«KAKO JE TO POČELO» (od 1988 – 2005 ) Sadržaj: 1988, 1989

Počeci, 1990 V svjetska konferencija, Rođendan, (marama), Prvi Intervju, (posveta Gajatri) 1990, 1991 Osnivanje Rovinjske –grupe 1992 Sa Babom u avionu 1993 Organizirali grupu od 35 ljudi 1996, 2 Intervju - 1998, 3 intervju - 2003, 4 intervju - Pripremila Gordana Gojković- Vukasović

SSCShiva

1

Kako je to počelo Svi mi koji smo od prvih dana u Sai organizaciji imamo svoje zanimljive i osobite priče, prepune čuda i zanimljivosti. U ono vrijeme taj mističan Sai zov unutar dimenzije sebe se

nezaustavljivo širio, budio i okupljao tek malobrojne pojedince. Rađali su se novi osjećaji, tog tajnovitog poriva nečeg neopisivog i nedokučivog. Naša su srca bila ispunjena čežnjom za otkrićem i spoznajom ljepote koja je poput toplih zraka sve nas grijala na spomen Saijevog imena. A svijest je žeđala za doživljajem ljepote i ljubavi koju nam je nudila ta novo zraka narađaste svijetlosti zvana Sai Baba. Kao što znamo, osamdesetih godina na našim prostorima diljem bivše YU republike sve je više dolazilo informacija, vijesti i poneki izvještaj nekog od naših rijetkih putnika koji su doživjeli i iskusili duh mistične Indije. Tako smo i svi mi prve laste naše Sai Org. mogli nešto od tih vijesti čuti, pročitati, vidjeti na televiziji, i tim putem upijati i doživjeti nešto od objavljenih sadržaja, o liku i čarobnosti zvanog SSSBaba, Bogu koji je sada dostupan svima. Bilo je to neopisivo iskustvo, žarka vatra unutar uma, srca i duše sve više se rasplamsavala. Neki su po tiho i strahopoštovanjem o tome propitkivali, neki su se predavali otkrivenoj nepoznatoj dimenziji duše slušajući, čitajući i upijajući situacije, i iskustva koje su ti rijetki putnici pričali. Započinjali smo potragu, tko je još čuo o Sai Babi i gdje možemo o tome još više saznati, tko je bio tamo?. Tako je posijano sjeme naše Sai Org, pod vodstvom naše drage Ljubice na Tuškancu. Mladi tek proklijao cvijet našeg druženja nezaustavljivo je rastao, njegovan ljubavlju svih njegovih članova Priča i iskustava o tim počecima ima mnogo, svako na svoj način može puno o tome reći. Velika je bila snaga i magnetizam Sai imena. Radoznalost je otvarala širu spoznaje iz koje su pronikla pitanja, «što je duhovnost, Vede, yoga, meditacija»? i sve što obilježava majku zemlje, Indiju, gdje obitavaju sveci i mudraci. I kad su se pojavile i prve knjige o SSSBabi, Bogu koji poput nas hoda po zemlji, svijest nam se snažno uzdrmala i pokrenula samoispitivanje « Tko sam ja», «Što je to Bog», «Što je život» i gdje su odgovori. Taj zov, zov Boga zvanog Sai je bio neodoljiv put u središte naše duše. Neki poput mene odmah su odlučili krenuti u nepoznatu avanturu zvanu Puttaparthi. Bilo je poput katarze totalno transformirajuće. Jedno od niti koje me je nezaustavljivo potaknulo na put 1988, bila je knjiga Vesne Krmpotić (Brdo iznad oblaka). Onog momenta kad sam knjigu primila u ruke, neka nepoznata sila me je fizički uzdigla u zrak osjećajući da je to Sai zagrljaj. Od tog trena Sai je postao moja majka, dah, život i smisao svega.

