KARL MAY

CRNI MUSTANG

1. SKAUT

Žestoka oluja šibala je gustom kišom visoku šumu da su se vrhovi jela povijali pred njom. Prst debeli mlazovi vode tekli su niz golema stabla i skupljali se uz korijenje u sitne, a zatim postepeno u sve veæe potoke koji su u nebrojenim vodopadima padali s peæine na peæinu sve dok ih nije prihvatila nabujala rijeka na dnu uske doline. Spustila se noæ. Svakog èasa grmjelo je iznad dubine, ali ma kako svijetlo i jarko bljesnula munja, kiša je tako žestoko plju-štala da se nije dalo vidjeti ni pet koraka daleko.Bijesna oluja hujala je gore u šumi i uz stijene, ali nije dopirala dolje u dubinu gdje su goleme jele nepomièno stajale u noænoj tami. Uostalom, ni ovdje nije bilo mirno jer je rijeka tako šranila i brujala meðu obalama da bi samo neko vanredno oštro uho moglo èuti kako dva osamljena jahaèa jašu niz rijeku; vidjeti ih nije mogao nitko.Da je bio dan, oni bi sigurno privukli zaèuðeni pogled svakoga tko bi ih sreo i to ne možda zbog svog odijela i opreme, veæ zato što su obojica bila upravo neobièno visoka.Jedan je od njih bio plav poput zemièke i imao je s obzirom na svoju visinu, upravo smiješno malenu glavu. Izmeðu dva dobrodušna sitna mišja oka nalazio se siæušni, uvis okrenuti frnjasti nos koji bi mnogo bolje pristajao licu èetverogodišnjeg djeteta i nije stajao ni u kom omjeru s vanredno širokim ustima koja su se pružala gotovo od jednog uha do drugoga.Taj je èovjek bio golobrad pa se èinilo da mu je taj nedostatak bio priroðen jer preko toga ženstveno glatkog lica sigurno još nikad nije prešla britva. Bio je odjeven u kožnati haljetak koji mu je kao kakav kratki ogrtaè u brojnim naborima visio s uskih ramena, kožnate hlaèekoje su mu èvrsto stezale noge, dugaèke i tanke kao u rode, poluvisoke èizme i slamnati šešir èiji se obod turobno ovjesio tako da mu se kiša s njega u neprekidnim nitima slijevala na ramena. Na leðima mu je visila, kundakom okrenuta prema gore, dvocijevka. Jahao je na snažnom košèatom kljusetu kome je sigurno bilo veæ petnaest godina, ali kao da je kanilo isto tako snažno i èilo preživjeti još daljnjih petnaest godina.Drugi konjanik imao je tamnu kosu, pokrivenu prastarom krznenom kapom, vrlo usko i dugaèko lice, isto tako veoma uski i dugaèki nos i usta te tanke brkove èije je vrhove gotovo mogao svezati iza uèiju. Bio je visok više od dva metra te je, za razliku od svog pratioca, bio odozgo odjeven usko, a odozdo široko, jer, dok je na nogama nosio veoma široke hlaèe s mnogo nabora èije su nogavice bile utaknute u poluèizme od goveðe kože, gornji dio tijela bio mu je tako èvrsto stegnut u dugaèki kaput od pusta da mu je ovaj pristajao kao saliven. I on je nosio dvocijevku. Samo se po sebi razumije da su obojica, osim pušaka, imala i noževe i revolvere. Taj je èovjek jahao na pouzdanom mustangu koji je imao za sobom isto toliko roðendana kao i konj njegovog saputnika.Oba konjanika nisu se obazirala ni na put ni na kišu. Svojim su oštroumnim i iskusnim konjima prepustili da pronaðu put, a na vrijeme se nisu obazirali zbog toga jer im kiša nije mogla prodrijeti dublje od kože.

Usprkos neprekidnoj grmljavini i sijevanju munja, te unatoè opasnoj blizini rijeke koja je podrovala i odnosila obale, njih su dvojica tako mirno razgovarala kao da jašu otvorenom prerijom po najljepšem sunèanom danu. Ali da ih je netko vidio, taj bi sigurno uoèio i to da su oni jedan drugog, usprkos tami, veoma pomno promatrali jer su se upoznali tek prije jednog sata, a na Divljem zapadu je uvijek dobro da se nepoznati ljudi susreæu s nepovjerenjem. Oni su se neposredno prije nego što se spustila noæ i nahrupila oluja, sreli gore na rijeci. Obojica su još istog dana željela stiæi u Firvvood-camp1; bilo je dakle samo po sebi razumljivo da su zajedno jahali dalje.Nisu jedan drugoga zapitali za imena ni za zanimanje, a razgovor im je bio tako opæenit da uopæe nisu dodirnulii Logor u jeliku.neku posebnu temu. Sad meðutim odjeknu višestruka žestoka grmljavina, munje uèestaše blještavo osvjetljavajuæi uski klanac, a onaj plavokosi s frnjastim nosom dobaci:"Bless my soull To je nevrijeme! Upravo kao kod kuæe kod Timpeovih baštinika!"Èuvši te posljednje rijeèi njegov pratilac nehotice zaustavi konja i veæ zausti da nešto upita, ali se predomisli. Sjetio se da èovjek zapadno od Missisippija nikad ne smije bitineoprezan.Razgovor se nastavio, ali dakako prilièno oskudno kako je veæ to iziskivalo mjesto i položaj u kojem su se nalazili. Prošlo je èetvrt sata i još jedna èetvrt. Onda rijeka odjednom oštro zakrene prema onoj strani na kojoj su se nalazila oba jahaèa. Ovdje je podrovala zemljanu obalu; konj plavokosog jahaèa nije uspio dovoljno brzo skrenuti ustranu pa stupi na podrovanu grudu i propadne, ali sreæom ne duboko. Njegov ga jahaè povuèe gore, ustranu, podbode ga ostru-gama, i jednim smionim skokom skoèi opet na èvrsto tlo."Good god!" viknu zatim. "Veæ sam ionako dovoljno mokar od kiše pa èemu dakle da se kupam? Ovdje bih se mogao utopiti! Gotovo kao i onda kod Timpeovih baštinika."Odmaknuo se na sigurnu udaljenost od rijeke, jašuæi dalje. Njegov pratilac je još neko vrijeme šutke jahao za njim, a onda upita: "Timpeovi baštinici? Kakvo je to ime,ser?""Zar to ne znate?" glasio je odgovor."Ne znam.""Hm! Èudno! Svi moji prijatelji i znanci to znadu!""Zaboravljate da smo se tek prije nešto malo više od jednog sata prvi put sreli.""Taèno! Onda zaista ne možete još znati tko su Timpeovi baštinici; ali to æete možda doznati.""Možda?""Da, naime ako dulje ostanemo zajedno.""Ali ako bih ja to sad htio doznati, ser?""Sad? Zašto?""Jer se zovem Timpe.""Što? Kako? Zovete se Timpe? Timpe vam je prezime?""Jest.""Wondeful! Veæ duge godine tražim Timpea, tražim ga posvuda, na svim brdima i dolinama, na istoku i na za-padu, danju i noæu, po suncu I po kiši, a sada, kad sam se veæ davno odrekao nade da èu ga pronaæi, jaši on ovdje po tom vremenu kraj mene i umalo što nije dopustio da se utopim u toj lijepoj rijeci, a nije mi rekao tko je!""Vi tražite mene?" zaèuðeno upita njegov pratilac. "Zašto?""Zbog baštine! A zašto bih vas inaèe tražio?"

"Baštine? A tko ste vi zapravo, ser?""I ja sam jedan Timpe.""I vi ste jedan? A odakle?""Tamo od prijeka.""Iz Njemaèke?""Dakako! A kako bi jedan Timpe mogao biti negdje drugdje roðen?""Mogao bi jer ja sam se na primjer rodio ovdje u Sjedinjenim Državama.""Ali od njemaèkih roditelja!""Otac mi je bio Nijemac. A odakle potjeèete vi?""Iz Hofa"u Bavarskoj.""Onda sigurno nemamo nikakve veze jer ja potjeèem iz Plauena u Vogtlandu.""Oho, nikakve veze! Moj otac takoðer potjeèe iz Plauena pa se odande doselio u Hof."Crnomanjasti èovjek zaustavi konja. Kiša je nakon posljednjeg žestokog udarca groma odjednom prestala, a oluja je rastrgala oblake. Izmeðu njih su virile svijetle plave pruge neba i oba jahaèa mogla su jedan drugome razabrati lice."Dakle se iz Plauena doselio u Hof?" upita. "Onda ne samo da je moguæe da smo roðaci, veæ je to, štavi se, vrlo vjerojatno, što je bio vaš otac?""Puškar, a i ja sam izuèio taj zanat.""To se slaže, to se slaže! Ovo je zaista neobièan sastanak. Ali nemojmo se zadržavati ovdje! Oluja se može vratiti, a pred nama leži još najteži dio te doline. Treba iskoristiti ovo malo povoljnije vrijeme. Bolje æemo moæi nastaviti razgovor kad stignemo na naš cilj. Doðite dakle, ser, ili bratiæu, ako vam se to bolje sviða."Oni pojahaše dalje. Dolina se ubrzo tako suzila da je ostalo vrlo malo prostora izmeðu rijeke i kamene padine brda, koja se uzdizala gotovo okomito. Na tom prostoru nije rasla trava, veæ gusto grmlje kroz koje su se konji morali10upravo probijati. Da se oluja nije stišala i da je ostalo isto tako mraèno kao što je bilo prije, konjanici bi se jedva mogli provuæi. !Takav je bio dobar dio puti, a onda se dolina opet raširi da bi se nakon daljnjih pola sata jahanja ponovo suzila u uski klanac; ovaj meðutim nije bio dugaèak jer je uskoro prešao u otvorenu ravnicu nazvanu Firwood-camp na kojoj su rasle goleme jele, uzdižuæi se visoko u nebo.Ovdje su se dvije doline ukrštavale gotovo u pravom kutu, naime rijeèna dolina kroz koju su stigla oba Timpea i jedna druga dolina kojom se željeznica, što su je upravo gradili, uspinjala na brdo. Camp znaèi logor i oba su jahaèa izašavši iz klanca usprkos noænoj tami opazila da se ovdje zaista nalazi prilièno velik logorDolina je bila puna golemu stabala, posjeèenih da služe za izradu dasaka i željeznièkih pragova dok su otpaci služili za ogrjev. Most preko rijeke bio je skoro dogotovljen, a u blizini se nalazila pilana u kojoj se obraðivalo sve to silno drvo. Malo dalje zijevao je u padini brda duboko usjeèeni kamenolom iz kojega je vaðeno kamenje za izgradnju željeznièkog nasipa, a nalijevo se prtjžalo nekoliko drvenih zgrada sliènih sušama. U njima su bili i smješteni ljudi, alat i zalihe.Jedna od tih drven jara koje su ovdje nazivali shops bila je veoma dugaèka i duboka. Èetiri dimnjaka dizala su se iznad krova i brojni osvijetljeni prozori odavali su da shop služi za smještaj radnika. Zato i došljaci krenuše prema njemu.Veæ izdaleka zaèuli su buku glasova, a kad su prišli bliže, osjetiše zadah rakije koji se na svakom koraku sve više pojaèavao. Najzad sjahaše i svezaše konje za motke zabijene ispred vrata. Uto iz kuæe izaðe neki èovjek, zasta na vratima viknuvši natrag u kuæu:"Ubrzo mora stiæi vlak s graðevnim materijalom. Otpre-mit æu ga i odmah se vratiti. Možda æe donijeti kakve novosti pa èak i novine."

Èovjek zatim podignu pogled, ugleda strance, stupi u stranu da bi ih bolje obasjalo svjetlo koje je prodirale kroz vrata i pomno ih pogleda:"God evening, ser", pozdravi plavokosi. "Pokisli snio do kože. Ima li ovdje kakvo mjestance gdje bismo se mogli osušiti?"II"Ima" odgovori ovaj. "Ima štaviše i takvih mjesta na kojima æete moæi spavati na suhome, ukoliko, naime, ne spadate u onu vrst ljudi koje èovjek radije ne pušta da uðu.""Ne brinite ništa, ser! Mi smo èestiti zapadnjaci, džentlmeni koji vam neæe nanijeti nikakve štete, veæ æe platiti sve što dobiju.""Ako je vaša èestitost tolika koliko ste visoki, onda ste svakako najveæi džentlmeni pod suncem. No, samo uðite, tamo nalijevo u onu manju prostoriju i recite shopmanu1 da mu, enginner2, poruèuje da smijete ostati. Ubrzo æemo se opet vidjeti."On ode, a oni ga poslušaše.Unutrašnjost dašèare saèinjavala je jednu jedinu veliku prostoriju u kojoj je samo nalijevo bio mali dio napola odvojen zidom od dasaka visokim poput èovjeka. U velikoj prostoriji nizali su se cijeli redovi grubih stolova i klupa, zabijenih u zemlju, a izmeðu njih i uza stijene bile su redom svrstane postelje, ispunjene uglavnom suhom travom i sijenom. Èetiri ognjišta na kojima su plamtjele velike vatre donekle su osvjetljivale prostoriju. Svjetiljki ili svijeæa nije bilo pa se tako u plamsanju vatre èinilo kao da su sve osobe i svi predmeti nekako sablasno nemirni, vjeèno u pokretu.Uz stolove je sjedilo i na ležaj ima se ispružilo otprilike dvije stotine željeznièkih radnika, mali momci dugaèkih perèina i žute puti, isturenih jagodiènih kosti i kosih oèiju. Sad su zaèuðeno pogledali oba ta pretjerano visoka èovjeka."Gle! Kinezi!" reèe tamnokosi. "Preðimo prijeko u onu manju prostoriju, možda ondje sjede bijelci."U tom drugom odjelu nalazilo se takoðer nekoliko stolova za kojima su sjedili bijeli radnici, pušeæi i pijuæi, sve sami krupni, èvrsti muškarci od kojih je vjerojatno mnogi vidio veæ i bolju prošlost, a poneki samo zbog toga došao ovamo jer se na civiliziranom istoku više nije smio pokazivati. Èim su ugledali goste, njihov veoma glasan razgovor odmah utihnu. Zaèuðenim pogledima pratili su ih do gostinske tezge na koju se shopman naslonio meðu brojnim bocama i èašama."Rail-roaders?"s upita on kimnuvši kad su ga pozdravili.1 Opskrbnik.2 Inženjer.3 Željeznièari.12"Ne, ser", odgovori plavokosi. "Ne namjeravamo džentlmene koji sjede ovdje prikratiti za njihovu zaradu. Mi smo zapadnjaci pa tražimo vatru uz koju bismo se mogli osušiti. Engineer nas je poslao k vama.""Možete li platiti?" upita shopman, mjereæi oštro visoke ljude."Možemo.""Onda možete dobiti sve što trebate, a kasnije i fini odvojeni ležaj za spavanje tamo iza sanduka i baèava. Sjedite za ovaj stol uz peæ. Ondje je dosta toplo; onaj drugi stol je odreðen za èinovnike i više džentlmene.""Well! Vi nas dakle ubrajate meðu niže džentlmene? S obzirom na našu visinu ne bih to smatrao moguæim. Ali to nas ništa ne smeta. Donesite nam èaše, vruæe vode, šeæera i ruma! Htjeli bismo se i iznutra ogrijati."Oni sjedoše za stol koji irn je bio dodijeljen i nalazio se u blizini vatre, tako da su se njihova mokra odijela mogla ubrzo osušiti. Uskoro dobiše ono što su naruèili i smiješaše

grog. Bijeli radnici su èuli da se ne moraju bojati konkurencije; to je bilo dovoljno da nastave svoj prekinuti razgovor.Za stolom za službenike i "više džentlmene" sjedio je jedan jedini èovjek, kome možda nije bilo još ni trideset godina; bio je odjeven kao bijeli lovac, ali se po boji njegove kože i po crtama lica dalo razabrati da ne pripada kavkaskoj rasi. Svakako je bio mestic, jedan od onih mješanaca koji, doduše, nasljeðuju tjelesne odlike obaju roditelja, ali kadšto na žalost i njihove moralne nedostatke. Bio je snažan i gibak kao panter i crte lica bile su mu vrlo pametne, no njegove tamne oèi ležale su skrivene ispod duboko spuštenih kapaka i trepavica, vrebajuæi kao što par divljih maèaka vreba na plijen. Èinilo se da se i ne osvræe na oba stranca ali mu je pogled ipak èesto i skriveno poletio prema njima, a k tome je i glavu okrenuo na njihovu stranu da èuje o èemu æe govoriti. Imao je razloga da ustanovi što ih je dovelo u taj kraj i kane li ovdje ostati. Na žalost nije razumio nijednu od njihovih rijeèi, premda su dosta glasno govorili, ali njemaèkim jezikom koji on nije poznavao.Natoèivši èaše, oni se nazdrave i ispiše do kraja. Onda crnokosi postavi èašu preda se na stol i reèe:"Tako, to je bila dobrodošlica što smo je jedan drugome dužni, a sad da prijeðemo na stvar! Vi ste dakle zapravo13puškar, a vaš otac je to takoðer bio. Sve ako i jesmo roðaci, ipak æu vam reæi da još ne znam da li se prema vama imam vladati kao prema roðaku.""Zašto to ne biste smjeli?""Zbog baštine.""Kako to?""Prevarili su me za baštinu.""I mene!""Zar zaista? Vi takoðer niste ništa dobili?""Ni pare!""Pa ipak je baštimcima tamo prijeko isplaæen vrlo velik iznos!""Da, isplaæen je Timpeovim nasljednicima u Plauenu, ali nije meni, premda sam ja isto tako pravi Timpe kao i oni.""Dopustite mi da najprije ispitam je li to taèno. Kako glasi vaše puno ime?""Kazimir Obada Timpe.""A kako vam se zvao otac?""Rehabeam Zaharija Timpe.""Koliko je braæe imao vaš otac?""Petero. Tri najmlaða su otišla u Ameriku. Vjerovala su da æe se ondje brzo obogatiti jer u Americi ljudi trebaju mnogo pušaka. Sva braæa su bili puškari.""Kako se zvao onaj drugi brat koji je ostao u Plauenu?""Ivan Danijel. Umro je, ostavivši dva sina, naime Petra Mihu i Marka Apsalona; oni su naslijedili onih stotinu tisuæa talira koji su im bili poslani iz grada Favette u Alabami.""To je taèno, to je savršeno taèno! Buduæi da poznajetesva ta mjesta i osobe, dokazujete da ste zaista moj bratiæ.""Oh, ja to mogu i bolje dokazati. Pomno sam spremiosve svoje isprave i papire; nosim ih na srcu pa vam ih moguodmah -""Ne sada, ne sada, možda kasnije", upadne mu u rijeè njegov subesjednik. "Vjerujem vam. Sigurno znate i to zašto je to petero braæe i zašto su svi njihovi sinovi dobili takva biblijska imena?""Znam. To je prastari obièaj u obitelji od kojeg nitko nije odstupio."

"Tako je! Taj obièaj dao se lako zadržati i u Sjedinjenim Državama jer Amerikanci takoðer vole takva imena. Moj otac je bio treæi brat. Zvao se David Makabejac i ostao-je14u New-Yorku. Ja se zovem Hazael Benjamin. Oba najmlaða brata zašla su dublje u zemlju i naselila se u gradu Favette u državi Alabama. Najmlaði brat zvao se Jozef Habakuk. Umro je ondje bez djece i ostavio veliku zaostavštinu. èetvrti brat, Tobija Holoferno umro je u istom gradu; njegov jedini sin, Nahum Samuel, varalica je.""Kako to?""Zar to ne uviðate? Ja ni o èemu nisam imao ni pojma. Moj otac se doduše u prvo vrijeme dopisivao sa svoja dva brata u Favetteu, ali je to dopisivanje malo-pomalo zamrlo sve dok na kraju gotovo i nisu jedni na druge zaboravili. Udaljenosti u Sjedinjenim Državama su tako velike da èak i braæa postepeno jedan dragoga gube iz vida. Nakon oèeve smrti nastavio sam njegov posao, ali jedva da sam zasluživao više nego što sam trebao za život. Onda sam sluèajno u Ho-bokenu sreo nekog useljenika iz Plauena. Dakako da sam ga odmah upitao za moje tamošnje roðake i zaèudio se do-znavši da su od Habakuka u Favetteu naslijedili stotinu tisuæa talira. A ja nisam dobio ništa! Mislio sam da æe me udariti kap! Imao sam pravo da tražim svoj dio pa sam napisao sigurno deset i više pisama u Favette, no nisam dobio odgovor. Onda sam stvorio odluku, prodao svoju radionicu i otputovao onamo. 4"Posve pravo, posve pravo, dragi bratiæu! No, a što je bilo?""Baš ništa jer je ptièica izletjela.""Kakva ptièica?""To možete i sami zamisliti! U Favetteu su vjerovali da je stari Habakuk umro samo kao osrednje imuæan èovjek, ali nitko nije slutio da je bio tako bogat. Vjerojatno zbog škrtosti nije to nikome pokazivao. Njegov brat Tobija Holoferno umro je prije njega vrlo siromašan pa je Josef Habakuk uzeo njegova sina, svog sinovca Nahuma Samuela k sebi u posao. Taj Nahum je varalica. Nije doduše mogao izbjeæi da tih stotinu tisuæa talira pošalje u Plauen, ali sa svim ostalim novcem se jednostavno izgubio pa tako i s onih stotinu tisuæa talira koji bi trebali pripasti meni.""A vjerojatno i s mojim novcem?""Svakako!""Ništarija! Moj otac je iselio iz Plauena jer se zbog poslovnog suparništva posvadio s braæom. To je neprijatelj-15stvo usprkos velikoj udaljenosti sve više i više raslo tako da jedan za drugoga više nije htio ni da èuje. Moj otac je umro, a isto tako i njegov brat u Plauenu. Kasnije su mi njegovi sinovi pisali da su od strica Josefa Habakuka u Americi naslijedili stotinu tisuæa talira. Odmah sam se odvezao u Flauen da se raspitam. Ondje se divno živjelo. Ljudi su moje bratiæe nazivali samo još Timpeovim baštinicima. Napustili su svoje poslove i živjeli kao knezovi. Vrlo su me lijepo primili pa sam nekoliko tjedana morao ostati kod njih u gostima. Staro neprijateljstvo nije ni jednom rijeèju spomenuto, ali isto tako nisam mogao doznati ništa pobliže o stricu Josefu Habakuku i njegovoj ostavštini. Moji bratiæi su dopuštali da vidim njihovo bogatstvo, ali kao da nisu željeli da i ja dobijem svoj dio. Zato sam se i ja isto tako brzo odluèio kao i vi: prodao sam svoju radionicu, otišao u Ameriku i iz New-Yorka dakako otputovao izravno u Favette.""Ah, dakle i vi! Pa što ste ondje našli?""Taèno ono što i vi, samo što su mi se ljudi još i smijali. Rekli su mi da tamošnji Timpeovi nisu nikad bili imuæni."

