni{tvo, zajedni~kim snagama izgra|eno je 14 novih bunara za vodu. Intenzivno se izgra|uje cestovna infrastruktura, koja trenutno povezuje pet afganistanskih po-krajina. Dovodi se elektri~na energija u sve vi{e domova”, rekao je Harzbecker. Iz prezentiranih podataka vidljiv je zna~ajan napredak, a najzna~ajnija promjena je vid ljiva u komunikaciji me|u lokalnim stanovni{tvom, koji su iz razli~itih ple-mena i govore razli~itim jezicima. Poziti-van pomak je naro~ito vidljiv u me|u-sobnoj suradnji u Afganistanskoj narod-noj armiji. Paul D. Harzbecker je posebno pohvalio anga`man Hrvatske vojske u mirovnoj misiji ISAF: “Va{i vojnici rade fenomenalan posao. Hrvatski vojnici su prepoznati kao jedni od najboljih u koali-cijskim snagama. Visoko su po{tovani.” Izrazio je uvjerenje da }e mir i stabilnost

do}i u Afganistan. Posebno je pohvalio anga`man Islamske zajednice u Hrvatskoj na pripremi hrvatskih vojnika za mirovnu misiju. “Ono {to vi radite ovdje je prediv-no i mislim da je to jedan od rijetkih pri-mjera u svijetu. To je dobra pri~a, to je dobra vijest. Naglasio bih da je jako do-bro ono {to vi ovdje radite, da pomaète va{oj bra}i i sestrama u Afganistanu, da ih educirate da isklju~ivost nije dobra, da je u redu biti razli~it”, rekao je ameri~ki mentor, dodav{i da bi takav na~in pripre-me vojnika za mirovnu misiju u Afgani-stanu trebao postati svojevrsni standard za sve ~lanice NATO-a. Harzbecker je na kraju posebno potencirao pitanje obrazo-vanja. Koalicijske mirovne snage planira-ju uvesti obavezno srednjo{kolsko obra-zovanje u Afganistansku narodnu armiju, gdje bi se vojnici podu~avali pisanju i ma tematici. To bi im pomoglo ne samo u vojnoj karijeri, ve} i kada iza|u iz vojne slu`be. Edukacija, opismenjavanje i pro-gram vojnog treninga su klju~ uspjeha misije ISAF u Afganistanu, u kojemu je trenutno samo 24% stanovni{tva pismeno.

Uklju~iv{i se ponovo u razgovor, ~as-ni~ki namjesnik Safi Roshan je naglasio da u njegovoj zemlji tri ~ovjeka trebaju raditi zajedno, teè}i k istom cilju, a to su: vjerski lider (imam), u~itelj (muallim) i vojnik. Samo }e na taj na~in Afganistan krenuti putem mira i svekolikog napretka. Za vrijeme vladavine talibanskog reìma postojao je samo vjerski ìvot, dok su osta li segmenti bili zapostavljeni. Istak-nuo je da su trenutno i vojni i civilni sektor Ujedinjenih naroda fokusirani na podizanje razine pismenosti, koja je da-leko ispod potrebnog nivoa. Osim toga, potrebno je podi}i i op}u razinu sigurno-sti, jer jo{ ima dosta civilnih `rtava u na-padima el-Qa’ide i talibana. Pona{anje hrvatskih vojnika u mirovnoj misiji ocje-nio je najvi{om ocjenom. “[aljite {to vi{e svojih vojnika. Va{i vojnici rade odli~an posao u Afganistanu. Afganistanski narod nikad ne}e zaboraviti sve dobro {to radite za njih”, rekao je Safi Roshan, ~asni~ki namjesnik Afganistanske narodne armije.

Nakon razgovora u biblioteci, Aziz ef. Hasanovi} sa suradnicima je ameri~ko-af-ganistansko-hrvatskoj vojnoj delegaciji po-kazao i ostale prostore u sklopu zagre ba-~kog Islamskog centra: kongresnu dvoranu “Hadì Salim [abi}”, Muzej Islamske za-jednice, molitveni prostor dàmije, te suvre-meno opremljne u~ionice Medrese i Islam-ske gimnazije, u kojima su vojnici razgova-rali s u~enicima i njihovim profesorima. �

I.I.

Hrvatski vojnici u misiji ISAF

Na ulicama Mazar-e-Sharifa

J

O

U

R

N

A

L

6


U sklopu Islamske tribine “Dr. Sulej-man Ma{ovi}”, koja se tradicionalno odr-àva ~etvrtkom u kongresnoj dvorani “Ha dì Salim [abi}” u zagreba~kom Is-lamskom centru, 6. prosinca je promivi-rana knjiga “Evropski muslimani na po-~etku 21. stolje}a”, koju je napisao prof. dr. Izet Ibrelji}, profesor na Ekonom-skom i Prirodno-matemati~kom fakulte-tu Univerziteta u Tuzli. Knjigu su prisut-nima, osim autora, predstavili prof. dr. Salih Kulenovi} s Prirodno-mate ma-ti~kog fakulteta u Tuzli i muftija [evko ef. Omerba{i}. Urednik i moderator tribi-ne “Dr. Sulejman Ma{ovi}” je zagre ba ~ki imam Mirza ef. Me{i}, ~lan Glavnog od-bora KDBH “Preporod”.

Izazovi 21. stolje}a

Prof. dr. Izet Ibrelji} je rekao da je bo-rave}i u posljednja dva desetlje}a u veli-kom broju europskih zemalja imao prili-ku vidjeti na~in ìvota i uo~iti mnogo-brojne probleme europskih muslimana. To je postalo temom odre|enog broja nje-govih radova objavljenih u razli~itim pu-blikacijama od 2002. do 2006. godine. Knjigu je odlu~io napisati nakon jedno-mjese~nog boravka u Centru za islamske studije na Sveu~ili{tu u Oxfordu 2004. godine. Ibrelji} je naglasio da se u stru-kturi izlaganja mogu razlikovati tri dijela. U prvom dijelu su izloène neke spe cifi -~nosti suvremenog europskog politi~kog i religijskog prostora, u drugom se tretira sve prisutnija potreba formiranja europ-skog identiteta i civilizacijskog profi li-ranja Europe, a tre}i je dio posve}en su-vremenim globalizacijskim procesima. Po~etak 21. stolje}a obileìli su druga~ije vi|enje islamske religije, kulture i civili-zacije, ideologije preventivnih ratova, “izvoz demokracije”, te promocija vlasti-tih vrijednosti u globalnim razmjerama, pogotovo na prostoru Bliskog istoka. Sve je to rezultat neokonzervativnih pokreta koje predstavljaju ameri~ki intelektualci prete`no ̀ idovskog porijekla. “Ono {to se name}e kao najbolji mogu}i odgovor ovim procesima je potpuno intelektualno, politi~ko i ekonomsko uklju~ivanje mu-slimanskog svijeta u jedan {iri razvojni projekt za zajedni~ku budu}nost {to je,

me|utim, u dana{njim uslovima te{ko re-alizirati”, rekao je Ibrelji}.

Prof. dr. Salih Kulenovi} se osvrnuo na sadràj knjige. U prvom dijelu pod na-slovom “Neki aspekti suvremenog europ-skog politi~kog i religijskog prostora” autor pi{e o europskom religijskom pro-storu po~etkom 21. stolje}a, europskim in tegracijskim procesima u religijskom kontekstu, te desni~arskim populisti~kim pokretima i njihovom mogu}em utjecaju na budu}a zbivanja. Dakle, autor analizi-ra suvremene europske politi~ke i religij-ske probleme, ali postavlja i pitanje bu-du}nosti europskih integracijskih procesa u kontekstu religije, te isti~e sve prisutni-ju nu`nost europskog me|ureligijskog dijaloga u kome bi u~estvovali i europski muslimani. U drugoj tematskoj cjelini pod nazivom “Europski muslimani u kontek-stu kreiranja vlastitog i europskog identi-teta” Ibrelji} obra|uje temu europskog, balkanskog i bo{nja~kog identiteta u vre-menu ubrzanih europskih integracijskih procesa i doseljavanja muslimana u za-pad no europske zemlje. Pored uobli~avanja europskog identiteta u ovom dijelu knjige razmatra se i prostorna identifi kacija Bal-kana i balkanski identitet s njima karak te-risti~nim ideologijskim sadràjem. Pri-

tom se isti~e da se proces izgradnje identi-teta na ovom geoprostoru u kona~nici svodi na dominantnu nacionalnu identifi -kaciju tradicionalnog, specifi ~no balkan-skog tipa {to ga danas znatno udaljava od suvremenog europskog poimanja identifi -kacije. Posebno se analizira i problematika identiteta u Turskoj sa svim svojim spe-cifi ~nostima, te utjecaj rasta musliman ske populacije u EU na produbljivanje krize europskog identiteta zbog musliman skog odbijanja ponu|enih europskih integracij-skih koncepata koji imaju svoje korijene u kr{}anskoj religiji. Tre}a tematska cjelina u knjizi naslovljena je “Suvremeni islam-ski svijet u procesu globalizacije” u okviru koje se analizira religija i suvremeni glo-balizacijski procesi, zatim ekonomska glo-balizacija i suvremeni is lamski svijet, is-lamski svijet u vremenu neoliberalizma, te veoma zanimljiva tema o kamati i lihvarst-vu u teoriji i praksi i problemima tranzicije suvremene muslimanske privrede u beska-matnu. “Muslimanski svijet se ovdje po-smatra kao dru {tvo koje je dugo vremena li{eno stvaranja svoje historije i u kome je kontinuirano prisutno osje}anje slabosti, po niènja, zaostalosti i poraza uslijed do-minacije, po liti~ke i kulturne agresije i geopoliti~ke kontrole zapadnih zemalja. Zbog toga je mogu}e da se danas od strane visokorazvijenih kapitalisti~kih zemalja mus limanskom svijetu name}e ekonom-ska dok trina neoliberalizma i politi~ki pro-jekti ð{irenja demokracije’, te tu|e razvoj-ne vi zije bez racionalnog ekonomskog, poli ti~kog i religijskog pokri}a. Rje{enje ovog problema autor vidi kroz intenzivi-ranje interislamske i panislamske politi~ke i ekonomske saradnje i {ireg povezivanja na principima islamske ekonomije”, rekao je Kulenovi}. Naglasio je autorov interdi-sciplinarni pristup pitanjima koja se anali-ziraju u knjizi, pri ~emu se koristio pouzda-nim izvorima i najnovijom relevantnom stranom literaturom. “Knjiga studiozno obra|uje problematiku suvremenih politi-~kih, sociolo{kih, ekonomskih i kulturno-antropolo{kih pojava koje su do sada u na-{oj stru~noja i nau~noj javnosti nedovoljno elaborirane”, zaklju~io je prof. Kulenovi}.

Muftija [evko ef. Omerba{i} je rekao da se sve vi{e pojavljuju knjige koje u svom sadràju tretiraju europske musli-

Islamska tribina “Dr. Sulejman Ma{ovi}”

Muslimani u Europi

Naslovnica knjige o europskim muslimanima

J

O

U

R

N

A

L

7


mane, {to je znak pove}anog interesa mu-slimana za svoj status u Europi, ali i èlje Europe da razmotri pitanje muslimana, koje je dugo gurala pod tepih. Prema pouzdanim istraìvanjima, koje je 2000. godine naru~ila Islamska razvojna banka iz Dèdde, broj muslimana u 13 zemalja Europske unije (bez Poljske, Slovenije, ê{ke, Slova~ke, Rumunjske, Bugarske, Portugala, Norve{ke i Luksemburga) iz-nosio je 15,84 milijuna. Od ukupnog bro-ja muslimana, 42% su Arapi, 47% Turci i 11% otpada na ostale nacionalnosti, a najvi{e na Pakistance. Omerba{i} je na-glasio da je oko 5% europske populacije desetinama godina gurano na periferiju europskih zbivanja i smatrano gra|anima drugoga reda. Kao dokaz tomu je ~injeni-ca da samo tri zemlje ujedinjene Europe zakonski priznaju islam (Austrija, Belgija i [panjolska) i da su njihova temeljna vjer ska prava zanemarena. Rekao je da je knjiga vrlo vrijedan dokument, po{to se u njoj mogu na}i brojni, najnoviji podaci o stanju religije u Europi. “Autor posebnu pozornost pridaje razlikama u zemljama s protestantskom i katoli~kom ve}inom. Posebno je zna~ajno {to autor uo~ava da je na primjer Katoli~ka crkva u Hrvatskoj uspjela posredstvom ugovora nametnuti svoje programe u {kolama. Slika nije ni-{ta druga~ija ni u ostalim zemljama s ka-toli~kom ve}inom. Ovome treba dodati i podatak da Crkva u Hrvatskoj uz pomo} politi~kih struktura, a putem Eti~kih od-bora u ~ijem su ~lanstvu visokoobrazova-ni sve}enici, name}e znanstvene tokove. Ako se tim komitetima ne dopada neka znanstvena teza ili rad, on ne}e ugledati svjetlo dana zahvaljuju}i tim komiteti-ma”, rekao je Omerba{i} i naglasio da autor govori i o {irokoj akciji evangeliza-cije naroda koju je 1975. proklamirao pa-pa Pavao VI. Ona zna~i nagovije{tanje Krista onima koji ga ne poznaju. Do sada nije ustanovljeno koliko je muslimana u Europi kristijanizirano od kraja Drugog svjetskog rata do danas. Ibrelji} vrlo do-bro uo~ava i katoli~ki globalizacijski si-stem koji bi trebao zamijeniti svjetski globalizam kome Crkva nikako ne vjeru-je i za koga smatra da je okrenut protiv nje. Zbog toga Vatikan toliko insistira da EU prizna svoje kr{}anske korijene u bu-du}em Ustavu, te s tim ciljem angaìra politi~are sklone njenoj moralnoj doktrini reevangelizacije Europe. Ni Pravoslavne crkve u Europi ne sjede skr{tenih ruku, iako su dosta nevi~ne ovim pitanjima. Za razliku od katoli~ke i pravoslavne crkve, protestantska europska dru{tva su mnogo vi{e svjetovna i s mnogo vi{e religijskog pluralizma, a utjecaj katoli~ke manjine u

tim dru{tvima manji. U tim zemljama Pro testantska crkva je usko vezana s drà-vom i ovdje je proces sekularizacije de-setlje}ima prisutan i varira u intenzitetu od zemlje do zemlje. U njima je potreba za religijom, a posebice za vjerskim obre-dima, stalno u opadanju.

Omerba{i} je posebno istaknuo da sko-ro cijeli Zapad govori kako islam nije reli-gija, nego politi~ki sistem. Unato~ tome, ve}ina od 1,3 milijarde muslimana sma-traju da njihova vjera nije politi~ki sistem, nego na~in ìvota. Zapad se posebno pla{i muslimanske demografske nadmo}i, ko-jom bi u~e{}e muslimanske u ukupnoj svjet skoj populaciji u 21. stolje}u poraslo s 20% na 30%. Zapadnjaci se hrabre ~inje-nicom muslimanske nesloge, pa i ratova. Poznati islamski sociolog i istraìva~ el-Huvejdi smatra da su ~etiri problema glav-ne prepreke odrìvosti islamskog jedinstva u svijetu: nedostatak volje kod politi~ke elite za jedinstvom, problem demokracije i ljudskih prava ({ura), sukob islamista i sekularista i terorizam. Iako je sekularizam zapadnja~ki izum, on je uzeo dubokog ma-ha i u islamskom svijetu. “Autor s pravom govori da je vehabizam potakao pojavu li-beralizma u islamskom svijetu. Na veliku àlost vehabizam raspolaè s velikim fi -nancijskim sredstvima i zbog toga se ~ini mo}nim”, rekao je Omerba{i}.

U podnaslovu knjige o ekumenskoj karti Europe, autor iznosi cijeli niz dokaza kako judeokr{}anska tradicija zanemaruje utjecaje islama i drugih religija u Europi, {to predstavlja marginalizaciju europske muslimanske populacije. Pritom se autor pravilno pita da u slu~aju da is lamska ba{tina moè do}i do utjecaja, koliko su muslimanske zajednice u Europi spremne preuzeti svoj dio odgovornosti. “Europski religijski prostor opsjednut je kr{}anskim ekumenizmom, a posebice onim izme|u Katoli~ke i Pravoslavne crkve. U tim kru-govima tvrdi se da budu}nost kr{}anstva pripada ekumenizmu, ili kr{}anstva ne}e biti, jer neke prognoze govore da }e 21. stolje}e biti stolje}e sekularizma. Autor misli da dijalo{ko su~eljavanje religija ne treba o~ekivati u skoroj budu}nosti iz broj-nih razloga. Ovdje bih dodao ~injenicu da su muslimani ove godine napravili dva vrlo velika iskoraka u svezi dijaloga s kr{}ani-ma. Po prvi puta 38 islamskih uglednika uputilo je pismo papi Benediktu XVI iz-vje{ }uju}i ga da, {to se muslimana ti~e, po-lemiku oko njegovog izlaganja u Re-gensburgu treba zaboraviti i okrenuti se budu}nosti. U drugom pismu, upu}enom kr{}anskim prvacima i intelektualcima, ko-ga je potpisalo 138 uglednika islama, traì se da ~vrsto stanemo na stajali{tu nama i

vama jednakom. Ubrzo je stigao odgovor u kome kr{}anski intelektualci i prvaci traè od muslimana oprost od povijesnih nepra-vdi prema muslimanima - kriàrski ratovi - i sada{nje pretjerane uporabe ratova pro-tiv terorizma. U tom pismo traè da se dija-log spusti u bazu i da se razgovara o svim pitanjima me|usobnih odnosa”, naglaso je Omerba{i}.

Istaknuo je dijelove knjige u kojima autor analizira desni populizam i kseno-fobiju. Nositelji tih procesa uglavnom optuùju lijeve stranke za vrijeme ~ije vlasti je do{ao veliki broj doseljenika, i to uglavnom muslimana. Oni tvrde da je na-kon Drugog svjetskog rata u Europi bilo oko milijun muslimana, a danas ih je sko-ro 16 milijuna. U ksenofobiji prednja~i Francuska u kojoj je neprijateljstvo ugla-vnom usmjereno prema muslimanima. “U Francuskoj su se pojavili i takvi pisci kao {to je M. Uelbek koji svoju mr`nju prema islamu i muslimanima iskazao u djelu objavljenom 2001. godine. On tvrdi da je islam najslaboumnija i najopasnija religija na svijetu. Jedna srpska novinarka Zorica Banjac naziva ga ðjedina prava zvezda me|u literatima’. Niti Orijana Fa-lachi nije bila ni{ta blaà u ocjenama isla-ma i muslimana. Ni politi~ari poput Ber-lusconija nisu bili ni{ta uvijeniji u kvalifi -kaciji islama i muslimana. Autor, me|u-tim, navodi i niz drugih zna~ajnih osoba koje su budu}nost Europe vidjeli druga~ije nego desni~ari i ksenofobi~ari, a me|u nji ma je i donedavni britanski premijer Tony Blair”, rekao je zagreba~ki muftija.

U drugom dijelu knjige autor analizira sposobnost muslimana da kreiraju vlastiti europski identitet. Tu je osobito zna~ajan podnaslov koji se bavi bo{nja~kim identi-tetom i pote{ko}ama Bo{njaka na putu nacionalnog stasanja. “To~na je tvrdnja da narod nastaje u trenutka kada se rodi svijest o zajedni{tvu. Narod se ne stvara dekretom. To je tisu}godi{nji proces i re-zultat djelovanja znanih i neznanih sila ìvota. Moj je skromni sud da mi Bo{njaci trebamo utvrditi nacionalne ciljeve i dati detaljne odgovore na nekoliko pitanja, od kojih je autor spomenuo tri vrlo va`na. Tek nakon toga moèmo defi nirati svoj cilj u Europi. O defi niranju europskog muslimana dosta se govori ovih godina. Ja sam mi{ljenja da mi Bo{njaci musli-mani nemamo {to mijenjati u na{em iden-titetu. Oni koji su nas poznavali u pro{losti jednoglasni su da bo{nja~ki muslimani imaju sve preduvjete europskog naroda. Uostalom, to mi i jesmo i nemamo potre-be dokazivati se”, zaklju~io je [evko ef. Omerba{i}. �

I.I.

J

O

U

R

N

A

L

8

U zagreba~kom Islamskom centru, u sklopu Islamske tribine ~etvrtkom “Dr. Sulejman Ma{ovi}”, 13. prosinca 2007. je povodom Me|unarodnog dana ljudskih prava (10. prosinac) odràna tribina pod nazivom “Ljudska prava i ustavnopravni poloàj nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj”. Tribinu su zajedni~ki organi-zirali Med`lis Islamske zajednice u Za gre-bu i Vije}e bo{nja~ke nacionalne manjine grada Zagreba. U~estvovali su prof. dr.@arko Puhovski, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i biv{i predsjednik Hr-vatskog helsin{kog odbora za ljudska pra-va, mr. sc. Mirjana Domini, pravni stru~-njak za me|unarodne odnose i problemati-ku nacionalnih manjina i mr. sc. Mato Ar-lovi}, potpredsjednik SDP-a, biv {i pot-predsjednik Hrvatskog sabora, ~lan brojnih saborskih odbora i stru~njak za us tavno pravo. Urednik i moderator Islamske tribi-ne ~etvrtkom “Dr. Sulejman Ma {o vi}” je zagreba~ki imam Mirza ef. Me {i}, ~lan Glavnog odbora KDBH “Preporod”.

Individualna i kolektivna prava

Prof. @arko Puhovski je govorio na temu “Individualna i kolektivna prava u izraàvanju nacionalnosti”. Naglasio je da je u konceptu prava naro~ito va`no ra-zumjevanje sljede}e ~injenice: moje pra-vo je tu|a obveza i tu|e pravo je moja obveza. Pritom razli~ita prava nisu lego-kockice koje se harmoni~no slaù, nego se u praksi me|usobno sukobljavaju, kao {to se npr. pravo na zdrav ìvot i okoli{ ~esto sukobljava s pravom na zaposlenje. “Sukobljava se gra|ansko pravo – pravo da svoje stavove izraàvamo i da se u ja-vnosti za njih zalaèmo, da za njih glasu-jemo – s pravom na privatnost. Da biste ostvarili pravo da glasujete kao propadni-ci manjine, vi odustajete pred ve}im brojem ljudi od svoga prava na privatnost i priznajete svoju etni~ku pripadnost. To katkad nije sasvim ugodno, jer se iznova nalazimo u situaciji da moramo birati izme|u razli~itih prava. Samo je u lo{im politi~kim govorima mogu}e da se sva prava skupe u nekakvu neprotuslovnu kon strukciju. U realnosti, ponavljam, to nije mogu}e”, rekao je Puhovski. Do 1990. godine ~inilo se najbitnijim pravo

na slobodno politi~ko predstavljanje, dok se nakon toga puno va`nijim smatra pra-vo na socijalnu jednakost. Veoma bitna razina je odnos izme|u pojedina~nih i ko-lektivnih prava. Do po~etka 20. stolje}a gotovo nitko nije govorio o kolektivnim pravima jer su sva prava shva}ana kao in-dividualna. “Razgovor o kolektivnim pra-vima ima u sebi jednu dvojbenu to~ku. U kojoj mjeri govore}i o kolektivnim pravi-ma doista priznajemo pravo svih pripad-nika nekog kolektiva, nacije ili manjine, te koje ljude unutar neke manjinske grupe stavljamo pod pritisak ve}ine unutar ma-njine? Koliko je god neugodno na}i se u poziciji manjine, samo je jedna stvar jo{ neugodnija: biti manjina unutar manjine. To je ne{to {to ne smijemo zaboraviti ka-da branimo prava”, posebno je istaknuo. Moraju se defi nirati koja su to prava koja ne mogu postojati druga~ije nego kao ko-lektivna, npr. pravo da vlastiti jezik ili pravo na {kolovanje. Vjerska prava su u na~elu kolektivna prava jer ve}ina vjera koje znamo i poznajemo funkcionira na takav na~in. Postoje npr. protestantske sek te koncepta “nevidljive crkve” ili “cr-kve u meni”, ali to su posebni slu~ajevi koji, ipak, funkcioniraju kao sekte, odno-sno kolektivi. Vjerska prava se zbog ri-tuala, vjerskih obrazaca i bogomolja koje trebaju nu`no tretiraju kao kolektivna pra va. “U tome nema spora do one to~ke kada se vra}amo na to~ku u kojoj to pra-vo predstavlja ne~iju obvezu. Pravo neko-

ga da se moli u nekom prostoru, odnosno zgradi predstavlja obvezu drugoga da se ta grada izgradi i obvezu ljudi koji ìve u njenoj okolini da, doslovce, podnose tu zgradu”, rekao je Puhovski.

Naglasio je pitanje tolerancije u odno-su izme|u ve}ine i manjine, gdje mnogi hvale}i i slave}i toleranciju ne shva}aju da je ona prije svega politi~ka, a tek onda mo-ralna vrijednost. Tolerancija ima smisla samo onda kada imamo mo} i svjesno odlu~imo da tu mo} ne iskoristimo, tj. moèmo biti tolerantni samo spram onoga {to je unutar vlastite mo}i da sprije~imo ili zaustavimo. Da bismo prihvatili obvezu na toleranciju, moramo prihvatiti da imamo mo}. To je ne{to {to se nakon 1990. godine doga|alo u ~itavoj Europi, s uspostavom novih dràva nakon raspada SSSR-a, êhoslova~ke i Jugoslavije. “Tre balo je dugo vremena da hrvatska etni~ka ve}ina shvati da je ve}ina, da kao ve}ina ima mo}, te zato {to ima mo}, ima i obvezu toleran-cije. I dalje se doìvljavalo da smo mi Hrvati mali i slabi, da smo i dalje pod pri-tiskom i da zato ne moèmo biti u obvezi tolerancije. To obi~no zovemo sind romom bicikliste”, naglasio je Puhovski. Tek kada netko shvati da je u datom kontekstu onaj koji je ja~i i mo}niji, tek tada postaje podo-ban biti ili ne biti tolerantan.

U odnosu na devedesete godine pro-{log stolje}a situacija se smirila i popravi-la. Donesen je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i ~itav niz drugih do-

Tribina povodom Me|unarodnog dana ljudskih prava

Ustavnopravni poloàj manjina


U~esnici tribine: @arko Puhovski, Mirjana Domini, Mato Arlovi} i Mirza ef. Me{i}

J

O

U

R

N

A

L

9


kumenata. “Volim pomalo cini~no re}i: imamo veliki napredak u ljudskim pravi-ma jer ve} dugo ne ubijaju ljude na ulica-ma. I to je zna~ajan napredak. Kome se to ne ~ini, neka se sjeti vremena kada smo skupa s dr. Ma{ovi}em svakog dana ra-spravljali o popisima ljudi koji su nestali na ovoj ili onoj strani, iz ovih ili onih razloga. I poku{avali, kada nismo mogli pomo}i njima, pomo}i njihovim obitelji-ma”, rekao je Puhovski. Danas imamo paletu prava nacionalnih manjina, s ne-kim elementima koji su mo`da pretjerani jer imamo manjine sa samo 17 pripadni-ka. U kaleidoskopu manjina imamo sa-svim jasnu listu – sasvim na dnu, u daleko najteòj situaciji su Romi, a sasvim na vrhu, u daleko najboljoj situaciji su Tali-jani. Izme|u Roma i Talijana smje{taju se ostale nacionalne manjine s pozicijama koje se mijenjaju. Pritom manjine imaju dodatni element da su zato~enici politi~ke pozicije mati~ne dràve. Bo{njaci su, pre-ma iskustvima @arka Puhovskog u Hel-{inskom odboru, neprestano bili u jednoj vrsti srednje pozicije. Po~etkom 90-ih o njima se govorilo jako pozitivno, nagla{a-vaju}i pritom da su to zapravo Hrvati islamske vjeroispovijesti i cvijet hrvatst-va. Usred rata u BiH umjesto stare nacio-nalne odrednice “Muslimani” uveden je termin Bo{njaci. Danas opet imamo pro-blem odnosa pojedina~nih i kolektivnih prava. “Velika ve}ina Muslimana s veli-kim ðM’ se osje}aju kao Bo{njaci. Me|u-tim, to se ne moè jednostavno kolektiv-no rije{iti jer je to individualno pravo koje slijedi iz kolektivnih odluka. O tome }e se morati mirno razgovarati, naprosto da se svakom omogu}i da se opredjeli. Ali ne tako da se potezom pera prepisuju lju-di, jer sutra }e netko re}i da su Srbi i Hrvati isti narod i da se potezom pera Sr-bi mogu prepisati u Hrvate. To se doga-|a lo ju~er, a ne sutra, kao {to znate”, na-glasio je Puhovski. Na slu~aju Bo{njak/Musliman demonstrira se odnos pojedina-~nog i kolektivnog prava, pri ~emu se ra-di o pojedina~nom pravu o kojem se sva-tko treba sam izja{njavati.

Zajednica, tj. prije svega ve}ina u za-jednici, mora svakome omogu}iti da ne-smetano ìvi kao pripadnik manjinske zajednice, da uìva prava kao drugi uz tzv. pozitivnu diskriminaciju. “Manjina-ma se na ovaj na~in ne moè pomo}i de-mokratskim na~elima, nego odustajanjem od demokratskih na~ela. Demokratsko na ~elo je na~elo jednakosti, a na~elo po-zitivne diskriminacije, dakle solidarnosti s manjinama, je protivno na~elu jednako-sti. Ono pridaje po glavi stanovnika pri-

padnicima manjina malo vi{e, kako bi se nadoknadila ~injenica da kao manjina imaju ~itav niz negativnih karakteristika u zajednici. Naprosto, u demokratskim uv jetima manjina od 1% ne moè nikada pobjediti. Treba im dati neki posebni izlaz da bi se to demokratsko igranje velikih brojki amortiziralo. To se ~ini tako da se napu{ta tvrdo realiziranje jednakosti i pri-hva}a priveligirani status odre|enih man-jina”, naglasio je prof. Puhovski. Rekao je da se o mjeri do koje se moè s time i}i moè pregovarati, prigovarati i s vreme-nom mijenjati. Neke stvari koje imamo danas prije 15 godina su bile nemogu}e, dok }e u narednih 15 godina biti ne{to mogu}e o ~emu danas ne bi bilo pristojno govoriti. Zaklju~io je da je najbitnije po-~eti jer ina~e nikamo ne}emo do}i.

Okvirna konvencija

Mr. sc. Mirjana Domini je govorila o vrijednosti i zna~aju “Okvirne konvencije o za{titi nacionalnih manjina” koju je do-nijelo Vije}e Europe. êsto se misli da se radi o me|unarodnom standardu manjin-skih prava ili procesu stvaranja standarda za{tite nacionalnih manjina. Me|utim, os novna intencija Okvirne konvencije je sasvim druga~ija, ona ima namjenu uni-verzalizacije razli~itosti. Naime, Europa je svjesna da njeni temelji po~ivaju na kulturnom naslije|u, na razli~itosti, na je-zi~noj i vjerskoj raznolikosti. Jedina {an-sa za njeno o~uvanje je zapravo o~uvanje te razli~itosti ~iji su nositelji, osim naro-da, nacionalne manjine koje ìve u raz-li~itom etni~kom i kulturnom okruènju. Nacionalne manjine su nositelji raznoli-kosti u dràvama u kojima ̀ ive, te potje~u zajednicu u kojoj ̀ ive da o tome vode bri-gu i ispunjavaju svoje obveze prema eu-ropskim interesima i standardima. Vije}e ministara EU usvojilo je Okvirnu kon-venciju 1994. godine, a stupila je na sna-gu 1. velja~e 1998. godine. Do tada ju je potpisalo i ratifi ciralo 38 europskih drà-va, a me|u prvima je bila i Hrvatska. Po-stoji nekoliko zemalja koje je nisu potpi-sale (Francuska, Gr~ka i Turska), pravda-ju}i se da imaju druga~iji koncept odnosa prema manjinskim zajednicama i da bi odredbe Okvirne konvencije traìle bitne promjene u njihovim Ustavima. Belgija, Island, Luksemburg i Andora su potpisa-le, ali nisu i ratifi cirale.

