Volim Sibenik, Broj 6/2016

8/20/2019 Volim Sibenik, Broj 6/2016

1/68

GASTRO BAŠTINA

INTERVJU

ZABORAVLJENAŠibenčanka, opernabožica i kraljica belcanta ester Mazzoleni

zdenka biluŠić:Šibenik nema kulturnustrategiju pa ne znamo ni

m m š m

Što su Šibenčani jeli i pili i koliko supojeli i popili prije100 GODINA

ŠIBENSKI MUČENICI Je li Šibenčanka ZORKA

ŠKARICA hrvatskamučenica i svetica poputtalijanske sv. Marije Goretti?

Volim

NOVINA ZA PROMICANJE ZAVIČAJNIH VRIJEDNOSTI I BAŠTINE BROJ 11. GODINA 2016. WWW.MOK.HR

STR. 55

STR. 60

STR. 6

SPOMENICA

DOSSIER STR. 47

7,00 k una

01-naslovna-feb2016.indd 1 2.3.2016. 0:57:36


2/6802-dalmare-feb2016.indd 2 2.3.2016. 0:31:48


3/68

| 3

advertorial |

Zahvaljujući suradnji s Ministarstvomobrta i Šibensko – kninskom županijomJadranska banka odobrava vrlo povolj-ne kredite s iznimno niskim kamatamasvim vrstama poduzetnika i obrtnika uŠibensko – kninskoj županiji, kako zaodržavanje likvidnosti, tako i za pove-ćanje konkurentnosti.

Kamate od svega 1,5 do 2

posto. Gdje to ima?Svim poduzetnicima koji žele pobolj-

šati svoju tekuću likvidnost i/ili investi-rati u trajna obrtna sredstva Jadranskabanka nudi vrlo povoljne kredite s ka-matom od 1,5 do 2 posto koju plaćakorisnik. Ostali dio kamate subvencio-nira Ministarstvo poduzetništva i obrta.Takve za poduzetnika pogodne kamatezaista su rijetkost na tržištu.

Iznos kredita je od 30 000 do 200 000 kuna, rok otplate je do 4 godine, a mo-

guć je i poček otplate od šest mjeseci.Za osiguranje je moguće koristiti jam-

Jadranka bankaskrojila kredite po mjeri

i potrebi poduzetnika

stva Hrvatske agencije za malo gospo-darstvo, inovacije i investicije – HAMAGBICRO.

Krediti su namijenjeni mikro, malim isrednjim poduzećima, obrtima i profit-nim ustanovama svih djelatnosti.

Za povećanje konkurentnostikamata od samo 3 do 4,5 posto

Jednako povoljni krediti nadomakruke su i svim mikro, malim i srednjimpoduzetnicima koji žele povećati svoju

konkurentnost kroz investicije. Budućida Ministarstvo obrta i poduzetništvau tim slučajevima subvencionira ka-matu od 2 odnosno jednog postotnogpoena, a Šibensko – kninska županija još jedan postotni poen poduzetnicimaplaćaju vrlo povoljnu kamatu od 3 do4,5 posto ovisno koriste li ili ne jamstvaHAMAG–a.

Riječ je o dugoročnim kreditima s

otplatom do 10 godina u iznosu od stotisuća do pet milijuna kuna uz najpo-voljniju kamatu na tržištu od 3 do 4,5posto. Za ove kredite moguć je i počekotplate od dvije godine.

„Ovi su krediti skrojeni po mjeri onihkoji žele unaprijediti poslovnu aktiv-nost, investirati u kvalitetu svojih proi-zvoda i usluga ili tehnološka unapređe-nja te uspostaviti dugoročnu financijskuravnotežu, povećati stabilnost i uspješ-nost svog poslovanja i time steći zavid-

nu konkurentnost na tržištu“, poručujuiz Jadranske banke Šibenik. «a.d.v.

U središtu našeg interesa jesu vaša sigurnost,

razvoj i napredak


4/68

| diagonala

4 |

Balada o

zamrznutommoru i ledom

okovanomŠibenikuŠ

ibenik nije čest gost naslovnih

stranica i udarnih vijesti nacio-nalnih medija. Među najvažnijevijesti na nacionalnoj razini ipak tu itamo dospije, ali rijetko i nerazmjernosvom značaju. Bilo je godina kada jeu središte pozornosti nacionalne pa imeđunarodne javnosti dospijevao sa-mo zbog šokantnih pomorskih nesreća,ubojstava i šumskih požara, a nizali suse i mjeseci kada uopće nije spominjan,a zaslužio je.

No, nije u tome bit ove balade ukojoj se Šibenik spominje, a nije ni luk

jeo ni luk mirisao. Štoviše, ona nemanikakve veze s njim. Jednostavno mu jegurnuta u gaće kao petarda, a on se ne-lagodno meškolji i smijulji, ne znajućikada će puknuti kao velebni vatrometsrama zbog naoko nevinih, a u naraviopasnih laži, u koje je ni kriv ni dužanupleten. Evo o čemu je riječ.

Ima tomu već nekoliko, možda čak idesetak godina da novine i televizija navelika zvona udare dvije jako, jako, baš jako važne vijesti iz Šibenika. Prva je:„Zamrznulo se more u Šibeniku“, a dru-

ga: „Šibenik osvanuo okovan ledom“.Te se vijesti redovito i uporno po-


5/68

| 5

diagonala |

P R E T P L A T A ,

N A R U D Ž B E I I S P O R U K A P O U Z E Ć E M : 0 9 9 / 7 3 3 3 6 2 7

KONTAKT: 091 209 64 [email protected] / [email protected]

NOVINE ZA PROMICANJE ZAVIČAJNIHVRIJEDNOSTI I BAŠTINE

Mjesečno izdanje časopisa Šibenik Tim

OGLAŠAVAJTE U TAKUINU, ČASOPISU VOLIM ŠIBENIK IINTERNETSKOM PORTALU mok.hr / sibeniknews.com

PREDSTAVITE SVOJU TVRTKU – BUDITE VIDLJIVI I PREPOZNATLJIVI– KORISTITE PREDNOSTI PROAKTIVNE PROMIDŽBE I

PROMIDŽBENIH KAMPANJA - UPOZNAJTE KUPCE SA SVOJOMPONUDOM, PROIZVODIMA I USLUGAMA ATRAKTIVNO I UČINKOVITO

NUDIMO SVE ŠTO VAM JE POTREBNO ZA USPJEŠNOOGLAŠAVANJE: izradu oglasa, snimanje i obradu fotografija,

pripremu promidžbenih tekstova, izradu bannera , uključivanje umedijske i promidžbene kampanje tvrtke MOK d.o.o.

Sve naše usluge vezane za pripremu oglasa i bannera uključene suu osnovnu cijenu njihove objave u Takuinu, na stranicama časopisa

Volim Šibenik i portalu mok.hr / sibeniknews.com.Trebate li jelovnik, katalog proizvoda, promidžbenu brošuru,advertorial, plakat ili nešto drugo što vam može unaprijediti

poslovanje pozovite nas i doći ćemo k vama.

GODINA 6. • BROJ 30/11 • Izlazi mjesečnoISSN 1847-5116 / UDK 008 (497-5-3 Šibenik)

TAKUIN

PRIVITAK ČASOPISA VOLIM ŠIBENIK ZAPROMIDŽBU I PROMIDŽBENE KAMPANJE

navljaju kao prvorazredne senzacije,prenose ih novine, radijske postaje ihudare na velika zvona, a brutalno ma-sovno ih brzinom svjetlosti, tehnikom

copy-paste, množe internetski portali,natječući se tko će ih više uveličati iuspješnije napumpati, ne bi li postalestvarno velika senzacija koja će izazvatitsunami klikova i lajkova. Sve bi to bi-lo u redu da su vijesti o tomu kako seu Šibeniku zamrznulo more, a Šibenikosvanuo okovan ledom istinite baremonoliko koliko nisu istinite.

Obje vijesti pojavljuju se zakonitopočetkom zime s prvim padom tem-perature i prvom burom. Tada se „zamr-zne more u Šibeniku“, a Šibenik „osvane

okovan ledom“. Obje se tretiraju vrloozbiljno u najgledanijim televizijskimterminima i na najčitanijim novinskimstranicama pa hrvatska javnost, ali idobar dio globalne javnosti, budući dapriče o smrznutom moru i ledom oko-vanom jadranskom i mediteranskomgradu rado prenose televizije i novineširom svijeta, da se o internetu i ne go-vori, vjeruje da se to zaista dogodilo, dase u Šibeniku stvarno zamrznulo more ida je Šibenik zbilja okovan ledom.

A o čemu je tu riječ?

Riječ je o tomu da se s prvim niskimzimskim temperaturama i oštrijom bu-

rom zamrzne plitka boćata voda u Mo-rinjskom zaljevu, uz cestu od magistra-le prema Tisnom. Tu je voda dubokatek nekoliko centimetara i više je slat-

ka nego slana, a kako je vala otvorenaprema sjeveru, ne treba puno da se to„more“ zamrzne. Štorija o Šibeniku oko-vanim ledom još je bizarnija jer se cijelinaš grad strpa u vijest o polarnoj zimisamo zato što je bura napravila maloleda oko gradskih fontana, a njih ukra-sila s nekoliko ledenica u kojima uži-vaju šibenska djeca, dok stariji sjede ukošuljama kratkih rukava na osunčanojrivi i guštaju jutarnju kavu, nemajući nipojma da im je grad okovan ledom, akonisu gledali večernje televizijske emisi-

je i li pažljivo (pro)čitali novine.Reći će netko, neš ti problema, mi-sleći da je sve to tek bizarna anegdota,ali... ali... ali... onda će se, kada malo bo-lje razmisli, počešati iza uha, namrštitičelo i mudro zaklimati glavom, jer će muse upaliti bumbeta: ako su nam u stanjuboćati plićak podvaliti pod zamrznutomore, a malo leda na fontani prikazatikao elementarnu nepogodu Sibirskihrazmjera, jesu li na isti način zamrznutei zaleđene balade o cijeloj Hrvatskoj?Pomisliš na to i dođe ti da se smrzneš

od muke i straha i to pod paklenim zviz-danom usred kolovoza. «

CIJENA POJEDINAČNOG PRIMJERKA: 7 kn

NAKLADNIK

MOĆ KOMUNIKACIJE d.o.o., Trg A. Hebranga 11a, ŠIBENIK [email protected] • tel/ fax: 022 / 217 371

INTERNET: www.mok.hr / www.sibeniknews.com

ZA NAKLADNIKA:DIANA FERIĆ ([email protected]), 099 7333 629

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:STANKO FERIĆ ([email protected]), 099 7333 628

MARKETING I MEDIJSKE KAMPANJE: ZORAN STOJIĆEVIĆ

DIZAJN I PRIPREMA ZA TISAK: NINO MILIN ([email protected])

MULTIMEDIA: IGOR BERGAM

UREDNIČKI KOLEGIJ: S. Ferić, D. ferić, Karmen Pulić, ManuelaRadulović, Božidar Grga, Boris Plazibat, Joso Gracin i Z. Stojićević

SAVJETNICI REDAKCIJE:Prof. Ivo Livaković, Duška Zaninović, Branko Viljac, Duško Šarac,

prof. Jasminka Paić, Diko Škevin, Tomislav Šovagović, JosoSmolić, Joško Zaninović, Emilija Friganović, Domagoj Friganović,Duška Stojićević

AUTORI I SURADNICI U OVOM BROJU:Prof. dr. Mladen Friganović (Baldekinska sjećanja), Stanko

Ferić (Dossier, Vijesti iz povijesti, Intimna povijest Šibenika,Gastronomska baština, Baština ljepote), Joso Gracin (Putopis),

Igor Radin (stare fotografije), Toni Erceg (biciklističke staze), DinkoŠkevin, Dušan Šarac i Branko Viljac (Referendum), Diana Ferić

(Dijagonala, Intervju i Špiritus movens), Dinko Škevin (Poezija),Tomislav Šovagović (Priča), don Vergilijo Bilić (Dossier), Snježana

Klarić, Dalibor Martinović, Zrinka Glasnović i Sanja Henjak

FOTOGRAFIJE: Sara Pauk, Ante Baranić, Joso Gracin, TatjanaBračanov, Danijel Ferić, i Stanko Ferić, privatne fotografije Marija

Bašelovića, privatne fotografije dr. prof. Mladena Friganovića,privatne fotografije Zdenke Bilušić, privatne fotografije obitelji

Šupuk, privatne fotografije obitelji Frua, privatna zbirka fotografijaIgora Radina, anonimna privatna zbirka erotskih fotografija, fotoarhiv Bicikli stičkog kluba „Faust Vrančić“, foto dokumentaci ja JU

„NP Krka“, foto dokumentacija Moć komunikacije d.o.o.