"Glupost! Jeste li u ono vrijeme razumjeli engleski?""Nisam.""Onda su vas kao stranca nasamarili. Što ste zatim poduzeli?""Otputovao sam u St. Louis gdje sam se zaposlio kod puškara Henrvja, izumitelja glasovite Henrvjeve opetuše na dvadeset i pet metaka i nastojao da što bolje nauèim njegovo umijeæe i otkrijem njegove tajne, a zatim sam u gradu Napoleonu na Arkanzasu i Mississippiju dospio u društvo nekolicine prerijskih lovaca kojima sam kao puškar baš dobro došao. Nisu mi dopustili da poðem dalje, veæ su me nagovorili da s njima odem u Stjenjak. Tako sam dakle postao zapadnjak.""Jeste li zadovoljni s tom promjenom?""Jesam. Razumljivo je, meðutim, da bi mi bilo milije da sam dobio svojih stotinu tisuæa talira i da mogu živjeti u slasti i lasti kao Timpeovi baštinici.""Hm. To bi se moglo još dogoditi.""Teško! Kasnije sam i ja došao na pomisao da je stari Josef Habakuk ipak bio bogat i da je njegov sinovac Nahum16Samuel morao pobjeæi s novcem. Tražio sam ga, tražio nekoliko godina, ali uzalud, kako sam vam veæ rekao.""I ja, isto tako uzalud sve dok pred kratko vrijeme nisam našao njegov trag.""Njegov trag? Zar zaista?" viknu Kazimir, skoèivši naglo s klupe tako da su ga svi prisutni pogledali."Mir!" opomenu ga Hazael. "èovjek se ne smije tako uzrujavati. Iz posve pouzdanog vrela doznao sam da neki Nahum Samuel Timpe, nekad puškar, a sada neizmjerno bogat, stanuje u Santa Feu.""Prijeko u Santa Feu? Onda moramo onamo, smjesta onamo, obojica, vi i ja.""Sporazuman sam s tim, bratiæu. Dakako da sam i ja namjeravao da ga potražim i da ga prisilim da mi izruèi novac zajedno s kamatama. Bilo mi je jasno da æe to biti teško, vrlo teško, pa mi je zato milo što sam vas sreo jer æemo dvojica lakše obaviti posao. Tako æemo naglo izaæi pred njega da æe od straha priznati svoje zlodjelo i odmah nam isplatiti novac. Mi smo zapadnjaci pa æemo mu zaprijetiti zakonom prerije. Zar ne?""To je samo po sebi razumljivo, potpuno razumljivo!" živo mu odobri Kazimir. "Kakve li sreæe da sam vas sreo! Vas, vas? Nije li glupost, bratiæu, da jedan drugome govorimo vi kad smo tako blizi roðaci i drugovi po sudbini?""I meni se tako èini.""Dakle, govorimo jedan drugome ti, zar ne?""Pravo mi je. Evo ti moje ruke, prihvati je! Ponovo æemo napuniti èaše i ispiti ih u naše zdravlje i u uspjeh našeg plana. Eto, kucni se!""U zdravlje, bratiæu, ili bolje reæi: u zdravlje, dragi Ha-zaele!""U zdravlje! Ali Hazael? Znaš, ljudi su u Sjedinjenim Državama kratki, osobito što se tièe imena. Jedan drugoga nazivaju Jim, Tim, Ben i Bob i ne izgovaraju sve slogove ako je jedan jedini dovoljan. Moj otac me je uvijek zvao Haz umjesto Hazael pa sam se nauèio na to. I ti me tako zovi.""Haz? Hm! Onda bi ti meni morao reæi Kaz umjesto Kazimir?""A zašto ne?""Ne zvuèi li to veoma glupo?"2 Crni Mustang17"Glupo? Besmislica! To zvuèi dobro, kažem ti; meni se sviða, a kako drugima zvuèi, to mi je svejedno. Dakle, još jednom, u zdravlje, dragi Kaz!""U zdravlje, dragi Haz! U zdravlje Kaza i Haza, najnovijih Timpeovih baštinika!"

Oni se oduševljeno ali tiho kucnuše, pazeæi da ne bi zveket èaša privukao pažnju ostalih gostiju. Zatim reèe tamnokosi Haz:"A sad naprijed u Santa Fe! Ali to se ne da tako lako i brzo izvesti jer æemo morati na daleko zaobiæi.""Zašto?" upita plavokosi Kaz."Jer bismo, pošavši najkraæim putem, morali proæi kroz podruèje Komanèa.""Nisam još èuo da su ti Crvenokošci iskopali ratnu sjekiru!""Ni ja nisam èuo, ali su Indijanci èak i u najdubljem miru borbeno raspoloženi i uvijek su neprijatelji bljedo-kožaca. Osim toga juèer sam sreo jednog pedlara1 koji je došao od njih. Ti znaš da Indijanci gotovo nikad ne èine pedlaru ništa nažao jer ga nužno trebaju. Rekao mi je da se veliki ratni poglavica Tokvi Kava sad ne nalazi kod svog plemena, veæ da je otišao s nekolicinom svojih najboljih ratnika, ne rekavši kamo.""Tokvi Kava, taj krvnik lovaca? Iz toga se stvarno može naslutiti da opet smišlja jednu od svojih okrutnosti. Ja se zaista ne bojim ni jednog Crvenokošca, ali sve ako je èovjek ne znam kako hrabar, ipak je bolje da ne sretne takvog momka. Zato predlažem da radije poðemo zaobilaznim putem i da tjedan dana kasnije stignemo u Santa Fe. Naš Nahum Samuel nam sigurno neæe upravo sada po drugi put pobjeæi.""Sve ako i pobjegne, pronaæi æemo njegov trag pa bismo ga sigurno ..."Tu su ga prekinuli jer se inženjer vratio i doveo sa sobom još dva èovjeka. Živo zanijeti u svoj razgovor, Kaz i Haz nisu èuli višekratno zviždanje lokomotive. Stigao je vlak s graðom, inženjer ga je otpremio i sad se vratio u pratnji jednog nadglednika i skladištara. On kimne obojici zapadnjaka u znak pozdrava, a tada sva trojica sjedošei Putujuæi trgovac.18k onome mladiæu za stol namijenjen èinovnicima i "višim džentlmenima." I oni naruèiše grog, a zatim upita mješanac:"No, ser, jesu li stigle novine?""Nisu", odgovori inženjer, "stiæi æe tek sutra. Ali ipak sam dobio vijesti.""Dobre?""Na žalost ne. Morat æemo ubuduæe biti veoma oprezni.""Zašto?""Jer su u blizini posljednje stanice pronaðeni tragovi Indijanaca."Bilo je kao da su mladiæeve oèi, napola sakrivene ispod vjeða, zlobno zasvjetlucale, no glas mu je zvuèao posve nemarno kad je rekao: "Pa to nije razlog da budemo posebno oprezni.""Mislim da ipak jest!""Pshaw! Ni jedno pleme nije iskopalo ratni tomahavk, a sve kad bi i bilo tako, ipak ne smijemo po otiscima nekoliko stopa odmah zakljuèiti da se u blizini nalaze neprijatelji.""Prijatelji se pokazuju. Tko se sakriva, nema dobre namjere; to mogu i sam sebi reæi, premda nisam ni skaut1 ni zapadnjak. No vi ste valjan izvidnik i poznajete ovaj kraj. Namjestio sam vas da budno obilazite po okolici."Gipkim mladiæevim tijelom i njegovim licem prijeðe laki trzaj kao da kani planuti, no onda se svlada, odgovorivši mirno:"Uèinit æu to, ser, premda znam da nije potrebno. Tragovi Indijanaca su samo za vrijeme rata opasni. I još nešto: Crvenokošci su èesto bolji i vjerniji od bijelaca.""Ovo mišljenje služi na èast vašoj èovjekoljubivosti, ali ja bih vam na mnogo primjera mogao dokazati da se varate.""A ja vama na još više da imam pravo. Je li ikad neki èovjek bio vjerniji nego što je VVinnetou vjeran Old Shat-terhandu?"

"VVinnetou je iznimka. Poznajete li ga?"Još ga nisam vidio.""Ili Old Shatterhanda?""Ni njega, ali poznajem njihova djela.""Onda ste sigurno èuli i za Tanguu, poglavicu Kiowa?"i Vodiè, izvidnik.19"Jesam.""Kakav li je samo izdajica bio taj nitkov! U vrijeme kad je Old Shatterhand bio još surveyor1, pretvarao se kao da je njegov zaštitnik, ali mu je ipak neprekidno pokušavao oduzeti život. Sigurno bi ga bio ubio da taj bijelac nije bio pametniji i snažniji od njega. Dakle, gdje nalazite vjernost o kojoj ste govorili? A što se tièe toga, da tragovi Crveno-kožaca samo u ratu predstavljaju opasnost - nisu li Siouxi Ogallalla u miru više puta napali vlakove? Nisu li u miru ubijali ljude i otimali žene? Zbog toga su bili kažnjeni, ali nisu ih kaznile velike Èete lovaca i vojske, veæ samo dva èovjeka: Winnetou i Old Shatterhand. Kad bi se jedan od njih nalazio ovdje, onda se zaista ne bih brinuo zbog tih indijanskih tragova.""Pshaw! Pretjerujete, ser! Ta dva èovjeka je zaista poslužila velika sreæa, i to je sve. Ima još takvih kao što su oni pa èak i boljih.""Gdje?"Skaut ga ponosno i izazovno pogleda u lice i odgovori:"Ne pitajte veæ se ogledajte oko sebe!""Da ne mislite možda sebe samoga?""A što onda ako mislim?"Inženjer ga je htio veæ ukoriti, ali nije dospio da to uèini jer je Kaz sa dva koraka svojih dugaèkih nogu prišao bliže, uspravio se pred skautom u svojoj punoj visini i rekao:"Sine moj, vi ste najveæi šupljoglavac koji postoji!"Skaut skoèi za tren oka na noge i trgnu nož iz pojasa, ali Kaz je još brže napeo revolver i, uperivši ga u nj, opomenu:"Samo se nemojte prenagliti, my hoy! Navodno ima ljudi koji ne mogu podnijeti metak kroz svoju ludu glavu, a meni se èini da ste i vi jedan od njih."Revolverska cijev uperena u nj nije dopuštala skautu da se posluži svojim nožem. Zato bijesno siknu na dugajliju:"Kakva posla imam ja s vama? Tko vam je dopustio da se miješate u naš razgovor?""Ja sam, mladiæu, ja sam. A kad ja sam sebi nešto dopustim, onda bih htio da vidim èovjeka komu to nije pravo!""Vi ste surov èovjek, ser!"i Mjernik, geodet.20"Well, taj odgovor primam jer vidim da vam se sviðam. Pobrinite se sad za to da se i vi meni svidite jer æete inaèe proæi onako kao onda kod Timpeovih baštinika.""Timpeovih baštinika? A tko ste vi zapravo, ser?""Ja sam jedan od onih koji ne dopuštaju da se bilo kako omalovažavaju Winnetou i Old Shatterhand. Više ne trebate ni znati. Ostajte mi zdravo, my boy i smjestite svoj nož lijepo za pojas da se ne biste porezali."Kaz se vrati k svom stolu i ravnodušno sjedne. Skaut ga je pri tome promatrao, a oèi su mu svjetlucale od bijesa. Tetive mu se napeše da skoèi na èovjeka koji ga je uvrijedio, ali nije smogao hrabrosti da to uèini. U držanju tog dugaèkog mršavog muškarca bilo je

nešto što ga je obuzdavalo. On spremi nož i sjedne, promrmljavši kao da govori sebi, da bi se isprièao pred svojim društvom za stolom:"Taj klipan je oèito lud pa uopæe ne može uvrijediti razboritog èovjeka. Pustimo ga neka brblja.""Neka brblja?" odvrati inženjer. "Naprotiv, taj èovjek kao da je veoma zubat. Drago mi je da se zauzeo za Old Shatterhanda i Winnetoua jer djela i doživljaji te dvojice junaka sa Zapada saèinjavaju moj najmiliji predmet razgovora. Htio bih da vidim da li ih on zaista poznaje."Obrativši se prema drugom stolu, upita:"Rekoste da ste zapadnjaci, ser. Jeste li ikad sreli Win-netoua i Old Shatterhanda?"Sitne Kazove mišje oèi zasvjetlucaše od užitka."Dakako! Dva sam tjedna jahao s njima.""Silno! Ne biste li došli k nama i pripovijedali nam0 tome?""Ne bih.""A zašto?""Jer nemam dara za pripovijedanje, ser. Pripovijedanje vam je zaista èudna stvar. To treba da je priroðeno. Èesto sam to veæ pokušao, ali nije uspijevalo. Redovito poèinjem u sredini i svršavam na poèetku. Mogu vam samo ukratko reæi, da smo tom prilikom imali i družbu od osam bijelaca1 da smo pali u sužanjstvo plemena Upsaroka koji su nas odredili za muèenièki stup. Old Shatterhand i Winnetou su doznali za to, potražili naš trag, pošli za nama, prišuljali se Upsarokama i noæu nas izbavili, posve sami, bez ièije pomoæi. Pravo majstorsko djelo kakvo sigurno nikad ne bi uspjelo21vašem skautu koji sjedi tamo kod vas i koji je malo prije tako razjapio gubicu."Skaut je skoro opet planuo, ali ga inženjer pretekne, upitavši brzo:"Znate li možda gdje se ta dvojica sad nalaze, ser?""Nemam pojma. Spomenuli su da æe Old Shatterhand otputovati u jednu od onih staromodnih zemalja, u Egipat ili Perziju, mislim da se tako zovu, ali da æe se ubrzo vratiti.""Zaista bih ih vrlo rado vidio. A osobito njihovo oružje! Je li ono zaista tako izvrsno kako se pripovijeda?""Dakako, ser. Winnetou još nikad nije promašio iz svoje srebrne puške pa joj nema ravne. Old Shatterhandova med-vjedarka je strašna toljaga koja pogaða na nevjerojatno veliku udaljenost. A tek njegova henrvjevka! Zamislite samo, ser: dvadeset i pet metaka za pola minute! Ja sam bio puškar i znam što to znaèi. Mislim da je Henry izradio samo deset takvih opetuša, ali tko ih ima i gdje su? Nijedna od njih nije poznata, osim Old Shatterhandove. Koliko bi za nju platio poznavalac oružja! - Ali, ser, ako nam želite iskazati uslugu, onda nam recite kamo bismo mogli smjestiti konje. Htio bih da ih sigurno spremim pod krov jer ste maloèas govorili o indijanskim tragovima.""Zar se i vama ti tragovi èine sumnjivim?""Dakako! Onaj pametnjakoviæ tamo može misliti što god hoæe, ali ja znam na èemu sam.""Onda smjestite konje u spremište za alat koje ima dobru i èvrstu bravu. Naš skladištar, ovaj džentlmen ovdje, odvest æe vas onamo, a pobrinut æe se da nahrani i napoji konje."Skladištar spremno ustane, a Kaz i Haz poðoše za njim k svojim konjima.Bijeli željeznièki radnici su pažljivo slušali taj razgovor. Zanimao ih je isto toliko kao i njihovog pretpostavljenog. Inženjer iskoristi odsutnost obaju lovaca da ukori skauta

zbog njegova vladanja, a ovaj to primi prividno mirno dok je u sebi bjesnio. Malo kasnije izvana se opet zaèu topot konja."Što je to?" zaèuðeno upita inženjer. "Oni dovode konje natrag, a u suši je dovoljno mjesta."On pogleda prema ulazu i opazi kako u kuæu ulaze dva posve druga èovjeka: jedan bijelac i jedan Indijanac.22Prvi nije bio ni odviše visok ni previše pleæat. Tamno-plava brada okruživala mu je suncem opaljeno lice. Nosio je kožnate lovaèke hlaèe ukrašene resama, kožnatu lovaèku košulju takoðer na šavovima ukrašenu resama, dugaèke èizme navuèene iznad koljena i pusteni šešir širokog oboda o èiju su vrpcu okolo naokolo bili zataknuti vršci ušiju strašnih sivih medvjeda. Za širokim pojasom od remenja bila su zadjenuta dva revolvera i jedan bowie nož. Èinilo se da je pojas sav pun naboja, s njega je visilo i nekoliko kožnatih vreæica u kojima su se vjerojatno nalazili svi oni sitni predmeti što ih treba zapadnjak. S lijevog ramena visio mu je o desnom boku svijeni laso, višestruko ispleten od remenova, a oko vrata na svilenoj uzici mirovna lula ukrašena perjem kolibriæa i umjetnièki izrezbarena indijanskim znakovima. Široki remen pridržavao je na leðima tog èovjeka neobièno dugaèku i tešku dvocijevku dok je u desnici držao lakšu jednocijevku.Indijanac je bio odjeven jednako kao i bijelac, samo što je umjesto dugaèkih èizama nosio lake mokasine ukrašene dikobrazovim bodljikama. Bio je gologlav, a gusta plavièasto--crna kosa bila mu je zaèešljana u visoku punðu sliènu kacigi i isprepletena kožom zmije èegrtuše. Oko vrata nosio je vreæicu s amajlijama, vrlo dragocjenu mirovnu lulu i trostruki ðerdan od grizlijevih kandži, sjajan dokaz njegove smjelosti i hrabrosti, jer nijedan Indijanac ne smije nositi znakove pobjede što ih nije sam zadobio. I on je isto tako nosio laso i pojas s revolverima, bowie nožem i kožnatim vreæicama, a u desnici je držao dvocijevku èiji su drveni dijelovi bili nagusto okovani sjajnim srebrnim èavlima. Izraz njegovog ozbiljnog, muškaraèki lijepog lica, mogli bismo nazvati gotovo rimskim. Usprkos tamnoj baršunastoj boji njegovih oèiju, u njima je sjala mirna, topla vatra. Jagodiène kosti bile su mu jedva vidljivo istaknute, a boja njegove kože bila je mutno svijetlosmeða s lakom bronèanom na-hukom.Pridošlice nisu bili nikakvi divovi; u dašèaru su ušli mirno i skromno, a ipak je njihova pojava upravo vanredno djelovala. Kinezi smjesta utihnuše, a bijeli radnici u manjoj prostoriji i nehotice ustadoše. Ustali su štaviše inženjer, njegov nadglednik i skaut, a shopman se pokušao èak nakloniti, iako vrlo nespretno.23Èinilo se da njih dvojica uopæe ne zapažaju udivljenje što su ga izazvali. Indijanac pozdravi samo lakim, ali nipošto oholim kimanjem glave, dok bijelac prijazno reèe:"Good evening, gospodo! Ostanite sjediti, ne želimo da vas smetamo." Zatim se obrati gostionièaru: "Možemo li kod vas dobiti kakvo dobro sredstvo protiv gladi i žeði, ser?""Readily, with pleasure, ser!" odgovori ovaj. "Na usluzi vam stoji sve što imam. Sjedite ovamo uz toplu vatru, gospodo! Ovdje veæ doduše sjede dva zapadnjaka koji su naèas izašli, ali ako vas to smeta, oni æe vam ustupiti mjesto.""To nipošto ne želimo. Oni su prije nas bili ovdje pa imaju dakle i veæe pravo. Kad se vrate, mi æemo ih upitati da li dopuštaju da sjednemo k njima. Najprije nam malo zagrijte pivo, a onda æemo vidjeti što imate za jelo."Po puškama što su ih Kaz i Haz ostavili, opaziše gdje su ta dvojica pa sjedoše za drugu stranu stola."Divni momci!" šapnu inženjer svojim susjedima. "Cr-venokožac se drži kao kralj, a i bijelac isto tako."

"A pogledajte Indijanèevu pušku" isto tako tiho odgovori nadglednik. "Ti silni srebrni èavli u njoj! Da nije to ...""Thounderstorm! Srebrna puška. Winnetou! Pogledajte samo ovu tešku bijelèevu dvocijevku! Nije li to glasovita medvjedarka? A ova mala laka puška! Da to nije henrvjevka. Nisu li..."Uto se izvana zaèu Kazimirov glas:"Ali devils! Kakvi su to konji? Tko je stigao?""Ne znam", odgovori skladištar koji se s oba bratiæa vratio iz suše."Dva vrana ždrijepca s crvenim nozdrvama i s kovrèi-com u grivi koja odaje punokrvnost! Poznajem ih, a i njihove jahaèe! Indijanska oprema! Taèno! Kakve li radosti! Upravo onako kao kod Timpeovih baštinika! Brzo uðite, upoznat æete dva najglasovitija zapadnjaka!Dugaèkim koracima uðe Kaz u kuæu, a Haz i skladištar za njim. Lice mu se sjalo od radosnog išèekivanja. Kad je ugledao poglavicu Apaša i njegovog bijelog prijatelja i krvnog pobratima, on upravo jurnu k njima, pruži im u znak dobrodošlice obje ruke, viknuvši:"Da, to su oni! Nisam se prevario! Winnetou i Old Shat-terhand! Kakve li radosti! Kakve silne radosti! Dajte mi ruke, gospodo, da ih stisnem!"24Old Shatterhand mu pruži desnicu i odgovori, prijazno se nasmiješivši:"Vrlo se radujem što vas vidim, mister Timpe. Evo vam ruke. Ako je želite stisnuti, izvolite se samo poslužiti."Kaz je zgrabi, strese iz sve snage, viknuvši ushiæeno:"Mister Timpe, mister Timpe ste me nazvali! Dakle me još poznajete? Niste me zaboravili, ser?""Ne zaboravlja se tako lako èovjek s kojim se proživi toliko toga koliko smo nas dvojica prozivjeli onom prilikom s vama i s vašim drugovima.""Da, da, to je bila prokleto gusta kaša u koju smo zapali. Trebali smo biti ubijeni, a vi ste nas spasili. Budite sigurni da vam to nikad neæu zaboraviti. Upravo maloèas smo govorili o toj pustolovini. Hoæe li mi i Winnetou, veliki poglavica Apaša, dopustiti da ga pozdravim?"Winnetou mu pruži ruku, odgovorivši u isti mah ozbiljno i blago:"Winnetou pozdravlja svog bijelog brata i moli ga da sjedne k njemu."Uto ustane inženjer, vrlo se uljudno nakloni i reèe:"Oprostite što sam tako slobodan, džentlmeni! Nemojte sjesti onamo. Ja vas pozivam da sjednete za naš stol, rezerviran samo za èinovnike i istaknute osobe.""Èinovnike i istaknute osobe?" odvrati Old Shatterhand. "Mi nismo èinovnici, a ne mislimo se bilo èim isticati. Hvala vam na pozivu, ali molimo vas da nam dopustite da ostanemo ovdje.""Kako god hoæete, ser. Bilo bi nam samo drago da ste nam iskazali èast i dopustili nam da popijemo èašicu s tako glasovitim zapadnjacima i malo se porazgovorimo s njima.""Tom razgovoru ne želimo izbjeæi. Vjerujem da ste vi službenik ovog dijela pruge.""Ja sam inženjer i zovem se Leveret. Ovdje vidite mog nadglednika i skladištara, a tamo sjedi vodiè koji se brine za našu sigurnost."Govoreæi to, pokaza rukom u osobe što ih je spomenuo. Old Shatterhand dobaci veoma kratak i posve neupadljiv pogled skautu, ali ga je pri tom ipak oštro i ispitivaèki omje-rio, a zatim upita:"Skaut koji se brine za vašu sigurnost? Kako se zove laj èovjek?"25"Yato Inda1. Ima indijansko ime jer mu je majka Indijanka."