Odnos prema manjinama nije stavljen u kontekst legaliteta i legalnih instrume-nata Europe, nego u kontekst me|unarodne suradnje, ~ime je to pitanje izvu~eno iz isklju~ive nadle`nosti dràve i postalo

me|unarodni interes i me|unarodno pi-tanje. Kada se govori o manjinskim pra-vima, u biti se radi o temeljnim ljudskim pravima. “Ona u nekim elementima traè druga~iji pristup, odnosno odgovornost ve}inskog naroda i struktura vlasti da omogu}e i osiguraju manjim zajednicama uvjete za ostvarivanje temeljnih ljudskih prava, koja se ~ine kao posebna prava. Postavlja se pitanje da li je rije~ o kolekti-vnim ili individualnim pravima? Intere-santno je da je adresant za{tite manjina kolektivitet, ali je nositelj prava i sloboda pojedinac. Kada govorimo o bilo kom pravu, onda govorimo o pojedincu pri-padniku pojedine manjine. To je moderni zaokret prema pojedincu i individualnim pravima u odnosu na pro{lost kada je to bilo prihva}eno kao kolektivno pravo. Ako gledamo u komparaciji s drugim me|unarodnim pravnim instrumentima, ta prava su u mnogim segmentima slabi-ja, manje izraèna, manje su artikulirana kao pravo manjine. Ona vi{e idu u kon-tekstu prostora i mjere za o~uvanje razli-~itosti”, rekla je Domini. Ocjenjuju}i 10 godina primjene Okvirne konvencije na-glasila je da je do{lo do zna~ajno pomaka u svijesti ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim europskim dràvama. Tome u pri-log govori i ~injenica da od 38 dràva, ko-je su ~lanice tog me|unarodnog instrumen-ta, niti jedna nije odustala, iako Ok vir na konvencija dozvoljava takvu mogu}nost. To pokazuje da je ona postala instrument koji je na neki na~in postao odnos osje}aja unutar razli~itih dru{tvenih sustava da se manjine vi{e ne promatraju kao teret, ne-go vrijednost koja omogu}ava ve}inskom narodu da ubrza proces demokratizacije, da pluralizam ne ostaje samo fraza nego na~in ìvljenja. Svijest o raznolikosti po-staje svojevrsna potvrda o realitetu u bilo kojoj europskoj dràvi, gdje ne postoji uniformna, monolitna zajednica bez mje-{a nja razli~itih kultura, jezika, etni~kih i vjerskih opredjeljenja.

Mehanizmi kroz koje funkcionira Ok-virna konvencija pokazali su se izrazito funkcionalnim. Dràve su du`ne svake ~etiri godine predavati svoja izvje{}a o ispunjavanju obveza preuzetih iz Okvirne konvencije. Pritom Savjetodavno tijelo, koje pomaè Vije}u ministara EU da ob-likuje svoj stav prema odre|enoj dràvi, traì da u pripremi izvje{}a sudjeluju i pri-padnici manjina. Osim dràvnih izvje{}a, Savjetodavno tijelo je otvoreno i za input od strane manjine, bilo pojedinaca ili ne-vladinih udruga manjinskih zajednica, i to kroz tzv. shadow reporte. Domini je naglasila da je tre}i oblik komunikacije

J

O

U

R

N

A

L

10


kada predstavnici Savjetodavnog tijela dolaze u odre|enu zemlji i razgovaraju s predstavnicima vlasti i institucija koje su zaduène za provo|enje odredbi Okvirne konvencije, kao i predstavnicima manji-na. Saslu{aju sva mi{ljenja i tek na osno-vu prikupljenih dokumenata prilaze pro-u~avanju dràvnog izvje{}a kako bi dali svoje mi{ljenje kako se dràva odnosi prema preuzetim obvezama. Vrlo vaàn element komunikacije su i seminari gdje zajedno u~estvuju predstavnici manjina, ve}ine i Savjetodavnog tijela Vije}a mi-nistara EU na kojima se, izme|u ostalog, dobiva povratna informacija od predstav-nika vlasti i manjina kakav je stupanj rea-lizacije preporuka Vije}a ministara.

Govore}i o perspektivi, smjeru kreta-nja odredbi i shva}anja Okvirne konven-cije, Domini je naglasila da je prvo izvje{}e snimanje situacije, a drugo kriti~ki odnos kako vladine, odnosno dràvne institucije shva}aju i primjenjuju odredbe Okvirne konvencije. Tre}e izvje{}e ide u suvre-menom pravcu u smislu promicanja ideje da manjine nisu one koje trebaju za{titu, nego su subjekt, dakle nositelj prava i ob-veza zajedno s ostalima. “Jedino zajedno manjine mogu ostvariti ono {to ̀ ele i posti }i da se sa~uva raznolikost i stvore uv jeti za ravnopravnost i jednake mo gu }nosti. Ne i jednakost jer jednakosti nema, nego jed-nake mogu}nosti za sve bez diskriminaci-je”, istaknula je Domini. Pritom se inzi-stira na aktivnoj participaciji manjina u svim segmentima i na svim razinama ì vota i djelovanja, a posebno se teì{te stavlja na obrazovanje, informiranje i od-govornost. “I jedni i drugi su odgovorni za osnovnu intenciju koju nudi Okvirna konvencija, a to je ~uvanje raznolikosti i stvaranje dru{tva u kojem ne}e biti statu-sno pitanje tko je ve}ina ili manjina. Upravo }e raznolikost u svjetlu o~uvanja kulture, jezika i vlastitih uvjerenja stvara-ti svijet boljega – kako za one koji su numeri~ki u ve}ini, {to uvijek ne zna~i da su u ve}ini i u snazi izri~aja ili kulturnih vrijednosti, i onih koji su broj~ano manji, ali ne i manje vrijedni”, zaklju~ila je mr. Mirjana Domini.

Ustav RH i manjine

Mr. sc. Mato Arlovi} je govorio op}e -nito o ljudskim pravima s naglaskom na prava nacionalnih manjina. Naglasio je da se u svim kulturama i vjeroispovijesti-ma, ovisno o prostoru i vremenu, razvija-la ideja o ljudskim pravima s ciljem za{ti-te ljudskog dostojanstva. Ona su se osobi-to razvila nakon Drugog svjetskog rata, a

na temeljima koji po~ivaju na aksiomima slobode, jednakosti, solidarnosti i zabra-ne diskriminacije ~ovjeka po ~ovjeku. To je najbolje defi nirano u ~lanku 1. Op}e deklaracije o ljudskim pravima, koji kaè da se sva ljudska bi}a ra|aju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ljud-ska prava su se razvijala u razli~itim kate-gorijama, kao politi~ka, gra|anska, go-spodarska, socijalna i kulturna, a u novije vrijeme imamo pravo na mir, ekolo{ka prava, pravo na spolnu ravnopravnost, itd. “Ustav Republike Hrvatske je ta pi-tanja potpuno razradio u glavi 3, Za{tita ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to u poglavlju Op}a na~ela, u kojem se, prije svega, utvr|uje zabrana diskriminacije po bilo kom osnovu i jednakost pred zako-nom”, naglasio je Arlovi}. U Op}im od-red bama, koje se odnose kao zajedni~ke odredbe, postoji poseban ~lanak u kojem su za{ti}ena prava nacionalnih manjina. Prava pripadnika nacionalnih manjina po laze od ljudskih prava, ali isto tako po-stoji i diferentia specifi ca izme|u na~elnih op}ih ljudskih prava i posebnih prava koja pripadaju pripadnicima nacionalnih manjina i zajednica. Ona su, prije svega, rezultat posebne situacije u kojoj se pri-padnici nacionalne manjine i zajednice mogu na}i ili se nalaze. Arlovi} je rekao da se nitko ne moè odre}i ljudskih prava i sloboda jer su ona neotu|iva, nedjeljiva i pripadaju pojedincu, a mogu se prenosi-ti samo kada se radi o ostvarivanju ko-lektivnih prava i sloboda.

Pod nacionalnom manjinom podrazu-mjeva se grupa stanovnika koja ne pripa-da narodu s kojim ìvi u zajedni~koj dr-àvi, ve} etni~ki ~ini sastavni dio drugog naroda u drugoj dràvi, a koncentrirana je u pojedinom naselju ili podru~jima u do-voljnom broju tako da se moè koristiti priznatim posebnim pravima na upotrebu materinjeg jezika u javnom prometovanju i saobra}anju izme|u sebe te na izraàva-nje svojih nacionalnih specifi ~nosti. Ma-njine na taj na~in ostvaruju uvjete za kul-turnu i vjersku autonomiju i slobodu. Uzroci nastajanja nacionalnih manjina su razli~iti, a mogu biti geografske, povije-sne, politi~ke, ekonomske i socijalne pri-rode. Najpoznatiji uzroci vezani su uz se-obe naroda, migracije, prisilna preseljava-nja, mije{anje stanovni{tva, nemogu}nost ure|enja pojedinih nacionalnih podru~ja i raspade zajedni~kih saveznih ili konfede-ralnih dràva.

U Hrvatskoj trenutno ìve 22 nacio-nalne manjine, a u preambuli Ustava RH su pobrojane autohtone nacionalne man-jine, tzv. starosjedioci na pojedinim pod-

ru~jima. “Ali nikada nisu bile isklju~ene i druge nacionalne manjine. One nisu bile nabrojane, ali su sva prava koja su pripa-dala nabrojanim nacionalnim manjinama pripadala i drugima, jer uvijek je pisalo – i drugima. Dogodilo se 1997. godine, kod prve promjene Ustava, zbog okolnosti koje su uslijedile raspadom biv{e savezne dràve i nastankom novih dràva, da su se stvorili uvjeti na osnovu kojih su tada{nji politi~ki subjekti odlu~ili da se neke od manjina bri{u. I onda i sada mislim da je to bilo pogre{no. Ne{to {to je zapisano u preambuli trebalo je ostati. Ako se stvori-la nova situacija, trebalo ju je priznati. Ovdje se stvorila situacija brisanja Musli-mana s velikim ðM’, s jedne strane, i neuvr{tavanja niti Bo{njaka niti Musli-mana, s druge strane. Oni su oti{li pod one druge. Isto tako je do{ao problem ve-zan za Slovence, koji su tako|er brisani. I oni su u{li pod one druge. I naravno da su se mnogi pripadnici tih manjina osjetili povre|enima u odnosu na takvu situaci-ju”, naglasio je Arlovi}. Rekao je da kod promjene Ustava 2001. godine tada{nja koalicijska Vlada RH, kao nositelj politi-~kog programa, nije imala potrebnu dvo-tre}insku ve}inu za ustavne promjene ko-je traè toliki broj glasova. Osvrnuo se i na konverziju Bo{njak/Musliman, “stalni politi~ki stav da bi se zakonom trebalo urediti pitanje da se bo{nja~ka i musli-manska manjina prevedu u jednu”, pri ~emu smatra da se radi o pogre{nom pri-stupu. “Povijesna je ~injenica da je na osnovu ne~ega {to je karakteristika vjer-skog obilje`ja – muslimanstvo, na ovim prostorima pod muslimanstvom s velikim ðM’ nastala nacionalna pripadnost. I da se u tom segmentu u ono vrijeme oformio konstitutivni narod u susjednoj dràvi. Raspadom savezne dràve dogodilo se da se ta ista ~injenca rasformirala u dvije stva ri. Jedno, {to je formalno priznato kao bo{nja{tvo i, s druge strane, ne{to {to gra-|ani osje}aju kao svoju tradicionalnu pri-padnost vezano uz muslimanstvo, i kao vjeroispovijest i kao nacionalnu pripad-nost. I ovdje je jedno pitanje koje je sa-svim ozbiljno. S jedne strane ima Musli-mana koji nisu po nacionalnoj odrednici Bo{njaci, a ima i Bo{njaka koji su Musli-mani po nacionalnoj pripadnosti”, rekao je Arlovi} i naglasio da se postavlja pita-nje kako stvoriti zajedni~ke interese i pro-grame. Naime, ljudi koji imaju ista et ni-~ka, jezi~ka, kulturna i vjerska obilje`ja trebaju prepoznati zajedni~ke interese ka-ko bi se na{li u zajedni~kom poloàju. “To je pitanje ozbiljnog politi~kog i kul-turnog rada unutar obje zajednice. Bilo

J

O

U

R

N

A

L

11


tko }e propisati da se jedna ili druga man-jina zakonom prevede u onu drugu, taj se dio jednostavno ne moè donijeti jer bi to bilo suprotno i Ustavu Hrvatske i me|u na-rodnim konvencijama koje je Hrvatska prihvatila, pristupila i ratifi cirala. Prema tome, u tom segmentu se treba raditi. Ono {to je sada mogu}e je razmotriti kod izbor-nog zakonodavstava pitanje predstavljanja manjina, kako bi se u grupu gdje se biraju predstavnici Bo{njaci doda i nacionalna manjina Muslimani. Time bi za jedni~ki mogli objediniti svoja politi~ka stajali{ta i iskazati svoju volju da biraju svoje pred-stavnike”, istaknuo je Mato Arlovi}.

Bo{nja~ko pitanje

Mirsad Srebrenikovi}, ~lan Me{ihata i predsjednik Izvr{nog odbora Med`lisa Is-lamske zajednice u Zagrebu dva se puta nakon izlaganja predava~a javio za rije~. Naglasio je da se prakti~no bez rije~i i ra-sprave pre{lo preko izbacivanja Bo{njaka kao autohtone nacionalne manjine iz pre-ambule Ustava RH. Pritom je negirano pra vo jednog naroda na ime koje ho}e imati. “Izbacivanjem iz preambule Ustava priprema se odre|ena klima i dezorijenta-cija kod pripadnika bo{nja~ke manjine u Republici Hrvatskoj. Nakon toga dolazi do popisa stanovni{tva gdje se ide jo{ dalje te se ne ostavlja samo kategorija Bo{ njak, nego i ðMusliman’ s velikim M. Popis stanovni{tva je osnovna odrednica i polazi{te za odre|ivanje brojnosti jedne manjine. Prema tome, govoriti sada da oni traè da se prepi{u i da je to pojedina~no pravo, ne dolazi u obzir jer se popis sta-novni{tva ne moè zakonski mijenjati. Me |utim, moè se tuma~iti”, rekao je Sre-brenikovi}. Defi nicija nacionalne manjine omogu}ava da se “Muslimani” i Bo{njaci smatraju jednim narodom zbog zajedni-~kog etni~kog, kulturnog i drugog odre|e-nja. Zbog trenutne situacije Bo{njacima i “Muslimanima” uskra}eno je ostvariva nje prava na oko 200 lokalnih i drugih razina odlu~ivanja. “Kada govorimo o pravima ðMuslimana’ s velikim M, onda se treba re}i da su oni obespravljeni jer su izosta-vljeni iz svih popisa manjina, oni ne po-stoje kao manjina. Oni nisu manjina, oni su sada ne{to ðostali’. Zna~i, oni se tre baju pridodati nekoj manjini da bi ostvarili svoja prava”, zaklju~io je Srebrenikovi}.

Sulejman Tabakovi}, pravni stru~njak, dugododi{nji zaposlenik pravnih slu`bi u Hrvatskom saboru i saborski kandidat na prethodnim parlemantarim izborima je re-kao da ~lanak 2. Ustava BiH kaè da u Bosni i Hercegovini postoje tri naroda:

Bo{njaci, Hrvati i Srbi. “Ako su to temelj-ni narodi bosanske dràve, onda smatamo da smo na jedan umjetan na~in u pream-buli izostavljeni. To je do{lo zbog nesret-nog rata u BiH, kada se mislilo da }e dràva nestati i da ne treba biti takvog odre|enja. Ako nema ðMuslimana’ u Bo-sni i Hercegovini, onda nema toga naroda i nacionalne manjina niti u Hrvatskoj. Prema defi niciji nacionalne manjine, to moraju biti ljudi koji ìve u drugoj dràvi, koji pripadaju odre|enom etnicitetu, a to-ga kontinuiteta ovdje nema. S obzirom na to, smatram da se u Hrvatskoj pogrije{ilo kod Zakona o popisu stanovni{tva i Zako-na o bira~kim spiskovima, koji ba{tine evidenciju iz policije. Tako se nigdje ne radi osim kod nas. Na{e pravo je da tra-ìmo ono {to nam pripada. Ako u Bosni i Hercegovini postoji narod Bo{njaci, onda bi Republika Hrvatska morala priznati taj narod i dati nam to pravo”, naglasio je Ta-bakovi}. Podsjetio je da su na osnovu ~lanka 5. Zakona o dràvljanstvu s po~etka 90-ih godina veliki broj Bo{njaka isklju~en iz prava na dràvljanstvo, ~ime im je iz-brisano pravo na Domovnice, a samim ti-me i na vlasni{tvo.

Prof. @arko Puhovski je replicirao da-ju}i povijesno-zakonodavu genezu raz vo-ja nacionalne odrednice bosanskih musli-mana, pri ~emu je istaknuo 1963. i 1993. godinu. “U naciji nema demokracije. Jed-nako je nametnuto ono ð63. kao i ð93. go-dine jer niste imali referendum gdje bi se pitalo sve ljude. To su bile politi~ke odlu-ke. Nema demokratskog opravdanja, ve} postoje dva izraza politi~ke volje – jedan je jugoslavenski, a drugi bosansko-herce-gova~ki. Nakon toga ostaje svakom gra-|a ninu i gra|anki da odlu~i za sebe. Sva-tko mora imati mogu}nost odre|ivanja.

Ovo {to se sada traì zna~i da se smanjuje mogu}nost gra|anima da se opredjeljuju u popisu stanovni{tva ili u bira~kom popi-su”, rekao je Puhovski i dodao da nema nikakve dvojbe da }e velika ve}ina prih-vatiti odredbu Bo{njaci. “Osobno pozna-jem nekoliko desetaka ljudi koji se izja{-njavaju kao Muslimani i odbijaju biti Bo{ njaci. Ja ne vidim nikakav ljudski, politi~ki, moralni i pravni argument da do|em nekom i kaèm: ðNema{ pravo biti Musliman, mora{ biti Bo{njak.’ Ja to na-prosto ne shva}am, ne shva}am kako bi nekomu odredio identitet”, naglasio je Puhovski i dodao da bi takvo ne{to bila povreda temeljnih ljudskih prava. Me|u-tim, postoji i drugi aspekt problema. “Ako se to koristi iz politi~kih razloga zato da bi se miniralo postojanje i funkcioniranje jed ne manjine, onda razgovaramo o ne~e-mu drugome. Ali, za to treba pruìti doka-ze”, rekao je Puhovski.

Muftija [evko ef. Omerba{i} je nagla-sio da je tokom rata postojao veliki priti-sak na muslimane. Na zadnjem popisu stanovni{tva 2001. godine registrirano je preko 100 slu~ajeva gdje su popisiva~i jed nostavno zanemarili nacionalnu odred-nicu Bo{njak. “1993. godine za vrijeme rata na Svebo{nja~kom kongresu u Sara-jevu donesena je odluka da se pre|e na bo{nja{tvo. To je bila plebiscitarna odlu-ka, dakle volja svih. I predstavnici Bo{-njaka iz Hrvatske su bili na tom Kongre-su. Mi ne traìmo da se prepisuju Musli-mani u Bo{njake, neka oni idu u Hrvate, ali traìmo da se ukine ðkategorija veliko M’. Ona ne postoji u mati~noj dràvi, pa ne moè postojati niti ovdje”, zaklju~io je Omerba{i}. �

I.I.

Polemika o bo{nja~kom pitanju

J

O

U

R

N

A

L

12

Na prigodnoj sve~anosti 15. prosinca 2007., u prostorijama Bo{nja~ke nacio-nalne zajednice Hrvatske u Zagrebu, do-dijeljeno je osam stipendija za akadem-sku godinu 2007./2008. Pored prve sti-pendistice Amine Alijagi} (Derventa, 1987. – Pravni fakultet u Rijeci), novi stipendi-sti Fonda za stipendiranje “Salim [abi}” su Aldijana Be{i} (Slavonski Brod, 1988. – Tekstilno-tehnolo{ki fakultet u Zagre-bu), Emina Musi} (Tuzla, 1988. – U~i-telj ski-pred{kolski fakultet u Zagrebu), Merima Kara|uz (Br~ko, 1987. – Farma-ceutski fakultet u Sarajevu), Zinka Muj-ki} (Zagreb, 1982. – Teolo{ki fakultet “M.V. Ilirik” u Zagrebu), Elma Rami} (Jajce, 1986. – Ekonomski fakultet u Za-grebu), Anela Memi{evi} (Fo~a, 1987. – Ekonomski fakultet u Zagrebu) i Fuad Ha fi zovi} (Bosanska Krupa, 1984. – Teh-ni~ko veleu~ili{te u Zagrebu).

U pozdravnom govoru Mithat Muzu-rovi}, predsjednik Fonda je podsjetio da je cilj Fonda za stipendiranje “Salim [a bi}” prikupljanje fi nancijskih sredstava i njihovo usmjeravanje na stipendiranje nadarenih studenata bo{nja~ke nacional-nosti slabijeg imovnog stanja. Prvi Ugo-vor o stipendiranju potpisan je za aka-demsku godinu 2006./2007. s Aminom Ali jagi} iz Lovrana, studenticom prve go-dine Pravnog fakulteta u Rijeci. “Lani smo imali jednu stipendisticu koja je poloìla sve ono {to je dogovoreno – svo-jim ocjenama, svojim pona{anjem i svo-jim anga`manom u udrugama i instituci-jama bo{nja~kog korpusa u Hrvatskoj”, rekao je Muzurovi}. Naglasio je da se ove godine prijavio znatno ve}i broj kandida-ta za stipendiranje, ali se, zahvaljuju}i dobrim donatorima, uspjelo svima iza}i u susret. Uz pojedina~ne donacije, donacije tvrtki (“Art rasvjeta d.o.o.”, “Netiks d.o.o.”, “Forum d.o.o.” i “Grafeks”) i do-nacije bo{nja~kih udruga i institucija – Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvat-ske, Me{ihata Islamske zajednice u Hr-vatskoj i Med`lisa Islamske zajednice u Zagrebu, najzna~ajniji donatori Fonda “Salim [abi}” su Nedàd Hodì} iz Ri-jeke i Faruk Muzurovi} iz Zagreba. To-kom 2007. godine na ra~un Fonda ukup-no je upla}eno 39.000 kuna, te je Komisi-ja za dodjelu stipendija odlu~ila da se svim ovogodi{njim kandidatima dodijele stipendije, ali u ne{to reduciranom iznosu

u odnosu na proteklu godinu. “U ovoj aka-demskoj godini o~eku-jemo pove}anje osob-nih i institucionalnih donatora, kako bo{nja-~kih udruga i fi rmi u Republici Hrvatskoj, ta ko i u~e{}e doma}ih i me|unarodnih insti-tucija koje pomaù ob-razovanje uop}e”, na-glasio je Mithat Muzu-rovi}. Na kraju obra-}anja pro~itao je pismo Amine Alijagi}, prve stipendistice, ~lanice redakcije “Preporodo-vog Journala”, koja zbog fakultetskih obaveza nije prisustvovala sve~anosti.

Amina Alijagi} se u pismu zahvalila ljudima zaslu`nima za osnivanje Fonda za stipendiranje i donatorima, naglasiv{i da su jedni imali dugoro~nu viziju budu}nosti bo{nja~kog naroda u RH, dok su drugi imali i velikodu{no dali sredstva da bi se ta vizija mogla uspje{no realizirati. Obra-tila se i novim stipendistima kojima je, uz ~estitke, poru~ila i sljede}e: “Savjetujem vam da dobivena fi nancijska sredstva kva litetno iskoristite za svoju i op}u do-brobit, jer primitkom ove stipendije na sebe preuzimate i jednu odre|enu dru{t-venu ulogu – svojevrsnog ðreprezentativ-nog uzorka’ nacionalne manjine kojoj pripadate. U svoje slobodno vrijeme ~itaj-te, promi{ljajte, pi{ite i diskutirajte o ma-njinskoj problematici. Uklju~ite se u og-ra nak Bo{nja~ke nacionalne zajednice u va{em gradu i u jo{ poneku bo{nja~ku kulturnu udrugu, ako ona postoji u va{em mjestu prebivali{ta.”

Nakon potpisivanja Ugovora o stipen-diranju prigodnu dovu prou~io je mr. Aziz ef. Hasanovi}, pomo}nik predsjed-nika Me{ihata Islamske zajednice u Hr-vatskoj za vjerske, prosvjetne, vjeronau~ne i kulturne poslove. U obra}anju prisutni-ma izrazio je zadovoljstvo {to prisustvuje velikom i plemenitom ~inu koji organizi-ra Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvat-ske, svojevrsnoj investiciji u budu}nost. “Me{ihat Islamske zajednice u Hrvatskoj je prepoznao zna~aj ove investicije i uk-lju~io se kao odre|ena podr{ka kroz svoja materijalna davanja. Treba re}i da Me{ihat

ima i svoj fond za stipendiranje kroz koji se trenutno {koluje 17 studenata. Njih pra timo sa Islamskom bankom iz Dède. Osim toga, imamo ukupno 22 studenta koji su izvan Hrvatske i studiraju po cije-lom svijetu”, naglasio je Hasanovi}. Fond za stipendiranje “Salim [abi}” smatra vrlo zna~ajnim projektom, du`no{}u i obave-zom, preko kojeg pomaèmo mladim lju-dima. U njima trebamo vidjeti mlade inte-lektualce, ljude koji }e biti od op}e koristi za muslimanski i bo{nja~ki korpus u bu-du}nosti. “Oni su na{a svijetla budu}nost i perspektiva. Kao osoba na ~elu resora koji prati vjerski, prosvjetni, vjeronau~ni i kulturni rad {irom Islamske zajednice, sretan sam i ponosan na ovu instituciju. Ako mogu kazati, mo`da neskromno, da sam ambasador ove fondacije za koju smatram da je najbolja institucija i zakla-da koja forsira mladost kroz znanje i obrazovanje. Muslimani su kroz povijest uvijek bili na ~elu svih znanosti. Mi to moramo i dalje biti”, rekao je Hasanovi}. êstitaju}i novim stipendistima Fonda “Salim [abi}” Hasanovi} je naglasio da svi, u sredinama u kojima ìvimo i radi-mo, trebamo biti promicatelji ove pleme-nite ideje. “Sigurno da imamo jo{ dosta potencijala na ovome planu jer su ljudi, koji osje}aje vjere u srcu imaju, spremni investirati u obrazovanje. Mi imamo jo{ puno adresa na koja jo{ nismo niti poku-cali. To govorim iz iskustva. Mnogo je jo{ onih koji ̀ ele pomo}i mladima s afi ni-tetom za {kolovanje”, zaklju~io je mr. Aziz ef. Hasanovi}. �

I.I.

Fond za stipendiranje “Salim [abi}”

Dodjela novih stipendija


Novi stipendisti BNZH

J

O

U

R

N

A

L

13

Ranojutarnjim bajram-namazom 20. prosinca po~ela je u Hrvatskoj, kao i u ci-jelom svijetu nastanjenom muslimanima, ~etverodnevna proslava Kurban bajrama. Centralna bajramska sve~anost i molitva odràna je u Zagreba~koj dàmiji, uz tra-dicionalno veliki broj vjernika i direktan TV-prijenos Hrvatske televizije.

Na po~etku bajramske hutbe predsjed-nik Me{ihata Islamske zajednice u Hrvat-skoj, zagreba~ki muftija [evko ef. Omer-ba{i} je podsjetio da je Kurban bajram praznik ̀ rtve posve}en uspomeni na Bo`-jeg poslanika Ibrahima i njegovog sina Ismaila. Odazivaju}i se pozivu na izvr {e-nje pete islamske du`nosti ove godine se u Mekki i na Arefatu okupilo oko 3 mili-juna hadìja, a me|u njima i 20 iz Hrvat-ske, ~ime su postali potpuni i cjeloviti pripadnici islama. “Treba me|utim kon-statirati da unato~ do sada najve}eg broja hadìja iz na{e zemlje, jo{ uvijek se osje}a nedostatak pune svijesti kod na{ih musli-mana prema ovoj du`nosti. Trebat }e ulo-ìti vi{e napora kako bi kod na{ih vjerni-ka sazrela svijet o obvezi hadà. To je od govorna uloga i zada}a, prije svega nas imama i muallima, tuma~a vjere, kako bi svijest o ovoj obvezi do{la do svih koji su je du`ni izvr{iti”, rekao je muftija.

Omerba{i} je podsjetio da je Allah d`.{. prije vi{e od 5.000 godina naloìo Ibrahimu a.s. da ode na mjesto dana{nje Mekke i sa sinom Ismailom a.s. sagradi hram nazvav{i ga Bejtullahom (Bo`jom ku}om). Te{ko da je tada itko mogao pret-postaviti da }e Mekka i Kaba biti mjesto najmasovnijeg okupljanja hodo~asnika, posebno stoga jer je to mjesto beìvotno, u pustinji i daleko od komunikacija. Ota-da vjernici, da bi svjedo~ili vje~nost Bo`-je istine, neprekidno dolaze hodo~astiti Bo`ju ku}u. Muftija je naglasio da musli-mani i muslimanke, koji na dan najve}eg islamskog blagdana imaju slobodnih sredstava u visini cijene kurbana, du`ni iz vr{iti svoju obavezu u skladu s kur’an-skom odredbom u kojoj Svevi{nji kaè: “Dali smo ti puno blagodati. Zato klanjaj i kolji (kurban). A onaj koji ti se ruga, go-ri je od tebe.” Kurban je ~in na{e bogo-bojaznosti i predanosti Svevi{njemu, jer Allah d`.{. kaè: “Allah ne potrebuje me-so i krv `rtava va{ih. Do Allaha dopire

va {a bogobojaznost. Veli~ajte Ga zbog darova i obraduj dobro~initelje.” Muftija Omerba{i} se zahvalio vjernicima koji su dio kurbana darovali u fond ishrane u~e-nika Zagreba~ke medrese, polaznika vje-ronauka i pomo} siroma{nima, ~ime su u~inili veliki i plemeniti ~in. Islam insisti-ra na socijalnoj i humanitarnoj brizi pre-ma svima kojima je pomo} potrebna.

“Bez sna`ne i dobro organizirane Is-lam ske zajednice mnoge pojedina~ne i kolektivne islamske obveze ne bismo bili u stanju izvr{iti, uklju~iv i spomenute. Ia-ko je Islamska zajednica posljednjih go-dina dosta napredovala u organizaciji po-slova i aktivnosti, ne moèmo biti u cije-losti zadovoljni s postignutim. Pred nama je mnogo posla i zadataka na tom putu. Treba konstatirati da je poznavanje i sh-va}anje islama, njegove povijesti, kulture i teologije, kod na{ih muslimana nedovo-ljno. Dijelom je to rezultat objektivnih okolnosti kada je veliki postotak musli-mana u pro{lom reìmu bio sekulariziran, pa je vjera kod njih bila prisutna samo u neznatnim, uglavnom negativnim trago-vima, a dijelom i na{im propustima. Na-kon vi{egodi{njih napora Islamske zajed-nice moèmo konstatirati da je tendencija sekularizacije u nekoliko smanjena, ali je jo{ uvijek nepoznavanje na{e vjere veli-ko. Zbog toga i brojne nedore~enosti i te{ko}e u shva}anju islama i njegovog u~enja. Otuda i ~injenica da je samo ne{to vi{e od polovice muslimana u zemlji na neki na~in vezano za Islamsku zajednicu. Tu je velika odgovornost i zada}a svih u

Islamskoj zajednici, a posebno nas ima-ma i vjerskih slu`benika. Moramo sve u~initi da nauk islama, njegova povijest, kultura i civilizacijska dostignu}a budu dostupna svima koji se èle upoznati s njima. Vjeronauk je najzna~ajnija obveza Islamske zajednice”, naglasio je muftija Omerba{i}. U {kolama i mektebima vje-ronauk poha|a preko 4.000 muslimanske djece. Pritom roditelji i vjerou~itelji mo-raju tijesno sura|ivati i djeci pruìti vje-ronauk koji }e im omogu}iti shva}anje vje re u vremenu i prilikama u kojima ì ve, te im pomo}i da uspiju u ìvotu. Islamska zajednica mora posvetiti mnogo ve}u brigu mladima i njihovim pitanjima i problemima jer su u ve}ini hrvatskih gradova polovica dèmata u namazima mladi, {to name}e obavezu ve}e pa`nje prema njima.