ARHIVSKA GRAĐA I DOKUMENTI: Arhiv šibenske biskupije,arhiv glasila šibenske biskupije „Mihovil“, Hrvatski državni

arhiv, Hrvatski državni arhiv u Šibeniku, Gradski muzej Drniš,Sveučilišna knjižnica Split, Gradska knjižnica Jurja ŠižgorićaŠibenik, Arihiv fotografskog obrta Foto Hella Bulat, privatna

zbirka fotografija Stanka Ferića.

KARIKATURE:S. Serdarević, P. Pismestrović, D. Rakić i Z. Rakamarić

PRENESENO IZ GLASILA ŠIBENSKE BISKUPIJE ‘MIHOVIL’:Zorka Škarica hrvatska Marija Goretti, uz dopuštenje i suglasnost

urednika „Mihovila“ don Stipe Perkova

TISAK: Slobodna Dalmacija d.d.


6/68

| intervju

6 |

Zdenka Bilušić, likovna umjetnica i pro-fesorica likovne kulture i umjetnosti,dugo je već prisutna u šibenskom

kulturnom i općenito javnom životu kaolikovna kritičarka i organizatorica brojnihizložbi, umjetnica i promotorica šibenskebaštine, pogotovu među djecom i mladi-ma, ali i kao članica niza lokalnih kulturnihinstitucija koje bi trebale davati pečat kul-turnoj politici Šibenika. Poznata je po nizuinovativnih i kreativnih projekata, ali i po

tomu što ima jasne stavove o svim za lokal-nu zajednicu bitnim pitanjima i da ih, bezograda i servilnosti prema bilo komu javnoi argumentirano iznosi. Zbog toga smo začasopis Volim Šibenik razgovarali s njom onekim općim mjestima koja bi danas tre-bala činiti kulturnu politiku Grada Šibenika:» Ne bi bilo pretjerano reći, a neki zai-sta tako i misle, da je Zdenka Bilušić naj-moćnija žena u šibenskom kulturnomživotu jer obnašate dužnosti voditeljiceCentra za vizualnu kulturu djece i mla-dih u Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“

Šibenik, predsjednica ste šibenskogogranka Matice hrvatske, a izabrani ste

Šibenik nemastrategiju

kulturnograzvoja pa neznamo ni kamo

idemo ni što želimo

ZDENKABILUŠIĆ

oditeljica Odjela zavizualnu kulturu djecei mladih Gradskeknjižnice „Juraj

Šižgorić“ i urednicaizložbenih programaknjižnice, urednica

radioničkog programana Međunarodnom

dječjem festivalu,predsjednicaogranka Matice

hrvatske u Šibenikui predsjednica

Kulturnog vijećaGrada Šibenika


7/68

| 7

intervju |

i za predsjednicu Kulturnog vijeća Gra-da Šibenika?

- Ma da, vidjela sam ja to pa sam se na-smijala. U stvari me je sin upozorio na toda sam kao najmoćnija žena u šibenskojkulturi. Pitao me je, mama što je to? Madobro, to tako izgleda, nakićeno, kako bi

rekla, preglamurozno, ali nije to baš tako.Kad dugo godina radite jedan posao, onda je normalno da se nakon nekog vremenanešto i vidi iz toga, ali sada je stjecajemokolnosti ispalo da sam sve to u isto vrijeme. Naš glumac Anđelko Babačić zoveme funkcionerkom. Šali se, naravno. To suvam funkcije od kojih se nijedna ne pla-ća, naravno, sve su besplatne, sve su zadomovinu i narod, šalim se. Sve je to kaoneka čast neko priznanje. Naravno da miimponira što sam, recimo, za predsjednicuMatice hrvatske izabrana jednoglasno bez

protukandidata i drago mi je da mogu nasvoj način pridonijeti tome da se ta Mati-ca, taj naš šibenski ogranak, malo mrdneiz letargije, iz situacije u kojoj se našao stje-cajem tih, ne znam kakvih, nekih nesretnihokolnosti, nije niti bitno. Naravno da Maticahrvatska u ovom trenutku nema onakvuulogu kakvu je imala kroz sedamdeseteprimjerice, ili kroz Domovinski rat, ali jeitekako bitna jer ona se bori i stara se zaočuvanje hrvatske kulture i baštine, kakoznanstvene, tako i umjetničke i povijesne,a ona je, kao što smo svjedoci vremena u

kojemu jesmo, stalno na udaru i dan da-nas. Možda je u ovom trenutku, koliko godto izgledalo nevažno, zapravo jako važnobraniti i osvijestiti ljudima njen značaj i sta-viti im konačno u glavu da smo mi jedannarod koji je ponosan i koji je opstao naovom trusnom području kroz stoljeća i dasmo itekako puno toga baštinili, da je jakovažno voditi računa o baštini i ispravno seo njoj skrbiti jer samo na takvim temeljimase da graditi kvalitetnu budućnosti.

Šibenik ima dovoljno kvalitetnih,

nadarenih ljudi, stvaralaca,kreativaca, pisaca i umjetnika

» Jeste imali neki svoj program odno-sno imate li neki plan kako oživjeti Ma-ticu i kako joj uopće dati pravo mjestou društvu i lokalnoj zajednici?

- Pa ja mislim da bi Maticu najprije treba-lo postaviti na neke ispravne temelje, dakle,početi se baviti onim čemu ti ogranci za-pravo i služe, a to je poticanje stvaralaštvadomaćih autora i ekipiranje svih onih sna-ga koje mi kao zajednica imamo. Ja sam

u tom smjeru krenula ove godine jer smosada u toj velikoj obljetnici prvog spomena

Šibenika. Ideja je da bi možda bilo dobronapraviti jedan časopis kojim bi se oživjelo

to Matičino izdavaštvo, ali mislim na kva-litetno izdavaštvo i da se u tom časopisunađu prilozi o istraživanju šibenske povije-sti, umjetnosti i kulture, da to rade ljudi kojisu eminentni, koji su potekli iz ovog kraja,možda tu i ne žive, ali su spremni dati nekisvoj obol takvom jednom godišnjaku, kojibi se ove godine prigodno zvao „Devetsto-pedesetogodišnjak“ .» Ima li tih snaga u Matici? Jesu li se lju-di možda umorili, ima li Šibenik uopćemlađih ljudi i stvaralaca koji mogu dati jednu novu dimenziju svemu tome, koji

mogu unijeti u Maticu, a samim time i uŠibenik, neku novu poticajnu energiju?- Ima. Naravno da ih ima. Kad se govori

o mlađim ljudima, sad se taj termin mlađi,proširio na one do četrdesete godine. Ta-kvo je nekakvo vrijeme. Da, ima, Šibenikima dovoljno kvalitetnih, nadarenih ljudi,ima stvaralaca, kreativaca, pisaca, umjetni-ka... Neki su samozatajni. Neki nisu vidjeliili dobili priliku da se iskažu, a neki, takvih je puno, vrijedni su pregaoci u kulturnomi u svakom drugom smislu, ali nisu tolikoeksponirani pa javnost možda za njih niti

ne zna. Namjera je oživjeti i izdavačku dje-latnost šibenskog ogranka Matice hrvatske.

Prvo ovogodišnje izdanje bit će zanimljiva,intrigantna, intelektualno vrlo provokativ-

na knjiga našeg Šibenčanina, intelektualca,profesora fizike, doktora znanosti, NevenaNinića. Bit će to zanimljiv projekt jer dr. Ni-nić ima poseban odnos prema znanosti iposeban pristup znanosti. Njegova knjiga,nadam se, bit će nam prva u nizu knjigakoje ćemo se truditi izdati. Ima toga još štobih ja htjela učiniti i pokrenuti, ali mislim daako kroz ovu godinu uspijemo ove dvijestvari napraviti, pokrenuti časopis i tiskatidjelo dr. Nevena Ninića, da je to na tompodručju izdavaštva dosta i da će to bitiznačajan pomak u odnosu na ono što je i

kako je Matica radila ranije.

Kulturno vijeće postoji, aliga se ne uvažava, često i zbog

osobnih taština

» Sada ste na čelu Kulturnog vijeća Gra-da Šibenika, a to vijeće bi trebalo bitisavjest ovog grada kad je riječ o kulturi,stvaralaštvu i kulturnom životu. Moželi Kulturno vijeće zaista biti to što se odnjega očekuje, odnosno može li imatiutjecaja ne sve ono zbog čega uopće

postoji?- Kulturno vijeće nema obvezujuću


8/68

| intervju

8 |

nego samo savjetodavnu funkciju i to jesamo po sebi nezahvalno, jer zapravo tošto Vijeće govori kao i odluke koje donosi,nikog ne obvezuje. Često to što članovi Vi- jeća rade i misle nije nikome niti bilo intere-santno jer, na žalost, živimo u takvom vre-menu da su interesantni samo skandali, aako se dođe s nekim razumnim i razložnimprijedlogom, onda on često prođe onako,

nezapaženo i ostane u sjeni. Na našim sa-stancima upozoravali smo i upozoravamona ono što mislimo da nije u redu i da semožda treba raditi drugačije, ali evo, po-nekad to doduše prodre do površine, aliuglavnom je to uzaludno šaptanje u vjetar.» Kolika je uopće snaga i koliki je utjecajKulturnog vijeća?

- Pa ja mislim da bi utjecaj mogao i mo-rao biti i veći. Ali teško je to postići. Mi smoljudi sa svojim obavezama koji se okupljaju,žrtvuju neko svoje slobodno vrijeme i re-surse i pokušavaju nešto učiniti za dobrobit

zajednice, ali često smo pred zidom, čestonas oni koji donose odluke ne uvažavajumožda i zbog običnih osobnih taština, ataština može biti smrtni grijeh ako je pre-preka napretku. A to se često događa.» Možete li nam dati neke konkretneprimjere?

- Pa naravno da nam se takve stvari do-gađaju. Međutim, nismo ni mi u Vijeću svikoherentni, i mi smo pripadnici različitihustanova i udruga. Ni svjetonazorski nismosvi jednaki. Bilo bi suludo očekivati da svi jednako mislimo, ali se od nas očekuje da

izlazimo u javnost s jednim generalnim,zajedničkim stajalištem, što je uvijek stvar

BIOGRAFIJA

ZDENKA BILUŠIĆ živi i radi u Šibeniku. Završila jeAkademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. U Gradskojknjižnici „Juraj Šižgorić“ Šibenik vodi odjel za vizualnuumjetnost i uređuje izložbene programe. Godinamaredovito surađuje s Međunarodnim dječjim festivalomŠibenik, na kojemu od 1995. vodi likovne i lutkarske ra-dionice za djecu a već petnaest godina urednica je Festi-valskog radioničkog programa i autorica dječjih likovnihnatječaja za hrvatske osnovne škole i dječje vrtiće. Čita-vog svog radnog vijeka radi s djecom i za djecu. Strastjoj je lutkarstvo, slikarstvo ljubav i zvanje a ilustracijaizazov. Autorica je triju slikovnica, brojnih edukativnihpriručnika za djecu i koautorica udžbenika za likovnu kul-turu Pogled potez za učenike 5-8 razreda osnovne školeu izdanju Profila. Pokrenula je i vodi lutkarsku družinuPutujuće lutkarsko kazalište FAUST, koja djeluje povre-meno od 2003. godine. Izlagala je samostalno i na broj-nim skupnim izložbama slika, ilustracija i maski. Članicaje ULUPUH-a, Hrvatskog društva književnika za djecu imlade (Klub prvih pisaca), Matice hrvatske, In-sea-e iUnime. Predsjednica je ogranka Matice hrvatske u Ši-beniku te predsjednica Kulturnog vijeća Grada Šibenika.


9/68

| 9

intervju |

kompromisa. Ja imam svoje mišljenje koje je vjerojatno radikalnije od onoga što u javnost iziđe, ali eto, moram i ja popustiti.

Koncepciju programa MDF-amijenjalo je izravno bivšeMinistarstvo kulture

» Pitam Vas za konkretan primjer istu-pa Kulturnog vijeća po savjest i u koristlokalne zajednice, koji je bio suprotanaktualnoj politici?

- Najbolji primjer je Međunarodni dječjifestival. Kazalište je u teškoj situaciji, ma-nje je sredstava, manje je novaca, manjisu doprinosi za kulturu i ona uvijek prvastrada. Međutim jesenas je došlo do toga

da Festivalsko vijeće nije bilo održano svedo kraja godine, a ja sam tražila na vijećukoje prethodilo prošlom MDF-u, i to je po-držano (ušlo u zapisnik), da se obaveznonakon ili pred kraj svakog Festivala orga-nizira sastanak na kojem bi se analiziralošto je napravljeno, na kojem bi se na papirstavili svi plusevi i minusi, kako bi se vidjelou kojem smjeru krenuti dalje. Dakle, da senapravi jedna evaluacija, kako bismo znališto je bilo dobro, a što moramo promijeniti. To je u svakom poslu normalno, ali ovdjeto ne ide.