Bijeli lovac omjeri mješanca oštrijim pogledom, a zatim tako tiho reèe "hm!" da je to èuo samo Apaš. Na njegovom se licu nije dalo razabrati što misli, ali èinilo se da je poglavica smatrao da nema razloga da i on šuti pa se obrati skautu:"Neka mi moj brat dopusti da se porazgovorim s njim. Ovdje mora svatko biti oprezan, a ako je za osiguranje toga logora potreban skaut, onda mora da postoje neprijatelji koji ugrožavaju logor. Tko su ti ljudi?"Skaut mu odgovori uljudno, ali ipak malo hladno: "Èini se da ne možemo imati povjerenja u Komanèe."Winnetou pomaknu glavu kao da nešto osluškuje i kao da bi svaku rijeè toga èovjeka želio posebno ocijeniti. Èuvši odgovor, on zamišljeno poèeka još nekoliko sekundi, a zatim reèe:"Ima li moj brat kakva razloga za tu sumnju?""Pravog razloga nema, veæ samo slutnju.""Moj brat se zove Yato Inda. Yato znaèi ,dobar To je rijeè jezika plemena Navajo; inda znaèi, "èovjek"; to je apaška rijeè. Navajosi su takoðer Apaši pa tako nasluæujem da je crvena majka mog bljedoputog brata bila Apaškinja."Skautu je to pitanje oèito bilo neugodno: pokušao je da izbjegne odgovor odvrativši nevoljko:"Kako to da se veliki Winnetou raspituje za nepoznatu indijansku squaw2?""Jer je, ona tvoja majka", èvrsto i oštro odvrati poglavica. "I jer ja, kad se veæ nalazim ovdje, želim znati kakav se èovjek brine za sigurnost ovog mjesta. Kojem plemenu je pripadala tvoja majka?"Buduæi da ga je Winnelou tako oštro pogledao i upitao, skaut nije mogao šutjeti. "Plemenu Pinal-Apaša." "I ona te je nauèila govoriti?" "Jest, dakako."1 Dobar èovjek.2 Žena.26"Ja poznajem sve jezike i sva narjeèja Apaša. Oni izgovaraju mnoge glasove istodobno jezikom i grlom koje ti izgovaraš samo jezikom, upravo onako kao što to rade Ko-manèi."Skaut planu:"Kaniš li time možda reæi da sam ja sin žene iz plemena Komanèa?""A ako to ustvrdim?""Tvrdnja još nije dokaz. Sve da je moja majka i pripadala plemenu Komanèa, iz toga još ni izdaleka ne slijedi da ja pristajem uz Komanèe.""To je istina. Ali poznaješ li Tokvi Kavu, Crnog Mustanga, najopasnijeg poglavicu Komanèa?""Èuo sam za nj.""On je imao kæer koja je postala squaw jednog bljedo-košca; oboje je umrlo i ostavilo sina kojega je Crni Mustang odgojio u najveæem neprijateljstvu prema bijelcima. Tog djeèaka je nekoæ jedan od njegovih drugova u igri porezao nožem po desnom uhu. Kako dolazi do toga da ti govoriš kao Komanè i imaš posjekotinu na desnom uhu?"Èuvši to, skoèi skaut na noge, i ljuti to viknu:"Upravo tu posjekotinu zahvaljujem neprijateljstvu Komanèa; zadobio sam je u jednoj borbi prsa o prsa. Ako sumnjaš u to, pozivam te na borbu!""Pshaw!"Winnetou odvrati samo tu jednu rijeè neopisivo nemarnim glasom, a zatim se okrenu i posegne za pivom što ga je donio gostionièar.Kao što se obièno zbiva nakon takvih nemilih prizora, nastala je duboka tišina prije nego što je za oba stola opet poèeo razgovor. Kasnije upita inženjer kane li Old

Shatterhand i Winnetou prenoæiti u logoru, a kad su mu oni to potvrdili, on im ponudi gostoprimstvo u svom stanu, i doda:"Onoj dvojici džentlmena, koji su došli prije vas, uredit æe shopman ležaje kod sebe; ovdje više nema mjesta. A u spavaonici kod Kineza koji cijelu noæ hrèu? Nipošto! Morali smo uzeti u posao Kineze sa zapada jer nismo mogli pronaæi bijele radnike. Kinezi su jeftiniji a osim toga ih je i lakše obuzdati od onih bijelih propalica na koje bismo inaèe bili upuæeni. Recite, ser, primate li moj poziv?"27Old Shatterhand dobaci poglavici upitni pogled i opazi da je ovaj u znak pristanka lako kimnuo glavom pa odgovori:"Da, prihvaæamo ga uz pretpostavku da možete i naše konje smjestiti na sigurno mjesto.""Smjestit æemo ih. Smjestili smo veæ i konje ove dvojice džentlmena. Ne biste li htjeli najprije pogledati moj stan?""Da, pokažite nam ga! Uvijek je dobro da èovjek unaprijed upozna mjesto na kojem æe provesti noæ."Winnetou i Old Shatterhand uzeše svoje oružje i poðoše za inženjerom do neke nedaleke niske zgrade èiji su zidovi bili sagraðeni od kamena jer je ta kuæa imala kasnije služiti kao stan èuvara mosta. Inženjer otvori ulazna vrata i pripali svjetiljku. U sobi je stajala peæ, stol, nekoliko stolica, a osim razlièitog alata i posuda, još i prostrani ležaj. Oba gosta izjaviše da su zadovoljni. Sad bi htjeli još poæi da smjeste svoje konje. Inženjer im dobaci:"Neæete li svoje stvari odmah ostaviti ovdje? Zašto da pokrivaèe i puške bez potrebe vuèete za sobom?"Nije bilo razloga da ga odbiju. Zidovi su bili èvrsti, prozori tako maleni da se nitko nije mogao provuæi kroz njih, vrata od èvrsta drveta s dobrom bravom pa se èinilo da æe spomenuti predmeti biti ovdje sigurni. Winnetou i Old Shatterhand ostaviše, dakle, svoje puške, a zatim odvedoše konje u sušu gde su se veæ nalazili konji Timpeovih. Konji su dobili vode i hrane, a zatim se njih trojica vratiše u kuæu.Putem ih je inženjer pozvao da budu njegovi gosti na veèeri, a zatim dodao:"Veèerat æu dakle s vama, a ne sa svojim ljudima, pogotovu jer se èini da vam se jedan od njih, naime naš skaut ne sviða. Molim, mister Winnetou, recite mi, imate li razloga da mu ne vjerujete?""Winnetou nikad ništa ne govori i ne radi bez razloga", odvrati poglavica."Ali taj èovjek je uvijek bio vjeran i pouzdan!""Winnetou ne vjeruje u tu vjernost. Moj brat æe veæ vidjeti koliko æe ona potrajati. Taj èovjek se naziva Yato Inda, ,Dobar èovjek", ali njegovo pravo ime sigurno glasi Ik Senanda, što u jeziku plemena Komanèa znaèi ,opaka zmija".""Zar postoji Komanè s tim imenom?"28"Tako se zove onaj mješanac, unuk Crnog Mustanga o kojemu je Winnetou maloèas govorio.""Mister Winnetou, svaka èast vašoj oštroumnosti i vašem sudu, ali ovaj put mora da ste se prevarili! Taj skaut mi je veæ pružio toliko dokaza vjernosti da moram imati povjerenja u njega,""Moj bijeli brat može raditi što god hoæe, ali kad budu Old Shatterhand i Winnetou govorili tako da ih skaut èuje, onda æe sve ono, što reknu, biti samo prividno. Howgh!"Kad su se vratili u shop inženjer naruèi kod opskrbnika dobru veèeru za pet osoba jer je sada i oba Timpea smatrao svojim gostima pa sjede k njima za stol. Old Shatterhand upita dugaèkog Kaza što ga je dovelo u taj kraj i kamo kani krenuti. Kaz mu ukratko

ispripovjedi sve o svom nasljedstvu i na kako neobièan naèin se upravo danas sreo sa svojim bratiæem koji je takoðer baštinik."Sad moramo u Santa Fe", nastavi on, "ali na žalost ne možemo krenuti najkraæim putem.""Zašto?""Zbog Komanèa. Odavde æemo poæi prema istoku, a zatim zaokrenuti na jug.""Hm! Možda bismo mogli zajedno putovati. Mi naime želimo takoðer u Santa Fæ, premda onamo ne odlazimo zbog baštine."Kaz pljesnu rukama da je sve odjeknulo i u svom oduševljenju odviše glasno viknu:"To je sreæa! Haz, Haz, èuješ li? Smijemo jahati s Old Shatterhandom i Winnetouom! Sad više nimalo ne marim za sve te Komanèe, za tu klatež! Ne moramo poæi zaobilaznim putem, veæ možemo projahati pored njih!""Ne vièite tako!" nasmjehne se Old Shatterhand. "Nema nikakva razloga za to klicanje. Ni nama ne pada na um da jašemo posred podruèja Komanèa, veæ smo i mi taèno kao i vi bili odluèili da æemo ih zaobiæi s istoka.""Kako god hoæete. Što mislite, ser, kad æemo krenuti odavde?""Sutra, èim se naspavamo. Onda æemo uveèe stiæi do Alder-Springa gdje æemo logorovati do jutra."To je ime posebno naglasio jer je za vrijeme razgovora potajice promatrao skauta i dobro opazio kako ovaj pažljivo osluškuje, premda se pretvarao kao da ga taj razgovor ni-29malo ne zanima. Uostalom, on nije bio jedini koji je pokazivao tako veliko i potajno zanimanje za oba glasovita stranca.Naime, tik uza zid, koji je dijelio veliku prostoriju s Kinezima, od male prostorije, sjedila su veæ prije nego što su u kuæu ušla oba Timpea, dva "sina neba"1 pušeæi i pijuckajuæi. Mora da su bili predradnici ili su inaèe zauzimali kakav malo istaknutiji položaj jer ni jedan od njihovih zemljaka nije sjeo k njima. Mogli su èuti sve što se govorilo u susjednoj sobi pa su to i razumjeli jer su veæ više godina živjeli u Sjedinjenim Državama pa su u San Francisku nauèili engleski.Na dolazak Haza i Kaza nisu se obazreli više od svih ostalih, ali kad se tamo prijeko u manjoj sobi poveo razgovor o puškama Old Shatterhanda i Winnetoua te o njihovoj vrijednosti, stadoše oštrije prisluškivati. Onda su posve neoèekivano stigla i ta dva èovjeka, a Kinezi proviriše najprije radoznalo, a onda pohlepno kroz pukotine izmeðu dasaka te se èinilo da ne mogu skrenuti pogledom s dragocjenih pušaka.Kad se inženjer kasnije vratio svojim gostima, a ovi nisu sa sobom donijeli puške, oba Kineza kao da su se uznemirila. Njihove rijetke obrve dizale su se i spuštale, usnice su im se trzale, a prsti grèevito stezali. Nemirno su se pomicali na klupi; oèito su ih muèile iste misli, ali nijedan nije htio da prvi progovori. Naposljetku se jedan od njih nije više mogao suzdržavati, veæ tiho upita:"Jesi li sve èuo?""Jesam", odvrati drugi."A jesi li vidio?""Vidio sam!""I puške?""I njih!""Kako su samo dragocjene!""Jesu.""Kad bismo ih bar imali! Koliko moramo samo raditi, kako se moramo muèiti da bi naše kosti mogle biti zakopane u domovini kod naših preða!"

Zatim zašutješe; razmišljali su. Malo kasnije povuèe jedan od njih dugaèak dim iz lule i upita namignuvši lukavo:i Tako su Kinezi u prošlom stoljeæu nazivali sami sebe."Slutiš li gdje se nalaze puške?""Znam to", glasio je odgovor."Gdje?""U inženjerovoj kuæi. Kad bismo ih imali, mogli bismo ih zakopati i nitko ne bi znao tko ih je uzeo.""A kasnije bismo ih onda mogli prodati u Friscu1 za mnogo, vrlo mnogo novaca. Bili bismo bogata gospoda pa bismo se mogli vratiti u "Carstvo sredine"2 i svakog dana jesti lastavièja gnijezda.""Da, to bi bilo moguæe samo ako hoæemo."Nakon ponovne stanke, za vrijeme koje su jedan drugome pokušavali da s lica oèitaju misli, nastaviše razgovor:"Inženjerova kuæa je od kamena i nitko ne može kroz prozor!""A vrata su vrlo jaka i imaju èvrstu željeznu bravu.""Ali zato krov! Ne znaš li da je napravljen od šindre?""Znam. Ako imamo ljestve, možemo u krovu izbušiti rupu i spustiti se u kuæu.""Ljestava ima dovoljno.""Da, ali gdje bismo zakopali puške? U zemlju? Zarðat æe.""Morali bismo ih dobro umotati. U skladištu ima dovoljno likovih rogožina."I dosad su govorili šapæuæi, ali sad se još više prima-koše i nastaviše gotovo neèujno šaputati. Zatim izaðoše iz kuæe, drugi nekoliko minuta iza prvoga.Upravo kad je taj posljednji išèezao, uðe u kuæu novi pridošlica, neki Indijanac odjeven u plavu pamuènu košulju, kožnate leggine3, i iste takve mokasine. Bio je naoružan samo nožem zadjenutim za pojas. Kosa mu se otvoreno spustila niz leða, a oko vrata mu je na ramenu visila velika vreæica s amajlijama.Zastao je na ulazu da mu se oèi priviknu na svjetlo, a onda pogledom obuhvati veæu prostoriju, pa proðe kroz nju i uðe u manju.Dakako da u tim krajevima Crvenokožac nije bio nikakva rijetkost pa se ni Kinezi nisu obazirali na pridošlicu. Ni u onoj manjoj prostoriji, u kojoj su sjedili bijelci, nije njegova pojava izazvala nikakav drugi uèinak, osim što su ga ljudi1 Kratica za San Francisko.2 Stari naziv za Kinu.3 Hlaèe.31letimice pogledali, ne osvræuæi se više na nj. Prošao je izmeðu stolova, držeæi se ponizno kao èovjek koji zna da ga ovdje samo trpe, a zatim èuènu u blizini peæi.Kad je skaut ugledao tog Indijanca, lice mu se naglo tržnu, ali tako strelovito da to nitko od prisutnih nije opazio. Obojica su se pretvarala kao da se ne poznaju, ali bi ipak tu i tamo ispod spuštenih trepavica izmijenili poneki pogled; èinilo se kao da obojica razumiju te poglede. Onda skaut ustane sa svog mjesta i poðe prema izlazu, kreæuæi se polako i nemarno kao da izlazi bez nekih posebnih namjera.Ali u sobi su ipak bila još dva èovjeka kojima se upravo ta tako oèito pokazana nemarnost uèinila upadljivom: Win-netou i Old Shatterhand odmah prividno skrenuše pogled od vrata, ali samo prividno, jer tko poznaje dobro uvježbane zapadnjaèke oèi, on zna da te oèi umiju sa strane primiti toliko zraka svjetlosti koliko je potrebno da dobro razaberu što se tamo zbiva, iako se èini da onamo ne gledaju.

Stigavši do vrata, skaut se okrenu. Vidio je da ga nitko ne promatra pa kratkim i brzim pokretom ruke dade Crveno-košcu znak što ga je mogao razumjeti samo onaj s kim je taj znak bio utanaèen. Zatim se opet okrene i izaðe u tamnu noæ.I Old Shatterhand i VVinnetou su primijetili taj znak. Samo se zgledaše i odmah su, ne izgovorivši ni rijeèi, znali šta treba uèiniti. Nasluæivali su, naime, slijedeæe: taj strani Indijanac stajao je u potajnom sporazumu sa skautom jer je od ovoga dobio znak. Veza je bila tajna jer su oni pazili da je nitko ne primijeti i ne dozna za nju. Po toj skrovitosti dalo se zakljuèiti da je po srijedi neka opaka namjera kojoj treba uæi u trag.Netko je morao poæi za skautom da vidi što æe taj poduzeti. Buduæi da se sa sigurnošæu dalo pretpostaviti da se radi o Indijancima, htio je Winnetou obaviti sam tu zadaæu. Na žalost nije smio izaæi kroz vrata jer su ova bila previše osvijetljena skaut se sigurno sakrio tako da je mogao vidjeti svaku osobu koja izlazi iz zgrade. Sreæom je Apaš veæ malo prije opazio da se iza baèava, svežnjeva i sanduka nalaze mala vrata koja su vjerojatno služila zato da bi se svi ti predmeti mogli unijeti u duæansku prostoriju i iznijeti iz nje, a da se ne mora izlaziti na glavna vrata. Poglavica je dakle odluèio da izaðe kroz njih. Da bi to što nezapaženi je32izveo, morao je prièekati dok se opæa pažnja ne upravi u Old Shatterhanda do èega æe sigurno doæi odmah èim Old Shatterhand povede razgovor s Indijancem.Druga zadaæa bila je: preslušati Indijanca i što više doznati na osnovu èega bi se moglo zakljuèiti zašto je došao ovamo.Old Shatterhand nije oklijevao da zapoène tu istragu; kad su se sve oèi uperile u nj i svi stali slušati što govori, VVinnetou klizne od stola, išèeznu iza baèava te stigne do spomenutih vrata.Indijanac je bio snažno graðen èovjek srednjih godina. Ubrzo se vidjelo da je i pametan. Old Shatterhand je to, uostalom, unaprijed predvidio jer takve potajne i opasne naloge dobivaju obièno pametni ratnici."Moj crveni brat sjeo je daleko od nas. Neæe li jesti i piti?" glasilo je prvo Old Shatterhandovo pitanje.Crvenokožac mu odgovori, zatresavši glavom."Zašto ne? Zar nisi ni žedan ni gladan?""Juwaruwa je i gladan i žedan, ali nema novaca", odvrati Crvenokožac."Dakle se zoveš Juwamwa?""Da, tako me zovu.""To u jeziku plemena Upsaroka znaèi los. Pripadaš li tom plemenu?""Da, ja sam ratnik tog plemena.""Gdje tvoje pleme sada pase konje?""U Wyomingu.""A kako se zove njegov ratni poglavica?""Sivi Medvjed."Old Shatterhand je sluèajno nedavno bio kod Indijanaca plemena Vrana koji pripadaju narodu Dakota pa je mogao ocijeniti da li ga taj Indijanac vara. Odgovori su mu bili istiniti."Ako moj brat ne može platiti, neka sjedne k nama i neka jede s nama", nastavi Old Shatterhand.Indijanac ga pogleda ispi ti j ivo i odvrati:"Juwaruwa je hrabar ratnik; on jede samo s muževima koje poznaje i koji su isto tako hrabri. Imaš li ti ime, i kako ono glasi?""Zovu me Old Shatterhand.""Old -Shatt------U

3 Crni Mustang33Ime mu zasta u grlu. On je doduše samo na trenutak izgubio mir i samosvladavanje, ali se time ipak izdao. No brzo se opet. sabra i prividno hladnokrvno nastavi:"Old Shatterhand? Uf! Onda si veoma glasovit bljedo-kožac.""S kojim možeš dakle mirno jesti. Doði ovamo k nama pa jedi i pij!"Umjesto da posluša taj poziv, Indijanac se ogleda, upitavši:"Ne vidim onog crvenog ratnika koji je sjedio kraj tebe. Kamo je otišao?""Mora da je vani u onoj drugoj prostoriji.""Nisam opazio da je izašao. Ako si ti Old Shatterhand, onda je on sigurno Winnetou, poglavica Apaša.""Jest. Gdje ti je konj?""Ja ne jašem.""Što? Upsaroka, koji se nalazi tako daleko od svoga plemena pa da nema konja? Jesi li ga putem izgubio?""Nisam. Nisam ga ni poveo.""Znaèi da nemaš ni oružja, osim tog noža?""Nemam.""Mora da za to postoje vrlo važni razlozi.""Zakleo sam se da æu otiæi bez konja, naoružan samo nožem.""Zašto?""Jer su i Komanèi bili bez konja i drugog oružja.""Komarici? Gdje su bili?""Gore, u blizini naših tadanjih pašnjaka u Dakoti.""Komanèi tako visoko na sjeveru? Èudno."Sumnja se osjeæala i u tonu Old Shatterhandovih rijeèi. Crvenokožac mu dobaci gotovo podrugljivi pogled i odgovori:"Zar Old Shatterhand ne zna da svaki indijanski ratnik mora jednom otiæi u Dakotu da odande donese svetu glinu za mirovnu lulu?""Ne mora to svaki uèiniti, pa svaki i ne èini.""Ali Komanèi su to uèinili. Susreli su mene i mog brata. Njega su proboli, a meni je uspjelo da umaknem. Onda sam se zavjerio na osvetu pa sam pošao za njima u potjeru bez konja, naoružan samo nožem. Neæu mirovati dok ih ne ubijem."34"Kad si me veæ podsjetio na svete obièaje, onda sigurno znaš da nijedan Indijanac na putu do tih nalazišta gline ne smije ubiti drugoga.""Komanèi su svejedno ubili mog brata.""Hm! Ali zašto si se tako zakleo? Bez konja i samo s nožem? Kako æeš loviti? Od èega si putem živio?""Treba li da ti to kažem?" ponosno upita Indijanac, vjerujuæi da je potpuno zavarao Old Shatterhanda."Ne moraš", mirno odgovori ovaj. "Ja samo ne mogu shvatiti da ti tako dugo vremena i na tako dugaèkom putu nisi uopæe uzjahao konja.""Zakleo sam se i održao rijeè.""Nisi, veæ si je prekršio!""Dokaži to!""Danas si sjedio u sedlu!""Uf, uf!""Da, za vrijeme kiše."