“S obzirom da ovogodi{nji Kurban-bajram dolazi na kraju godine, potrebno je, makar ukratko, osvrnuti se na postig-nute rezultate. Unato~ objektivnim i sub-jektivnim te{ko}ama moèmo biti donek-le zadovoljni postignutim rezultatima u ovoj godine. Zabiljeìli smo najve}i broj vjerou~enika u {kolama i mektebima ot-ka ko se vodi evidencija vjeronauka. Na poslovima vjeronauka angaìran je do sa-da najve}i broj muallima i vjerou~itelja, a izgradili smo i uredili tri nova vjeronau~na prostora. Polu~en je vrlo dobar uspjeh u organizaciji mladeì. U prolje}e je na otoku Krku organizirana Druga Konfe-rencija muslimanske mladeì u Hrvatskoj sa preko 200 u~esnika iz svih med`lisa. Bilo je veliko zadovoljstvo slu{ati i prati-ti njihova razmi{ljanja i rasprave po broj-nim pitanjima na{e vjere. Pro{le godine smo otvorili tri nova mesdìda: u Karlov-cu, na otoku Krku i Bogovolji, i time uve-}ali prostor za preko 500 m². Najve}im uspjehom smatramo {to smo ove godine zapo~eli i zavr{ili gradnju Dje~jeg centra u Zagrebu, prvog takve vrste u Islamskoj zajednici u Hrvatskoj. Vjerujemo da }e Centar prvu djecu primiti na cjelodnevni boravak ve} po~etkom sljede}e godine, ~ime roditeljima pomaèmo u zbrinja-vanju i odgoju njihove djece”, rekao je na kraju bajramske hutbe muftija [evko ef. Omerba{i}. �

I.I.

Bajramska hutba muftije [evke ef. Omerba{i}a

Bajramska poruka


Muftija [evko ef. Omerba{i}

J

O

U

R

N

A

L

14

Centralna proslava Kurban bajrama odr ̀ ana je 21. prosinca u organizaciji Vi-je}a bo{nja~ke nacionalne manjine grada Zagreba u zagreba~kom hotelu “Shera-ton”, a posebno je zanimljiva jer se po prvi puta odvijala izvan prostora zagre ba-~kog Islamskog kulturnog centra. Za bo{-nja~ku zajednicu ovaj je Kurban bajram bio poseban i zbog prisutnosti predsjedni-ka RH Stjepana Mesi}a, koji je s Bo{nja-cima i njihovim gostima do{ao proslaviti najve}i islamski praznik. Sve~anom pri-jemu tako|er su prisustvovali visoki uz-vanici i gosti, predstavnici dràvnih i grad skih tijela vlasti, predstavnici diplo-matskog kora, veleposlanici Egipta, Ira-na, Rusije i BiH, predstavnici Vije}a na-cionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine, pred stavnici bo{nja~kih asocijacija, savjet-nici predsjednika RH prof. dr. Sini{a Tata-lovi} i prof. dr. Izet Aganovi}, Sre}ko [e stan, Mato Arlovi} i drugi.

U ime Bo{njaka Zagreba i Hrvatske, predsjednika Mesi}a pozdravili su muftija [evko ef. Omerba{i}, prof. dr. [emso Tan-kovi}, saborski zastupnik i predsjednik SDAH, Mujaga Mehi}, zamjenik pred-sjednika Vije}a bp{nja~ke nacionalne ma-njine grada Zagreba, prof. dr. Sead Berbe-rovi}, predsjednik BNZH i mr. Senad Na-ni}, predsjednik KDBH “Preporod”.

Sve~ani prijem zapo~eo je kratkim prigodnim programom u kojem je nastu-pio ènski pjeva~ki zbor Zagreba~ke dà-mije “Arabeske” pod vodstvom dirigenta Ismeta Kurtovi}a s ilahijom, te solistica Emira Jakupovi} uz pratnju orkestra “Bo-sana” sa sevdalinkom “Moj dilbere”.

U ime doma}ina Vije}a bo{nja~ke na-cionalne manjine grada Zagreba prisutnim gostima i uzvanicima se obratio zam jenik predsjednika Vije}a Mujaga Mehi}, koji je istaknuo da nas upravo vrijeme Kur ban bajrama vra}a osnovnim ljudskim vrijed-nostima, poti~e nas da se okrenemo sebi i preispitamo svoj odnos prema obitelji, uòj i {iroj zajednici. “Odlazak na had` ~ini dane Hadìjskog bajrama danima su-sreta naj{ire muslimanske zajednice u Mekki, gdje se bri{u razlike me|u ljudima i gdje postoji jedino ~vrsta povezanost ljudskih du{a u posve}enosti Bogu”, re-kao je Mehi}. Posebnu zahvalnost Mehi} je izrazio predsjedniku RH Stjepanu Me-si}u u ime svih Bo{njaka u Hrvatskoj, istaknuv{i da je on od po~etka svog man-data u dru{tvu stvorio atmosferu u kojoj su mnogi Bo{njaci bili ohrabreni da jasno izraze svoj identitet. “Predsjednik Mesi} do dana dana{njeg bez uzmaka potvr|uje iskreno prijateljstvo i kada je u pitanju ne-

podjeljivost Bosne i Hercegovine. Upravo je ta nepokolebljiva podr{ka ono {to je u korijenu odnosa hrvatskog i bo{nja~kog naroda i mi takvo prijateljstvo primamo otvorena srca”, rekao je Mehi}.

Predsjednik Mesi} izrazio je svoje is-kreno zadovoljstvo {to je me|u Bo{nja-cima upravo kada slave Kurban bajram. Pri tome je istaknuo da su Bo{njaci uvijek bili Bo{njaci, samo su se mijenjali reìmi. “Jedan je reìm dozvolio da se Bo{njaci predstavljaju kao neopredjeljeni. Od ~ega neopredijeljeni? Ili si Srbin ili si Hrvat, ali oni nisu bili ni Srbi ni Hrvati, pa su se izja{njavali kao neopredijeljeni jer je to bi-lo najbliè onome {to su bili. Pa kada je reìm predloìo musliman s velikim M, i to je bilo bliè nego neopredijeljeni i pola-ko su i{li prema onome {to Bo{njaci jesu. Bo{njaci i Bosna i Hercegovina danas su realnost. A ako je u Bosni i Hercegovini bo{nja~ki narod realnost, onda su i Bo{ nja-ci u Hrvatskoj realnost”, zaklju~io je Me-si}. Predsjednik Mesi} je tako|er naglasio da su neka pitanja jo{ uvijek otvorena. “Moramo pomo}i da Bosna i Her cegovina profunkcionira kao svaka druga europski pravno ure|ena dràva sa svojim instituci-jma jer samo tako moèmo graditi demo-kratsko dru{tvo.” Mesi} je tako|er istak-nuo da se mora utvrditi i status Kosova ~ime }e biti zavr{ena arhitektura na{ih pro stora. Me|utim, povezivanje Kosova i Bosne i Hercegovine jednostavno nije pri-hvatljivo. “To su razli~ite stvari i trebaju se rje{avati na razli~ite na~ine”, zaklju~io je predsjednik Mesi} zaèljev{i svim Bo{nja-cima i pripadnicima islamske vjeroispovi-jesti Bajram [e rif Mubarek Olsun. �

S.K.

Proslava Kurban bajrama u Zagrebu

Bajram s predsjednikom


Sa sve~anosti u Sheratonu

Predsjednik Stjepan Mesi} i Arabeske

J

O

U

R

N

A

L

15

Kulturno-informativni centar BiH pod vodstvom Minke Ljubijanki} nastavio je tokom prosinca s predstavljanjem zanim-ljivih kulturnih doga|aja. U prisustvu mnogobrojnih uzvanika, javnih li~nosti grada Zagreba i predstavnika diplomat-skog kora 6. prosinca je otvorena izlo`ba “Pozori{ni plakat” Narodnog pozori{ta iz Sarajeva, autora Branka Dursuma i pro-movirana knjiga baletnog libreta “Katari-na, jedna bosanska fantazmagorija”, au-tora Gradimira Gojera.

Autor Branko Dursum (Sarajevo, 1969.) od 1991. godine kreira vizualni identitet plakata Narodnog pozori{ta u Sarajevu. “Hanka”, “[i{mi{“, “Vesela udovica”, “Ni kola [ubi} Zrinjski”, “Ljubavni napi-tak”, “Ero s onog svijeta”, “Seviljski bri-ja~”, “Labu|e jezero”, “Katarina bosan-ska kraljica” samo su neke od predstava ~iji su ìvot obiljeìli njegovi plakati. Ba-vio se i plakatom za fi lm i televiziju (Ein-blicke, Sedmica njema~kog fi lma, Sedmi-ca rusko-njema~kog fi lma, Suzan) sura-|uju}i duè vrijeme s Goethe institutom Bosne i Hercegovine. Uradio je i plakate za animaciju izlo`bi umjetni~ke fotogra-fi je Ericha Mendelsona, zatim plakate za izlo`be arhitektonskih radova. Uradio je kreaciju po{tanske marke povodom 60 godina Opere Narodnog pozori{ta Saraje-vo. Za Dane hrvatske kulture u Bosni i Hercegovini, koje je produciralo Velepo-slanstvo Republike Hrvatske u BiH tri go dine za redom radio je vizualni identi-tet manifestacije. Likovno oprema ~aso-pise i knjige, a njegovim radovima bili su eksponirani i scenski uradci Kamernog teatra 55. Video projekcije, unutar poje-dinih predstava uradio je za Narodno po-zori{te Sarajevo, Kamerni teatar 55, Po-zori{te mladih, itd.

U predgovoru kataloga izlo`be “Po-zori{ni plakat” Gradimir Gojer, direktor Narodnog pozori{ta u Sarajevu je ustvr-dio: “Od kada postoji teatarski plakat oni koji su se bavili i bave njegovom kreaci-jom bili su redoviti u dilemi: da li je za plakat bitno da tek i samo informira ili

pak, da na svoj na~in uljep{a estetskom tonalno{}u oplemeni ono {to se zove ðre-klamirani’ doga|aj. U slu~aju pozori{nog plakata Branka Dursuma do{lo je do fi ne,

gotovo bih kazao koncilijantne, usa gla-{enosti onoga {to je tek i samo informaci-ja i onoga {to je teatarska izvedenica, svojevrstan estetski akt sam po sebi u od-nosu na artefakt, odnosno reklamni pro-dukt. Dursum se trudi da ne ugrozi infor-mativnim slogom ono {to je ~ista likovna vrijednost plakata, usagla{avaju}i sve komponente likovnosti po matrici jedna-kih i logi~nih ðotkucaja’ autorskog srca. Njegovi plakati ne odraàvaju samo su-{tinu teatarskog de{avanja. Oni su likovni doga|aj za sebe. Oni odgovaraju jasnim izazovima vremena, u kome konzument vrijednosti predstave, ali i vrijednosti pla-kata koji je animiran nema niti vremena niti strpljenja da se ðu~itava’ u sve slojeve umjetni~kog doga|aja kojem treba pri-sustvovati. Ti plakati jednostavno odra-àvaju i podràvaju ono {to je temeljni interes za umjetninu i sve izvedenice ve-zane za nju.”

Na promociji knjige “Katarina, jedna bosanska fantazmagorija” o njenom zna-~aju govorio je Ozren Prohi}, redatelj, profesor na Akademiji dramskih umjet-nosti u Zagrebu i direktor Opere u Rijeci. Ovo djelo, u izdanju HKD “Napredak”, libreto je za istoimeni balet koji je na ~i-njen od prologa, dvanaest prizora i epilo-ga. U njemu su prikazane bitne ìvotne epizode kraljice Katarine koja je vladala Bosnom, u vrijeme kada se prostirala od Zadra do Boke Kotorske.

Knjiga poezije “Potraga za suncem”, autorice mla|e generacije Anite Toma-{evi} u izdanju zadu`bine “Petar Ko~i}” iz Banja Luke, predstavljena je 14. prosin-ca. Knjigu je predstavio direktor za du`-bine Nikola Vukoli}, a stihove su ~i tale autorica Anita Toma{evi} i pjesnjikinja Selma Bori}. Ve~er je oboga}ena mu zi-~kim gostovanjem Kemala Montena i Se-ida Memi}a Vajte, koji su mnogobrojnu publiku podsjetili na neke od svojih veli-kih, starih hitova, kao {to su “@ivot je ma-skenbal”, “Lejla”, “Sarajevo ljubavi moja” i “Selma”. �

S.K.

Aktivnosti Kulturno-informativnog centra BiH u Zagrebu

Izlo`ba plakata ipromocije knjiga


Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Sarajevu, format: 100x70, 2007. godine

Hrvatsko kulturno dru{tvo Napredak, format: 100x70, 2007. godine

J

O

U

R

N

A

L

16

HRVATSKA

Ivo Sanader na korak je od svog dru-gog premijerskog mandata, jo{ treba sa-~ekati samo da se to na prvoj sjednici no-voizabranoga Sabora i formalno potvrdi. Nakon {to je 15. prosinca dobio mandata za sastavljanje Vlade od predsjednika Stje pana Mesi}a, Sanader se u potpunosti okrenuo sastavljanju postizbornog spora-zuma sa “ùto-zelenom” koalicijom. Ma-da je nemogu}e na papir staviti sve mo-gu}e situacije, partneri su ih probali pred-vidjeti na 120 stranica sporazuma koji ima i svoga skrbnika, dosada{njeg pot-predsjednika vlade i HDZ-ovog pregova-ra ~a Damira Polan~eca. Potpisnici su na-glasili da je rije~ o presedanu u praksi koalicijskog pregovaranja u Hrvatskoj, na koji }e se pozivati pregovara~i kod sasta-vljanja Vlada RH u budu}nosti. Ono {to gra|ani Hrvatske mogu o~ekivati od nove Vlade Ive Sanadera je smanjivanje neza-poslenosti, uz o~uvanje socijalnih prava i makroekonomske stabilnosti, dru{tvo zna-nja, ravnomjeran razvoj svih hrvatskih krajeva i brigu za obitelj i branitelje. Sana-der je najavio tri glavna cilja nove Vlade RH: svo|enje prora~unskog defi cita na nu-lu 2010. godine, smanjivanje anketne ne-zaposlenosti na 7,5% i rast BDP-a od 7%.

Osim sporazuma koje je potpisao sa HSS-om i HSLS-om, HSU-om i Nazifom Memedijem, Sanader je potpisao ugovor i sa ostalim manjincima. Sporazum s HDZ-om potpisali su SDSS-ovci Vojislav Sta-nimirovi}, Milorad Pupovac i Ratko Gaji-ca, te Furio Radin, zastupnik talijanske ma-njine i Zdenka ûhnil, zastupnica ~e{ke i slova ~ke nacionalne manjine. Potpisani sporazum predvi|a da }e se u idu}e dvije godine razmotriti mogu}nost izmjena iz-bornog zakonodavstva, kojima bi se ma-njinama do 1,5% udjela u stanovni{tvu da lo dodatno pravo glasa, dok bi se za pri-padnike srpske manjine osmislio poseban model glasanja. Nova Vlada trebala bi do-nijeti akcijski plan proporcionalnog za-po{ljavanja manjina, sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Dogovoreno je }e se defi nirati uloga drà-ve u izgradnji manjinskih institucija, {to podrazumijeva rje{avanje statusa i sufi -nanciranje nacionalnih koordinacija te stvaranje zakonskih pretpostavki za rad manjinskih vije}a. Saborski zastupnik bo{ nja~ke nacionalne manjine, koji je pri-

je izbora bio u koaliciji sa SDP-om, na kraju se ipak odlu~io za svog starog part-nera. Prije izbora, Tankovi} je optuìvao Sanadera da nije u~inio puno od dogovo-renoga, ali mu je opet ukazao povjerenje. U Sporazumu o me|usobnom razumje-vanju i suradnji SDAH se obvezuje na stalnu parlamentarnu potporu HDZ-u u dono{enju svih saborskih odluka, te pro-vedbi politike na dràvnoj razini. HDZ se obvezao da }e prigodom prve izmjene Us tava u njegovu preambulu vratiti Bo{-njake i Slovence iz koje su izostavljeni 1997. godine, te utvrditi na~in po kojemu bi se u bira~kim popisima naziv Musli-man preveo u Bo{njak. Osim toga, HDZ se obvezao i odre|en broj kadrova koje predloì SDAH imenovati na du`nosti i poslove u izvr{noj vlasti, te imenovati radnu skupinu koja bi u roku od pola go-dine pripremila potrebne zakonske izmje-ne kojima bi se trajno regulirao poloàj Bo{njaka u Hrvatskoj.

Kako su usugla{avanja programa za vr-{ena na red su do{le i fotelje, HSS-u se nudi mjesto potpredsjednika Vlade i jedno ministarstvo a HSLS-u jedno ministarsko mjesto ili mjesto potpredsjednika Vla de. Potpredsjedni~ka mjesta u Vladi koja se nude prili~no su bezna~ajna, mada zvu~e pompezno. Ministarska mjesta koja se nu-de, naro~ito obrane, a mo`da i prosvjete, jo{ manje su unosna i atraktivna. O~ito Sanader èli svoje partnere udaljiti {to je dalje mogu}e od dràvnog novca.

Da situacija u Hrvatskoj nije bajna, govori i to {to je {est sindikalnih sredi{-njica postiglo na~elni dogovor o zajedni-~kom prosvjedu protiv poskupljenja i na-ru{avanja standarda hrvatskih gra|ana. Takvu odluku treba potvrditi jo{ samo vod stvo najve}eg sindikata, koje ve} na-javilo prosvjede u oùjku. Predsjednici sindikata su zaklju~ili da je zajedni~ki prosvjed nuàn zbog svakodnevnih po-skupljenja koji sve vi{e uru{avaju ìvotni

standard hrvatskih gra|ana. Svi su se sloìli kako je najva`nije da se ujedine i okupe sve snage za odlu~an pritisak na Vladu i na poslodavce. Od Vlade traè dono{enje mjera protiv uru{avanja stan-darda stanovni{tva pogo|enog valom po-skupljenja, a od poslodavaca pove}anje pla}a zbog svakodnevnog rasta ìvotnih tro{kova. Sindikati traè od Vlade da rea-gira i zbog znatnog porasta cijena goriva, koje predstavlja novi udar na dèp gra |a-na. Predlaù Vladi da smanjenjem tro{ari-na i naknada za autoceste barem malo ub-laì udar na gra|ane. S druge strane, Hr-vat sku ~eka ulazak u euroatlantske inte-gracije. Trenutna napetost vezno za pro-vo|enje ZERP-a mogla bi utjecati na na{e {anse za ulazak u Europsku uniju. Povje-renik Europske unije za pro{irenje Olli Rehn izjavio je kako }e nova hrvatska vlada morati hitno rije{iti problem koji je nastao oko primjene ZERP-a ili }e u su-protnom posljedice za Hrvatsku u pogle-du pribliàvanju Europskoj uniji biti ne-gativne. Po njemu je na potezu slu`beni Zagreb, koji spor mora rije{iti u “europ-skom duhu”. Prema njemu, Zagreb }e rje{enje problema morati potraìti u su-radnji s Rimom i Ljubljanom, pri ~emu je Europska komisija spremna pomo}i.

Interesantno je vidjeti kako }e se s tim zahtjevima nositi Sanader, s obzirom na to da je njegov koalicijski partner Josip Fri{~i}, predsjednik HSS, izme|u ostaloga, upravo na toj temi dobio veliki broj glasova na pro-teklim izborima. Na pitanje je li budu}a ko-alicijska Vlada dogovorila kako }e se posta-viti prema ZERP-u (Za{ti}enom ekonom-sko-ribolovnom pojasu), {ef HDZ-a Ivo Sanader je naglasio da Hrvatska treba misli-ti na svoje interese. Fri{~i} ne odustaje od primjene ZERP-a i smatra da, sukladno do-govorima iz 2004. godine, treba sjesti za stol i pregovarati. Iako {ef HSS-a ne vjeruje da }e budu}a Vlada Hr vatskom saboru upu-titi prijedlog o odgodi ZERP-a, najavio je da }e se HSS, ako se to ipak dogodi, tomu najo{trije usprotiviti. I dok Fri{~i} od ZERP-a ne odustaje, Sanader je, ~ini se, ipak spreman za razgovore s europskim su-sjedima. Osim toga, Sanader je od Fri{~i}a dobio pre{utnu potporu za ulazak Hrvatske u NATO, bez referenduma o tom pitanju. Iako to ve}ina Fri{~i}evih bira~a ne èli. �

A.[.

Izbori 2007. – Sanader novi mandatar

Potvrda pobjede HDZ-a

[emso Tankovi}

J

O

U

R

N

A

L

17

INTERVJU

Senad Nani} je ro|en u Zagrebu 1966. godine. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, te magistrirao Povi-jest i fi lozofi ju islamskih znanosti u Kuala Lumpuru, glavnom gradu Malezije. Preda-je predmete Islamska umjetnost i Is lam ska kultura i civilizaciju na Zagreba~koj me-dresi “Dr. Ahmed Smajlovi}” i Islamskoj gimnaziji u Zagrebu. Predsjednik je KDBH “Preporod” od 2001. godine. Zaposlen je kao ovla{teni arhitekt u Zagrebu.

Aktivnosti KDBH “Preporod”

Po~etak je godine, vrijeme sagledava-nja ostvarenog u proteklom razdoblju. Ka-ko ocjenjujete djelovanje “Preporoda” u protekloj godini? [to je posebno ozna~ilo “Preporod 2007.”?

Pro{lu godinu pamtit }emo po nekoli-ko iskoraka. Najprije s rado{}u izdvojiti valja ~asopis “Behar”, koji je pod vodst-vom glavnog i odgovornog urednika Sea-da Begovi}a dosegao razinu i prepozna-tost u {iroj, prekomanjinskoj javnosti, kakvu do sada svakako nismo imali. âsopis je ostvario jasnu ure|iva~ku pro-fi liranost u kulturolo{koj relevantnosti rubrika, tema i suradnika. Ostvarena je ravnoteà aktualnih kulturnih, dru{tvenih i tema naslje|a. îtati “Behar” danas zna~i ìvo propitivati i izgra|ivati svoj identitet. Ne ~ude, stoga, brojne pozitivne reakcije u javnosti.

Protekle godine procvat je doìvio i dramski studio “Orient espresso”. Ve} pr-vom izvedbom monodrame “Kameni spa-va~” u reìji Lane Bitenc te dramaturgiji i izvedbi voditelja studija Filipa Mursela Be govi}a prezentiran je teatar sna` nog duha koji se ne boji multimedijalnim pri-stupom klasi~nim tekstovima simultano ocrtati brojna zna~enja. Multimedijalnom simultano{}u ostvareno dinami~no otva-ranje simbola klasi~nog teksta koji obiluje metaforama, odlika je i nedavno praizve-

denog scenskog uprizorenja Rumijeve “Mesnevije”, koje je, u uspje{noj suradnji s Iranskim kulturnim centrom, pridruùju}i se UNESCO-vom proglasu obiljeàvanja 800. obljetnice ro|enja sufi jskog pjesnika, prema brojnim reakcijama, neposredno pre nijelo sna`ne poruke univerzalnog pje-snika. “Orient espresso” uprizorio je i tra-gikomediju “Ramo i \ulka”, dramu autora i reìsera Emsuda Sinanovi}a, iz “Preporo-dovog” ovogodi{njeg istoimenog izdanja.

Proteklu godinu ozna~ila je i promjena na ~elu “Preporodovog Journala”. Odla-skom Farisa Nani}a u inozemstvo, ne-koliko je ve} brojeva kao vr{itelj du`nosti glavnog i odgovornog urednika iznio Ismet Isakovi}. Uz posve o~uvan sadràjni i kva-litativni kontinuitet ~asopisa, Isakovi}, svo jom privrèno{}u temama iz rubrike Bo{njaci u Hrvatskoj koju je do tada ure-|ivao, daje sve ve}i naglasak upravo ovom podru~ju. Porast broja suradnika koji prate sve ve}i broj doga|anja argument je vi{e ovom novom ure|iva~kom naglasku i za-htjevanom pove}anju obima lista.

Pro{le su nas godine, naàlost, napu-stila i dva velikana kulture Bo{njaka u Hr vatskoj, svojim djelom neizbrisivo ve-

zana uz “Preporod”. Knjièvnik Nusret Idrizovi}, preselio je na bolji svijet tek po{to je dovr{en njegov posljednji inter-vju objavljen u “Beharu”. Dr. Muhamed @dralovi} preselio je na ahiret iznenada, odmah nakon odluke o njegovom povra-tku u Glavni odbor u kojem je toliko go-dina djelovao. Kao vi{egodi{nji glavni i odgovorni urednik “Behara” i dugogo di{-nji voditelj Orijentalne zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nizom je stru~nih tekstova otvarao nama te stru~noj i {iroj hrvatskoj javnosti uvide u zanema-rivane dijelove vlastite povijesti i kultur-nog naslje|a izgubljenog u ideologizira-nim simplifi kacijama. Hvala vam Nusrete i Muhamede, neka vam je sveobuhvatna Milost Bo`ja sada vje~ni dom.

[to o~ekuje “Preporod” u novoj godi-ni? Kakav je program predloèn za 2008. godinu?

Uskoro }e se napuniti dvije godine od kako je sada{nji Glavni odbor izabran na izbornoj skup{tini. Du`ni smo, stoga, odr-àti skup{tinu u mjesecu velja~i kojom}emo potvrditi ili promijeniti mandat. Ne-ke promjene u sastavu Glavnog odbora moramo predloìti. Mjesto u Glavnom od-boru napustili su prof. dr. Esad Prohi} i Faris Nani} zbog novih du`nosti u ino-zemstvu. Esad Prohi} je novi hrvatski ve-leposlanik u Teheranu, a Faris Nani} je direktor novoosnovane Viaduktove tvrtke u Abu Dhabiju. Prema Statutu, kooptirat}emo najbolje plasirane kandidate s pro{le izborne skup{tine, a to su tada bili Ajka Tiro Srebrenikovi} i Muhamed @dralovi}. Naàlost, Muhamed @dralovi} nas je izne-nada zauvijek napustio. Sljede}i kandidat je Azra Garanki}, odvjetnica iz Zagreba. Naravno, Skup{tina ima pravo predloìti i smjenu Glavnog odbora i izbor novog.

[to se ti~e programa za 2008. kojeg je Glavni odbor predloìo Savjetu za nacio-nalne manjine RH, nastavljamo u istom

Senad Nani}, predsjednik KDBH “Preporod” za “Preporodov Journal” govori o aktivnostima u prethodnoj

godini, programima u 2008. godini, parlamentarnim izborima, bo{nja~koj informativnoj djelatnosti, demokrati-

zaciji unutarbo{nja~kih odnosa...

Vrijeme iskorakaMoramo biti svjesni da je sasvim prirodna negativna reakcija gra|ana Hrvatske na ~injenicu da o politi~kom smjeru cijele nacije odlu~uje neproporcionalno malen segment posebnih prava manjina i dijaspore.

Razgovarao: Ismet Isakovi}

Senad Nani}

J

O

U

R

N

A

L

18

INTERVJU

obimu s informativnom djelatno{}u, ali po-ku{at }emo iza}i u susret potrebi za ve}im brojem stranica po broju, {to je situacija koja se sve ~e{}e pojavljuje kao nu`na u cilju kvalitetnog informiranja ~itateljstva o svim relevantnim doga|ajima. Kvaliteta koju trenutno imamo u ~asopisima “Be-har” i “Preporodov Journal” jam~e da su zahtjevi za pove}anjem budèta opravda-ni. U izdava{tvu ove godine predlaèmo ~etiri naslova afi rmiranih autora Bo{njaka iz Hrvatske. Rije~ je o zbirci poezije auto-ra Naska Frndi}a, zbirci pri~a autora Ami-ra Bukvi}a, zbirci eseja autora Seada Be-govi}a kao i onoj autora Emsuda Sinano-vi}a. Nastavljamo s na{im aktivnostima u amaterizmu zborom “Bulbuli” i dramskim studijom “Orient espresso”, kao i manife-stacijom “Bo{nja~ke rije~i”. Zbog inten-zivnog rada i zna~ajnih rezultata, za “Ori-ent espresso” zahtjevamo pove}anje bu-dè ta u idu}oj godini kako bismo mogli ostvariti sve projekte.

Upravi za zajedni~ke programe Mini-starstva znanosti, obrazovanja i {porta te Vije}u bo{nja~ke nacionalne manjine gra-da Zagreba predloìli smo i program pod nazivom “Njegovanje jezika i kulture Bo{ njaka”. Nastava bi se odràvala u pro-storima najpovoljnije locirane {kole po dva do tri sata tjedno, {to u~enicima ne}e predstavljati preveliko optere}enje, i to za u~enike uzrasta predmetne nastave osno-vnih {kola i srednjo{kolce u grupama od po dvije generacije, {to ukupno iznosi 8 do 12 sati tjedno. Koristili bismo ud`be-nike iz Bosne dok ne izradimo “razlikov-ne” ud`benike za potrebe nastave Njego-vanja jezika i kulture. U razgovoru s go-spodinom Martinom Or{oli}em, pomo}-nikom ministra, Ministarstvo se obvezalo da }e, nakon {to ispunimo sve uvjete, fi -nancirati program, {to uklju~uje i jedno radno mjesto. Profesori jezika, knjièvno-sti i povijesti iz Zagreba ve} su izrazili spre mnost za provedbu programa. Ovaj smo program osmislili jer vjerujemo da je na{a du`nost vrijednostima kulture Bo{-njaka na kontinuiranoj osnovi upoznavati mlade u {to ranijoj dobi, u dobi emotiv-nog i intelektualnog sazrijevanja. Samo takvi mladi ljudi mo}i }e u budu}nosti iskazati entuzijazam i ostvariti kvalitetan razvoj kulturne svijesti Bo{njaka u Hrvat-skoj, mo}i }e, dakle, stvarati i ìvjeti sa-dràj politi~kog identiteta Bo{njaka.

Politi~ke teme

[to Bo{njaci mogu sami u~initi do na-rednog popisa stanovni{tva 2011. godine? Kako ostvariti tranziciju Muslimana u Bo{-

njake? Kakva je uloga “Preporodovih” informativnih aktivnosti na tom polju?

Nedavno smo na tribini “Dr. Sulejman Ma{ovi}” u organizaciji Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine grada Zagreba vidjeli kako se po tom pitanju nismo makli s mje-sta. I dalje imamo dva suprotstavljena, a oba pogre{na stava. S jedne strane, ne moè se “prekrstiti” ljude koji su se izja-snili kako su se izjasnili, jer, u suprotnom, {to je prije~ilo jugoslavenske vlasti da “prekrste” neopredijeljene muslimane {ez-de setih godina pro{log stolje}a u Srbe, Hr-vate ili Jugoslavene? S druge strane, ne-vjerojatan je i posve nebranjiv otpor ~inje-nici da tzv. Muslimani, jer jesu istog jezi-ka, kulture, porijekla i vjere kao i Bo{njaci, imaju pravo na ostvarenje manjinskih pra-va, jer nisu ve}ina, u okviru instituta bo{-nja~ke nacionalne manjine, uklju~ivo i bro jem pripadnika. Naàlost, o~ito je da se ta pozicija ne}e u dogledno vrijeme pro-mijeniti. Nedavno potpisanim sporazumom HDZ-SDAH o potpori novoj Vladi stvari se tako|er ne mogu bitno promijeniti jer jedino {to vlada moè u~initi je odre}i se upotrebe termina Musliman, a nikako pret-varati ih u Bo{njake. Mo`da moè i omo-gu}iti tzv. Muslimanima da na sljede}im parlamentarnim izborima glasaju za bo{-nja ~ke manjinske predstavnike, a {to vi-dim kao eventualni maksimalni doseg ovog sporazuma. No izbori }e biti nakon popisa. Stoga ostaje pitanje {to hitno mo-gu poduzeti bo{nja~ke udruge i vije}a? Tre ba se, naime, kona~no zaustaviti s pro-izvodnjom udruga i organizacija koje do-brim dijelom rade istu vrstu programa. Treba se koncentrirati na programe koji su jedinstveni i koji istodobno stvaraju opi-pljiv i mjeriv rezultat. Vije}a, sada ih je vi{e, kao i BNZH sa svojim ograncima moraju se prvenstveno baviti ovim pita-njem. Potrebno je bukvalno obilaziti obi-telji na{eg porijekla od vrata do vrata i predstavljati im razloge i politi~ko-organi-zacijsko-fi nancijsko-uposleni~ke predno-sti “konverzije”. Na{a glasila bave se tim pitanjem, kao i izdava{tvo, prate sva javna zbivanja na tu temu, pratit }e i sva nova. Svojom tradicijom otvorenosti za polemi-ke i razli~ita mi{ljenja “Preporodov Jour-nal” odli~an je i prirodan medij za produ-bljenje ove tematike. No, potrebno je do-staviti na{a izdanja svugdje, na adrese svih na{ih udruga, vije}a, ogranaka, a koja bi, da bi se to ostvarilo, morala uplatiti pret-plate na na{a izdanja.