2

Iako tada nije bilo jednostavno sami poći na tako dalek put, krenula sama odvažno gripozna vlakom do Atene, pa avionom do Bombaya, (sada Mumbay) pa opet nekim starim vlakom dvadeset i sedam sati do Bangalore. Bila je to avantura u kojoj mi je i život bio u opasnosti. U bunilu i visokoj temperaturi Sai se objavio slikom u mojoj glavi, svojim likom u vodi prema kojem se stapaju valovi na kojima sam hitala prema njemu. To je bila njegova sigurna ruka vodstva do Putapartiju. Prvi daršan, iskustvo, blizina i dodir Saija, zauvijek i vječno je sve promijenilo. Sai ljubav, svijetlost i mudrost, vodilje su i put jedinom postojanju Svi smo jedno. Vrativši se nakon prvog puta u susretu sa svojom okolinom više nisam bila ista osoba. Sai

je bio jedino što sam mislila i govorila, i neumorno o njemu svima pričala.. Prvo sam potražila postoji li još netko u Zagrebu tko je bio i zna o Sai Babi. Netko tko također želi širiti njegovu poruku, učenje i ljubav. Ubrzo sam čula za Tuškanac gdje se grupica ljudi pod okriljem gospođe Ljubice sastajala i pjevala u Saijevo ime. To je bio pravi blagoslov i jedino moguće utočište ka Saiju onog vremena. Od tada sam odlučila postati njegov sljedbenik i instrument uvijek i u

svemu. Počeci (1988, 1989) U siječnju i veljači 1988,89, i 90- te u Putapartiju i Whitefildsu na dršanima nije bilo puno ljudi. Swami je dugo boravio sa nam podarujući nam se neizmjernom ljubavi dozvolivši nam da ga dodirujemo i ljubimo njegova lotosna stopala. Sreća je bila neopisiva. Mogli smo ga i slikati koliko smo htjeli. Prva iskustva bila su vizije koje mi je Swami stvarao na daršanu 1989, svojim pogledom stojeći ispred mene, o kreaciji svemira, što je preokrenulo totalno moju dotadašnju svijest. Swami osim što je često dijelio bombone, ponekad ih je i materijalizirao. Jednom su u moje krilo pala dva bombona koja sam odmah poklonila prijateljima (jedan i Dragu Plečku). Postoji snimka i video kazeta o toj prići. No, nakon što je daršan završio našla sam još dva bombona ispod sjedalice. Na omotu bombona je pisalo (Folow me).

3

Whitefields 1989

Izvadak iz novina Većinu fotografije tada sam osobno slikala

4

Kako su se oba ašrama stalno širila i obnavljala gradeći nove zgrade za posjetioce i za sve veći priljev sljedbenika, iz cijelog svijeta i mi smo se aktivno uključivali, pomažući u svim dnevnim aktivnostima, služenju, uređivanju parkova, i drugih potreba.

Osim daršana i bađana, svaki dan sam prisustvovala predavanjima o ljudskim vrijednostima, što je bilo posebno novo iskustvo o vrhunskoj filozofiji i mudrosti Veda, o svrsi života, duše, postojanja. Nova dimenzija duhovne spoznaje, i neopisiva ljubav Swamijeve blizine donijela je čvrstu odluku, postati sljedbenik ovih istinskih vrijednosti, i život posvetiti dijeljenju, i širenju njegovih objava, učiti i provoditi ta univerzalna načela. Božansko svijetlo palilo se polako u svim srcima divotija, šireći nezaustavljivo svijest i poruku Saijeve nesebične ljubavi. Tako su svi prvi putnici, vračajući se kući poput leptira prenosili miris ove veličanstvene misije i učenje Božanskog Saija, prijateljima, poznanicima i svima

U Whitefildsu smo svako popodne dugo uživali u bađanima dok nas je Sai obilazio, razgovarao i dijelio svoju milost svojim blizinom.

5

1990 20 – 21 - 22 - XI V svjetska SSSSeva konferencija Rođendan (marama) 1-XII Intervju, ( posveta Gajatri)

Godine 1990 organiziran je posjet Puttaparthiju pod vodstvom Vesne Krmpotić, Velika grupa od 108 divotija podijeljena je u tri manje. U drugoj grupi koja je stigla početkom studenog bilo je nekoliko nas iz Zagreba. Sudjelovali smo na V Svjetskoj konferenciji SSSSeva organizaciji i rođendanu. Sve je bilo prepuno delegata, sudionika, gostiju, učesnika. Svi smo bili smješteni osim u ašramu i diljem učionica oko stadiona. Nevjerojatna je bila organizacija tolikog broja, preko dva miliona posjetilaca iz cijelog svijeta, sve je savršeno i besprijekorno bilo organizirano i vođeno na zadovoljstvo svih.

