27Nedjelja, 15. lipnja 2003. ZDRAV �IVOT

OVISNOSTI: U srednjim školama djeca se susreæu i s problemom ovisnosti o drogama, što je takoðerposljedica nedostatne brige za djeèje mentalno zdravlje u osnovnim školama

PRED KRAJ ŠKOLSKE GODINE – DEPRESIJA VEÆ I U ŠKOLSKE DJECE?

Razgovor je najbolji lijek za dušuStruènjaci savjetuju �kolskoj djeci u vi�im

razredima osnovne i srednje �kole darazgovaraju o svojim problemima

otvoreno, ponajprije s roditeljima koji ihbezrezervno vole, èak i onda kada umorni

nemaju vremena niti za osmijeh

Depresija veæ i u škol-ske djece? Da, i to ja-ko puno, ka�e psiholo-

ginja Marija Roth u 10. gim-naziji u Zagrebu. Mo�da jeprekasno na kraju školskegodine dijeliti dobre savjeteza bolji uspjeh, ali za psiho-loško zdravlje nnikad ih nijedosta. M. Roth, naime, upo-zorava da se u svojoj praksisvakodnevno susreæe s mla-dim ljudima u kojih prevla-dava osjeæaj bezvoljnosti, be-zizglednosti i nesreæe beznekog osobitog razloga.Smatra da bi to mogla bitiposljedica i nedostatne rodi-teljske brige, tamo gdje senajprije mo�e intervenirati.

Mladiæi i djevojke koji jojse obraæaju, nisu loši uèeni-

ci, veæ djeca s kojom se u unjihovu domu, u obitelji, pre-malo razgovara. Kako ka�eM. Roth, osjeæaju se prepuš-tenima sami sebi, kao da senitko drugi o njima ne brine:Ujutro sami odlaze u školu ivraæaju se u jednako prazandom. Nerijetko su to djecarazvedenih brakova što po-jaèava problem: sami si ku-haju, spremaju, majka iliotac umorni dolaze s posla iza probleme svoje djece,školske i ostale, nemaju vre-mena ni snage.

Bezvoljnost i osjeæanjenesreæe ne znaèi da su tiuèenici, ali su na dobrom pu-tu da postanu depresivni,smatra M. Roth. Što èiniti?Jedan psiholog na 1400 uèe-

nika koliko ih je u spomenu-toj gimnaziji, zacijelo ne mo-�e rješavati pozadinu pro-blema stotinee uèenika, alito - ma koliko im se èinilo dane mogu – moraju roditelji.

Oni prvi moraju biti ti kojiæe intervenirati i na to ih tre-ba potaknuti. Naša je sugo-vornica u školi pokrenulaniz radionica u kojima seuèenici uz njezin poticaj ba-ve emocijama, uèe kako pre-poznati neke osjeæaje, kada,gdje i kako zatra�iti pomoæako procijene da njihoviemocinalni problemi prela-ze njihove snage.

No, i uèenici, kao i odraslikod nas, još uvijek do�ivlja-vaju obraæanje pihologu ilipsihijatru kao moguænost dase pomisli da su »drugaèiji«,pa osvoj prvi dolazak psiho-logu opravdavaju znati-�eljom. Vremenom se, me-ðutim, poka�e se da zapravoimaju stvarni problem kojegtreba riješiti.

Rezultata tih razgovoraima pri èemu valja znati dato nisu psiho-terapije, veæpotpora za stjecanje osjeæajada nisu sami na svijetu i dase o njima netko brine, ka�eM. Roth. Na�alost nemajusve škole (osim zagrebaèkihgimnazija) psihologa, a u ne-kima rade samo na pola rad-

nog vremena. Bilo bi, meðu-tim, bolje - smata M. Roth -da se psiholozi najprije uve-du u osnovnim školama, jeršto se ranije poèinje s pre-vencijom psiholoških pore-meæaja to su rezultati bolji.Kod nas se, dodaje, punoula�e u sanaciju problema, amalo ili ništa u prevenciju iduševno zdravlje.