Kako u tom smislu komentirate rezul-tate parlamentarnih izbora i predizbornih aktivnosti? [to moèmo o~ekivati od [em-

se Tankovi}a, novog/starog saborskog za-stupnika i ~lana Savjeta za nacionalne manjine RH?

Parlamentarni izbori u Hrvatskoj op}e- nito su stvorili izuzetno zanimljivu i du-goro~no korisnu situaciju za razvoj poli-ti~ke kulture u Hrvatskoj. Beskrajno je, naime, zanimljivo {iroj javnosti promatrati i procjenjivati pojedine politi~are, ~ak i inozemne, u situacijama gdje pozicije po-staju sasvim transparentne i otrgnute od mogu}nosti lakog predizbornog manipuli-ranja. Strast za vla{}u u nekih koliko stra{i, toliko i prokazuje. Svo|enje izvr{ne vlasti na ~istu partitokraciju zaista ne dosiè stan-darde politi~ke kulture na koje je ovaj na-rod spreman. Kao i drugi evropski narodi. Ozbiljna reforma, u vrijeme zapo~etih udar nih infl atornih procesa, za ista je nu`na. Sli~no je i s pozicijom ma njinskih i pred-stavnika dijaspore. Ponovno se lomi na nji-ma, i mi moramo biti svjesni da je sasvim prirodna negativna reakcija gra|ana Hrvat-ske na ~injenicu da o politi~kom smjeru cijele nacije odlu~uje neproporcionalno malen segment poseb nih prava manjina i dijaspore. Naprosto se ne moè izbje}i va-ganje legitimnosti ma njinskih zastupnika kada o njihovoj podr{ ci toliko ovisi. Isto-dobno, manjinci su frustrirani ~injenicom da se pri parlamentarnim izborima manjin-skim izja{njavanjem odri~u statusa gra|a-na. Stoga mnogi odustaju od manjinske predstavljenosti. [to dodatno naru{ava le-gitimitet manjinskih za stupnika. Ne samo zbog pitanja parlamentarne zastupljenosti manjina i dijaspo re, ve} i niza drugih protu-rje~nosti izbornog zakona kao {to je pseu-doregionalna zastupljenost, krajnje je vrije-me za ozbiljnu reformu kojom }e se omo-gu}iti pozitivna diskriminacija po manjin-skoj, regionalnoj i drugim segmentno-po-liti~kim osnovama radikalnim zahvatima kao {to je dvodomni parlamentarizam i sli~nim rje{enjima.

Kada govorimo o Bo{njacima i pro-teklim izborima prvo upada u o~i infl acija kandidata. O~ito je nekome bilo jako stalo da se zastupljenost Bo{njaka ili barem njiho-vih relevantnih predstavnika sprije~i disper-zijom glasova na anonimne kandidate. “Pre-porodov Journal” je u takvoj situaciji bio jedini na{ medij koji se postavio maksimal-no objektivno i informativno, dav{i prostor u predizbornom broju svim zainteresiranim kandidatima u obliku ozbiljnog intervjua. Sada imamo novog/starog zastupnika [em-su Tankovi}a, kojemu i ovom prigodom ~estitam na izbornoj pobjedi. înjenica da je izborna pobjeda znatno manje uvjerljiva nego u pro{lom mandatu i negativno iskust-vo s prakti~ki bjanko podr{kom HDZ-u u

J

O

U

R

N

A

L

19

INTERVJU

pro {lom mandatu, mogla ga je, smatrao sam, usmjeriti na kvalitetnija rje{enja prema Vla di i Saboru. No dogodio se salto od pre-dizbornog sporazuma sa SDP-om do postiz-bornog s HDZ-om, sve nezgrapno uvijeno u pla{t dogme o nu`di podr{ke manjina sva-koj vladi. Na stranu ~injenica da nema ni~eg nu`nog u podr{ci svakoj Vladi, na stranu tko je u hrvatskoj politi ~koj eliti takvim po-stupkom razo~aran ili nije, na stranu ~ak i neposredno programsko izigravanje bo{nja-~kog bira~kog tijela, problem je pravi {to smo takvim ~inom na{eg zastupnika izgubi-li nenadoknadivo mnogo od na{eg ugleda u hrvatskoj ukupnoj javnosti, ne samo onoj koja prati strana~ku politiku. Obi~ni ljudi, prijatelji i susjedi, {okirani su da su Bo{njaci – koji ovdje imaju ugled nepopustljivih ljudi kad su najva`nije stvari u pitanju, ljudi koji su ba{ zbog svog otpora novovjekom po li-ti~kom pragmatizmu kao narod opstali – sa-da spremni degradirati se na ogoljele prag-mati~ne i pseudopragmati~ne argumente. Kada smo u pro{lom intervjuu raz govarali o ovom pitanju, moj je tada iz re ~eni stav da kandidati trebaju biti ili istin ski neovisni ili podràvati odre|enu poli ti ~ku opciju na na-cionalnom nivou zna~io da, u potonjem slu-~aju, podr{kom odre|e nom programu kan-didat pomaè bira~kom tijelu da u~estvuje i u dràvnoj politici, a ne samo manjinskoj, kad mu zakon to ve} ne dopu{ta. Tim je uàsnija spremnost zastupnika srpske, tali-janske te ~e{ke i slo va ~ke manjine na svo-|enje pozitivne diskriminacije s uvjeta za podr{ku vladi na ne{to {to je Vlada samo obvezna razmatra ti. Prema preostalim man-jinskim zastupnicima Vlada se nije obveza-la ~ak niti toliko. No {to sve proizlazi iz spo-razuma, vidjet }emo nakon njegovog preno{e nja u javnost. Tad }emo mo}i dati i trajnije ocjene.

[to se ti~e pozicije Tankovi}a kao no-vog/starog ~lana Savjeta za nacionalne ma-njine, uvjeren sam da njegova uloga u ovom mandatu moè biti mnogo plodonosnija od prethodne. Vi{e je razloga tome. Sada je je-dini Bo{njak u tom tijelu i nu`no mora preu-zeti ukupnu odgovornost djelovanja Savjeta prema Bo{njacima. Njegovo osobno negati-vno iskustvo sa SABAH-om oslobodit }e ga nastojanja za osnivanjem novih nad-udruga i u~initi ga slobodnim koncentrirati se na st-varne argumente o dru{tvenoj relevantnosti i fi nancijskoj opravdanosti predloènih pro-grama.

Nacionalno ime i informiranje

U prethodnom “Journalu” [emso Tan-kovi} je u intervju, analiziraju}i bo{nja~ka glasila, izjavio sljede}e: “List ðSabah’ ve}

duè vrijeme nema potrebnu kvalitetu, kao niti ðBo{nja~ki glas’ koji se pretvorio u gla-silo jedne male skupine ljudi o~ito za ljub-ljenih u sebe. ðPreporodov Journal’, uz ne-ke korekcije, osigurava potrebnu kvalitetu i ja bih nastojao da to bude jedinstveno gla-silo na{e zajednice u Hrvatskoj. Naravno, ukoliko se na~ini nuàn dogovor.” Po Va{em mi{ljenju, kakav bi dogovor trebao uslije-diti, naro~ito u svjetlu ~i njenice da Tanko-vi}, a i neki drugi Bo{ njaci “na vrhu”, nisu zadovoljni koncepcijom i politi~kim stavo-vima iznesenim u “Journalu”? S obzirom na zahtjeve vremena u kojem ìvimo, kakav na~in informiranja je potreban bo{nja~koj populaciji u Hrvatskoj?

Raduje me {to uvjerenje o kvaliteti “Preporodovog Journala” kao i o potrebi za listom takvog profi la dijeli sve vi{e lju-di, a posebno me veseli kada to potvr|uje saborski zastupnik. “Preporodov Journal” biva{e od po~etka jedinstvenim glasilom na{e zajednice otvoreno{}u svog prostora. U njemu ni~im ograni~en niti revidiran prostor za rije~ imado{e svi u na{oj zajed-nici i {ire, oni relevantni, a spremni za iskorak u prostor javne argumentacije, “od kulture do dru{tvenih pitanja”. Dokad god redakcija istinski po{tuje vrijednosti slo-bodnog medija te odràva i unapre|uje sadràj i kvalitetu, KDBH “Preporod” }e podràvati ~asopis. To je dogovor stariji i od “Preporoda” i od “Preporodovog Jour-nala” i od njega “Preporod” odstupiti ne moè, ali se u njegovu okviru dogovoriti moè mnogolika suradnja.

Kada govorimo o drugim glasilima dru{tvene tematike Bo{njaka, ne bih dijelio tako o{tre ocjene. Svakako prostora ima za razli~ite aspekte manjinske dru{tvenosti, od regionalnih do obrazovnih, braniteljskih, gospodarskih i inih, {to }e re}i, prostora je i

za odre|ene razine specijaliziranosti man-jinskih glasila dru{tvene tematike.

Kako ocjenjujete odluku Me{ihata Is-lam ske zajednice u Hrvatskoj o zabrani politi~kih aktivnosti u dàmijama i mes-dìdima? U posljednjim izjavama muftije Omerba{i}a primje}uje se kvalitativan pomak Islamske zajednice u stavu prema nacionalnoj komponenti bo{nja~kog iden-titeta.

Odluka su i slijede}i joj javni istupi svakako bili zdravi za u~vr{}enje autorite-ta Islamske zajednice, autoriteta instituci-je koja razlikuje politi~ko od politi~kog djelovanja. Ba{ tako, jer u na~elnim poli-ti~kim stvarima, kao {to je pitanje imena i prava naroda te institucionalizacije istih, politi~ko djelovanje Islamske zajednice zahtijevano je i moralno neizbje`no, dok je politi~ka promid`ba crvenog, plavog, zelenog ili ùtog programa provedbe na-~elnog politi~kog stava izvan djelokruga vjerske zajednice i pripada sferi strana~kog djelovanja.

Tako se i bo{nja{tvo muftije Omerba-{i}a u nekim razdobljima kome moglo ~initi u javnosti nedovoljno potvr|ivanim, no i tada se njegova pozicija objektivno mogla promatrati kroz ~injenicu da je on muftija svim muslimanima u Hrvatskoj, od Bo{ njaka do Hrvata. No kada su u pi-tanju na~elna politi~ka pitanja, kao {to je priznatost imena Bo{njak, prirodno je jav-no identifi ciranje Omerba{i}a i kao mufti-je s bo{nja~kim politi~kim nastojanjima.

Kakva je Va{a ocjena odnosa me|u bo{nja~kim asocijacijama u RH? Mnogi smatraju da smo postali preorganizirani, {to stvara dodatne nepotrebne sukobe. Ve-liki broj bo{nja~kih intelektualaca i stru~-njaka razli~itih profi la nije politi~ki anga-ìran. Kako do}i do njih?

Kao {to smo ve} naglasili, potrebno je kona~no zaustaviti proizvodnju novih ud-ruga i organizacija koje dobrim dijelom rade istu vrst programa. Naro~ito na na-cionalnom nivou. Treba se koncentrirati na programe koji su jedinstveni, koji od-govaraju posebnostima organizacije, raz-lozima njena osnivanja koji moraju biti dru{tveno relevantni. Trebamo otvoriti pro stor programima koji stvaraju opipljiv i mjeriv rezultat i zasnivaju se na kreativ-nom radu. Ono {to kreativne ljude, bili oni intelektualci, stru~njaci, umjetnici, studen-ti ili amateri, najvi{e odbija, bez obzira imali oni ili ne politi~kih ili identitetskih inhibicija, jesu organizacije koje najvi{e energije i sredstava ulaù u procedure vla-stitog formalnog preìvljavanja. �

Predsjednik KDBH Preporod

J

O

U

R

N

A

L

20

BOSANSKI BAROMETAR

Usvajanje izmjena Poslovnika o radu Parlamenta BiH, imenovanje novog/starog mandatara Vije}a ministara BiH i kona~no parafi ranje Sporazuma o stabilizaciji i pri-druìvanju BiH i EU krajem 2007. ko-na~no je unijelo pozitivne tonove u uza-vrelu bosansku politi~ku scenu. Da je in-stitucionalna kriza u BiH donekle prevla-dana potvr|ivale su i izjave Miroslava Laj ~aka koji je optimisti~no ustvrdio da odluka povjerenika za pro{irenje EU Ollija Rehna o parafi ranju Sporazuma o stabili-zaciji i pridruìvanju “vra}a BiH na put ka europskoj integraciji nakon mjeseci poli-ti~ke nesigurnosti”. “Ovom odlukom Eu-ropska unija je pozdravila novu politi~ku dinamiku u BiH”, rekao je Laj~ak.

Sti~e se dojam da je me|unarodna za-jednica u prili~no sumornoj bosanskoj po-liti~koj slici parafi ranjem Sporazuma ipak èljela pokrenuti situaciju s mrtve to~ke ne zahtijevaju}i u ovom trenutku dublje zah-vate pa je ve} i na~elno opredjeljenje utvr-|eno Mostarskom deklaracijom i sarajev-skim dogovorom o Akcijskom planu pro-vedbe reforme policije dovelo do parafi ra-nja Sporazuma. Ipak, da bi do{lo do potpi-sivanja Sporazuma pred BiH su postavljeni vrlo konkretni uvjeti koji }e zahtijevati pot punu suradnju sa Ha{kim sudom, ustav-nu reformu, napredak na podru~ju javnog radio televizijskog servisa, reformu polici-je i javne uprave.

Do 15. velja~e o~ekuje se da radna gru pa za reformu policije ponudi prije-dlog za izradu zakona na osnovu kojih }e na nivou BiH biti uspostavljena direkcija za koordinaciju policije, institut za foren-zi~ka ispitivanja i vje{ta~enja, ustanova za {kolovanje i stru~no usavr{avanje ka-drova, agencija za policijsku podr{ku, od-bor za àlbe gra|ana i odbor za àlbe po-licijskih slu`benika.

Laj~ak pred Vije}em sigurnosti

Svega petnaestak dana prije parafi ra-nja Sporazuma u svom obra}anju Vije}u sigurnosti UN visoki predstavnik Miro-slav Laj~ak vrlo je realno prikazao situa-ciju u BiH konstatiraju}i da je BiH u krizi i da su pred njom dva puta: eskalacija ili

smirenje krize. Pojasniv{i da je koriste}i svoj mandat uveo niz mjera kojima je cilj bio da oja~a funkcionalnost izvr{nih i za-konodavnih institucija Laj~ak je zaklju~io da su mjere prije svega u prvi plan izvukle neka su{tinska pitanja koja su trovala poli-ti~ku atmosferu pune dvije godine. Poseb-no je naglasio da se ne moè o~e ki vati od gra|ana BiH da beskona~no toleriraju ko-rupciju, siroma{tvo i podnose kon stantnu nefunkcionalnost izvr{nih i zakonodavnih institucija zemlje. “Polovina stanovni{tva ìvi na granici ili ispod granice siroma{tva i hitno su joj potrebni ekonomski zakoni kako bi se stimuliralo otvaranje radnih mjesta i podigao ìvotni standard. Pored toga, upravo zemlja koja se priprema za ~lanstvo u EU mora usvojiti hiljade zako-na i propisa u skladu sa EU, a prema sada{njem tempu za taj proces trebat }e mnogo decenija”, konstatirao je Laj~ak.

U svom obra}anju Vije}u visoki pred-stavnik je tako|er vrlo jasno defi nirao po-ziciju me|unarodne zajednice ustvrdiv{i da ona nije dobronamjeran promatra~ u politi~kom ìvotu BiH, ve} garant spora-zuma kojim je o~uvan mir u Bosni i Her-cegovini vi{e od deset godina te da s ob-

zirom na to ona mora pokazati da i dalje veoma ozbiljno pristupa ovoj obvezi. Zbog toga je i Vije}e za implementaciju mira potvrdilo da OHR treba nastaviti sa radom i ispuniti svoj mandat u skladu sa Daytonskim sporazumom. Istovremeno, Laj~ak smatra da je upravo produènje mandata EUFOR-a klju~na garancija da se politi~ka pitanja koja moraju biti rije{ena u okviru poslijeratnog oporavka BiH mogu rije{iti u sigurnom okruènju. “Zadrìmo vojni kapacitet (trenutna sna-ga EUFORA u BiH je 2.500 pripadnika) koji trenutno postoji kako bi eliminirali mogu}nost da bilo koja stranka poni{ti na predak koji je do sada ostvaren”, za-traìo je Laj~ak.

Poseban naglasak Laj~ak je u svom izvje{}u stavio na ekonomski napredak koji je politi~kim zastojima osuje}en u naporima na unaprje|enju poslovne kli-me, privla~enju investicija i stvaranju rad-nih mjesta. Upravo je ekonomski napre-dak BiH, oporavak Srebrenice i podsti-canje procesa ja~anja povjerenja i suradn-je sa Ha{kim tribunalom Laj~ak istaknuo kao pitanja koja }e za vrijeme njegovog mandata biti visoko na listi njegovih prio-riteta. Laj~ak je ujedno ponovio zahtjev svoga prethodnika Schwarz-Schillinga ko ji je temeljem presude Me|unarodnog suda pravde da je u Srebrenici po~injen genocid i traìo da Vije}e sigurnosti uve-de UN-ov Dan Srebrenice u znak sje}anja na tragi~ne doga|aje koji su se tamo odi-grali 1995. i u znak odavanja po~asti `rt-vama genocida i njihovim obiteljima.

Na kraju svoga obra}anja Laj~ak je ustvrdio da vjeruje da sve ~lanice Vije}a za implementaciju, gra|ani BiH èle istu stvar: potpunu implementaciju Dayton-skog mirovnog sporazuma i stabilnu i odrìvu BiH koja ide svojim putem ka ~lanstvu u EU. “Nije pitanje da li doma}e vlasti trebaju preuzeti odgovornost nego kada. Ali s preuzimanjem odgovornosti doma}e vlasti moraju preuzeti odgovor-nost i da se u~ine potrebni politi~ki kom-promisi koje traì moderna demokratska dràva. Pozivam lidere BiH da pokaù ta-kvo liderstvo, da se povuku od konfronta-cija i nacionalizma, da ispune uvjete za

O Laj~aku, Dodiku i Jajcu–kraljevskom gradu

Nastavak reformiSena Kulenovi}

Miroslav Laj~ak

J

O

U

R

N

A

L

21

BOSANSKI BAROMETAR

Sporazum o stabilizaciji i pridruìvanju s EU i pokrenu konstruktivan dijalog u re-formiranju Ustava”, zaklju~io je Laj~ak.

Ustavna reforma

Upravo su Laj~akove ocjene izre~ene u Bruxellesu pred komisijom Vanjsko po-liti~kog odbora Europskog parlamenta na odre|eni na~in bile uvod u “pu{tanje ba-lona” bosanskih politi~ara vezano za us-tav ne reforme. “BiH je nefunkcionalna dràva zbog tri razli~ita koncepta ure|e-nja. Nitko ne traì najmanji zajedni~ki na zivnik u tim konceptima nego svi po-ku{avaju nametnuti svoje vi|enje drugi-ma u BiH. Bo{njaci traè unitarnu dràvu s jakim sredi{njim institucijama, Srbi ̀ ele jake entitete koji bi prenijeli neke ovlasti na sredi{nju dràvu, a Hrvati se zauzima-ju za federalno ure|enje s tri razine vlasti. Ve}ina gra|ana u BiH zna {to èli. Stabil-nu i sigurnu parlamentarnu demokraciju uklju~enu u europske integracije. Politi~ki vo|e znaju samo ono {to ne}e, ne i ono {to ho}e”, ustvrdio je tom prilikom Laj~ak.

Prvi su na ustavni teren istr~ali HDZ 1990. i HDZ BiH koji su kao svoj model preustroja BiH ponudili uspostavu ~etiri fe-deralne jedinice od kojih bi jedna bila Sa-rajevo ure|eno kao distrikt. Svaka federal-na jedinica imala bi izvr{nu, zakonodavnu i sudsku vlast, a jedan od va`nijih elemenata za njihovo defi niranje bio bi etni~ki.

Iako se SDA i Stranka za BiH jo{ uvi-jek nisu slu`beno izjasnile, predsjednik SDA Sulejman Tihi} izjavio je kako do-minantno etni~ki kriterij nije prihvatljiv za Bo{njake kod defi niranja federalnih je-dinica. Sli~an stav je ranije ve} izrazio i predsjednik Stranke za BiH Haris Silaj-dì} koji smatra da bi upravo dogovor o ustavnim promjena moglo osigurati BiH da prestane biti obiljeèna etni~kim po-djelama. “Jedino razumno rje{enje je da

BiH bude ustrojena prema pri rodnim regijama, tim vi{e {to je to trend u svim europ-skim i demokratski ure|enim dràva ma”, pojasnio je Silaj-dì}.

Svi }e ovi prijedlozi i za-misli biti na u igri krajem sije~nja za kada se priprema razgovor predsjednika {est politi~kih stranaka BiH (SDA, Stranka za BiH, HDZ BiH, HDZ 1990, Stranka nezavi-snih socijaldemokrata i Parti-ja demokratskog progresa) koji ~ine vla-daju}u koaliciju s du` nosnicima Europ-ske komisije mogu}im ustavnim promje-na u BiH

Dodikove vizijeIako je predsjednik Partije demokrat-

skog progresa Mladen Ivani} ve} najavio kako srpska strana ne}e biti za drasti~ne promjene jer “ima najmanje interesa za promjenu postoje}eg stanja” pa se od njih ne mogu o~ekivati brzi prijedlozi, ovih se dana oglasio predsjednik Saveza nezavi-snih socijaldemokrata Milorad Dodik sa svojom vizijom ustavnih reformi. Dodik Bosnu i Hercegovinu vidi kao “asimetri~nu federaciju koja bi imala vi{e ~lanica od kojih bi svaka imala karakter dràve unu-tar savezne dràve BiH”. Ovaj bombasti~ni prijedlog odmah je izazvao reakcije sa svih strana, ali zapravo Dodik nudi samo varijaciju onoga {to ve} postoji: BiH je prema Daytonskom sporazumu ure|ena kao decentralizirana asimetri~na federa-cija sastavljena od dva entiteta, FBiH i RS. Posljednje Dodikove izjave vrlo ja-sno pokazuju da on po~inje zauzimati poloàje prije po~etka ustavnih reformi.

Njegove najave da }e traìti da se u novi Ustav unese odredba o “pravu na opredjeljenje do odcjepljenja” i konstata-

cije “sada{nja vojska BiH je karikatura” te je treba ukinu-ti, a dràvu u cjelini demilita-rizirati” samo su nastavak dosada{ njeg djelovanja na ra-sturanju BiH. “BiH za nas ni-je sporna dok se u njoj vidi Republika Srpska, a ako ne-tko ne vidi Republiku Srpsku onda ni mi ne vidimo Bos nu”, prijeti se Dodik pozivaju}i se na Dayton kao garanciju op-stanka RS.

Dodik samo i dalje primje-njuje svoj dosada{nji proku-{ani recept da sa {to vi{e bu-ke, nebuloznih izjava i priti-

ska postiè svoje ciljeve. To se ~ak ne libi vi{e ni javno priznati: “Cilj nam je da rije{imo dobru poziciju RS kroz pitanje policije. Kada sam do{ao u Vladu naslije-dili smo stav da se izvr{i reforma koja je zna~ila da nema policije RS. Sada smo u situaciji da vidimo da je parafi ran Spora-zum o stabilizaciji i pridruìvanju EU, a da policija RS nesmetano radi svoj posao neumanjenih nadle`nosti i organizacije”.

I dok sije neodgovorne izjave, unutar RS Dodik i dalje ostaje neprikosnoveni lo-kalni {erif koji je u novu zgradu Vlade RS, staklenu 17-katnicu usred Banja Luke, utro{io 110 milijuna eura. Ma koliko se za-lagao za opstanak RS ~ini se da je socijal-na osjetljivost na vrlo niskim granama u tom entitetu pa je tako ovih dana premijer-ska mjese~na pla}a dostigla 5.000 KM dok je najnià mirovina pove}ana na 150 KM. Ako ni{ta drugo, bar su umirovljenici u Federaciji donekle u boljem poloàju jer tamo najnià mirovina iznosi 281 KM.

Li~nost godine i Jajce-kraljevski grad

Koje se zapravo vrijednosti po{tuju u BiH mo`da je ipak najbolje i{~itati iz izbora za Li~nosti godine “Dnevnog avaza” u ko-jem je za stranu li~nost izabran Miroslav Laj~ak, a za doma}u Fata Orlovi}, po vrat-nica u Konjevi} Polje koja je traìla da se s njenog posjeda ukloni pravoslavna crkva izgra|ena u njenom odsustvu i ni za kakve nov ce nije èljela “prodati dio svo je avlije”.

Ako ne u politici, Bosna i Hercegovi-na ipak pravi iskorake na nekim drugim poljima i u drugim sredinama gdje se s odre|ene distance ipak prepoznaju njene stvarne vrijednosti. Tako je u sjedi{tu UNESCO-a u Parizu otvorena izlo`ba “Jajce-kraljevski grad”, {to je ujedno i dio aktivnosti za nominaciju ovog srednjo-vjekovnog grada za UNESCO-ovu Listu svjetske kulturne i prirodne ba{tine gdje se ve} nalaze povijesna jezgra Mostara sa Starim mostom i most Mehmed-pa{e So-kolovi}a u Vi{egradu. �Nikola [piri}

Vije}e ministara BiH

J

O

U

R

N

A

L

22

BOSANSKI BAROMETAR

Umjetno izazvana kriza Vije}a mini-stara BiH polako se privodi kraju i Nikola [piri} }e ponovo biti izabran za predsjeda-vaju}eg. Tako je bh-sapunica napravila puni krug u reìji entitetskog premijera Milorada Dodika, reìji na na~in kako on jedino i umije – siledìjski, galame}i i pri-jete}i. Dodik je, kao premijer tog dijela BiH, vaàn faktor u dràvi koja je Day-tonskim ustavom toliko podijeljena da mu omogu}uje da se tako pona{a. Osvojiv{i natpolovi~nu ve}inu u srpskom entitetu, pru ̀ ena mu je mogu}nost da nastavi s uni{tavanjem Bosne i Hercegovine jo{ efi -kasnije nego su to ~inili njegovi prethodni-ci iz SDS-a. Dodiku je ru{ila~ka aktivnost olak{ana ne samo zbog izbornog rezultata, koji je u cijeloj pri~i mnogo manje bitan, ve} stoga {to je 90-ih godina pro{log sto-lje}a, za razliku od SDS-ovaca, bio perce-piran od javnosti i me|unarodne zajednice kao ~ovjek s kojim se moè dogovoriti.

Od Markovi}a do Gara{anina

Drugu polovicu 90-tih godina pro{log stolje}a obiljeìla je zategnuta situacija u Bosni i Hercegovini, kao posljedica ne-rije{enih ratnih ciljeva. U sumornoj sva-kodnevnici raznoraznih politi~kih aktera na pozornicu se polako, ali sigurno probi-jao jedan Srbin – Milorad Dodik. Ne samo da je zbog svoje èstoke retorike o kri-minalcima i stavljanja teì{ta na rje{a vanju ekonomskih problema izazvao simpatije kod bosanskih Srba, nego je iste te simpati-je izazvao i kod me|unarodne zajednice, ali i onih kojima je BiH uvijek bila u srcu. Danas taj isti Dodik, nakon brojnih primiti-vnih ispada i eskapada, izaziva ga|enje kod svakog objektivnog i pristojnog ~ovjeka.

Pri~e o njegovoj ranijoj neoptere}eno-sti nacionalizmom padaju u vodu ve} ono-ga trenutka kada se sjetimo da je bio ~lan paljanskog parlamenta, paradràvne insti-tucije koja se i u vrijeme agresije zvala “Narodna skup{tina Republike Srpske”. U taj je parlament u{ao kao ~lan nekada{njeg

Markovi}evog Saveza reformskih snaga Jugoslavije. Bilo bi nepo{teno re}i da je kao ~lan Markovi}eve stranke Dodik bio velikosrpski nacionalista, ali je razvojem i eskaliranjem krize u BiH odmah prihvatio velikosrpsku opciju. Samim ~inom ulaska u paljanski parlament to je potvrdio. Jo{ tokom rata po~eo se baviti {vercom ~ime je postao ratni profi ter, a {to nikad nije ni demantirao. SDS mu je, kao ~lanu parla-menta koji nije bio nikakva smetnja za paljansku vlast, prepustio mali dio {ver-cerskog kola~a. To {to je on tu i tamo bio opoziciono nastrojen prema Karadì}u ne igra ulogu u tome da je on ve} tada bio velikosrbin.

Kao aktivni ~lan paljanskog parlamen-tarnog rituala, u kom je svjesno oti{ao u opoziciju, Dodik je zapravo samo stao u stranu ne petljaju}i se u zlo~ine koje su radili Karadì}evi zlo~inci. Iz rata je iza-{ao neokrvavljenih ruku. Pustio je SDS da odradi posao i za velikosrbe njegovog kalibra ~ekaju}i svojih pet minuta, jer ga niza{to me|unarodna zajednica nije mo-gla pritisnuti. Upravo }e mu takvo pona{a-nje 14 godina kasnije donijeti veliki po-liti~ki kapital.

BiH i svijet popu{ili Milu

Poslije rata sa svojim velikosrpskim is tomi{ljenicima, kao i onima koji su iz raznoraznih razloga napustili SDS, osno-vao je Savez nezavisnih socijaldemokrata

(SNSD). Bila je to skupina ljudi koji su vaìli kao neki umjerenjaci i za koje se nije mogla prona}i zlo~ina~ka pro{lost. Iako je hrabro prozivao tada{nji vladaju}i SDS zbog kriminala i korupcije, za Dodi-ka se znalo da mu poslovi tako|e nisu bi-li naj~istiji. Kontrolirao je {verc cigareta “Ronhill” u tom entitetu i na njemu se zna~ajno obogatio. SDS-ove vlasti su mu to i tolerirale sve dok ih nije po~eo opa-sno ugroàvati. No, bilo je kasno za akci-ju jer je ve} uspostavio svoju infrastruk-turu, tako da mu je samo ostalo da poenti-ra. Poznato je da su ga SDS-ovci pospr-dno nazivali Mile ronhill, ali svi koji su tada bili protiv SDS-a, uklju~uju}i i Srbe u tom entitetu, svjesno su gurnuli glavu u pijesak na tu ~injenicu samo da se makne dotada{nja vladaju}a stranka.

