Kako si znao da volim leptire

IMPRESSUM:

Naziv knjige: Kako si znao da volim leptireIzdavač: Katedra Čakavskog sabora za GrobnišćinuZa izdavača: Stanislav LukanićUrednica: Slavica Mrkić ModrićRecenzentica: dr. sc. Iva LukežićLektura i korektura: dr. sc. Iva LukežićGrafičko oblikovanje: Zoran VukošaTehnička oprema, priprema i tisak: A.T.G. d.o.o. ČavleUDK ili ISBN: 978-953-97606-7-8Naklada: 1.000 primjerakaGrobnik, studeni 2007.

2007.

5

Riječ urednika

Okupana stihovima

“Kako si znao da volim leptire”, “Pljesak više nema ništa s tim” i “Tamo kadi duga spi”, tri su nove knjige Vlaste Juretić. Na osamstotinjak stranica objavljen je samo dio njezinih poetskih ostvarenja nastalih tijekom posljednjeg desetljeća. I vjerujte, ostalo ih je još za najmanje dvije knjige. Kad mi je prije godinu dana zatrpala mail svojim stihovima, još nisam ni slutila kako ću, “razvrstavajući” njezinu dušu, prečesto svojoj priskrbiti misao na Sizifa, jer baš u trenutku kad bih pomislila da sam otkrila model po kojem bih mogla složiti sve ono što je ispod Vlastinog pera proizašlo, na ekranu računala zasvijetlila bi poruka kako imam poruku. A ja bih se naježila, jer to je značilo da je ta plodna i neobuzdana Grobnišćica otkrila još neku staru bilježnicu, zabačeni komad papira na kojem je tko zna kada zapisala pjesmu i naravno, to mi svoje otkriće i poslala. Značilo je – sve iz početka.

I tko zna do kada bi sve to trajalo da na vrijeme nisam shvatila kako mi je sav trud uzaludan, jer Vlasta se jednostavno ne da ukalupiti. Kod nje nema jasne situacije, u njezinoj se svakoj ljubavnoj pjesmi krije i ona zavičajna, u svakoj zavičajnoj ima i refleksije, a u onoj refleksivnoj i sve već nabrojano. I dok je zaljubljena u ljubav, dok slavi tu istu ljubav, ispisuje i sumnju, i nadu, i strepi, i voli, i pati... Pokušavši “raščlaniti” Vlastine misli, iščitavala sam i iščitavala na tisuće stihova, da bih na kraju shvatila – ona je kao rijeka uz koju je odrasla. Kao Rječina, ili, kako bi to

6

Riječ urednika

Vlasta rekla – kao Ričina! U trenutku kad pomisliš: imam ju, shvatiš da imaš “šipak”, kad pomisliš: imam njezinu mirnu fazu, ona zahuči i zavalja toliko snažno da izbaci iz svakog kalupa ne samo ovako nevještu urednicu (koja će od sada pa nadalje sa stopostotnom sigurnošću izgovarati onu – prvi put je najteže, a za drugi puta nisam sigurna hoće li se ikad više dogoditi), već poruši sve okvire u koje netko pomisli da bi ju mogao pospremiti.

Izrazito plodna autorica, nesputana i u stihu i u formi, ne dozvoljava šablonu, i stoga ove tri koje s prethodne tri Vlastine knjige čine bogat pjesnikinjin opus nisu stvarane ni po kakvom modelu. Stvarane su po osjećaju, također po tom istom osjećaju i imenovane. Što se u kojoj nalazi, koja je tematska i jezična odrednica onog što u njima možete pročitati, kao i “pjesnička slika “ One koja ih je pisala, pojasnit će vam dr.sc. Iva Lukežić u svom prikazu radova Vlaste Juretić, a ja vam samo mogu ponoviti da je knjige stvorio osjećaj koji su stihovi pobudili prilikom tko zna koliko iščitavanja. Dakle, model je osjećajnog karaktera, kako kod prve knjige, tako i kod one koja je čitavo vrijeme nastajanja nosila radni naslov “pjesmarica”, i u kojoj se nalaze njezini uglazbljeni i na brojnim festivalima izvedeni stihovi, kao i u onoj u kojoj pjesnikinja progovara na svom materinskom jeziku – grobničkoj čakavici.

Vlasta Juretić čitatelju je kroz ovu “pjesničku trilogiju” podastrla svoju dušu, između korica pospremila ju je jedna druga duša koja vam jedino još može poželjeti da iščitavajući Vlastu doživite isto ono što je i ona doživjela, a to je osjećaj kupanja u stihovima. Nezaboravan i neponovljiv.

*****LJ

Krugjedno mojeA dva?Može tvoje,može troje

Pusti sebi sanjati

11

Pusti sebi sanjati

U neke sitne sate

Jesu li to u nepovratotišle ones vjetromkiše,ili je to oblak samoizgubio put?Mislila sam:Ovdje ljubavne stanuje više,a onda provirimladi mjesecžut.Jesi li ti slučajemu moje ulice,ili nebo doistaokreće mi lice?

12

Pusti sebi sanjati

Za letove sjajne

U ono vrijeme leptirova leta,livada cvjetna,tek postavljen stol za dvoje,igra pčela i mirisa cvijeća;sve tvoje,sve moje…

Bijeg ispod duge i tisuće željaruka u rucii nitko nam ništa ne može,kao da sve je već zasluženo,oprosti nam, Bože.

Oluja ogrlica vratom žulja,u nizu jedna za drugom slete,plavilo samo provirilo na tren,a nove već nebom oluje prijete.

Po pogodbi kao: dugu za leptirei livadu cvjetnu i mirise bajne…,za neke dane bez oluja novihi nove letove sjajne.

13

Pusti sebi sanjati

Opet more vjetrom pjeni

Opet more vjetrom pjeni,nemiri se valovima tuču,slane pjesme niti predu,jerljubavod svega jačaprkosi u srculedu…Topi.., topi ga…ikap po kap,na moj su dlan sve te suze pale,amožda i ne bi na to mjestoda su znale;sunce se propelonebom razapeloi žedno ispilo,i sve suze palekako došle-tako i nestale…

14

Pusti sebi sanjati

Upijaj rosu

Onda,kada čežnja mojamiluje daljine… Šapće: Srećo,budi danas s njime i ljubi ga..., rosu upij svu...s ravnice, i spuštaj polako njemu na usnice...

15

Pusti sebi sanjati

Valunska noć

U meni jedno ljetoi jedna uvala,ali tebe…Ne, nema te više.A, sve si još meniu snu i na javi…Vjetar si s mora što samnom još diše…

Da bar trenutak vratiti se možete tople valunske noći…,bajni trenutak na žalu:sjena galebana srebrnome valu,što krilima maše,krilimamojega sna,da bar…

16

Pusti sebi sanjati

Mimoze...

Osmjehe tople,dani kad nude,zoveš me dragai toplo mi bude...Korak...polumrak...obojen svijećom,ususret nježnostizoveš me Srećom...A, kada, snena,ususret danu,odlazi noć,pušta mi granumimoze...

Tvoje me nježnosti nosei noć, na prstima hoda, polako…Čaroliju čuva, da duže potraje…Nikada ne bijah sretna ovako.Tama se tiho kroz prozor šulja,tamo gdje zaspale ljube se loze,a svjež od ljubavi zrakom nose:mimoze...samo mimoze…

17

Pusti sebi sanjati

Kako si znao da volim leptire

Srce strepnje je udomilo,i ničega ne bi što umiri,ali...prosuo si cvjetnu livadu,toplim doletjeli leptiri...Svako kada i zašto i kakotiho je, tiho... sve tiše...ti me poljubi jednom...još jednom...i ništa mi nije ni važno više...Možda ću samo u neko doba,kada noć uspava ljudei kada namnajljepše budei kad sve se lepeze rašire,pitati se:Kako si znao da volim leptire?

18

Pusti sebi sanjati

Laka ti noć

Od menejedan šapat samoneka te uljuljau snove tamo…

Možda se takoveć i noćas sretnemo

19

Pusti sebi sanjati

Snovima tvojim u pohode

Neki me trenuci sjajnivodesnovima tvojimu pohode.Kada osjetišlelujavu nježnost u njima,to se latice,ukradene cvjetovima,spuštaju na tvoje usneuz šapate:Noćas smo tu samo za te...samo za te...

20

Pusti sebi sanjati

Budi mu dobrostiva, ljubavi

Budi mu dobrostiva,ljubavi: raširi sve latice svoje, ogrni najljepše boje…

More srećena suncu razgrni iu njegovo srcenavrni.

21

Pusti sebi sanjati

I anđeli su noćas…

I anđeli sunoćasnama naklonjeni,kad pomažumeni,da u snove tvojena prstima mogu,zlato moje…

22

Pusti sebi sanjati

Misao

Još si timoje svakodobro jutro Samnom sii kada nebom šara dan, večeri mi jošomataš svilom, misao si ti još moja…Ona zadnja misaopred san.

23

Pusti sebi sanjati

Dobrim te,onako... iz duše,poželim dotaknuti,sve oblakes tvojega neba odmaknutii grijehe sve oprostiti,što tek će grijehom biti…Poželim titoplo gnijezdo sviti,da se umorne misliudome,da nježnostbude na svome,da toplinom ti miluje snove,da valovi nade opet zaplove…I obući ti jastuku morsku pjenupoželim često,a u srcu još uvijekčuvam tvoje mjesto...

Ljubav

Sjajan je osjećajda te imam,za svaku se sjenuu očima tvojimveć unaprijed kajem,a sve što u menilijepoga ima,u dobroj ti vjeridajem...

24

Pusti sebi sanjati

Još ponekad vjerujem

Još ponekad vjerujemda zvijezde,tople i snene,sjaje samo za mene...I ti povjeruj, da,kada si meni blizu,nema većedo moje sreće…Vjerujda zvijezde zaplešusamo kad si tu….I… ne daj se,ni kad oluja nebu zaprijeti,ni kad naš brod bi htio dnu…povjeruj i ostani tu.Vjeruji sebi i meni…i osmjehom jednimu našu koristsve preokreni.

25

Pusti sebi sanjati

Jesmo li se već sreli?

Na trenutakčini mi se,da smo se oduvijek znali...... imaš nešto,što dušu razgali,iskru neku,koja ognje pali,pa pustimonekaokookopita…Odgovor seu očimauvijeklako čita.

26

Pusti sebi sanjati

Uzmi svoje

Kad u nekesitne satetiha čežnjatebi me doprati,usnama podari nježnostda ti sebe vratii sve uzmi...Uzmi ono,što nikomejoš ne uspjeh dati.

27

Pusti sebi sanjati

Htjela bih

Htjela bih s tobom jednom,bar jednom,tamo,gdje sunce ljubi travu... u neko pred noć vrijeme, na rame ti spustiti glavu da,između poljubaca snenih poteče rijeka uzdaha još neispuštenih.

28

Pusti sebi sanjati

Kad te moje misli dotaknu

Kad te misli mojedosegnu,i stignu tenegdje tamo daleko,tople i nježne,za neke noći ledenosnježne,kad te misli mojedosegnu,u noćima hladnim,da toplije bude...ogrni se njima;one su za dobre ljude...

29

Pusti sebi sanjati

Nada

Dugo me već u jutrima budiš...ponekad i ljubiš,pa dotaknem usne,da slad ne pobjegne,ali...i dalje se cezne...

Ne, ne sanjam o onome što ce biti,a nadam seni ti;šteta lijepounaprijed trošiti...

30

Pusti sebi sanjati

Reci na glas,na volju ti ... ili šapni,kucanje kad čuješza nekoga kasnog sataje l to ljubavdopuzalai na naša vrata?

Reci, srećo,jesmo li to prepoznali ljubavkoju nikom drugom nikad dali nismo......dali ne bi,doti meni i ja tebi?

Jesmo li to prepoznali ljubav

Jesu li to nova jutra,sto se rađaju u namadobro jutro,i tebi i meni,izrodila sama?

Jesu li to oni daniu kojima oživjeli mi smoi u koje više,ni ti,ni ja,vjerovali nismo?

Smije li se ono sunce,kad u noć zalazi,čudeći se što toplinuu nama nalazi?

31

Pusti sebi sanjati

Nebo danas ožujcima pjeva

Nebo danas ožujcima pjeva,negdje tamo gore iznad grana,još golih od zime,vijesnikujeovoga proljećau njedrima mojimna glastvoje ime...

32

Pusti sebi sanjati

Za tvoje osmjehe

Za tvoje osmjehemolim se noćas,da te anđeli dvore,da rajska vrata otvore,molimza u tvojim očimaone sjajne iskreštozjenice tvoje srećom bistre.

33

Pusti sebi sanjati

Zašto mi nedostaje…?

Znam,nedostaje minježna riječ koja…Ne bilo čija,već tvoja…

Alizašto mi u ovome svijetu mašte,gdjebliži si mi od svih,nedostaje jedan stih?

34

Pusti sebi sanjati

Odloži buđenje za neko drugo vrijeme

Pusti sebi sanjati,odloži buđenjaza neko drugo vrijeme,kad zvijezde budu nijemei ne tako milostive nam...

Ne budi se sadakada je već zvijezdadom svoj darovala nama,da zajedno budemomeđu zvijezdama...

Odloži buđenje za neko drugo vrijeme

35

Pusti sebi sanjati

Ne sudi mi unaprijed…

Ne sudi mi unaprijed.Počuj šapate,kad ih srce zaustii kad tebi svrate…Kako?Još ne znaššto u njedrima cvate?

Jedna ruža,latica rosnihsamo za te....

36

Pusti sebi sanjati

Ti znaš

I kada zaboravimlijepo ti izreći,ti znaš da tilijepo želimi ondakada tosamo šutnjomudijelim..

37

Pusti sebi sanjati

Mirisi proljeća

Dotaknula meblizina tvoje čežnjeza proljećem i mirisima,a tako ih punou tebi ima...

Priupitaj srce svojeza koga ih skriva;ako s njime progovoriš,ponekad i razumno biva…Možda ti se smilujei čežnje tvoje utaži;mirisi proljeća…tu su,u sebi ih traži…..

38

Pusti sebi sanjati

Da traje

Dočekao me otškrinutogatvojega srca dio.Dočekalo mesjećanje na nešto samo naše.Hvala ti na lijeposti ove čaše.

Ispijam polako,da bude slatko,da traje...

39

Pusti sebi sanjati

Kao... lako je

Ponekad prave riječine izviru lako. U srcu tek pokoja, do kraja ne dogori,ali ono se ipak,za tebe izbori i snagom želje prozbori…kao lako je…

40

Pusti sebi sanjati

Pitanja

Kad se tebe sjetimja poletim...Poletim ka oblacima,zavri ljubav u grudima...Timožda ni ne znaškako je još uvijekmnogo ima…a… ne mogu je nositi samaa itko zna što će biti s nama?

41

Pusti sebi sanjati

Dobre želje

Ti… uvijek budi tamo gdje cagaljke svaku utrku gube,gdje se praskozorja i snohvatice ljube.Budi tamo gdje se ljepotom množe nježne radosti.

42

Pusti sebi sanjati

Tu,među jablanima,istine se u potoku zrcale,tu,gdje se grijesi ne dijelena velike i male...Jersamo na korijenimagrijeh je grijeh,a smijeh smijeh,i ništa se ne mora...kad piješ s izvora.