» Znači, takva evaluacija koje bi se sa-ma po sebi morala podrazumijevati nije

napravljena?- Ništa nije napravljeno i onda je reagi-

ralo Kulturno vijeće. Javno smo zatražili dase konačno krene s tom evaluacijom i da

se Festival pokrene. Tamo su jednostavnostvari stale, a par ljudi koji tamo rade se me-đusobno prepucavaju i obveze prebacuju jedni na druge. Tu nedostaje netko tko ćesve to pokrenuti, netko tko će biti loko-motiva. Ako te lokomotive nema, narav-no da stvari stoje na mjestu. Mi smo malouzburkali vodu, malo smo digli prašine istvari su se počele lagano kretati nabolje,ali naravno da to nije ni izbliza dovoljno.Mnogo toga nije riješeno, a već smo prednovim festivalom. Imali smo dobar Festivalkoji je doživio 55 godina s jednom koncep-

cijom, koja se iz nekog razloga u prošlompolitičkom sazivu od vrha, dakle izravnood Ministarstva kulture, mijenjala. Oni su jednostavno išli u promjenu koncepcijeFestivala bez jasnog plana, što nije dobro.Nitko ne mijenja konja koji pobjeđuje, a tose ovdje dogodilo.

MDF je Ferrari, a mi ga vozimo kaoda je stari derutni Fićo

» Koliko se sjećam pokušalo se, da takokažemo, MDF prodrmati ne bi li se pri-

lagodio tržišnim uvjetima.- U redu je to. To je svakako potrebno.

Ali to je upravo ono o čemu ja govorim. Treba sjesti i napraviti evaluaciju i vidjetišto je dobro, a što nije dobro i onda iz togradnog procesa raditi promjene, a ne pro-

vesti ad hoc političke promjene iz vrha bezopravdanja, bez smisla. » Vi ste već dugo članica Festivalskog

vijeća, selektorica ste i urednica radio-ničkog programa tako da vidite Festivaliznutra. Što biste mijenjali?

- MDF vam je sada kao Ferrarikoji, una-toč njegovim performansama, vozite kaoda je stari derutni Fićo. Znači, imate neštoo čemu pojma nemate, ne znate kakvesu mu mogućnosti, što on sve može i štoznači za lokalnu zajednicu, i to ne samoza lokalnu zajednicu, nego i za državu na

koncu, a onda se čudite što zaostajete i nepostižete rezultate koje je moguće postići ikoji su očekivani. Govorimo o festivalu koji je u kontinuitetu opstao 55 godina, što jevelika stvar. I ako vi na takvom jednom fe-stivalu imate dva, tri strana programa, odkojih su neki upitne kvalitete, ako vam jeulica de facto iskorištena trideset posto,ako niste u turističkom smislu oplodili tajfestival, ako niste dovukli djecu sa svihstrana, ako niste ušli u nastavu, u škole sasvojim natječajima, ako niste angažirali nesamo lokalnu, nego ni državnu zajednicu

onda niste iskoristili sve njegove moguć-nosti. Naravno da se oni izvlače s uvijek


10/68

| intervju

10 |

istim opravdanjima koja čujemo u držav-nim tvrtkama. Ali svi moramo priznati da je zaposlenje na MDF-u ipak hladovina. Tuse, budimo iskreni, nitko ne mora uznojitiod posla, rezultati nisu mjerljivi ili ako i jesu,lako ih je frizirati, ali su itekako prepoznatiod lokalne zajednice kao dobri ili loši. No,

živimo u vremenu u kojemu sve prolazi. I otome se radi. Vi ne možete te ljude mrdnuti,pomaknuti. Tom festivalu treba spoj isku-stva, znanja, mladosti i kreativnosti.

U Šibeniku svaka nova vlast polaziu kulturi od nule i zanemari sve što

je bilo prije nje

» Ima li izgleda da se to dogodi?- Pa slušajte, ako na mjesto voditelja fe-

stivala stavite nekog kome je to prvi kon-takt s festivalom, onda ne znam o čemu

pričamo. Tu je zanemaren faktor iskustva,a da o drugim kriterijima ne govorim. Sve je to vrlo upitno.» Tko bi trebao reagirati?

- Pa vjerojatno politika koja je odgovor-na za sve. Kulturno vijeće je tu sporedno,mi se tu pojavljujemo kao građani koji imaju svoje mišljenje, ali netko drugi bi trebaoza to snositi odgovornost i reagirati. Slično je u Kazalištu. Vlast je ta koja ima ili nemasvoju koncepciju, svoju viziju, ja sam samograđanka koja reagira. Najveći problem jeu tome što naš Šibenik nema strategiju kul-

turnog razvoja pa ne znamo ni kamo ide-mo ni što želimo. Niti sama strategija kaodokument ne garantira pametnu i zrelukulturnu politiku ako rukovodeći ljudi ne-maju viziju ne samo kulturnog nego i sva-

kog drugog razvitka, ali barem se imate našto pozvati. Svaka vlast bi to trebala imati,a kod nas u Šibeniku je slučaj da svaka no-va vlast u kulturi polazi od nule i zanemarisve što je bilo prije nje. Najbolji primjer jeuređenje Poljane. Za bivše vlasti je izabrannajbolji projekt, proveden je natječaj, neki

su ljudi dobili nagrade i sada dođe novavlast i provodi novi projekt, bez natječaja,s tri podzemne etaže, iako se to pokazaloneopravdanim. Budući da kod nas nemarazvijene građanske svijesti, na to nitko nereagira. Jednako je i s uređenjem tvrđava ida dalje ne nabrajam.

Terraneo i Super Uho je po svakucijenu trebalo zadržati

» Podržava li Kulturno vijeće Grada Ši-benika model revitalizacije tvrđava koji

se primjenjuje?- Drago mi je da uređujemo tvrđave i daimamo inovativne projekte. To sve skupadobro izgleda, ali tu se postavlja pitanje tkoto radi, s kojim ciljem i za koga. Kazali smoda na tržište izlazimo s parolom Šibenikgrad pozornica, pa Šibenik grad festivalapa se dogodilo da smo sve te festivale po-gubili. I nitko ne reagira. Otišao je Terraneo,odlazi Super Uho... Ako je Šibenik bio ponečemu poznat bio je to Terraneo jer sumladi to prepoznali i na tomu smo dobililijepu promidžbu. Terraneo smo izgubili,

a nitko se u lokalnoj vlasti nije zbog togazamislio.

» Mislite li da je lokalna vlast to moglaspriječiti?

- Ne znam je li itko s organizatorima tih

festivala pričao i pokušao pronaći kom-promis, ali mi se čini da negdje ta komu-nikacija puca. Ta priča ne drži vodu. Mi smopretprošle godine imali na tvrđavi svetogMihovila dva koncerta The Nationala kojinigdje na svijetu nisu nastupili dva putazaredom nego na našoj tvrđavi, a to nije

bilo odgovarajuće medijski popraćeno.Ako smo se zaista opredijelili za to da jeŠibenik grad mladih i grad festivala, onda je Terraneo i Super Uho pod svaku cijenutrebalo zadržati. To se nije smjelo pustiti.Moje je mišljenje da bismo se mi moralipromicati kao grad djece i mladih i zgrabitisve što nam se u tom cilju pruža.

Lokalna vlast surađuje sprodavačima brandova, a

zanemaruje ideje i kreativce izvlastite sredine

» Tu sad već zalazimo u pitanje turi-stičkog razvoja i promišljanja turistič-ke orijentacije Šibenika. Smatrate li daŠibenik zna kakve goste želi i kome sesvojom kulturnom pa i festivalskom po-litikom obraća?

- I to je zanimljivo pitanje. Kada je tubio Terraneo, znalo se često čuti da nam netrebaju ti mladi koji spavaju u vrećama ihrane se u trgovačkim lancima. Ali oni ćeodrasti i postati platežno moćni turisti, aŠibenik će pamtiti po pozitivnom pa će

se i kao stariji u njega vraćati. I na to trebamisliti. Mi ne znamo prodati priču. Malo je nas koji u tome sudjeluju. Imate stalnoprodavače nekih brandova, koji su moždai prodavači magle, ali ih vlast promiče i s


11/68

| 11

intervju |

njima surađuje jer nije okrenuta prema ide- jama i kreativcima iz vlastite sredine. Njihzanemaruje. Niti jedna vlast, ma kakva bila,

ne može poznavati sve resore i teme i samadonositi odluke. Malo je Anti viteza Šupukai vizionara kakav je on bio. Takvi su ljudiprevažni za lokalnu zajednicu, a mi ih nititražimo niti im dajemo šansu.

Sramota je što Šibenik ne vodiračuna o Faustu Vrančiću,

Tommaseu i drugim svojimznamenitim ličnostima

» Šibenik je uvijek imao svoje vodećeintelektualce kao što je prof. Ivo Liva-

ković, Ivo Brešan ili pak Milivoj Zenić.Sada je nastala praznina. Možete li jeispuniti Vi obzirom da ste na ključnimpozicijama u kulturnom životu?

- Ma ne mogu se ja s njima uspoređivati.Ne rađaju se često takvi ljudi kao što je bionaš Milivoj Zenić. On je bio intelektualackoji je samoprijegorno radio i prije prese-ljenja knjižnice u novi prostor. Knjižnica jeveć tada bila čuvar šibenske baštine. Alimomentom preseljenja u novu zgradu jesve to procvjetalo. On je bio izuzetan čo-vjek i erudit i njegovim je odlaskom Šibenik

puno izgubio.

» Moramo se u ovom razgovoru dota-

knuti i Vašeg posla voditeljice Vizualnogcentra Gradske knjižnice koji ima odlič-ne projekte i stalno radi na estetskoj

pismenosti i razvoju kreativnosti našedjece. Danas se često čuje kako su dje-ca dosta otuđena od onoga što zovemokulturom i da su okrenuta samo virtual-noj stvarnosti. Kakva su Vaša iskustva?

- Puno je naše djece prošlo kroz Centarza vizualnu kulturu naše Knjižnice i našeradionice. Znam da bismo u tom radionič-kom dijelu rada s djecom morali još napre-dovati i slijediti suvremene izazove, ali jasam i s ovim zadovoljna. Djeca su uvijekkreativna, ali se mijenja ono što je u fokusunjihova zanimanja. No bez obzira na razvoj

novih tehnologija. vjerujte mi da djeca naj-više vole kad dobiju papir velikog formata iboje, jer to je nešto za što ni u kući ni u školinemaju priliku, i tada se najneposrednije inajbolje izraze. No, mi u skladu s mogućno-stima, vodimo računa i o novim medijima, jer djeca su danas doslovno bombardiranarazličitim vizualnim sadržajima i u tome semoraju snaći, moramo im pomoći da se utoj šumi informacija ne izgube. » Vi ste i ilustratorica i autorica slikov-

nica za djecu koje obrađuju upravo ši-bensku kulturnu baštinu.

- I dok sam radila u osnovnoj školi, kao isada u Centru za vizualnu kulturu Knjižnice

te na MDF-u to mi je uvijek bila inspirativ-na tema. Tako su nastale moje slikovniceo znamenitim šibenskim ličnostima. Na

to me je poticao i moj pokojni kolega iprijatelj Milvoj Zenić, ali i drugi kolegekoji vrijedno rade na zaštiti naše baštineu Muzeju i u Arhivu. Došla sam na idejuda kroz slikovnice, riječju i slikom djeci pri-bližim znamenite Šibenčane, jer nikad nijedosta prisjećanja na njih. Primjerice, Prvićima Muzej Fausta Vrančića, a Šibenik nemani njegovu spomen sobu. To je sramota.Na Kulturnom vijeću sam predložila da sena njegovu rodnu kuću postavi spomenploča i taj prijedlog je usvojen. Drago mi je da je izašlo novo izdanje moje slikovnice

o njemu. Nemamo ništa ni o Anti Šupuku,a da ne govorim o Tommaseu, Šibenčani-nu koji je istodobno i jedan od talijanskihknjiževnika s najvećim opusom. U Šibenikunema ništa nego trg na kojem je njegovoime pogrešno napisano, a slijedom toga irestoran s istom pogreškom. Žalosno je štoŠibenik ne vodi računa o Faustu Vrančiću,Tommaseu i drugim svojim znamenitimličnostima. Bilo bi mi posebno drago dase Šibenik dostojno oduži recimo NikoliTommaseu. Sanjam o tomu da naš ogranakMatice hrvatske objavi njegovo djelo Fede eBelezza

u prijevoduVladimira Nazora

i za toću se kao predsjednica zdušno zalagati. «


12/68

| sada (ali) i nekada

12 |

1936. godine Šibenčani su biliuvjereni da Gradsko poglavarstvo i

gradski vijećnici neće donijeti odlukuna štetu grada zato što vole Šibenik

...malo napridmalo nazad...