Neuspio eksperiment deradikalizacije manjeg entiteta odvajanjem Biljane Plav-{i} od SDS-a naveo je i me|unarodnu za-jednicu da karte za izbore 1998. godine baci na Dodika i njegov SNSD. Iako opo-ziciono nastrojeni prema SDS-u, svi su oni ipak, na ~elu sa Dodikom, bili rezolu-tno za srpski entitet. No, tada se mislilo druk~ije zaboravljaju}i njegov anga`man u paljanskom cirkusu, a jo{ i tada{nji po-vremeni nacionalisti~ki izleti nisu nikoga brinuli. To potvr|uje i opis Dodika od strane urednika sarajevskih dana Senada Pe}anina u intervjuu krajem 90-ih godi-na, a kojeg se Pe}anin sjetio kada je ne-davno s Dodikovim suradnikom konstati-rao da je Dodik navukao tek pred izbore nacionalisti~ki pla{t. “…te sam (Pe}anin, op.a.) mu (Dodiku, op.a.) iznio moju zbu-njenost njegovim povremenim retori~kim nacionalisti~kim izletima (pred izbore 1998., op.a.). Rekao mi je da razumije o ~emu govorim i ponudio mi sljede}e ob-ja{njenje: ðOdem ja na predizborni mi-ting, recimo u Tesli}, i do|e ~itav grad. Ja pri~am o vladavini prava, zakona, o evro-atlanskim integracijama, o ljudskim pra-vima, ekonomiji - oni u mene gledaju kao telad. Nikakve reakcije. A onda ja bacim

Pri~a o Miloradu Dodiku, premijeru Republike Srpske

Jaha~ apokalipse – najopasniji velikosrbin

Edis Feli}

Milorad Dodik

J

O

U

R

N

A

L

23

BOSANSKI BAROMETAR

parolu: ðNe damo Republiku Srpsku’ - i zavr{io sam posao. Ovacije! Niti ja, niti oni ne znamo {ta to zna~i, ko nam je to otima, ali dotada{nja pozori{na publika provri i odatle se regrutuje dobar dio mojih glasa~a.’ Odgovorio sam mu da ra-zumijem, ali da ne mogu opravdati takvo skupljanje glasova”, pi{e Pe}anin.

Dodik je uspio nakon tih izbora for-mirati Vladu {to je bitno doprinijelo da se strasti sti{aju i da ona glasna ekstremna srpska manjina malo popusti. To je bilo i vrijeme kada se rje{avalo pitanje Br~kog koje je bilo dosta osjetljivo. Tada je bilo i onih me|u Bosancima koji su bili spre-mni da se to pitanje odgodi za izvjesno vrijeme, dok se Dodik ne ustabili na vla-sti. Bila je to razmljiva i logi~na odluka, jer bi velikosrpski {ovinisti iskoristili svaki povoljan trenutak da destabiliziraju Dodikovu vladu.

Mora se priznati da je u to vrijeme i radio na smirivanju strasti. êsto se sasta-jao s tada{njim premijerom ve}eg entiteta Edhemom Bi~ak~i}em i ti su susreti bili mnogo prijazniji nego sa SDS-ovcima, {to je ipak utjecalo na povoljniju klimu. Jedan od va`nijih rezultata tog doba je da je s entitetskih granica sklonjena policija ~ije je dotada{nje prisustvo djelovalo vi{e psiholo{ki na ljude iz jednog i drugog en-titeta koji su se rijetko usu|ivali prije}i na drugu stranu. Ujedno je polako po~eo pro-ces povrata oduzete imovine nesrbima na tom podru~ju, a suradnja poslovnih ljudi iz oba entiteta bila je s vremenom sve in-tenzivnija. To je bilo vrijeme kada je omo-gu}en slobodan protok ljudi, robe i kapita-la kroz cijelu Bosnu i Hercegovinu, {to je, bez obzira na sve, i njegova zasluga.

Od srpske nade do bahatog

primitivca

No, osvajanjem vlasti mogla se primi-jetiti ona druga, tamnija Dodikova strana, koja je sve vi{e dolazila do izraàja. Kri-minal i korupcija su nastavljeni jednakim intenzitetom, a do izraàja je do{la i nje-gova druga osobina – bahatost pomije{ana sa sirovo{}u koja je davala ubita~ni spoj, {to }e ga ko{tati izbora 2000. godine. Do-dik je i tada sebi dopu{tao da opsuje ma-ter kome ho}e ili da se poput zadnjeg ~obana sva|a s obi~nim pukom. Tako je zabiljeèno da je u jednom restoranu op-sovao mater SDS-ovcu Draganu Kalini}u, a o~evici su govorili da su ve} bili zamah-nuli i pepeljarama, ali su ih u zadnji ~as zaustavili. Predizborno obe}anje umiro-vljenicima da }e izmiriti dug nije odr ̀ ao, a za vrijeme njihovog protesta pred zgra-

dom Vlade Dodik se spustio me|u njih i sva|ao s njima poput pija~nih kabadahija.

Kriminal i korupcija koji su cvjetali i u njegovo doba, te njegovo bahato i siro-vo pona{anje dovelo ga je do toga da mu ni oni pristojniji Srbi vi{e nisu mogli dati podr{ku. S druge strane, SDS se po~eo oporavljati, a ja~ala je i bosanska ekspo-zitura [e{eljevih radikala, {to je utjecalo da na izborima 2000. godine bude smije-njen radikalsko-SDS-ovskom koalicijom. To je bilo upravo u vrijeme kada je u Hr-vatskoj smijenjen omraèni HDZ i na vlast je do{la tre}esje~anjska koalicija, a na krilima takve promjene bosanski SDP je uspio sastaviti jo{ kompliciraniju koa-liciju od 11 stranaka. I dok su Hrvatska i dio BiH skrenuli ka umjerenosti, manji bosansko-hercegova~ki entitet ponovo se radikalizirao razo~arenjem u Dodika.

Za{to je Dodik u jednom momentu bio popularan na obje strane u BiH? Veli-kosrbi su agresijom na BiH ostvarili zna~ajan postotak svojih ciljeva. Nisu se dodu{e uspjeli izdvojiti iz BiH, izgubili su pred kraj rata 20% teritorije koju su kontrolirali (dodu{e, taj je omjer bio uta-na~en jo{ mjesecima prije “Oluje”), ali su zadràli kompaktnu teritoriju s gotovo svim prerogativima dràve. Ako se uzme u obzir da se ciljevi nikad ne ispune u po-tpunosti, velikosrbi su zapravo bili zado-voljni, ~ekaju}i trenutak kada }e svi di}i ruke od BiH da bi se kona~no mogli i izd-vojiti. U takvoj situaciji prostora za stra-na~ki pluralizam bilo je sve vi{e. Najbit-nije je bilo da se ne povrijedi svetinja – ratom i genocidom ste~eni entitet.

(Veliko)srbima je bilo va`no da ih prestanu lagati i krasti SDS-ovi ratni pro-fi teri i vidjeli su u hrabrim Dodikovim istupima nadu da }e se nepravde, koje ti{te svakodnevni ìvot obi~nih Srba, is-praviti. U njemu su vidjeli ~ovjeka koji nije izdao Srbe, jer je cijelo vrijeme agre-sije bio ~lan fantomskog paljanskog par-lamenta i koji se jo{ tada predstavio kao opozicija Karadì}evim jatacima. Dakle, imao je dvije va`ne osobine. Nije bio ~lan tada ve} dosta omraènog SDS-a, a bio je Srbin od kojeg se ni{ta nije ~ulo protiv velikosrpske agresije.

Probosanski orijentirani gra|ani u nje-mu su vidjeli prije svega Srbina, ali ne i velikosrbina, s kojim }e se mo}i na}i od-govaraju}e rje{enje bosanske krize. I pro-bosanci su vidjeli {ansu da se makne kvi-slin{ki SDS i nikom tada nije palo napamet da od Dodika traì osudu postojanja entite-ta ili da i njega optuè za kriminal. U nje-mu je vi|ena nada da }e vremenom smiriti strasti te da }e se za nekih desetak godina

taj okupirani dio reintegrirati u ustavno-pravni poredak Republike Bosne i Herce-govine. To }e se, me|utim, nekoliko godi-na kasnije pokazati kao ~ista zabluda.

Maska je pala nakon 2000.

Dodik je, iako ~ovjek sirove kulture, ipak imao instikt za preìvljavanje. Od 2000. godine, kada je izgubio izbore, upor no pokazuje svoje pravo lice. Shva-tiv{i da }e svoju velikosrpsku orijentaciju morati dokazati è{}om retorikom, po~eo je graditi imid` srpskog patriote. U to je vrijeme me|unarodna zajednica po~ela polako pritiskati vladaju}i SDS i radikale. Smijenjen je predsjednik tog entiteta ra-dikal Nikola Popla{en, nametnute su i ne-ke druge kazne i op}enito u tih {est godi-na dosta je velikosrpskih politi~ara na svim nivoima vlasti smjenjeno. Iako uz velike napore, odre|ene entitetske nadle`-nosti oduzete Daytonskim mirovnim spo-razumom vra}ene su Bosni i Hercegovini, a posljednja velika pobjeda bila je prista-nak banjalu~kog parlamenta, pod kontro-lom SDS-a, da se policija prebaci na nivo dràve BiH. Me|unarodna zajednica mo-gla je lak{e manipulirati sa SDS-om jer je ta stranka imala veliku ratnu hipoteku, kao i mnogi njezini ~lanovi. Metodom mrkve i batine malo pomalo neke stvari su se koliko-toliko uredile.

Uporedo s ponovnim slabljenjem SDS-a, koji je bio pored kriminala iza-zvan i svje{}u (veliko)srba da se SDS zbog hipoteke ratne pro{losti sve teè su-prostavlja me|unarodnoj zajednici, svo-jim retori~kim nacionalizmom i veliko-srpstvom nametnuo se ponovo Milorad Dodik. Svaki put su zapravo Dodikovi ljudi u parlamentu bili protiv odluka u ko-rist BiH ili su nalazili neki razlog da poku{aju zako~iti taj proces. To su mogli jer su kao manjina znali da }e prijedlozi SDS-a pro}i, ili }e ih nametnuti Visoki predstavnik, tako da su mirne du{e mogli predstavljati gra|anima tog entiteta svoj (veliko)srpski patriotizam.

Ako ne od 2000. godine, onda ve} 2004. godine bilo je jasno na koju kartu igra. Jo{ tada je Dodik, dizao tenzije is ti-~u}i veliki broj Srba poginulih u ratu, do-du{e priznaju}i da je ubijeno gotovo dup-lo vi{e Bo{njaka, ali je svjesno krio ~inje-nicu da je kod Srba poginulo vi{e vojnika, a kod Bo{njaka civila. Poredio je srpske `rtve iz isto~ne Bosne s onima u Srebre-nici i razvijao tezu o gra|anskom ratu. Njegovi istupi tipa – “srpska je ve~na” ili “dosta je Srbima nametanja kolektivne krivnje, svi su ~inili zlo~ine”, preko izja-

J

O

U

R

N

A

L

24

BOSANSKI BAROMETAR

ve da bi on za nogometnu reprezentaciju BiH navijao samo protiv Turske, te do usporedbe da je Sarajevo zapravo Tehe-ran, s time da je iranski glavni grad ljep{i i prihvatljiviji jer ima manje dàmija – ja-sno su ukazivali da s tim ~ovjekom ne{to nije u redu. Njegova mimikrija, gestikula-cija i intonacija u prevladavaju}oj veliko-srpskoj retorici jasno je pokazivala da to nikako ne moè biti gluma. ûdno je da je to veoma mali broj ljudi primijetio. Zapra-vo, i tada su bila obja{njenja da Dodik igra svoju igru, ali ta igra, kad se malo bolje udubilo u nju, nije bila nimalo dje~ija ili kazali{na. To je pokazao dosta puta u za-dnjih nekoliko godina istupaju}i bahato u cilju obrane ratom i genocidom ste~enog entiteta. Cijelo vrijeme, pogotovo jo{ od 2004. godine, on je u èstokoj ofanzivi koja je rezultat, koliko god izgledao sa-mouvjeren, permanentnog straha {to }e biti s tom velikosrpskom i genocidnom tvorevinom. Dodikovi sljedbenici ni da-nas, iako to nikad ne}e priznati, nisu si-gurni da li }e ta tvorevina opstati. Taj strah u njima je stalan i zato izaziva èstoke na-gonske reakcije na svaki spomen ja~anja institucija dràve Bosne i Hercegovine.

Ve} za pregovaranja o propalom tra-vanjskom sporazumu o ustavnim promje-nama 2006. godine, bilo je jasno da je de-fi nitivno postao vode}i velikosrpski poli ti-~ar i da je krenuo u nezadrìvu pobjedu na izborima listopada 2006. godine. Mnogi su smatrali da je najva`nije da se makne SDS, ~ime bi se otvorio put reformama. Zabora-vilo se na ~injenicu da se SDS mogao ucje-niti zbog ratne pro{losti, ali Dodik nije. I tu je bila njegova snaga. To su shvatili i Srbi koji su glasali za njega. Poput probosanski orijentiranih gra|ana osam godina ranije, kada su `mirili na njegovo boga}enje {ver-com samo da skine jaki SDS, sada su veli-kosrbi za`mirili na njegov raniji kriminal samo da smijeni slabi SDS.

Dodikov povratak

Dodik nesumnjivo drma tim dijelom BiH, a ni dràva nije imuna na njegove egzibicije dovode}i u pitanje, poput jaha-~a apokalipse, ~ak i njen opstanak. Sigur-nost mu daje ~injenica da na zlo~inu stvo-rena velikosrpska tvorevina ima takve ovlasti da je politi~ki siguran od izvanen-titetskog ugroàvanja, a ni me|unarodna zajednica se ne usu|uje zaprijeti mu na isti na~in kao SDS-ovcima. Ilustracije ra-di, od srpskog entiteta iz SDS-ovog peri-oda potvr|enu reformu policije uspio je razbiti i vratiti na po~etak. On je vreme-nom, krivnjom i onih politi~ara koji se

zaklinju u BiH, uspio polako nametnuti tezu da je BiH Daytonska tvorevina i da su se Srbi za svoj entitet izborili u gra|anskom ratu.

Stoga je Dodik po Bosnu i Hercegovi-nu vrlo opasan, najopasniji! Opasniji ~ak i od Karadì}a i Mladi}a i bilo bi dobro kona~no ga gledati u tom svjetlu, ili bolje re}i mraku, jer }e se lak{e shvatiti kako se rije{iti Dodika. Razlog tomu je {to su mnogi skloni ~ak i danas re}i da Dodik nije nacionalista. Prema njima, on igra ta-kvu ulogu jer je va`no imati vlast u dràvi kakva je Bosna i Hercegovina odakle se mogu vje{to kontrolirati kriminalni tokovi i biznis. Dakle, prema njima Dodikova re-torika je samo prilago|ena kolektivnoj svi jesti koja stanuje u tom dijelu BiH. Krajem studenog 2007. sarajevski »Dani” objavili su intervju s Miloradom Dodikom kojeg je radio Senad Pe}anin, dobar po-znavatelj bosanske zbilje. Brane}i svoj stav da se Dodik danas preobrazio u naci-onalistu, opisao je dojmove iz razgovora sa bliskim Dodikovim ljudima koji su mu govorili o njemu. »U ponedjeljak nave~er u Banjoj Luci sjedim sa Dodikovim prija-teljima. Jedan od njih, vrlo prijatan gospo-din, koji je bio veoma angaìran u njego-voj posljednjoj predizbornoj kampanji, nije nimalo sretan zbog Dodikovog radi-kalizma promoviranog upravo u kampan-ji, koji uz manje prekide traje i danas.@alostan je zbog toga, uvjerava me da Do-dik nije radikalni nacionalista i obja{njava kako je skrenuo udesno: ðPrvih desetak dana predizborne kampanje sve je bilo uredu. A onda su mu do{la dvojica ekspe-rata iz ameri~kog republikanskog instituta IRI i podastrli rezultate njihovih istraìva-nja prema kojima Dodik stoji veoma slabo u isto~nom dijelu Republike Srpske. Ja ni danas ne vjerujem u rezultate koje su mu prezentovali. Ali, on je povjerovao i mi-slim da se prepao da }e izgubiti izbore. Od tog trenutka je potpuno promijenio retori-ku i radikalno skrenuo udesno.’ Ovo obja{njenje mi se ~ini vrlo uvjerljivim”, napisao je krajem studenog Pe}anin.

Dodik se dodikom izbija

Zato }e Dodika biti puno teè pobje-diti, koliko god jeste neodgojena provin-cijska sirovina, {to je vrlo zorno prikazao prigodom gostovanja na Hrvatskoj televi-ziji, u emisiji Aleksandra Stankovi}a »Ne djeljom u 2”. Jedina mogu}nost je, kako sada stvari stoje, da ga se rije{i zbog sumnji u veliki kriminal u koji se ponovo upleo dolaskom na vlast. Banjalu~ki no-vinar Slobodan Vaskovi} prikupio je do-kumente koji su objavljeni u emisiji “60 minuta” FTV-a i listovima “Patriot” i “Dani” o plja~ki 750.000 KM u vremenu Dodikovog premijerskog mandata krajem 90-ih. Pored ovoga, postoje ozbiljne indi-cije da je Dodik u{ao u mutne poslove s prijateljem Slobodanom Stankovi}em, ~i -ji je “Integral” gradio novu rasko{nu zgradu entitetske vlade u Banja Luci, ~ija }e cijena s kamatama prema{iti ~ak 200 milijuna KM. Tu je i sumnja zbog ubojst-va Milana Vukeli}a podmetnutom bom-bom u njegov automobil, a Vukeli} je ja-vno ukazivao na kriminal Dodikovih SNSD-ovaca u banjalu~koj gradskoj up-ra vi. Me|utim, Dodik izgleda ne drì pre-vi{e do toga i ~ini se, ako bude maknut sa ove pozicije, to }e biti ponajprije stoga jer je njegova bahatost uzela toliko maha da misli kako mu nitko ni{ta ne moè.

No, treba uzeti u obzir da je to vrlo pre-preden ~ovjek koji vjeruje da je vrijeme na strani srpskog entiteta i da je spreman ~ekati. “Ja nisam avanturist, kako god to vama izgledalo, ja nemam namjeru da se bavim avanturama i da se bavim projekti-ma koji ne}e uspjeti. Iza mene stoji niz uspje{nih projekata i ako se budem odlu-~ivao za bilo koji od tih projekata, baza te odluke bi}e upravo moje uvjerenje da }e to biti uspje{na stvar. A uspje{na stvar moè da bude ako je legitimna, a ne ako je avanturisti~ki postavljena”, rekao je Dodik u intervjuu “Danima”.

To je i ina~e bila, pored ~istih ratnih ruku, njegova prednost. Sa ~vrstim gar-dom prema svim protivnicima, {to ga ta-ko|e krasi, znao je da ga ne mogu ucijeniti zbog rata i da }e do}i vrijeme kada }e se njegovi ciljevi ostvariti. To je pokazao ulogom u paljanskom parlamentu kada je ~ekao svojih pet minuta. Nadamo se da mu to sa entitetom ne}e dozvoliti oni ko ji ma je stalo do BiH, ali mu zato netko ko na~no treba pokazati zube, jer se samo tako moè razgovarati s tako neodgojenim primitiv-cem. Kako je ba{ rekao Dodik u Pe}anino-vom intervjuu – Bosni }e krenuti onog trenutka kada se u njoj kapacitira dovoljan broj ljudi jakog karaktera, jake èlje da odlu~e ono {to misle da je najbolje. �

Mile Ronhill - Ja to mogu

J

O

U

R

N

A

L

25

IZ SVIJETA

Pakistan se nalazi u najve}oj krizi od svog nastanka. Teroristi~ki napadi i nemi-ri na ulicama obiljeìli su prosinac u Paki-stanu. Devet je osoba je ubijeno u napadu bomba{a samoubojice, koji se automobi-lom punim eksploziva zaletio u policijsku postaju u pakistanskoj dolini Swat, gdje je vojska provodila operaciju protiv radikala odanih odbjeglom duhovnom vo|i Maula-nu Fazlullahu. U drugom napadu pet oso-ba je izgubilo ìvot, a nekoliko ih je ranje-no u samoubila~kom napadu u blizini vojnih objekata na sjeverozapadu Pakista-na. Mu{karac na biciklu aktivirao je bom-bu koju je nosio na kontrolnoj to~ki na ulazu u vojarnu u vojnoj bazi Nowshera. Napad se pripisuje snagama bliskim el-Qa’idi i talibanima koji su veoma aktivni u zaba~enim podru~jima na sjeverozapa-du, uz granicu s Afganistanom. Oko 700 osoba ubijeno je tokom 2007. diljem zem-lje u valu samoubila~kih napada, a meta su im uglavnom vojnici i policajci. Tre}i napad odnio je najmanje 50 ìvota, a cilj napada je bila dàmija u Charsaddu u ko-joj se nalazio Aftaba Sherpaa, donedavni ministar unutarnjih poslova i jedan od gla-vnih inicijatora borbe protiv islamskih te-rorista. Me|utim, on je izbjegao atentat, kao i 28. travnja kada je ubijeno 28 osoba.

I dok se iznutra trese od previranja, Pakistan svojim susjedima i svijetu poka-zuje mo} testiranjem krstare}e rakete srednjeg dometa vlastite proizvodnje koja moè nositi nuklearne bojeve glave. No malo zatim u zemlji koja raspolaè nukle-arnim arsenalom, oporbena ~elnica i naj-vjerojatnije nova premijerka biva ubijena. Pakistanska oporbena ~elnica i biv{a pre-mijerka Benazir Bhutto ubijena je 27. prosinca u samoubila~kom bomba{kom na padu nakon izbornog skupa u gradu Rawalpindiju. Bomba{ samoubojica prvo je pucao na Bhutto, a nakon toga se raznio eksplozivom. U eksploziji je poginulo 16 ljudi, dok su desetine ozlije|ene. Ovo je drugi atentat na biv{u pakistansku premi-jerku nakon {to se nakon osmogodi{njeg egzila vratila u Pakistan. Vi{e od 130 oso-ba je ubijeno, a stotine su ranjene u paki-stanskom gardu Karachiju kada je meta tako|er bila Benazir Bhutto. Odgovornost za ubojstvo prodemokratske politi~arke preuzela je u me|unarodna teroristi~ka mreà el-Qa’ida, ~iji je vrhovni zapovjed-nik za Afganistan objavio da je biv{a pre-

mijerka ka`njena jer se udruìla s nevjerni-cima. Svjetski lideri o{tro su osudili uboj-stvo i pozvali Pakistan neka ne skre}e s puta prema demokraciji. Sjedinjene Drà-ve osudile su napad u kojem je ubijena pa kistanska oporbena ~elnica Benazir Bhu-tto, rekao je jedan du`nosnik State De-partmenta. “Taj napad pokazuje da u Pa-kistanu jo{ ima onih koji èle otkopati pomirbu i demokratski razvoj Pakistana”, rekao je zamjenik glasnogovornika Tom Casey. Predsjednik Afganistana, Hamid Karzai okarakterizirao je ubojstvo, kao ~in velike brutalnosti koji su po~inili ne-prijatelji Pakistana. Indijski premijer Ma-nmohan Singht je rekao da je Potkonti-nent izgubio istaknutu politi~arku koja je radila na postizanju demokracije i pomir-be. Vatikan je atentat nazvao tragi~nim i stra{nim, a francuski predsjednik Nicolas Sarkozy osudio je “odvratan ~in” samo-ubi la ~kog napada. Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso osudio je napad “protiv demokracije i Pakistana”. Burzovni strateg Max King iz Londona smatra da je ubojstvo Benazir Bhutto “to-talna katastrofa za Pakistan”, koji se po njemu pretvara u jo{ jednu od “proma{e-nih zemalja Azije”. “Mislim da bi to mog-lo utjecati i na Indiju. Ona je kao po li ti-~arka imala najbolji odnos prema Indiji”, zaklju~uje londonski analiti~ar. Ubijenu Bhutto ispratilo je vi{e desetaka tisu}a prista{a, iskazuju}i tako svoju tugu i gnjev. U neredima koji su izbili nakon njezinog ubojstva ìvot su izgubile 32 osobe. Be-nazir Bhutto }e na mjestu predsjednika

Narodne stranke Pakistana naslijediti nje-zin sin Bilawal Zardari. Tako je odlu ~io Izvr{ni odbor stranke, koji je pozvao UN da provede istragu o ubojstvu, sli~nu onoj o ubojstvu libanonskog premijera Rafi ca Haririja.

Benazir Bhutto je ro|ena 1953. u Lar-kani na jugu Pakistana u bogatoj obitelji tada{njeg odvjetnika Zulfi kara Ali Bhut-ta, visokoobrazovanog pravnika, koji je studirao u SAD-u, a prije nego {to se vra-tio u Pakistan predavao je pravo u Engle-skoj. Studirala je na presti`nim svjetskim sveu~ili{tima Harvardu i Oxfordu. Otac joj osniva~ Pakistanske narodne stranke, koji je zatim postao predsjednikom, a za-tim i premijerom Pakistana. Sa vlasti ga dràvnim udarom skida general Moha-mad Zia-ul-Haq. Nakon kontroverznog sudskog procesa Ali Bhutto je osu|en na smrt i obje{en. Vodstvo strankom preuzi-ma Benazir Bhutto, koja 1988. godine biva izabrana na mjesto premijerke, i time postaje poznata kao prva premijerka mu-slimanskog svijeta. Nakon {to ju je tada{-nji predsjednik optuìo za korupciju 1990. svrgnuta je s vlasti. Na premijersku du`-nost vratila se 1993. godine. Ponovno je uklonjena s premijerskog mjesta 1996. go dine, kada je na vlast do{ao Nawaz Sha riff. Sa suprugom Asifom Ali Zardari-jem 1999. optuèna je za korupciju i osu|ena na pet godina zatvora i nov~anu kaznu od 8,6 milijuna dolara zbog navod-nog primanja mita. Zbog toga je provela osam godina u egzilu u Velikoj Britaniji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a njen mu` u zatvoru. Pu{ten je na slobodu 2005. godine. Prije njenog povratka u Pakistan sve optu`be su odba~ene. U Pakistan se vratila 19. listopada ove godine, unato~ upozorenjima da joj smr}u prijeti el-Qa’i-da, afganistanski talibani i pakistanske sku pine Dìhada. Na aerodromu su je do~ekali odu{evljeni prista{e, na ulicama Karachija pozdravile su je stotine tisu}a ljudi. Iako je u Pakistanu nije bilo devet godina, ostala je vrlo popularna zbog svo-jih stavova i stavova njezinog oca Zulfi -kara Ali Bhutta. Njen konvoj u Karachiju napao je bomba{ samoubojica pritom ubiv {i 130 ljudi. Ona je sre}om ostala neozlije|ena. Predsjednik Musharraf na-kon tog napada proglasio je izvanredno stanje i stavio ju u ku}ni pritvor zajedno s drugim oporbenim ~elnicima. Bhutto je

Kulminacija krize u Pakistanu

Ubijena Benazir Bhutto

Benazir Bhutto

J

O

U

R

N

A

L

26

IZ SVIJETA

bila poznata kao zagovornica pribliàvanja Zapadu i obrane od radikalne islamizaci-je, {to su podràvali mnogi Pakistanci, posebno oni na razvijenijem jugu zemlje. @eljela je urediti Pakistan kao demokrat-sku zemlju prozapadnog tipa, zbog ~ega je do{la u sukob s autoritarnim strujama unutar pakistanske vojske i s radikalnim proislamskim tendencijama.

Afganistanski predsjednik Hamid Kar-zai i pakistanski predsjednik Pervez Mu-sharraf u Islamabadu su dogovorili novi na~in borbe protiv talibana. Dvoje klju~nih saveznika u borbi SAD-a protiv terorizma odlu~ili su udruìti snage protiv zajedni-~kog neprijatelja. Musharraf je dvije zem-lje usporedio s “blizancima koji }e se za-jedno razviti ili }e zajedno patiti i na kraju izgubiti”. “Na{a je zajedni~ka potreba - suradnja, posebno na podru~ju razmjene informacija, kako bismo se zajedni~ki su-o~ili s ekstremizmom i terorizmom koji uni{tavaju na{e dvije zemlje”, rekao je Mu sharraf na konferenciji za novinare odr-

ànoj zajedno s Karzaijem. Na tom tra gu je i ofenziva afganistanskih snaga na jugu zemlje, u kojoj je zauzeto talibanskog upo ri{te Muse Qale. Musa Qala je ve}i grad u provinciji Helmandu i njegovo zauzimanje predstavlja veliki vojni uspjeh za afganistansku vladu. On je svojedobno bio baza za uvje`bavanje talibana, koji su ondje primali i brojne strane borce. Ina~e, podru~je provincije Helmandu je poznato kao regija s najve}om proizvodnjom opi-juma u Afganistanu, najve}em svjetskom proizvo|a~u tog narkotika, ~ijom se pro-dajom fi nanciraju talibani. Novu strategi-ju afganistanskog predsjednika Hamida Karzaia, kojom u politi~ki proces èli uklju~iti pobunjenike koji su voljni odre}i se nasilja, podrào je i britanski premijer Gordon Brown, tokom svoga posjeta bri-tanskim vojnicima u Helmandu. Nagovje-{tavaju}i novu strategiju usmjerenu na od-vajanje umjerenih prista{a od radikalnih talibanskih vo|a, Brown je naglasio kako je 5.000 talibanskih boraca ve} polo ̀ ilo

oru`je u okviru procesa koji britanska vla-da podupire. Brown je rekao da }e Brita-nija izdvojiti 450 milijuna funta za razvoj i pomo} stabilizaciji Afganistana od 2009. do 2012. godine. Velika Britanija je u po-sljednjih {est godina u Afganistanu izgu-bila 86 vojnika, od ~ega polovicu u 2007. godini.

Specijalni predstavnik UN-a u Afgani-stanu Tom Koenigs izrazio je bojazan da bi se destabilizacija u Pakistanu, gdje su izbili neredi nakon ubojstva Benazir Bhut-to, mogli odraziti na stanje u Afganistanu. Stabilnost bi trebala osigurati i prisutnost snaga NATO-a, koje se prema izjavi glav-nog tajnika NATO-a Jaapa de Hoopa Scheffera ne}e uskoro povu}i odande. Sche ffer je naglasio da je stanje u Afgani-stanu i dalje sloèno, ali da ima napretka. “Afganistan nije obveza koju prihvatite na dvije ili tri godine”, dodao je glavni taj-nik. “Razvoj te dràve trajat }e cijelu ge-neraciju ili vi{e generacija”, smatra on. �

A.[.

Lideri zemalja ~lanica Europske unije sastali su se u Bruxellesu na jednodnev-nom summitu posve}enom uglavnom Ko-sovu. Klju~no pitanje summita bilo je mo-è li na temelju sada{nje rezolucije 1244 Vije}a sigurnosti UN-a, EU uputiti svoju sigurnosnu i civilnu misiju na Kosovo. Ri-je~ je o 1.800 policajaca, sudaca i istra-ìtelja koji bi trebali pomo}i kosovskim vlastima da postupno preuzmu ovlasti mi-sije UN-a. EU je ranije namjeravala tu mi-siju poslati na temelju nove rezolucije Vi-je}a sigurnosti UN-a, koja bi otvorila put za me|u narodno nadziranu neovisnost Kosova, ali je to sprije~ila Rusija, koja u Vije}u sigurnosti ima pravo veta. Na kraju su sudionici summita postigli na~elni do-govor o slanju civilne misije na Kosovo. Austrijski kancelar Alfred Gusenbauer je rekao da je pravni temelj za slanje misije postoje}a rezolucija Vije}a sigurnosti 1244 na temelju koje je tamo raspore|ena misija UN-a. Takvim tuma~e njem te rezo-lucije zaobilazi se Rusija, koja sna`no podràva Srbiju u protivljenju neovisnosti Kosova. O pojedinostima i datumu slanja misije trebali bi odlu~iti ministri vanjskih poslova. Prvi sljede}i sa stanak europskih ministara vanjskih po slova predvi|en je za 28. sije~nja 2008. godine.