"Uf, uf!" ponovi tobožnji Upsaroka. To je zvuèalo napola kao prepast, a napola kao prkos. Skoèio je na noge i sad stajao tik pred Old Shatterhandom. Bijeli se lovac sagnu, prijeðe objema rukama preko njegovih nogu i reèe:"Tvoje hlaèe su s vanjske strane mokre, a s nutarnje suhe. Kiša nije mogla doseæi unutarnju stranu prislonjenu uz konjsko tijelo."Indijanac nije bio spreman na taj oštroumni dokaz, ali mu njegova lukavost omoguæi da se brzo snaðe."Svako dijete zna da se unutrašnja strana hlaèa brže suši od vanjske; Old Shatterhand treba još mnogo da nauèi!"To je bila velika drskost, ali lovac je ostao potpuno miran. Sve dosad je govorio engleski, a i Crvenokožac je prilièno dobro vladao tim jezikom, no sad mu postavi jedno pitanje u narjeèju Upsaroka. Na nj nije dobio odgovor. Postavio je još nekoliko drugih pitanja, ali s istim uspjehom. Onda èvrsto stavi Indijancu ruku na rame, upitavši ga engleski:"Zašto mi ne odgovaraš? Zar ne poznaješ jezik svoga naroda?""Zakleo sam se da neæu govoriti prije dok ne bude osve-æena smrt mojega brata.""Tako? Èini se da sve te tvoje zakletve ispadaju nekako neobièno! Još mnogo neobiènija je meðutim glupost koju3 35pokazuješ, umišljajuæi da me možeš prevariti. Izdaje te upravo tvoj govor. Ja taèno znam kako Upsarokc i kako bilo koje drugo pleme izgovara rijeci jezika bljedokožaca. Ti nisi pripadnik plemena Vrana, veæ Komanè. Jesi li dovoljno hrabar da to priznaš?""Komanèi su moji neprijatelji, to sam ti veæ rekao!""Upravo to što ih nazivaš svojim neprijateljima, za mene je dokaz da si Komanè.""Znaèi, tvrdiš da sam lažac? Vlada li kod bijelaca obièaj da vrijeðaju svoje crvene goste? Ja odlazim!" On krenu prema vratima."Ostani!" zapovjedi Old Shatterhand, uhvativši ga za ruku. 0Indijanac povuèe nož i viknu:"Tko ima pravo da me zadrži? Ti? Što sam ti uèinio? Ništa! Otiæi æu, a svatko tko me pokuša zadržati, dobit æe ovu oštricu u srce."Old Shatterhand ga je usprkos tome i dalje èvrsto držao ljevicom. Brzim zahvatom desnice istrgne mu nož iz ruke i ponovi:"Ostat æeš! Poèekat æemo dok se Winnetou vrati, a onda æemo odluèiti smiješ li poæi ili ne. Sjedi opet onamo gdje si maloèas sjedio. Pokušaš li pobjeæi, dobit æeš metak."On ga zavitla prema mjestu koje je pokazao. Indijanac tresnu o pod; htio je skoèiti na noge, ali se predomisli i os ta èuèati na podu. Old Shatterhand sjede opet za veèeru i položi kraj sebe napeti revolver da potkrijepi svoju prijetnju.Prekinuta veèera je nastavljena, ali razgovor se nije više razvio. Malo kasnije vrati se skaut i sjede na svoje mjesto. Buduæi da je Indijanca našao u istom položaju u kojemu ga je i ostavio, nije slutio šta se u meðuvremenu dogodilo. Skladištar i nadglednik, koji su sjedili kraj njega, ispripo-vjediše mu što se zbilo; saslušao ih je i naoko ostao miran, premda se u sebi brinuo da VVinnetou nije možda prisluškivao.Kad je Apaš maloèas skliznuo kroz stražnja vrata, on je u velikom luku zaobišao kuæu na prednju stranu, misleæi da æe ondje zateæi skauta na kakvom sumnjivom poslu. Velika otvorena vrata shopa bila su jasno osvijetljena pa ako je Winnetou, obilazeæi u luku oko kuæe, neprekidno36gledao prema vratima, morao je opaziti svakog èovjeka koji se nalazio izmeðu vrata i njegovih oèiju.

VVinnetou je opisivao sve šire i šire lukove, ali uzalud. Èesto je zastajkivao, osluškujuæi, ali isto tako bezuspješno. Vratio se i poèeo iznova, ali i opet bez uspjeha. Tako je prošlo dosta vremena, a onda opazi da se sa strane približuje neki èovjek. Kad je stigao do vrata i ušao u zgradu, "VVinnetou ga je prepoznao."Uf, to je bio skaut", reèe sam sebi. "Èini se da ipak nije imao nikakvih potajnih namjera, zato sam ga ovdje i uzalud tražio. VVinnetou se jednom prevario. Old Shatterhand æe se tome veoma èuditi."Nije se više trudio da se nezapaženo vrati, veæ uðe na prednja osvijetljena vrata. Kad ga je skaut opazio gdje dolazi, osjeti da mu bilo brže udara. Sad se moralo pokazati je li Apaš nešto èuo ili nije. VVinnetou sjede kraj Old Shat-terhanda, a ovaj mu reèe što je doznao, preslušavajuæi Indijanca i naposljetku tiho upita:"Je li mog crvenog brata pratila sreæa?""Winnetoua nije mogla pratiti ni sreæa ni nesreæa jer se nalazio u zabludi. Nije se dogodilo ništa.""Ali onaj znak što ga je skaut dao Crvenokošcu?""To možda i nije bio znak, veæ nesvjestan pokret ruke.""Onda sam se i ja prevario, a to ne vjerujem. Taj Indijanac nije Upsaroka, veæ Komanè.""Je li tebi, meni ili kome drugome uèinio nešto na žao?""Dosad nije.""Onda ne smijemo s njime postupati kao s neprijateljem. Neka ga moj brat Shatterhand pusti na slobodu.""Dobro, ako hoæeš; ali to nerado èinim."Zatim reèe Crvenokošcu da može otiæi. Ovaj polako ustane i zatraži od Old Shatterhanda da mu vrati njegov nož. Kad ga je dobio, zadjene ga o pojas i reèe:"Ovaj nož je danas dobio više posla jer sam se zakleo novom zakletvom. Old Shatterhand æe ubrzo doznati je li i ta zakletva onako neobièna kao što su ostale!"Izrekavši tu prijetnju, udalji se brzim koracima. Skau-tovo lice pokazivalo je u toku te posljednje minute uznemirenost pa èak i bojažljivo napet izraz, ali sad se izmijeni tako da mu se na crtama mogla vidjeti posve oèita poruga kojom nije mogao vladati. Winnetou šapne Old Shatterhandu:37"Neka moj brat pogleda skauta.""Vidim ga.""On nam se smije.""Sigurno ima uzroka za to.""Ima. Njegov pokret ruku maloèas je dakle ipak bio znak za Indijanca koga ti smatraš Komanèom. Nismo se prevarili.""Ti ga nisi vani našao. Tko zna kakvu je podlost pripremio. Zato odsada moramo oštrije pripaziti na nj. Uvjeren sam da je opasan èovjek."Old Shatterhand je imao pravo kad je skauta nazvao opasnim èovjekom, a vani je zaista bila pripremljena podlost.Izašavši iz kuæe, skaut je najprije oprezno izmaknuo iz dosega svjetla, a zatim pošao ravno naprijed iz shopa i tako prešao otprilike tri stotine koraka sve dok nije èuo neki tihi glas koji ga je zvao imenom. Ali to nije bilo ime kojim su ga zvali ovdje u logoru, veæ neko posve drugo; onaj glas iz tame ga je naime pozvao."Doði ovamo, Ik Senanda! Ovdje smo."To je dakle zaista bio onaj èovjek kojim ga je Winnetou smatrao, unuk Crnog Mustanga, najokrutnijeg poglavice Komanèa.

Poslušao je i ubrzo opazio tri Indijanca od kojih je jedan bio neobièno visok i snažan. Bio je to sam poglavica. Pozdravio ga je rijeèima:"Dobro došao, sine moje kæeri! Poslao sam Kitu Ho-mašu, najlukavijeg od mojih ratnika u kuæu da znaš da sam došao i da te èekam. Jesi li govorio s njim?""Ni rijeèi. Bilo je dovoljno što je došao.""Uèinio si pametno jer bi inaèe mogao netko nešto i posumnjati. Ovdje imamo dobro mjesto pa nas nitko ne može iznenaditi jer vidimo otvorena i osvijetljena vrata te možemo opaziti svakog tko bi izašao. Uostalom, ionako imamo posla s ljudima koji se nimalo ne razumiju u život Divljeg zapada."Varaš se. Ovdje ima ljudi koji se vrlo dobro razumiju u taj život.""Uf! A tko bi to bio? Reci!""Najprije su stigla dva vrlo visoka i veoma mršava jahaèa koji kane do sutra ostati ovdje. Jedan od njih rekao je da se zove Timpe, a èini se da se i drugi zove isto tako."38"Timpe! Pshaw! Ni jedan hrabar ratnik nije nikada èuo to ili slièno ime.""Ali onda su stigla još dva druga konjanika: Winnetou i Old Shatterhand!""Uf, uf! Njih je sigurno zli Manitou poslao ovamo.""Ne, nije ih poslao zli Manitou, veæ dobri. U prvi èas sam se i ja prestrašio, ali zatim, èuvši što govore, obradovao sam se.""Reæi æeš mi što si èuo, ali ne ovdje. Moramo otiæi.""Otiæi? Zašto?""Jer znam što takvi ljudi misle i rade! Jesu li razgovarali s tobom?""Winnetou me je ispitivao. Rekao je da ne vjeruje da se zovem Yato Inda veæ da me smatra sinom tvoje kæeri.""Apaš je dakle poèeo sumnjati pa æe sad poæi za tobom da pripazi na tebe. Moramo smjesta potražiti neko drugo mjesto.""Ta mi æemo ga opaziti kad proðe kroz osvijetljena vrata.""Ti ga ne poznaješ. On proraèunava sve i zna da æe se neprijatelj koji se prišuljava ovom logoru, postaviti upravo nasuprot vratima jer onda može sve vidjeti. Winnetou æe dakle doæi ovamo, ali neæe proæi kroz osvijetljena vrata. Postoji li još koji drugi izlaz?""Jedna mala vrata koja se nalaze iza spremišta.""On æe izaæi kroz njih i onom se stranom u tami prišu-ljati ovamo. Moramo prijeæi na protivnu stranu. Doði."Oni kliznuše u velikom luku nadesno oko shopa dok je Winnetou svoj luk opisao slijeva pa ih dakle nije više pronašao. Ondje se zaustaviše pod nekim drveæem i skaut ispri-povjedi što je èuo. Poglavica ga je vrlo napeto slušao, a zatim radosno reèe, gotovo glasno:"Oni dakle kane u Alder-Spring? Sutra uveèer stiæi æe onamo? Uhvatit æemo ih, ondje æemo ih uhvatiti, ne mogu nam uopæe pobjeæi! Kakva æe radost nastati u našim selima, kad dovuèemo taj dragocjeni plijen i kad ih budemo tako muèili da poènu zavijati kao da živim èagljevima gulimo kožu! Ta dva skalpa su mnogo vrednija od onih brojnih perèina po koje smo zapravo došli."I dalje je davao oduška svojoj radosti sve dok ga unuk nije prekinuo:39"Da, mi æemo ih posve sigurno uhvatiti i muèiti ih na smrt, ali zar se zbog toga kaniš odreæi Kineza koje sam vam imao predati u ruke?""Ne kanim, a i ti si samo zbog toga stupio u službu ljudi vatrenoga konja; danas smo došli ovamo da te upitamo može li se ta stvar odmah izvesti.""Spreman sam svakog èasa, ali se nadam da æete održati rijeè što ste mi je zadali."

"Održat æemo je. Ili misliš li možda da bih prevario sina svoje kæeri? Sav novac, sve zlato i srebro je tvoje, a sve ostalo, odjeæa, alat, zalihe, a osobito skalpovi ljudi s dugim perèinima pripadaju nama. Navikli smo na to da nam blje-dokošci sve otimlju. Moramo uzmicati pred njima jer su oni jaèi on nas. Ali sad dolaze ovi žutokoži ljudi pa grade mostove i željeznice na zemlji koja pripada nama. Svi æe to morati platiti životom, a ratnici Komanèa steæi æe slavu kao prvi crveni muževi koji imaju ove skalpove s dugaèkim perèinom. Mi se toga ne odrièemo pa æeš nam reæi sve što treba da znamo u vezi s napadajem."Sad je poèeo opširan dogovor o logoru, njegovim pojedinim dijelovima i o naèinu na koji treba izvesti napadaj te o plijenu koji ih oèekuje. Onda Crni Mustang dade svojim pratiocima znak da mu se pridruže; oni su se naime udaljili u stranu stražareæi da ih nitko ne iznenadi.Na tom tajnom sastanku je dogovoreno da æe Komanèi najprije sutradan uveèer zarobiti Old Shatterhanda i Winne-toua zajedno s Kazom i Hazom na Alder-Springu, a vrijeme napadaja Komanèa na Firwood-camp javit æe onda skaut posebnim glasnikom. Zatim se oprostiše, a skaut se vrati u shop.Crni Mustang krenu sa svoja dva Komanèa na neko mjesto u blizini na kojem se prema dogovoru imao sastati s onim glasnikom koji je stigao u shop. Ovaj zaista ubrzo stiže i sav bijesan ispripovjedi kako je Old Shatterhand postupio s njime. Kad je èuo da Komanèi kane napasti njega i VVinnetoua, on radosno sikne kroz zube: g-"Požalit æe on što me je dodirnuo, jer æu mu zadati najstrašnije muke."Crvenokošci su se upravo okrenuli da odu k svojim sakrivenim konjima kad zaèuše korake. Smjesta se baciše na zemlju, premda je ova bila mokra i muljevita, ali su sluèajno40ležali na putu onoj dvojici koja su htjela da proðu. Jedan od njih pade preko poglavice i povuèe i drugoga. Indijanci ih za tren zgrabiše i svladaše."Ne vièite ako vam je do života!" zapovjedi poglavica. "Tko ste vi?""Radnici", odgovori jedan sav u strahu."Ustanite, ali da se niste ni pomakli! Zašto se tako kra-domice šuljate ovuda? Ako ste radnici iz ovog logora, onda se ne trebate šuljati.""Mi se nismo šuljali.""Jeste! Tako tiho i pognuto ne hoda nitko tko ne želi da ga ne vide. Što imate u rukama?""Puške.""Puške? Èemu radnici trebaju puške? Pokažite, hoæu da ih vidim!"On im ih istrgne iz ruku, stane ih opipavati, a onda svaku pušku podigne uvis da bi je bolje promotrio prema nebu."Uf, uf, uf!" javi se zatim, doduše tiho, ali zaèuðeno i veoma radosno. "Te tri puške su vrlo dobro poznate ovdje na Zapadu. Ova ovdje s brojnim èavlima mora da je Winne-touova srebrna puška. Ako je to taèno, onda ove druge dvije pripadaju bljedokošcu Old Shatterhandu. To je henrvjevk"a i medvjedarka. Jesam li taèno pogodio?"Kinezi ne odgovoriše ništa. Vidjeli su da se pred njima nalaze Indijanci pa su se uplašili. Drhtali su i bili èak toliko kukavni da se nisu usudili ni pobjeæi."Govorite!" dreknu poglavica. "Jesu li to puške Old Shatterhanda i Winnetoua?""Jesu", tiho potvrdi onaj koji je dosad govorio."Znaèi da ste ih ukrali."Kinez je šutio."Vidim da ste vi vagare-sarièi1, kojima nitko ne bi povjerio takve puške. Ako smjesta ne priznaš, probost æu te ovim nožem! Govori!"

Sad se Kinez požuri da prizna: "Mi smo ih potajno uzeli.""Uf! Dakle ipak! Mora da se Winnetou i Old Shatterhand ovdje osjeæaju vrlo sigurni kad su se odvojili od svojih pu-l 2uti psi.41šaka. Vi ste kradljivci. Znate li što æu uèiniti s vama? Zaslužili ste smrt!"Sad se Kinez baci na koljena, digne ruke i stane zakli-njati:"Ne ubij nas!""Zapravo bismo vam trebali oduzeti život, ali æemo vas pustiti na slobodu ako uèinite što vam zapovijedamo.""Reci nam, reci. Slušat æemo te!""Dobro! Zašto ste ukrali te puške? Vi se njima ne možete poslužiti jer niste lovci.""Htjeli smo ih prodati jer smo èuli da vrijede mnogo, vrlo mnogo novaca.""Mi æemo ih kupiti od vas.""Zaista? Je li to istina?""Ja sam poglavica Komanèa i zovem se Tokvi Kava što u jeziku bljedokožaca znaèi Crni Mustang. Jeste li veæ èuli za me?"Da, obojica su veæ èula za nj i to toliko mnogo zla da mu Kinez prestrašeno odgovori:"Crni Mustang? Da, poznajemo te.""Onda æeš znati kakav sam ja velik i glasovit poglavica te da uvijek govorim istinu. Otkupit æu od vas puške.""Koliko æeš nam platiti?""Više nego što bi vam itko drugi dao.""Koliko?""Dat æu vam život. Takva se kraða kažnjava smræu, ali ja æu vam za puške pokloniti život.""Život? Samo život?" upita Kinez, dršæuæi i razoèarano."Zar to nije dosta?" okosi se Crvenokožac na nj. "Zar takvi ljudi kao što ste vi, mogu dobiti više od života? što hoæete još?""Novaca.""Novaca? Dakle metal! Ako hoæete metal, možete i njega dobiti, riaime željezo naših noževa; oni su tako oštri i šiljati da æete ga dobiti dovoljno. Hoæete li?""Ne, ne! Poštedi nas!" zastenje Kinez. "Htjeli bismo, živjeti! Zadrži puške!""To je tvoja sreæa, žuta žabo! A sad èuj što ti još zapovijedam! Old Shatterhand i Winnetou æe ubrzo opaziti da su im nestale puške pa æe podiæi veliku buku. Tražit æe i ispitivati. Što æete vi uèiniti?"42"Šutjet æemo.""To i morate. Ne smijete reæi ni rijeèi, ni jedne jedine rijeèi jer æe vas oni inaèe ubiti pošto ste im ukrali puške. Ali ne smijete govoriti ni o nama jer ako doznaju da ste razgovarali s nama, oni æe sve doznati i onda ste izgubljeni. Hoæete li poslušati ovu moju zapovijed?""Šutjet æemo kao da smo mrtvi.""To i zahtijevam od vas jer ako odate da smo bili ovdje, mi æemo se vratiti i osvetiti se; umrli biste u strašnim mukama na muèenièkom stupu. A sad još jedno pitanje: jesu li vam poznata imena Uèi i Hatatitla?""Nisu.""Tako se zovu konji Winnetoua i Old Shatterhanda. Znate li gdje se nalaze?""Tamo odostraga u suši. Èuli smo da su ih odveli onamo.""Onda smo sad gotovi s vama. Mislite na moju opomenu i šutite! Sad možete iæi!"