P

retvaranje srednjovjekovne palačeiz 15. stoljeća u povijesnoj jezgri Ši-

benika u hotel prihvaćeno je 2015.godine u Šibeniku s odobravanjem pa ioduševljenjem. Hotel The Life na trgu Me-dulić bio je prvi hotel u povijesnom sredi-štu Šibenika nakon 1961. godine, kada jezavršena gradnja hotela „Jadran“. Oba suhotela dočekana s dobrodošlicom. Hotel„Jadran“ kao prvi suvremeni gradski hotel,a The Life Palace kao prvi hotel u povije-snoj jezgri nakon Drugog svjetskog rata.Prije Drugog svjetskog rata Šibenik je uužem središtu grada imao čak pet hotela,a 1936. godine trebao je biti izgrađen još

jedan, ali se Šibenčani s tim projektom ni-su slagali. Štoviše prosvjedovali su, bunilise, pisali prosvjedna pisma i pokazivaligrađansku hrabrost kakve danas, na ža-lost, u Šibeniku više nema.

Projekt najmoćnijeg inajuspješnijeg šibenskogpoduzetnika

Novi hotel na šibenskoj rivi namjeravao je te 1936. godine graditi Stipe Šare, ve-letrgovac, industrijalac i bankar (Šibenik,1876 – Trst, 1963), jedan od najuspješ-

nijih poduzetnika sjeverne Dalmacije uprvoj polovici 20. stoljeća Bio je vlasnikindustrijskih pogona, tvornica tjestenine i

tekstila, industrijske pekare, uljare, vinarijei kožare, nekoliko trgovina i većega brojanekretnina u Šibeniku, a bio je vlasnik i „Ši-benske okružne banke“ te većinski vlasnikzgrade šibenskog kazališta. Stipe Šare jepovijesna ličnost koja je obilježila gospo-darski život Šibenika i Dalmacije. Počeo jekao mesar ali je vrlo brzo postao najvažnijišibenski poduzetnik između 1922. i 1941.godine. Iz današnje perspektive ne čini se

mogućim da tako moćan i utjecajan čo-vjek, vlasnik banke, golemog stambenogfonda te nekih od najvažnijih industrija u

Mjesto na šibenskoj rivi na kojem je Stipe Šare 1936. godine želio izgraditi hotel

Ovako je izgledala šibenska riva kada je Stipe Šare na njoj namjeravao graditi hotel

Poučna priča o sličnostima i razlikama gradnje hotelau povijesnoj jezgri Šibenika 1936. i 2015. godine

Šibeniku, ne uspije u naumu da izgradinovi hotel zato što su se tomu usproti-vili Gradsko poglavarstvo i dio građanaŠibenika.

Šibenčani ne daju trg i rivuOdmah nakon što je Stipe Šare krajem

siječnja 1936. godine od šibenske općinezatražio dozvolu da izgradi hotel, njegov je projekt naišao na otpor i osporavanje.

Neki su Šibenčani smatrali „da je u imeturizma gradnja novog hotela od velikevažnosti“, a drugi, puno brojniji, su „u ime


13/68

| 13

sada (ali) i nekada |

komunalne politike, očuvanja starina iharmonije starog Šibenika“, bili odlučno

protiv.Općinskoj upravi bila je upućena ipredstavka u kojoj se kaže:

-Svima je veoma dobro poznato dagrad Šibenik uvelike oskudijeva trgovimai dovoljnom obalom, a osim toga ona jetako uska da za vrijeme šetnje po njoj nijemoguć prolaz kola bez potpunog pore-mećenja same šetnje i bez opasnosti zaživot šetalaca. Iz ovog razloga Gradsko po-glavarstvo je ranije mislilo čak i rušiti kućubivše „Jadranske banke“, sada gospodinaČoka, da se barem na jednom mjestu pro-

širi obala. Iz istog razloga nije se dozvolilogospodinu Nicolettiju da izgradi zgraduna vlastitome zemljištu na obali, na mje-stu gdje je srušio jednu trošnu zgradu.Gospodin Šare, unatoč svemu tome, tražiustupanje prostora na obali i na gradsko-me trgu, tako da bi tim ustupanjem, kadabi se ono ostvarilo, nestalo trga, dok bi sedio ionako uskog obalnog puta još višesuzio, i to dosta znatno.

Dobici od gradnje hotela nisu vrijedni žrtve grada da izgubi trg

Nisu puno pomogla uvjeravanja da jeGradsko poglavarstvo pripremilo projektproširenja rive na tom mjestu. Šibenčanisu bili mišljenja da proširenje obale nijedovoljan argument da se Stipi Šari ustupizemljište za gradnju hotela te da taj za-hvat „ne smije biti namijenjen udovolja-vanju materijalnog interesa i prohtjevapojedinca nego udovoljavanju prijekihpotreba građana i grada“.

Stipe Šare je namjeravao izgraditi za todoba vrlo moderni hotel s kavanom. Nasjednici Gradskog poglavarstva kazano je

kako s gledišta napretka grada, nijedangrađanin ne može tom projektu ništa za-

mjeriti, ali da ta, u osnovi, dobra namjera,nije ni izdaleka dovoljna da bi opravdalaustupanje gradskog trga i obale ili bilokojeg drugog dijela gradske imovine.

-Tim povodom ističemo, kaže se uobrazloženju, da na samoj obali ima ni-šta manje nego šest restauracija i kavanakao i dva hotela, sve potpuno preuređe-no. Ne ubrajajući još druge restauracijei hotele izvan obale, gostionice i krčme,ne uviđamo nikakav razlog koji bi mogaoopravdati ustupanje gradske imovine zagradnju kavane ili hotela. Ne radi se tu o

podizanju gradskog doma, prosvjetnogdoma, crkve, bolnice, škole, ambulante ilikojeg drugog objekta za opću upotrebu.Dapače, kada bi i takav jedan objekt biou pitanju, to opet ne bi moglo opravda-ti toliku žrtvu od strane grada, da se lišiništa manje nego jednog trga i jednogdijela obale.

Lukavstvo Gradskogpoglavarstva

Gradsko poglavarstvo Šibenika je,primjerice, ustupilo gradsko zemljište za

gradnju gimnazije na Šubićevcu i društvu„Prosvjeta“ za gradnju dječjeg obdaništa

i internata, a gradski dužnosnici nisu pro-pustili primijetiti da Stipe Šare ima na riviu svom vlasništvu staru derutnu kuću kojumože srušiti i na njenom mjestu izgraditihotel, a ako tu nema dovoljno prostora,može kupiti susjednu kuću i tako se pro-širiti dovoljno za svoj naum.

Vrlo promišljeno, štoviše lukavo, Grad-sko poglavarstvo provocira poduzetnikaŠaru i neprikriveno mu nudi bolji posao.Naime, prva zgrada uz staru kuću StipeŠare je upravo zgrada Gradskog pogla-varstva koja je također stara i derutna pa

bi Šare mogao srušiti obje i na njihovommjestu podići novu prostranu zgradu odkoje bi bilo višestruke koristi i za njega iza grad.

Odbijenica i za rušenje gradskesramote – derutnog javnognužnika

Gradsko poglavarstvo Šibenika nije1936. godine pristalo ni na ponudu StipeŠare da poruši javni nužnik koji se nalaziona trgu kojeg su Šibenčani zvali Voćni trg,a pravo mu je ime bilo Trg 29. listopada.

Taj je nužnik, kako su pisale tadašnje no-vine, bio gradsko ruglo i sramota. Šare je

Hotel Kosovona vanjskom.Danas je uprizemljuDM-ovaprodavaonica

Hotel Krka bio je najveći,najljepši i najbolji šibenskihotel između dva svjetska rata

Nekadašnji šibenski Voćni iliZeleni trg. Danas je tu zgrada

Šibensko - kninske županije


14/68

| sada (ali) i nekada

14 |

nudio da ga sruši, a da „za one potrebe“ustupi gradu jedan svoj lokal. Međutim,gradski su dužnosnici bili drukčijeg mišlje-nja: Taj je nužnik u pravom smislu riječi jedna grdoba, ali nije opravdano da se ra-di uklanjanja jedne greške mora napravitidruga, daleko krupnija i zamašnija, kojase ne bi više nikako i nikada dala ukloniti.

Oni koji vole Šibenik ne radeprotiv njegovih interesa

Glasine da bi Gradsko poglavarstvomoglo udovoljiti traženju Stipe Šare „zboglične materijalne strane gradskih vijećni-ka“, odnosno, sadašnjim riječima rečeno,zbog krpanja rupa u gradskom proračunu,nisu se obistinile. Danas je nevjerojatnočvrsto uvjerenje velikog broja Šibenčanada članovi Gradskog poglavarstva i grad-ski vijećnici neće donijeti ni jednu odlukuna štetu grada „zato što vole Šibenik“ izato što su „svjesni dužnosti i zadatka koji su im postavljeni kao gradskim ocima“te da neće otuđiti gradsku imovinu bez

stvarne potrebe i interesa grada „ni kadabi se plaćala suhim zlatom“.

Je li hotel „Jadran“ slučajnoizgrađen na istom mjestu gdje jeŠare želio graditi svoj hotel?

Takvo povjerenje Šibenčana u Grad-sko poglavarstvo, gradskog poglavara igradske vijećnike bilo je, barem u slučajugradnje hotela na rivi, opravdano. TraženjaStipe Šare su odbijena. Hotel na rivi nijebio izgrađen, a i da je, kratko bi trajao. Teknekoliko godina. Taj dio Šibenika pretrpio

je 1943. i 1944. godine tako teška raza-ranja tijekom savezničkih bombardiranjavojnih brodova, objekata i postrojbi naci-stičke njemačke mornarice i vojske da sukavane, hoteli, pošta, putničke agencije idućani na potezu od današnjeg kafića „La-sica“ skoro do topova, doslovno izbrisanis lica zemlje kao i sam Voćni trg.

Na kraju ostaje tek jedno, ne osobitovažno, ali zanimljivo pitanje, je li hotel „Ja-dran“ izgrađen slučajno na gotovo istommjestu gdje je hotel namjeravao graditiStipe Šare ili je njegova ideja još bila ak-

tualna kada se 1957. i 1958. godine biralalokacija za njegovu gradnju? «

Javni klozet kojegje Stipe Šare želio

ukloniti s rive

Hotel de laVille na

nekadašnjemVoćnom trgu.

Danas je tupivnica Liro,

a nekada je

bilo kinoŠibenik

Gradilište hotela Jadran

Hotel Jadran je izgrađentek nekoliko metara dalje

od lokacije na kojoj je hotelželio graditi Stipe Šare

Heritage hotel Life Palacena Meduliću nakoh hotelaJadran prvi je hotel upovijesnoj jezgri Šibenika


15/68

PUTOPIS

zavičajni

Tko ideod mora

preko jezera doJezera,

vraćase kućisritan

pivajući

Jezera

Piše: JOSO GRACIN

Foto: J. GRACIN i TATJANA BRAČANOV


16/68

| zavičajni putopis

16 |

Jednoga dana reče mi moja prija-teljica i kolegica Tatjana Bračanov:–Znam ja da ti najviše voliš pisati o skri-

venoj prirodi, njezinim tajnama, o mjestima za koja većina ljudi i ne zna da postoje, aliotiđi jednom, molim te, u Jezera i napiši pričuo njima. Jezera će ti se svidjet. Jest da je to

moje misto pa ga najviše volim i najljepšemi je na svijetu, ali imaju Jezera puno toganeobičnog i zanimljivog što će ti se svidjeti.Otiđi u Jezera. Oduševit ćeš se.

Kako odbiti takvu molbu? O Jezerimanisam znao puno iako sam neke ljudeod tamo poznavao više od dvadeset, aneke i više od trideset godina. S Aladi-nom Crvelinom išao sam u srednju školu,a s Kerilom Klarinom i jednim Milinom, zaboravih mu ime, bio sam u ratu. Samomjesto nisam nikada doživio u svjetlu ukojem mi je na njega ukazala Tatjana.