Bilo je veličanstveno, najveća predstava i okupljanje do tada u Putapartiju. Po prvi put smo se susreli sa programom, radom i propisima koji karakteriziraju univerzalni projekt nazvanog Sai organizacija koji je već rastao i djelovao po cijelom svijetu. Svaki dan su se održavale konferencije, predavanja i sastanci na kojima se stvarala nova postava Statuta i ustroj budućeg rada Sai organizacije. Isto tako smo svi predano slušali, upoznavajući se sa svrhom, značenjem seva djelatnostima i dužnostima o kojoj se najviše pričalo i koja je temelj i oslonac ljudskog služenja, rada i djelovanja svih Sai sljedbenika. Važnosti načela 5 ljudskih vrijednosti postaju glavni pokretači i instrumenti u širenju ove jedinstvene misije učitelja svijeta. Svečanosti tom prigodom su trajale od 19 do 24 XII, na stadionu. Slika tog božanskog blagoslova krasi Muzej u Putapartiju.

6

Na stadionu Povodom programa svečanosti rođendana, i V Svjetske konferencije 20-21-22 XII, 1990

7

8

18/XII prije podne u 11 sati Vesna je organizirala susret pozvavši gosta Dr. Samuela Sandweissa iz Amerike da nam održi predavanje o svojim iskustvima sa Saijem. On je inače psihijatar iz San Diega, čija je knjiga jedna od prvih koja je i kod nas bila prevedena. I u to vrijeme vrlo tražena. Predavanje je bilo snažno, on je već bio sljedbenik 10 godina. Za nas je to bilo dragocjeno iskustvo. Svi smo snažno osjetili snagu i ljubav sljedbeništva. Govorio je ispunjen bezgraničnom i predanom ljubavlju za Saija. Naglasio je važnost predanosti i uvjeravao nas je da nikad ne gubimo vjeru Babu. Rekao je Sai je uvijek tu, u

nama, sa nama, on nas uvijek iskušava i nikad nas neće iznevjeriti. Slušajući ga, uzbuđenje i suze gušile mnoge su slušatelje gladno upijajući svaku riječ. Valovi Sai ljubavi koja kroz sljedbenike – njegove instrumente ljubavi, struji slušateljima kad o njemu pričaju moćna je božanska milost koja se poput ocean širi sve zarobljava i neopisivom moći privlači njemu, ocu Svemira.

9

Sanyasa 18/XI popodne Tog dana popodne još ispunjeni ushitom predavanja gospodina Sandweissa bili smo u posebnom raspoloženju. Swami je tih dana stalno dijelio neke poklone divotijima, studentima i gostima što je sve nas radoznalo pozivalo da se ranije redamo kako bi zauzeli što bolja mjesta. Iako su gužve i vrućine bile nesnošljive, nas nekolicina jedva smo se smjestili u 6 red, nestrpljivo očekujući nova iskustva. Na ovom daršanu prvo je dijelio Indijkama pojedinačno prekrasne sarije u raznim bojama. Zatim je donio u naramku naranđaste marame izrezane od svoje haljine, i po jednu ih dijelio onima u prvim redovima. Svi su bili ushićeni i sklopljenih ruku željno očekivali što će se dogoditi. Svi smo željeli nešto dobiti od Swamija. Seva je rekla da su te marame simbol askete, isposnika, (sanyasa). Svečana atmosfera ugodno nas je držala u neizvjesnosti srca prepuna ljubavi i predaje koja je iz dana u dan rasla. Tako sam i ja silno poželjela svoju dušu utopit u narančasti simbol predaje i isposništva i usredotočit se od tada u životu samo na Sai divotu i božanskost koja je plijenila do utrnuća sebe. Kako je naše mjesto bilo prilično daleko od prvih redova nije bilo baš nade uhvatiti tu maramu, pogotovo što se bezbroj ruku uzdizalo ispred nas. No, Sai sve zna, čita svakog i uređuje situaciju za svakog. I ubrzo kako se približavao takoreći klizio umiljato prema našem mjestu, u jednom trenu naši pogledi su se susreli, i tada iznenada i neočekivano jedna je marama poletjela visoko gore i u krugu dolazila prema meni, uzdigla sam tada i ja ruke i osjetila toplinu i radost jer je pala točno u moje dlanove. Prislonila sam ju ka srcu vječno zahvalna. Bilo je prelijepo iskustvo i duboko jedinstvo nečeg što tada još nisam osvijestila što je to. Ali od trenutka i nakon tog direktnog unutrašnjeg spoja u tišini sa Swamijem moja predaja bila je apsolutna i totalna. Život koji mi je oduvijek bio predivan, ispunjen ljubavlju i srećom od tada se još više ispunio i poprimio viši smisao, svrhu i jedinstvo sa Saijem u svemu i sa svima.