U srednjim školama djecase susreæu i s problemomovisnosti o drogama, što jetakoðer posljedica nedostat-ne brige za djeèje mentalnozdravlje u osnovnim škola-ma. Djeca poèinju rano ek-sperimentirati u �elji daprovjere što to droga mo�e,kakav je njen utjecaj. Nekise, na�alost, na tome ne za-dr�e.

Što je s nastavnicima i nji-hovim psihološkim zdra-vljem? Po M. Roth trebalo biviše raditi i na njihovoj edu-kaciji. Mnogi od njih misleda im posao jamèi na fakul-tetu steèeno znanje. No, uèe-nici nisu zadovoljni njihovimradom i odnosom meðu nji-ma. Na nastavnike je, meðu-tim, u tom smislu jako teškoutjecati, jer svoje metodesmatraju nedodirljivim.Obrazovanje je jednosmjer-no s premalo poticaja uèeni-cima za iznošenje svojih sta-

vova i zakljuèaka, pa nemaprostora za komunikacijuèak ni da bi se otkrilo tko jeu pravu. Pri tome priznatipogrešku ne mora znaèitigubitak autoriteta, veæ na-protiv, stjecanje povjerenja.

Ipak, za psihološko zdra-vlje djece najva�niji je njihovodnos s roditeljima. MarijaRoth stoga savjetuje: Bavitese svojom djecom. Naðitevremena barem dva putatjedno i razgovarajte s njimao njihovim i svojim proble-mima i tako steknite povje-renje. Mnogi se problemi ta-ko mogu rješiti kod kuæe i nabezbolan naèin. Èak i akoproblema nema vrijeme zadijete makar i uz neobaveznirazgovor va�no je za psihiè-ku stabilnost, osjeæaj sigur-nosti i zbrinutosti.

I savjet školskoj djeci u vi-šim razredima osnovne isrednje škole: U godinamaste kad mislite da ste pamet-ni i sve znate, što je zapravonemoguæe inaèe ne bi imalinikakvih problema. A imateih, i svaki je rješiv. Razgova-rajte o njime otvoreno po-najprije s roditeljima kojivas bezrezervno vole èak ikad umorni nemaju vreme-na ni za osmijeh.

BISERKA LOVRIÆ

Hepatitis C otkrivase sluèajno

Umor, gubitak apetita, bol umišiæima, muènina, proljev i�utica neki su od simptoma

hepatitisa C koji se, vro èesto, otkri-va – sasvim sluèajno. Ponekad se todogaða prigodom sistematskogpregleda za zapošljavanje, lijeèniè-kog pregleda za vojsku ili pak koddarivanja krvi.

Èimbenici rizika za tu bolest ovis-nost su i korištenje zara�enih igala,višestruki spolni kontakti, tetova�a,piercing, transfuzija krvi... Trenutaè-no je u svijetu èak tri posto stanov-ništva ili 170 milijuna ljudi zara�enokroniènim hepatitisom C. Zara�enapopulacija pokriva sve dobne skupi-ne, dok je sve više ugro�ena upravomlaða populacija.

U Hrvatskoj je zara�eno oko80.000 osoba, no, tek kad tvrtka »F.Hoffmann - La Roche« provede is-tra�ivanje na 8000 ispitanika, znatæe se i njihov toèan broj. Ispitivanjeæe biti gotovo krajem srpnja ove go-dine, otkrio je na nedavnom forumu»Hepatitis C«, njegov domaæin dr.Milorad Gošev, direktor zagrebaè-kog predstavništva tvrtke »F. Hof-fmann- La Roche«.