On ih udari nogom, a njih dvojica smjesta išèeznuše u tami, sretni što su spasili bar život."Uf! Sretniji i nismo mogli biti!" reèe poglavica vrlo zadovoljno svojim ljudima. "Imamo èarobnu pušku, med-vjedarku i srebrnu pušku. Sad æemo poæi još i po pastuhe kojima, osim mog mustanga, nema ravnih.""Kani li Tokvi Kava poæi u sušu?" upita onaj koji je pod imenom Juwaruwa bio kao uhoda u shopu."Misli li moj brat da bih trebao ostaviti te konje? Da nema moga mustanga, bili bi to najbolji konji od jedne velike vode do druge. Poæi æemo po njih jer oni su sigurno isto toliko vrijedni kao i puške što smo ih oduzeli tim žutim momcima dugih perèina."Oni se neèujno prišuljaše do suše koja nije imala pravu bravu, veæ samo kraèun i stadoše osluškivati. Iz suše su se od vremena do vremena èuli udarci kopita o pod. U njoj je bilo mraèno. Èinilo se da nema stražara jer bi inaèe suša bila osvijetljena. Poglavica povuèe kraèun i, otvorivši malo vrata, postavi se tako da ga iznutra nije mogao nitko opaziti te poluglasno dovikne nekoliko rijeèi engleskim jezikom kao da je znanac stražara koji bi se ipak mogao nalaziti u suši. Odgovora nije bilo. Sva èetiri Indijanca uðoše u sušu.43Konji obojice Timpea bili su odvedeni u pozadinu suše dok su oba crna ždrijepca stajala sprijeda. Poglavica je to usprkos tami vrlo brzo razabrao."Evo ih ovdje", reèe. "Pripazite! Jahati ne smijemo na njima jer nas oni ne poznaju, ali i bez toga æemo vani imati posla s njima èim opaze da odlazimo, a njihovi gospodari nisu prisutni."Indijanci oprezno odvezaše crne ždrijepcc i polako ih izvedoše iz suše. Oni su, doduše, pošli za Koinanèima bez otpora, ali ipak tako kao da im je nešto sumnjivo. Zatim Indijanci opet zakraèunaše vrata i udaljiše se, vodeæi svoj dragocjeni plijen. Duboki, meki mulj što ga je razmoèila kiša nije dopuštao da se èuju koraci ljudi i konja.Tokvi Kava se osjeæao vanredno zadovoljan udarcem što ga je danas zadao glasovitim ljudima koje je toliko mrzio. Bio je potpuno siguran u svoju stvar i uvjeren da je veèeras postupao lukavo, bez ikakve greške. Pa ipak se prevario. U svom je raèunu zaboravio nešto, naime oštroumnost obojice okradenih, te izvrsna svojstva i isto tako sjajnu dresuru konja koji nisu bili navikli na to da bez zapovijedi svojih gospodara slušaju nekog stranog èovjeka.Najveæa greška što ju je poèinio bila je, meðutim, u tome što je Kinezima spomenuo svoje ime. Bio je doduše potpuno uvjeren da oni neæe ništa odati, ali kad je imao posla s Win-netouom i njegovim bijelim prijateljem, onda je to bila neoprostiva neopreznost.I CRNI MUSTANGDragi èitaoèe, jesi li veæ kad èuo za "bijelog mustanga"? O njemu je veæ mnogo pisano i pripovijedano. Brojni bijeli lovci i crveni ratnici tvrdili su da su vidjeli "bijelog mu-, stanga", i zaista, oni su ga vidjeli, a ipak ga i nisu vidjeli; "bijeli mustang" bio je bajka, stvorenje iz mašte iako je kao podlogu imalo štošta što je zaista opaženo.U vrijeme kad su stada bizona i konja u tisuæama i tisuæama primjeraka živjela na prostranim prerijama pa s pro-44ljeæa selila na sjever, u jesen na jug, moglo je opreznom lovcu uspjeti da ugleda "bijelog mustanga", ali zaista samo opreznome koji se umio dobro prišuljati. Jer "bijeli mustang" bio je najistaknutiji i najpametniji od svih pastuha vodièa koji je ikada stajao na èelu krda divljih konja. Njegov je pogled prodirao kroz najgušæe grmlje, uši su mu razabirale tiho šuljanje vuka tisuæu koraka daleko, a njegove krvavo-crvene nozdrve hvatale su vonj èovjeka s još mnogo veæih udaljenosti. Iz krda koje je vodio i èuvao

"bijeli mustang", rijetko je koji lovac uspio lasom uhvatiti konja. Nikad nije nitko mogao vidjeti "bijelog mustanga" da pase. Nije imao vremena za to. Neprekidno, stalno i bez prestanka jurio je on u ljupkim, a istodobno i snažnim skokovima oko svog stada koje je mirno paslo, a na najmanji znak opasnosti javio bi se oštrim rzanjem koje je podsjeæalo na zvuk trube i èim bi ono odjeknulo, stado bi odjurilo kao oluja.Pripovijeda se da je lovcima nekoliko puta uspjelo da "bijelog mustanga" odvoje od stada; htjeli su ga uhvatiti, njega samog. On je pobjegao galopom, a progonitelji se natisli za njim, tjerajuæi svoje konje najveæom brzinom. Usprkos tome nisu ga uspjeli stiæi, a kad je naposljetku, ispruživši se, pojurio poput strijele i išèezao daleko na obzorju, uvidjeli su lovci da ih je on samo nasamario da ih odmami od svoga stada.Jednom ga je, kako se prièa, neki smioni vaquero, pravi umjetnik u jahanju susreo sam i potjerao ga prema nekom dubokom kanjonu. Pripovijedaju da je "bijeli mustang" bez razmišljanja skoèio u klanac dubok više stotina stopa i dolje mirno nastavio bijegom. Vaqeuro se zaklinjao svim što mu je sveto da se stvar odigrala upravo tako i svi su mu to vjerovali. U nekom društvu veoma ozbiljnih i iskusnih zapadnjaka, pripovijedao je neki haziendero2 sa Sierre da je jednom imao silnu sreæu i da je "bijelog mustanga" sa cijelim krdom namamio u neki koral3 ali divlji bijelac preletio je poput ptice preko ograde visoke dvadeset stopa i pobjegao. Ni u to nije nitko sumnjao.Tako su pripovijedali stari, tako pripovijedaju mladi. Èini se da "bijeli mustang" ne samo što je bio neranjiv, veæ1 Pastir-konjapik u zemljama Latinske Amerike kauboj.2 Vlasnik haziende u zemljama Latinske Amerike, veleposjednik.3 Tor za konje-ograðen visokom ogradom.45i besmrtan sve dok naposljetku nije zajedno s posljednjim stadom konja što su ga lovci ugledali, išèezao sa savane. Neumoljiva "kultura" poubijala je bizone i mustange, ali ipak se još i danas tu i tamo javi poneki stari zapadnjak koji tvrdi da taj bijeli mustang kojeg nitko nije uspio uhvatiti, nije izmišljotina jer ga je i on sam vidio.Da, on nije nastao kao plod izmišljotine, no ipak je živio samo u mašti. Nikad nije postojao, a ipak je postojao; oni koji su ga vidjeli nisu se prevarili, ali su ipak bili u zabludi jer "bijeli mustang" nije jedan konj, veæ njih mnogo više.Svako divlje stado mustanga ima svog voðu, uvijek najsnažnijeg i najpametnijeg pastuha, jer mjesto voðe stièe i zadržava borbom u kojoj odluèuje snaga i lukavština. Kad jednom pobijedi sve suparnike, onda ga èitavo krdo sluša sve tamo do najmlaðega ždrebeta. Ako se veæ i kod nas tvrdi da su bijelci najizdržljiviji konji, onda to pogotovu vrijedi u preriji. K tome treba dodati da lovci opæenito ne hvataju bijele mustange jer im neæe pasti na um da za jahanje hvataju bijelca buduæi da se takva životinja vidi nadaleko i dovodi svog jahaèa u opasnost.Bijelci mogu dakle odrasti i razviti se do pune snage. Osim toga nagon kazuje bijelim i opæenito svijetlim konjima da moraju biti oprezniji od tamnih. Povrh toga stado treba voðu koji se od ostalih životinja razlikuje bojom te se može lako ugledati. Što viši èin ima oficir, to je sjajniji znak njegova dostojanstva. Ono što èovjek postiže svojim umijeæem, to životinji pruža priroda. Sve su to bili uzroci zbog kojih, kako to zna svaki zapadnjak, gotovo svako stado divljih konja vode bijelci.Ako su bijeli ždrijepci-voðe bili najsnažniji, najbrži, najizdržljiviji i najborbeniji konji, onda su mogli lakše izbjeæi potjeri nego bilo koji drugi konji. Svaki zapadnjak vidio je po kojeg takvog bijelca i divio se njegovoj brzini i mudrosti; pripovijedao je o tome, a drugi su njemu pripovijedali isto. Život na beskrajnoj savani podbada maštu; postojali su brojni bijelci, ali malo-pomalo stvorila je mašta od njih jednog jedinog - "bijelog mustanga" - kojeg su viðevali posvuda, ali ga nikad nisu mogli uhvatiti.

Za vrijeme Winnetoua i Old Shatterhanda postojao je i "crni mustang" s kojim je stvar stajala gotovo isto tako,46ali istodobno i nešto drukèije. To nije bio divlji, veæ dresiran konj i to štaviše vanredno dobro dresiran konj, vlasništvo poglavice Naimi-Komanèa. O njemu su se pripovijedale upravo èudesne stvari. Posjedovao je sva dobra svojstva u dosad nedostignutoj mjeri. Još nikad nije bio ranjen u borbi, nikad nije posrnuo a pogotovu nije pao, nikad ga nije stigao progonitelj i nikad nije uginuo. Taj konj je živio veæ za vrijeme predaka. I on i djed, koji je jahao na njemu, vratili su se neozlijeðeni iz svih borbi; zatim je nosio oca kroz opasnosti i smrt, a sadašnjem je poglavici tako izvrsno služio da je on, da bi istodobno iskazao èast i sebi i svom konju, uzeo ime Tokvi Kava, Crni Mustang.Isto onako kao što su Indijanci bili èvrsto uvjereni da je Old Shatterhandova henrvjevka èarobna puška, oni su, osim Naiini-Komanèa koji su znali kako stoje stvari, èvrsto tvrdili i to da je "crni mustang" èarobni konj. To je uvjerenje njegovom vlasniku donosilo ugled i prednosti. Ostala su se plemena klonila toga da napadnu njega ili njegovo pleme, jer su smatrala da je isto tako neranjiv kao i njegov konj; njega nitko nije mogao pobijediti. Poglavica je bio pametan èovjek pa je lukavo iskorištavao tu bojazan. Ubirao je uspjeh za uspjehom i uslijed toga postajao sve samopo-uzdaniji. Njegov ponos i njegova bezobzirnost bivali su sve veæi i on je postao najokrutniji neprijatelj svih bijelaca i protivnièkih Indijanaca pa je na kraju i sam povjerovao da na svijetu nema èovjeka koji bi se mogao mjeriti s njime.Dakako da se i kod tog "crnog mustanga" nije radilo0 jednom konju, veæ o njih nekoliko. Svi su oni potjecali jedan od drugoga, imali istu graðu tijela i ista izvrsna svojstva. Tu vrsnoæu nije mogao nitko poreæi pa je dakle bilo razumljivo da je poglavica, kad je u Firwood-campu ukrao Old Shatterhandova i Winnetouova konja, ponosno tvrdio:"Da nema mog mustanga, oni bi bili najbolji konji od jedne velike vode do druge." Time je mislio na Atlantski1 Tihi ocean, dakle po njegovom naèinu izražavanja èitavu Sjevernu Ameriku. Nije, dakako, nipošto bilo sigurno da je imao pravo.U logoru nisu ljudi te veèeri pošli tako rano na poèinak kao obièno. Prisutnost glasovitih gostiju držala ih je budnima i nakon veèere. Inženjer je sjedio s Winnetouom, Old Shatterhandom i obojicom Timpea za istim stolom pa se jedna47pripovijest nadovezivala na drugu. Za drugim stolom sjedili su nadglednik i skladištar, veæinom tiho slušajuæi i samo bi se po koji put umiješali u razgovor. Njima se opet pridružio skaut. Nije ni pisnuo, ali zato je to oštrije slušao sve što se govorilo. Èinilo se da se Winnetou i Old Shatterhand ne obaziru na nj; nije opazio ni jedan jedini pogled koji bi poletio k njemu, ali njih dvojica su ga ipak tako oštro promatrala da im nije mogao izmaæi nijedan njegov pokret, nijedan izraz lica.Upravo je Kaz ispripovjedio neku svoju pustolovinu, kad mu Winnetou osluškujuæi dade znak da šuti.Svi stadoše prisluškivati i ubrzo zaèuše kako se pribli-žuje topot konja. Mulj je posve jasno pljuskao pod kopitima, a onda se konji zaustaviše pred vratima, i radosno zasoptaše."Uf!" viknu Winnetou, brzo ustavši. "To nisu neki strani konji."Old Shatterhand isto tako brzo ustane sa svog stolca."Ne, to nisu strani konji", reèe, "to su naši ždrijepci. Kako dolaze ovamo? Što kažete na to, gospodine inženjeru? Niste li vi, kad smo izašli iz suše, sami zakraèunali vrata?""Da, jesam. Mora da je kakav radnik otvorio vrata pa su konji umakli."

"Umakli? Pa bili su èvrsto svezani! Taj netko ne samo što je otvorio vrdta, veæ je i odvezao konje, a to je svakako neobièan postupak. Dopustite mi, ser, da uzmem svjetiljku."Old Shatterhand upravio je posljednje rijeèi shopmanu koji je sjedio za svojom tezgom. Iza njega je visio stakleni fenjer pa ga Old Shatterhand skine s èavla i pripali, a zatim izaðe s Winnetouom.Ostali radoznalo poðoše za njima, a isto tako i skaut koji uostaloni nije imao ni pojma o tome da je njegov crveni djed malo prije ukrao oba pastuha.Ždrijepci su zaista stajali vani pa svoje gospodare vrlo uzbuðeno pozdraviše s njiskanjem, mahanjem repova i pro-pinjanjem, upravo kao psi koji radosno pozdravljaju gospodare. Old Shatterhand ih osvijetli, viknuvši zapanjeno: "Što je to? Ti konji ne dolaze iz suše! Pogledajte samo prljavštinu i mulj koji im se eto nalazi èak i na leðima. Oni su galopirali; bili su veoma daleko odavde! A gdje i s kime?"48"S kim?" upita inženjer. "Ni s kim, dakako! Kome bi moglo pasti na pamet da po takvom vremenu i u takvoj tami jaše na stranim konjima u šetnju?""Jaše? Volio bih da znam kome bi uspjelo da bez našeg dopuštenja sjedne na jednog od tih konja! Nitko nije sjedio na njima jer pogledajte, leða su im poštrcana blatom.""Dakle ipak imam pravo! Netko je otvorio sušu pa su se konji otrgli i pobjegli. Malo su trèali uokolo i sad su se vratili; to je sve. Ipak æu istražiti tko je kriv. Nitko nema noæu posla u suši."Na uzdama jednog od konja visio je èvrsto zauzlani remen koji je vjerojatno imao na kraju omèu, no ova se proderala. Old Shatterhand je pretražio, dobacio Apašu brz i znaèajan pogled, a onda reèe inženjeru:"Imate pravo, ser, konji su se otrgii. Doðite s nama. Moramo ih èvrsto svezati. Ostala gospoda ne treba da se dalje trude."To je rekao tako mirno i odluèno da je postigao ono što je htio. Nadglednik i skladištar vratiše se sa skautom u shop. Kaz i Haz veæ krenuše za njima kad im Old Shatterhand šapnu: "Razgovarajte sa skautom i nemojte mu dopustiti da izaðe prije nego što se mi vratimo.""Zašto, mister Shatterhand?" upita Kaz."To æete kasnije doznati. Samo ga zadržite, ali budite prema njemu prijazni i susretljivi.""Ali ako on poželi da izaðe? Treba li da ga silom zadržimo?""Ne. Ali sigurno vam neæe biti teško da ga zadržite kakvom napetom pripoviješæu.""Vjerujem da neæe. Ispripovjedit æu nekoliko èudesnih stvari i pri tome reæi i nekoliko šala, upravo kao i kod Tim-peovih baštinika. Doði, stari Haze."Oni uðoše u kuæu. Winnetou povede konje. Old Shatterhand mu je osvjetljavao put, a inženjer je išao iza njega. Zatresavši glavom reèe:"Ne razumijem vas, ser. Najprije se vladate tako mirno i kažete da imam pravo, a zatim toj dvojici džentlmena dajete naloge da se uopæe ne smije vjerovati Yato Indi.""Ja sam se pretvarao jer moramo biti na oprezu. Konji su ukradeni i odvedeni, ali su se putem otrgli.""Nemoguæe."4 Crni Mustang49"Uvjeravam vas da je tako kako kažem.""Sve kad bi tako i bilo, ipak Yato Inda ne bi mogao biti kradljivac.""Ne bi, ali bi mogao biti njegov pomagaè. Ipak poðite najprije do suše jer æemo ondje doznati tko je izvršio kraðu."

"Kako æete to ustanoviti?""Reæi æe nam meko tlo."Govoreæi tako, stigoše u blizinu suše. Inženjer krenu brzo onamo, ali ga Old Shatterhand zadrži, uhvativši ga za ruku."Ne tako brzo!" opomenu ga. "Inaèe biste nam mogli sve pokvariti.""što to?""Tragove koje želim vidjeti. Ako i vi stupite ovamo, neæemo ih moæi jasno razabrati.""Tako je. Nisam ni pomislio na tu mjeru opreza."Old Shatterhand krene u luku da ne stigne ravno do vrata, veæ odostraga te da ne izbriše tragove što ih se nadao otkriti. Zatim priðe k vratima i osvijetli naokolo. Winnetou ostavi konje, priðe k njemu pa se i on sagne k zemlji."Uf!" viknu. "To su bile indijanske mokasine.""To sam i oèekivao", kimnu Old Shatterhand. "Ovdje su bili Crvenokošci. Ali koliko njih?"To æe moj brat vidjeti kad budemo pratili trag iz suše. Ovdje su ljudski tragovi pomiješani s otiscima kopita.""Neæemo odmah otiæi! Ostanimo još ovdje! Otisci kopita jasno pokazuju da su konji koraèali polagano. To ne bi uèinili da su pobjegli, otrgnuvši se. Netko ih je veoma oprezno odveo iz suše.""Suša je zakraèunata", dobaci "VVinnetou, pokazujuæi prema vratima."Još jedan dokaz više da se radi o kraði. Tko bi inaèe zakraèunao vrata!"Oni otvoriše vrata i uðoše, ali nisu ništa pronašli: kradljivci nisu ostaviti tragova. Zato sad ponovo odvedoše konje u sušu i svezaše ih, a zatim nastaviše razgovor, prateæi trag iz suše. Veæ nakon svega nekoliko koraka trag se razdvojio: na desno su vodili tragovi ljudi i konja, a nalijevo samo ljudski."Ovuda su došli", reèe Old Shatterhand. "Vidi li moj brat Winnetou koliko ih je bilo?"Apaš pomno promotri otiske i odgovori:50"Ti crveni muževi bili su tako neoprezni da nisu išli jedan za drugim pa se stoga posve jasno može vidjeti da su bila èetvorica. Poðimo dalje! Trag vodi prema stražnjoj strani shopa."Uskoro stigoše na mjesto gdje su se oba Kineza namjerila na Indijance. To je mjesto bila jako ugaženo pa ga Old Shatterhand pomno osvijetli."Uf!" viknu Winnetou. "Ovdje su crveni muževi neko vrijeme stajali i razgovarali s dva èovjeka s perèinima. Posve jasno se razabire trag debelih i ravnih stopala.""Nisam li vam rekao!" umiješa se inženjer. "U suši su bili neki radnici.""Besmisao!" usprotivi se Old Shatterhand. "U suši nisu bili jer njihovi tragovi ne vode do suše, kako i sami vidite. Ovdje su bili Indijanci, sigurno Komanèi. To za vas nije nipošto nevažno.""Pshaw! Sigurno neki bijednici koji su htjeli ukrasti nešto hrane pa su se nesreæom namjerili na vaše konje.""Bilo bi mi drago da je tako, ali se bojim da æe na javu izaæi još i druge stvari. Èini se da ti Crvenokošci stoje u tajnom sporazumu s vašim Kinezima.""Oho!""Da! I sami vidite da su ovdje razgovarali. Kad meðu njima ne bi bilo sporazuma, Indijanci bi ih ubili.""Mislite li, ser?""Sigurno! Pogledajte: ovdje su najprije stajala samo tri Crvenokošca dok je èetvrti došao ovamo iz shopa. Pogaðate li tko je to bio?""Da nije možda onaj Juwaruwa kojeg vi niste htjeli pustiti da ode?"

"Da, to je bio on.""Onda bih ipak htio da znam koji su to od mojih Kineza bili; uostalom, oni æe se èuvati da priznaju.""Ipak æemo to doznati. Zasad se neæemo brinuti za njih, veæ æemo se pozabaviti samo sa Crvenokošcima. Doðite!"Oni poðoše tragom koji je sada bio još samo trostruk sve dok nisu stigli na mjesto gdje je Tokvi Kava razgovarao sa skautom i odakle se ovaj vratio u shop. Onda ih je trag odveo na prednju stranu shopa, tamo gdje su Indijanci èekali na skauta. Kad su i to mjesto pregledali, Old Shatterhand reèe:51"Sad mi je sve jasno. Ovamo su stigla èetiri Komanèa. Trojica su poèekala, a èetvrti je otišao u shop da dade znak skautu da izaðe. Skaut je došao ovamo, ali buduæi da se ovdje nisu smatrali sigurnim, prešli su na stražnju stranu kuæe. Zato ih je Winnetou uzalud tražio. Skaut se porazgo-vorio s tri Crvenokošca, a zatim se vratio k nama dok su oni otišli na ugovoreno mjesto, èekajuæi Juwaruwu. Došao je i ovaj, a kad su krenuli da odu, naišli su na Kineze."Kakva su posla imali Kinezi ovdje?" upita inženjer. "Ne bismo li pretražili njihov trag?""Još ne. Najprije moramo k skautu. Trebalo bi ga natjerati da pobjegne.""Da pobjegne?" zaèudi se inženjer. "Kakve li ideje? Ili je on èestit èovjek kakvim ga ja smatram pa ne mora bježati, ili je nitkov koji nas kani izdati Indijancima, a onda ne smijemo dopustiti da umakne.""Tako mislite vi, ali ja mislim drukèije. On je unuk poglavice Komanèa, Tokvi Kave pa se k vama ušuljao pod krinkom poštenjaka da vas izda svom crvenom djedu. Ovaj je danas poslao k njemu èetiri glasnika da odrede vrijeme i naèin napada. Ja bih, štaviše, ustvrdio, da je i sam Tokvi Kava bio ovdje. Što kaže na to moj brat Winnetou?""Crni Mustang je bio ovdje", odvrati Apaš tako odreðeno kao da ga je vidio."Svakako! Jer samo ratnik, kao što je on, mogao je doæi na pomisao da ukrade naše konje. Èuo je da smo ovdje pa æe na neko vrijeme odgoditi napadaj na logor dok ne odemo odavde. Za vašu sigurnost je, meðutim, prijeko potrebno da doznamo što kane Komanèi poduzeti protiv vas i kad to treba da bude izvedeno. To meðutim ne možete èuti ako skaut ostane ovdje.""Ser", odvrati inženjer kao da ne vjeruje, "ja znam tko ste vi i što treba da mislim o vama, ali vi za mene govorite u zagonetkama. Iako me to silno zaprepašæuje, ipak vam moram povjerovati da Crvenokošci nešto smjeraju protiv nas jer inaèe ne bi ovamo poslali izvidnike; ali sve ono što o tome moram znati, mogu najbolje i najsigurnije doznati od skauta ako je on stvarno saveznik Crvenokožaca kako vi to tvrdite.""Mislite li da æe vam to reæi?""Prisilit æu ga."52.jf4ft?"Pshaw! Ne bih znao kako biste to mogli pokušati! Postoji samo jedno sigurno sredstvo da doznamo sve: moramo ga tako utjerati u strah da pobjegne.""Ali kad jednom ode, mi pogotovu neæemo ništa doznati, mister Shatterhand.""Naprotiv. Niste li èuli da sutra kanimo odjahati u Alder--Spring?""Jesam."