[to se ti~e priznanja Kosova od strane EU stvar je napokon jasna: ne}e se dono-siti zajedni~ka odluka o priznanju neovi-snosti Kosova, ve} }e se svakoj zemlji pojedina~no prepustiti da odlu~i ho}e li i kada to u~initi. Oni o~ekuju od kosovskih predstavnika da ne ùre s progla{enjem neovisnosti, ve} da to u~ine u zajedni~koj koordinaciji sa EU i SAD. Vi{e europskih ~elnika je posljednjih dana izjavilo da bi Kosovo s progla{enjem neovisnosti treba-lo ~ekati dok se u Srbiji ne zavr{e pred-sjedni~ki izbori u velja~i sljede}e godine. To je najavio i povjerenik Europske ko-misije za pro{irenje Olli Rehn, dan nakon {to je Srbija odredila da }e se predsjedni~ki izbori u zemlji odràti 20. sije~nja. êlni-ci EU-a u zaklju~cima isti~u “uvjerenost da rje{avanje otvorenog pitanja Kosova predstavlja jedinstven slu~aj koji ne uspo-stavlja nikakav presedan”. Na summitu je zaklju~eno da su iskori{tene sve mogu}-nosti za dogovorno rje{enje statusa Koso-va, da sada{nje stanje nije odrìvo te da je spremna igrati vode}u ulogu u rje{avanju tog goru}eg problema. U zaklju~cima se nigdje ne spominje rije~ neovisnost, ali se moè i{~itati kako se Europsko vije}e “sloìlo s glavnim tajnikom UN-a da je status quo na Kosovu neodrìv te stoga

isti~e potrebu da se krene prema rje{enju pitanja Kosova, koje je va`no za regional-nu stabilnost”. “Takvo rje{enje treba osi-gurati demokratsko, multietni~ko Koso-vo, privrèno vladavini zakona, za{titi ma njina te kulturne i vjerske ba{tine”, stoji u zaklju~cima summita. Sa summita je poslan jasan signal Srbiji da bi mogla ubrzano do}i do statusa kandidata ako ispuni traène uvjete, tj. osigura punu su-radnju s Ha{kim sudom. “Europsko vije}e drì da je stabilna i prosperitetna Srbija, u potpunosti uklju~ena u obitelj europskih naroda, va`na za stabilnost regije. S tim u vezi, Europsko vije}e ohrabruje Srbiju da ispuni potrebne uvjete za brzo potpisiva-nje Sporazuma o stabilizaciji i pridruì-vanju, i s obzirom na znatne institucional-ne kapacitete Srbije, ponavlja da njezin napredak na putu prema EU, uklju~uju}i i kandidatski status, moè biti ubrzan”, stoji u zaklju~cima. I SAD smatraju da je neovisnost Kosova neizbje`na, ali èle u~initi sve kako bi se izbjeglo nasilje pri sve izvjesnijem stjecanju neovisnosti, iz-javila je ameri~ka dràvna tajnica Condo-leezza Rice. Ona je potvrdila podr{ku Sjedinjenih Dràva neovisnosti pod nad-zorom srpske pokrajine s 90% albanskih stanovnika, kao {to je predvi|eno planom

Pregovori oko statusa Kosova

Bez dogovora – status quo

J

O

U

R

N

A

L

27

IZ SVIJETA

posrednika Ujedinjenih naroda za Kosovo Marttija Ahtisaarija, a kojeg odbijaju Sr-bija i Rusija. Premijer Kosova Hashim Thaci podràva o~ekivanja EU i SAD, koji je rekao da }e datum progla{enja ne-zavisnosti uskladiti s EU-om i SAD-om. “Na{ kalendar je sinkroniziran s Washing-tonom i s EU. Uskladit }emo progla{enje nezavisnosti sa Zapadom. Kao premijer, zalaèm se za uskla|eno progla{enje ne-zavisnosti, prije nego jednostrano”, rekao je Thaci u intervjuu koji je objavio nje-ma~ki dnevnik “Der Tagesspiegel”. Srbi-janski premijer Vojislav Ko{tunica je zak-lju~ke sa summita EU u Bruxellesu nazvao neprihvatljivim i uvredljivim za Srbiju. Po njegovim rije~ima, neprihvatljivo je da se o “srpskoj pokrajini Kosovo i Metohija govori kao o budu}oj pravnoj i demokrat-skoj dràvi”. “Neprihvatljivo je da se go-vori o protupravnom dolasku misije EU-a u pokrajinu kako bi se proveo Ahtisaarijev plan za stvaranje jedne marionetske drà-ve”, naveo je Ko{tunica u svojem priop-}enju. Neprihvatljivo je i to da nema na-stavka pregovora i da se priznavanjem jednostrano progla{ene neovisnosti podr-à va kr{enje Povelje UN-a i Rezolucije 1244 Vije}a sigurnosti. “Neprihvatljivo je i da se o neovisnom Kosovu govori kao o jedinstvenom slu~aju, jer jednostrana neo-visnost ne bi predstavljala jedinstven slu-~aj ve} bi ozna~ila najopasniji presedan u~injen poslije Drugoga svjetskog rata”, smatra srbijanski premijer.

I u UN-u situacija dolazi do usijanja. SAD i EU su na zatvorenoj sjednici Vije}a sigurnosti o Kosovu zauzeli stav da je iscrpljena mogu}nost da se pregovorima do|e do rje{enja za status Kosova. Uz oc-jenu kako je status quo neodrìv i da je potrebno krenuti prema rje{enju, u zajed-ni~koj izjavi se isti~e spremnost EU-a da preuzme vode}u ulogu u provedbi rje{enja koje }e odrediti budu}i status Kosova, uz stalnu potrebu me|unarodne civilne i voj-ne prisutnosti, radi stabilnosti, ljudskih prava i razvoja. Nagla{eno je da je kosov-sko rje{enje jedinstveno, odnosno sui ge-neris, te da ne predstavlja nikakav prese-dan. Kao okvir za rje{avanje pitanja koso-vske neovisnosti, trebao bi posluìti Ahti-saarijev plan, {to su najavili ameri~ki ve-leposlanik Zalmay Khalilzad i britanski predstavnik pri UN John Sawers. Takti~ki gledaju}i, postoje}a rezolucija 1244 omo-gu}uje provedbu Ahtisaarijeva plana o na-dziranoj neovisnosti Kosova, {to bi u~inilo nepotrebnim dono{enje nove rezolucije Vije}a sigurnosti UN-a, a Rusiji izbilo iz ruke prijetnju vetom. Rusi na to ne gleda-ju ba{ blagonaklono, {to se moè i{~itati

iz izjave ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova u intervjuu za dnevnik “Vremja novostej”. On je rekao da su pla-novi SAD-a i Europske unije da zaobi|u UN prilikom dono{enja odluke o statusu Kosova “u biti prvi poku{aj da se kaè da Ujedinjeni narodi vi{e ne zanimaju Za-pad”. Ako NATO i EU izjavljuju da }e sa-mi odlu~ivati kako podijeliti Srbiju, kako joj otkinuti Kosovo, kako sprije~iti kosov-ske Srbe da izraze svoje mi{ljenje o tome, tada se stavljaju izvan okvira me|u narod-nog prava”, izjavio je Lavrov. On je naja-vio da }e Rusija uloìti veto u Vije}u si-gurnosti UN-a u slu~aju da se predloì rje{enje statusa Kosova kojim bi se dopu-stilo da ta pokrajina jednostrano proglasi neovisnost. Kako je pojasnio, Rusija to ne}e u~initi iz pakosti nego zato {to je ve-to vaàn element me|unarodnog prava ko-je nakon Drugog svjetskog rata omogu}ava izbjegavanje velikih globalnih sukoba.

Kako napetost raste i Srbija je morala reagirati, te je Skup{tina Srbije usvojila Rezoluciju o za{titi suvereniteta, teritori-jalnog integriteta i ustavnog poretka Srbi-je. Po njoj svi sporazumi, uklju~uju}i i Sporazum o stabilizaciji i pridruìvanju s EU-om, moraju biti u funkciji o~uvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje. Me|u ostalim se u Rezoluciji na-

vodi kako je obrana Kosova i Metohije prioritet dràvnih institucija i svih javnih ~imbenika u dràvi. Vlada Srbije }e teme-ljem usvojene Rezolucije, pred EU staviti zahtjev da misija EU ne moè do}i na te-ritorij Srbije i Kosova bez adekvatne odlu-ke Vije}a sigurnosti UN-a, a parlament }e donijeti odluku kojom }e svi akti kojim se priznaje neovisnost Kosova biti progla{eni ni{tavim i protivnim ustavnom poretku Republike Srbije. Posebno }e se preispita-ti diplomatski i svi drugi odnosi s dràvama koje }e eventualno priznati neovisnost Kosova. Za Rezoluciju je glasalo 220 po-slanika vladaju}e koalicije demokratskog bloka, oporbene Srpske radikalne stranke i Socijalisti~ke partije Srbije. Suzdràna su ostala tri poslanika Saveza vojvo|an-skih Ma|ara, ~iji se ~elnik Balint Pastor u raspravi izjasnio protiv Rezolucije. Protiv su bili zastupnici koalicije na ~elu Libe-ralno-demokratskom partijom (LDP) ê -do mira Jovanovi}a. Nenad ânak iz Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) je pred loìo da Srbija prizna nezavisnost Kosova, ali da zahtjeva da manastiri Srp-ske pravoslavne crkve u budu}oj dràvi dobiju eksteritorijalni status, odnosno po-stanu mini-dràve nalik na Vatikan. �

A.[.

Kosovo nakon vojne intervencije NATO-a

J

O

U

R

N

A

L

28

“Iran je prijetnja za Sjedinjene Dràve i Bliski istok unato~ ameri~koj obavje-{taj noj ocjeni da je Teheran 2003. preki-nuo svoj program razvoja nuklearnog naoruànja”, izjavio je ameri~ki ministar obrane Robert Gates. U svom obra}anju na sigurnosnoj konferenciji u Bahreinu, Gates je upozorio da Iran, iako je 2003. prekinuo svoj program razvoja nuklear-nog naoruànja, ima kapacitet da obnovi program razvoja naoruànja te da i dalje oboga}uje uran, {to je klju~no za razvoj nuklearnog oru`ja. On nadalje zamjera Iranu da podràva pobunjenike u Iraku i Afganistanu kao i islamisti~ki Hezbollah i Hamas, te smatra da je njegov raketni program prijetnja cijeloj regiji. Kada su ga upitali ne predstavljali li izraelski nu-klearni program tako|er prijetnju regiji, on je to negirao, te odbacio navode da SAD primjenjuju dvostruka mjerila oko nuklearnog pitanja kad podupiru Izrael. Takav njegov stav je izazvao smijeh me|u prisutnim vladinim du`nosnicima zemalja Bliskog istoka.

Ameri~ko obavje{tajno izvje{}e nije izazvalo brigu samo u redovima ameri~kih “jastrebova”, ve} i u Izraelu. Izraelski pre-mijer Ehud Olmert kritizirao je izvje{}e i rekao je da, prema izraelskim obavje {taj-nim procjenama, Iran nastavlja s oboga-}ivanjem urana i razvojem balisti~kih ra-keta. Izraelski premijer je dodao da }e njegova zemlja nastaviti traìti uvo|enje novih sankcija protiv Irana, za koji smatra da }e do 2010. imati dovoljno oboga}enog urana za nuklearnu bombu. Ubrzo je i na~elnik Zdruènog stoèra ameri~kih oru ̀ anih snaga, admiral Mike Mullen po-sjetio svoje bliskoisto~ne saveznike ne bili ih umirio.

Ve} pet godine traje ameri~ko-iransko prepucavanje oko iranskog nuklearnog pro grama. Sve je po~elo 2002. godine ka-da su ~lanovi iranske oporbe upozorili da Iran tajno razvija centar za oboga}ivanje urana u Natanzu. SAD je ustrajao na optu`bama na ra~un Irana, koji je svrstao u “zemlje osovine zla” koje treba uni{titi. Ba{ zahvaljuju}i ameri~kom inzistiranju, Iran je dobio me|unarodne sankcije u 2006. i 2007. godine. Osim sankcija, zve-ckalo se i oru`jem, te se vi{e puta Iranu prijetilo vojnim udarom. No Iran je tvrdo-glavo branio svoje pravo na razvijanje svog civilnog nuklearnog programa.

Osim spomenutog izvje{}a, sigurno da na odnose SAD i Irana velik utjecaj ima i stanje u Iraku. SAD }e te{ko te{ko pacifi cirati Irak bez suradnje s Tehera-nom. Prema izvje{tajima ameri~kog zapo-vjedni{tvo u Bagdadu, u protekloj je go-dini poginulo 899 ameri~kih vojnika, {to je najve}i broj poginulih u godini dana od po~etka invazije. Broj mrtvih u 2007. nad ma{io je dosada najve}e ameri~ke gu-bitke iz 2004. godine, kada je ubijeno 850 vojnika. Od po~etka rata u oùjku 2003. poginulo je najmanje 3.902 pripadnika oruànih snaga SAD, od toga 3.175 kao rezultat neprijateljske akcije. Najteè je bilo u svibnju kad je ubijeno 126 ame-ri~kih vojnika. To je bilo vrijeme ofenzive protiv upori{ta pobunjenika, {to je pove-}alo broj okr{aja u Bagdadu, i drugim klju~nim podru~jima u sredi{njem Iraku. Sedam mjeseci kasnije, zapovjednici i voj-ni analiti~ari kaù kako se ameri~ka agre-sivna strategija protiv upori{ta el-Qa’i de u Iraku isplatila, a u prilog takvoj ocjeni go-vori podatak o samo 21 poginulom ame-ri~kom vojniku u prosincu. U iz vje {taju iransko pona{anje ostaje nepo zna nica, no moè se i{~itati da je susjedna zemlja po-mogla pri smirivanju nasilja u Iraku sma-njuju}i dotok navodne pomo}i {ijitskim borcima, uklju~uju}i i materijal za bombe {to se podme}u pored ceste, koje su usmr-tile najvi{e ameri~kih vojnika.

Ako se nastavi pozitivan trend na tere-nu, u 2008. godini SAD-e namjerava po-vu}i 100.000 vojnika do kraja godine, najavio je ameri~ki ministar obrane Ro-bert Gates. Odgovaraju}i na pitanja novi-nara u Pentagonu, najavio je smanjene ameri~ke vojne prisutnosti u Iraku, u kojem bi trebalo ostati oko 10 ameri~kih brigada. U Iraku je trenutno oko 158.000 ameri~kih vojnika, a upravo je u toku povla~enje prve brigade kojoj ne}e biti

upu}ena zamjena. Prema aktualnim pla-novima Pentagon bi sada{njih 20 borbe-nih brigada u Iraku, trebao smanjiti na 15 do idu}eg ljeta, a Gates je rekao kako bi njihov broj do kraja 2008. mogao pasti na 10 ako se nasilje nastavi opadati. Naglasio je kako }e mogu}nosti ira~kih snaga da preuzmu ve}i teret sigurnosti i sposobno-sti ira~ke vlade da djelotvornije uprav lja zemljom, biti klju~ne za tempo ame ri~kog povla~enja. Gates je istodobno na zna~io mogu}nost manjeg pove}anja ame ri ~kog kontingenta u Afganistanu, gdje je u pro-tekloj godini zabiljeèn porast nasilja.

U SAD su po~eli strana~ki predizbori za predsjedni~ke kandidate demokrata i republikanaca, koji se uvelike se razlikuje od hrvatskog sustava. Za razliku od nas gdje kandidate nominira predsjednik ili Izvr{ni odbor stranke, u SAD to rade ~la-novi stranke na predizborima. Naime, pojedinci u stranci najave svoju kandida-turu, a ~lanovi stranke po dràvama gla-saju o tome na predizborima. Delegati iz pojedinih dràva du`ni su glasati na na-cionalnoj strana~koj konvenciji za onoga kandidata koji je dobio najvi{e glasova na predizborima u njegovoj dràvi. Predsjed-ni~ki predizbori se odràvaju u izbornoj godini, a ove godine 4. studenog demo-kratski i republikanski kandidat trebali bi odmjeriti svoje snage na izborima. Pre-dizbori po~inju u sije~nju u saveznoj dr-àvi Iowa ili New Hampshire, a traju do lipnja. Ove se godine predizbori prvo odràvaju u dràvi Iowa 3. sije~nja, pa onda u jo{ pet dràva tokom sije~nja, na-kon ~ega u velja~i slijedi super-utorak. Super-utorak ozna~ava utorak u velja~i kada }e ve}ina dràva organizirati svoje predizbore. Iako Iowa i New Hampshire imaju zanemarivo malo delegata na na-cionalnim strana~kim konvencijama, ~i -njenica da predizbori po~inju s njima im daje iznimno velik utjecaj na kona~ni re-zultat. U pravilu, kandidati koji u tim dràvama ne osvoje prvo ili drugo mjesto gube popularnost u ostalim dràvama (tj. neodlu~ni bira~i se obi~no odlu~e za pobjednika iz Iowe i New Hampshirea) i vrlo rijetko na kraju osvajaju nominaciju svoje stranke. Zbog toga kandidati najvi{e vremena i novca tro{e upravo u tim savez-nim dràvama. �

A.[.

Ameri~ka politika: iranski nuklearni program, “rat protiv terorizma”, izbori...

Ameri~ka pri~a

IZ SVIJETA

Ministar obrane Robert Gates u Iraku

J

O

U

R

N

A

L

29

Ismet Mujezinovi} jedan je od najve-}ih bosanskohercegova~kih slikara. Ro|en je 2. prosinca 1907. godine u Tuzli. Iza sebe je ostavio izuzetne crteè, akvarele, grafi ke i platna, nastala u periodu od 1925. do kraja osmog desetlje}a 20. sto-lje}a. Mujezinovi} je izlagao davno prije po~etka II svjetskog rata, a bio je potpuno na tragu tada{njih europskih tokova, za-jedno s umjetnicima poput Voje Dimitri-jevi}a, Mice Todorovi}a, Behaudina Sel-manovi}a, Ive [eremeta… Svjedo~io je da je Bosna istinski pripadala europskom duhu, da nije kaskala za njim kao {to to radi sada. Za navedene umjetnike slobod-no se moè re}i da su bili Europejci prije nego {to je Bosna bila Europa. Ismet Mu-jezinovi}, kao i sve ostale njegovo kolege, bio je infi ciran neodoljivim duhom i ma-gnetizmom tada{njih umjetni~kih trendo-va u Europi. Ismet je iz bosanske kasabe oti{ao u Zagreb, iz Zagreba u Pariz, iz Pa-riza u Be~. On je ustvari ìvio jedan eu-ropski ìvot. Bio je boem i imao je onaj, kako kaè Krleà, vitalni elan. Nije se zadràvao samo na estetici svog slikarst-va, nego je pisao i dramske komade. Za Mujezinovi}a se pri~alo da je skroman, ali veliki ~ovjek – velik po svom duhov-nom potencijalu.

Tri razdoblja stvaranja

Od trenutka kada je u{ao u umjetni~ki ìvot pa do kraja njegovog ìvota smijeni-la su se tri razli~ita razdoblja novije povi-jesti kojima odgovaraju tri jasna perioda i opusa Ismeta Mujezinovi}a: prvi, koji traje od prve samostalne izlo`be 1926. godine do 1941. godine, pun je promjena, sazrijevanja, djelovanja na vi{e podru~ja. To je period humanisti~kog i ideolo{kog opredjeljenja i najzad, sjajnog koloristi-~kog procvata koji se zavr{ava 1941. go-dine, izbijanjem rata. Zatim slijedi ratni, koji traje ~etiri godine. I tre}i, poslijerat-

ni, period velikih poduhvata, ciklusa, {iroke dru{tvene afi rmacije, period plod-nih godina rada. Nerijetko se kao prva i zna~ajna djela Ismeta Mujezinovi}a spo-minju portreti seljaka, staraca, slikani pa-stelom, sada rasuti po privatnim zbirkama pa i muzejima i galerijama. U listopadu 1926. prire|uje prvu samostalnu izlo`bu u Sarajevu. Prvu zna~ajnu cjelinu slika, s povijesno-kriti~kog aspekta, sa~injavaju platna naslikana u tada aktualnoj konstru-ktivnoj formi, a me|u ovim ono najbolje

u okviru takvog shva}anja Mujezinovi} je postigao na portretima porodice âldaro-vi}, slikanim 1927. godine za vrijeme ljetnih praznika u Bijeljini. Dvije godine boravka u Parizu, od 1931. do 1933. godi-ne, ne mogu se pratiti na uobi~ajen na~in iako je Mujezinovi} tada, kao i prije i kas-nije, bio veoma produktivan. Nije mnogo slikao. Pro{irio je svoj interes na druge oblasti i to posebice na knjièvnost, ka-zali{te i fi lm, studirao je povijest umjet-nosti. Prije povratka u Sarajevo, gdje }e se kona~no nastaniti od 1936. godine, Mu jezinovi} se zadràva u Zagrebu, na Akademiji 1933. i u Splitu 1935. Tokom desetak godina djelovanja, kretanja i tra-ganja od Pariza, Zagreba, Bijeljine, Spli-ta, Gradca, Tuzle, Beograda do Sarajeva i odlaska u Narodno-oslobodila~ki rat, Mu jezinovi} je stvorio dvije jasne cjeline: jednu ~ine brojni crteì izrazitog kvaliteta i aktualnosti, a drugu slike nastale iz po-trebe da se zadovolje mecene, klijentela, sredina i namire vlastite materijalne po-trebe.

U predratnom opusu, javlja se tre}a linija u njegovom slikarstvu. To je bio po-etski realizam, pa intimizam i kolorizam koji prosto rastapaju socijalnu i idejnu sadrìnu dovode}i do ~istog koloristi~kog slikarstva, ne promjenom stava, koliko nekim dualisti~kim procesom do smjene angaìrane umjetnosti, umjetno{}u boje - do l’art pour l’arta. Prve slike iz rane 1945. godine naj~e{}e s temom zbjega sli kane su nekom svjeòm zelenom ga-mom u neoromanti~nom duhu koji pod-sje}a na predratne slike. Na prvim izlo`-bama ULUBiH-a, njegovi crteì, studije i slike privla~e najve}u pa`nju. Ali, bilo je i kritika. Mujezinovi}u su zamjerili, na-suprot ostalim, da slika “jakim bojama”, u ìvom koloritu. Od 1947. godine usre-do to~io se na jednu veliku temu: Prelaz preko Neretve, kojoj }e sve ostalo biti pod re|eno. Zavr{avaju}i veliki ciklus

100 godina od ro|enja slikara Ismeta Mujezinovi}a

Stvaralac koji nije iznevjeriosvoju prirodu

Nakon devedesetih u BiH postoji mala rezerva prema liku i djelu ovog velikana, zbog njegove ideolo{ke orijentacije, mada se ~ini kako je ~itavog ìvota Ismet Mujezinovi} slijedio isklju~ivo napredne ideje. Uostalom, antifa{izam nije ni~ija ideologija, ve} naprosto dostignu}e.

KULTURA

Akademik Ismet Mujezinovi}(1907.-1984.)

Iz slikarskog opusa Ismeta Mujezinovi}a

J

O

U

R

N

A

L

30

KULTURA

Prelaz preko Neretve sa jo{ jednom isto tako velikom slikom Ustanak, Mujezino-vi} je zavr{avao i svoj boravak u Sarajevu koje napu{ta 1953. i preseljava se u rodnu Tuzlu. U susretu sa ljudima, rudarima, prate}i ìvot grada, na ulici, u Husinu, na pijaci, {aroliki, a opet obi~ni svijet, umjet-nik se vra}a zaboravljenom, razabiranju i prepoznavanju onih slika i zvukova koji su ga podsje}ali na djetinjstvo. Mujezino-vi} ne samo da je bio osniva~ Udruènja likovnih umjetnika, ve} je bio osniva~ i dràvne {kole za likovnu umjetnost u ran-gu akademije. Tada{nji polaznici te {kole su imali indekse. Na primjer, kod Mustafe Peze ili Mevludina Ekme~i}a ili Marija Mikuli}a pi{e: Umjetni~ka {kola profeso-ra Ismeta Mujezinovi}a. Nije se zadràvao samo na tome. On je jedan od osniva~a Bo-sna fi lma. Zatim je jedan od osniva~a Aka-demije nauka i umjetnosti, ~iji je bio redo-vni ~lan, i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koja se onda zvala Jugoslaven-ska akademija znanosti i umjetnosti. Jedan je od osniva~a ~asopisa Pozori {te, koji je izlazio prije nekih pedesetak godina. A bio je i inicijator Festivala kra tko metra`nih do-kumentarnih fi lmova u Tuzli, koji se odr-àvao preko dvadeset godina.

Umjetnost kao osvajanje slobode

Mujezinovi} }e se ostvariti kao slikar narodnooslobodila~ke borbe i partizanske revolucije u kojoj je i sam sudjelovao. Na-kon Drugog svjetskog rata velikim potezi-ma risao je prizore partizanske epopeje,

me|u kojima se isti~e ciklus Prelaz preko Neretve, upadaju}i ponekad u zamku socijalisti~kog realizma, ali i u tom ànru pulsirao je njegov autenti~ni dar, tako da te slike nisu puka apologija ideologiji, ve} i autenti~na umjetni~ka pri~a. Slikao je ono {to je vidio, vjeruju}i da se ta pri~a vi{e ne}e ponoviti. Umjetnost je osvajanje slobode, ali on je vjerovao da je to i parti-zanska borba, tako da su se u njegovim slikama susreli i ozna~itelj i ozna~eno, re-~eno jednim desosirovskim izrazom. Vje-rovao je da njegov kist moè biti i ma~ u borbi za socijalnu pravdu. Njegove freske u sarajevskom Domu Vojske Federacije (nekad se to zvalo Dom Jugoslavenske na rodne armije) upe~atljivo govori o tom vremenu zanosa jednom borbom za drà-vu koja je propala nakon Mujezinovi}eve smrti. Danas ih doìvljavamo kao svjedo-~enja o ìvotu koji je bio i trajao prije iz-bijanja pompejske lave. Nakon devedese-tih u BiH postoji mala rezerva prema liku

i djelu ovog velikana, zbog njegove ide-olo{ke orijentacije, mada se ~ini kako je ~itavog ìvota Ismet Mujezinovi} slijedio isklju~ivo napredne ideje. Uostalom, anti-fa {izam nije ni~ija ideologija, ve} napro-sto dostignu}e. Svaki umjetnik ima svoje svijetle i manje svijetle trenutke. Me|utim, ta ideolo{ka premisa vezana za Ismeta Mujezinovi}a se moè uzeti uvjetno. Jer, ipak, imao je on i svoju stvarala~ku sumn-ju, svoju stvarala~ku i ljudsku tugu. Me-|utim, i Velázquez i Renoir i Rembrant su isto tako slikali kraljeve i prin~eve. Dakle, treba se osloboditi te ideolo{ke skrame i promatrati stvaraoca u totalitetu. On je bio svjestan svoga stvarala{tva, bio je svjestan svoje stvarala~ke etike, ali je ipak bio stva ralac koji nikad nije iznevjerio vlasti-tu prirodu.

Sve~ana manifestacija u Tuzli

Moè se nepretenciozno re}i da je Mu jezinovi} bio jedna od duhovnih verti-kala tuzlanskog kulturnog kruga. I ne sa-mo tuzlanskog, nego i bosanskoherce go-va~kog, pa i ex-jugoslavenskog. Povodom Stotinu godina od ro|enja akademika Is-meta Mujezinovi}a, kao spomen na ovog velikog slikara koji je ro|en u Tuzli, gdje je stvarao svoja najve}a djela, u njegovom rodnom gradu od 1. do 3. prosinca uprili-~ena je Sve~ana akademija u velikoj sali Bosanskog kulturnog centra Tuzla. Na akademiji su govorili Jasmin Imamovi}, gradona~elnik Tuzle, i Oskar Danon, je-dan od posljednjih iz kruga Collegiuma artisticuma, istaknuti kompozitor i diri-gent koji je veliki dio svoje karijere vezao za Bosnu i Hercegovinu. Nastupila je i Sa-rajevska fi lharmonija. Drugog i tre}eg pro sinca posjetitelji su mogli pogledati izlo`bu Ismet i njegovi |aci, kao i Lik Ismeta Mujezinovi}a u djelima likovnih umjetnika u Me|unarodnoj galeriji por-treta Tuzla i Me|unarodnom ateljeu Ismet Mujezinovi}. Tako|er, 2. prosinca bila je otvorena druga stalna postavka djela Isme-ta Mujezinovi}a. U obiljeàvanju stogo-di{njice ro|enja velikog bosansko herce-gova~kog slikara sudjelovale su os novne i srednje {kole iz Tuzle. Pokrovitelj manife-stacije je Kabinet gradona~elnika Tuzle Jasmina Imamovi}a. Stogodi{njice su sva-kako zna~ajan doga|aj u kulturi sva kog naroda. Ovom prilikom mogli bi citirati BiH pjesnika Izeta Sarajli}a koji poru~uje: “Doba velike umjetnosti je pro {la, ali ja sam u njemu ìvio i nije mi ào”. �

F.M.B.Ustanak

Djeca nose ranjenika

J

O

U

R

N

A

L

31

KULTURA

Bosanskohercegova~ku {tampu i jav-nost preplavljuju vijesti o vizionarskoj mi siji austrijskog umjetnika Michael Pü-hringera da okuje Stari Most u Mostaru i na njega instalira svoj umjetni~ki rad sve-ukupne teìne od 14 tona. Ionako raznim problemima bremenitome Mostaru samo je jo{ falila ta instalacijska grba, mnogi su s razlogom primijetili. U pismu namje-re, arhitekta i kipara Michaela Pühringera (arhitektonski birokrat koji se sporadi~no bavi umjetno{}u skupio je od raznih spon-zora 970.000 eura), koji je ujedno i pok-reta~ cijelog projekta, obja{njava se da je cilj cijele, kako je zove, konstrukcije, uka zati na politi~ku situaciju u Mostaru te poste}i njema~ka i austrijska poduze}a da ulaù u BiH. “Meni je bilo jasno da se poslije nasilnog razaranja mosta i u po-gledu na ponovnu obnovu ne moè jedno-stavno ostati na rekonstrukciji i da se rat-na doga|anja na prikladan na~in trebaju obiljeìti u obnovi. Sama rekonstrukcija meni daje pogre{nu sliku, naime nepriz-navanje ratnih rana, a time i njihovo po-tiskivanje. Moj projekt kre}e se u polju ne izvjesnosti izme|u harmonije i dishar-monije, dinamike i statike, agresivnosti i mira, smiruju}eg i razdraùju}eg, od po-novnog priznanje do totalnog nerazumi-jevanja i odbijanja.”

Kao simboli~an korak provedbe ovog projekta u djelo Centar za mir i multi etni-~ku suradnju iz Mostara zapo~eo je 2004. s dodjelom Nagrade za mir u vidu male skulpture mosta s instaliranom umjetni-~kom konstrukcijom. Dosada{nji dobitnici nagrade su biv{i ~e{ki predsjednik Vaclav Havel, biv{i austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock i biv{i predsjednik Ju`noafri~ke Republike Nelson Mandela. Pühringerov Projekt podràvaju i spon-zoriraju austrijske tvrtke. Izlo`be u povodu ovog projekta odràne su u Zagrebu, Beo-gradu, Sarajevu, Ateni, Istanbulu, Mosta-ru, Stöckholmu i Be~u. Iz dràvnog Povje-renstva za za{titu spomenika navode da ovaj projekt, koji }e potrajati mjesec dana, ne}e ni na koji na~in ugroziti sam most kao spomenik. “Dio je to suvremene um-jet nosti koja }e se izvanredno uklopiti u arhitektonski kompleks mostarskog Starog grada”, istaknula je dr. Amra Hadìmu ha-medovi}, predsjednica Povjerenstva za za-{titu spomenika BiH i dodala, “ako Povje-renstvo ocijeni da ova umjetni~ka instala-

cija ne}e o{tetiti most i ne}e utjecati na si-gurnost UNESCO-va spomenika, Pührin-geru }e se odobriti postavljanje.Vrlo je bitno i koliko umjetnik planira konstrukci-ju dràti na mostu. Ako to bude vi{e od tri mjeseca, isto mu se ne}e dopustiti.”