Kako istièe prof. dr. Nikola Brada-riæ, voditelj Odjela za zarazne bolestiKB Split, posljedice hepatitisa C sukronièni hepatitis, ciroza, rak jetre izatajenje jetre, koje èesto za sobompovlaèi i transplantaciju. Lijeènicipreporuèaju testiranje osobama ko-je uzimaju ili su uzimale opojne dro-ge putem injekcije, osobama kojesu primile transfuziju krvi ili su lijeèe-ne krvnim derivatima prije 1993. go-dine, osobama na dijalizi, hemofili-èarima, djeci majki zara�enih viru-som HCV, osobama riziènog sek-sualnog ponašanja, kao i osobamakoje pokazuju znakove ili simptomebolesti jetre.

Postoji šest genotipova HCV (viru-sa hepatitisa C) koji se pojavljuju srazlièitom uèestalošæu u odreðenim

podruèjima svijeta. Najèešæi je ge-notip 1, koji je odgovoran za 50 do80 posto infekcija u Europi i SAD-u.U Hrvatskoj je uèestalost ovog najte-�e izljeèivog genotipa èak 70 posto.Bolji terapijski odgovor imaju genoti-povi 2 i 3, ili tzv. »Non 1«, te je šansaza njihovo izljeèenje preko 80 pos-to.

Tijekom posljednjih desetak godi-na interferon alfa bio je terapijski»zlatni standard«. Meðutim, terapijasamo interferonom bila je uèinkovitakod svega 15 do 20 posto bolesni-ka. Dodavanjem ribavirina uspjeh jepostignut kod 40 posto pacijenata.Najbolje rezultate dosad postigao jelijek »Pegasys« (peginterferon alfa-2) koji se odnedavno daje i hrvat-skim pacijentima, a od svibnja 2003.nalazi se i na popisu HZZO-a.

»Kombinacija Pegasysa i ribaviri-na donijela je dramatièna pobolj-šanja u uspjehu terapije. Tu kombi-naciju odlikuje i jednostavnost prim-jene jednom tjedno u odnosu na triputa tjedno kod standardnog inter-ferona«, naglasio je prof. dr. BorisVuceliæ, proèelnik Zavoda za gas-troenterologiju Klinike za unutarnjebolesti KBC Zagreb te predsjednikNacionalnog odbora za borbu protivvirusnog hepatitisa.

Doc. dr. Rajko Ostojiæ, pomoænikravnatelja KBC Zagreb, istaknuo jepritom da je hepatitis C izljeèiva bo-lest. »Primarni cilj terapije HCV in-fekcije jest izljeèenje bolesnika, asekundarni je spreèavanje krajnjihposljedica te infekcije, kao i širenjabolesti «, istaknuo je dr. Ostojiæ.

S obzirom da još ne postoji cjepi-vo protiv hepatitisa C, kljuèni naèinprevencije jest edukacija puèanstva.Lijeènici se sla�u kako su jedini na-èini za spreèavanje širenja bolesti –njeno rano otkrivanje (testiranje) tepravovremeno i uèinkovito lijeèenje.

SUNÈICA DOLUŠIÆ

NORMALNO STOPALO: Stopala po mjeri

DEFORMACIJAPOPREÈNOGSVODA: Boljka trièetvrtine gradskogstanovništva

DEFORMACIJAUZDU�NOGSVODA: Najèešæese javlja kodbalerina

KAKO SPRIJEÈITI DEFORMACIJE STOPALA I UBLA�ITI TEGOBE OD KOJIH BOLUJU GOTOVO SVI

Budite dobri prema svojim stopalimapa æe i ona biti dobra prema vama

Sve deformacije, osim �tosu moguæi uzroènikbolova u stopalu, u

potkoljenici inatkoljenici, mogu

dovesti i do bolova ukukovima i donjem

dijelu leða

DINA IVAN

B udite dobri prema svojim stopalimapa æe ona biti dobra i prema vama,ka�e stara izreka. Danas veæina ljudi

ima neku od deformacija stopala.»Spušten popreèni svod, recimo, ima oko

tri èetvrtine gradskog stanovništva«, ka�e dr.med. Maja Jeliæ, ravnateljica Poliklinike za or-topediju »Kinematika«.