Prolazio sam tu, dolazio, odlazio, sviđalisu mi se jezerska riva i onaj šušur bro-dova u portu. Jedini moj drukčiji susrets Jezerima dogodio se pred Božić 2009.godine. Tada sam s kolegama planinari-ma i speleolozima popravljao blagdan-ske svjetleće ukrase na crkvi Gospe odZdravlja koji ocrtavaju njene rubove pase noću čini da ona zajedno sa svojim32 metra visokim zvonikom lebdi na ne-bu. Tada sam sa zvonika, čučeći međuzvonima, uživao u neobičnoj jezerskojpanorami. Odozgo su se Jezera doimala

neobično, privlačno... tiho, da nije morana obzoru, pomalo kontinentalno. Kro-vove kuća zabijelio je tada prvi snijeg,a iza njih plavetnilo neba zrcalilo se umalom jezeru oko kojeg su se izdizalivitki jablanovi i široke gole krošnje sta-rih murvi. To jezero činilo ga je drukčijimod ostalih naših malih primorskih mjestakoje je turizam „obogatio“ neprivlačnim,sterilnim kućama i betonskim zdanjima,a htio ne htio, morao sam razmišljatii o njegovu imenu. Selo Jezera, čistog, jasnog i nedvosmislenog hrvatskog

imena, usred otoka Murtera, s imenompradavnog porijekla. Gledajući sa zvo-nika uopće nisam dvojio zašto se Jezerazovu baš Jezera, a ne nekako drukčije,ali tada ni u primislima nisam imao nekiplaninarsko-pješačko-istraživački izlet ponjegovoj okolici.

Jezero Lokva i lokva JezeroKada negdje idem, volim doznati ne-

što o kraju, o selu, planini, jami, rijeci... ocilju svog izleta. Tako sam prije polaska(na)učio nešto i o Jezerima. Odmah mi

je bio zanimljiv podatak da Jezera imajudva dijela, gornji, koji opet ima dva „kvar-

Radovi na zvoniku crkve

Gospe od Zdravlja

Svjetlom

ukrašena župna

crkva Gospe odZdravlja


17/68

| 17

zavičajni putopis |

ta“, Selo i Košuluk i donji, mlađi, koji sezove More. Knjige su mi potvrdile daJezera svoje ime duguju dvjema velikimlokvama koje se nakon obilnijih kiša pre-tvaraju u prava jezera. Prvo je jezero, od-nosno lokva, nedaleko od kuća na ulazu

u selo, a zove se Lokva. Oko njega rastu jablanovi, murve i poneka vrba. Uz Lokvu je bunar s kamenom krunom sličnomkrunama srednjovjekovnih bunara u Ši-beniku. Bunar se, sasvim prikladno, zoveDobra voda jer je to do izgradnje vodo-voda 1970. godine bio jedini izvor pitkevode u Jezerima. Drugo jezero nešto jedalje od sela. Na rubu je polja zvanogBlato, a zove se kao i polje, Blato ili jed-nostavno Jezero. Danas je jezero ili lokvaBlato mnogo manje nego u prošlosti jerga je 1912. godine vlast Austro-Ugarske

Monarhije dala isušiti u sklopu opsežnihmjera poduzetih radi suzbijanja malarije od koje se tada masovno umiralo. Uprošlosti su se Jezerani bavili vinogra-darstvom, maslinama, ribarstvom, a doDrugog svjetskog rata su pržinu iz mo-ra i kamen iz svog kamenoloma tržili uZadru. Kamenolom je bio otvoren 1720.godine, a od kamena iz njega sagrađena je župna crkva, skoro sve kuće u Jezerimatijekom dva naredna stoljeća te mnogekuće u okolnim mjestima, ali i u Zadru iŠibeniku.

I tako na Tatjanin nagovor idem snjom na izlet u njena Jezera. Naravno,

bilo bi smiješno ići u Jezera onako kakosvi idu, autom ili autobusom. Ne, ne. Tone dolazi u obzir.

Ćudljivo Murtersko moreTo nije izlet. Nema tu izazova. Mi će-

mo do Jezera ići na svoj način. Odlučilismo se za rekreativnu opciju: idemokajakom od Sovlja do Uvale sv. Nikolena južnoj obali otoka Murtera gdje će-mo dan prije ostaviti auto kojim ćemose vratiti u Šibenik, a do Jezera ćemo ićipješice putevima duž kojih su zanimljive jezerske crkve, vidikovci i, konačno, sama jezera po kojima su Jezera dobila ime.Prije toga ćemo usput posjetiti predivneotoke Kukuljare na sjeveroistočnoj stra-ni Murterskog mora, ispred južne obaleotoka Murtera. Nakon kratkih priprema

i dogovora, jednog lijepog, ugodnog, zasiječanj sasvim neuobičajenog dana, kre-ćemo u pohod do Jezera. More je mirno.Veslamo dobro, a kajak meko klizi. Hridzvanu Kukuljar i otok Babuljak samo smooplovili jer nas je zanimao otok Vodnjakna kojem se nalazi mala špilja ispunjenaslatkom ili boćatom vodom te, premalegendi, grob u kojeg su jezerski ribarinekada davno sahranili gusare koji su po-ginuli u Murterskom moru u sukobu sastanovnicima obližnjeg Murtera. Špilja jetu, voda nije baš slatka (slatka), a gusarski

grob još nitko nije pronašao pa nismo nimi. Dok smo istraživali Vodnjak, vrijeme

se naglo promijenilo. Tek što smo zave-slali, jak neverin zapjenio je more. Nakonidilične plovidbe, evo nas najednom uopasnoj borbi s valovima i vjetrom. Znaosam da je to malo Murtersko more ćud-ljivo i nepredvidivo, ali me je ipak njegov

ljuti udar iznenadio. Našim su se kajakommore i vjetar poigravali kao s orahovomljuskom. Jedva smo se, umorni i skorobez daha od napora, dočepali spasono-snog žala, ali ne u Uvali sv. Nikole, negou Velikoj Koromašnoj.

Na (polu)otoku MurtarićuTo i nije ispalo tako loše. Šetnja će biti

nešto duža, ali zanimljivija. Iz Koromaš-ne do Uvale sv. Nikole mogli smo kra-ćim putem duž sjeveroistočnih padinabrda Koromašnice ili dužim uz obalu, ko-

ji je u naravi laki škraping. Naravno, išlismo dužim putem uz obalu, jer da smoizabrali kraći, zaobišli bismo jednu odnajzanimljivijih prirodnih ljepota otokaMurtera, (polu)otok Murtarić koji se kaodite za mater pupčanom vrpcom od žala„drži“ za otok Murter. Murtarić nam je biopoznat. Jednom zgodom tu smo uživa-li u nevjerojatnoj ljepoti zalaska sunca.Murtarić je poluotok ili otok, ovisno jeli plima ili oseka. Samotno je to, ali lije-po i mistično mjesto, utopljeno u gotoviopipljivi iskon. Okrenuto je licem pro-

stranstvu mora, valovima i nedostižnimdaljinama. Tu čovjek zna kako je na ovom

Panorama Jezeras zvonika Gospe

od Zdravlja


18/68


18 |

svijetu malen, prolazan i beznačajan. Navrhu Murtarića vidljivi su ostaci Liburnskegradine, koja je tu podignuta u 11. sto-ljeću prije Krista, prije više od tri milenija.

Riba Rijeka Soliona JezeraOd Murtarića do Uvale sv. Nikole nije

teško doći ako se ide putom između Ko-romašnice i Velog vrha. Uz more su stazeutrli kupači koji vole osamu, a iz uvalePotkoromašnice prema unutrašnjostiotoka vodi dobar široki put. U Uvali sv.Nikole dočekala nas je tišina. Tri mula sti-snuta jedno uz drugo gotovo su premo-stila uvalu. Nad njima bdije zeleni svjeti-onik, a gajete i kaići miruju u mandroču.Najmanji od njih na bonaci izgledao kaoda je s neke od Mihanovićevih slika. Na ri-vi je sumorna oronula zgrada nekadašnjesolione srdela, a pred njom umorna od

mnogih udara mora, drvena koća. Vanina rivi, ribarske mreže, prazne kašete...Jezerani su, kaže mi Tatjana, uvijek bili

više vezani za more nego za zemlju, a Je-zera su imala više ribara i pomoraca negosva ostala mjesta na otoku Murteru. Čuosam da do osamdesetih godina u Jeze-rima nije bilo muškarca koji nije plovioili kuće iz koje barem jedan član nije namoru zarađivao kruh sa sedam kora. So-liona ribe bila je otvorena nedugo nakonDrugog svjetskog rata, a bila je u pogonugotovo pedeset godina, sve negdje do

Domovinskog rata. Na njoj još uvijek stojinatpis ˝Riba Rijeka d.d. Soliona Jezera˝.Nedaleko od nje na tlu leži zahrđalo si-dro, a na krovu crkvice sv. Nikole mačkavreba ptice... Iz kuće uz crkvicu žuborekao valići na žalu glasovi ukućana. Lijepo je ovdje. Nekako malo tužno, ali ipak lije-po. Moglo bi se to stanje stapanja duhai krajolika u uvali Murter opisati kao opi-pljivi mir. Uživali smo u tomu sjedeći nakamenu, naslonjeni leđima na zid crkvicesvetog Nikole, našeg zaštitnika, zaštitnikaputnika, pomoraca, ribara i djece, a valjda

i nas izletnika, planinara, zaljubljenika uskitnje prirodom.

Na PudariciNakon predaha, iz Uvale sv. Nikole kre-

ćemo prema Jezerima. Prolazimo poredprelijepe kamene kućice, slagane nekombrižnom rukom, savršeno uklopljene uokoliš. Eh, da je više takvih. Ne zadrža-vamo se pored nje jer nam je cilj zname-nita jezerska kamena gomila, Pudarica.Neobična je to tvorevina. Liči na raneegipatske stepenaste piramide. Jezerani

su je uredili i dobro je održavaju jer jepostala jednom od glavnih turističkih

Na početku izleta u Jezera

Na Murterskom moru na putu premaKukuljarima i otočiću Vodnjaku

Spoj otoka Murtera ipoluotoka Murtarića

Stara soliona ribe u Uvalisv. Nikole u uvali Murtar

Jezerske slanesrdele, soljene

po domaći


19/68

| 19


atrakcija njihovog mjesta. O njoj se, me-đutim, malo zna. Ime joj dolazi, kažu, odstarog naziva za čuvara polja, pudara, anavodno su je podigli još Liburni kojima je služila za nadzor nad plovidbom Mur-terskim morem i komunikaciju signalnimvatrama i dimom. Pogled s vrha Pudarice

daje naslutiti da je to moguće. Spuštamose prema Jezerima. Unutrašnjost otokaMurtera, predio zvan Poljana koji ležiizmeđu Jezera i brda na južnoj obaliotoka Murtera zbog brojnih suhozida ikamenih gomila podsjeća na Srimu. Nasjeveroistočnom rubu Poljane Jezerani supodigli crkvicu posvećenu svetom Roku,zaštitniku od kuge, koja je u prošlosti po-harala cijeli šibenski kraj pa i otok Murter.

Jezerske slane srdeleI tako, korak po korak, evo nas među

prvim jezerskim kućama. Osjećam se do-maće. Odmah se intimno stapam s timmirnim mjestom koje zrači toplinom.Svratili smo kod Tatjaninih rođaka Duška iSilvane Obratov koji žive na početku sela,kako bismo kupili kantu domaćih slanihsrdela. Oni ih sole na starinski jezerskinačin pa se takva prilika ne propušta, jer se do pravih slanih srdela danas sveteže dolazi. Kuću im čuva razigrani veseliškotski ovčar(a), koji nam se tako silnoobradovao, da se propeo šapama na moja prsa i gotovo me zagrlio. Dida Duško, u

selu poznatiji po imenu Grančo, pokazujenam (je) brodić od kartona unutar kojeg je za svog unuka Domagoja ugradio malibicikl. S tim će Domagoj ići u maškare, alimi se čini da ga neće napustiti ni nakonpoklada. Ne bih ni ja na njegovom mje-stu, jer je to sjajna igračka, koju bi svakodijete obožavalo. Vedri i dobri ljudi Duškoi Silvana ispričali su mi ono što su o Je-zerima znali i uputili na onog tko bi namznao reći nešto više.

- Javite se mom bratu Semi. Naći ćete gatamo na onom brigu di je crkva svetog Ko-

štancija. Tamo radu križni put. Sigurno će bititamo. Još radu. Semo će van znati reći punotoga više o Jezerima od nas.

Živilo se teško, niko nije imaništa, a pivalo se...

I tako na njihov nagovor idemo premacrkvici sv. Konstancija, ne bi li iz prve rukesaznali nešto više o Jezerima. Jezera sumalo mjesto, ali imaju čak pet crkvi. Uzveliku župnu crkvu Gospe od Zdravlja,imaju još četiri manje crkve, crkvu sv. Iva-na Trogirskog, crkvu sv. Roka, te crkve sv.

Nikole i sv. Konstancija, a u uvali Lovišća još i kapelicu sv. Kristofora.