Na korijenima

Potok zrcali jablanima,tu smo negdje.Makar to slika ne bilježi,usudu ništa i nitko ne bježi...Skriveni u lišću,kojeukradenu tajnu još krije,nevidljivim ju nitimanježno obavijei ne pušta...

Tu smo mi negdje,svaki sa svoje strane,gdje se slabi brane,od nadanja,čekanja,traganja...

43

Pusti sebi sanjati

Kada volim

Kad volim,već čudnom snagomvaljda od želja silepadaju zvijezde,kao same od sebe,za tebe….Samo kada volimi sebe volim,to dobro znam,jer,samo kada volim,sretna sam.

44

Pusti sebi sanjati

Jesam

Kada tvojedanas i sutrabitno mi je,kada tvoj osmjehi mene grije.Ikada uzmemajoš više dam,ja jesam.

45

Pusti sebi sanjati

...i kako ono Braian pjeva:Jesi li ikada volio ženuE, pa u ovome kutku,u srcu i dušiili oboje zajedno,kad postane svejednomjesto se samo stvara,I polako, od nekog sataširom otvara vrataza novi trenutak...ili trenutke... ako je sreće,a ako te Onaj gore podarii za druge... bolje ,ajmo reć stvari:za duga, duga trajanja,bez kajanja....

Oslobađam prostor

Oslobađam prostoru jednom dijelu...Zvati ga srcemili dušom možda,ne znami nije važno.Voljeti ne možešlažnoili dio po dio...,ili...,možda i možeš,ako nikada nisi ljubio?...he, he, ali ja jesam:u jednome......pa opet u jednome trenu...e, jesam lumen

46

Pusti sebi sanjati

I čuda se događaju...

Zapitah se nekadane bi lidobrom njegomi ljubavnavikommogla postatii navika ostati?..i može li i navikačudom postati draga,rađati se nova snaga, može li?

47

Pusti sebi sanjati

Volim neizvjesnost

Što donosi sutra?Ne,odgovor ne treba.Jerdo neba volim neizvjesnost.

Zašto razvodnitisve lijepo što čeka na nas,a onome drugomne dam veću nijednonaše danas.

48

Pusti sebi sanjati

Dva svijeta

Dva smo svijeta:ti,iz mojih snovaja,jedna u nizu...Reci ipak,zašto mi se činida su srcajako blizu?

49

Pusti sebi sanjati

Što trebam od tebe?Ništa.Sve već uzeh i sve imamsve uzimaš, sve uzimami hranim sei pojim se…

Oprosti mi,ne htjedoh tako,ali tako bijaše...i ništa za vraćati nemam,kad već sve je naše.

Sve je naše

Što trebam od tebe?Ništa.Htjedoh dati,usrećiti sebe.Dar stvoriod mene robai teret što većma postai prignu me prije doba,darom nesuđenim osta...

Što od tebe trebam?Ništa.Svega dosta.Kao: dosta jesami mene u menii tebe u tebi,dosta jesam sebi,za dan,za mjesec i koje ljeto,Ovo dostameni posta sveto.

50

Pusti sebi sanjati

Obično

Ti možda trebašobično nešto,ali danas miobičnonešto izmiče prstima.I nemoj reći:Što se to mene tiče,molim te,nemoj dok štima.

51

Pusti sebi sanjati

Želim ti biti prijatelj

Želim ti prijatelj bitii ništa višeiništa manje.Ne traži drugačije,za dobro sjećanje.

Ne tjeraj meružnimdobro pregaziti,već pokušaj i tiprijateljembiti.

52

Pusti sebi sanjati

Zabranjene jabuke

Noćas se samoiskopane brazde ugnježđuju u meni, sigurne da tu im je mjestoOsjećam ispunjenje u porama svojih nemoći potrebnih upravo tebe takvoga kao što jesi. i tvoje silne moći,i želju da sve dođe na svoje mjesto....skoro zločest mi osmjeh zaigra negdje u kutu usana....Moj si bio i jesi, kao što i ja tvoja jesam i bila tko zna kojih danakada smo u vrtovima nekimzabranjene jabuke bralii jeli skupa i…skupa nas istjerali.

Vrijeme bijelih margareta

55

Vrijeme bijeli margareta

Tko zna

Hoćemo li i nas dvoje moždakao neki što su vječno živi,ostati na listinama nekim,dati obol ovoj plodnoj njivi?

Hoćemo li odabrati znati,od korova odvojiti kliceili ćemo oboje i daljeBožju manu trošit nemilice?

56


Strepnja

U srcu nadaskrivena… šuti…voskom zalivena,nijema...astrepnjamatamaprogovara:Zašto mi te nema?

57


Ne zatvaraj srce

Učini mi se na trenutakda ulazim u želje tvojei da tako bismo mnogomogli učiniti u dvoje.I… ne zatvaraj srcepreviše čestobarem ne onda, kada sunce krenespustiti zrakuna ono mjestogdje spavaju sjene...

58



Zagrli slatko me vraćanje u neko prošlo vrijeme,i duga topla ljetau neka proljeća davna i vrijeme bijelih margareta

Voli mene voli me,voli mene voli meGle! Kao nekad latice bijeleopet su na moj dlan sjeleA ja?Kao i onda drhtim i sjećanja su ista živa...živa...(samo što sam ja sad već za mnogočega kriva)A bijele margaretegodinama jednako svete,opet nevino procvale.

59


O, latice nježne, jeste li ikada znaleda ste barem jednom u krivome smjeru pale?Jeste li ikad znaleili...znati niste htjele?

Vi... nevino čiste....nevino bijele

A tako je slatko vraćanje u neka prošla proljeća:Voli mene voli me, voli me, ne voli meMa...što se uostalom mene tiču neka prošla proljeća?

I...i...tko se sad već...tako daleko... još sjeća.Ili…možda ipak?Voli mene voli me,voli mene voli me...

60


Ako zaboraviš

Ako zaboraviššto smo davnojedno drugom dali,ako zaboravišsve putovekojima smonekada šetali,ako zaboraviši sve one riječi,što su tamo pale,kako ćeš ihpronaći u menikad ti opetbuduzatrebale?

61


Sreća

Nekada mi bijaše žao,ali danas,bez brige ti budijernije srećakad jedno voli,već je srećakad i tebičekanjapune grudi.

62


Želja

Kažeš da bi htiosamnom podijeliti snovekad utihnu zvukovi brodai ono buđenje rano,kad galeb samozaljevom hoda,da bi samnom htiopodijeliti komadiće zore,dotaknuti me ponekadi spustiti latice nježnostina moje umore...i...sve bi, kažeš, tvoje strahovepodijeliti samnom htio,samo...kad bi smio?

Eh…da samo znaškoliko sam to htjela.moja pričo bijela...Nekada

63


A sutra?

Hoćeš li sutrauz lungo mareneke zvijezdetražiti iza oblaka.Hoće li i sutrakao nekada tvoja zvijezdabiti svaka?

Hoće li te opetponijeti sanjeonako snažno,da ti ništabaš ništa na svijetuosim ljubavine bude važno?

64


Strepnja

Ne pitaj mezašto strepećzastajem bez dahapred lijepim.Ne pitaj mezašto htjedohna mojoj cesti.baš tebe srestijer,ne bih znalašto ti reći...Ne pitaj me,da od strepnjei umrla ne bihna putu ka sreći.

65


Teško

Daruješ mi teško breme,od istine, kajanja...,bora…Daruješ mi slatku tugu,čežnje slane…akako sa svime preko mora, preko uzavrelih voda,kad se joši zemljom teško hoda?

66


Uvijek je izbor tvoj

Trenutak nježnosti,kada poljubac ne budi strast,već mirom miriprobuđene nemire…

Početak. bitanikorak je drugi neupitani... željen...ili...kad oči ljubav vodekao dva znanca stara,ikad jednakim žaromtijelo progovara...

Uvijek je izbor tvoj

67


Pusti da vrijeme piše

Ti si onajs kojim mi je lijepo,s kojim se nasmijem,s kojimsve umijemi sve smijem.

Pa kako te ne bihvoljela imati?Ali....što ja tebi mogu dati?

68


A što ako vrijedi?

Na čas mi se činida te volim jakoa onda se bojim:sve bi bilo kratko...

Pokušaj i tiako možeš više,pročitaj u srcima što piše..

Ne daj mi uzmaći.ma,ako treba,i silompovedi,jer,što ako vrijedi?

69


Kriva je mjera

Ja sam dobar,kažeš,nikoga povredio nisamhotimice.

A u zrcalu,zar u zrcalu tuđe je lice?I oči?Što oči kažu?One lažu,kažešOne lažu,vičeš:Oči lažu!

Umiri se,nisi ti kriv;na sve te tjeratvoja mjera!

70


Smijeh

Smiješ seali,negdje uz rub smijehajedna je bora,jeli od gorčineili grijeha...Smiješ sea u oku nešto sitno...Možda utjeha?Ili to opet sebe varašnovom kapljom smijeha?Ma, hajde, nasmij se.Ali,nasmij se onakokao nekad davno...davno prije,kao da te jošnikadi nitkopovrijedio nije.

71


Daljine su jalovo tlo…

Daljine su jalovo tlo,na kojemu korov niče,i nitko od daljina,ne priča lošije priče.

Daljine su protiv tebe,daljine su protiv menei samo su daljine krive,ako nam loše krene.

72


Bez tebe, nisam bila

Matica je ipak skrenula na moju stranu. Za njom svi pritoci, svi potoci..., cijeli riječni sliv rijeke koja se imenom tvojim zoveĆutim te duboko u sebi, kada preodjevaš snove,dok tražiš i izvlačiš istinu navidjelo.

Bez tebe, nisam bila.

73


Prepoznavanje

Kradem tvoju snagu ili mi ju dragovoljno daješ, svejedno je. Njome jačam i razmišljam…Kako bi biloda zajedno ispletemo vijenac od onoga što je bilo, što bi bilo, da je bilo ili da je bilo, bilo bi tako kako bi već bilo.Vijenacod slapova riječi u nama, sladora dužnog usnama,da one opet mogu prepoznatiprimati i davati... a ne samouzeti i datizatrajati…

Vrisak iz njedara

77

Vrisak iz njedara

Noć kad progovara šutnjom

Noć progovara bez riječi; drskim korakom kroči. Zatvaram oči, da crno oćutim manje, da ljepše bude sjećanje...

Uzalud;ono u njedrima živo i nedužno i krivo pijano baulja i kao neka hulja mrvi snove.

78

Vrisak iz njedara

Ne dotiči moje mire noćas

Ne dotiči moje mire noćasi ne vraćaj misli gdje su bile.Uzele su zalet s dobrim vjetrom,a dvojbe sve u jedno spojile.

Pusti danu da smiraj se bliži,oddanio je svoje pošteno.Da i sutra bude mu vedrine,obukao večer u rumeno.

Ne dotakni ni jedan vlas zraki,kad na misli veo ona spusti.Ne dotiči mire moje noćas,ni jednu riječ više ne zausti.

79

Vrisak iz njedara

Pusti nešto lijepo bar

Dižem sidro..., krećem.Ova luka nije moja,ona samo je za dvoje:jedno preko broja.

Ne govori više ništa,pravih riječi više nema.Opraštanja budu ljepša,samo kad su nijema.

Da ne bude baš sve ružno,nemoj riječi,pusti komadiće slike,da,ako se ikad poslijjesretnemo na nekoj cestibar za neki osmjeh usputostane prilike.

80

Vrisak iz njedara

Kada sve boje već kažu svoje

Kada dođe ono bezbojno vrijeme,sve bojekad već kažu svojei ti bi nešto novo,ali ne ponovo,zar ne?

Htio bi još jednom pokušatiprobuditi zaspale sanjejer,ni danas ih nema manjei slatkim snomokrepljene čekaju...

81

Vrisak iz njedara

Ti iz onoga prije

Prošle su neke godineod kad te vidjela nisam.S njom si odletio,pticoselico…po tko zna koji putkrenuo ponovočujemgnijezdo opet imaš novo…Ako je zadnje, ili tko zna koje dozadnjevažno i nije,svejedno…:Jesi li ikad poslije,poslije ili prije,jesi li ikada požalio?jesi li sretan sadaili bar nekadadoista sretan jesi li ikada bio?

82

Vrisak iz njedara

Ljubomora

Kada mimozenježnomčežnjom progovore,zelenim miluju,žutim potpirujuvatru ljubomore...

83

Vrisak iz njedara

Bljesak

Sve su gole grane,riječi pale u listovima…Još okrećem strane,a samo četire ih ima.

Samo bljesak jedan u očima,i svijeće nit…još je ima.

Stani vjetre,ne gasi je,očaj skoči u grudima.Bljesak mrakomluta u noćima,žar-ptice…iz pepela poljeću…

Jače od dima.

84

Vrisak iz njedara

Naše mjesto

Još je riva sunčanačesto,a blagonaklono jojsuncepomiluje mjesto,koje smo nekad zvali svojim.

Nočesto sve češće okasnii sunce se sramežljivo sve češćeiza oblaka skrije,i često budekao da nas nikad ni bilo nije...

85

Vrisak iz njedara

Grota

Nije važno što je bilo,što se s nama dogodilo.Više nisi meni sve u životu,aod tvojega,u njedrima mojim možeš naćisamojednu grotu.

86

Vrisak iz njedara

Samo u snu

I noćas ja sanjam;s tobom samti si moj princ,voliš me,a ja to znam...Moj princs konjima bijelim,s njim ja srećuumnažam i dijelim,prava princeza samu mojem naljepšem od svih,snu...

87

Vrisak iz njedara

Nema više

Nisu ovo oni danikoje smo sanjalidavno,nisu to ni one želješto iz srca kreću ravno...

Predugo su otrovimadarivali rane.Grabljivicesve su našerastrgale šećer dane...a...uzaludtrošili bi,preostale sate,da se skupe,da se vrate.

88

Vrisak iz njedara

Dobrim željama dalekim

Dobrim mislimapomilovati želimonoga,s kime nade dijelim

Dobrim željamau mislima s nekimma kako dalekimpotaknuti moguradovanjerame ponuditinasmijane daneprobuditiIh,što sve ne moguželjama nekimma kako dalekim

89

Vrisak iz njedara

Vrisak iz njedara

Vrisak iz njedara:Odlazim.Ne zaustavlja me nitko, a mogla sam toliko, onda,kada od silne želje da sanje žive, ne vidjehkraj u tvojemu oku, kada riječi mojega srca na tvojim čitah usnama, onda,kada su još nade, čežnjama ispletene, lako odmicale sjene…

90

Vrisak iz njedara

Plima

Hodam ulicom... Prosjak? Ne, nisam.Kao čudak neki krivudam sporo...,i sažaljenje poneko padne, ali, neka,i ja ću osmjehe ubrati skoro.

Noć već tiša, sve manje se glasa,vrisak bi neki iz njedara htio,ali mu ne dam: Daj se utišaj,miran budi, kao što si bio!

A kad sve usne, u gluho dobau ponos prosjak ipak navrati:Kome ću ovu plimu što raste,ako te nema, kome ću dati?