»Kao djeca uglavnom nismo hodali bosi, agotovo svaka cipela na neki naèin 'fiksira'stopalo i sprjeèava slobodno gibanje. U Indi-ji, primjerice, gdje se nose sandale s vrlo tan-kim potplatima ili ljudi hodaju bosonogi, pastopalo 'mora raditi', takva deformacija jeznatno rjeða«, dodaje dr. Maja Jeliæ.

U stajanju postoje tri glavne uporišne toè-ke stopala; peta, glavica prve kosti dono�ja -toèka iza palca i glavica pete kosti dono�ja -toèka iza malog prsta. Hod zapoèinjemo os-lanjanjem na petu, zatim se te�ina prebacujena vanjski rub stopala prema uporišnoj toèciiza malog prsta, da bi se na kraju prebacilaprema unutarnjem dijelu stopala iza palca iizvršio iskoraèaj putem palca.

Visoka potpetica - tortura zastopala

»Sve karakteristiène zadaæe stopala, nje-govo stalno prilagoðavanje promjenama sre-dišta mase i podloge, razvile su se u vezi sauspravnim stavom èovjeka te su današnjioblik i funkcija stopala jedni od njegovih filo-genetski najmlaðih akvizicija. Još uvijek nijezavršena prilagodba stopala optereæenjima izbog toga se smatra da je stopalo ranjiv or-gan podlo�an razvoju deformacija«, ka�eprof. dr. sc Marko Peæina, specijalist ortoped,medicinski direktor »Kinematike«.

Osim spuštenog popreènog svoda, mo�ebiti spušten i uzdu�ni svod stopala ili, pak, vi-soko formiran - što je najrjeði oblik deforma-cije stopala (javlja se èesto kod balerina).Sve deformacije, osim što su moguæi uzroè-

nik bolova u stopalu, u potkoljenici, natkolje-nici, mogu dovesti i do bolova u kukovima idonjem dijelu leða.

Visoka potpetica i »špic salonke« neki suod glavnih uzroka deformacija stopala, a i ra-zlog zašto se krivi prsti puno više susreæukod �ena. »Ne preporuèuje se potpetica višaod èetiri centimetra, ali ako je rijeè o visokomristu, onda je bolja mala peta, nego potpunoravna cipela«, komentira dr. Jeliæ. Dovoljno

široka, ugodna obuæa, više sportskog karak-tera, od prirodnih materijala, unutra oblikova-na poput uloška, ono je što dugoroèno nje-guje i èuva nogu.

»Deformaciju palca, hallux valgus, koja sedogaða zbog naprijed uske cipele uz kombi-naciju genetske predisponiranosti, kao i skvr-èeni drugi i treæi prst moguæe je riješiti opera-tivno«, ka�e dr. Jeliæ. Meðutim, ponekad jerazlièito ono što je medicinski uspješno i onošto æe 'uspješno' znaèiti pacijentici. Potrebnoje stoga isprva dobro informirati pacijenticu otome da su i nakon operacije, ukoliko se po-novno bude nosila neodgovarajuæa, uska ci-pela, recidivi moguæi. Skvrèeni prsti ponekadsu samo estetski problem koji ne nanosi bol i

njihovu korekciju uglavnom tada tra�e samo�ene koje više nose otvorene cipele.

Kod deformiranog stopala mogu se stva-rati i natisci jer se te�ina prenijela na dio sto-pala koji za to nije fiziološki predodreðen i onse brani stvaranjem tvrde ko�e. Zadeblja-vanjem natisak takoðer mo�e poèeti boljeti, askidanje sloja ko�e treba se obavljati tako dase redovito skida sasvim mali sloj.

Prije škole ulošci sunepotrebni

»Skidanjem odjednom veæeg sloja èime sedolazi do nje�ne mlade ko�e ispod, samo bisignaliziralo stopalu da proizvede još više tvr-de ko�e«, objašnjava dr. Jeliæ i dodaje: »Stva-ranje natisaka, meðutim, ovisi jako i o kvalite-ti ko�e, ne samo o deformaciji. Mekana i nje-�na ko�a, ali bogata kolagenom ponekaduopæe neæe reagirati na taj naèin, bez obzirašto je rijeè o deformaciji«.