Pošli smo prema crkvi svetog Konstan-cija potražiti Semu, Svemira Meić-Sidića,ali smo na njivi blizu Lokve, pod ras-

cvjetanom krošnjom bajame, ugledaliosamdesetogodišnju baku Ružu kakolašunom kopa vrt. Pitamo je li se umo-rila? Odgovara da nije nego da tek malovježba zglobove, a onda nam daruje svoju nezaboravnu priču o sebi i Jezerima spuno dragocjenih životnih pouka, gos-podarskih raščlambi i mudrih misli:

-Mi smo odili svi na tu vodu, i to u pivanju.I u polje se išlo u pivanju. Niko nije iša sam ne-go je bilo društvo. Uvik je bilo pivanja po selu.

Živilo se teško, a pivalo se. A sad svi imaju sve,komplet sve, ne fali nikom ništa, a svi plaču.

Je li istina ili baba laže!? Te pusti kompjuteri,dica svaki na svoj. Ma nemaš više nidi nikogavijiti. Ja znam da je puno poumiralo, ja to sve

znaden. Ali nije više niko društven, jer imajute kompjutere.

Složili smo se s bakom Ružom. Sve jerekla točno i kako treba. Kažemo joj daidemo gore do crkve svetog Konstancija,a ona se obraduje:

-E, idite idite tamo, tamo radi meni oddivera sin, one skaline. I tako je, šta moremo,kako je, tako je, ali šta će biti to Bog dragisami znade, ali dobro nije. Jer posla se nema,

rada se nema, polje se ostavilo. Jedan putmeni je bilo, ima tomu tri, ćetiri godine, ovdeblitva, znaš šta je blitva, zelje, to je bilo ovoli-ko. Proša jedan, tuđi, bili muž, žena i sin. Magospođo, oprostite, kako vi imate to, lipo totesve, a drugi nemaju? Iman jer radim rečemmu ja, a drugi nemaju jer stari ne možu, amladi neće. Imali bi svi da možu i oće. E tosi pogodila, reče on meni. A šta drugo, a štadrugo brate to je tote tako i ne triba bit puno

pametan da se to reče.

Najsretnija žena na svijetu

Osvojila me baka Ruža pričom o blitvii to onoj sočnoj, mirisnoj, domaćoj pa se

Jezaranu su uvijek živjeli više od mora nego od polja

Crkvica sv.Nikole u Uvali sv. Nikole

Unutrašnjost crkvice sv. Nikoleu uvali Murtar


20/68


20 |

požalim kako sada u dućanima kupuje-mo spizu punu kemije i otrova, a ona seodmah znalački nadoveže.

-Ma ća triba govoriti. Ma sve, sve je otro-vano. Mi prvo nismo znali za tin. Ja san imala

živo. Imala san tovare, imala san kozu, imalasan jarca, imala san prajsce, imala san sve,

imali smo staru kuću i evo ovo, sijali smo lipo žito, šenicu, mlili u onima žrvnima, misili kruhi živili. Nas je bilo šest, nije ni jedan, ni dva,nego šest, sestar. E, eto vite, i jopet smo pro-

živili. Samo triba raiti. E ako ćeš ti kompjuter iništa ne raiti! Molim! Sa ti mladi ne znaj ća je

zemlja. Ma ćekaj e! Kažu radićemo ka ostari-mo. Ajme! Ćekaj, ka vi ostarite, oho, onda recinemoreš i gotovo. Majde biži ća. Evo i stariji.E, šta, slabo smo našli ulja, ne isplati se radit.Svi bi kupili uje. Jeli? Tako ćemo lipo svi rećida smo mogli kupiti i sve ostaviti svoje. A ćato tvoje domaće, to ne valja. Ma daj! Puno

imamo slabosti i šta ja znam. Kako je tako je. Ali da je dobro? Nije. Vite vrime. Vite veljača je. Triba sada da bude led, da se ne radi, dase stoji u kući. A ja otvorila kužinu, potrem,a ono napljuvača. Iden tamo u crkvu, tamo

same one gusinice o bora. Ma daj brate. To jenaopako. E, a je li vite da je naopako. Ja go-vorin mome sinu, ja sam najsritnija žena nasvitu. Niti s pošton, niti s državon, niti s ban-kon, niti s nikin neman veze, samo ća mi do-nese ovaj poštar, moji iljadu dvista osandeseti pet kun penzije i dobro je. I sotin lipo prola-

zin, naučila san. Moja je mati rekla ovako.Nemoj se širiti više nego je biljac dug. I takosan naučila od ditinjstva. Ja skuvan uvik, evodanas san kuvala fažol zeleni i krumpir i ju-ha o kupusa i iman friganih trilj. Kućeš bolje.Uvik dvi tri stvari, uvik, i to je možda dvaesetkun. Ako imaš kupi, ako nemaš, ne odi! Šta sedužiti. Ma ćekaj neće ti država oprostiti. Ka jaćujen na televiziji da smo dužni toliko i tolikoi da san i ja dužna oma poludin. Ja nisannikon dužna niti jednu kunu. Ja ću sutra ićiu Konzun ako iman. Ako neman, onda neću.Bila san danas. Ošlo osandeset kun. Sutra ne

iden. Iman kruva, malo mesa, malo kupusai prolazin. Nemoreš se ti dragi moj širiti višeako nemaš. Šta se brate udužit ako nemaš

za vratiti?

Graditelji križnog putaSlušam je i mislim si kako se ni u Sabo-

ru ne govori mudrije i pametnije. To što je rekla vrednije je od zlata. Maše nambaka Ruža na rastanku i dovikuje: -Eto,baš smo se lipo ispričali.

U podnožju brda Kružaka, na čijem jevrhu crkvica svetog Konstancija, srećemo

don Tunu Jozića, braću Svemira i BoškaMeić-Sidića i još nekoliko ljudi koji kadmogu, dođu ovamo i grade križni put dovrha brda. Pozvali su nas da sjednemo snjima i popijemo pivu. Rekoše nam da sukrižni put počeli raditi još 2009. godine.Posao ide polako, ali kažu, ne žuri im se:-Za deset godina ćemo ga sigurno napraviti. Do novca za gradnju dođu tako što ljetiod 1. srpnja do Velike Gospe, svakog pet-ka organiziraju fešte pod nazivom ̋ Petakpo Jezerski˝ na kojima turistima i domaći-ma prodaju pečenu ribu, frigane kozice,

fritule, jezerske hroštulje i vino. Sve štose prikupi ide za izgradnju križnog putado crkvice sv. Konstancija. Svemir, rečeniSemo, nas je uputio u neke zanimljive je-zerske običaje. Recimo da na Veliki petak,kada iz crkve krene procesija, Jezerani postarom običaju otvaraju sve škure i pro-zore i na njima upale svijeće, a duž ulicakojima prolazi procesija pale se baklje,bubice, napravljene od pepela i nafte.

Ljekovite muke i lipa cura u vrtuS vrha brda Kružaka i platoa ispred cr-

kvice sv. Konstancija otvara se prelijepipogled na Jezera i jezera, župnu crkvu,

Dida Grančo i unuk Domagoj Radovi na križnom putu do crkve sv. Konstancija

Baka Ruža Meić-Sidić na

svojoj njivi pokraj Lokve

Mlada lipa cura SvjetlanaMeić-Sidić u vrtu pored Lokve


21/68

| 21


luku, Murtersko more i Kornate u daljini.Crkvu su 1780. godine sagradili Jezera-ni utječući se svetom Konstanciju da ihzaštiti od pošasti smrtonosne malarije.Kamenje su na vrh brda nosili oboljeliod te opake bolesti. Obukli bi što toplijuodjeću pa tovarili na škinu kamenje i no-

sili ga gore. Tko bi izdržao taj napor i do-bro se znojio, imao je nade da bi mogaoozdraviti. I danas bi te ljekovite muke biledobra terapija iako malarije više nema,ali ima pretilosti, dijabetesa, kolestrola idrugih suvremenih zala.

Spuštamo se nizbrdo do lokve Blato,koja vonja kao prava močvara. Kad tamo– čudo. Na vrhu rascvjetalog stabla stojiveliki orao, a u krošnji svugdje oko njega,leprša bezbrižno jato vrabaca. Pobjeglisu kad su ugledali nas. Boje se ljudi, a neorla. U pravu su. Nije to njihov hir, nego

iskustvo. Poljskim putem vraćamo se uJezera, ali opet zastajemo. Na maloj njiviizmeđu Lokve i ceste, lijepa mlada curaokopava vrt. Prizor kao iz priče. Tatjana jeprepoznala svoju rodicu, Svjetlanu Me-ić-Sidić, mlađu Seminu sestru. Pričamo joj kako smo sreli baku Ružu i kako nam je ona rekla da mladi u Jezerima sjedeza kompjuterima i ništa ne rade, a ondavidimo lipu mladu curu s motikom u ruci.Ona se smije. Voli raditi u vrtu.

Idemo kući pivajući

I eto nas u Jezerima na Koledišću,starom glavnom mjesnom trgu. Tu suJezerani stoljećima palili kolede, plesalina svadbama, slavili i feštali. Na Kole-dišću srećemo Marinu Štropin. Njena je kuća na trgu, a ona je članica KUD-a„Koledišće“ koji je sa svojim osnivačemi voditeljem Nenadom Milinom praviprimjer kako treba čuvati tradiciju i ba-štinu, njegovati pučko nasljeđe i običaje.Pričamo Marini zašto smo došli u Jezerai da imamo još vremena, a ne znamo ku-da bi vrijedilo poći, a ona nas uputila da

šetnju možemo produžiti ako pođemostarim putem preko brda Brošice do cr-kve Gospe od Karavaja iznad Tisnog. Dotamo je, reče nam, deset minuta hoda,ali će nam se svidjeti. Poslušali smo je inismo pogriješili. Prekrasnim prastarimputom, kamenim stepenicama, otišlismo se pokloniti Gospi i nauživati se upogledu na Tisno.

Našem izletu je kraj. Zadnje zrake sun-ca zagasitim purpurom počele su bojitihorizont, a mi, kao što je nekada babaRuža u pivanju išla na Dobru vodu, u piva-

nju idemo iz Jezera kući, sritni i zadovoljnionim što smo vidjeli i doživjeli. «

Na bunaru Dobra voda

Detalj iz jezerske luke

KUD Koledišće

Smiraj pred zalazak

u uvali Koromašna


22/68

| u slast

22 |

Šibenski gulaš od janjetine i slanutka

i pučka Winnetou juha s Roškog slapa

K ako od domaćih namirnica pripremi-ti slasnu, mirisnu i ukusnu domaćuspizu izazov je na kojeg je spremno

odgovorilo dvadesetak čitatelja časopi-sa „Volim Šibenik“, koji su k tomu dobroupućeni i u ponudu domaćeg trgovačkoglanca „Djelo“, u čijim se dućanima uvijekmože naći voće i povrće od domaćih pro-izvođača s područja Šibensko – kninske

županije, iz Petrova polja, Ravnih kotara idrugih dijelova Dalmacije te svježe i kva-litetno meso od naših, kako se to danasrado kaže, farmera, u stvari iz obora žiteljanama dobro poznatih sela i predjela naševoljene Zagore te iz Slavonije.

Nakon pažljivog čitanja i, a to je naj-važnije, kuhanja jela prema pristiglim re-

ceptima odluka je bila jednoglasna. Prvu je nagradu zaslužio Neno Bilušić Dečko,hrvatski branitelj, planinar i zaljubljenik uprirodu. On nam je poslao sjajan receptza šibenski gulaš od janjetine i slanutka speštom od selena, luka i bilog od pršuta.Nazvao ga je šibenskim gulašom jer, kakokaže, to jelo u kojem gušta od kako znaza sebe, nije imalo neko posebno ime po

kojem bi bilo prepoznatljivo nego se uvijek govorilo ajmo skuhat onu finu spizuod janjetine i slanutka.

Osim toga, Neno Bilušić Dečko, poslaonam je još jedan sjajan recept uz kojeg idei priča za prste polizat. Riječ je o pučkoj juhi iz skradinskog zaleđa koja je dobilaime Winnetou juha.