10

1/XII 1990 Intervju (iz mog dnevnika)

Prekrasno jutro, redamo se u 5 i 15. Dan prije došla je i moja najbolja prijateljica Ljiljana iz Zagreba na samo 5 dana. Vučemo broj 21 i čudimo se tako velikom broju, jer bi stalno voljeli biti što bliže prvom redu. Kako smo sjele prilično nazad jedva smo vidjele daršan i Swamijevo kretanje. Kad je Swami obišao žensku stranu na muškoj se duže zadržao. Najedanput sam ugledala muške iz naše grupe kako se dižu i mašu nama. Bilo je nevjerojatno

uzbuđenje jer tog momenta nismo znali što učiniti. Kako su nam oni sve više mahali, i mi smo se ustale i pojurile pred mandir. Sjedeći uzbuđeno ispred hrama vidjela sam puno ljudi koji su došli za nama a nisu bili u našoj grupi. Završivši daršan Swami se približavao i sve nas umiljato u čudu gledao. Najedanput je pokazivao prstom na mene i davao mi znakove, gdje mi je marama. Brzo sam izvadila svoju maramu na kojoj je pisalo vezom «I love YU» stavila ju na vrat, sklopila ruke i lupajućeg srca ga gledala kako nam dolazi sve bliže. Obzirom da je previše ljudi došlo koji nisu bili u grupi Swami ih je vratio nazad. Neopisivo je bilo sve što se tada događalo. Bilo nas je iz svih dijelova bivše Yu. Sjedeći u sobici tik do njegove stolice, upijala sam svaki pokret, riječ svom svojom dušom. Intervju je bio predivan, doživjevši snažno iskustvo razgovora sa Bogom nikad više niste isti. Jedno od prvih pitanja koje nam je uputio bilo je «Što je Bog», na što nam je on sam odgovorio, «Bog je sve». Pitao je i «Što je Gita». Također je rekao da sve zemlje imaju problema i da će to proći. A na naše pitanje i želju da se organiziramo u njegovo ime, rekao je da će nam dati znak kada da počnemo. Osim što se sa nama šalio, sve nas je blagoslovio, očinski nas je obasipao ljubavlju koja nas je u valovima uzdizala, i sreći nije bilo kraja. Glavna poruka na ovom prvom intervjuu je bila da se okrenemo Bogu, sebi i osvijestimo poruku Gitu. Moja prijateljica Ljiljana koja je dan prije došla i nije bila u našoj grupi uspjela ući sa mnom u sobicu, Donijela je prevedenu skriptu Gajatri mantre, koju smo već provodili na našem sastancima i okupljanju na Tuškancu. Upitala sam ju ima li ju kod sebe, odmah mi ju je dodala i pružila sam ju Swamiju koji ju pregledao nasmiješio se potpisao je i blagoslovio. Gajatri mantra- majka Veda je od tog trena postala prva duhovna vodilja naših sadhna. Vrativši se u Zagreb sve se više ljudi priključivalo u druženju i zajedničkom radu širenja Swamijeve poruke ljubavi i učenja o ljudskim vrijednostima.