U mišljenjima što je dobro za razvoj djeè-jeg stopala, postoje dvije potpuno razlièiteškole, objašnjava Jeliæ. »Jedna tvrdi da dijetetreba prohodati bosonogo, nositi plitku obu-æu kako bi mu se na odgovarajuæi naèin raz-vijali mišiæi stopala i gle�anj, dok druga tvrdida dijete treba nositi visoku obuæu koja pos-ve dr�i petu i gle�anj. Svakako je nepotrebnoda dijete nosi uloške prije 4. godine jer se tektad razvijaju svodovi stopala. Nošenje ulo�a-ka u toj dobi èak mo�e biti potpuno kontra-produktivno«, dodaje dr. Jeliæ.

Do polaska u školu potrebne su kontrole iulošci æe se primijeniti ukoliko se dijete �alina bolove u stopalima i potkoljenicama, teako postoji jaka deformacija.

»Kad djeca poèinju nositi uloške moraju ihi èesto mijenjati zbog rasta stopala, što jeprofitabilno za ortopedsku industriju, ali èes-to su ulošci sasvim nepotrebni. Jedan oblikdeformacije, primjerice, uvrnuto stopalo pre-ma unutra, u tom razdoblju djeèjeg razvoja, ustvari je sasvim normalno i zato je vrlo bitnapravilna dijagnoza«, ka�e dr. Jeliæ.

U »Kinematici«, nakon pregleda pacijenta,analizira se hod i mjeri se optereæenje ispodstopala zahvaljujuæi elektronièkim senzorimakoji se ugraðuju u posebne platforme za ho-danje. Platforma je povezana s raèunalom inakon dobivenih podataka u Emed sustavu,digitalizacijom otiska stopala, podaci se pre-nose u 3D grafièki oblik, da bi se u CAD/CAMsustavu trodimenzionalno kreirao ortopedskiulo�ak. Nakon provjere lijeènika, konaèni po-daci upuæuju se robotu koji velikom brzinomizraðuje ortopedski ulo�ak od odreðene vrstematerijala.

Nakon izrade uloška ponovno se mo�eprovjeriti optereæenje, Pedar sustavom kojise stavi u cipele pacijenta i potom se analizi-ra tlak ispod stopala tijekom hodanja. Sve donedavno nije bilo moguæe toèno mjerenje tla-kova izmeðu stopala i podloge i ulošci su seizraðivali po papirnatom, indigo otisku ili sa-drenom modelu.

Vje�banje sprjeèava daljnjudeformaciju

»Meðu prvima smo u Europi koji imamoizraðen takav cjelovit sustav kompjutorskedijagnostike i izrade uloška«, ka�e dr. Jeliæ.

Takvi ulošci iskljuèivo su individualni nesamo za svaku osobu, nego i za svako sto-palo. Nošenje ulo�aka preporuèljivo je i zasportaše, pa i rekreativne sportaše zbog mo-guæe pojave »prijeloma zamora« i drugih sin-droma prenaprezanja. Svakodnevno, za sto-pala, osim nošenja ulo�aka, moguæe je uèini-ti još štošta, dodaje uz smiješak dr. Jeliæ.»Vje�banje, svakako vje�banje. Ono otklanjategobe i sprjeèava daljnju deformaciju stopa-la«, zakljuèuje ona.

Zatezanje prstiju naprijed nazad, rolanjepo loptici ili drugim masa�erima, dizanje no-gu u zrak kako bi se otklonila nakupljena pe-riferna tekuæina, tople i hladne kupke kojepoboljšavaju cirkulaciju, uz odgovarajuæeuloške, takoðer su naèini kako æemo ugodni-je i bolje hodati i stajati.