"Skaut je to takoðer èuo pa je jamaèno rekao Èrveno-košcima. Siguran sam da æe odmah odjahati onamo da nas uhvate. Ali mi neæemo dopustiti da nas zgrabe, veæ æemo naprotiv prisluškivati što oni govore.""Ser, to je opasno.""Za nas nije, a vi æete tako doznati na èemu ste.""Kako æu to doznati? Zar se kanite vratiti?""Doznamo li da se nalazite u opasnosti, mi æemo se posve sigurno vratiti da vam pomognemo. Samo zato morate danas skauta pustiti da umakne.""Ali ako ne umakne?""Umaknut æe. Gdje obièno spava? Zar možda kod radnika?""Ne. On je odostraga uz grmlje podigao pravi indijanski wigwam.""Zato da ga nitko ne može promatrati. Posve taèno! Ima li konja?""Ima. Konj mu je uvijek privezan u blizini wigwama.""Dobro! Moj brat Winnetou æe sad otiæi onamo i sakriti se da ga promatra kad bude bježao. Mi æemo naprotiv uæi u shop i utjerati mu strah u kosti. Samo morate najprije taèno opisati Winnetouu gdje se wigwam nalazi.Winnetou je dosad svega s nekoliko rijeèi sudjelovao u cijelom tom razgovoru; i sad je nijemo saslušao opis onog mjesta i išèeznuo. To je bio njegov naèin, a Old Shatterhand je shvatio da je Winnetou sporazuman sa svime što je on naumio. Kad je Winnetou otišao, inženjer i Old Shatterhand otiðoše u shop. Skauta su našli u živom razgovoru s oba Timpea. On nepovjerljivo i ispitljivo omjeri bijelog lovca koji se pretvarao da ga ne vidi. Èestiti Kaz prekine pripovijedanje, upitavši:"Mister Shatterhand, što ste našli u suši?"53"O kraði konja nema ni govora. Zaboravili smo zakra-èunati vrata pa mora da je u sušu ušao kakav štakor i po-plašio konje. Otrgli su se i pobjegli daleko, ali su se sreæom opet vratili. Možete dakle biti posve mirni u tom pogledu, ali zato ima nešto drugo što nam ne dopušta da ostanemo mirni.""što?""Ovdje su bili Crvenokošci.""Mislite sigurno onaj jedan, onaj tobožnji Juwaruwa, koji je bio ovdje u shopu?""Nije bio sam. S njime su došla još trojica koja su ga vani èekala.""Bogamu!" viknu Kaz, odgurnuvši slamnati šešir duboko na zatiljak. "Još trojica! Znaèi da je taj momak ipak bio špijun.""Uvjeren sam o tome i tvrdim da se ovdje u logoru nalazi jedan saveznik Crvenokožaca.""Ali devils! Kad bi to bilo istina! Tko bi to mogao biti?""Odmah æete doznati. Doðite malo svi sa mnom, gospodo. Htio bih vam nešto pokazati.""Gdje je Winnetou? upita Kaz, ustavši zajedno s ostalima."U suši; pazi na konje da se ponovo ne uznemire."Svi izaðoše iz kuæe pa i bijeli radnici, samo je skaut ostao sjediti. Zato se Old Shatterhand okrenu na samim vratima te mu reèe:"Ja sam pozvao sve da poðu sa mnom."Oèi su mu bile pune prijetnje, pa su rekle više od tih rijeèi. Skaut pokunjeno ustane i poðe za ostalima. Old Shatterhand je i opet ponio fenjer i odveo ljude na trag što ga je ostavio skaut, odlazeæi iz shopa prema Komanèima koji su ga èekali. On osvijetli trag i reèe:"Pogledajte samo ove stope, gospodo! To su stope nitkova koji vas sve želi upropastiti. Kasnije æu vam pokazati i noge koje posve taèno odgovaraju tim stopama."

"Upropastiti?" prestrašeno upita nadglednik. "Kako to?""On stoji u vezi s neprijateljskim Indijancima koji vje rojatno kane napasti logor pa se ušuljao k vama pod lažnim imenom kako bi olakšao napadaj.""S Indijancima? Kako je to moguæe?""Da, onaj Crvenokožac koji je maloèas bio ovdje, njihov je špijun pa je došao sa zadaæom da svog pouzdanika pošalje Crvenokošcima. Vidjeli smo kako su se njih dvojica sporazumijevali znakovima.""Tko je taj nitkov? Objesit æemo ga! Recite nam, ser, recite!""Kasnije! Najprije æu vam pružiti dokaze. Kako vidite, ja pratim njegove otiske nogu pa æe se ubrzo doznati kamo vode."Old Shatterhand poðe dalje po tragu, a oni za njim sve dok nije zastao, osvijetlivši tlo."Pogledajte ovamo!" reèe. "Ovdje su stajala tri Indijanca i èekala na nj dok se èetvrti, koji je rekao da se zove Juwa-ruwa, nalazio kod nas u shopu pa mu potajice davao znak. Uvjerite se samo posve taèno da ti otisci potjeèu od Indijanaca!"Uto se javi Haz natežuæi ljutito svoje dugaèke crne brkove:"Tu ne treba nikakvog posebnog dokazivanja, ser. Na prvi se pogled vidi da se ovdje radi o Crvenokošcima. Do vraga! Logor je u opasnosti. Pokažite nam tog špijuna da ga malo objesimo! Ovdje je dovoljno drveæa sa èvrstim granama.""Poèekajte još samo èasak! Moramo još malo dalje pratiti trag."Skaut je stajao u blizini pa je dakako èuo sve što se govorilo. Old Shatterhand bi od vremena do vremena prešao snopom svjetla iz fenjera preko njegova lica i pri tom opazio smuæeni i bojažljivi pogled njegovih tamnih oèiju.Svi krenuše dalje iza shopa gdje Old Shatterhand ponovo zasta izjavivši:"Onda su se odšuljali ovamo i dugo ostali stajati ovdje kako to razabirete iz tragova. Ovdje su se dogovarali o napadaju što ga kane izvesti. Zatim su tri Crvenokošca pošla još malo dalje da prièekaju Juwaruwu koji im se ovdje pridružio dok se izdajica odavde vratio u shop.""Tko je to, tko, tko?" stadoše svi oko njih zapitkivati."Odmah æete doznati, odmah! Sad æemo samo još komadiæ puta poæi tim tragom sve dok ne postane tako jasan da vam mogu pokazati kako taèno njegova noga pristaje u nj. Doðite, gospodo !""5455Dok je Old Shatterhand svoje pratioce poveo opet prema prednjoj strani shopa, oštro je pazio na skauta. Ovaj je polako nekoliko puta zakoraknuo za njima, a onda brzim skokom nestane u tami. Sad je trebalo brzo raditi. Nisu smjeli dopustiti skautu da se snaðe, a još manje da doðe na pomisao da ostane ovdje, sakrije se i uhodi stanovnike logora. Zato Old Shatterhand ubrzo zastane, rekavši:"Evo, ovdje je mjesto gdje æete to doznati. Neka Yato Inda doðe ovamo k meni i - ah," prekinu se on usred rijeèi - "a gdje je skaut?""Skaut?" odgovoriše mu. "Zar je to možda on? Je li on?""Dakako da je on! Ne zove se Yato Inda, veæ Ik Senanda, unuk Crnog Mustanga. Crni Mustang želi napasti logor pa ga je poslao ovamo da izvidi najbolju priliku za napadaj."Svi poèeše vikati, derati se i dozivati pobjeglog skauta tako da je odjeknulo dolinom. Ali Old Shatterhand viknu svojim snažnim glasom:"Èemu ta beskorisna buka! Pobjegao je u svoj wigwam da uzme konja i pobjegne. Brže za njim da ne umakne!""K njegovom wigwamu!" stadoše ljudi vikati. "Da, k njegovom wigwamu! Za njim, onamo, da ga uhvatimo!"

Oni otrèaše, a Old Shatterhand ostane sam s inženjerom,"No što kažete na to?" upita Old Shatterhand, nasmi-ješivši se. J"Zaista je pobjegao! Prava sreæa da ste došli k nama. Ali èujte! Zar ne èujete ništa, ser?""Da, tamo prijeko juri njegov konj. Skaut bježi, bojeæi se da ga ne linèujemo. Neæe mu dakle pasti na pamet da se sakrije ovdje i da nas prisluškuje. Riješili smo ga se.""Ali na kako dugo? Odjahat æe Komanèima i dovesti ih ovamo.""Onda æemo pojahati za njim i vratiti se prije nego što se on vrati. Ne trebate se ništa brinuti. Èujete li kako vaši ljudi urlaju? Još uvijek ga traže. Ah, sad daju oduška svom gnjevu na njegovom wigwamu."Prijeko u grmlju ugledaše najprije mali plamièak koji je usprkos vlazi, što je zaostala iza kiše, bivao sve veæi i veæi Radnici su zapalili wigwam. U svijetlu vatre ugledaše Win-netoua kako dolazi k njima. Kad je stigao, zaustavi se, rekavši:56"Winnetou je ležao u zasjedi i èuo skauta kad je brzo dotrèao i ušao u svoj wigwam. Onda se zaèula osvetnièka krika bljedokožaca, i skaut je sav zaplašen istrèao iz wig-wama, pritrèao k svom konju, vinuo se u sedlo i odjahao. Èuo sam kako mu šišti dah i po tome razabrao da je jako uplašen.""Možemo dakle nastaviti naše prekinuto istraživanje", reèe Old Shatterhand, "i ne moramo se bojati da æe nas on pri tom potajice promatrati."Radnici se vratiše s uzaludnog progona. Zatražili su da im Old Shatterhand rekne zašto je posumnjao u Yato Indu i sve ostalo u vezi s tim, ali on ih pozove da se vrate u shop i da ga ondje malo prièekaju. On da æe se ubrzo vratiti i sve im razjasniti. Onda s Winnetouom, inženjerom i obojicom Timpea preðe na stražnju stranu shopa gdje su opazili tragove one dvojice Kineza, ali nisu pošli za njima. U svjetlu fenjera lako su pronašli trag i krenuli njime.Bili su pretpostavili da æe taj trag voditi oko oba ugla kuæe do ulaza u nju, ali ubrzo opaziše da trag vodi do inženjerova stana i to do stražnje strane njegove kuæe. Ondje su o zid bile naslonjene ljestve."Uf!" doviknu Apaš inženjeru. "Jesu li se ove ljestve otprije nalazile ovdje?""Nisu", odgovori inženjer, zamišljeno zakimavši glavom."Jesu li ovdje bile naslonjene kad smo mi ušli u kuæu?""O tome ne znam ništa. Ta mi se stvar èini vanredno sumnjivom. Tko bi to mogao biti?""Dakako, Kinezi!" odgovori Old Shatterhand. "Vi ste vjerojatno okradeni, a i mi s vama.""Uf, uf", potvrdi Apaš. "Naše su puške nestale.""Da, nestale su", reèe i Old Shatterhand bez ikakva uzbuðenja."I vi to velite tako mirno kao da se radi o nekoliko žigica, a ne o tri najskupocjenije puške Divljeg zapada!""Što bi nam moglo koristiti uzbuðenje? Bilo bi nam samo na štetu. Što mirnije primimo tu stvar, to prije i sigurnije æemo opet dobiti svoje puške.""Ne mogu zamisliti da se-to dogodilo, ali ako je zaista tako, onda lopovi moraju smjesta vratiti puške, a ja æu ih dati skoro nasmrt išibati i otjerati.""Oni ih ne mogu vratiti."57"Ne mogu? Zašto?""Jer više nemaju ono što su ukrali. Tragovi Kineza susreæu se s tragovima Komanèa i odmah se vraæaju. Crveno-košci su dobili puške.""Znaèi, mislite da su Kinezi ukrali puške za Indijance?"

"To je moguæe, ali vjerojatnije je da su Kinezi kraðu izveli za sebe, ali kad su onda otišli da sakriju puške, namjerili su se na Indijance pa su ih ovi prisilili da im predaju oružje.""Ali mi još uopæe nismo sigurni da se zaista radi o vašim puškama. Doðite, uðimo u kuæu i pogledajmo. Nadam se da ste se prevarili.""Ne varamo se. Pogledajte samo ova tri otiska u muljevitom tlu. Njih su mogli ostaviti samo kundaci naših pušaka. Sišavši niz ljestve, kradljivci su naèas oslonili puške o zid. Tri otiska, jedan veliki, jedan srednji i jedan manji. To je medvjedarka, srebrna puška i Henrvjeva opetuša. Daljnje dokaze ne trebamo.""To je istina, zaista je istina!" viknu inženjer promo-trivši tri otiska u mulju. "Zaista, to su bili Kinezi. Ali koja dvojica meðu tolikima?""Mi æemo ih otkriti. Za dobrog zapadnjaka nije to teška zadaæa.""Nadajmo se, ser. Htio bih samo da znam kako su ti lupeži došli na misao da ukradu puške; ta oni i ne trebaju to oružje. Ne umiju se njime služiti, što su zapravo kanili time postiæi?""To je doduše i meni zagonetka, ali æe se ona veæ riješiti."Uto se javi plavokosi Kaz:"Ne znam je li to dobro ili smiješno, ser, ali upravo mi je palo na um neko razjašnjenje!""Da èujem!""Prije nego što ste stigli, mi smo razgovarali o vama" Govorili smo dakako i o vašim puškama i spomenuli da su one tako mnogo vrijedne da se zapravo i ne mogu procijeniti. Da nije nekoliko od tih Kineza èulo naše rijeèi i zbo toga kasnije nadošlo na pomisao da ukradu to skupocjen oružje i da ga prvom prilikom skupo prodaju?""Hm! Ta pomisao i nije tako glupa, gospodine Timpe. Možda ste pogodili baš ono pravo. Oba odjela shopa odvo-58jena su jedan od drugoga samo tankom pregradom od dasaka kroz koju se može lako èuti što se u manjem odjelu govori. A ako se ne varam, dva su Kineza sjedila sama na klupi u neposrednoj blizini te pregrade.""To je taèno", potvrdi inženjer. "To su bila oba firsthanda1 koji prenose naše naloge radnicima.""Ne bismo li u tom sluèaju morali pretpostaviti da su to pošteni ljudi?" upita Old Shatterhand."Ne mora biti, ser! Meðu tim ljudima ima isto tako lopova kao i u svakom drugom narodu. Okolnost da je netko od njih napredovao do firsthanda nipošto nam ne daje pravo da zakljuèimo da je upravo on pošten, veæ naprotiv da je lukaviji od ostalih pa da mu dakle ne treba vjerovati. Hoæemo li se sad temeljito pozabaviti njima?""Hoæemo, ali najprije uðimo u kuæu da se uvjerimo jesu li puške zaista nestale."Inženjer otkljuèa vrata i pripali svjetiljku. Ne samo da se vidjelo da su puške išèezle, veæ se vidio i naèin na koji su ukradene jer se u stropu nalazila rupa kroz koju su ušli kradljivci.Zatim se inženjer, Old Shatterhand i Winnetou vratiše u glavnu zgradu. Svi su radnici još bili budni. Èak i oni koji su maloèas legli, opet su sjedili za stolovima razgovarajuæi0 onome što se dogodilo. Oba firsthanda sjela su na svoja prijašnja mjesta. Oèito se nisu osjeæali sigurni jer su pogledali u pridošlice bojažljivo i ispitljivo. Old Shatterhand ih pozove kratko i odluèno:"Doðite s nama u drugi odio!"Oni ustadoše i poðoše, a pri tom jedan od njih šapne drugu: "Šuet put tek!"

Oštrim zapadnjakovim ušima nisu izbjegle te rijeèi. Kad ih je èuo, licem mu prijeðe zadovoljan smiješak. Rijeèi su bile izreèene kineski i vrlo tiho pa je èovjek koji ih je izgovorio bio uvjeren da ih nitko ne bi mogao razumjeti sve da je i èuo te rijeèi jer ovdje u pustoši, tako daleko od Kine, svakako nije bilo nikoga tko bi viadao tim jezikom. Nije ni slutio da je Old Shatterhand za vrijeme svojih dugaèkih1 dalekih putovanja boravio i u Kini i da je razumio jezik te zemlje. Predradnik.59Kad su onda Kinezi u malom odjelu stali ispred njega, on ih oštro odmjeri prodirnim pogledom, izvuèe revolver iz pojasa i nape kokot tako da je škljocnuo, rekavši:"Vi se nalazite u stranoj zemlji. Poznajete li njezine zakone?"Oni ga drsko pogledaše u oèi, a jedan od njih mu odgovori:"Ova zemlja ima brojne zakone. Koji od njih mislite, ser?""Onaj koji se odnosi na kraðu.""Poznajemo ga.""Onda recite èime se kažnjava kraða?""Zatvorom.""Jest, ali ne u ovom kraju. Tko ovdje na Divljem zapadu ukrade oružje ili konja, toga strijeljaju ili vješaju. Znate li to?""Èuli smo nešto o tome, ali to nas se ništa ne tièe jer mi ne diramo tuðu imovinu.""Ne laži!""što to govorite, ser? Nisam lagao! Èuli smo da ste vi velik i glasovit èovjek, ali ni mi nismo obièni ljudi, veæ smo predradnici koji ne dopuštaju da ih itko vrijeða!""Pshaw! Uskoro æeš ti pitomije govoriti, momèe. Ako iskreno priznate, blago æemo postupati s vama, ali budete li poricali, ne oèekujte obzira. Vi ste ukrali naše tri puške!"Kinez naèini nevino lice te zaèuðeno zatrese glavom, odgovorivši:"Ukrali puške? Mi? Kako dolazite na tu neshvatljivu misao? Zar su vam nestale puške?"Sve je to izrekao tako upravo djetinjski iskrenim i nevinim tonom da mu je Old Shatterhand raspalio žestoku zaušnicu. Kinez proleti izmeðu dva stolca sve do nekog udaljenog stola gdje se jedva podigao na noge. Lovac se i ne osvrnu na nj, veæ se obrati drugom predradniku:"Sad si vidio kako odgovaram na laž i drskost. Reci dakle èistu istinu! Vi ste ukrali naše puške!""Nismo!" ipak ustvrdi ovaj."Provalili ste u inženjerovu kuæu!""Nismo!""Kad ste onda htjeli sakriti puške, Indijanci su vam ih oduzeli."60"Nismo!" ustvrdi Kinez po treæi put, ali sad veæ s manje pouzdanja nego prije."Opominjem te, èovjeèe! Tvoj drug te je doduše pozvao da porièeš, ali za tebe je mnogo bolje da budeš iskren.""Kad me je on to pozvao, ser?""Maloèas kad ste ustali sa Svog mjesta.""O tome ne znam ništa, ser.""Znaš jer si èuo kako ti je tiho rekao šuet put tek.""Da, to je rekao.""No, a što znaèe te kineske rijeèi?""One znaèe: ,Doði, idemo s njima." Rekao je zato da poðem s vama."

"Ti si pravi mudrac, ali mene neæeš zavarati. Doði znaèi ,lai", iæi znaèi ,kiu", a ,šuet put tek" znaèi naprotiv;. ,Ne smiješ ništa priznati." Kaniš li možda i to poreæi?"Kinez koji je stajao uz tezgu i držao se rukom za obraz, prestrašeno pljesnu rukama, a onaj drugi ustukne za dva-tri koraka, zagleda se u lovca, široko razrogaèivši oèi i upita mucajuæi, sav užasnut:"Što? Zar vi..... umijete ... kineski?"Old Shatterhand iskoristi njegovu prepast te zaskoèi kradljivca brzo ga upitavši:"Tko je bio onaj Indijanac koji vas je prisilio da mu predate puške?"Kinez smjesta padne u stupicu i odgovori bez razmišljanja:"Rekao je da se zove Crni Mustang i da je poglavica Komanèa.""Put yen put jii, put yen put jii!" doviknu prvi Kinez s tezge.Te bojažljive rijeèi znaèile su otprilike: ,Ne govori! Ne govori!""Tien na, agai yn - nebesa, jao, jao!" viknu njegov drug, vidjevši kakvu je pogrešku-uèinio."Šuti!" nasmije se Old Shatterhand. "Èuli ste da vam vaš kineski ništa ne koristi. Sad vam je krivnja dokazana pa æemo vas još veèeras ustrijeliti ili objesiti, budete li još dalje poricali. Ali ako nam taèno ispripovjedite kako se sve dogodilo, poklonit æemo vam život.""Prokleti život?" upita onaj drugi Kinez koji je bio manje tvrdoglav od prvoga. "Ali kako æete nas kazniti?"61

"To æe potpuno ovisiti o vašoj iskrenosti. Ako nam zatajite ništa, baš ništa, svakako æete bolje proæi nego što to i sami možete tražiti.""Onda æu ti reæi, da, sve æu ti reæi!"Kinez upitno pogleda svoga druga koji mu kinine u znak saglasnosti jer je i on sad uvidio da nije zgodno da i dalje guraju kola koja su veæ zapela u blatu. On priðe bliže, držeæi se za obraz koji ga je pekao i sada obojica poèeše, èas dobrovoljno, èas puštajuæi da ih ispituju, pripovijedati kako su se odvijale stvari. Kad su sve priznali, jedan se od njih obrati Old Shatterhandu:"Sad znate sve, ser; nemamo više što da kažemo pa smo uvjereni da æete nam oprostiti kaznu."Ali inženjer se okosi na nj:"Što ti pada na um, kradljivce! Da ti posve oprostimo kaznu! Nipošto! No ipak æu biti milostiv više nego što bih smio pa æu vam dati odrapiti samo po stotinu batina."Èuvši tu prijetnju, obojica stadoše glasno jadikovati. "Uf!" prezirno sikne VVinnetou, a Old Shatterhand ga upita:"Koju kaznu je moj crveni brat odredio za ta dva kradljivca?"Apaš je nekoliko trenutaka zamišljeno gledao preda se a onda neobièan osmijeh prijeðe preko njegova bronèana lica: "Ovaj", odgovori i objema rukama izvrši pokret skal-piranja.Bijelci su shvatili što je kanio reæi pa se veoma uozbi-ljiše, ali Kinezi nisu razumjeli tu gestu i upitno pogledaše Old Shatterhanda."Kleknite ovdje preda me, jedan tik drugoga!" zapovjedi im on.Oni ga poslušaše."Skinite kape!"Qni skinuše svoje niske kape bez oboda. U narednom trenutku bijesnu nož, a svi prisutni radnici i službenici prestrašeno viknuše, misleæi da ih Old Shatterhand kani zaista skalpirati. Ali on ubrzo posegnu ljevicom prema njihovim glavama, a desnicom isto tako brzo zareže - ali im nije odrezao glave ni skalpove veæ samo perèine.