11

1/XII 1990

12

1990, 1991 Osnivanje Rovinjske grupe Još nakon prvog boravka u ašramu želja da što više prijateljima ispričam i prenesem ta prva iskustva iz Putapartija, daršana, intervjua i inervjua sa Swamijem poput velike vatre nezaustavljivo se širila. Na prvom intervjuu, bili su i moji prijatelji iz Rovinja, (Denis i Melanie). Polako su mnogo novih ljudi pitali i slušali o svim tim događanjima i čudesnom boravku u ašramu, gdje nas sve zove i čeka istinski i pravi Bog. Tako se poneko odvažio krenuti brzo krenuti na taj duhovni put. Kako godišnje živim tri do četiri mjeseca u Rovinju, to ljeto dogovarali smo se da sami započnemo štovati, pjevati bađane i razgovarati o učenju i ljepoti Swamijeve misije. Donijela sam naše prve materijale za edukaciju sa Tuškanca i prve pjesmarice te smo sami polako i skromno započeli slaviti Sai ljepotu. U početku smo pozivali svoje poznanike i prijatelje kao goste da ljetuju ili navrate na ta okupljanja. Odaziva je ljeti bilo sve više, gosti iz Zagreba Pule i okoline, uživajući u druženju i pjevanju sai bađana. Polako se tijekom godina okupljanje nastavilo te je Rovinj uskoro imao svoju grupu.

13

1992 Sa Swamijem u avionu

14

U Hrvatskoj su 1992 nastupile velike promjene i u jeku ratnog vihora nas nekolicina hrabrih (Goga, Judita, Miro i Tomica) krenula je na put u Puttaparthi. Stigli smo 26/1.preko Beča u Bombay. Odmah smo se uputili u Sai Dharmakshetra jer je Swami bio tamo i prisustvovao programu SSSSEVA Organizaciji Bombay.

Na programu koji su divotiji iz Bombaya pripremili bili su pozvani i visoki gosti države Maharashtre, kao i govornici iz SSS Instituta i univerzitetskih učilišta. Također je Swami održao svoje predavanje i božanske govore.. Puno se ljudi okupilo najviše Indijaca koji su svečano okitivši ašram ugostili Swamija. Swami je podario prekrasne daršane, dok su gosti bađanima i predstavama koja su trajala već dva dana sve nas ispunjavali unutarnjim blaženstvom. Kako je sve bilo prepuno smjestili smo se u obližnjem hotelu. Dva dana smo i ujutro i popodne uživali presretni jer smo sa Swamijem. Kako je program trebao trajati i 29/1, mi smo odlučili krenuti ranije za Bangalore kako bi tamo dočekali Swamija kad se

bude vračao zadnji dan nakon proslave.. Kad smo htjeli kupit karte falio nam je broj putovnica pa smo rezervirani let zamijenili drugim i to 29-tog ujutro. Dan prije na popodnevnom daršanu pozdravili smo se sa ašramom, Swamijem i nekolicinom novih prijatelja koje smo upoznali u ova dva dana.

To jutro rano smo krenuli na aerodrom. Smještamo se u avion u koji su se ukrcavali osim Indijaca i mnogi turisti iz raznih zemalja koji su turistički putovali. Dobili smo sjedala br. 10, i kad smo trebali krenuti javljeno nam je malo kašnjenje. Ubrzo nakon nekog vremena počela se događati neka gužva, stjuardese su bile jako uzbuđene a kad su se piloti i ostalo osoblje okupili oko ulaznih vrata aviona kojeg smo sa naših dobro vidjeli još nismo znali što se to događa. Pomislili smo da dolazi neka kontrola. Tada je zabljesnulo prekrasno svijetlo i Swami je ušao u avion. Iznenađenje i nevjerica ispunila je naša srca i od silnog uzbuđenja nismo još shvaćali u kojoj smo stvarnosti. Nekoliko sljedbenika kao pratnja se također ukrcalo, oni su stjuardesama rekli da iako je trebao to jutro održati daršan Swami je iznenada otkazao jutrošnji program i nenajavljeno odlučio to jutro krenuti natrag za Bangalore.