VINCENT VAN GOGH: Slavni je slikar pio terpentin, otapalo zaslikarske boje, iz èega se da naslutiti da je bio ovisnik o aktivnimtvarima iz absinta

PELIN - BILJKA KOJA JE NAPRAVILA REVOLUCIJU U BOCI I GLAVAMA LJUDI

Ako su poznati slikari stvarali svojadjela inspirirani jednom gorkombiljkom i ako su pjesnici spjevalipjesme o njoj, onda zasigurno u

tome ima neèega! Zvali su je kokain19. stoljeæa jer utopljena u alkohol

daje poznato piæe absint

DR. IGNAC KULIER

P remda su autori poznatogfilma o �ivotu Vincenta VanGogha sve dobro napravi-

li, a Kirk Douglas dao maestralnuglavnu ulogu, pa�ljivi gledateljinikad nisu saznali zašto je zapra-vo poznati slikar odrezao uho.Danas je situacija oko tog pitanjaprilièno jasna i veæina autora sesla�e da je u njemu bio prisutanjaki destruktivan poriv, odnosnoda je patio od halucinacija te teš-kih psihoza i �elio sam sebe -uništiti. Njegovo omiljeno piæekoje ga je doslovce izluðivalo bioje tada vrlo popularan absint, aon je na oèigled svojih obo�ava-telja u njega dodavao i konjak ka-ko bi ga ojaèao.

No, nije to sve; pio je terpentin,otapalo za slikarske boje iz èegase da naslutiti da je bio ovisnik oaktivnim tvarima iz absinta. Nai-me, eterièna ulja iz biljne mješa-vine absinta slièna su po kemij-skoj strukturi terpentinu. Danasznamo da terpentin mo�e izazvatipsihotièna stanja i epileptiènenapade što u krajnjoj liniji dovodido ošteæenja mozga. On je jedanod rijetkih umjetnika kojem dugu-jemo sliku »boca i èaša« iz kojese sasvim jasno vidi da je rijeè otipiènoj èaši za absint. Pomnaanaliza njegovih pisama prijatelji-ma potvrðuje tezu o intoksikacijis tujonom, aktivnom tvari iz ab-sinta.

Absint je biljni liker svijetlo ze-lene boje koji se nakon 85 godinaizbivanja (bio je zabranjen) vrationatrag u Veliku Britaniju. Dvos-truko jaèi od standardnih �esto-kih piæa, zeleno piæe sada magiè-no privlaèi isto onako kako je tobio sluèaj u 19. stoljeæu kad jebio staleško piæe umjetnika i inte-lektualaca. Od prije Prvog svjet-skog rata bio je zbog halucinoge-

nih uèinaka zabranjen u SAD-u,Francuskoj, Belgiji i Švicarskoj,ali, primjerice, svoju katarzu do-�ivio je u Èeškoj i nekim drugimdr�avama. Premda je povijestšampanjca daleko poznatija, ze-leno piæe absint ima u sebi neštomistièno i vezano je uvijek zatamnije epizode iz �ivota pozna-tih imena onoga doba. Izgleda,ovisnost o absintu nije bila samood visokog postotka prisutnogalkohola, veæ upravo ovisnost oaktivnim tvarima koje se ekstrahi-raju u alkoholu.

Absint kao zaštita odratnih strahota

Absint je patentiran kao u lijeku Švicarskoj davne 1797. godineod strane Henryja Louisa Perno-da, a glavne biljne vrste su pelin(Artemisia absinthium), anis i ko-moraè. Namjena je bila univerzal-na za sve bolesti, a karakteristika- gorak okus. Tada je, naime, do-bar lijek morao biti gorak. Nagla-sak je bio na istjerivanju crijevnihglista, sredstvo protiv kuge, pro-tiv bolova, osobito završnog de-belog crijeva, itd. Èinjenica da jedobio naziv po Artemisu iz grèkemitologije govori nam da je bioomiljeno sredstvo i u narodnojmedicini stare Grèke. Propisnokonzumiranje absinta podrazumi-jevalo je malo ledene vode (dapobijeli) i komadiæ šeæera (da po-ništi gorèinu), a koristile su se iposebne šupljikave �lice. Absintje toliko jak da se veæ nakon pargutljaja kod osjetljivih osoba mo-�e javiti pijanstvo, a u ekstrem-nim sluèajevima neoprezni koris-nik jednostavno ode pod stol.Poznati britanski pisac OscarWilde bio je strastveni ljubiteljabsinta i on je detaljno opisaonjegovo devastirajuæe djelovanjekoje se dijeli na nekoliko faza. »Uprvoj«, ka�e pisac, »vidite stvari