Prisutni s olakšanjem odahnuše, ali Kinezi su se u prvi èas upravo ukoèili od prepasti. Za "sina neba" nema naime veæe sramote nego kad izgubi perèin; pod odreðenim okol-62nostima radije bi se odrekao života. Zato su i njih dvojica najprije ostala posve nepomièna, a onda naglo nabiše kape na gole glave, skoèiše na noge i odjuriše, glasno jauèuæi. Pratio ih je opæi smijeh.Samo Old Shatterhand i Winnetou se nisu smijali; naprotiv, Old Shatterhand izjavi veoma ozbiljno:"Možda æe vam se taj prizor èiniti smiješnim, ali on to nije, gospodo. Kinezi su prema njihovim pojmovima mnogo oštrije kažnjeni nego da ih je kakva porota osudila na više godina tamnice.""Što? Zar je to moguæe?" upita inženjer. "Sve kad bi tako i bilo, ovdje ne vrijede kineski pojmovi veæ naši zakoni. Vi ste ih kaznili na svoj naèin, a ja æu toj kazni dodati još nešto.""Što?""Potjerat æu ih. Ne mogu takve lopove zadržati u službi.""Neæete uopæe imati prilike da ih otjerate. Pošto nemaju više perèina, izgubili su obraz pa se više uopæe ne smiju pokazati i sigurno æe veæ noæas nestati.""Ako je tako, onda sam zadovoljan, ali moram pripaziti da ne bi zajedno s njima još nešto nestalo. Oba perèina zadržat æu kao uspomenu."On se sagne da ih podigne, ali mu ih Old Shatterhand uzme iz ruke, rekavši:"Oprostite, ser! Te perèine æe dobiti posve drugi èovjek.""Tako? A tko?""Tokvi Kava, veliki i glasoviti poglavica Komanèa.""Taj? Zašto?""Da ga osramotimo i razljutimo.""To ne razumijem!" ""A ipak se vrlo lako dade razumjeti. Winnetou je imao posve odreðeni razlog kad je maloèas znakom zatražio da Kinezima odrežem perèine. Držim da ste sad uvjereni da Crni Mustang zaista kani napasti vaš logor""Jesmo.""Što mislite, do èega mu je stalo? Do vašeg novca?""Ne vjerujem; novac je možda zatražio ovaj Yato Inda kao nagradu za svoju izdaju; Crvenokošci ne trebaju dolara, njima je sigurno mnogo više stalo do našeg oružja i municije.""I do toga, ali ponajviše do kineskih perèina."63"Mislite li?""Mislim. Tko tako dobro poznaje Indijance kao što ih poznajemo mi, taj taèno zna što oni misle i hoæe. Takav velik broj lakat dugaèkih skalpova! Kakva li plijena i koje li èasti! To im meðutim neæe uspjeti, a buduæi da ja nikad nisam bio neèovjek pa uvijek suosjeæam sa svakim od svoje c braæe, bez obzira na to je li bijel ili crven, ja æu Crnom Mustangu sveèano predati ta dva skalpa kao odštetu.""Halo, to je prava rijeè! Kako æe se samo Crni Mustang razljutiti! Takvu stvar može izmisliti samo Old Shatterhand!""Varate se. Na tu pomisao došao je Winnetou.""Winnetou? Ta o tome nisam èuo ni rijeèi!""Ali vidjeli ste njegov znak.""Zar je pri tome zaista mislio na Crnog Mustanga?"

"Sigurno. Nas dvojica razumijemo naime jedan drugoga i bez rijeèi. Imam li pravo, crveni brate?"Upitavši to, svine Old Shatterhand oba perèina i spremi ih u džep a Apaš odgovori:"Moj brat Shatterhand me je posve taèno razumio. Za poglavicu Komanèa bit æe veliko poniženje kad od nas dobije ta dva perèina bez kože.""Može biti", razvuèeno æe inženjer, "ali to se ipak ne može tako lako provesti kako ste vi to rekli. Prije nego što uspijemo da Crnog Mustanga razljutimo s tim perèinima, moramo najprije odbiti njegov napadaj i zarobiti ga. Vi se vladate kao da je to tako lako kao profesoru èitanje, ali ja upravo dršæem od straha kad samo pomislim na to. Da, kad bih imao toliko bijelaca koliko ih ima moj drug u Rocky--Groundu! On ima preko osamdeset ljudi i svi su dobro naoružani jer se tamo minama krši kamen, a taj posao ne mogu obavljati Kinezi.""Rocky-Ground?" upita Old Shatterhand. "Je li se to mjesto i prije tako zvalo?""Nije, mi smo ga tako prozvali.""Je li daleko odavde?"Nije. Lokomotiva stiže onamo za sat i pol.""Hm! Prilièno poznajem taj kraj, a Winnetou ga poznaje još i bolje. Istina je doduše da ja nisam bio ovdje otkako vi ovdje radite pa nemam pojma kako teèe vaša pruga. Ne64biste li mi mogli reæi bivše ime kraja u kome radite? Dovoljno je da mi navedete ime koje doline, brijega ili rijeke.""Rocky-Ground reže osnovu jednog brijega koji nema englesko ime. Crvenokošci ga nazivaju Ua-peš. Ne znam što to znaèi.""Uf! Ua-peš!" viknu Winnetou, kao da je to ime vrlo važno i kao da ga navodi na dobru misao. Kad su ga zbog toga svi pogledali, on odmahnu rukom i nastavi: "Neka umjesto mene govori moj brat Shatterhand. On to isto tako dobro zna kao ja."Svi se pogledi uperiše u Shatterhanda. Ovaj kimne, zadovoljno se nasmijehnuvši i reèe inženjeru:"Zar ne znate što znaèi Ua-peš? Taèno ono isto što znaèi i ime što ste ga vi nadjenuli toj dolini, naime kamenita ili stjenovita dolina. Èuli ste da kanimo poæi u Alder-Spring. Imate li pojma gdje on leži?""Nemam. Znam samo da sutra uveèer kanite stiæi onamo; mora da je dakle dan puta odavde.""Istina, to je dan jahanja jer moramo zaobilaziti doline i klance. Naprotiv, èini se da se željeznica probija ravnim putem, bar tako sam èuo, jer je potrebno otprilike tri sata da se konjima stigne iz Rocky-Grounda do Alder-Springa. Ta vaša obavijest daje nam protiv Komanèa adut u ruke koji sigurno oni ne mogu potuæi.""To bi me silno obradovalo. Hoæete li nam to razjasniti?""Najprije mi recite u kojoj vezi stojite s Rocky-Gro-undom?""U prvom redu imamo brzojavnu vezu, tako da mogu svakog èasa brzojaviti.""Lijepo! A željeznica? Vode li traènice sve donde?""Da, vode veæ dva tjedna. Mi se ovdje nalazimo na kraju provizorne pruge.""Kakve vagone imate?""Razumljivo je da nemamo vagona veæ samo teretne za graðevni materijal.""I to æe biti dosta. Imate li takvih vagona ovdje?""Imamo ih desetak.""A imate li lokomotivu?""Nemamo, ona se predveèe vratila u Rocky-Ground.""Znaèi da se sada veæ nalazi ondje?""Tako je,"

5 Crni Mustang65"Onda budite tako dobri i brzojavite da ta lokomotiva doðe ovamo.""Što? Kako? Da brzo javimo?" upita inženjer."Da. Ukratko æu vam reæi kako je stvar stajala prije nego što smo danas došli ovamo i kako stoji sada. Crni x Mustang htio je napasti logor pa vam je pod lažnim imenom poslao svog unuka da pronaðe povoljnu priliku za napad. Veèeras su se ovdje potajice sastali da odrede dan napadaja. Do njega vjerojatno ne bi tako brzo došlo da mi nismo stigli ovamo i da nismo raskrinkali vašeg skauta. Crvenokošci se ne bi žurili. Sad meðutim znadu da smo ih progledali pa æe vas napasti prije nego što vi utvrdite logor ili kakvim drugim mjerama onemoguæite napadaj. Uvjeren sam, štaviše, ða bi napali odmah danas kad ne bi postojale vrlo krupne zapreke.""Zapreke?" upadne inženjer. "Mislim da ih baš danas ima najmanje. Stignu li Crvenokošci ovog èasa, izgubljeni smo.""Da, ako stignu! Ali oni ne mogu stiæi jer nisu ovdje! Jamèim svojom glavom da je Crni Mustang došao ovamo svega s nekoliko ratnika. Njegov logor je vrlo daleko odavde. K tome znade da smo mi ovdje. Njegov unuk je pošao za njim pa æe mu reæi što se dogodilo. Poglavica je dakle uvjeren da æemo noæas dobro paziti. Doznao je da ja s Winne-touom kanim sutra poæi u Alder-Spring. Njemu je mnogo više stalo do nas nego do plijena kojeg bi se mogao ovdje domoæi. On æe dakle smjesta odjahati u Alder-Spring da nas uhvati. Uvjeren je da æe mu to vrlo lako uspjeti jer se u njegovim rukama nalazi oružje kojega se toliko boji. Još jednostavnijim mu se èini da se, kad mu jednom padnemo u šake, odmah vrati ovamo i pobere dugaèke kineske skalpove. To ne smije odgaðati jer æete se vi inaèe pripremiti za obranu. Mora vas preteæi. Zato moram i ja s Winnetouom stiæi do Alder-Springa prije nego što on doðe onamo. Moramo mu se prišuljati, prebrojiti njegove ratnike i prisluškivati da doznamo što æe poduzeti.""Ali, ser", upadne mu u rijeè inženjer, "to je silno opasno. Ako vas uhvati, izgubljeni ste.""Neæe nas uhvatiti, budite sigurni u to. Zapadnjaka može iznenaditi samo nepoznata opasnost, ali ne takva koju poznaje. Osobito je sretna okolnost što se vaš Rocky-Ground66nalazi tako blizu Alder-Springa. èim stigne lokomotiva, odvest æemo se u Rockv-Ground, a odande odjahati u Alder--Spring kuda æemo veæ rano ujutro stiæi. Ondje æemo se tako smjestiti da možemo sve promatrati, a da nas nitko ne opazi. Uvjeren sam da æe nam uspjeti da prisluškujemo što govori Crni Mustang, èujemo li da vam prijeti opasnost, brzo æemo odjahati u Rockv-Ground i željeznicom dovesti ovamo sve radnike koji se tamo nalaze da doèekamo Ko-manèe."Èuvši to, inženjer skoèi sa stolice i veselo viknu:"Do vraga, to je sjajna zamisao! Bijelci iz Rockv-Gro-unda æe nam priskoèiti u pomoæ. Onda ne možemo propasti, onda æemo crvene lupeže postrijeljati do posljednjeg èovjeka.""Vi se dakle slažete sa mnom?""Naravno! Imate potpuno pravo, mister Shatterhand. Ja sam vam na tome vanredno zahvalan pa æu se pobrinuti da vas u Rocky-Groundu doèekaju kako zaslužujete.""Hm! što kanite uèiniti?""Èim otputujete, ja æu brzojaviti da stižu Old Shatterhand i Winnetou, dva najglasovitija zapadnjaka."

"To neæete uèiniti jer biste time ugrozili cio naš plan. Nitko ne treba znati tko smo mi i što hoæemo jer bi to netko mogao odati Komanèima. Sjetite se samo skauta koji je uživao vaše puno povjerenje!""WeW Onda æu posve jednostavno javiti da dolaze èetiri putnika. Ali bila bi zaista prokleta smola da ste se prevarili što se tièe današnje noæi.""što kanite time reæi?""Mislim: kad bi Komanèi ipak došli danas, a vas ne bi bilo ovdje!""Neæe doæi! Ali ipak poduzmite sve mjere opreza koje su po vašem mišljenju potrebne.""Kakve bih to mjere morao poduzeti?""Dajte sa svih strana logora zapaliti vatre i kraj njih postavite straže. Ako se Komanèi protivno od sveg išèekivanja nalaze u blizini, oni æe vidjeti da ste na oprezu i neæe se usuditi da priðu bliže.""Da, to je najbolje, to æu i uèiniti."On ode da brzojavi i da izda potrebne zapovijedi; ubrzo je usprkos vlazi zaplamsalo šest golemih vatri, osvjetljujuæi5 67cio logor. Dakako da nije bilo ni govora o spavanju. Pravodobno su izvršene i pripreme za vožnju željeznicom. Za èetiri " putnika i njihove konje bio je dovoljan jedan teretni vagon s nekoliko ugodnih klupa. Kad je stigla vijest da je lokomotiva krenula iz Rocky-Grounda, konji su bili smješteni u vagon, a za jahaèe skuhan još oštri oproštajni grog. Za sat i pol stigla je lokomotiva, vagon prikopèan, a èetiri zapadnjaka se oproste, a onda se uspnu u vagon.Premda su traènice bile položene samo provizorno i premda je bilo vrlo mraèno, ipak je taj kratki vlak jurio upravo bjesomuèno. To je bio amerièki naèin i amerièka nebrižnost. Za vrijeme èitave vožnje nije se vidjelo nikakvo svjetlo jer nije bilo ni postaja. Brda, doline, prerija i šuma nisu se mogli meðusobno razlikovati; èinilo se kao da vlak neprekidno tutnji kroz beskrajni tunel, pa su se sva èetiri putnika zaista obradovala kad se lokomotiva javila oštrim zviždukom i kad su se pokazala svjetla na cilju.I ovdje je gorjelo nekoliko vatri, a u njihovom svjetlu i, mogla se najprije razabrati neka dugaèka zgrada s veoma širokim ulazom. Unutrašnjost zgrade bila je razdijeljena u nekoliko prostorija od kojih je jedna bila rasvijetljena. Na vratnice se naslonio neki vitki omalen èovjek, odjeven u kožnatu zapadnjaèku odjeæu. Drugi neki èovjek stajao je bliže pruzi, a kad se vlak zaustavio, priðe k vagonu i do kraja otvori veæ poluotvorena vrata te reèe: x"Rocky-Ground! Iziðite, gospodo! Baš sam radoznao kakve to ljude moj drug iz Firwood-campa šalje na specijalno noæno putovanje.""To æete odmah doznati, ser", odvrati Old Shatterhand. "Uvjeren sam dakako da ste vi ovdje službenik.""Ja sam inženjer, ser. A vi?""Naša æete imena èuti kad uðemo u sobu, pod svjetlo Možete li na kakvo sigurno mjesto odvesti èetiri konja?""Vidjet æemo. Najprije vi sami izaðite!" Dok su izlazili, on pomno pogleda jednog za drugim u lice, a zatim razoèarano promrmlja: "Hm! Sami nepoznati. Meðu njima je èak i jedan Crvenokožac. Oèekivao sam nešto posve drugo.""Sigurno ste mislili da smo mi vaši pretpostavljeni ili nešto slièno", nasmija se Old Shatterhand. "Dionièari milijunaši? Ne zamjerite nam da mi jednostavni ljudi smetamo68vaš noæni poèinak. Odmah æemo odjahati dalje, a vi možete nastaviti spavanjem."

"Odjahati dalje? Onda ste vjerojatno samo neki lovac ili traper.""To i jesam.""I moj drug me usred noæi budi zbog takvog -"Uto ga netko prekinu. Onaj vitki èovjek koji je maloèas bio naslonjen na vratnice priðe bliže i reèe: "I ja sam radoznao kakvi su to ljudi tako usred noæi stigli posebnim vlakom na Divlji zapad" - tu se prekinu. Old Shatterhand mu je bio okrenut leðima, ali kad je èuo taj poznati glas, brzo se osvrnu. Mališan ugleda njegovo lice, zastade, a onda viknu: "Old Shatterhand, Old Shatterhand!""Hobble-Frank!" odvrati ovaj isto tako zaèuðen."I Winnetou! Winnetou!" viknu Frank opet, prepoznavši Apaša."Uf!" odvrati ovaj. Rekao je samo tu jednu rijeè, ali u njoj je ležalo sve što je osjetio kod tog neoèekivanog susreta."Uistinu, to su oni! Old Shatterhand i Winnetou!" oduševljeno ponovi mališan. "Dajte da vas zagrlim, gospodo!" Grlio je èas jednoga èas drugoga i pri tom doviknuo inženjeru: "Vidite, mister engineer, to su ona dva glasovita zapadnjaka o kojima sam vam pripovijedao cijelo današnje veèe. Kako sam mogao slutiti da æu ih opet tako brzo susresti!" iInženjer se sad posve drukèije vladao, pa uljudno reèe:"Nije bilo potrebno da nam sve to pripovijedate, mister Frank! Ja ta dva džentlmena veæ dulje vremena poznajem, dakako samo po njihovoj slavi koja se proèula po èitavim Državama. Brzo æu probuditi svoje ljude i -""Stoj!" prekinu ga Old Shatterhand. "Ne bismo htjeli da nas itko pozna, a uskoro æu vam reæi i razlog. Neæemo se dugo odmarati ovdje, ali buduæi da smo tako neoèekivano sreli našeg èestitog Franka, sigurno æe proæi sat ili malo više prije nego odjašemo. Recite nam, dakle, imate li kakvo prikladno mjesto gdje bismo mogli smjestiti naše konje da nam budu sigurni.""Oh, mister Shatterhand, ja æu s vašim konjima postupati upravo kao da su ljudi jer znam na kakvim plemenitim pastusima jašete vi i Winnetou. Povest æemo ih sa sobom69a predvorje, a ja vas molim da budete tako ljubazni pa da ostanete moji gosti."Ono što je nazivao "predvorjem" bila je u stvari dugaèka zgrada. Osvijetljeni dio bio je blagovaonica za stanovnike Rocky-Grounda. Kraj nje se pružala prostorija za pohranu vrednije robe. Sad je bila prazna pa su u nju smjestili konje. Bili su dakle tako reæi pred oèima Old Shatterhanda i Win-netoua te se nisu trebali za njih bojati.Kad su nakon toga svi ušli u restoran, boardkeeper1 se pospano digne od stola. Nije bio pošao u postelju jer se nadao da æe od gostiju što su ih oèekivali, nešto zaslužiti.Prije nego što su sjeli, upoznao je Old Shatterhand Kaza i Haza sa Hobble-Frankom. Oba bratiæa su veæ èula za Hobble-Franka koji je takoðer bio podrijetlom Nijemac.Meðutim, gostionièar je stavio na stol tanjure i boce. Inženjer je oèito htio obilno poèastiti goste. Po amerièkim obièajima bila bi najveæa uvreda da su odbili taj poziv, pa ga zato prihvatiše. Hobble-Frank i oba Timpea latiše se temeljito posla, Old Shatterhand je jeo malo i popio svega jednu èašicu vina dok Winnetou uopæe nije pio. Dobro je znao da je vatrena voda najveæi neprijatelj Crvenokožaca, treba reæi, i bijelaca.Za vrijeme jela vodio se živi opæeniti razgovor. Old Shatterhand je ponajprije upitao èemu može zahvaliti današnji susret s Frankom. Ovaj odgovori: X"Zakucam li na vaša vrata da vas posjetim, obièno èujem da ste odletjeli. Moram dakle poletjeti za vama ako kanim s vama razgovarati. U Hamburgu mi rekoše da ste preplovili preko oceana da se sastanete s Winnetouom. Ali nitko nije znao reæi gdje. Onda je i mene obuzela èežnja za savanom pa sam otplovio za vama. Znao sam da æu

kod Mescalero Apaša sigurno doznati gdje bih vas mogao pronaæi. Odvezli smo sip uz Arkanzas koliko god je to bilo moguæe, a zatim uzeli konje da pojašemo kroz Santa Fe na Rio Pecos.""Mi? Dakle nisi sam?""Nisam. Moj bratiæ Droll je dakako sa mnom.""Zar dobra ,tetka Droll"? A gdje je? Gdje si ga ostavio?""Uopæe ga nisam ostavio. A gdje je? U postelji.""Ali Frank, pa zašto ga ne probudiš?"1 Gostionièar.70"Jer taj dragi momak mora malo prospavati. On je naime balestan.""Bolestan? Onda ga moramo vidjeti. Kad netko oboli ovdje na Divljem zapadu, onda je to nešto posve drugo nego kad oboli kod kuæe. Je li opasno bolestan?""Nije, ali vrlo bolno, kako se èini. Buduæi da je Droll trpio velike boli, jedva smo stigli do Fort Aubreva gdje smo našli lijeènika koji ga je morao pregledati. Izjavio je da Droll boluje od sciatice1."Ali na njemu nismo prije zapazili nikakav znak takve bolesti! Znaèi da se tek nedavno razbolio.""Da, sad se prvi put razbolio.""Je li lijeènik ustanovio uzrok bolesti?""Lijeènik? To nije bilo potrebno jer sam mu ja to rekao.""Ti?""Da! Ja! Ili zar možda mislite da ne mogu vidjeti nešto što je posve jasno?""No, što je onda uzrok bolesti?""Tomu je kriv konj koji nikako ne može da se oduèi posrtanja.""Kako to?" ozbiljno upita Old Shatterhand, premda je jedva suzdržavao smijeh."Veæ sam rekao da smo iz Arkanzasa pošli konjima. Moj konj je bio dosta dobar pa ga još i danas imam; ali Drolla su prevarili jer je dobio konja koji posrèe. Posrtao je, naime, iako nije bilo ni graba ni kamenja nai putu, posrtao je tako reæi o svoje vlastite noge.""Ali tko bi kupio takva konja!""Ako svakako moraš kupiti konja, a ne postoji nikakav drugi nego samo takav koji posrèe, što æeš onda uèiniti?""Ali ja još uvijek nikako ne razumijem kakve veze ima to posrtanje s išijasom.""Ah, to je zaista glupa stvar pa nas je zgrabila kao grom iz vedra neba. Jahali smo meðu grmijem kroz visoku travu, zadovoljni i raspoloženi pa nismo ni slutili da na nas u travi vreba kobna sudbina u obliku skrivena panja. Uto je Drollov konj posrnuo prednjim nogama i od straha žestoko odskoèio u stranu. Droll, koji je, ne sluteæi ništa, lako i nemarno sjedio u sedlu, sletio je s konja tako da je sjeo na panj kao na stolicu. Pri tome se èuo glasan krik i žestok prasak.i Išijas.71Kriknuo je Droll, ali što je tako silno prasnulo, da li Droll ili stari panj, to nije sigurno. Ipak mislim da je to Droll ier se èini da ni njegove noge još ni danas nisu na pravom mjestu. Nije mogao ustati. Ja sam mu doduše pomogao da v se digne, ali on bi uvijek klonuo od boli. Uzdisao je i stenjao tako da nisam želio da budem na njegovu mjestu. Svemu je dakle kriv onaj prokleti konj koji je posrtao."Èestiti Frank je sve to pripovijedao na tako drastièan naèin, ne možda zato da zabavlja slušaoce, veè je to bio njegov obièaj. Bio je sav pun suæuti prema svom bratiæu Drollu