15

Mi smo od silnog šoka, sreće i nevjerice lebdjeli u nekom nedefiniranom stanju svijesti. Swami je sjeo na sjedalicu broj devet, tri metra od naših mjesta tik do prozora dok su se njegovi pratioci smjestili oko njega. Doživjevši ovu milost blizine u nebu sa Swamijem, dogovorili smo se da do Bangalorea nema nikakvog razgovora, jela niti micanja, neka svako u sebi ovo iskustvo maksimalno moguće doživi. Iako nismo ni riječi više mogli reći, iskustvo svakog od nas je bilo neopisivo. Sjedeći u avionu sa Swamijem bili smo preneseni u blaženstvo koje samo Božanska divota može stvoriti. Ja sam po prvi put sebe dovela u stanje svijesti u kojem nisam postojala. Toliko sam se željela stopiti sa Swamijem da sam bila spremna nestati. To predavanje je bilo tako intenzivno prepuno ljubavi koliko je uopće moguće doživjeti. Ljepota koju su naše suzne oči upijale gledajući i milujući najdraži nam lik nadmašila je i najveću moguću maštu. Zahvalnost, vjera i dubina tih novo nastalih emocija unosila je u nama novu dimenziju ljubavi koja se stalno širila i sa Swamijem spajala u nepregledne dubine nas samih. Puno toga smo svi na svoj način tijekom tog jedinstvenog leta u sebi duboko proživljavali. Nakon sat i pol, jer let se morao i završiti kad je Swami ustao i krenuo ka izlazu , netko je došao sa aratijem i svi smo ustali i zapjevali Narajana, Narajana, Narajana om. Isprativši našeg Sai Boga sve do auta koji ga je čekao. I mi smo odmah krenuli za njim. Tada se nešto nevjerojatno dogodilo, ulazeći u taksi za Whitefields, kod mene je nešto čudno vibriralo, nisam ništa mogla primiti u ruke. Pogledavši u svoje dlanove iznenađeno sam vidjela da su kao u teškim opekotinama, crveni, natečeni i vrući do usijanja, bez ikakve boli. Netipično u svakom smislu. Reakcija tog zajedništva sa Babom u avionu bila

je očita i nikad do tada doživljena. Ubrzo sam otkrila da su mi i tabani identično užareni. Iako sam se osjećala prepuna neke nove energije u meni je cijelo vrijeme tinjala unutarnja snažna vatra koja me je ujedno ispunjavala velikim blaženstvom i mirom Tijekom cijelog tog boravka u Whitefields i Putapartiju ta vatra u dlanovima i tabanima nije splašnjavala. Upitavši Swamijeve liječnike što bi to moglo biti, i na moj iskaz da sam bila sa Swamijem u avionu oni su se svi smješkali i odgovarali, to će se povući, ne brinite. I nisam brinula jer Swami je najbolji liječnik za dušu tijelo i um.

16

Whitefields, prvi daršan 30/1, četvrtak ispunjen je radostima sugrađana i svih koji su čuli da je Swami stigao. Ašram je već bio okićen prepun cvijeća i latica koje je bilo posuto oko Krišnininog lika i Swamijeve stolice.. Kako smo došli odmah iza Swamija

smjestili smo se prvi u sobama i blaženo proveli prvu noć. Daršani su tih dana bili kao i uvijek prekrasni, a mi smo stalno dobivali prve redove. Swami nas je mazio i beskrajno nam ukazivao pažnju ispunjavajući nam težnje i sve želje. Tog puta sam se odlučila prekinuti igru sa bombonima jer su mi u prijašnjim boravcima odvlačili pažnju od unutrašnjeg povezivanja sa voljenim Bogom. Shvatila sam da je to Saijeva igra oslobađanja vezanosti za čula i slatkoću bombona. Ali i ovaj put Swami me je obasipao bombonima u svojoj igri na daršanu. Tad sam poželjela imati sliku sa njime. Što se ubrzo i