91

Vrisak iz njedara

Daleko su duge

Punim jedrima više ne plovim,pobjedu nose oluje...Nema jarbola.Sve su hladniji vjetri sjeverni,a bliješti glava sunca ohola.

Mojim usnama teču molitve,za još malo snage,više se ne možeSreću kad usitne,u prah pretvore,ne napuštaj me i ti, moj Bože…

Daleko su duge,s one strane gdje sve dijelim.Vrijeme radi za druge...Pa…kao da ga i ne želim.

Daleko su moje duge,s one strane su od neba,vrijeme radi za druge;ionako nama već ne treba.

92

Vrisak iz njedara

Priznanje

Znala sam janositi se sa samoćom,znala sam ja i u dvoje,zlato moje,znala sam ja popričati s nekim...i sama sa sobom.Lijeposti samrazne upoznala…,ali ipak...kao nikad lijepobilo mi jesamo s tobom!

93

Vrisak iz njedara

Razbili se vodeni konji

Bijela jedra u daljini,jedna barka, drugoj bliže,more tiho, kao spava,bijeli galeb krila diže...

Plovili smo skupaplavim dubinama,na konjima vodenim smo bili,jedno drugom slane kapis usnica smo piliali neke,na sred mora stijene...pobjegle su oku,a barka moru duboku...razbili se vodeni konji od stakla...:

…uvijek su blizu vrata raja i pakla.

94

Vrisak iz njedara

Jesmo li mi mogli bolje

Zašto pitašjesmo li mi mogli bolje?Možda bih i preko volje,rekla ti da jesmo.Ne čeprkaj pepelom i ne tražižeravica tinja li u nama…Tragovi već ne bride usnama:Nisi više isti klošarni ja ista damaNe nadaj se da još ičeg imane pjevaj o mirisimašto vjetrovi nose,kada se igraju velovima kose....Nema iskri koje vatre pale.Nestale.

95

Vrisak iz njedara

Sudbina

Ne, kad svugđepostaješ tuđi,nisi hrabrijivećluđi.

Jednom ćeš na koljena...

Nije važno pred kim i kada.Jednom,kad te napustisvaka nada.Misliš da sve je baš takokako si i htio,a jesi li baš sve kamenčićeposložio?Nema li u tebipreviše praznih mjesta,nije li od njih već stvorenaširoka cesta,s koje svi bježe?Godine pritisnua onda je bomeslagati kamenteže...teže... sve teže...

96

Vrisak iz njedara

Grijeh je nauditi

Pitaš li se kad i kadkako i kome čovjek naudi.kada bez razlogaželju probudi,takvu,tvojuilibilo kakvu, bilo koju?

97

Vrisak iz njedara

Jesi li noćas usnuo mirno

Jesi li noćasusnuo kao nekad mirno,umotan u spokojnevine bjeline,ili ti jesan u javupretvorilo moje ime?Il ti možda savjest,nemilice,na jastukucrta moje lice?

98

Vrisak iz njedara

Sličnosti

Uvijek se sličnostisreću:Ne meniveć tebiSrećupožele često,dasrcemožena svoje mjesto

99

Vrisak iz njedara

Kasno

Tvoja se pusatiho spustila na pravo mjesto....ada si to barem činio često,u pravom trenu,u pravo vrijeme;da usne ne postanu nijeme,da pričaju željom, da želja se rodi,u ono doba,čežnja kad vodi.Alidao si previše vremenavjetru,da se razmaše valovima,a puno ih ima...doista ima.

100

Vrisak iz njedara

Misao

Došetala misao na usne:Bilo bi mi bolje, da te nisam srela,ali srce,taj buntovnik stari,poskočilo...prozborilojednostavno,da se samo zbilo,onošto se snilo

101

Vrisak iz njedara

Zar On to dokaz traži?

...zar On to dokaz traži koliko silno ljubim, kad zadnju kaplju soka, za snagu što je gubim, još izvlačim iz duše i trošim je u željiza sreću nekim… drugim?

102

Vrisak iz njedara

Ne mržnjom…

Ova je bol za mene danas,a ona od sutra tebe čekaipoželim reći: Baš, neka.No,živjeti je daljeas mržnjomne možeš ispočetka.

103

Vrisak iz njedara

Oprosti

Još davno sam htjelaI tebi i njoj poželjeti srećuzbog svega prijeu što sam vjerovala…...preteška je ova sjena što je pala,još se duša nijeokupala.…oprosti mi,dobri Bože,što se dobro nekad tako teškopoželjeti može.

104

Vrisak iz njedara

Sanjar

Molim te,ne krivi mepuno... Ovakvi ne mrze, ne znaju osvete... Duše sanjara u nebo lete...

105

Vrisak iz njedara

*****LJ

Nikadnijehtjetijačeodvoljeti

Ne bježi od sanja

109

Prijatelj moj, mjesec

Dobro mi došao dane

Dobro došao mi, dane,s molitvamačekala sam na te,samo Bog zna već od kad.Uzimala sam malo,valjdada više mi ostane,ilida sreću ovuuberem baš sad.

A čega sve nije bilo?

Pa ipak,hvala Mu što mogu,što vremena mi dadeda ponešto ispravim,da ponešto okajem,da mrvicu dajemi da pored svegau dušijaostanem ja,da osmjehnuti se moguda srce raste nebui šapće sveti znamen.Daj, zvone sa zvonikaod godinica mnogih,zazvoni i za menekad On jednom pozoveto tvoje zvonko Amen.

110


Djevojke

Mladice od grana, vjetru nenavikle,grijehom nekim u tren povijene,pupovima jedro dižu svoje štikle,opet su sve gore i nesavijene.

Odabir je zalud, sve su na vlas iste:čeliči se mlado, listovi zelene,oprane od rose, mirišljave, čiste,rodilje su vječne po usudu mijene.

111


Zvijezdo moja

Noć je ovaproljetna topla i sjetna, pa ti, zvijezdo, dobra budi ikada onečežnjama prozbore,ne uskratiodgovore.

112


Lijep dan

E, moj prelijepi dane,Jesi li to obukaohaljinu bijelu, s cvjetnim uzorcima, da sve točkice crne sakriješ pupoljcima i ponekom pticom, da pjesma ljepša bude, da obraduješdobre ljude?

113


Predvečerje

Dopalo se predvečerjukako nebo srebrom zlati,čak i sunce dvoumilo:Otići ili ostati?

U trenutku kad je onozastalo na mjestu,oblaci se raspirili,napravili nebom cestu.

Čudeći se, nevjericomotvorilo usta širom,a onda je ipak legloi pokrilo večer mirom.

114


Mjesec

Protegnuh rukuda dotaknem mjesec,ali seiskusnik starine prevari.

Odavno je naučiokako izmaknutikad ga neke rukekrenu dotaknuti,naučio kako da muzlatone kradu kopači.Mudrac je tajstariod svega pametniji,od svega jači.

115


Noć

U crnini, spušten pogled,sa svima, a ipak sama,samozatajna i jasna,noćna frajla ili dama.

Skriva, a opet otkrivai u boji ili crna,hrabra, poput je junaka,preplašena kao srna.

Nevina ili pak kriva,slabašna ili roj moći,stalna kao mjena što je,prevrtljiva, moja noći.

116


Ponoćni bal

Ulica je tihaodavno u mraku,već sjeverni vjetar šeće u zraku,a tamo iza baraketragovi kišečuvaju korake.U daljinizvukovi automobila,polako se spuštanoćna svila,a pod lampionom,što svjetlom bijeli,jedna se sjenana dvoje dijeli.

Kad noćna pticazatrese granu,svaka polovicana svoju stranuasa sjevercemšto jača,eto i plesača:oko lampionazalepršazaboravljeni šali kao ludo sretannakloni se lako,otvaraponoćni bal.

117


Kad sve je uzalud

Noć progovara bez riječi, drskim korakom kroči,a ja zatvaram oči,da crno oćutim što manje,da ljepše bude sjećanje.Uzalud. Ono u njedrima živo,i nedužno i krivo,pijano bauljai kao neka huljamrvi snove.

118


Cafe Reise na Altoni

Rekli su mi da ovdje svraćaju neki neobični ljudii da te još samo ovdje netko s dobrimjutrom probudi.

Odmah primijetih da su nekako po strani zvukovi velegradai da tu još uvijek pokoja slučajna pada,da te ponude cigaretom kad ti prifali:Na Altoni si, u Cafeu Reise,opusti se, zapali.

Primijetih i da tu nema one table za one, koji ne pušei nasmijem se onako,iz dna duše.

Itako mi dobro bude ovdje, u Cafeu Reise, na Altoni kada neka seemann pjesma odnekud zazvoni:Nisu tu raskoši Blankenese, ni Elba ni Hafeni tvoji,ni svi oni silni kilometri u boji.Nisu tu neoni Sanktpaulija, koji se nikada ne gase,nije to Altstadt ni Mönckenbergstrasse.

119


Ali, što mogu sjajni grozdovi oba Alstera,dozirani smijeh svih rasa i vjeranaspram Cafea Reise, na Altoni,gdje kao u neka vremena starajoš večeri bistri gitara,gdje te često na pijedestal stavekada ti odmah ne uzmupraznu šalicu kave,gdje te,da bi se ćutio bolji,još upitaju je li ti buket na stolu po volji.

Ovdje,u Cafeu Reise na Altoni,Hamburg je najbolji.

120


Poželim često

Poželim čestomislima lošimkrilada odletjeti mogunegdje dalekogdje nikog nemada nikome ne naudepa da ondabudešto bude.

121


O more moje

Otvori vrata,vodeni dome,dajbar jedanputda bude po mome,otvori menitajnu bar kojuda bar jedanputbude po moju.

Ne propinji semalenom zrnuibar iz inataneka tvoje sile i munjeutrnu.

O, more moje,otškrini vrata,samo mi malo dajtvojega tiša i taja da mekše budedo kraja.

122


Nemirno more

Tisunce moje,more umirii kada pjenibijelo, sniježno,zaljuljaj ga,utopli nježno.Kad mu u krilusjevernjaci zapušu,zagrij ga,umiri njegovunemirnu dušu.

123


Sreća u džepu

U doba kada sunce već oči sklapa, sneno,kada mu nebo kradenjegovo crvenoiruke noći palesve svoje feraleisrce moje zapleše u krug,kad večernji paun raširi rep, sreća se smjestiu moj džep.

124


Dobri moj vjetre

Dobri vjetre, pomiluj sve vrhove i gore,pomiluj moje doline, moje plavo more,da snivaju lijepe snove, da im lijepo bude,nasmiješene zore da u njima rude.I blagonaklon budi suncu,i puši, samo puši,dakad onoognje večernje upali,toplo bude duši.

125



Prijatelj moj, mjesec,tek namigne ponekadkao mačak starišto ispreda nevidljive nitii brkove zasučepred gozbu veliku.S razlogom,ona će uskoro biti.

126


Modro

I danas je morešutjelo sretnoda ne budi gradu kriludok muspava.

Apokrivalo zlatnoizmolilas nebaširokapostelja plava.

127


Jesenja bajka

Jesen kad protegnešarene ruke,ljepše od svih godišnjih mijena,ni vjetrom ni kišomugasit se ne može čarobnost njena.

Na kraju ljeta,kao kraljica šuma i gora,širokih polja i ravnica,prospe ljepotu iz njedara,a sunce,kao prijatelj starijoš joj namignei sjaja podari,pa kada zaplešu skupa njih dvoje,ja samu bajci urnebesne boje.

128


Jesen čarobnica

Jesen je ova već dobrano zakoračila, svako malo zamahne svojim kišnim plaštom. Došla je na svoje.Skoro nježno zalijeva ravnice onim toplim zelenilomkojim ih samo umjetnik Listopad obojiti može. Ljeto je zaspalo, a i neka,zaslužilo je. Ostavilo je tragova dosta,da sladi još dugoljeto milostivo,ljeto dobrostivo što jeseni svakoju naslijeđe pusti slad topline. Jer,jeseni moja,ne bi li ti uskraćena bila za ove haljine ognjenih bojada ljeto ti naklonjen preteča ne bi?

Zašto tuga kada se jesen razlije, kada samo sretnik ruku pod rukus jeseni smije,s jeseni hoda?Zašto tuga kad s vjetrom u leđa sretno plove,ne jedan,već dva broda?

129


Zašto, kada osnažen njome i kroz magle vidjeti može, kada,opijen jeseni i krilatom sjevernom zmaju, kada se ovaj razmahne, lako na kraj staneš?Izašto, kada od zemlje do nebaposloži pravednica jesen sve kako treba, operei prljavoi čisto, slatkoi kiselo, a i mjerice joj slanila iz očiju za slatko i gorko iste?Čarobnica jedna, da čarobnica!Ah, kakva čarobnica.

130


Nježno

Kada već pomislihda bijelo i ne pupa više i da su onoga puta stali mu na kraj, dodirnu me nježnost voćke poslije kiše, a oku se vrati izgubljeni sjaj.

131


Lijepo je biti blizu ljepoti

Ljepo je biti tu negdjeblizu ljepoti;kad ti srce zimi hladnoćomda se ogriješ,kad te naruže zloćomda se ulijepšaš,da ti hlad pruži za ljetnih žega.

Ilijednostavno,lijepo je bitiruku pod ruku s ljepotomda te odmorikada si umoran od svega.

Umotane šutnje

135

Umotane šutnje

I crno će noćas kušati biti boja

Čudna neka noćca,od nekoga doba,kao da je pogođenaza putnika i stajača,namjernika i spavača,kao da je izvor voda.Takva noćcanoćas hoda.

I mjesec već noćas neće samac bdjeti,jato će njegovozavidnoga broja, za njim svodom broditibrže biti htjeti,i crno će noćaskušati biti boja.

136

Umotane šutnje

Ptičji let

Odletjele su ptice,tuđa ih zovu neba,gnijezda s granatlom se nižu,više ih nitko ne treba.Umoran letač bijeline osvaja daljine,glavajoš malo k ramenu, krila gube visine.

137

Umotane šutnje

Uvijek tamo gdje je svjetla trag

Uvijek u potrazi za lijepim,za svjetlošću nekom.Zato,ako vidiš tračak svjetlagdje iza nekih vrata viri,tu sam ja,tu su moji nemiri.Tu me potraži.

138

Umotane šutnje

Prozor

Ine zatvaraj gapreviše često,barem ne ondakada sunce krenespustiti zrakuna ono mjestogdje spavajusjene.

139

Umotane šutnje

Putnik milosrđa

Sreća je uvijek budanmilosrđa putnik čudan, pa u čežnjama mojimi hrabrosti čak imada u pomoć priskočiubogim snovima,da umotane šutnjeu lijepost preobuče,u inat drskoj noćida ljubav pred njom svuče,da čekanja cjeluje,da sjećanja daruje.Jersreća jeuvijek budan,milosrđaputnik čudan.

140

Umotane šutnje

Kome trebaju jutra stara

Potražih dobrojutro,u nekoj ludoj nadida jedno na me čeka,da poljubac iz dalekane okasnim upitiusnamažednim poput čežnješto čami u nama.Traže ispunjenjedo nebata dobrajutra,ta potreba,a ipaku ništa se pretvara.Okasnimo ponekad,je li od žurbe ili nemarai nije važno.Jer,kome trebaju jutra stara?