Slavni hollywoodski glumac Piere Bricepod Roškim slapom u ulozi Winnetoua

UDRUŽENJE HRVATSKIH TRGOVAČKIH KUĆA

NENO BILUŠIĆ – DEČKO:Šibenski gulaš od janjetinei slanutka

Sastojci:• 1 – 1,5 kg janjetine od buta• ½ kg kuhanog slanutka• Jedna veća ili dvije manje glavice

kapule•

Dva tri češnja luka• jedna veća mrkva• Čaša bijelog vina• Čaša pasiranih pomidora• Stručak lista petrusimena• Stručak lista selena• Korijen domaćeg selena• Kućarin slatke mljeve paprike

Zdrava i kripna,pučka Winnetou juha

Danas ovo jednostavno, ukusno, zdra-vo i kripno jelo zovemo Winnetou juha poslavnom indijanskom poglavici iz popu-

larnih, kako smo ih tada zvali, kaubojskihfilmova. U stvari, riječ je o starom pučkom jelu iz skradinskog zaleđa koje se u tamoš-njim selima kuha od pamtivijeka, a okusmu se mijenja prema stađunu i ovisi otome što ima u vrtu. Osnovni dio mu jeuvijek isti: kapula, maslinovo ulje i pura.Ta juha dobila je ime Winnetou juha šez-desetih godina prošlog stoljeća, a postala je popularna posebno nakon jedne zgodekoja danas spada među domaće mitovei legende. Pučka predaja kaže da je tije-kom snimanja filma o Winnetou glavni

glumac Pierre Brice navratio u jednu ku-ću pored Roškog na kojem su se snimale

Ništa nije slađe od domaće šibenske spize

Sve domaće sastojke za šibenski

gulaš od janjetine i slanutka usvojim dućanima nudi domaćitrgovački lanac ‘Djelo’


23/68

| 23

u slast |

Domaći trgovački lanac „Djelo“ iudruženje hrvatskih trgovačkihkuća „Ultra“ nagrađuju potrošačkimbonom vrijednim 200 kuna čitate-lje časopisa „Volim Šibenik“ koji nampošalju najbolje i njima najdražerecepte za pravu, domaću šibenskuspizu koja se može pripremiti odmesa, ribe, peradi, jaja, sira, ulja ipovrća hrvatskih i domaćih lokalnihproizvođača iz Šibensko – kninskežupanije i Dalmacije, koje nude „Dje-lo“ dućani i mesnice.

Recepte treba slati elektronič-kom poštom na dresu [email protected] ili starom do-brom poštom na adresu Udruga

„Volim Šibenik“, Dobrić 6, 22 000Šibenik.

Imena dobitnika bit će objavljenana Radio Šibeniku i portalu Sibeni-knews.com odnosno mok.hr.

JESTE LI ZNALI...... da je domaći trgovački lanac

„Djelo“ vodeći po zastupljenosti vo-ća i povrća kojeg proizvode poljopri-vrednici i obiteljska poljoprivrednagospodarstva s područja Šibensko

– kninske županije i Dalmacije.

• Kućarin soli• Pola kućarina papra (tko voli)• Pola kućarina ljute mljevene paprike

ili jedan feferon (tko voli)• Maslinovo ulje• 50 - 100 grama bilog od pršuta (može

i pancete, ali bilo od pršuta je bolje)• Za mediteranski štih, tko voli, ali nije

obvezno, manja grančica ružmarina i dva

lista lovora).

Priprema:

Slanutak se namoči preko noći i skuhakao obično. Kada je kuhan treba ga oci- jediti, a vodu u kojoj je kuhan sačuvati. Udobroj teći debelog dna na maslinovomse ulju pirja kapula, mrkva, korijen selena

i luk. Po Kornatskim se užancama korje-nasto povrće posoli i podlije s malo vodetako da ne bude žestoko, nego fino, meko,ukusno i svilenkasto. Kada sve omekša ipusti fine mirise, doda se čisto janjeće me-so izrezano na kocke. Kada sa svih stranaposivi, podlije se s malo vode pa još malo

pirja i tako se ponavlja dva, tri puta kakovoda hlapi, pazeći da meso i povrće nezagori. Kada toć postane staklast, a mesobude napola gotovo, podlije se s pola litrevode i doda se isto juhe od kuhanja sla-nutka i ubaci janjeća kost da pusti okuse imirise. Oni koji vole u ovakvu spizu stavitipapra ili vole mirise i okuse ružmarina ilovora, trebaju ih dodati neposredno prijenego se dolije voda i juha od slanutka palagano promiješati i kuhati još malo dokzačini zamirišu. Tko voli ćućati može nakosti ostaviti malo mesa i žlundrica pa gu-

štati kada se skuha. Sve se kuha na laganojvatri dok se sve ne prožme, a gulaš po-stane gust, ali ne previše. Tada se dodajeslanutak, a kada se on zagrije, bijelo vino.Pusti se da sve još malo kuha, a onda seu gulaš umiješa pešt od bijelog od pršuta,šešnja luka i lista selena. Pešt treba sjeckatidok ne postane kao krema. Nakon što se

pešt umiješa, gulaš treba kuhati još pet,šest minuta, ali ne predugo da ne isparefini mirisi.

Ovaj gulaš se ne servira vruć nego gase pusti prije serviranja petnaestak minuta

da „odahne“, da se „smiri“ i malo ohladi,tako da vrelina ne ubije nepce.Uz ovaj gulaš lijepo ide mješavina ze-

lene salate i rige, začinjena maslinovimuljem i domaćom kvasinom. Paše svakodomaće šibensko bijelo vino ili lagani ro-ze. Ovo fino jelo voli dobar kruh, a najboljiizbor je drniška peka iz „Djela“. «

NenoBilušić Dečko

neke ključne scene. Domaćini su se našliu čudu jer nisu očekivali nikakve goste, aposebice ne Hollywoodsku zvijezdu ka-

kva je bio Pierre Brice, pa su mu ponudiliono što su imali, juhu od kapule, pomi-dora i pure uritko. Pierre Brice, u to dobazvijezda s čijom se popularnošću nemože mjeriti ni jedan današnjiglumac, bio je, kažu, odušev-ljen pa je do kraja snima-nja svaki dan dolazio napijat vruće pučke juhekoja se od tada nazivaWinnetouovom juhom.Zanimljivo je da je takonazivaju i mlađi nara-

štaji koji su je zavoljeliiako nikada nisu gledalinijedan film o Winnetou inisu čuli za Pierra Bricea svedo nedavno, kada su njemačkientuzijasti pokrenuli projekt osmi-šljavanja Winnetou turizma na lokacijamana kojima je snimana serija filmova pre-ma djelima njemačkog pisca Karla Maya.Između 1962. i 1968. godine snimljeno je čak jedanaest filmova o Winnetou, avećina scena je snimana na rijekama Krkii Zrmanji, na Plitvičkim jezerima, Velebitu,

Paklenici, Vrlici i mnogim drugim lokaci- jama u Dalmaciji.

Sastojci za četiri pijata:

• Jedna kapula• Maslinovo ulje•

Jedna sitno sjeckana svježa pomidoraili dva tri sitno sjeckana pelata• Čaša, 1,d dcl. pure

• Dva tri divlja luka

Priprema:

Na maslinovom uljupirja se kapula, a kad

postane staklasta,doda se nasjeckanapomidora i kuha dokse ne dobije fini toć.U drugoj se posudi

skuha pura naritko,približno 1,5 do 2 dclpure na šest decilitara

posoljene vode. Puri sepo volji može dodati papar i

maslinovo ulje. Pura ne smije bitigusta nego rijetka, kao recimo krem juhaod boba. U nju se umiješa toć od kapule ipomidora i začini sitno isjeckanim divljimlukom. Tko nema divljeg luka može juhuzačiniti vlascem.

Ovo jako ukusno, zdravo i jeftino jelo još je ukusnije ako se pripremi na tra-

dicionalni način, u loncu nad vatrom ukominu. «


24/68

| baština ljepote

24 |

Šibenčanke ne dajuda ih muško zaslijepilijepim riječima NAPOMENA: Ovaj tekst potječe iz 1936. godine. Objavljujemo ga bez preinaka nastojeći

sačuvati jezik, pravopis i gramatiku koja je tada

bila u uporabi. Kao ni većina tekstova iz toga

doba, nije potpisan, pa nam je autor nepoznat.

Šibenčani u dokolici i u šali, a šibenskiintelektualci ozbiljno i učeno, navelikosu tijekom prve polovice 20. stoljeća

razgovarali, raspravljali i pisali o ljepotiŠibenčanki. Pokušavali su na najrazličitijenačine objasniti to šibensko čudo ženskeljepote koja je cvjetala iz naraštaja u na-

raštaj i izazivala znatiželju pa i zavist čaki daleko izvan Šibenika. Neki naobraženi

PRIJE 80 GODINA Šibenčanke su bile nadaleko čuvene po svojoj ljepoti,ali i ponosu, borbenosti i prosvijećenosti

Bez obzira kojem tipupripadaju, Šibenčankene pristaju da imse diktira kakav će biti njihov budućiživot. One pokazujuda su svjesne svoječovječje vrijednosti,a to je temelj ženskeemancipacije

Šibenčani nastojali su objasniti porijeklo iizvore ljepote šibenskih djevojaka i žena.Tom pitanju pristupali su vrlo ozbiljno iulagali su znatan napor ne bi li odgonet-nuli zagonetku, ali bez većeg uspjeha.Ipak, njihov nam je trud danas dragocjenu proučavanju baštine ljepote Šibenčanki.Jedan od takvih spomenika ostavio nam jenepoznati šibenski intelektualac, koji je ugodinama kada je svijet napeto pratio štose događa u Njemačkoj i kako se na poli-tičkoj sceni Europe uzdiže mračni lik AdolfaHitlera, posvetio svoje znanje i naobrazbu

svojim sugrađankama. Njegov pristup jezanimljiv jer u ljupki vrtlog razigrane lje-


25/68

| 25

baština ljepote |

pote pokušava unijeti gotovo znanstvenuozbiljnost i definicije pomoću kojih bi bilomoguće odrediti tipove Šibenčanki premanjihovom porijeklu, psihološkom profilu,navikama i životnim nazorima.

Tek nakon šesnaeste godinemože se raspoznati kakav se

leptir iščahurio iz ženskog djeteta

Prateći razvoj mladih djevojaka u Šibe-niku, čitamo u nepotpisanom autentičnomtekstu iz 1936. godine, i opažajući njihovodnos prema životu, iskristalira se poste-peno i formira pred našim očima nekolikosasvim različitih tipova šibenskih žena. Neuzimljemo ovdje riječ tip u nekom psiho-loško - teoretskom apstraktnom značenju,

već nam ta riječ označuje samo plastičnusliku na koju nailazimo u kontaktu sa žen-

skom osobom. Razumije se da se duhovniženski lik ne ispoljuje jednako u svako dobanjenog života i da se tek nakon šesnaestegodine možemo bar donekle tačno fiksi-rati i raspoznati kakav se leptir iščahurio iz

ženskog djeteta. Tek u to doba možemoda naslutimo kakav životni ideal počivaduboko sakriven u duši mlade Šibenčanke.

Salonsko – romantičnitip Šibečanke

Salonsko - romantičan tip teži za svoje-vrsnom ljepotom, egzotičnošću i duhovito-šću. Takova djevojka ima smisla za glazbu,literaturu, zanima je i privlači estetska kul-tura. Živi daleko od briga svijeta. Ne zani-maju je nikakova socijalna i politička pita-

nja i smatra da bi je interes za realni životspustio sa visokih sfera u kojima se kreće.

Hoće da živi u svijetu ljepote, u svojim sno-vima. Salonsko – romantične Šibenčankene smatraju estetsku kulturu svojim ciljem,već im je ona u prvom redu sredstvo da semogu u društvenom životu istaći i istupatikao duhovite i kulturne, a uglavnom im jeto put do dobre udaje u sebi ravne ili boljefamilije.

Tip civilizirane Šibenčanke

Vrlo se često ispoljuje i tip civiliziranešibenske djevojke koja nema nikakovih

etičkih ambicija za život, jer je sva preda-na samo površnosti. Ona živi bez smisla zabilo koji rad, u školi nema uspjeha negose provlači. Izgleda u većini slučajeva kaolutka iz frizerskog izloga. Cilj joj je dobarmuž koji će moći da zadovolji svim njenimzahtjevima i okružiti je takovim okviromkoji će dostojno moći da podcrta njenuljepotu i privlačnost. Ovi su tipovi sve rjeđiukoliko život u obiteljima postaje teži. Ra-nije, dok su prilike mogle da pruže većembroju djevojaka lagodniji život i dok nisuu svojoj kući tako često čule razgovore o

materijalnim brigama, bilo ih je mnogoviše. Njih su vrlo često htjele da imitiraju idrugarice koje su živjele u mnogo skromni- jim prilikama, a nisu imale smjelosti da seodupru uplivu svojih sretnijih vršnjakinja.Tražile su mnogo žrtava od svojih obiteljida bi bar prividno mogle da konkuriraju ine zaostaju za njima.