^lanovi “Peace Connectiona Mostar 3000” (organizacije koja stoji iza ~itavog projekta) prije dva mjeseca boravili su u Mostaru no nisu nai{li na odu{evljenje Mostaraca njihovom idejom, a u Grad-skom vije}u Mostara bili su iznena|eni i samim pitanjem o mogu}em projektu na Starom mostu. “Protiv smo svakog opte-re}enja Starog mosta, a za bilo kakve in-stalacije nu`no je nabaviti niz dozvola nad le`nih tijela”, komentirao je Mustafa Alendar, glasnogovornik Gradskog Vije}a Mostara. Inicijativu Austrijanaca, Tihomir Rozi}, zamjenik direktora PCU-a, Agen-cije za implementaciju izgradnje pro jekta Starog mosta, ocijenio je vi{e nego nepri-mjerenom i neumjesnom. “Upo znat sam sa tom inicijativom, a imao sam priliku upoznati i gospodina Pühringera. Pitao sam ga jesu li imali sli~nu inicijativu za instalaciju, na primjer, na katedrali ili zna-menitostima u Kölnu, Be~u ili Pragu. Nije mogu}e da se tako ne{to dopusti na Sta-rom mostu“, kazao je Rozi}, podsje}aju}i da bi realizacijom zami{ljene èljezne in-stalacije Stari most pretrpio mnoga bu{e-nja, {to se, kako je naglasio, ne moè do-pustiti. “Dok sam ja ministar, Pühringer ne}e postaviti ~eli~nu konstrukciju na Sta-ri most. Ne}u dopustiti da se ta ljepota za-robi u ̀ eljezo”, kazao je federalni ministar kulture i sporta Gavrilo Grahovac. Mini-star Grahovac obja{njava kako mu je Mi-chael Pühringer prije nekoliko mjeseci prezentirao svoju umjetni~ku instalaciju, koju podràva i austrijska vlada, ali da mu je odmah tada dao do znanja da svoje na-mjeru, iako je ona u svom cilju dobrona-mjerna, ne}e ostvariti. Me|utim, Pührin-ger, koji ima podr{ku nekih politi~kih

struktura u Mostaru, najavljuje da bi se konstrukcija postavila do 2010. godine, a o ozbiljnosti cijele inicijative govori i ~in-jenica da se maketa Starog mosta sa èljeznim okovom ve} nalazi u Centru za mir i multietni~ku suradnju u Mostaru.

Mnogi }e biti zgroèni kada surfaju}i Internetom nai|u na site organizacije “Pea ce connection Mostar 3000” gdje se Stari most opisuje na ovaj na~in: »Most je bio izgra|en jednostavno da se spoje dvi-je obale Neretve, bez ikakve ukrasne na-mjere ili posebnog zna~aja. Glavni uticaj na dizajn mosta je morfologija mjesta i okoline. Cijeli kompleks nije posljedica jednog dizajna nego razvoj kroz doba, za-visan od povijesnih doga|aja i potrebe za za{titu prijelaza preko rijeke.” Kao arhi-tekta i umjetnik (iako skromne reputaci-je), gosp. Pühringer bi morao znati da je ve} sama simbolika ponovne izgradnje Starog Mosta koji je tu stajao i spajao 450 godina sama po sebi umjetni~ki ~in i umjetni~ki rad koji najrje~itije i najjasnije {alje poruku o neophodnosti i neminov-nosti spajanja i zajedni~kog ìvljenja mo-starskih gra|ana. Pühringer èli na jedan umjetni~ki i simboli~ki fantasti~an rad dodati jo{ ne{to. Zar je stvarni cilj umjet-nika njegova potreba da pomogne harmo-nizaciji me|uljudskih odnosa u Mostaru? Zar time {to }e ulaù}i 970.000 eura u suvi{nu i nepotrebnu intervenciju i svojim radom naru{iti savr{enu harmoniju Starog Mosta? Krajnje je vrijeme da se prekine praksa samovoljnog me|unarodnog (u ko operaciji sa doma}im art diletantima) postavljanja “umjetni~kih radova” upitne ili u najmanju ruku, umjetni~ki nevalori-zirane kvalitete. Nakon {to je BiH postala lager svakovrsnog kemijsko-biolo{kog, medicinskog, tehnolo{kog, elektronskog i drugog svjetskog ili bolje re}i bjelosvjet-skog otpada treba sprije~iti da to postane u kulturnom smislu. Ako stvarno organi-zacija “Peace connection Mostar 3000” ima vi{ak novca i èli ih uloìti u razvoj Mostara i regije onda ima mnogo boljih na~ina za to. Neka ulaù u projekte, koje grad Mostar sigurno ima u svojim plano-vima razvoja, neka stimuliraju turisti~ke organizacije u Austriji i Njema~koj da do-vode turiste – ne da se ~ude instalaciji – ve} da uzivaju u ~istoci i jednostavnosti te gra|evine, jedinstvenoj u svijetu. �

F.M.B.

“Umjetni~ka” instalacija na Starom mostu u Mostaru

Most okovan u èljezo

Planirana instalacija

J

O

U

R

N

A

L

32

Jedan profesor na predavanju iz kultu-ralnih studija je rekao: “Muka provincij-skog ìvota je neke od vas dovela na ovaj studij.” Nakon odre|enog vremena, koje me dijeli od tih predavanja iz 2005. godi-ne, shvatila sam kako je mnoge od nas neka vrsta muke doista bila dovela na taj studij. Stalna potreba za traènjem odgo-vora na pitanja koja se odnose na ogrom-ne socijalne razlike, o ulozi ène u dru {t-vu, umjetnosti, demokrati~nosti, dru{tve-no-politi~kim promjenama, itd. dovela su me u situaciju da poku{am potraìti odgo-vore, naravno samo za sebe, u nekoj dru-goj avliji koja je sasvim druga~ija od moje. Mo`da bi se moja namjera mogla nazvati i egoisti~nom jer je i ovo stjecanje znanja, na àlost, samo moja vlastita po-treba. U dana{njem vremenu, o~ito, da postoji znanje koje ima dva ili vi{e lica, pa ga se ~esto poistovje}uje s onom oso-bom koja ga je usvojila. Te, helem nejse, ako nam se osoba dopada, onda nam se dopada i “njeno znanje”, a niti ne razmi{-ljamo o tome da znanje nije privatna stvar niti je moglo samo nastati nego u kolople-tu razli~itih tekstova (intertekstualnost), iskustava, itd. nadogra|ujemo predod`be, oboga}uju}i vlastiti duhovni svijet.

U dana{njoj (sup)kulturi u kojoj i sa-mi svjesno ili nesvjesno participiramo, postalo je “sramotno” razgovarati o soci-jalnim razlikama. Svoja druènja naj~e{}e okrunimo kakvom dobrom {alom, raz-bibrigom ili razgovor povedemo o pozna-tim kozmeti~kim imenima, garderobi, mo di – ama ko }e mozak optere}ivati ta-mo nekim {ugama, samo se insan bezbeli nasekira i ni{ta od toga na kraju nema. “Njima njihova, nama na{a nafaka i {ta se vi{e ima o tome raspredati.” Ili se pravi-mo bedaci ili je ova misao postmodernog ~ovjeka doista postala pljesniva te se zbog toga ne moè vidjeti kako u kapitalizmu postoje dva osnovna tabora: oni koji pro-izvode i oni koji tro{e. U sferi proizvod-nje netko mora raditi i donijeti na trì{te gotove proizvode. Onda dolazi do para-doksalne situacije u kojoj su glavni akteri radnici, a o njihovim vlastitim ìvotima se ni{ta ne govori. Diskurs koji je govorio o radni{tvu, davno je prevazi|en i ustupio je mjesto onim temama koje propagiraju

nacionalnu osvije{tenost, ugroènost od strane drugih nacija, jednakost ne na razi-ni pojedina~nog nego na razini kolektiv-nog (op}eg). Oni koji su bili u situaciji da raspravljaju s onima koji imaju druga~ije mi{ljenje od na{eg vlastitog, dobro se sje-}aju kako su na{e mi{ljenje znali etiketi-rati kao zastarjelo i povijesno neprihvat-ljivo, {to zna~i da nije moderno i da nije trenutno u trendu. Takvo etiketiranje zna-~i samo jedno: ako nas se èli izbaciti iz diskursa onda se na{e mi{ljenje èli od-mah na po~etku okarakterizirati nazad-nim. A to samo vodi u novi paradoks jer demokrati~nost name}e misao kako svi imamo pravo govoriti (komunicirati), a onda nam ja~i sugovornik kaè kako je ne{to prevazi|eno. Oni koji imaju mo} nastoje kulturu iz an|eoskih visina spu-stiti u na{u svakodnevicu. A {to je s kultu-rom u radni~kim pogonima, radni~kim naseljima ili na periferijama velikih “kul-turnih centara”? Na{i javni mediji, ~aso-pisi i veliki mozgovi namjerno zaobilaze sferu proizvodnje. Za{to? Je li sramotno biti u radni~kom pogonu ili je ta vrsta lju-di u manjini pa o njima profi njena elita i ne treba misliti? U prostoru u kojem po-stoji buka, gableci i radnik kojemu je ne-spretno ispao ~eki} pa mu se dru{tvo oko-lo smije, slike su koje dana{nja djeca ne mogu nigdje vidjeti. Postoji ignoriranje od strane mo}nih, onog dijela dru{tva koji

svojim fi zi~kim radom zara|uje svoj kruh svagda{nji.

Kapitalizam je izvrsno razradio taktiku kako }e prikazati svoju crvenu djecu. U ime demokracije, na TV-ekranima prisutni su radni~ki glasnogovornici koji se kroz sindikat zalaù za radni~ka prava. Kapita-lizam strogo vodi ra~una i o slobodnom vre menu svojih radnika pa su rek lame na TV-u prepune preporuka za bavljenje tjelo-vje`bom (a svaka tjelo vje` ba predstavlja nadzor nad narodnom energijom), planina-renjem ili reklamama o vrlo povoljnom go di{njem odmoru na oba lama na{eg pre-lijepog Jadrana, naravno s odgodom pla-}anja ili pla}anje na {est, dvanaest ili ~ak dvadeset ~etiri obroka. Nekad se i moglo ~uti: “Ra-ra-radni~ka odmara se klasa, pla-pla-plavi se Jadran talasa.” Danas ni toga nema. Nema radni ~ke klase, svi su postali gospoda. Dana{nja (sup)kultura je, mo`da, najbolji oblik kri ti~kog promi{ljanja i naj-bolji odgovor na trenutnu dru{tvenu situa-ciju. Tu dolazi do razli~itih oblika kreativ-nosti koji naj~e{}e vuku u dolinu ki~a, ali su i kreativnost i ki~ ro|eni iz bijesa. Pro-stor za izlaske radni~kih obitelji naj~e{}e su zatvoreni prostori, veliki {oping centri. U njima se moè kupovati (peglaju}i karti-ce), jesti i piti. Dijete u kolicima moè uz tetrapak soka i neko pecivo dobro i ve~erati. (Sup)kultura je slika u zrcalu koja oslikava sveukupnost dru{tvenih procesa. �

Ogled – kapitalizam i radni~ka klasa

(Sup)kultura u ìvotu radnikaAjka Tiro Srebrenikovi}

KULTURA

J

O

U

R

N

A

L

33

@IVJETI ISLAM

“A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere u~inio. Me|utim, oni }e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio...”(Hud, 118, 119)

U navedenom kur’anskom ajetu Uz-vi{eni Allah nas informira da je èlio, On bi sve ljude stvorio kao sljedbenike jedne vjere. Me|utim, svojim htijenjem i mu-dro{}u, omogu}io je da ljudi zauzimaju razli~ite stavove i uvjerenja, kako u dru-gim vidovima ìvota tako i u razumijeva-nju i ìvljenju vjere. I doista, i{~itavaju}i povijest ljudskog ìvljenja na Zemlji, na-ilazimo na brojne i razli~ite oblike ljud-ske religioznosti: od oboàvanja Jednoga Boga do razli~itih politeisti~kih oblika re-ligioznosti, kao {to su oboàvanje nebe-skih tijela, prirodnih pojava, ìvotinja, samog ~ovjeka ili onoga {to je ~ovjek na-pravio poput kipa ili totema.

Stvoriv{i ~ovjeka, Bog je u njegovo bi }e utkao sposobnost rasu|ivanja, pr o-mi{ ljanja i zaklju~ivanja o pojavama oko njega, daju}i mu u isto vrijeme povjerenje (emanet) namjesni{tva (halife) na zemlji, za {to }e ga na Sudnjem danu pozvati na odgovornost.

Tim kvalitetama ~ovjek je postao krun sko Bo`je stvorenje koje se razlikuje od svih drugih stvorenja. ôvjek se svo-jim plemenitim djelima, koja prozilaze iz ~vrste vjere u Jednoga Boga, u duhovnoj vertikali moè uzdi}i i pribliìti svome Stvoritelju vi{e nego i sami meleki (an|e-li), ali se isto tako svojim lo{im djelima moè spustiti na niè duhovne stupnjeve od same ̀ ivotinje. Bog je dopustio, ili bo-lje re~eno, omogu}io da ljudi ne samo iskrivljeno vjeruju, nego ~ak i negiraju Boga kao izvora cjelokupnog ìvota u Univerzumu, jer im je podario slobodnu volju i mogu}nost izbora. Ipak, iz svoje milosti, Allah Uzvi{eni je olak{ao ~ovjeku u njegovom traganju za uzrocima po-stojanja i smislu njegova ìvota. Vreme-nom je objavljivao odabranim ljudima – Poslanicima – Istine o Sebi, Jednom i Je-dinom Gospodaru i Stvoritelju svjetova, te Istine o ~ovjekovom postojanju i nje-govom ovozemnom i budu}em ìvotu. U

svakoj Objavi traèno je od ~ovjeka da prizna i posvjedo~i postojanje samo Jed-noga Boga, na arapskom Allaha dèlle-{anuhu, i da samo Njemu izraàva svoju pokornost (islam), pri tome ne pripisuju}i nikome i ni~emu boànske osobine.

Svi Poslanici su dobivali Objavu sa istoga izvora. Muslimani ne prave nika-kve razlike izme|u njih, s tim da samo slijede Muhammedov vjerozakon. Prija{-nje su Objave naru{ene ljudskom rukom za razliku od Kur’ana koji je u potpunosti sa~uvan i predstavlja kona~nu formu i sadràj jedne te iste vjere – islama. Zato muslimani vole kazati kako je islam i naj-starija i najmla|a vjera te da su svi posla-nici zapravo bili muslimani.

Isa, Mesih, sin Merjemin - Poslanik

islama

Kada pi{emo ili govorimo o vjerama u Jednoga Boga mislimo na tri mono te-isti~e religije: ìdovstvo, kr{}anstvo i is-lam. Svaka za sebe tvrdi da }e upravo njeni sljedbenici posti}i vje~no blaènstvo na budu}em, vje~nom svijetu. Gdje se, zapravo, razilaze tri monoteisti~ke vjere?

Ne ulaze}i u {ire rasprave, moèmo kazati da se ìdovstvo, kr{}anstvo i islam u svojim nau~avanjima razilaze prije sve-ga u me|usobnom osporavanju, odnosno priznanju. @idovstvo ne priznaje kr{}an-stvo, dok kr{}anstvo priznaje ìdovstvo, ni ìdovstvo ni kr{}anstvo ne priznaju islam, a islam priznaje i ìdovstvo i kr{}an-stvo (Ehlu-l-Kitab) i sve starozavjetne po-slanike. Klju~na to~ka razilaènja triju religija je Isa, Mesih, sin Merjemin/Mari-

jin, neka je Allahov mir i blagoslov na njega i njegovu majku. Iako je po pripad-nosti narodu bio @idov, oni ga nikada ni-su priznali svojim Poslanikom. [tovi{e, osporavali su mu poslanstvo te onemogu-}avali na razne na~ine u njegovoj posla-ni~koj misiji. Mnogi kr{ani vjeruju da su tada{nji @idovi krivi za njegovu smrt. Po-slije njegove smrti, o kojoj kr{}ani i mu-slimani zauzimaju razli~ite stavove, javlja se nova vjera nazvana po njemu - kr{}an-stvo. Kona~na forma te vjere, nastala ne-koliko stolje}a poslije smrti Isaa a.s. (325. godine na Drugom koncilu u Nikeji, kas-nije dogra|ivana odnosno mijenjana kroz povijest), zasniva se na vjerovanju u troj-stvo. Osim Bogu, kr{}ani boànske oso-bine pridaju Isusu i Svetom duhu, ~emu se Kur’an o{tro suprostavlja. Za musli-mane Isa a.s. je samo ~ovjek, predpos-ljednji Bo`ji poslanik u nizu Poslanika. Njemu je Allah Uzvi{eni objavio Indìl (Radosna vijest). Bio je musliman, {to zna~i pokoran Allahu i Njegov odabra-nik. Muslimani ne prave nikakve razlike izme|u njega, Muhammeda a.s. i drugih Poslanika: “Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ðMi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ðûje-mo i pokoravamo se; oprosti nam, Go-spodaru na{; tebi }emo se vratiti.’” (El-Bekara, 258)

Isus/Isa a.s. u Kur’anu

Kronolo{ki gledaju}i, Kur’an svoje izlaganje o Isaa a.s. po~inje kazivanjem o njegovoj majci, ~asnoj Merjemi (Mariji) i njenim ra|anjem u obitelji Ali Imran. Ta je obitelj bila zaduèna za odràvanje Hrama u Jeruzalemu kojeg je sagradio Sulejman a.s., sin Davudov a.s. (Solo-mun, sin Davidov). Allah potvr|uje da je to jedna od najodabranijih obitelji koja je uop}e ìvjela na zemlji: “Allah je oda-brao i odlikovao Adema i Nuha i Ibrahi-movu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom.” (Ali Imran, 33). Tre}a kur’anska sura (poglavlje) nazvana je po

Islamske teme

Islamsko u~enje o Isusu/Isau a. s. (I)Mirza ef. Me{i}

Levha Allah

J

O

U

R

N

A

L

34

ovoj obitelji. Za Merjemu Allah d`.{. kaè da je naj~asnija èna koja je ikada hodala zemljom. Ona je jedina ̀ ena imenom spo-menuta u Kur’anu, a devetnaesto kur’an-sko poglavlje imenovano je po njoj. Mer-jema/Marija vi{e se puta spominje u Kur’anu nego u cijelom Novom zavjetu (Bibliji). Sve do njenog ro|enja propisi su nalagali da samo mu{ka djeca mogu sluìti u Hramu. Njena majka, dugo ~ekaju}i trudno}u, zavjetovala se da }e, ako za-trudni sa svojim muèm, svoje dijete po-dariti za slu`bu u Hramu. Nakon {to je uvidjela da je rodila ènsko, pravdala se Allahu: “Gospodaru moj, rodila sam ènsko, a mu{ko nije {to i ènsko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i njen porod stavljam pod Tvoju za{titu od prokletog {ejtana.” Allah d`.{. dozvoljava Merjemi da boravi u Hramu u kojem je cijelo vrije-me samo Njemu ~inila ibadet. Izrasla je u ènu velikog znanja i mudrosti te iskrene vjere u Allaha d`.{. I meleki su joj dolazi-li razveseljavaju}i je i savjetuju}i je: “Merjema, Allah je tebe, zaista, odabrao i ~istom u~inio! On je tebe odabrao nad ènama svjetova! Merjema, budi skru{ena i Gospodaru svome sed`du ~ini, i Njemu se klanjaj zajedno sa onima koji Mu se klanjaju.” (Ali Imran, 42,43.) O njoj je cijelo vrijeme brinuo mu` njene sestre Al-lahov Poslanik Zekerijja a.s. (Zaharije), uvjeriv{i se u poseban Merjemin status kod Boga. I o tome nas Allah d`.{. infor-mira: “I Gospodar njezin primi je lijepo i u~ini da uzraste lijepo. Kad god bi joj Zekerijja u hram u{ao, kod nje bi hrane na{ao. ðOdakle ti ovo, o Mejrem?’, on bi upitao. A ona bi odgovorila: ðOd Allaha! Allah opskrbljuje koga ho}e, bez muke.’” (Ali Imran, 37)

U Hramu, tijekom njena ibadeta, Merjemi se u liku savr{ena mu{karca ja-vlja melek Dìbril (an|eo Gabrijel) koji joj saop}ava vijest da }e roditi sina {to je kod nje izazavalo {ok i strah. Merjema je logi~no i u nevjerici postavljala pitanje kako moè roditi dijete kada je nije nije-dan mu{karac u ìvotu dotakao. O tome Uzvi{eni Allah kaè: “I spomeni u Knjizi Merjemu kada se od uku}ana svojih na isto~nu stranu (Hrama) povukla. Ona je postavila paravan da se zakrije od osta-lih; te smo joj Mi poslali Na{eg Meleka Dìbrila, i on joj se pojavi u liku savr{ena ~ovjeka. ðJa se utje~em Milostivom od te-be, ako se Njega boji{!’, uzviknu ona. ðA ja sam upravo glasnik od tvoga Gospoda-ra’, re~e on, ðda ti poklonim dje~aka ~ista!’ ðKako }u imati dje~aka’, re~e ona, ðkada me nijedan mu{karac dodirnuo ni-

je, a ja nisam nevaljalica!’ ðTo je tako!’, re~e on, ðGospodar tvoj je rekao: “To je meni lako”, i zato da ga u~inimo znamen-jem ljudima i znakom milosti Na{e. Tako je unaprijed odre|eno!” (Merjem: 16-21)

Dok ju je smirivio rije~ima upu}enim od Uzvi{enog Allaha, Dìbril je puhnuo prema njoj od ~ega je Merjema zanijela Isaa a.s.: “Merjemu, k}er Imranovu, koja je nevinost svoju sa~uvala, a mi smo udahnuli u nju od Na{eg duha; i ona je posvjedo~ila istinitost rije~i svoga Go-spodara i Njegove objave, i bila je od istinski predanih (robova).” (Tahrim: 12) I na drugom mjestu u Kur’anu Allah d`.{. spominje ovaj doga|aj: “I spomeni onu koja je sa~uvala svoju nevinost: Mi smo udahnuli u nju od Na{eg duha, i u~inili nju i njena sina znamenjem svjetovima.” (El-Enbija, 91)

Optu`be za blud

Merjema je pretpostavljala da }e biti uz-nemiravana i provocirana zbog trudno}e. Bila je uvjerena da svijet ne}e povjerovati da je njen slu~aj izravna Allahova odred-ba, iako su je poznavali kao pobo`nu, bo-gobojaznu i ~estitu ènu. Zato je krila svoju tajnu dok njena trudno}a nije posta-la o~ita. Povjerila se jedino svojoj sestri, èni Zekerijjaovoj a.s., koja je u isto vrije-me zanijela Jahjaa a.s. (Ivan Krstitelja). Osjetiv{i veliki strah i tegobu, poàlila je {to je uop}e ìva, a njene misli nam Allah d`.{. prenosi u suri Merjem: “Kamo sre}e da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” (Merjem, 23.) Na takvo njeno razmi{ljanje Allah Uzvi{eni joj po-novno {alje meleka Dìbrila koji je hrabri i saop}ava joj da nema razloga za àlost i tugu, jer koga Allah ~uva ne moè mu ni-tko nauditi: “I melek je, koji je bio niè nje, zovnu: Ne àlosti se, Gospodar tvoj je dao da niè tebe potok pote~e. Zatresi palmino stablo, posu}e se po tebi datule svjeè, pa jedi i pij i budi vesela! A ako

vidi{ ~ovjeka kakva, ti reci: Ja sam se za-vjetovala Milostivom da }u {utjeti, i danas ni s kim ne}u govoriti.” Znaju}i da }e je ljudi optuìvati za blud, Allah je naredio Merjemi da {uti jer opravdavati se u nje-noj situaciji, koju obi~ni ljudi nisu mogli razumjeti, nije imalo smisla. Svemilosni Allah je znao kako }e reagirati njen narod nakon {to vide njeno dijete, zato je na Se-be preuzeo sav tijek doga|anja oslobodiv{i i za{titiv{i Merjemu od napada i optu`bi. Merjema je tako i postupila. Kada je na-stupilo odre|eno vrijeme Merjem je rodi-la dijete. O ro|enju, tj. dolasku Isaa a.s na ovaj svijet, Allah d`.{. kaè: “Isaov slu~aj je u Allaha isti kao i slu~aj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ðBu-di!’, i on bi (nastade).” (Ali Imran, 59) Troje je ljudi na zemlji ro|eno bez oca: Adem/Adam, Hava/Eva i Isa a.s./Isus.

Ni s kim nije govorila, a svoje novo-ro|en~e je odnijela svojoj obitelji, vjeru-ju}i da }e je oni razumjeti i bez prigovora za{tititi. Me|utim, i oni pod utjecajem sredine u kojoj su ̀ ivjeli, osudili su Merje-mu: “Hej ti, koja u ~ednosti li~i{ Harunu (Aronu), tvoj otac nije bio nevaljalac, a mati tvoja nije bila nevaljalica.” (Merjem, 28.) Ona je samo {utjela i pokazala na di-jete, time im daju}i signal da pitaju njega ono {to im nije jasno. Isa a.s. }e Allaho-vom voljom progovorit u be{ici i oprav-dati majku. To }e biti i prvi dokaz njegova poslanstva i nevinosti njegove majke. Ku-r’an o ovome kazuje: “Ja sam Allahov rob, dijete re~e, meni }e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me u~initi. I u~ini}e me, gdje god budem, blagoslovljenim, i nare-di}e mi da dok sam ìv molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, I da majci svojoj dobar budem, a ne}e mi dopustiti da bu-dem drzak i nepristojan. I neka je mir na-da mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada bu-dem iz mrtvih ustao!” (Merjem: 27-33)

Izrael}ani su htjeli kamenovati Merje-mu vjeruju}i da je po~inila blud. No, kada su ~uli da Isaa a.s. govori u be{ici, postalo im je jasno da je on od Allaha odabrano dijete, te su odustali od svog nauma i oslo-bodili Merjemu svake optu`be. Allah je u~inio Isaa a.s. i njegovu majku Svojim znamenjem ~ovje~anstvu, jasan i siguran dokaz Njegove potpore onome kome On ho}e: “I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom u~inili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa teku}om vodom nastanili.” (Mu’minun, 50) �

(Nastavlja se...)

Kur’an âsni

@IVJETI ISLAM

J

O

U

R

N

A

L

35

POLEMIKE I STAJALI[TA

Sisak, 12.12.2007.

Udruga Bo{njaka branitelja grada Si-ska (UBBGS) na svojoj 2. redovnoj sjed-nici odrànoj 12.12.2007. godine s po ~et-kom u 18 sati donijela je sljede}e zak-lju~ke i reagiranje na neto~nosti koje je donio Glavni odbor Udruge Bo{njaka bra nitelja Domovinskog rata Hrvatske (UBBDRH), a koji su objavljeni u “Pre-porodovom Journalu” za listopad 2007, broj 94 na stranicama 46 i 47. Poradi isti-nitog informiranja ~itatelja “Preporodo-vog Journala” traìmo od Vas da objavite na{e donijete zaklju~ke pod naslovom: “Zablude i laì iz UBBDRH”.

Zaklju~ke Glavnog odbora UBBDRH smatramo krajnje neprihvatljivima, te ih kao takve u potpunosti odbacujemo. To-me je razlog {to si Glavni odbor UBB-DRH uzima za pravo da odre|uje tko }e biti priznat kao braniteljska udruga, a do-bro se zna da za to postoje zakonom od-re|ene institucije. To svakako nije UBB-DRH, nego je to Ured dràvne uprave, te smo sukladno vaè}em zakonu 28.08. 2007. godine upisani u Registar udruga Re publike Hrvatske (Klasa:UP/1-230-02/01/272, Ubroj: 2176-06-01-07-2), pod imenom UDRUGA BO[NJAKA BRA-NITELJA GRADA SISKA. Ina~e, kako druga~ije shvatiti zaklju~ke Glavnog od-bora UBBDRH koji ne priznaje pravomo}-na rje{enja donesena u skladu s vaè}im zakonima koje je izglasao i donio Sabor Republike Hrvatske.

Naime, tko moè ne priznati legalno registriranu udrugu, zajednicu, stranku i sli~no koji su upisani u zakonom pred-vi|eni registar ili osporavati njihovo po-stojanje, ako su iste registrirane i rade u skladu s postoje}im zakonom. Da li je za to ovla{ten Glavni odbor UBBDRH?

Za napomenuti je da su u spomenu-tom tekstu u objavljenom “Preporodovom Journalu” pod navodnicima spomenuti branitelji. “Tzv. branitelji” su pripadnici te iste udruge, tj. UBBDRH.

Tko si moè uzeti za pravo i nepozvan zadirati u rad legalno i pravno registrirane braniteljske udruge. Da li to mo`da smije Glavni odbor UBBDRH?

Tko sebi moè dati pravo da nekoga neosnovano i neargumentirano upozorava

i daje mu savjete o njegovu radu i na~inu djelovanju. Da li je to mo`da Glavni od-bor UBBDRH?

Tko sebi moè dati pravo da prati odre|ene osobe ili pojedince, te da o to-me izvje{}uje sebi sklone odre|ene grupe ljudi ili odre|enog pojedinca. Da li je to zada}a Glavnog odbora UBBDRH?

Bilo bi pohvalno i poèljno od Vas da prestanete prozivati i omalovaàvati vrh politi~ke strukture bo{nja~kog naroda ko-ji postoji i predstavlja bo{nja~ki narod od samog utemeljenja samostalne i suverene Republike Hrvatske, a koji je svojim ra-dom i djelovanjem omogu}io Bo{njacima u Republici Hrvatskoj da utemelje mnoge zajednice, vije}a, te druge druge bo{nja~ke asocijacije koje trenutno djeluju na pod-ru~ju cijele Republike Hrvatske, pa izme-|u ostalog i UBBDRH (koju vi, naàlost, zastupate i predstavljate).

Ovakva navedena stajali{ta mogu u~i-niti pojedinci ili grupa osoba koji su, bla-go re~eno, pravno, politi~ki pa ~ak i obra-zovno nepismeni, a sve }e to u~initi iz samo njima poznati razloga da bi ostvarili svoje ne~asne namjere, a koje sigurno ne pridonose zajedni{tvu me|u Bo{njacima na koje se Vi gospodo zdu{no pozivate.

Takvo ne{to si mogu priu{titi osobe sklone {irenju dezinformacija, osobe koje sa zadovoljstvom i uz veliku dozu sre}e obmanjuju i dovode u zabludu ciljanu skupinu ~itatelja i drugih, naàlost, njima sklonih osoba.

Takvo ne{to si mogu dopustiti nemo-ralne, ne~asne, dvoli~ne, licemjerne, tra-~e vima podlo`ne osobe, osobe sumnjivog i protuzakonitog pona{anja i djelovanja. Takve osobe su svjesne da samo takvim svojim sumnjivim radom mogu za sebe i uì krug osoba oko sebe ostvariti odre|enu materijalnu i svaku drugu zakonom za-branjenu korist.

S obzirom na sve naprijed napisano ne moèmo a da ne zaklju~imo da Bo{-nja kinje i Bo{njaci, koje ovakva skupina predstavlja, nisu do{li do spoznaje i zak-lju~aka koju im {tetu ~ine isti, te da sve njihove pozitivne atribute isti blate svojim sumnjivim radnjama kojih ima napretek.

Ako se osvrnemo unazad i na odre|eno djelovanje tih osoba moglo bi se zaklju~iti da bi vam ~lanovi udruge i drugih bo{-nja~kih asocijacija bili zahvalni da vratite sumnjive vam mandate {to bi u krajnjoj liniji i Vama samima koristilo.

Obzirom da ste duboko zagazili u po-liti~ke vode (a primjetili smo da Vas je dobro krenulo) bilo bi dobro, a i po{teno od Vas, da ponovno pokrenete utemelje-nje Udruge Alijansa za tre}u Hrvatsku ~iju ste inicijativno pokrenuli 20.07.2002. godine u Europskom domu u Zagrebu. Kroz tu udrugu/stranku moète ostvariti transparentnost tro{enja dobivenih fi nan-cijskih sredstava, te Vas za sve sumnjivo i nestalo ne}e nitko ni{ta pitati.

Ukoliko budete imali imalo sluha i ra-zumijevanja u~init }ete odre|ene poteze koje bi u~inio svaki moralan, po{ten i ~a stan ~ovjek, ~ime }ete pomo}i da se prestane s podjelama, razbijanjem i neje-dinstvom me|u nama, pripadnicima bo{-nja~ke manjine u Republici Hrvatskoj.