141

Umotane šutnje

Želiš li mire ne budi noći

Ne, ne želimpovrijediti tebe.želim tvoj osmijeh,iskru u očimaod srećešto nas ima.

A želja budnačuda stvara,mire u nemireza čas pretvara.

Zato,želiš li mire, ne budi noći

142

Umotane šutnje

Otvorenih očiju

Susret s očima onim, ne tuđim, ne tvojim, kada se prepoznaju i htijenje i voljenje, onda je lijepo. Kada se ruke isprepletu i pričati stanu, i onda je lijepo. I kada kožakožu prepozna, i treba i traži,onda je lijepoi lako propjeva.A kada je pjev za drugei note se crtovljem svemira rastepu, kad se još treptaji ćute i nevino pod prstima šute, čim mah tuđih jedara čuje,nada žilavi,prosvjeduje.

Tako osakaćena,za pretakanje iz lijepoga u lijepo uskraćena, a za ružno u lijepo ne baš moćna,i volja postaje upitna.

143

Umotane šutnje

Zašto požurivati zvijezde

Zaštopožuriti zvijezde,kad oneza padanjenisu lijene?

Zašto ih hvatati,kad trebasamovrijeme?

144

Umotane šutnje

Nada kad napusti

Znam,jednom ćuna koljena.

Nije važnopred kimi kada.Jednom,kada me napustisvakanada.

145

Umotane šutnje

Zakon jačega

Zagrlili velovi od magle,kao strašću da su opijeni,grle, ali ljubiti ne znaju,a ni oni nisu obljubljeni.

Ta je igra znana od davnina,a zovu je zakonom jačega,začudno je, začudno će biti,kad jak padne ni od čega.

Laka vam noć, prijatelji

149


Život

Raslo dijete u ljubavi,sreći i nesreći,u življenju.Zvalo mama,zvalo tata,grlile ga tople ruke,vraćalo imstiskom oko vrata.

Plač tišala ljubav sve do neba, ljubavšto rađa čovjeka,a dijete je treba:ono voli,ono boli.Život svojei daje i nosi:sad podraga,sad pokosi.

150


Umrli su moji i mama i tata

Umrli su moji i mama i tata,u mojem ja srcu čuvam sveto mjesto.Svaki dan u meni Dan je Mrtvih,na grob baš ne odem tako često.

Godine se nižu, ne odnose ništa,za tišine bijele ja ne brojim dane,a istine one umrle su s njima:nikad vrijeme neke ne izliječi rane.

Jer i poslije svih tih ljeta sivihu grudima jednaka bol još peče, jednako se slane kaplje lako točei množe se isto, ista rijeka teče.

Daleko su vremena od zlata,teško srcu ovo sveto mjesto.Bol ne jenja, tuga nije manja.Na grob baš ne odem tako često.

151


Da je još malo biti blizu nje

Da je još biti blizu njekad neke sjete zagrleda se kao dijete sakrijemkad gorke čaše pijem.

Za mojih teških vremenamoja je nosila bremena

Nisam ju vidjela već dugo,a oprost njezin nedostajekao išta drugo. Šuti, šuti, moja savjesti,u vrijeme kajanja ne guši,spusti me na koljenaza dobro njezinoj duši.

Mama, sve su stigle molitvei sve dobro od tebea što sam ja tebi dala?Suze sad pijem za grijehei sunca kradem osmijehekada ubrati ih nisam znala.

152


Dan mrtvih

Bjelina opila žutoi druge boje.Došlo bijelokonačno na svoje.Umorilo se od crnila,što tuga za sobompušta u tišini,zaigralo je igrusamo njemu znanu.Čekaju gasudružice sjajne, svijeće u daljini,što sjećanja tihašetaju među sobom… Ikad imenom nekimmir glas remeti,opominju jedan drugog i stidljivo prošapću: Oprosti nam, tugo.

153


Lista prioriteta

Nošeni toplim, južnim vjetrovimagradili smo svijet,samo naš svijet među svima.Ali, srušili ga,dokrajčili,ajd, i neka, živi bili. A i što će svijet veliki samo nama?Ili, hm,možda i to je po zaslugama?Sada je sve na mjestu,sve je baš onako kako treba:igra je završena,nema više kula do neba.

I opet je na staroj lipiizvješena lista prioriteta,ali, naravno,bez imena pokojnika iz srušenoga svijeta.

154


Gdje ste, prijatelji, danas?

Tko se više sjeti na nas?Gdje ste, moji prijatelji, danas?

Jeste li to hotimicepustili u svijetu kliceili ste za nekelažne strunepustili korijenjeneka trune?Kome važno?Čemu suze?Tko se ikad sjeti na nas?Gdje ste, prijatelji moji, danas?

155


Za one drage daleke

Dignimo čašeza neke same,daleke,a srcu drage,nezaboravljene,za kapneke davne srećei čaše neispijene,za zaboravšto se popionikada nije,dignimo čašekada se tuga pije.

156



Neka vamnajljepši snovi umore odmaknu i anđelineka vasnebeski nježnom glazbomdotaknui miredušiprimaknu.

157


Za zdraviju javu

On da svakome koliko može nositi... Jesi li htio ponijeti više? Nisi. Uprtili te bez pitanja. Nitko tvoje suze nije vidio Svoje si suze sam popio. Zar otuda slankast okus tvojih misli?

Kada bismo na vagu stavljali terete… Ne. Nisam ja ni sluga tvojim služenjima, ali mišice su tvoje valjda vičnije bilei zato, da bar jednom budeš u pravu kad se probudiš želim ti zdraviju javu.

Kaput težak, kišama natopljen

161


Ne bježi od sanja

E, sanjaru moj, ne bježi od sanja:bez snova sreća je manjaili,ako istinu golubaš treba reći,uvijek ćeš gledati u leđa sreći.

162


Pismo prijatelju

Prijatelju,sjetim se i tebe uvijekkada mi nekako samo od sebe dođe,ili kada mi je, možda, malo do odmora.Uostalom, nekada se progovoriti i mora,zar ne?Sjećaš li se?Kakvo obično pitanje, ali što mogu, kad je takvih sve manje.Pa, kad smo već kod riječi manje,može i nabrajanje:manje slični,manje vični,manje dični,i još jedna velika, velika kapza: manje obični.Prijatelji?Puna usta jedne riječi,pa ipak ona ono naše jučer liječi.A danas?Danas svi vrazi-zarazi.Čemu ova rima?Eeeh, dobro je dok je ima,i dok je Onom Gore po volji A i slaže se, još kako se slaže jedno na drugos onim Dobar dan, tugo.

163


Što kažeš?Da pustim tuge?Neee, nema mi druge,moram uz jadovanje, tud prečaci vodedo slobode.Velike, kažeš, opet riječi neke?Eeej, tu te čekah,pa ne možeš malima na prepreke.Ne,ne, samo velikima, dakako.Pa, kada njima udariš onako,u svakome slučaju jako,još kako se čuju,još kako odzvone.

I, hi, hi, hi, oprosti,onda bude po mome.Ne vjeruješ?Pa ipak, probaj i, znaš, još uvijek je kod mene istoi sve, baš sve,hvala Mu,ipak stavim na čisto.Kad-tad.

164


Prijatelju

Ti si onajs kojim mi je lijepo,s kojim se nasmijem,s kojimsve umijemi sve smijem.Inije da ne biono što srcetrenutkom poželi,no lakše je reći:mi smo prijatelji.I nemoj mi reći ništa više,pusti da vrijeme svoje piše.

165


Reci, moj Prijatelju, zašto

Reci mi, Prijatelju,čemu od neko doba bijeg od samoćei zašto je zaželim manje,a do jučer još ona bje moje trebanje?

Reci mi, Prijatelju,je li to od ljeta ili možda mora,kad mi se učinida hodam rubom ponora?

Reci mizašto ova čudna pitanja,zašto odgovore ne znam samai zašto u trenucima nekim misao:Oskvrnut ću ono lijepo među nama?

Molim te, reci mi još, moj Prijatelju,zašto poslije svega jednako čestopoželim u tvojemu srcuneko drugo mjesto?

166


Rep

Još uvijek se sjetimnaših igara,još izroniponeka priča stara.Sjetim se svih želja,izrastanja krilai svih prijatelja.

167


Ivicom ponora

Na hridini jednoj strši,ne miri seveć lamata,njegovi su rogoviod zlata,a umješnost,od vraćanjada bi bila manja,ispod skuta sakrilo je.

Gotovo je,htjedoh rećinaopakoj sreći,al ivica posustaneiu ponor odu mane.

168


Strpljenje

Uvijek je predugokad je jače htijenje.Pred njim pokleknulosvako je strpljenje.

Strpljenju je mjesta samokad voliš do nebajer samo je ljubavmaratonackada čekati treba.

169


Na vrhu

Na vrhu samkada uhvatim šaku voljei sunce na vidjelo izvučem svoje,da popije magle,plavo kad nebom zaploviu opet dan novi.

Na vrhu ona svjetlost sjakada shvatimda kišamadugovječnostmogu ukrastisamo ja.

170


Suze

Ne damonoj jednoj suzida niz obraz klizne,jer onda potekusve jedna za drugom.Iz sna me probudetrepavice vlažne,ali ne popuštam:Znam ja kakos tugom.

171



Kaput težak,kišama natopljen,gura cestom,a čovjeku teško:Zaustavi vlakove što krećui ti stani,od formata Greško.Jeršto li sidoli griješna dušai to onavisokoga soja,toplih skuta,suhoga kaputa.Pa,kleknut ću pred tebe, nego što, da ne bude preko broja.A brojeve Znalac broji.Meni to oduvijekbijaše teško:Zaustavi vlakovekad krenujerstat ćeš i ti,od formataGreško.

172


Uvijek treba pokušati

Uvijek trebajoš, i još,i još jednom pokušatiprobuditi zaspale sanjejernikad ih nema manjeako mirnim snom okrijepljene čekaju.

173


A što si ti

Ne razumiješ,a i kako bi,kad misliš da je životsamo tebi dan?Ne razumiješ?Kako i možeškad živiš san?

Jednom ćeš seprobuditi,jer svima je tako,nekima teško,nekima lako.

Već ćeš u svemupronaći sebe.

Na oblak se rado sjeda

177


Nesklad

Kad serazumi srceposvade,obojeuzaludrade.

178


Sreća dolazi sama

Svaka glavasvojom pamećutraži sreću,aglave govore:Da je pametiu nama,znale bida srećadolazisama.

179


Cipela koja žulja

Zar ne znašda na vatrune smiješ ulja?Treba samoizuticipelukojažulja.

180


Blago gluhima

Nije svako zloza zlo,jer:gluh se smijeikadaglazbaugođena nije.

181


Stani malo

Staniipočinijernemadahabezpredaha.

182


Vage

Nisu vagenikadaizvan mjere; jednom manjka,adrugiubere.

183


Istina

Zašto bježatiod istinekadakup je samosve veći i veći,kad istinisvejednone možeš uteći?

184


Trampa

Trampa živa:tko ne plaća,kad tadvraća.

185



Na oblak bihpreko reda.Na oblak serado sjeda.Ah,što sve samone bih daokad bioblakgore i ostao.

186


Beskraj

More?Beskraj?Ne, ne,ipak s krajem:ne uzima,ja mu dajem.

187


Kad već nije važno

Jesi lijoš uvijek,iliviše nisi,kadavišenije važnočiji si?

188


Tuga

Inema veće tugeod onekojau grlu zapneili u okuzažuljaa nikadane kapne.

189


Poseban

Danas siposebankao ni jedan.Daa,možeš bitii sutra tako,aline ovako.

190


Raskorak

Kad se potuku koraci nekipa svakina svoju stranu hoće,nema ti drugado samoće.

191


Kad ljepote sumrače se

Kad ljepotesumrače se,noći ne veselea istu sudbinui novi danidijele.

192


Biseri

Možeš bisere,možeš.Bez brige.Neka ti ne budusvetinjajer,kažu:nema višesvinja.

193


Boli glava

Boli te?A ma što teboljeti može,kad bolne poznaš pravu?Ma što teboljeti možekad većizgubišglavu?

194


Nije svako zlo za zlo

Kažu:Nije svako zlo za zloi istina je pravaakona panju nijetvoja glava.

195


Nesigurnost

Zaboraviti?Da!To je bar lako.Sjećati se?Daa, i to.Svakako.

196


Za uspomenu

Praštati?Kako ne?Ali,bez mene.Hm,radiuspomene.

197


Uspjeh i grijeh

Grijeh?Znam ligrijehove?Ma, svaki grijehznamtvoj.A uspjeh?Eeee, ne, ne.On je moj.

198


Malo sutra

Nijeda je,kao da je.Nije,kao sada,kao jučer,kaonikad prije.Ali,jemalo sutrakao sutra.Kako-da, koliko-ne.

199


xxxx1

Mislim:biti.Jesam:snivati.Akadaživjeti?

200


xxxx2

Vatraimavodadima

201


xxxx3

danasskoro svesutrasveprekosutrane

202


xxxx4

PrijateljČovjekuvijektu jeznačuje

203


Sit

Vodakruhsunceduh

204


Mrak

staracštapkontejnermrak

205


Dobre želje

dobar vjetarjedra goredobro more

206


Istina

zemlja dobradobre klicekiša suzasunce lice

207


Život 1.

Dobarbiogorisvijećazrakgorisvijećamrak

208


Sve je manje vjere

Sve je manje vjere.Prostakluka preko mjereČini mi sekaosvi da smo na muci

Eh, molitvo,ostani pri ruci!

209


Na ognjištu starom

Oronula kuća našaNa ognjištu staromvrije kašaod kameleona,Miješaju je rogoms brvna palog ovna

210


Nebio

Gdje li siNebio?Što li siNevidio?Zaključaj sveu sjećanjejer mjesta jesve manje

211


Pozornica

Hmmna pozornicisve više glumacaO, veselja.Alipod njomsve manjegledatelja.

212


Tragovi

Zatvorenasva su vrataKucanja su uzaludnaUzalud jeobijati pragoveako ne znaščitati tragove

213


Odlasci

OdlazeOdlaze jićemOdlaze pušenjemOdlaze pićemNe ostajuGladni,Nenapušeni,Ne ostaju žedni.Ne ostajuNijedni

214


Konji

Ne trči pred rudutamo konji budujer konjida ih ne tukuradije vukupaje sve manjekonja za jahanjepakada zagustiili ako pašekonj konjajaše.

215


Kratkih rukava

Ono StudenA on?Spava.IBi?NištaUsnuokratkih rukava.

216


Ne listati samo

Ne listati samo,čitati otprveda jasna budesvaka mrva,da izdvoje se gusjeniceodcrva.

217


Jame

Oprosti mi Zaboravih da jamečekajui na njihina me.

218


Gdje li gore svjetla duše?

Jer,u jednome se trenutražeći svjetla dušeoči naopakoobrnuše

219


Sezona lova

Iraspale sezonu na divljač lova,a ribeshvatiše:od ribolovaPa od strahaostale bez dahaAšto bi goreza more?

220


Ovca

Proba travei za zdravlje onei one otrovneIopet probaNe posluša oca.A što drugo možeobična ovca?

221


Obraz

Obrazponekadpocrvenia ako paksvaku misao slijediproblijedi

222


Dužnik

Pomisliš li ikadada sve platio siStaniNišta nisiJer vječno dužani ti si.