Materinsko – obiteljskitip Šibenčanke

Životni ideali materinsko - obiteljskom

tipu Šibenčanke su kuća, muž i djeca. Onasanja o lijepom domu, o mužu koji će s


26/68

| baština ljepote

26 |

Znate li tko su Šibenčanke na ovim slikama? Nazovite 099 7333 628, pošaljite e-mailna [email protected] ili pismo na adresu ‘Volim Šibenik’, Trg kralja Tomislava 9(ulaz Dobrić), 22 000 Šibenik i pridružite se čuvarima baštine ljepote naših Šibenčanki.

njom doživljavati sve ljepote zemlje i neba,s kojim će živjeti u najvećoj slozi, kojemu ćeodgajati djecu i kojemu će stvarati ljepotui toplotu bogatog domaćeg ognjišta. Imasmisla za žrtvu i samoodricanje. Osjeća da je obitelj onaj djelokrug koji će je utješiti ida za nju izvan kuće nema zadovoljstva.

Zanima se i za druge probleme života, aliipak jasno pokazuje da je sve drugo za njuod sporednoga značaja. Takvih je Šiben-čanki najviše, ali imaju nevolju da ih semuški plaše jer muški ne vole znati una-prijed da se moraju oženiti.

Radni tip Šibenčanke

Radni tip hoće da preko svog budućegzvanja nađe sebi mjesto u životu, smisaosvoga života, ali i svoju samostalnost. Težida upozna život bez sustezanja i prikri-

vanja, hoće da sama prosuđuje, da budesavjesno spremna za rad, te da nekadapomogne graditi bolji život i savršenijegčovjeka. Uza sav idealizam, vrlo je prirodna.Duboko je zasađena u realni život, budnoi bistro zapaža i nastoji da što jače proširisvoj vidokrug. Sve je interesira, a nije po-vršna, oduševljava se, ali nije zanesenjak.Radina je pa ipak i vrlo jednostavna, a usvojim uvjerenjima nije fanatična. Vrlo jeskeptična u pogledu muža. Priznaje vital-nu važnost zdrave zajednice, ali ne sanjarii ne očekuje od muža i braka ono što joj

ne može pružiti.

Šibenčanka radina djevojka

Sasvim je drukčija od radnog tipa Šiben-čanke radina šibenska djevojka kojoj su radi ambicija najjači motiv u njenom životu ikoja osim rada ne vidi ništa drugoga, sluša iprima sve bez kritike, ne pokazuje nikakovesamostalnosti. Ne otklanja školovanje, rijet-ko misli da joj škola može išta pružiti, ali jenjen stav prema školi dosta pozitivan. Niradna ni radina Šibenčanka danas se više

ne nasmije ponizno na duhovitu opasku onjenoj ženskoj gluposti. One su ponosnei ne djeluju na muškarce i ne osvajaju ihsvojom ženskom slabošću i ne daju da ihmuško zaslijepi lijepim riječima.

Šibenčanke, politikai ženska pitanja

Današnje Šibenčanke prerasle su do-ba kad je za djevojku imao značenje sa-mo njezin subjektivni život. One prodiruiz uskog kruga ličnih interesa u širi svijet

i dovode u sklad svoje zadaće i dužnostisa problemima života. Zato se zanimaju i

za politiku, jer su osjetile usku povezanostizmeđu javnog života i svoje vlastite sudbi-ne. Dosta veliki broj djevojaka traži stvarna itemeljita objašnjenja o političkim, ekonom-skim i socijalnim pitanjima. Dok su djevojkemogle sa nekom izvjesnom sigurnošću daračunaju na zaposlenje, nisu se baš mno-go zanimale za ženska pitanja, ali otkad su

uvidjele da im se sa svih strana nastoji daonemogući rad i samostalan život i otkadsa zebnjom u srcu gledaju na budućnost,počele su se vrlo mnogo da zanimaju i zaženska pitanja. Težnje da se žena ukloni iz javnog života i da se njen djelokrug skuči,urodile su svakako neočekivanim plodomkod šibenskih djevojaka i žena. Bez obzirakojem tipu pripadaju, Šibenčanke ne pri-staju da im se diktira kakav će biti njihovbudući život jer su jasno osjetile koliko jenepravedan stav koji društvo zauzima pre-ma njima. One pokazuju da su svjesne svo-

je čovječje vrijednosti, a to je temelj ženskeemancipacije. «

Malo je gradova koji se mogu pohvaliti ljepotom

svojih žena i tako trajnom baštinom ženske ljepote,

kao što to može Šibenik. Šibenčanke su tako lijepe

da bi Šibenik na njih morao biti ponosan jednako

kao što je ponosan na svoju katedralu, more i pje-

smu. Šibenčanke danas slove kao najljepše Dalma-

tinke i Hrvatice, a njihova je ljepota slavljena i hva-

ljena širom svijeta. Dokazano je to na nebrojenim

regionalnim, nacionalnim i globalnim priredbama

na kojima se biraju najljepše od najljepših.Da su bile lijepe i u prošlosti znamo iz priča, do-

kumenata, knjiga i novinskih reportaža, ali kako su

izgledale i koliko su zaista bile lijepe prije stotinu i

više godina, do sada nismo mogli vidjeti i uvjeriti

se u istinitost hvalospjeva koji su o njima napisani.

Zahvaljujući brižnim čuvarima šibenske bašti-

ne koji su spasili od propasti i uništenja veliki broj

staklenih negativa s početka 20. stoljeća, obasjala

nas je svjetlost ljepote naših baka i prabaka. Da su

na tim drevnim fotografijama upravo Šibenčanke

rođene između 1880. i 1910. godine nema nikakve

sumnje, ali ne znamo tko su, čijeg su roda i kako

su se zvale. Nadamo se da će barem neke od njih prepoznati čitatelji časopisa „Volim Šibenik“.


27/68

| 27

POGLEDOM TE LJUBIM

S Tanaje pogledom te ljubimDivni moj grade, usidreni brode,S kadenom otoka što te resu,Kruna ti fortice, bedemi slobode.

Na moru ti biser jurjeva katedrala,

s kupole spuštaju se slapovi od kamena,U krstionici najfinija bila čipka,Muškom rukom majstora isklesana.

U svim bojama te volim,Okupan zlatom sunčeva sjaja,Kad prospe mjesec srebro na krovove,U modrini kad se nebo s morem spaja.

Dok ti Krka hita i umiva skute,Kao starac strpljivo nižeš stoljeća.Na Šubićevcu proilistale prve ljubavi,Tebi sam grade, dala sva moja proljeća.

Duška Krnić

ŠIBENSKI MOJLIPI KRAJU

Kraju moj,ti si usridcilog svita,maslina ti kruna,loza zlatna struna.

More ti buri prkosi,škrta zemlja blago nosi,cili svit već znade ko si.

Po bovulima svi te znaju,šibenski moj lipi kraju.

Kraju moj,ti si duša puna sunca,u srcu te nosin,s tobon se ponosin.

Biseri ti otoci i vale,u starom gradu tisne kale,lipe riči tebi dakle.Po pismi tebe svi već znaju,šibenski moj lipi kraju.

Gojka Skorić Pelajić

Šibeniče GorčinuSI KUŠA

U Šibenskoj maloj luci,ostali su svi kaići,teška srca i u muci,moralo se u svit ići.U Šibenskoj maloj luci,ostala su moja mula,sa starom slikom u ruci,osjećam ih kroz sva čula.Šibeniče gorčinu si kuša,odmori se i udahni zraka,Šibeniče ti si stara duša,slušaj pismu svojih potomaka.Iz toverne čujem klapu,

ispod glasa tiho piva,nakrivili svi su kapu,i svita je puna riva.Čujem zvona sa zvonika,miris cvića iz đardina,u oku mi davna slika,prastarih gradskih zidina.Šibeniče gorčinu si kuša,odmori se i udahni zraka,Šibeniče ti si stara duša,slušaj pismu svojih potomaka.Šibenik je stara duša,grade gorčinu si kuša.

Marko Jareb

NATJEČAJ“JA TE VOLIM NA SVOJ NAČIN”ŠIBENIK U STIHU - NAJLJEPŠA

PJESMA O ŠIBENIKUPozvani su sudjelovati svi koji vole Šibenik

Udruga ‘Volim Šibenik’ redakcija časopisa ‘Volim Šibenik’ i uredništvo glazbeno-zavičajne emisije Radio Šibenika ‘Volim Šibenik’ u povodu obilježavanjaspomendana Šibenika, 950. obljetnice prvog spomena njegovog imena raspisuju:

Pjesme treba slati elektroničkom poštom na [email protected] ili starom dobrompoštom na adresu Udruga „Volim Šibenik“, Dobrić 6,22 000 Šibenik. Sve pristigle pjesme bit će čitane uemisiji Radio Šibenika „Volim Šibenik“ koja se emitira

svake nedjelje od 11 do 13 sati, a one najboljekoje pristignu na natječaj tijekom mjesec dana bitće objavljene u časopisu „Volim Šibenik“gdje će ihilustrirati šibenski slikar Dalibor Šikić.

Pjesme su nam poslali:Gojka Skorić Pelajić, Duška Krnić, Vjer Morić, prof.

Ivo Livaković i Marko Jareb,

U idućem broju objavljujemo pjesme i pjesme uprozi Vjere Morić, prof. Ive Livakovića i Duške Krnić. «


28/68

28 |

o najljepšoj šibenskoj pjesmi svih vremena i 100 vječnih šibenskih skladbi

ŠIBENSKA BALADA JE

ODRAZ SRCA I DUŠE

ŠIBENIKA I ŠIBENČANA

FENOMEN ŠIBENSKE BALADE

Zašto Šibenčani vole slušati, pjeva-ti, skladati i pisati balade? Ne kon-kretno „Šibensku baladu“, „Goričku

baladu“ ili„Baladu o Ćipinoj livadi“ negoopćenito balade, a ponajviše svoju šiben-sku, izvornu, nije pretjerano reći autohto-nu,šibensku baladu.Autorski i izvođački,opusi šibenskih pjesnika, skladatelja, pje-vača i klapa gotovo su u cijelosti sazdani

od balada koje su bez sumnje u Šibenikunajpopularniji i u samu njegovu bit naj-dublje ukorijenjeninačin iskazivanja, da-rivanja i prihvaćanja emocija kroz stihovei glazbu. U tomu se sa Šibenikom nitko nemože mjeriti niti se s njim može uspoređi-vati. Balada je jedan od najvažnijih temeljazavičajnog identiteta i prepoznatljivostiŠibenika i Šibenčana. Pa zašto onda samopišemo, pjevamo i slušamo balade, a uop-će ne pokušavamo proniknuti u njihovuprošlost i porijeklo, a kamoli stručno pa iznanstveno definirati šibensku baladu kao

šibensku osobitost?

Balada – kulturna baštinačovječanstva nulte kategorije

Može se nekome učiniti da to nema ne-kog velikog smisla i da bi takav intelektu-alni napor bio smatran glupim, uvrnutimpai smiješnim, ali tako mogu razmišljatisamo neupućeni i oni koji ne znaju da jebalada jedno od najvećih bogatstava uriznicikulturne baštine čovječanstva. Onakao pjesnička tvorevina pripada nemate-rijalnoj kulturnoj baštini nulte kategorije,

a u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Brita-niji, Rusiji, SAD-u i drugim zemljama već

se gotovo pola stoljeća radi na definira-nju i klasifikaciji balada te na njihovompopisivanju. Do sada najvažniji tipološkiindeks balada objavio je Deutsches Volk-

sliederarchiv, institut čiji stručnjaci na izu-čavanju balade rade od 1967. godine. Naanglo-američkom području na kategori-zacijii sakupljanju cjelokupnog baladnogstvaralaštva radi od 1955. godine, a i u Ru-siji se na izučavanju balade studiozno radiu najuglednijim nacionalnim znanstvenimustanovama i institutima.

Znanost o baladiZanimanje za fenomen balade seže du-

boko u prošlost. Začetnikom, gotovo bi semoglo reći, znanosti o baladi smatra se

engleski biskup Thomas Percy koji je svojuobimnu građu o baladi objavio još 1765.

godine u knjizi Reliques of Ancient EnglishPoetry. U Hrvatskoj, a još manje u Šibeniku,koliko je poznato, baladom kao književ-no – glazbenim fenomenom nije se još

nitko bavio za razliku od susjedne Bosnei Hercegovine gdje se balada pomno izu-čava. Pojam balade kao pjesničkog žanrau hrvatsku je književnu teoriju krajem 19.stoljeća uveo književni kritičar Franjo Mar-ković u svom djelu Prilog estetičkoj nauci obaladi i romanci.

Ako se sami ne potrudimo...On je, osim toga, prvi počeo razlikovati

baladu i romancu. Po njemu je romancaepsko-lirska pjesma „sadržaja vedra i po-vedra“, dok je balada također epsko-lirska

pjesma, ali „tragična i malone tra

Documents

Volim Sibenik, Broj 6/2016