ostvarilo. Ovdje je i dalje bilo manje ljudi, okupljali smo se vani na pijesku i oko Krišninog kipa i drveta ukrašenog mirisnim cvjetovima. Mogli smo uživati dodirujući i klanjajući se njegovim lotosnim stopalima što nam je obilno dozvoljavao radujući se sa nama našoj sreći. Popodnevni bađani održavali su se i dalje u manjoj dužoj prostoriju gdje je Swami šetao i sa nama provodio cijelo popodnevno vrijeme. Voljeni Swami toliko nam ljubavi pruža da smo nanovo i nanovo ispunjeni beskrajnom srećom. Jednog dana na daršanu sklopljenih užarenih ruku, čekala sam njegovu blizinu. Kad je došao do mene puštao je u moje krilo lagano jedan po jedan devet bombona. Iako sretna i blažena nisam skidala usredotočenost sa njegovih očiju koje su jedina vrata izlasku iz ovog netrajnog života. 07/II nakon daršana odlazimo za Swamijem u Puttaparthi raju na zemlji, jedinom istinskom domu.

17

1993 Već je dosta ljudi naših prijatelja i poznanika diljem mnogih gradova u Hrvatskoj čulo, pitalo, zanimalo se i na kraju poželjelo krenuti i doživjeti Sai daršan. Te godine pomogla sam u organiziranju velikog broja ljudi njih 35 spremajući se na put u Puttaparthi. Tako su svake godine boravci u ašramu bili prepuni doživljaja, druženja, uvida, testova i unutrašnjih ljepota koju dušu hrani i vodi ka ostvaruje i jedinom postojanju. Swami nas sve podjednako zove vodi i ka sebi sjedinjuje.

Swami Maestralno uređuje stvari da su nam većina događanja prava čuda koja nas stalno iznenađuju i nanovo nas uvjeravaju kolika je njegova svemoć, milost, ljubav, podrška i sveprisutnost kojom štiti i voli svoje divotije. Ovog puta boravak i naše druženje u ašramu bio je pravi blagoslov.

Svaki dan smo se okupljali i družili ispunjeni prekrasnim doživljajima, koje smo nesebično međusobno dijelili. Ovog puta tu je već bila naša je Sai sestra Vesna Krmpotić. Pa smo i tog puta zajedno provodile druženje, razgovore na kojima smo pričali o ljudskim vrijednostima, o Giti, yogi i svemu što nas je zanimalo. Bili smo jedna velika Sai obitelj, ispunjeni srećom i jedinstvom.

18

Te godine iz naše grupe jedna moja prijateljica gospođa Kos, neumorno je snimala Puttaparthi i ašram. Kad je u Zagrebu razvila film veoma se iznenadila. Pojavila se jedna fotografija koju sam ja nazvala «Nevjerni Tomo». Swami se stalno sa nama poigrava, testira nas vodi, iskušava i usmjerava ka sebi na bezbroj načina i čuda. Pa smo tako jedanput na papirićima napisali i spaljivali vezanosti koje smo se željeli osloboditi.

19

Nešto ukratko o meni. Od prvog dana djelujem u Sai organizaciji, u početku sam bila aktivna u krilu služenja i vodila sam i Sai yogu. Kako smo brojčano rasli podijelili smo se po centrima prema blizini stanovanja. Nakon Tuškanca prešla sam u centar Trnje ,a prije dvije godine smo se spojili sa Shiva centrom u kojem i danas djelujem. Tokom vremena Swami me je spojio sa duhovnim partnerom Lacijem i na intervjuu 1998 potvrdio nam svoje vodstvo i podršku. Zajedno do sada tijekom 17 god sa nama je u ašram išlo preko 300 ljudi. Osim djelovanja u organizaciju, najviše sam se posvetila sirenju informacija o Saiju, edukaciji, podršci organiziranju, i vođenju sto vise ljudi u Puttaparthi.

Nakon intervjua 1998

20

Svi smo mi svojim iskustvom, radom, djelovanjem a najviše osobnom transformacijom učestvovali rađanju i postojanju Sai organizacije Hrvatske.

Hvala Saiju što je uvijek u našim srcima i što je sa svima nama stvarao našu prekrasnu Sai obitelj. Sai Ram

21

Fotografije iz raznih prigoda u ašramu

Razgovor i predavanje sa Anil Kumarom

Nakon Intervjua 1998

Grupa 1999

22

U Sai ljubavi, mudrosti i svjetlosti

Gordana Gojković - Vukasović

Zagreb 1/V. 2005

23