223


Tresak

Poletje visokoda zemlju ne možedohvatiti oko,akao za kajanjespusti krilai dok ni ne trepnuna zemlju tresnu;S krilima i bez njihbi svejedno

224


Na tržnici sasvjesti

Lutanje me mojedovede na tržnicu savjestiRazgrnute na suncuprodaju se razne,kao od šalei velike i maleS danom krajujednoj do druge u nizupadajusjene.icijene

225


Zrak

Ne davati zrakaonomekome je previše Atreba li ga onometko zdravim već diše?

226


Ako

Ako je usudom nekimkrivo dijeljeno,možda slučajem nekimtebi njeno?Pripadne tiono ili ovoili greškom nekomdobiješ njegovo..Viškove te,pravda ako navrneputom nekim prijekimvraćaš namjernicima opet nekim,ako, se zateknu na tvojoj cestida,ako i opet ako se otvore vrata savjesti.

227


Kada jednom odem

Kada jednom odem,ostat će,viđeno često,samo jedno prazno mjesto

Kad jednom odem,zaboravi vrlineRadije sjeti se mana.Ne troši uzaludništa od svojih dobrih dana.

228


Čiste vode žedna

Palo čudo Kiša blata poplavila polja,slavlje svuda i sve buja,alibez deserta od slavuja;pala rodna kiša blata,i bila bi hvalevrijednada ne osta poslije gozbečeljad jadnačiste vode žedna.

229


Slamka, slamica

Za slamku se svakiutopljenik loviTa slamka je tako vrijednaNonažalostuvijek jesamo jednaa sve višeneplivačai utopljenika.

230


Zraka

I kad se zatvori tvoje neboNe sklapaj očiveć tražiJer samo onaj tko traži u mrakukadtadugledasvjetlosti zraku.

231


Kad srećuješ, naiskap pij

Da, ovo danas ne ostajeA ono sutrajučer postaje.Pakada tuguješsamo se umija kada srećuješ,naiskap pij.

232


Nije lako

Nije lakozaratiti s tugomsebedarovati drugom.

Noi nemoćibolje od odmoći.

233


Čovjek se uči dok je živ, kažu

Čovjek se uči dok je živ, kažuA živi li čovjek kada duša nemireviše ne prebire?

234


Nikad nisam koliko treba

Jesam li sve što se moglo?Nisam.Jesam li više no trebalo je?Jesam.Jesam li manje?Jesam!Nikada nisamkoliko treba,a na kraju bihdo Neba?

235


Mogućnosti

Da,nije teškoono što se mora.Ali još je lakšeako imašviše od jednog izbora.

236


Zvona

Uzalud su dvojbeJesu li boljaLujeva zvonaIli onaNapoleona,kada već zvone.

237


Ruka

Ruka mir dotakneZaljulja mirNemire širiIMirom miriRuke ŽuljaveZnojneI one glatkočiste,Samo su u letuiste;kada se svetiI kada gruba i jadnasiluje,Ruka poletiRuka i miluje,progovara,odgovara i pitaOna je i gladna i sitaOna piše i čitauspavljuje i budiisudi.

238


1.11.

Samo je danas cvijeće tužno. U neka ga druga jutra prije suncarosa ljubi, ili kiša umiva, nježna ili manje nježna,a samo je danas tuga cvijeća neizbježna.

239


Učini veliku stvar

Ispruži rukuprijatelju:od srca ovaj je dar,ljubav umnožidijeleć na dvoje:učiniveliku stvar.

Između zemlje i neba

243


Sjećanje

Da je onda bilosvega manje,danas bi ljepše bilosjećanje.Ovako,još jedno bremepuštam za sjeme I svatko od nasima svoju cestu,a ništa,baš ništane drži nas višena mjestu.

244


Još jedinac pismo zbori

Još jedinac jedno pismo zbori, pišući iznova, jecajući usto, kao za pokoru neće odgovori; na stazi je sve ostalo pusto.

O njoj već ni glasa čuti nije, golub pismonoša k njoj nije prispio, bez utjeha čekala je prije praštala mu, da Bog bi prostio.

Sporo riječi kolibu dotakle, zaljuljale, ode trulež prahu, na cesti se o crno spotakle, kaput trošan, sve u jednom dahu.

Nema glasa, o njoj ne govore, a pismo za pismom jošte on joj šalje. Možda joj čitaju tamo negdje gore? Ona čudna svjetlost sja i dalje.

Duša se propinje i braniti stane: Vrijeme štono teče za sve krivo biva. Nemoj soli, još su svježe rane, mire ne daj njene, pusti je da sniva.

Kao kaznom nekom sjećanje se vraća, u podmukloj noći tiho dobaulja: plam okrajka svijeće olovke se laća, titrajima zbori: Zar pjesnik, pa hulja?

245


Kad bih mogla

Sve bih ja planineu polje rastepla,posijala žitozlatnih klica,da i mnogo poslijerode sretna lica,spremala bihsjemesamo zdravo,da mi rađa pravoeh,kada bih mogla.

246


Rogovi

U vreći rogovanađem se često,alii ne tražimbolje mjesto.Jer,Bogu hvala,naučiš senositi s rogovima,ma kolikoda ihima.A neuk i nije nešto biti.

247


Nema jamstva

Nekako mi dođeda riječ zaustim,pa mi dođei da uzdah pustim,a onda se pitamkamo će svi onii žao mi bude,pa ne damni riječni uzdah:nema jamstvada će među ljude.

248


A kada ožedniš

Kad sve razumiješ,kada svu pametpopiješ,onda sinadasve pametan,nadasve vrijedan,ali,što ćeškad opet budešžedan?

249


Pomoć

Pomogni mida već sutrane osjećam drugačije.Pobijedi sve ono prije:kad prestaju nade,kad nastupe mirenjas ništavilom,vremenima,tuđim,svojimitko zna čijimbremenima.

250


Srce i logika

Kada ti je lijepo,kad si sretan,vrijeme naprosto leti,zar ne?Da, to znaš,to znam.I nije li logična misao:Ako želiš živjeti dugo,budi sam?

Pitam se,osjećam, hm...Ali,što srce ima s logikom?

251


Dobroto moja

Sreća uvijeku očima drugih osmijehomlicei tebiukrasi,a tuđe ti suzetugu donose,obraduju tesvidobri glasi.

252


Cik-cak sunce

U sjeni ili hladovini,kako tko već gleda,ima po tri puta kila, na sunce se kao ne daOpasno jekažutamoGledaš kamogazišisve više paziš.

Samo debelokošcimogu bez posljedicai na opasno suncei nasmijana licajer i sunca zrakenisu već jednake:još idu kroz zrakalina cik-cak

253


I u blatu, zlato

Zid previsok?Nije.To ti se tek čini.Žice se to sjenaruga mjesečini.Aveti plešu?Ne, istina nije,to se tek mjeseckroz grane smije.

Daj, digni čelo,ne zemlji nos,i za te ostaponosa dosta.Zagrabi odmah,tu je lopata:u blatu moždaima i zlata.

254


Rogovi u džepu

Hmm,pričah ja tako kao da nikada drugačije neće biti:voljeti da,ali ne ljubiti.Uvjeren da si među sretnicima?Zavidnoponosni uzao odvežem:I ja sam,jer za srećuod ove većune znam.I, tobožese ne dam,adavno upaljenim feralima u rep gledam.

255


Nada

Nada, kažu, umire zadnja?Hvala ti na dugovječnosti,pričljivi svijete,jer, moja je nada još dijete.

256


U snovima

Zar doista,ako plovimo izmeđuzemlje i neba,nikad ne stižemotamogdje treba?

Kraj od zlata

259

Kraj od zlata

Grobnički uranci

Razlile se trave grudom rodnom.Dobri ljudi brazde zaorali,a da sama ne bivuje,sjeme dobrim darovali,da pupoljak upijati može mirise grobničkih uranaka,da latice svoje otvara,da ružom postaje.

260

Kraj od zlata

Nedjeljno jutro

Zavičaju,sviću u tebi jutra u bijelom,pričesti prvih okupana mirisima.Kad anđeli te zovu,budi se, mojai zapjevaj s njima:Tu smoiima nas, ima.

Nedjeljno jutro,ljubav u letudotakne lakoi miluje sve krilima.Kad anđeli te zovu,budi se,mojai zapjevaj s njima:Tu smoiima nas,ima.

261

Kraj od zlata

Opatijska predvečerja

Negdje u daljinijedro se jedno bijelidok plavilo morašaptom mire dijeli

Terase razvezlepriče popodnevaa kao po željinetko tiho pjeva.

Slučajnom šetačususretljivo morepomiluje misli,ispija umore.

Iz pospanog parkakad žice će gitare,nade zamirišuuz lungo mare.

Ruka ruku traži,dotaknuše znane,no usud im nijeda tako ostane.

262

Kraj od zlata

Podne

Val se s valomutrkuje,s riveglasveć zamuckuje.Masline se prignurodnepodne. Suncena sredini neba,baš ondjegdje treba.

Grad se bijelitiša,spavausred mora plava.

263

Kraj od zlata

Primorskogoranska

Kad goranske šumerašire krila,zemljo moja mila,najljepše mirise bura šaljeKvarnerom dalje.

Kad otoke mojeljuljaju vali,moje sinje morePrimorjem zapjenitople žale,sunčane zore.

Kad snohvaticemoru prignu lice,zeleno i plavo ujedno se spaja,to boja je mojega kraja.

Tu se moj vijenac zeleni od bora,lovora grane, smreke i jela,mirišu polja što sežu do mora,sve mi je tu što duša bi htjela.

Tu se poklonim davninama slavnimuvijek kad dođem na tvoja vrata,tu prvo slovo je za sva vremenaPrimorskogoranski kraju od zlata.

264

Kraj od zlata

Pobožna i moja

Grobnišćino moja,probudi se.Probudi selijepa i zelena,moja!Budi se,nasmiješi se,kao uvijeknevino se bijeli.Ljubav tvojaneka zagrli svijet cijeliikao uvijek,Bogu bližaklekni ispod Križa.

Budi se, moja,kao uvijekpoškropljena potomi raduj životom.

265

Kraj od zlata

Zemlja - mati

Svete je rukevrijeme žuljevima klesalo,molitvama sklapalo,a kad se anđela pjesma čujei sa zvonika stara oglase zvona, budi se ona ZEMLJA - MATI.

Uvijek si mi tu negdje

269


Jesen 2003.

Neka ti galeb odnese prikoporuke srca ko za te tuče,si vali jutros pitan kako si,ali i oni muče.Naćas mi se j’ nič grdo sanjalo:da te nose po mokron lišćuko j’ palo.Mrtvo j’ se bilo i lišći i ti,a ja san vetru ki j’ šumel kroz graneplačuć šapjala:budi tiho, tiho,pusti ga neka spi...

270


Majko Božja, Majčice

Sve su Tvojemolitveuvijek uslišane,Tebe molimMajko Božja,osvrni se na me.

O Marijo, Majkopuna svih milosti,utješi me,udijeli mikap radosti.

Osvrni svoj pogledblagi,Cvijete uvijek bijeli,TebiNeba o, Kraljice,utječem seživot cijeli.

Moli za nas, Majko Svetagrijehom Razapeta,Zvijezdo sjajna,Djevo bajna,da molitve Tvojeosvijetle sve pute moje,da Lijek budu mojoj duši,da mi srce njima hoda,moja Nado i Ufanje,moja Izvor voda.

271


Spusti svoj Blagoslov

Dobrotom svojomčestoti me podarišiučiniš mi po volji,i kao da porukublagosti šalješ:Budimo bolji. Inikada takokao dobra volja Tvojazasluga ne može biti moja,jer Mjesec i zvijezde i Suncesjaje na nebu mom,samo kad Blagoslov spustiš Ti u moj dom.

272


Dan Svetoga Bartola

Lijepo je.Dok sunce za brijeg ne padne sokovi teku i slade, smokvini listovi hladelijepi dan.Lijepo je.Lijepo je nositi se s timeda sunce bistri istine,dobar Ti dan, moj Gospodine,počasti me,usreći me,zastani na putu svom.

Dobro došao u moj dom.

273


Žednom voda

Kad žedan, prežedan dosegneš čašu vode,kad oćutiš sreću,a uzdah daleko ode,jedna ti je,jedina misaona pamet pala:Dobri i predobri Bože,tisuću puta Ti hvala.Kad, predugou mraku tapkaš,kad niotkud u tmici zabliješti,a tebe ozari sreća,gori svijeća,i jedna ti, jedina misaona pamet pala:Dobri i predobri Bože,tisuću puta Ti hvala.

274


Pod Križom utjeha

U siviluKriž do križa nebu stoji:bezbrojni grijesi su moji.Udijeli mi snagu, Bože moj,da mogu više i bolje,daj mi moći i voljejerpremalo dadohspram onoga što trebalo bi,a, kome ću molitveako ne Tebi?I prigni me, moj teretu grijeha,pod križem stalna je utjeha,akao i uvijek, Ti me usmjerida mogu ponizno daljeu vjerida pod nebom modrimi ja mogu zlo dobrim,da moguzlo dobrim.

275


Aleluja

U mucinovi jaucidolinom suza uvijek se čujupred Aleluju.

Aleluja, Aleluja, Aleluja

Uskrsnu Gospodin na krilima dobra,otvorena vrata Neba su modra.

Aleluja, Aleluja, Aleluja

U Tvojoj se Slavimogu nositi sa svime,moj Gospodine. Pod križom grijehaIstina i ja.Aleluja, Aleluja, Aleluja

276


Milost

Gospode, Milost.Za Milost molim.Daj mi, Bože, komadić svagdanjega kruhaza buđenje duha,da na pravu stranu,u pravo vrijeme korak pružim,da se kajanjem odužim!Daj, Bože, pravdi krila,kako bi Istina,uvijek nevino bijela,uz pomoć Svetoga Mihaelapoletjela.

Daj, Bože, svagdanji kruhda oživi Duh,da Misao leti,osvijetli pute, da obzorja budi,Zdravo Marijo budi,da Glasnik spasenjabliži me Bogu,da kleknem Njemu do nogu,da savjest uvijek i iznovaispiram vodom s izvora,da se zlu ne dam da žeđam, da žeđam.jer, uvijek i opetduši razloga plima za strepnje od trenutka kad stat će pred Boga.

277


Kajanje

Svi te ljudi,moj Bože,upomoć zovu,traže onuobećanu zemljunovu,a bijednik sam, jadan i gladanne može,zar ne da ne može?Zar ne?I ti znaš, Bože,da on daleko ne može.Zar ne?

Štooo? Njemu si bliže?Oprosti, molim Te, oprosti, što ne shvatihda hrom, slijep, bolestan, siromah,do Tebe brže i lakše stiže.Oprosti što ljepote lažne obgrlih često,Hvala ti što pružaš mi i vrijeme i mjestoza kajanje.

278


Padovi i usponi

Osjećam se dužnikom,dužnikom u svemu,jer i moj su križ dali Njemu.

U ponore padam, a ti me milošću posipaš samo da dospijem tamo.