onakve kakve jesu, u drugoj vidi-te da ih više nema, a u treæoj vidi-te najstrašnije stvari na svijetu«.

Prva velika veza izmeðu ratni-ka i odliènog sredstva za kom-penziranje straha, potjeèe iz pre-ventivne intervencije francuskihtrupa u Al�iru (1844.-1847.). Kadasu se Francuzi pobjednièki vratiliu Pariz, sobom su donijeli karak-teristièan miris absinta. Iz tog ra-ta apsolutno je profitirao Pernod iu razdoblju izmeðu 1880.-1914.neposredno pred Prvi svjetskirat, absint je do�ivio svoj vrhu-nac. Naime, bilo je to piæe inspi-racije za brojne umjetnike koji suse sjatili u Pariz sa svih stranasvijeta. U to vrijeme u Francuskojse konzumiralo absinta više negou bilo kojoj drugoj zemlji svijeta.Piti absint tada je znaèilo »opuš-tenost i lagan �ivot«, zapravo jeto bila preteèa kasnijeg slatkog�ivota. Sjediti u kafiæu i pustiti dase lagano miješaju zelena magi-ja, kapi ledene vode i kocka še-æera bili su dovoljni za komadiæsreæe. Silnu popularnost absintamoæi æemo shvatiti tek onda kadadoðe do njegove zabrane. Tadapopularni pariški slikar TouloseLautrec pravio je posebnu mješa-vinu koju su nazivali »zemljo-tres«. Treba znati da se absintmo�e miješati s crnim ili bijelimvinom umjesto ledenom vodom itada dobiva posebnu aromu. Ka-da je toèenje absinta konaèno za-branjeno, jedna od rijetkih ze-malja u Europi bila je Èeška re-publika gdje restrikcija nije bilopa su mnogi u�ivali prilikomodlaska na slu�bena putovanja.Èesi su otkrili da se halucinogeni

uèinak pojaèava ako se absint la-gano zagrije.

Ljubav prema absintu gajio je inobelovac Ernest Hemingway ko-ji se našao na ratištu u Španjol-skoj, a zatim i u Italiji. U romanu»Kome zvono zvoni« on spominjeabsint na više mjesta.

Toksiènost nekihkomponenti absinta

Premda je absint kao »�estica«bio zabranjen u SAD-u 1912. go-dine, zadr�ao se obièaj toèenjatog piæa u okolici New Orleansa,osobito u mjestu Crescent Citykoje od osnutka ima francuskikarakter. Navika da se pije ab-sint, bila je i ovdje privilegija um-jetnièkih krugova gdje su prevla-davali glazbenici. Zbog brojnihpsihièkih poremeæaja, pa i sa-moubojstava, izvršen je veliki pri-tisak javnosti na zdravstvenevlasti zbog èega je došlo do za-brane.

Dominantno eterièno ulje takvesmjese jest anetol što odmahznaèi da u kontaktu s vodom po-bijeli (mastika - rakija od anisatakoðer pobijeli). Pije se iz po-sebnih èaša duguljastog oblika,koje u sredini mogu biti matirane.Pelin se kroz povijest spominjekao lijek, ali dosta èesto i kaootrov upravo zbog sadr�aja aktiv-ne tvari tujona. Od ukupne kolièi-ne eteriènih ulja, pelin sadr�i 40-90 posto tujona, za koji struènjacitvrde da je u odreðenim dozamatoksièan i halucinogen. Dok jedanašnji absint limitiran u pogle-du sadr�aja tujona na 10 mg/kg,u vrijeme Prvog svjetskog ratakada je bio na vrhuncu slave i ka-