Reagiranje u ovakvom pisanom obliku i uz odobrenje da bude lektoriran od strane uredni{tva lista “Preporodov Jour nal” jed-noglasno je donio Glavni odbor Udruge Bo{njaka branitelja grada Siska. �

Predsjednik UBBGS: Senad Dedi}

Objavljujemo reagiranje bo{nja~ke braniteljske udruge iz Siska

Sukobi me|u braniteljima

^lanovi UBBGS

Polaganje vijenaca braniteljima na sisa~kom groblju

J

O

U

R

N

A

L

36

MURSELOV [EGISTAN

Kada sam se vratio s ~asnog hadà moj mi je po{tovani drug ef. Halil rekao: “Sine oti{ao si na had` s dva imena, a s dva si se i vratio. Nekad je ìvio Filip Mur sel, a sada se rodio hadì Mursel.” Zaista, dobri ef. Halil je u pravu, ali ne}e mi moji Bo{njaci zaboraviti Filipa. Kada god }e nastati neka konfl iktna situacija, Filip }e se vra}ati, u njega }e upirati prste, optuìvati ga kao da je on ne{to nekome sagrije{io. “Kriv si, ako zbog ni~ega onda samo zato {to si Filip.” Na dènazu }e Fi-lipu svakako do}i, ali mu onu metafi zi~ku ne}e nikada priznati. Ali i Filip se rodio u islamu kao i svi mi drugi, bio ba~en iz ezela u vje~nost. Budi Filipe, a ono bude Mursel. Prije hadà pitao sam u~enije mus limane, onako iz {ale, gdje }u staviti titulu hadìja kada se vratim; ispred Fili-pa ili ispred Mursela. “Ne moè{ ispred Filipa, gdje to ima!” Titula ni{ta ne zna~i kao ni ime, ali ja sam se na{ao u nedou-micama. Ho}u li i na hadù morati obja{-njavati da sam musliman, a ne Filip, da sam Mursel prije nego Bo{njak? Moram li ja Allahu teubu ~initi zato {to mi je jed-no od imena Filip? Tko sam ja i {to je ta-jna pokajanja? Ho}u li ikada znati je li mi dragi Allah d`.{. primio had`? I tako sam krenuo, no{en mno{tvom pitanja, na ha-dù se sastaviti, postati gospodin duha, biti anoniman, isti me|u jednakima. Ne-stao je onaj [egistanac koji vas je uvese-ljavao, a bio je ionako obi~no piskaralo pun la`nih i dovitljivih dosjetki, ideja, ne-potrebnih informacija, retorike i na kraju demagogije.

Za ovakve kao {to sam ja redovito se misli da su {ibe dru{tva koje “pristojni” smatraju neprijateljem radosti. Na hadù sam shvatio da do sada ja jednostavno ni-sam imao dovoljno talenta da steknem lju bav nekih svojih ~itatelja. Kako da idem na had`, a znam da ima ljudi koji mi ne bi dali halala ni u svojim posljednjim rije~ima? Recimo: “Boè oprosti mi {to sam kreten s lijepom i njegovanom gla-

vom, blijedo lice s ogromnim crvenim stomakom, {to sam u spava}oj sobi sva-kih pet godina mijenjao slike politi~ara, ali onom Filipu nikako nemoj oprostiti, njega na promatranje u dèhennem, po-nizno molim. I, da, Ja Rabbi, do}i }u ti sigurno, ali ako ne do|em… javi mi ako ti {to zatreba. Ima u mene. Ipak sam ja ano-nimac koji svakoga poznaje.” Ti revnosni “promatra~i” koji stalno nekoga {pijuni-raju, dosa|uju Bogu svojim jalovim mol-bama i misle da je sve opravdano kada je u Njegovo ime, vide sve prije iskrenosti, u~inili su da se bra}a muslimani gnu{aju jedni drugih i s uìtkom se me|usobno mu ~e. Svaki insan na hadù je s Allaho-vom pozivnicom, u to nema sumnje, ali tamo je i podosta munafi ka koji su do{li s pozivnicom samoga [ejtana. Oni vole i}i na had` jer znaju da sve moè biti opra-vdano ako je u ime Boga. Naàlost, rev-nost za religiju po~esto opravdava kleve-tu, izdaju, jednom rije~ju nered. Ljudi najlju}i, najù~ljiviji, najpokvareniji, zna-ju biti i najrevnosniji; oni vjeruju da }e im s obzirom na njihovu revnost, On oprosti-ti iskvarenost njihovog morala i sve njiho-ve hr|ave postupke. U kakvoj su samo zabludi.

Na hadù je ~ovjek osu|en da se suo~i s vlastitim ogledalom, ako se uop}e moè ogledati bez prethodnog ~i{}enja. Ogle-dalo su nam na{a bra}a muslimani. Oni dolaze sa svih krajeva svijeta u posjetu Allahu i jedan bosanski musliman odjed-nom se nalazi u situaciji kada se mora suo~iti s predstavnicima ~itavog ummeta. Ponekom Bosancu i Bo{njaku to je pre-vi{e, kako pojmiti takvo ~udo u gu`vi raz-nolikosti, a u~ili su nas i kroz poslovice nara{tajima prenosili da je bosanski mus-liman najbolji i naj~i{}i musliman na du-njaluku. I to izvana i iznutra. Ve} drugi dan hadà, na putu u Poslanikovu dàmiju, prije sabah namaza, upoznao sam jednog revnosnog bosanskog muslimana. “Jesi li vidio noge onim crn~ugama, kako su sa-

mo prljave, pune gljivica. I onda ti mora{ pasti na sed`du tamo gdje je on hodo. Ja nosim maramicu da se na sed`di sa~uvam od tih hajvana. Sada znam da smo mi Bo{njaci najbolji muslimani na svijetu.” Velika odgovornost je biti najboljim jer to nesumnjivo zna~i biti uzorom ili ~ak nepogre{ivim, a za sebe sigurno znam da od te vrste nisam. Uostalom do{ao sam ovdje da bi bio jednak me|u jednakima, a ne druga~iji i jo{ uz to najbolji. Ali na na-mazu je bilo druga~ije jer dok sam kla-njao na ruku’ do sebe sam ugledao par crnih nogu. Ne lice, samo noge koje su mi se tada ~inile nepodno{ljivo prljavim, ispucanim, crnim s crvenim mrljama, s popucanim noktima ili bez njih, s nekim ~udnim dla~icama nepravilno raspore|e-nim, sve u svemu, jedan prizor koji me je posjetio na glave nekih starijih mu{karaca koji farbaju svoju kosu u crno, a odlaze dàmiju gdje na hutbi imam poru~uje da je sijeda kosa znak mudrosti. Samo sam o tome na namazu u Poslanikovoj dàmiji razmi{ljao, o crn~evim nogama.

Je li onaj hadìja imao pravo, ho}u li se razboljeti od gljivica i streptokoka iz Malezije ili Pakistana, joj, mo`da i Afga-nistana, Banglade{a, Sudana, ma, tko zna otkuda sve nisu do{li da napadnu i razbo-le najboljeg i naj~i{}eg bosanskog musli-mana. A o ~emu sam razmi{ljao da se obranim od tih stra{nih nogu bez lica, pa, ~ujte: o mladim modnim modelima s bije-lom trakom u kosi i nje`nim dugim prsti-ma kojima najfi nijim kremama maù svo-ja stopala, zatim, bedra… Ma{tao sam o svijetlim Nordijkama koje osvajam dok im pri~am o poznatim li~nostima svjetske knjièvnosti i dugim plavim pletenicama na golim ènskim le|ima. Pravi hadìja na namazu, zar ne. Mogao sam i ne{to dru go, ali ba{ nisam htio. Nefsom sam se branio od crnih nogu. Kada sam predao selam na desnu i lijevu stranu odlu~ih po-gledati crnog muslimana u lice. Samo za-to da u~inim znanstvenu komparaciju s

Pri~a s hadà

I crn~eve noge idu na had`Slika crnog muslimana koji grli svog brata Bo{njaka je prizor jedinstven, usamljen u svojoj ljepoti i ne traì slavu, pre-mijere, pozornice, vizitkarte, titule, tribine, ve} samo ponavljanje na skrovitim srcolikim mjestima koje je on svojom milo{}u stvorio da bi mi njima bosi gazili.

Pi{e: Filip Mursel Begovi}

J

O

U

R

N

A

L

37

MURSELOV [EGISTAN

nogama. Nisam se trebao puno truditi jer crnac me je preduhitrio osmijehom od uha od uha tako da sam se mogao ogledati o njegove ~iste bijele zube djelane kao od najfi nije slonova~e. Da ste tek vidjele nje-govo lijepo pravilno lice koje bi moglo biti i sjena Pejgamberove sjene na pustinj-skoj dini. “Selam alejkum, moj brate”, re~e mi na engleskom i iznenada me zagr-li. Kako me je samo postidio svojom ge-stom iskrenog muslimana u ekstazi dije-ljenja ljubavi. Do{lo mi je da i{tem halala od crnog brata i da mu objasnim da ne}u vi{e nikada ru`no pomisliti o njegovim nogama jer sada znam da on i ja ovako zagrljeni ~inimo najboljeg muslimana na dunjaluku. Pa, on je pustinjski ~ovjek i hoda bos po uàrenom pijesku. On ne zna za Nike i Reebok trendove, on ne struè zadebljanje na petama jer mu ono treba da ne osjeti kamenje pod nogama. On ìvi ìvotom koji je rijedak u svijetu snobova, barova i farova, nadalje, ekskluzivan i egzoti~an me|u ljudima punih motiva i diploma i nagrada i analiza i va`nih elabo-rata i spiskova na kojima je njihovo ime na prvom mjestu. Slika crnog muslimana koji grli svog brata Bo{njaka je prizor je-dinstven, usamljen u svojoj ljepoti i ne traì slavu, premijere, pozornice, vizitkar-te, titule, tribine, ve} samo ponavljanje na skrovitim srcolikim mjestima koje je on svojom milo{}u stvorio da bi mi njima bo-si gazili.

Pou~en ovim pro~i{}avaju}im iskust-vom ubrzo sam shvatio da je na hadù najva`nije na}i suputnika koji vam ne}e odvra}ati pa`nju s ibadeta na neva`ne i tri~ave stvari poput {opinga i razgovora o amidì koji se na silu smijao i glasno ka{ljao da bi iskoristio pometnju i prdnuo. Bjeìte od takvih jer Allah je milostiv i za svakog svog roba uvijek priprema bolje nego {to to on moè pretpostaviti. I tako sam na{ao brata Ahmeda Ikanovi}a, stari-jeg i prekaljenog hadìju kojemu je ovo bio jedan u nizu hadèva koje je obavio kao bedel, za druge. Gotovo smo stalno bili zajedno. Nismo puno pri~ali, a nikada me nitko nije nau~io vi{e {ute}i. S njime i ne moète pri~ati jer on se stalno moli. Njega sam opona{ao i bio sretan jer on je za mene paloga bio priru~nik islama, ho-daju}i Ilmihal. Stari hadìja je u potpuno-sti bio svjestan gdje se nalazi. Ve}ina Bo-sanaca uop}e ne shva}a na kakvome su mjestu. Do{li su obaviti svoju petu islam-sku du`nost i na tome zavr{ili kao da se primljeni had` sam od sebe podrazumije-va. Allah voli ponizne, usredoto~ene i po-stojane, a ne brbljavce, on voli kada srce govori, a ne jezik. Neki pri~aju dok tavafe

oko Kabe. “Koliko jo{ krugova, ~etiri”, kaè jedan, ma ne tri, dva kaèm vam, uklju~i se tre}i. “[ta se ovaj gura? Otkuda mu pravo. Nismo zajedno ovce pasli.” Odmah sam shvatio da uz fi zi~ku Kabu postoji i ona nevidljiva golom oku, ona duhovna. Ako Kabu gledate fi zi~kim o~i-ma, onda ste u opasnosti da ~inite razne uvrede guraju}i se i psuju}i u tavafu. Onaj koji Kabu osje}a srcem, on se predaje lju-bavi. On je uzdi{u}i a{ik. Namaz u Mekki vrijedi sto tisu}a namaza, ali nemajte sum nji da i uvreda vrijedi isto toliko. Neki jednostavno misle da se moraju gurati jer, eto, gu`va je i mora{ izboriti svoje mjesto pred Bogom. Neki od muslimana koji us-piju pri}i Kabi, ne bi li ju dotakli i time stekli milost, udaraju svojim glavama, tr-ljaju obraze, postekije i molitvene kapice o kamen. Kada sam pri{ao i pogledao bo-lje vidio sam da Kaba pla~e jer je bi~uju svojom pretjeranom pa`njom. Pla~e tu|im suzama. Cijedi se s nje ljudski znoj i plju-va~ka jer neki se nadaju da }e biti spa{eni ako je samo dotaknu. Drobe se kosti, trga-ju ko{ulje, ~uju se ìvotinjski krici, svi ho}e milost na mjestu gdje je bereket na-jve}i, dotaknuti Kabu, kao da je samo ta-mo Bog, a ne posvuda. Me|utim, Allah svuda dijeli svoju milost. âk i u kancela-riji G.W. Busha, ~ak i u skrovi{tu Radova-na Karadì}a. Za onoga koji se ne umije srcem pokajati, bilo kada, bilo gdje, Kaba mu ne}e pomo}i. Kaba je tada samo crni hladni kamen. I Radovan Karadì} se mo-è pokajati, moliti za milost i ako je isk-ren, ako postane musliman, biti }e mu opro{teno. Moète davati sadake koliko ho}ete, ~initi dobra djela i Allah to voli i

nagra|uje, ali spas leì u iskrenom poka-janju i ljubavnoj predaji na{em jedinom Gospodaru. Musliman je duàn biti u stal-nom pokajanju.

Bio sam prepun sumnji koje su me izjedale poput nekog crva ili stjenice. Mo-gu li ja ovo s ovim ljudima. Svi ponavljaju isto. Svi se nadaju dènnetu. Svi smo isti kaù, a ja ho}u biti autenti~an jer samo tako }e me Bog prepoznati na Kijametu u masi me|u brbljavcima. O, Boè, kada }u ti se predati i ni{ta od tebe ne traìti, samo te voljeti kao {to pomorac voli zvijezdu Danicu i la|a mirno more. Jesmo li zaista svi isti, Boè, ho}emo li se i u dènnetu ovako gurati, govoriti iste stvari, ponav-ljati se. Bojim se svojih grijeha koje }u tek u~initi. Bojim se ovih muslimana koji su mi bra}a. Gledam muslimane u hotelu, njihova lica, molimo li se mi istom Bogu, pitam se. Nigdje ozarenosti. Svijetli li Bo` ja ljubav iz o~iju mumina kada mu se preda{. Ne mogu plakati, a svi kaù da mora{ jer se tako ~iste nakupine duhovne prljav{tine i grijeha. Gledam insane oko Kabe, a neki zaista pla~u. Ja ne mogu, iz inata. Ja moram posebno plakati i to kad nitko drugi ne pla~e. Da me vidi Bog suz-noga i jedinoga za njega. Ali, odjednom sjetio sam se djevojaka koje su me napu-stile, Irene s prve godine faksa, Sanje s druge, Marte, Ivane, joj, Korane, prijate -lja koji to nisu bili, maj~ine juhe od povr}a koju ne moè{ kupiti na Mekkanskoj dà-di i pu{tam suze. Po~injem plakati kada se sjetim da u sobi spavam uz Hasu koji jede sudùku po cijeli dan, a po no}i je èdan. Isplazi svoj crveni jezik ba{ kada ja otvo-rim o~i nakon lijepoga sna. Pla~em jer se

J

O

U

R

N

A

L

38

MURSELOV [EGISTAN

ZANIMLJIVOSTI

zovem Filip i Bosancima moram obja{nja-vati da nisam konvertit. Pla~em jer imam toliko grijeha da ih ne mogu ni nabrojati. Stalno izviru novi, neke nove Ane, Maje, Olge, Andreje… Pla~em jer ne mogu pla-kati. Shva}am tada da zamjerke koje sam upu}ivao svojoj bra}i na putu u stvari su zamjerke meni samome. Ono {to sam vi-dio u ostalih hadìja kao mane bile su moje mane. Sve je izlazilo iz mene, a ust-vari Mekkanske hodo~asni~ke povorke tekle su mirno i u molitvi i bez mene. Sve se kre}e kao kakva savr{ena halka ruko-vo|ena Vrhovnim [ejhom i bez mene. Ja sam nitko i ni{ta. Ni{ta mi ne pripada dok je Bog Jedan, a on je vje~no Jedan. Nisam gospodar svoje sudbine, Ti si Boè i Tebi se predajem i samo u Tvoj se oprost i mi-lost uzdam. Eto, to bi bila bit hadà, priz-nati Boga kao Jednoga i Svemogu}ega i pokajati se ne bi li bili napokon spa{eni.

U Hrvatsku sam se vratio bolestan. Ni-sam proveo ni dan u obiteljskoj ku}i kada me je babo pod visokom temperaturom odvezao u zaraznu bolnicu. Rekli su, nije dobro, neka gadna viroza ili ~ak neka egzoti~na bolest. U sobi odjela za tropske

bolesti nije bilo nikoga. Sam sam, nema hadìja. Nema televizije. ûje se infuzija koja polahko kaplje. U bunilu sam od tem perature, ali shva}am da me je dragi Bog nagradio s jo{ malo ~i{}enja. Shva}am da {est dana nisam spavao od uzbu|enja zbog povratka. Domovina je ondje gdje su du{e koje volite. Toj domovini treba teìti, a Kaba vas putem prati. Medicinska sestra me budi, a ja sanjam da sam u Mekki. “Selam alejkum”, obratim se mladoj se-stri. Ona me zbunjeno gleda. Mlada je i kaè da se raduje tulumu za Novu godinu. Dodajem joj da obavijesti Ahmeda da me probudi na jaciju. Ni{ta joj nije jasno. “Nema ovdje nikakvog Ahmeda, ni sela-ma. Jel vama dobro?” Shvatih da sam san-jao. Ovdje zaista vi{e nema Ahmeda da me budi, ne ~uje se ezan upozorenja. Ne mogu slu{ati svoga vr{njaka i brata hafi za Jahju koji i u pranju ve{a vidi fi lozofi ju ljubavi. Prepu{ten sam samome sebi. Ne-ma vi{e ni Filipa. I tada u srcu osjetih ko-liko volim muslimane. Sve {to se tamo desilo u sebi nosi zna~enje, a nema ve}eg zadovoljstva za insana nego kada dijeli ljubav prema Hakku Uzvi{enim s ostalom

bra}om. To je najja~e srodstvo na ovom dunjaluku. [to je s nama Bo{njacima? Eto, ja sam se vratio uz njegovu pomo}, usuglasio svoje duhovno i fi zi~ko tijelo. Nadam se da sam se barem mal~ice pro-mijenio na bolje, a u bo{nja~kim odnosi-ma u Hrvatskoj nisam zatekao ni{ta novo. Iste sva|e od istih ljudi koji stoje na ra-skr{}ima identiteta i pitaju se: kuda? Onih koji nemaju brata jer po njima nema brata dok ga majka ne rodi. Na jednom putu, kojeg smo zaboravili, stoji Bog, a mi smo ga smjestili u svoje psovke misle}i da je on na{a igra~ka. Bog ne traì mnogo, ~ak prihva}a i da tuguje s nama jer mi smo se zaista razboljeli od suza, me|usobne ne-pravde i neuzvra}ene ljubavi. Dosadni ste Allahu, shvatite. Niste muslimani ako se barem malko ne volite. Postanite napokon muslimani. Volite se, idite na had`, ne-mojte i}i na tre{njeva~ki plac. Kupite u Mekki svoj grincajg, svoju malu mrkvicu i pola kile janjetine. Nakratko zaboravite svoje manjinske udruge, vije}a i njihova beskrajna vije}anja jer, postoji netko gore iznad nas koji ne radi ni{ta drugo osim {to nas voli. �

Proro~anstva 2007.Njema~ko “Dru{tvo za znanstveno is-

tra ̀ ivanje paraznanosti” (GWUP), sa sje-di{tem u Rossdorfu kod Darmstadta, sva-ke godine pomno analizira najspektaku-larnija svjetska proro~anstva. Razni gatari i vidovnjaci najavili su da }e tokom 2007. godine Kremlj nestati u plamenu, da }e u SAD-u milijuni ljudi poginuti u teroristi-~kom napadu, te da }e jedna poznata holi-vudska zvijezda umrijeti od posljedica zmijskog ugriza. Me|u proro~anstvima na lazilo se i ono kanadskog vidovnjaka Nikkija Pezara da }e pred Bijelu ku}u u Washingtonu sletjeti NLO. Astrologinja Patricia Bahrani predvidjela je da }e 2007. biti ukinut euro te da }e se legalizirati ma-rihuana, a nekoliko vidovnjaka najavljiva-lo je ameri~ku invaziju na Iran i atentat na ameri~kog predsjednika.

Me|utim, ni{ta se od toga nije dogodi-lo. Matemati~ar Michael Kunkel iz Main-za, koji je sudjelovao u istraìvanju GWUP-a, za sve to ima jednostavno ob-ja{ njenje: “Budu}nost nije unaprijed odre-|e na pa se i ne da i{~itati iz staklene ku-gle, niti je vidljiva u zvijezdama”. Kunkel je istraìo 185 proro~anstava astrologa, vi dovnjaka i gatara, nakon ~ega je zak lju-

~io da “svojim proro~anstvima ne mogu ponuditi dokaze svojih sposobnosti”.

Tradicionalno omiljene teme vidov nja-ka i za 2007. bile su prirodne katastrofe, terorizam i ratovi, pri ~emu iz vidov nja~kih krugova ~esto dolaze nejasna i dvo smislena proro~anstva. Primjerice, astro log Martin Banger pro~itao je u zvijezdama da se u 2007. mogu o~ekivati “pobune i nemiri u Nizozemskoj, Japanu, Kanadi, Libanonu, Sri Lanki, Finskoj, Filipinima, Rumunj-skoj, Ma|arskoj, Poljskoj i Saudijskoj Ara-biji”. Vidovnjakinja Elisabeth Teissier upo-zorila je da se svijet “izme|u sredine sije~-nja i sredine listopada treba pripremiti na promjene poput prirodnih katastrofa, go-spodarskih turbulencija i napada”. Nepre-cizne formulacije imaju svojevrsnu pred-nost, izjavio je Kunkel. “Budu}i mogu po-drazumijevati gotovo sve {to se moè za-misliti, naknadno se uvijek moè prona}i neka vijest koja na neki na~in odgovara proro~anstvu.”

Neki od vidovnjaka, koji su za 2004. op}enito prognozirali potrese ili prirodne katastrofe, danas se hvale da su predvidje-li tsunami koji se dogodio u prosincu te godine.

Najlak{e se mogu provjeriti prognoze Karstena Kroenckea iz Freiburga. On svake godine prognozira kretanje indeksa fran-

kfurtske burze. U prvih jedanaest mje seci 2007. godine stopa to~nosti njegovih pred-vi|anja iznosila je 47%. Kunkel smatra da bi Kroencke bio toliko uspje{an u pred-vi|anju i da je bacao kocke. Unato~ tome, “burzovni vidovnjak” Kroencke pokazao se uspje{nim, jer njegova “velika procjena” na 35 stranice ko{ta 1.700 eura. �

I.I.

Idioti 2007. Tisu}e ljudi u~estvovalo je u anketi

“The Washington Posta” i glasalo za na-jve}eg idiota 2007. godine. Uredni{tvo je nominiralo desetoricu genijalaca, a najvi{e glasova je skupio biv{i sudac Roy Pearson, koji se zbog izgubljenih hla~a godinama povla~io po sudu i na kraju - izgubio. Nai-me, Pearson je tuìo kemijsku ~i stionicu u kvartu traè}i pritom 54 milijuna dolara od{tete za jedne izgubljene hla~e. Osim {to se uop}e upustio u suludu pravnu bitku, Pearson je prvo odbio nagoditi se za 12.000 dolara za hla~e koje je platio 395 dolara. U dvije godine, koliko se slu~aj povla~io po sudu, potro{io je sav novac grade}i slu~aj protiv marljivih Korejaca. Uporno je prko-sio pa je slu~aj doveo do Vrhovnog suda

J

O

U

R

N

A

L

39

ZANIMLJIVOSTI

SAD-a, gdje se slomio i u suzama obja{-njavao koliko su mu te hla~e zna~ile. Upr-kos upozorenjima i medijskim ismijavanji-ma, Pearson se bo rio za ne{to {to se samo njemu ~inilo razumno, da bi na kraju izgu-bio sve {to ima.

Srebrenu medalju zasluìo je hrabri Matt Wilkinson iz Portlanda koji je nakon {est piva poku{ao impresionirati svoju djevojku gurnuv{i pola metra dugu zmiju zve~arku niz grlo. Premda ni djevojka ni doktori, koji su ga morali lije~iti, nisu bili pretjerano impresionirani, drugu nagradu za hrabrost i idiotizam dodijelili su mu ~itatelji “The Washington Posta”.

Bron~ana medalja je oti{la u Poljsku, a zasluìla je stoi~kom uporno{}u i fasci-nantnom glupo{}u Ewa Sowinska. Ova heroina poku{ala je jo{ jedanput oìvjeti duh Jerrya Falwella pokrenuv{i istragu koja je trebala otkriti je li Tinky Winky, popularni Teletabis, zapravo homoseksua-lac. Nakon {to je pretrpjela nekoliko dana ismijavanja u svjetskim medijima, Sowin-ska je odustala od svog plana. �

I.I.

Mr. PresidentNedavno je na NovojTV prikazan pri-

log o “egzoti~nom” hotelu u Beogradu zna kovitog imena “Mr. President”, u ko-jem svaki apartman nosi naziv nekog od poznatih predsjednika tokom povijesti. Sva ki predsjedni~ki apartman je posebno luksuzno ure|en, razli~ite povr{ine i cije-ne no}enja (do 1.000 eura), a glavna po-sebnost je {to se u svakom nalazi portret “doma}ina”. Prilog bi vjerojatno i u hrvat-skoj javnosti pro{ao nezapaèno da se u sklopu novootvo renog beogradskog hote-la ne nalazi i apartman Adolfa Hitlera, koji je vrlo popularan i najve}im dijelom popunjen. U TV-prilogu direktor marke-tinga hotela je izjavio da je svaka reklama, pa bila ona i negativna – dobra i poèljna za biznis. Prema njegovom mi{ljenju, vje-rojatno ispravnom, da nije bilo negativnih reakcija, onda se niti hrvatski novinari ne-bi pojavili u Beogradu.

Pri~a o beogradskom hotelu “Mr. Pre-sident” s Hitlerovim apartmanom nakon toga je munjevito obi{la svijet i izazvala o{tre osude. Tako je ameri~ka Antidifa-macijska liga organizirala proteste, zahtje-vaju}i od uprave hotela da ukloni Hitlerov portret do 27. sije~nja, Dana sje}anja na holokaust. U prvim reakcijama Du{an Zu-banovi}, direktor hotela je rekao kako jo{ nisu odlu~ili kako }e odgovoriti na zahtjev

te ìdovske organizacije. Kaè da je to pr-vi slu`beni protest koji su dobili, ali ot kla-nja da bi itko imao veze s nacizmom – bi-lo uprava hotela, bilo njihovi gosti.

Ina~e, Adolfu Hitleru po popularnosti konkurira biv{i jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito, kojem je posve}en najluk-suzniji apartman, a po dvostrukoj cijeni, od 1.000 eura, ve} je rezerviran za vrijeme Eu-rosonga. Osim apartmana koje krase por-treti Churchilla, Staljina, Margaret That-cher, Berlusconija, Mesi}a i Mitterranda, u upravi hotela “Mr. President” razmi{ljaju o mogu}nosti da urede Day ton ski apartman, u kojem bi bile slike Franje Tu|mana, Slo-bodana Milo{evi}a i Alije Izetbegovi}a.

Me|utim, tu pri~i nije kraj. Direktor Zabunovi} tvrdi da je ve} dogovorena gradnja hotela sli~nog koncepta u blizini Dubrovnika, a traè i lokaciju za hotel u Zagrebu. Tako|er, isti~e da }e morati naru~iti novog Hitlera, jer jedan bizni-smen iz Zadra èli kupiti postoje}u sliku. “Dao nam je ponudu kakvu je te{ko odbi-ti”, tvrdi Zabunovi}, koji nije htio otkriti ime i visinu “nemoralne ponude” hrvat-skog poduzetnika o~igledno zaljubljenog u lik i djelo vo|e Tre}eg Reicha. �

I.I.

Kirgistan i Djed MrazNastoje}i na sve na~ine oja~ati svoje

slaba{nu privredu, biv{a sovjetska republi-ka Kirgistan proglasila se novim domom Djeda Mraza. Navode}i kako je nedavno tvrtka “SWECO” utvrdila da bi djed Mraz trebao ìvjeti u Kirgistanu jer bi tako naj-u~inkovitije mogao dostaviti boì}ne daro-ve, du`nosnici ove uglavnom muslimanske zemlje vrlo su brzo odlu~ili iskoristiti to otkri}e. Kirgistanski su ~elnici planinskom vrhu dali ime Mount Santa Claus, pridru-ùju}i tako Djeda Mraza utemeljiteljuSSSR-a Vladimiru Ilji~u Lenjinu i biv{em ruskom predsjedniku Borisu Jeljcinu, koji tako|er imaju svoje planinske vrhove.

Kirgistan je 2008. proglasio godinom Djeda Mraza, a na ljeto namjerava organi-

zirati kongres Djeda Mraza. Ta zemlja tako|er namjerava organizirati godi{nje igre na kojima bi se Djedovi iz cijeloga svijeta oprobavali u penjanju uz dimnjak, utrkama saonica i ki}enju boì}nog drvca. “@elimo razviti turizam, a Djed Mraz je idealan brend da bi se to postiglo”, rekao je Nurhon Tadìbajev, du`nosnik u kirgi-stanskoj turisti~koj zajednici.

U ve}ini zapadnih zemalja drì se da Djed Mraz ili Djed Boì}njak ìvi na Sje-vernom polu. U tvrtki “SWECO”, me|u-tim, smatraju - a kirgistanski du`nosnici to objeru~ke prihva}aju - da kada bi se smjestio u sredi{njem dijelu Azije i zapo-~eo svoj tradicionalni put na Badnjak pre-ma zapadu Djed Mraz imao u~inkovitiju rutu za isporuku poklona. Nemamo infor-macija kakve se reakcije Finske na ova-kvu azijsku inicijativu. �

I.I.

Prazni~ni problemiSuprotno od onoga u {to se vjeruje,

vrijeme Boì}a i Nove godine toliko je puno zamki za bra~ne parove da su prvi radni dan u novoj godini britanski odvjet-nici nazvali “Dan R”, odnosno “Dan raz-voda”. “Boì} sam po sebi ne uzrokuje raz vod, ali donosi napetosti koje na povr-{inu izbacuju ono {to je dugo tinjalo”, is-ti~e Derek Bedlow, glavni urednik spe-cijalisti~ke internet stranice InsideDivor-ce.com koja se bavi pitanjem razvoda bra-kova. U tom periodu prilike za “eksplozi-ju” su vi{e nego brojne, od sva|e oko toga tko od rodbine dolazi na ve~eru, do otkri}a nedoli~nog pona{anja bra~nog druga na prigodnoj proslavi na poslu. “To je pravo minsko polje”, navodi Bedlow.

Ova internet stranica je provela anketu kojom je bilo obuhva}eno 100 odvjetni~kih ureda i 2.000 bra~nih parova koji su kao prvi razlog rastave naveli nevjernost, po {to su prilike za to u vrijeme boì}nih i novo-godi{njih praznika znatno uve}ane. Inter-net stranica objavljuje i studiju Centra za bra~no savjetovanje, koji fi nancira Vlada Velike Britanije, u kojoj se isti~e da 1,8 mi-lijuna parova za vrijeme boì}nih i novo-godi{njih praznika razmatra pitanje razvo-da braka. “S dana{njim tempom ìvota pa-rovi ne provode dovoljno vremena zajedno, ali za vrijeme duìh praznika imaju dobru priliku da sagledaju realnost situacije u ko-joj se nalaze”, obja{njava Christine Nort-ham iz Centra za bra~no savjetovanje. �

I.I.

Hitlerov apartman

AMERI^KO-AFGANISTANSKO-HRVATSKAVOJNA DELEGACIJA

ISLAMSKI KULTURNI CENTARZAGREB, 4. PROSINCA 2007.

Documents

Journal br. 96