Uzdasi se množe k Nebu, iz duše jecaji glasova,molitva rađa se nova,a Ti uvijek više od zasluge:iza mraka svakome na darsmijeha za pokoru,za novu sunčanu zoru.

Kad pod križem padašporuke ljubavi šalješ,sve opraštaš i sve daješ.

Rubac samo pružit treba,kaplje briše od bremena,za života još ima vremena.

Križ se vjere uvijek diže,molitvama Nebu bližeogoljela istina kad stiže.

Kad umore padanja,kad pritisnu kajanja a Ti Milost udijeliš mi, nemoć nestaje,hvala se opet rađai ne prestaje.

279


Neka bude volja Božja

Pastiru,moj Pastiru,vodi me Tvojim proplancimada udišem ljubav, srećunajveću,i kada najjači vjetri zapušu,nahrani ljubavlju moju dušu,a kad me žege i umori slome,Pastiru moj,napij me njome.Razgrni oblake da vidim zvijezduda za njom hodam,da noć pobijeli,da me vode neba anđelii preko gora i preko dolai preko rijeka, mora i polja,ineka bude Božja volja.Neka bude Božja volja.

280


Alojziju Stepincu

Svjetlo vijeka. Živa nada. Ljubav za čovjeka. Htjenja. Strpljenja. Muke. Tuge.Patnje. Trpljenja. I vjerovanja u slavu Radovanja. Za zemlju sušne godine bile!Umjesto kišasuze... Što? Tekle?Ne! Lile!I bi kad korov carujei nekazauvijek nije.Suha zemlja sve popije.A klicom je zdravo sjemekroz vrijeme.

281


Kada se obratim Njemuu nevolji nekoj,kada me pritisnu moje tugesrećom, tu siishvatim da nema druge,nego krenuti daljekamo me šalje!Srećom tu su i Tvoje voljepa bude lakše i boljeihvala Bogušto opet mogu.

282


Hvala Ti, moj Gospodine

Hvala Ti, moj Gospodine,što opraštaš sve grijehe,što umjesto kazni,daruješ mi utjehe.

Hvala Ti, moj Gospodine,što na kraju je uvijek sve u redu,hvala Ti, moj Gospodine,Gospodine u svakome pogledu.Tvoja milost podiže,liječi mi sve rane,hvala Ti, Gospodine,što osvrneš se na me.

Uvijek si mi tu negdje, uvijek tako mi blizu,zato su moje i molitvei hvale u beskrajnome nizu.

283


16. veljače 2004.

Znali smoda je ova mijena neizbježna.Idok prima te ova grudatebi najdraža, neka ti bude nježnakao i anđeli

što duše nose negdje tamo gore, visoko. k Veloj placi tvoj koprivić stari spušta oko,plače mrtvim lišćem,mrtvim kao i ti,i vjetar te s tvojega zaljeva ispraća, listovima toplo,šumećipjeva:Ne, nije on umro, pustite ga neka spi.

284


Ljubav zlatna

Odnekud uskrsnu ljubavZakopana je sjekira ratnaOpet si me, Oče, pogledaoUskrsnula ljubav zlatna.Hvala ti.

285

Pogovor

Pogovor o književnim radovimaVlaste Juretić

Pred nama su tri nove knjige Vlaste Juretić u koje su na oko 800 stranica uvršteni njezini radovi nastali nakon 1998. godine, te neki od ranije nastalih, ali do sada u knji-gama neobjavljenih radova.

Dosad objavljeni radovi Vlaste Juretić popraćeni su stručnim osvrtima s ocjenama koje, unatoč vremenskome odmaku, vrijede i za tekstove u trima novim knjigama ove autorice. Dapače, kad se zbroji sve što je u tim osvrtima rečeno, može se bez pretjerivanja reći da je korpus ove spisateljice već potpuno opisan i vrednovan, pa će se u prikazu radova u ovim novim trima knjigama poći od pre-thodnih ocjena. Na taj bi se način već mogla nazreti sin-teza ocjene ukupnoga petnaestgodišnjega stvaralaštva ove društveno vrlo eksponirane, prisutne, agilne i produk-tivne spisateljice, svojevrsne grobničke Zagorke s razmeđa stoljeća i tisućljeća, čiji korpus s ovim trima knjigama obasiže približno 1700 publiciranih radova.

U dosadašnjim su osvrtima na radove Vlaste Juretić vidljiva dva pristupa.

U svojim sam trima osvrtnim tekstovima na prve ra-dove ove autorice (prva pjesnička zbirka 1992., druga pjesnička zbirka 1995. i lapidarna bilješka o autorici u antologijskoj zbirci o grobničkim piscima 1995. godine) pretežno naglašavala kulturološke okolnosti unutar kojih je

286

Pogovor

njezino stvaralaštvo nastalo i zračilo, u kojima je autorici, tek otkrivenoj pjesnikinji, u tome vremenu i na tome pros-toru zapala središnja uloga istaknutoga javnoga djelatnika, inicijatora, organizatora i provoditelja raznovrsnih široko razmreženih djelatnosti u kulturnome životu uže lokalne sre-dine (prvenstveno unutar grobničke Katedre Čakavskoga sabora, utemeljene 1992.), ali postupno, tijekom godina ekspandiranih i izvan okvira lokalne zajednice.

Književni teoretik i kritik Milorad Stojević je, s druge strane, u lapidarnome osvrtu na opsežnu treću knjigu Raskrižja Vlaste Juretić iz 1998. godine, korpus te kn-jige omjerio isključivo književnoteorijskim instrumentima i aparaturom. Pokazalo se da u tome tada već vrlo na-breklome opusu ima radova koji mogu podnijeti ozbiljn-ija književna mjerila, te onih koji se približavaju i prelaze granicu što dijeli književnost kao umjetnost riječi nastalu iz unutrašnjih pobuda od njezine imitacije izazvane izvanjskim pobudama. Tu dvojnost vidljivu u učinku, a objašnjivu os-obom same autorice i okolnostima u kojima se obrela, valja imati na umu i u ocjeni radova u ovim trima knjigama.

Književno-teorijski gledano, radovi u ukupnome dosadašnjemu opusu Vlaste Juretić pripadaju svim trima književnim rodovima: epskome, dramskome i lirskome. No imajući na umu gore spomenutu podjelu na književno i paraknjiževno, te ono što proizlazi iz autoričine osobe a što iz okolnosti, valja krenuti od radova koji pripadaju lirskomu rodu.

287

Pogovor

Pjesništvo i pjesmeVlasta Juretić je svojom intimnom osobom pjesnikinja

s prirođenim pjesničkim senzibilitetom, izvornim lirskim doživljajem svijeta u svojoj intimi, te darom za iskazivanje riječima i posredovanje drugima toga poetskoga osjećaja. Sadržaj njezina lirskoga senzibiliteta i doživljaja te glavni obrasci njihova iskazivanja formatirani u vremenu i pros-toru djetinjstva te ranoga, mladenačkoga odrastanja, os-tat će manje ili više konstantom njezine poezije i poetike svih ovih petnaestak godina, od pojave prve zbirke do ovih triju najnovijih knjiga. Razlog tome vidimo u činjenici da se stjecajem okolnosti u javnosti oglasila relativno kasno, i to kao samonikli pjesnik, a odmah potom upala u frenetični vrtlog javnih aktivnosti koji joj je apsorbirao i podredio sve kapacitete, te joj više gotovo i nije ostalo vremena za kon-centraciju na sebe, za dodatno učenje i kultiviranje izvornih darova, bilo kao proširivanje dostignutih obzora, bilo kao veću zauzetost makar za zanatsku stranu pjesničkoga po-sla.

U svome temeljnome pjesništvu koje je nastalo iz unutrašnjih poriva zadržala je svojstva uočena u pjesmama iz prvih njezinih početaka.

Tako je u predgovoru prvu pjesničku zbirku Z duše moje 1992. godine Irvin Lukežić okvalificirao kao “iskreno djelo, djelo kojem nije moguće osporiti elementarnost osjećaja i neposrednost doživljaja” te utvrdio da “okos-nicu stvaralaštva ove autorice čine četiri tematske odred-nice: rodoljubna, ljubavna, refeleksivna i ratna lirika” i da “svaka pjesma nosi snažan pečat autoričine osobnosti, njome je prožet svaki stih i svaka riječ koju ona upotrijebi ima neku posebnu težinu, svoju dušu”.

288

Pogovor

Drugu sam zbirku Zrna 1995., u kojoj su od 97 tek-stova namijenjenih djeci njih 93 pjesme (uz 1 lirsku prozu i 3 dijaloška teksta), ocijenila uspješnom i s književnoga motrišta, nalazeći da je autorica “darovita osoba” koja je “i u zrelosti sačuvala neposrednost, gustoću, svježinu i čednost slika i emocija svoga vlastitoga djetinjstva, vre-mena u kojemu se začinje sve što određuje budućega čovjeka”. Iste sam 1995. godine u bilješci za antologiju zapisala: “Njezin je poetski izraz obilježen snažnom os-obnom individualnom nadgradnjom na čvrstom temelju tradicionalnoga zavičajnoga tematsko-motivskoga i izražajnoga kompleksa. U tematskom smislu se to očituje dvojako: u jednom pravcu kao proboj u duboko intimnu sferu, a s druge kao probijanje usko lokalnoga tematsko- motivskoga kruga prema općemu pa i univerzalnomu prostoru bivstva”. Ova se ocjena odnosi na 26 njezinih pjesama zastupljenih (uz 4 proze i 4 dijaloška teksta) u an-tologijskoj zbirci Grobnički pisci XX. stoljeća.

Milorad Stojević će tri godine kasnije (1998.) ocjenjujući tekstove u trećoj knjizi Vlaste Juretić Raskrižja, kao najveći i najizrazitiji u njezinu u međuvremenu vrlo naraslu opusu, izdvojiti pjesnički korpus (u knjizi je 177 pjesama, 11 proza i 6 dijaloških tekstova): “...ona je, ipak, najpoznatija kao pjesnikinja, a na tome je području dosad polučila i na-jbolje rezultate” i najviše će analitičke pozornosti u svojoj stručnoj ocjeni posvetiti upravo pjesništvu, njegovim os-novnim odrednicama: “Njeno se pjesništvo u gradbenom smislu odlikuje redukcijom stihovnog materijala, pa nema verbalne rastrošnosti, a i grafički je specifično. Iako škrto riječima, ovo je pjesništvo smislom znatno referen-cijalno, navlastito kada se njegov krug interesa odnosi na svakodnevno bivstvo, duhovni doživljaj ili što slično.

289

Pogovor

Ponešto veće narativnosti ima u onim pjesmama što sli-jede prokušanu tradiciju čakavskoga pjesništva u opjeva-vanju stanovite zgode ili čega sličnoga iz svakidašnjega života. Uočljiva je u pjesništvu Vlaste Juretić i tematska raznovrsnost, pa se njen raspon, raspon te raznovrsnosti, kreće od klasičnih čakavskih preokupacija ograničenih na zavičajne sličice iz života, do ljubavnih i duhovnih pje-sama. Dakako, u korpusu ima i onih pjesama što se ne daju tim tematskim sustavom tipologizirati. U pristupu pisanju pjesama, Vlastu Juretić ne zanima, barem ne u pjesmama refleksivnijih sadržaja, toliko okoliš pjesme, ko-liko unutrašnja dinamika toga zbivanja. Otuda i sažetost njezinih pjesama, pa, kadšto, i klasične pjesnička senten-cioznost. Tu redukciju na bit poruke jednakom mjerom prati i reduktivnost izričaja. Zato se neke njezine pjesme doimlju kao provodnice promišljanja, a ne provodnice poetoloških nastojanja. Ipak nije uvijek tako. Sukladno rečenome, Juretićeva znatnu pozornost posvećuje zvu-kovnim i glazbenim nijansama svojih ostvaraja, pak tu polučuje pjesničko-estetsku opsluživost promišljajnome. Glede toga, posebnu skupinu čine pjesme, bolje rekavši - tekstovi koji su pisani da bi se uglazbili. Oni svoje dosege svakako duguju ograničenjima što ih od njih očekuje namjena, pa se oni kao pjesnikinjina djelatna specifičnost na stanovit način razlikuju od ostalih nastojanja u pjes-nikovanju”.

U ovoj je Stojevićevoj stručnoj bilješci pjesništvo Vlaste Juretić ocijenjeno dobrim, a vjerojatno bi dojam bio bolji a ocjena viša da nije dviju zamjerki.

Prva je “da se neke njezine pjesme doimlju kao provod-nice promišljanja, a ne provodnice poetoloških nastojanja. Ipak nije uvijek tako.” - Ova primjedba, izrečena za većinu

290

Pogovor

pjesama u Raskrižjima, osobito ako se iz toga rakursa zahvate i pjesme u prvim dvjema zbirkama, vrijedi i za pjesme u ovim trima novim knjigama. Očigledno je da je autorici preostalo malo ili nimalo vremena koje bi mogla posvetiti unapređenju vlastitoga pjesništva i pjesnikovanja u poetološkome smislu i pravcu. Stoga joj je pjesma tije-kom svih ovih petnaest godina pjesnikovanja ostala pukim sredstvom za iskazivanje vlastitih intimnih sadržaja, a na samim pjesmama kao pjesmama, osim nešto izuzetaka, nisu vidljivi bitniji pomaci.

Druga se zamjedba odnosi na pjesmotvore, radove s namjerom: “koji su pisani da bi se uglazbili”. Iako su proiz-vod autoričine naglašene posvećenosti “zvukovnim i glaz-benim nijansama svojih ostvaraja”, one su sredstvo kojim “polučuje pjesničko-estetsku opsluživost promišljajnome”. Književni teoretičar ovakve pjesničke tekstove izazvane van-jskim diktatom razlikuje od pjesama nastalih iz unutrašnjih pjesničkih poriva.

I u ovim trima novim knjigama Vlaste Juretić pjes-me su najbrojnija vrsta, ako pjesmama percipiramo sve tekstove pisane u ritmičkim cjelinama koji se zovu stihovi. No ako bismo tim tekstovima pristupili onako kako im pris-tupaju književna teorija i kritika, pjesmama bismo smjeli smatrati samo one tekstove u stihovima koji su nastali iz unutrašnjih pobuda te su umjetnički i poetološki izvedeni riječima, a ostale, koje su brojne i u ovim trima knjigama, ne bismo trebali uzimati u obzir pri ocjenjivanju. No u vezi s tim trebat će dodatnih pojašnjenja.