da ga je pio Ernest Hemingwayimao je 60-90 mg/kg tujona. Stariabsint sadr�avao je 75 posto al-kohola što se smatralo »vatre-nom vodicom«, osobito u zajed-nici s bogatim sadr�ajem tujona.Ako se ka�e da je gotovo redovi-to takvo piæe sadr�avalo i manjekolièine metil alkohola, rekli smosve za one koji se razumiju u tok-sikologiju! Inaèe standardna sli-ka intoksikacije absintom (absin-tizam) karakteristièna je po pos-panosti, halucinacijama, grèevi-ma koji su slièni epileptiènim na-padima, podrhtavanje tijela itd.

No, u alkoholnom ekstraktu,osim pelina, i neke druge biljke(likviricija i anðelika) imaju jošraznih glikozida koji su toksièni ièija struktura do danas nije poz-nata.

»Ni na nebu ni nazemlji«

Tako, primjerice, u lišæu imasantonina za koji se pouzdanozna da izaziva vrtoglavicu i halu-cinacije.

Tujon depresira središnji �ivèa-ni sustav, ali u kombinaciji s alko-holom oko pola sata traje stanje»ni na nebu ni na zemlji«. Maledoze ekstrakta pelina djeluju kaostomahikum, pojaèavajuæi apetit,a malo veæe doze mogu izazvatineugodne probleme. Uostalom,sliènu situaciju imamo kod efe-dre koja je omiljeno sredstvo zaskidanje tjelesne te�ine kod bodybuildera.

Kad se kombinira s alkoholomnastaje »boom efekt«! Zelena bo-ja potjeèe od klorofila lista; što jeviše klorofila boja je intenzivnija,

a što više ima ekstrakta lišæa, vi-še je i santonina. Naravno, što jesadr�aj tujona i santonina veæi,ludilo korisnika æe biti jaèe. Hoæeli neki od korisnika odrezati uhoili nešto drugo sporedno je, aliostaje èinjenica da mnoge biljkeili njihovi dijelovi u alkoholnomekstraktu mogu imati vrlo iznena-ðujuæe uèinke.

Razlog je jednostavan; ota-panje glikozida i drugih toksiènihtvari omoguæuje brzu apsorpciju.Sjetimo se samo ruskog ili mek-sièkog obièaja da se rakija (teki-la, votka) pojaèavaju dodavanjem»ludih« gljiva u prahu, a zatimnastaje natjecanje tko æe izdr�ativiše dok ne »poludi«. A kad senaðe proizvoðaè absinta kojemuje klorofil preskup, pa zelenu bo-ju pojaèava problematiènim ke-mijskim sredstvima, a takoðerkoristi razne dodatke, tada absintpostaje opasan za obiène smrtni-ke.

Kronièni ovisnici ništa ne osje-te jer su se jednostavno naviklina visoke doze otrova.

U pravilu stradaju mozak, jetrai bubrezi. Da bi dokazali toksiè-nost eteriènih ulja, struènjaci suuspjeli otrovati štakora istom ko-lièinom ulja klinèiæa i ulja pelina.Istina, pelin i absint nisu istovjet-ni s eteriènim uljem pelina, kojeje zaista otrovno. No, ipak prevla-davaju mišljenja da pojedinakomponenta nema tako razornodjelovanje na tijelo kao njihovakombinacija u sprezi s alkoho-lom.Absint je i danas popularnopiæe u mnogim europskim ze-mljama ukljuèujuæi Španjolsku,Portugal, Èešku Republiku, Veli-ku Britaniju, itd. Kolièina tujonakontrolira se i ne prelazi opuštenilimit. Absint se mo�e naruèiti i uMoskvi i Lenjingradu, ali nisamsiguran kakvu æete kvalitetu do-biti.

Zašto je Van Gogh odrezao uho?