Najprije o pjesmama. Za njih vrijedi sve što je rečeno dosad: riječ je o intimnoj lirici, danas više misaono-sen-tencioznih umjesto ranije pretežno ljubavnih sadržaja, o rodoljubnoj lirici (danas više smireno zavičajnoj i pučko

291

Pogovor

- religiozno - duhovnoj umjesto ranije inspirirane ratnim zbivanjima), o dječjoj i djeci namijenjenoj lirici. U tim pjes-mama i dalje ima gotovo djetinjske i djetinjaste iskrenosti, neposrednosti i svježine izvornih osjećaja i doživljaja svijeta. U gradbenome i formalnome smislu, međutim, nemaju bitnih inovacija, iako su u nekim pjesmama vidljive očite refleksije i referencije na neke pjesnike i neke zahtjevnije versifikacijske obrasce iz kojih se dade naslutiti što je sve u poetološkome smislu mogla doseći Vlasta Juretić da se mogla, ako već ne potpuno, a ono više posvetiti svomu pjesnikovanju kao zanatu. Budući da kvalitativno u tem-atskome i u gradbenome smislu u njezinome pjesništvu nema inovacija ni u odnosu na prethodnu knjigu, ni u odnosu na prve dvije zbirke kojima se predstavila kao pjes-nikinja, možemo reći da Vlasta Juretić tijekom ovih pet-naest godina pjeva iste pjesme, koje rastu kvantitetom: u prvoj zbirci (1992.) su 124 pjesme, u drugoj (1995.) 93, u antologijskoj zbirci (1995.) 26, u Raskrižjima (1998.) 177, a u trima novim knjigama koje su danas pred nama njihov se broj kreće oko 350. Broj od dakle ukupno 770 pjesama koje manje ili više variraju iste teme i gradbene obrasce najbolje potvrđuju sve što je gore rečeno o autoričinu pjesničkome erosu, ali i okolnostima u kojima kao pjes-nikinja radi.

Kao i u prethodnoj knjizi i u ovim trima novim knji-gama veliku, brojčano teško utvrdivu količinu stihovanoga korpusa čine radovi izvedeni u stihovima, kakve je teoretičar M. Stojević odbio nazvati pjesmama, jer su to samo po for-mi, ali nisu, poput istinskih pjesama izazvane unutrašnjim poetskim, nego izvanjskim pobudama, potrebama i dikta-tima, kojima su ti pjesmotvori i ograničeni. Vlasta Juretić je u ovih petnaestak godina za različite prigode i potrebe

292

Pogovor

napisala desetke takvih prigodnih uradaka. Kronologi-ja i dinamika pojavnosti samo onih koji su uglazbljene u dosadašnjim zbirkama pokazuje neprekidni rast. Navest ćemo samo one kojima su priložene note: u prvoj zbirci (1992.) 2 su s notama (1,6%), u drugoj zbirci (1995.) 7 (7,5%), u trećoj knjizi 1998. pred Stojevićevim sitnozorom 51 je s notama (28,8%). U trima novim knjigama koje su danas predamnom takvih je pjesmotvora s notama oko 30 %. Očito je njihovo bujanje i progrediranje, što je svakako u vezi s angažmanom Vlaste Juretić u različitim festivalima lakih nota, te njezinim statusom i ugledom u skupini pis-aca tekstova koji zadnjih desetak godina dobivaju od fes-tivalskih publike i stručnih žirija najviša odličja za najbolje pjesme.

No još je nešto uočljivo: granica među pjesmama i pjes-motvorima u prethodnoj knjizi i osobito među pjesmama i pjesmotvorima u ovim novim knjigama postala je fluidnom, teško raspoznatljivom. Razloge i tome fenomenu vidim u prepletu onoga što proizlazi iz autoričine osobe i onoga što proizlazi iz okolnosti u kojima ona djeluje.

O pjesničkoj osobnosti Vlaste Juretić rečeno je da je u zrelosti sačuvala svježinu prvotnih djetinjih dojmova i osjećanja. Možemo dodati: sačuvala je i zaigranost, još jedno djetinje svojstvo po kojemu pjesnici ostaju djecom duže od nepjesnika. Ona se u sebi može zaigrati sa svime, pa i s onim što čini pjesnički sadržaj i pjesničku formu i izraz. Nametnutu temu može u sebi simulirati uz pomoć varijacija iz svoga intimnoga lirskoga rezervoara i iskustva, a kako je okretna u versifikaciji i vješta s riječima i stihovima kao ritmičkim cjelinama po kojima se pjesma raspoznaje od drugačijega govorenja, može igrajući se i beskrajno im-provizirati i simulirati, pa pritom nerijetko i prijeći granicu, otklizati u paraliričnost, stihotvorstvo, ishitrenost, sladun-

293

Pogovor

javost, banalizaciju, ponavljanje, pogodovanje i podilaženje ukusima skupina, u surogat kreativnosti, sve ono od čega zaziru stručnjaci za književnost kao umjetnost riječi. U ove je autorice s obzirom na silnu osobnu angažiranost u različitim manifestacijama oblika suvremene popularne kulture, ra-zumljiva očigledna hiperprodukcija takvih pjesmotvora: od 1996. godine do danas uglazbljeno ih je 170 (v. podrob-nije u Bilješki o piscu). Ali, ne samo to: u međuvremenu su se takvi pjesmotvori (još neuglazbljeni, ali potencijalno uglazbljivi) u znatnom broju infiltrirali među pjesme auto-htone inspiracije. Autoricu Vlastu Juretić je na uvjerenje da je riječ o dobrim pjesmama i na sve veću njihovu produk-ciju dodatno stimulirala činjenica što su nekima od njih najvišu ocjenu dala povjerenstva u kojima su bili istaknuti stručnjaci, među kojima i M. Stojević.

Znajući sve to, autorica je zamislila razvrstavanje svojih uradaka u stihovima tako da se pjesme uvrste u prvu knjigu pod naslovom “Kako si znao da volim leptire”, a pjesmotvori s popratnim notnim materijalom u drugu kn-jigu “Pljesak više nema ništa s tim”. No i nakon primjene takvog formalnoga principa pri odvajanju nije postignut željeni učinak: u prvoj knjizi pjesme su u većini, ali je među njima i pjesmotvora kojima bi bilo mjesto u drugoj knjizi da su uglazbljeni, i obrnuto: u drugoj knjizi ima posve iskrenih i dobrih pjesama kojima je mjesto u prvoj knjizi, ali su ug-lazbljene pa su smještene u drugu.

U treću knjigu “Tamo kadi duga spi” uvrštene su pjesme tradicijskozavičajnoga konteksta. Tome kontekstu pripadaju jezikom (grobničkom čakavicom) ali i temat-ski. To je intimna, pejsažna, zavičajnorodoljubna, dječja, duhovna lirika, u dobrom duhu i maniri dosadašnjih takvih pjesama Vlaste Juretić.

294

Pogovor

ProzeU opusu Vlaste Juretić najmanje su zastupljeni prozni

radovi epskoga, pripovjednoga roda: 4 proze objavljene su joj u antologijskoj zbirci 1995. godine, a 11 takvih radova u Raskrižjima 1995. godine. Uglavnom je, po ocjeni Milo-rada Stojevića, riječ o kratkim prozama (novelama i pripov-ijestima), zapisima, putopisima i sjećanjima. U kratkim pro-zama se “osjeća smisao za dijalog i stanovite psihološke momente, a manje za deskripciju i fabuliranje. One bi se mogle “u dalekim naznakama smatrati uokvirenim novel-ama”, no “nije moguće iznijeti čvršću prosudbu o njima, osim da autorica pokazuje talent koji valja nadograđivati novim proznim djelima”. Nadalje: “Ostale, zapisne, proze heterogene su u svojoj motivaciji kojom se u knjizi pojav-ljuju, i više su svjedočenje o autoričinu životnome aktiv-izmu”.

Dakle: ima smisla, moglo bi biti da joj može biti, ali au-torica, rastrgana aktualijama, nema vremena za koncen-traciju na duge priče i pletenje radnje, ona i u prozi reagira kao pjesnik: hvata trenutak koji može stati u malu formu. Kao pjesnikinji, najbolje joj leži lirska proza: proza samo po formi a po općemu ugođaju pjesma.

U ove tri nove knjige prozni radovi nisu uvršteni.

295

Pogovor

Dijaloški tekstoviRadovi koji pripadaju dramskomu rodu javljaju se u kn-

jigama Vlaste Juretić od 1995. godine, kad je u zamahu njezin angažman u radu s dječjim scenskim skupinama un-utar Katedre Čakavskoga sabora Grobnišćine: ona je u tim skupinama scenarist, dramaturg, režiser. Kasnije će pisati tekstove i za uprizorenja u drugim prigodama. Riječ je o neveliku ukupnome korpusu od tridesetak tekstova: 1995. u zbirci poezije za djecu Zrna objavljena su 3, a u antologi-jskoj zbirci 4 takva teksta. U Raskrižjima 1988. ih je 7, a u novim knjigama 15.

Po ocjeni Milorada Stojevića u pravilu je riječ o radovi-ma napisanim za kakvo scensko uprizorenje, “dijaloškim štivima” koja “pokazuju u svojoj dramaturškoj strukturi oslanjanje na uzance pučkoga teatra. To su, uglavnom, funkcionalni dijalozi, fabula koja ne iziskuje veliki trud u njezinu detektiranju niti u dekodiranju njezina intencional-noga smisla, jezik primjeren sadržajnome miljeu receptivan u onoj mjeri da ne iziskuje većega napora. Pretpostavka ovakvih dijaloških štiva prvovrsno je identifikacija s realnim, svakodnevnim predlošcima fabularnih situacija ili idejnih zamisli. Zbog toga takvi igrokazi dolaze do izražaja tek u re-dateljskome osmišljavanju i živim dodirima s publikom, bez obzira na to radilo se o komičnim ili kojim ostalim temama. Vlasta Juretić u svojim je igrokazima polazila od tih pret-postavki, pa je pretpostavljiva sceničnost njenih dijaloških štiva.”

Riječ je, dakle, o neambicioznim radovima potaknutim izvanjskim a ne unutrašnjim diktatom, ali unatoč tome dobrim: za sadržaje, dijaloge, jednostavne fabule i poruke

296

Pogovor

svojih uradaka u maniri pučkoga teatra Vlasti Juretić je trebalo samo posegnuti u onaj rezervoar iz kojega se na-paja i njezina poezija: u svoje djetinjstvo

U treću knjigu “Tamo kadi duga spi”, uvršteno je pet-naestak takvih dijaloških tekstova rađenih za uprizorenja u različitim prigodama. Kao ni prethodno objavljene, ni ove ne resi vješt zaplet u dramskoj radnji ni studija likova i ka-raktera: sve su one slike kolektiviteta zadržane u trenutku neke aktualnosti, a izražene prije svega izvrsno pogođenim dijalozima, monolozima, dionicama u korskoj funkciji. Najčešće su to šarmantni stihovi, koji se od slobodnoga govora razlikuju nenametljivom rimom, najčešće susjednih odsječaka. Zbog toga i ovi dijaloški radovi, iako su izazvani pedagoškim porivima, jednako kao i dobar dio njezinih novijih pjesama potvrđuju velike autoričine literarne poten-cijale, i razloge zbog kojih su srdačno dočekane od publike pred kojom su izvođene. Inovacije u odnosu na prethodno objavljeni korpus dijaloških tekstova predstavljaju glazbeno-scenski igrokazi, izbori tekstova za djecu vrtićkoga uzrasta, te vrhunska “Grobnička maša” - prepjev liturgijskoga (mis-noga) teksta na lokalni govor, rađen (i izveden) u prigodi obilježavanja devetstote obljetnice spomena grobničke župe.

*****

Zaključiti nam je da je Vlasta Juretić svoje nedvojbeno velike darove uključujući i književne, u proteklih petnaest godina bez zadrške stavila u službu poticanja, organizacije i promicanja mnogobrojnih kulturnih aktivnosti u svojoj bližoj i daljnjoj lokalnoj sredini. Time je njezina osobna zas-luga za kulturni uspon i procvat uže zajednice neupitna, i u

297

Pogovor

tome joj i u povijesti ovoga kraja pripada prvo mjesto. U tome je istome razdoblju njezino književno

stvaralaštvo s obzirom na kvalitetu dosegnutu u prvim zbirkama pretežno stagniralo, zagušeno kvantitetom uradaka namijenjenih masovnijoj uporabi, koji, istini za volju, također nose i zaslužuju etiketu Vlaste Juretić, ali majstorsku. No unatoč tome je i iz ovih triju knjiga razvidno da njezini pjesnički vrutci nipošto nisu presahli, pa se s pra-vom možemo nadati da će Vlasta Juretić ubuduće svoje književne darove tako usmjeriti da ćemo njezine buduće uratke doživjeti maestralnima, pa umjesto: bravo, Vlasta, majstore! uzviknuti: bravo, maestro!

299

Bilješka o piscu

Bilješka o piscu

VLASTA JURETIĆ rođena je 1949. godine u Dražicama, nastanjena je u Čavlima.

1.Pisanjem se bavi od djetinjstva, no u svijet književnosti

ozbiljno je zakoračila početkom 9O-ih godina prošlog stoljeća. Tiskano joj je šest knjiga – “Z duše moje” (Katedra Čakavskog sabora za Grobnišćinu, Tiskara i knjigovežnica Žagar, Opatija 1992.), “Zrna” (Katedra Čakavskog sabora za Grobnišćinu, Tiskara Žagar, Opatija 1995.), “Raskrižja” (Katedra Čakavskog sabora za Grobnišćinu, Grafika Žagar, Rijeka, 1998.), “Kako si znao da volim leptire”, “Pljesak više nema ništa s tim”, “Tamo kadi duga spi” (Katedra Čakavskog sabora za Grobnišćinu, Čavle, 2007.), a uvrštena je i u anto-logiju “Grobnički pisci XX. stoljeća (Katedra Čakavskog sabora za Grobnišćinu, Graftrade Žagar, Opatija 1995.). Dio je njezina književnoga rada uvršten i u posebno izdanje Kajkavskoga spravišća u Zagrebu “KAJ - ČA prožimanja i perspektive”, a njezine su pjesme i drugi tekstovi do sada objavljivani u raznim glasilima i časopisima. Tekst pjesme “Večeri boje naranče” uvršten je u knjižicu-CD (hrvatske klape) Bašćinski glasi, projekt proglašen hrvatskim suve-nirom i kao takav 2004. predstavljen u Australiji. Piše pjes-me, prozu i djela za scenska uprizorenja, na standardnome hrvatskome jeziku i čakavici.

300

Bilješka o piscu

2.Vlasta Juretić dugogodišnja je stručna suradnica i tajnica

Katedre Čakavskog sabora za Grobnišćinu, te je od 1992. godine kreatorica svih njezinih programa:

- “Grobnički list” (svojevremeno jedino glasilo na čakavici u Hrvatskoj kojeg zajedno s Draženom Herljevićem pokreće 1994. godine i njegovom je višegodišnjom urednicom);

- Međunarodna likovna kolonija Grad Grobnik (1996. godine inicira njezino osnivanje i do danas je voditeljicom ove MLK, čijim je višegodišnjim radom stvorena današnja vrijedna Zbirka suvremene likovne umjetnosti, danas u zajedničkome vlasništvu Općine Čavle i Katedre);

- Festival Grobnička skala, (1997. godine Vlasta Juretić utemeljuje ovu priredbu, koju zajedno s Vinkom Škaronom, članom Predsjedništva grobničke Čakavske katedre, reali-zira svake godine i koja 2002. godine prerasta u čakavski Festival);

- 1997. godine inicira preuređenje kata grobničkoga Kaštela u Galeriju suvremene likovne umjetnosti u Gradu Grobniku, danas jednu od najljepših galerija u Županiji;

- Katedrina Scenska skupina, kojoj je dugogodišnja voditeljica, te autorica niza djela za scenska uprizorenja, i redateljica brojnih priredaba;

- 1998. godine redateljica je i suautorica scenarija 50-minutnog edukativno-igranoga filma za djecu “Sigurko”, za što angažira četrnaestoro djece, članova Katedrine Scen-ske skupine);

- autorica je scenarija i režije za glazbeno-povijesnu priču “Povedajka čez godišća” (s kojom su čavjanski Dondolaši, klapa Grobnik, Dramska kumpanija Tavaloni i mali glumci Scenske skupine grobničke Čakavske katedre 2003. godine

301

Bilješka o piscu

sudjelovali na Međunarodnoj smotri folklora u poljskome gradu Wrzesnia i dobili laskavu nagradu - Najbolje kazališno ostvarenje Festivala temeljeno na folkloru);

- autorica je glazbeno-scenske tv - priče “Božić je va srcu mir i dobro” (emitirana na Televiziji “Kanal Ri” za Božić 2004. U njoj su sudjelovali najmlađi članovi Scenske sku-pine grobničke Čakavske katedre i Dječje vokalne skupine Skalica. Autori glazbe su: Anton Mario Kamenar, Ivica Ba-durina i Ivica Frleta. Ova je Božićna priča ujedno bila uvod u godinu obilježavanja 9 stoljeća Župe sv Filipa i Jakova u Gradu Grobniku);

- autorica je mise na grobničkoj čakavici “Grobnička maša” (prvi put izvedena je 23. travnja 2005. godine, za središnje proslave 900 godina Župe sv. Filipa i Jakova u Gradu Grobniku koju je predvodio grobnički plovan dr.sc. Josip Manjgotić. Uglazbio Anton Mario Kamenar);

- 2007. g. je dobitnicom godišnje nagrade Općine Čavle za izuzetna postignuća

- dugogodišnja je scenaristica Festivala Melodije Istre i Kvarnera, te je do sada autoricom pedesetak televizijskih dokumentarno-glazbenih reportaža s područja Istre i Hrva-tskoga primorja, među kojima sedam s područja Općine Čavle.

3.Članica je Upravnog odbora Čakavskoga sabora sa

sjedištem u Žminju (dopredsjednica Čakavskoga sabora dva mandata od 1998. do 2002. i od 2002. do 2006. godine).

Vlasta Juretić konstantno surađuje s udrugama u kulturi i drugim udrugama Općine Čavle. Između ostaloga, isječak je iz njezine komedije “Domaći trokut”, u izvedbi glumaca

302

Bilješka o piscu

DK Tavaloni Roberta Zaharije i Lidije Malnar, emitiran na televiziji Kanal Ri.

4. Kao pjesnikinji, do sada joj je uglazbljeno više od 130

tekstova, s kojima je zastupljena na festivalima: Grobnička skala, Melodije Istre i Kvarnera, Splitski festival, Zagrebfest, Zadarfest i Dora, te festivalima i smotrama klapa u Omišu, Buzetu, Senju i Kaštelima, a za taj je svoj rad do sada do-bitnicom preko pedeset priznanja i nagrada. Navest ćemo samo neka od njih:

• 1996. godine - na Festivalu Melodije Istre i Kvarnera pjesmi “Bracolet”

(uglazbio Ivica Badurina, izvođač Radojka Šverko) - 1. na-grada stručnoga žirija i 1. nagrada publike ukupno; a pje-smi “Majke Božje pas “ (glazba: Vinko Škaron, izvođači: AZUR-i) - 2. nagrada stručnoga žirija;

• 1998. godine - na Dječjem festivalu MIKIĆ pjesmi “Dragi tata” (uglaz-

bio Ivica Frleta, izvođač Frane Frleta) - 1. nagrada stručnoga žirija;

• 2002. godine - na Festivalu Melodije Istre i Kvarnera pjesmi “Večeri boje

naranče”, (uglazbio Vinko Škaron, izvođači Karin Kuljanić i Đani Maršan) - nagrada Čakavskog. sabora “Ljubo Pavešić” za najbolji tekst Festivala i 1. nagrada publike ukupno;

- na Festivalu Grobnička skala pjesmi “Vrime j za poć” (uglazbio i izveo Damir Luketić) - 1. nagrada stručnoga žirija i 2. nagrada publike; a pjesmi “Kadi si mi jubavi” (uglazbio Ivica Frleta, izvođač Diana Burul) - 3. nagrada publike;

• 2003. godine - na Festivalu Melodije Kvarnera pjesmi “More” (uglazbio

303

Bilješka o piscu

Mario Milat, izvođač Vivien Galetta) - 1. nagrada stručnoga žirija;

- na Festivalu Grobnička skala pjesmi “Pismo” (uglazbio Ivica Frleta, izvođač Darko Đekić) - 2. nagrada stručnoga žirija i druga nagrada publike;

• 2004. godine - na Festivalu Melodije Istre i Kvarnera pjesmi “Pod ulikun

truda” (uglazbio Vinko Škaron, izvođači Klapa Fortunal) - 3. nagrada stručnoga žirija;

- na Festivalu Grobnička skala pjesmi “Podilimo š njimi sriću” (uglazbio Vinko Škaron, izvođač Robert Manestar) - 1. nagrada stručnoga žirija i treća nagrada Publike, a pje-smi “Srce na dlanu” (uglazbio Ivica Frleta, izvođač Katja Budimčić) – 1. nagrada publike;

• 2005. godine - na Festivalu Melodije Istre i Kvarnera pjesmi “Pisma

soli” (uglazbio Vinko Škaron, izvođači Klapa Fortunal) - na-grada za najbolji tekst, i 2. nagrada stručnoga žirija;

- na Festivalu Grobnička skala pjesmi “Si naši sinjali” (uglazbila Barbara Ćućić, izvođači Accept) - nagrada “Lapiš” za najbolji tekst, nagrada triju medijskih kuća: HRT Radija Rijeke, Novoga lista i TV Kanala Ri;

• 2006. godine - na Festivalu Grobnička skala pjesmi “Razumi me pri-

jatelu” (uglazbio Aleksandar Valenčić, izvođač Darko Đekić) - nagrada “Lapiš” za najbolji tekst, nagrada triju medijskih kuća: HRT Radija Rijeke, Novoga lista i TV Kanala RI, te 1. nagrada stručnog žirija; potom 3.. nagrada publike pje-smi “Pul ognjišća” (uglazbio Vinko Škaron, izvođači Kla-pa Levant) i 1. nagrada publike, te 2. nagrada stručnog žirija pjesmi “Jubav je srića najveća” (uglazbio Ivica Frleta, izvođač Katja Budimčić)

304

Bilješka o piscu

5. Vlasta Juretić autorica je više sakralnih tekstova, te tek-

stova svečanih pjesama, od kojih Čavjanske himne, odnos-no svečane pjesme Općine Čavle, te UHDDR-a Grobnišćine, NK Grobničan, HKD Branimir, NK Kraljevica…

Njezinu pjesmu “Tu je jubav moja” pjevaju mnogi, ali drugačije je kada to na svojem repertoaru imaju Ženski zbor Korezin ili Klapa Grobnik, a pjesmu “Vilo moja” Klapa Crikvenica izvela je na prošlogodišnjoj dodjeli Porina. Njezi-na pjesma “Hvala što On zemljom hoda”, za koju je glazbu načinio Vinko Škaron, a interpretirala ju Radojka Šverko, uvrštena je na CD “Papa u Hrvatskoj”, izdat za posjeta Pape Ivana Pavla Drugog Hrvatskoj.

6.Osim što je pjesnikinja, Vlasta Juretić je i vrlo angažirana

osoba u društvenome životu Općine Čavle od 1981. godine do danas. U dva je navrata bila predsjednicom Boćarskoga kluba Bajci, te članicom Upravnog odbora Aerokluba Krila Kvarnera. U bivšoj MZ Cernik-Čavle je bila predsjednicom Odbora za priredbe, a u nekadašnjoj Skupštini općine Rijeka odbornicom u Vijeću mjesnih zajednica, te 7 godina članicom Odbora Dana sv. Vida.

Devedesetih godina 20. stoljeća, od početka Domovi-nskoga rata aktivna, postaje članicom tadašnjega Štaba civilne zaštite Općine Čavle, a zatim i Kriznoga štaba iste Općine,. Inicira osnutak Ženskoga društva Grobnišćica, koje u veljači 1992. godine osniva 67 žena s područja Općine Čavle. 1991. godine je bila među utemeljiteljima Odbora za obilježavanje 750. obljetnice boja s Tatarima na

305

Bilješka o piscu

Grobničkome polju, a 1992. godine i među utemeljiteljima Katedre Čakavskog sabora za Grobnišćinu. Kao članica Upravnog odbora Aviokluba Krila Kvarnera jedna je od organizatora prvoga državnoga prvenstva u padobranstvu u Hrvatskoj na Grobničkome polju. 1997. godine je bila među osnivačima UHDDR-a Grobnišćine, nakon čega je tijekom dva mandata bila tajnicom iste udruge. Od 1996. do 1998. godine intenzivno radi na pripremama za osnivanje turističkih zajednica Općina Čavle i Jelenje, što 4. srpnja 1998. godine rezultira Odlukom hrvatskoga Sabora o proglašenju turističkih mjesta područja općina Čavle i Jelenje.

U dva je mandata bila vijećnicom i tri godine donačelnicom Općine Čavle.

307

Kazalo

Riječ urednika 5

Pusti sebi sanjati

U neke sitne sate 11Za letove sjajne 12Opet more vjetrom pjeni 13Upijaj rosu 14Valunska noć 15Mimoze... 16Kako si znao da volim leptire 17Laka ti noć 18Snovima tvojim u pohode 19Budi mu dobrostiva, ljubavi 20I anđeli su noćas… 21Misao 22Ljubav 23Još ponekad vjerujem 24Jesmo li se već sreli? 25Uzmi svoje 26Htjela bih 27Kad te moje misli dotaknu 28Nada 29Jesmo li to prepoznali ljubav 30Nebo danas ožujcima pjeva 31Za tvoje osmjehe 32Zašto mi nedostaje…? 33Odloži buđenje za neko drugo vrijeme 34Ne sudi mi unaprijed… 35Ti znaš 36Mirisi proljeća 37Da traje 38Kao... lako je 39Pitanja 40Dobre želje 41Na korijenima 42Kada volim 43Jesam 44Oslobađam prostor 45I čuda se događaju... 46Volim neizvjesnost 47Dva svijeta 48Sve je naše 49Obično 50Želim ti biti prijatelj 51Zabranjene jabuke 52


Tko zna 55Strepnja 56Ne zatvaraj srce 57Vrijeme bijelih margareta 58Ako zaboraviš 60Sreća 61Želja 62A sutra? 63Strepnja 64Teško 65Uvijek je izbor tvoj 66Pusti da vrijeme piše 67A što ako vrijedi? 68Kriva je mjera 69Smijeh 70Daljine su jalovo tlo… 71Bez tebe, nisam bila 72Prepoznavanje 73

Vrisak iz njedara

Noć kad progovara šutnjom 77Ne dotiči moje mire noćas 78 Pusti nešto lijepo bar 79Kada sve boje već kažu svoje 80Ti iz onoga prije 81Ljubomora 82Bljesak 83Naše mjesto 84Grota 85Samo u snu 86Nema više 87Dobrim željama dalekim 88Vrisak iz njedara 89Plima 90Daleko su duge 91Priznanje 92Razbili se vodeni konji 93Jesmo li mi mogli bolje 94Sudbina 95Grijeh je nauditi 96Jesi li noćas usnuo mirno 97Sličnosti 98Kasno 99Misao 100

308

Kazalo

Zar On to dokaz traži? 101Ne mržnjom… 102Oprosti 103Sanjar 104


Dobro mi došao dane 109Djevojke 110Zvijezdo moja 111Lijep dan 112Predvečerje 113Mjesec 114Noć 115Ponoćni bal 116Kad sve je uzalud 117Cafe Reise na Altoni 118Poželim često 119O more moje 121Nemirno more 122Sreća u džepu 123Dobri moj vjetre 124Prijatelj moj, mjesec 125Modro 126Jesenja bajka 127Jesen čarobnica 128Nježno 130Lijepo je biti blizu ljepoti 131

Umotane šutnje

I crno će noćas kušati biti boja 135Ptičji let 136Uvijek tamo gdje je svjetla trag 137Prozor 138Putnik milosrđa 139Kome trebaju jutra stara 140Želiš li mire ne budi noći 141Otvorenih očiju 142Zašto požurivati zvijezde 143Nada kad napusti 144Zakon jačega 145


Život 149Umrli su moji i mama i tata 150

Da je još malo biti blizu nje 151Dan mrtvih 152Lista prioriteta 153Gdje ste, prijatelji, danas? 154Za one drage daleke 155Laka vam noć, prijatelji 156Za zdraviju javu 157


Ne bježi od sanja 161Pismo prijatelju 162Prijatelju 164Reci, moj Prijatelju, zašto 165Rep 166Ivicom ponora 167Strpljenje 168Na vrhu 169Suze 170Kaput težak, kišama natopljen 171Uvijek treba pokušati 172A što si ti 173


Nesklad 177Sreća dolazi sama 178Cipela koja žulja 179Blago gluhima 180Stani malo 181Vage 182Istina 183Trampa 184Na oblak se rado sjeda 185Beskraj 186Kad već nije važno 187Tuga 188Poseban 189Raskorak 190Kad ljepote sumrače se 191Biseri 192Boli glava 193Nije svako zlo za zlo 194Nesigurnost 195Za uspomenu 196Uspjeh i grijeh 197Malo sutra 198

309

Kazalo

xxxx1 199xxxx2 200xxxx3 201xxxx4 202Sit 203Mrak 204Dobre želje 205Istina 206Život 1. 207Sve je manje vjere 208Na ognjištu starom 209Nebio 210Pozornica 211Tragovi 212Odlasci 213Konji 214Kratkih rukava 215Ne listati samo 216Jame 217Gdje li gore svjetla duše? 218Sezona lova 219Ovca 220Obraz 221Dužnik 222Tresak 223Na tržnici sasvjesti 224Zrak 225Ako 226Kada jednom odem 227Čiste vode žedna 228Slamka, slamica 229Zraka 230Kad srećuješ, naiskap pij 231Nije lako 232Čovjek se uči dok je živ, kažu 233Nikad nisam koliko treba 234Mogućnosti 235Zvona 236Ruka 2371.11. 238Učini veliku stvar 239


Sjećanje 243Još jedinac pismo zbori 244Kad bih mogla 245

Rogovi 246Nema jamstva 247A kada ožedniš 248Pomoć 249Srce i logika 250Dobroto moja 251Cik-cak sunce 252I u blatu, zlato 253Rogovi u džepu 254Nada 255U snovima 256

Kraj od zlata

Grobnički uranci 259Nedjeljno jutro 260Opatijska predvečerja 261Podne 262Primorskogoranska 263Pobožna i moja 264Zemlja - mati 265


Jesen 2003. 269Majko Božja, Majčice 270Spusti svoj Blagoslov 271Dan Svetoga Bartola 272Žednom voda 273Pod Križom utjeha 274Aleluja 275Milost 276Kajanje 277Padovi i usponi 278Neka bude volja Božja 279Alojziju Stepincu 280Hvala Ti, moj Gospodine 28216. veljače 2004. 283

Pogovor 285

Bilješka o piscu 297

Kazalo 305

Documents

Kako si znao da volim leptire