pa nije ni slutio da je njegov prikaz više prikladan da izazove smijeh nego samilost. Oba Timpea su pozorno promatrala malog zapadnjaka: oèito im se sviðao."Poèinjem shvaæati", reèe Old Shatterhand, "samo nastavi!""Ono što sad slijedi, još je bolnije od dosadanjega: ja sam se zaista od srca trudio da svog Drolla namjestim opet kako treba. Navlaèio sam mu noge i masirao ih. Gurao sam ih i natezao sve dok na kraju nije skoèio na noge, ali zbogv boli, kako je rekao, a ne jer mu je bilo bolje. Zatim sam ga teškom mukom podigao na konja, naime na mojeg, a ne na njegovog, jer više nije podnosio posrtanje. Lice mu je bilo blijedo i upalo, oèi utonule u šupljine, a u ta dva dana sigurno je omršavio za pet ili šest funti. Za dva dana, zamislite samo! Toliko smo trebali dok nismo stigli u Fort Aubrev. Ta dva__ dana neæu zaboraviti cijelog svog života. To stenjanje i uzdisanje, to jaukanje i jadikovanje, to cviljenje i taj plaè! Srce mi se upravo paralo, ali sam na njegovom konju hrabro i predano posrtao kraj njega. Boli su se tako pojaèale da sam zahvalio bogu kad smo naposljetku ugledali tvrðavicu. Lijeènik se odmah latio posla; mazao ga je svim mastima i dao mu da pije sve moguæe lijekove, pa èak i terpentin."Je li mu bolje?" upita Old Shatterhand."Malo-pomalo postalo mu je bolje. Kad je prošlo tjedan dana, konaèno se toliko oporavio da smo mogli nastaviti put. Izdržao je dovde, ali kad smo stigli ovamo, reèe da bi se nekoliko dana htio odmoriti.""Kako dugo ste veæ ovdje?""Od prekjuèer. Sutra kanimo dalje.""Kamo?"72"U Santa Fe.""To si veæ rekao, ali ja pitam kamo ste odavde najprije kanili poæi?""Preko Alder-Springa gore na brdo Raton.""Hm!""Èemu taj hm?""Jer æe Crni Mustang sutra biti ondje s jakom èetom Komanèa. Vjerojatno biste mu pali u šake.""Crni Mustang, taj krvnik lovaca?" prestrašeno upita inženjer. "Kakva posla ima on na Alder-Springu, tako blizu kraj nas? Da njegov posjet nije možda namijenjen nama, mister Shatterhand?""Ne, nije vama, veæ Winnetouu i meni. Crni Mustang zna da kanimo doæi onamo pa nas želi uhvatiti.""Ali devils! Kakve li sreæe da ste to doznali! Sad sigurno neæete otiæi onamo.""Naprotiv, upravo sad æemo odjahati onamo, a moglo bi biti da i vi poðete s nama.""Ja? No, treba li da budem iskren, rado æu vam priznati da bi me vrlo veselilo kad bih imao prilike da tim lupežima zabiberim nekoliko funti baruta na crvenu kožu, ali da se baš ne bih gurao da potražim i iskoristim itu priliku.""To nije ni potrebno jer æe ta prilika doæi sama. Radi se naime o vašem drugu inženjeru u Firwood-campu: njega æe napasti Komanèi. To je razlog zbog kojega smo posebnim vlakom došli k vama. Treba da vas zamolimo za pomoæ.""Dobit æete je i to vrlo rado. Zato dakle, zato! Da, moj drug je zaista valjan inženjer, ali što se tièe Indijanaca, nema nikakva iskustva, a nije ni junak. Možete se meðutim pouzdati u mene i moje ljude.""Koliko radnika imate ovdje?""Oko devedeset, same bijelce koji se umiju dobro boriti i služiti puškama. Ali neæete li mi reæi kako je došlo do toga da oèekujete napadaj i kako sad stoji stvar? Zaista sam radoznao što æete mi pripovijedati."

Taj inženjer bio je mnogo odluèniji i srèaniji od njegova druga u Firwood-campu pa je Old Shatterhand bio uvjeren da æe u njemu naæi valjanog pomagaèa. Opisao mu je dakle sve što se iste veèeri dogodilo, povukao svoje zakljuèke i73razjasnio mu je što namjerava uèiniti. Kad je završio, inženjer skoèi na noge i pruži mu ruku, rekavši:"Evo vam ruke, ser! Dobit æete i mene i sve moje ljude, sad odmah ili kasnije, kako god budete htjeli."I Hobble-Frank se pridruži:"I mene. Dolijat æe taj Crni Mustang! Kad se ja jednom razljutim, onda se zaista razljutim. A sad odlazim po još jednog korisnog junaka našeg devetnaestog stoljeæa koji takoðer mora sudjelovati u tome."On izaðe i uskoro se vrati vodeæi sa sobom Drolla. Na ovome se vidjelo da je u posljednje vrijeme bio bolestan, ali su mu oèi bile bistre, a po kretnjama se nije moglo zapaziti da je nemoæan. Silno se obradovao što smo se tako neoèekivano i èudesno sreli te izjavi da svakako želi odjahati u Alder-Spring bez obzira da li mu to zdravlje dopušta ili ne.Sad mu je Winnetou, koji dosad nije progovorio ni rijeèi, stavio cio niz pitanja koja su dokazala da Apaè raspolaže vrlo temeljitim poznavanjem graðe èovjekova tijela i njegovih bolesti. Ispostavilo se da Droll zaista boluje od išijasa. Winnetou ustane, izvuèe malu kožnatu vreæicu u kojoj je redovito nosio sa sobom razne lijekove, razgleda njezin sadržaj, a zatim reèe svojim mirnim naèinom:"Neka me moj brat dovede do svog ležaja. Njegova bolest ga neæe više smetati."Otišao je s njim i ubrzo se zaèu prodorni, oštri krik."To je bio Droll", viknu Hobbli-Frank. "Što to Winnetou radi s njim? Moram k mojoj tetki Droll jer mi ovakvi krikovi režu dušu kao pila."On skoèi na noge da izaðe ali Old Shatterhand ga zadrži, rekavši mu:"Ostani ovdje, dragi Frank. VVinnetou vrlo dobro zna što radi, a Indijanci upravo za takve bolesti posjeduju lijekove o kojima èak i naši lijeènici nemaju ni pojma."Kao da želi potvrditi te rijeèi, Winnctou uðe u sobu i reèe:"Naš brat Droll morao je podnijeti veoma snažnu, iako kratku bol, da bi brzo ozdravio. Sad se oporavlja od te boli, ali veæ za jedan sat bit æe isto tako zdrav kao što je nekoæ bio."I zaista nakon jednog sata pokazalo se da je Winnetou imao pravo. Droll je došao, izjavivši:74"Nije li to velièanstveno, gospodo? Osjeæam se kao da sam preporoðen. Ne znam što je Winiietou uèinio, je li samo razvukao živac ili ga je posve prekinuo, ali to mi je svejedno. Sad mogu opet jahati pa æe Crni Mustang opaziti da tetka Droll još uvijek nešto vrijedi."3. NA JALŠINOM IZVORUUa-Peš, na èijem podnožju leži stanica Rockv-Grond, bio je do polovine visine obrastao gustom šumom. Izvori toga brijega skupljali su se na njegovom podnožju u prilièno širok potok koji je tekao prema jugoistoku, a kasnije zavijao na sjever. Na tom zavoju ulijevao se u nj neki manji potok koji je izvirao na podnožju jednog drugog brijega; taj se veæ u ono vrijeme zvao Corner-Top1, a tako se zove i danas.Taj naziv s pravom nosi svoje ime. Ua-Peš i Corner-Top èine oštar kut; oni su bili posljednji izdanci dvaju dugaèkih planinskih lanaca koji zatvaraju široku i vrlo dugaèku dolinu s tako brojnim zavojima da željeznièki inženjeri nisu proveli prugu kroz nju, veæ su radije izmeðu Firwood-canipa i Rocky--Grounda dinamitom probili

kraæi put kroz stijene. Firwood--camp ležao je nedaleko ulaza u dolinu pa je od nje bio odijeljen samo jednim popreènim rebrom brda.Odavde dolje, dakle niz tu dolinu s brojnim zavojima morali su doæi Komanèi jer za njih nije bilo drugoga puta do Alder-Springa. Taj je izvor ležao, okružen visokim jalšama, na podnožju Corner-Topa pa je iz njega istjecao veæ spomenuti potoèiæ koji se na oštrom zavoju ulijevao u onaj veæi potok. Iza posljednjih obronaka brda dolina se otvarala u široku ravnu preriju kroz koju je protjecao potok. Iz soène trave uzdizalo se grmlje koje kao da je jedno iza drugog bilo postavljeno poput kulisa, te je èak i veæim èetama omoguæavalo da se lako došuljaju ili sakriju.Ako èovjek sebi predoèi što se dogodilo u Firwood-campu i što su namjeravali uèiniti svi sudionici te drame, nije bilo teško unaprijed naslutiti što æe donijeti novi dan.i Ugaoni vrh.75Komanèi su bili uvjereni da æe Old Shatterhand i Win-netou odjahati u Alder-Spring pa su krenuli onamo da ih doèekaju i zarobe. Da bi to postigli, morali su Crvenokošci, kod takvih neprijatelja kakvi su bili Old Shatterhand i Win-netou, biti vanredno oprezni. Ni VVinnetou ni Old Shatterhand nisu smjeli ni naslutiti da se Komanèi nalaze na Jal-šinom izvoru niti su to smjeli otkriti iz njihovih tragova. Zato je bilo samo po sebi razumljivo da Indijanci neæe poæi ravno do izvora, veæ æe se sakriti negdje u njegovoj blizini; najvažnije je pitanje bilo gdje æe se sakriti.Old Shatterhandu i njegovom crvenom prijatelju nije bilo teško da proniknu u misli svojih protivnika. Buduæi da se Alder-Spring nalazio na desnoj strani doline, Indijanci æe se sigurno kretati lijevom stranom i odjahati dobar komad puta u preriju da bi se onda vratili u blizinu izvora s protivne strane. Tako æe izbjeæi da izdajnièkim tragovima izazovu sumnju.Kad s prerije stignu u blizinu izvora, Komanèi æe se sakriti, èekajuæi svoje protivnike da im se prišuljaju, opkole ih i napadnu. Tko je htio preteæi Indijance, i prišuljati se k njima, morao je dakle odjahati još dalje od njih u preriju, u još mnogo veæem luku. Eto, do tog su zakljuèka došli Old Shatterhand i Winnetou pa zato, krenuvši iz Rocky-Grounda, nisu pojahali duž Ua-Peša, veæ su, èim je svanulOjzakrenuli ulijevo i zašli u savanu.Nakon juèerašnje oluje svanulo je prekrasno jutro. Sunèane zrake pretvarale su svaku kapljicu na vlatima trave ili na lišæu u brilijant. Zrak je bio snažan, svjež i èist, a priroda se naokolo nijemo pružala u punoj ljepoti.Jahanje kroz takav kraj i po takvom jutru moralo bi svakom èovjeku pružiti velik užitak - samo ne zapadnjaku koji se kani prišuljati neprijateljskim Indijancima. Konji bi kadšto njisnuli i zatoptali nogama, a zrak je te zvukove nosio daleko dok je vlažna i teška trava èuvala tragove koji æe se možda sve do naveèe moæi uoèiti. Sve to moglo bi svakom zapadnjaku postati veoma opasno.Onih šest konjanika veæ je dovoljno odmaklo od Ua--Peša pa su sad, u namjeri da se približe Corner-Topu, zakre-nuli prema jugu. Alder-Spring se nalazio na zapadnoj strani brda; Winnetou i Old Shatterhand krenuli su tako da su76do njega morali stiæi s istoka pa su na taj naèin sprijeèili Indijance da kasnije ugledaju njihove tragove. Corner-Top nije bio ispod vrha obrastao šumom; na njemu je bilo mjesta s kojih je pucao pogled nadaleko pa prema tome nije bilo teško opaziti Komanèe kad se budu približavali.Naših je šest konjanika naposljetku prešlo svoj luk kroz preriju i stiglo do brijega na njegovom istoènom podnožju. Sad su potražili i našli dobro skrovište. U njemu su se

ostala èetvorica mogla dobro sakriti s konjima dok su Winnetou i Old Shatterhand krenuli na brijeg da odande promatraju dolinu.Old Shatterhand i Winnetou se ubrzo uspeše na vrh. Kako smo veæ spomenuli, ondje je bilo nekoliko èistina s kojih je pogled pucao nadaleko. Jedna od njih, okrenuta prema zapadu, bila je vanredno prikladna za namjeru obaju prijatelja. Odozgo se mogla pregledati èitava dolina na milju daleko, sve do prvog njezinog zavoja. Winnetou i Old Shatterhand sjedoše onamo.Nijemo su sjedili jedan kraj drugoga, jedan sat, dva, pa i tri sata, a da ni jedan od njih nije smatrao potrebnim da progovori ma i jednu rijeè, premda su se nalazili pred dogaðajima u kojima se moglo raditi o životu i smrti. Da ih je itko mogao neprimjetno promatrati, taj bi sigurno došao do uvjerenja da ih ovamo nije dovela nikakva druga namjera nego da se odmore. Ni jedan pokret njihovih lica, ni jedan njihov pogled nije odavao da im je sva pažnja usmjerena prema zapadu i da na èitavom onom velikom prostoru, dokle god se pružala dolina, nije ništa moglo izbjeæi njihovom oštrom pogledu. Zapadnjaci su veliki umjetnici u tome da i kod krajnjeg napinjanja svih njihovih sposobnosti i osjetila izvana izgledaju posve hladni. Postoje ili su postojali brojni glasoviti zapadnjaci koji su svoje najveæe uspjehe i svoj spas iz krajnjih opasnosti uglavnom zahvaljivali okolnosti što su tako potpuno vladali svojim tijelom, rukama i nogama, da nitko nije mogao na njima razabrati što misle ili osjeæaju, što nastoje ili što umiju izvesti.Obojica su duboko spustila oène kapke, a buduæi da se nisu ni pomakla, èinilo se kao da spavaju, no ipak je bilo posve sigurno da su èuli i drozda koji je dvadeset koraka iza njih izvlaèio crva iz zemlje, i isto tako razabrali lešinara koji se kao tamna taèka pojavio na zapadnom nebu.77"Uf!" reèe jednostavno Winnetou."WeW" isto tako jednostavno kimnu Old Shatterhand. "Dolaze."Uprkos tim rijeèima nije se u dolini razabiralo ni jedno jedino živo biæe pa je ona pred njima ležala isto tako prazna i pusta kao i malo prije, ali upravo naèin na koji je lešinar kružio po zraku, odavao je da se ispod njega moraju nalaziti neka biæa od kojih oèekuje plijen.Lebdio je još malo lijevo iznad zavoja doline, ali mu se brzo približavao. Kad je stigao do njega i našao se upravo iznad njega, zakrenu iza ugla zavoja neki konjanik, zastane naèas da razgleda dolinu, a zatim nastavi put jer nije opazio ništa sumnjivo. Za njim je pošlo još pet, deset, dvadeset, èetrdeset, osamdeset i još više konjanika koji su se mogli jasno razabrati, premda su njihovi konji zbog velike udaljenosti izgledali poput malenih pasa. Winnetou je oštrinu svog pogleda dokazao rekavši: "To su zaista Komanèi.""Jesu", potvrdi Ol Shatterhand. "Na èelu im jaše Tokvi Kava.""Taj poglavica Komanèa misli da je vanredno lukav ratnik, ali je ipak pogriješio tako da to ne mogu shvatitia ne shvaæa ni moj brat Shatterhand." "Well. On dolazi iz Firwood-campa pa je uvjeren da smo i mi ujutro odande krenuli i da æemo doæi za njim. Pri tom i ne misli na to da moramo opaziti tragove koje su njegovi ratnici ostavili u vlažnoj i visokoj travi. Smiješno!"Preko ozbiljnog i nepokretnog Apaševog lica kliznu tihi, napola prezirni, a napola samilosni osmijeh. On doda:"I pri tome želi uhvatiti Old Shatterhanda i Winneto-ua! Uf!""Vidi, postupaju upravo onako kako smo oèekivali: prelaze na drugu stranu doline kako mi, kad doðemo za njima, ne bismo pomislili da zapravo jašu prijeko do Corner-Topa i do Alder-Springa da nas ondje uhvate."

Komanèi su uz protivni rub doline jahali sve dok" nisu stigli do krajnje taèke Ua-Peša, ali ni sada nisu izmijenili smjer puta, veæ odoše dalje van u preriju, kao da kane prijeæi preko nje do nekog dalekog cilja."Oni æe uskoro zakrenuti u luku kao što smo to oèekivali, i doæi ovamo", nastavi Old Shatterhand. "Jedan od nas mora poæi za njima, a drugi ostati ovdje."78Old Shatterhand nije rekao zašto onaj drugi treba da ostane, ali Winnetou je to smjesta shvatio, kimnuvši u znak saglasnosti."Da, pripazi na Ik Senandu koji je htio prevariti i izdati bijele ljude s vatrenoga konja", reèe. "On je sinoæ pošao za Komanèima, ali ih u mraku nije mogao pronaæi, ali pošto poznaje put, on se jutros, kad se razdanilo, namjerio na njihov trag pa mora takoðer skoro stiæi ovamo. Neka moj bijeli brat prièeka ovdje da ga vidi kad dolazi, a ja æu siæi da doznam koje æe skrovište odabrati Komanèi."Winnetou ode, a Old Shatterhand osta sam. Opet je prošao jedan sat, a zatim još jedan, a da se oèekivani skaut još nije pojavio. Zapravo bi sad morao biti ovdje, ali promatraè nije izgubio strpljenje jer je deset ili stotinu razlièitih uzroka moglo izdajicu putem zadržati.Naposljetku ga nakon još daljnjih pola sata ugleda gdje dolazi i nastavlja tragom Komanèa prema protivnoj strani doline. Buduæi da je jahao tim tragom, morao je pratiti cio zaobilazni put Komanèa van u preriju. Nije mogao dakle do Corner-Topa nipošto stiæi prije jednog sata. Old Shatterhand je sad mogao siæi s brijega pa se spustio k svojim drugovima što god je brže mogao. Našao ih je ondje gdje ih je ostavio, a uz njih se nalazio i Winnetou. Kad je ispri-povjedio da je ugledao unuka Crnog Mustanga, Apaš dobaci:"Vrlo je zakasnio. Nasluæuje li moj brat što ga je zadržalo?""Ima mnogo razloga koji su mogli usporiti njegovo jahanje", odvrati Old Shatterhand."Možda na to nije ni bio prisiljen, veæ se dragovoljno zadržao.""Hm, ti misliš da se nakon onog svog naglog bijega iz logora predomislio i da se vratio da nas prisluškuje? To ne bi bila nikakva šteta!""Što to kažete?" umiješa se Hobble-Frank, èuvši posljednje rijeèi. "Uvijek je veoma ozbiljna stvar ako te neprijatelj prisluškuje pa to nikome ne može biti milo.""Ne, u ovom sluèaju nije opasno.""To mi je tako nerazumljivo da ne mogu shvatiti premda sam inaèe bistar i vrlo dobro shvaæam. Ako nas je prisluškivao, onda na primjer znade da uopæe neæemo jahati kroz dolinu jer smo se dovezli željeznicom."79"Bilo bi mi drago da upravo to zna. Vjerojatno æeš ubrzo doznati i razlog. Ja æu sad otiæi s Winnetouom da se prišu-ljam Komanèima. Ostanite ovdje, vladajte se posve mirno i nipošto nemojte odavde otiæi prije nego što se mi vratimo.""A što onda ako se ne vratite?""Vratit æemo se, bar jedan od nas, budite sigurni." Zatim se okrene Winnetou i upita: "Zna li moj crveni brat gdje su se utaborili neprijatelji?""Znam", odvrati poglavica Apaša."Daleko odavde?""Ne. Neka moj brat poðe za mnom!"" Oni odložiše puške što su ih pozajmili od inženjera jer su njihove bile ukradene. Puške bi im naimemri šuljanju samo smetale. Zatim krenuše. Winnetou je svog bijelog pri-jatelja najprije vodio desetak minuta kroz šumu, ne pokazujuæi pri tome nikakvu posebnu opreznost. Zatim stigoše do mjesta na kome nije više bilo uspravnog drveæa, ali zato je pred njima ležalo mnogo oborenog. Šumski su divovi ležali, išèupani iz

zemlje, porazbacani jedan kraj drugoga i jedan preko drugoga. Oborila ih je oluja, jedan od onih hurikana kakvi èesto bjesne na Divljem zapadu, osobito u njegovim južnim predjelima. Hurikan je orkan koji naglo izbija pa juri razmjerno uskom i oštro ogranièenom prugom zemlje te pred sobom obara sve na što se namjeri.Izmeðu tih oborenih i slomljenih stabala, porasle su veæ prilièno visoko mlade biljke, šiblje i stabalca. Stajali su tako nagusto da se kroz njih gotovo ne bi mogla provuæi ni divljaè."Moramo li ovuda proæi?" upita Old Shatterhand.Winnetou kimne i tiho doda:"Nalijevo se nalaze stijene; na njih se ne možemo uspeti, a desno leži prerija na kojoj pasu neprijateljski konji. Ondje bi nas vidjeli stražari. S one strane vjetroloma koji ovdje nije širi od dvije stotine koraka, leže ratnici. Morat æemo dakle proæi ovuda.""Je li moj crveni brat veæ bio prijeko?""Jesam. Moj bijeli brat æe ubrzo ugledati dubok i skriven put što sam ga morao prokrèiti.""Znaš li gdje se nalazi poglavica?""Znam. Možda æemo mu se toliko približiti da èujemo što govori,"80Winnetou šmugne nekoliko koraka uz rub vjetroloma, a zatim legne na zemlju i otpuže u gusto granje i lišæe. Old Shatterhand nije ni èaska oklijevao, veæ i on poðe za njim, I opet se pokazalo kakav je neusporediv èovjek bio poglavica Apaša. On je u to kratko vrijeme nožem izrezao dvije stope širok put, odrezao sve grane, granèice i izdanke koji su smetali, odnosno pritisnuo ih o tlo, a pri tom ostavio toliko granja da se ono kao krov zatvaralo iznad stazice i èinilo je potpuno nevidljivom.Bilo je dakako potpuno nemoguæe da taj put vodi ravno. Zakretao je èas ovamo, èas onamo oko oborenih stabala, vodio sad desno, sad lijevo, veæ prema obliku tla i gustom grmlju, zaprekama što ih je Apaš morao svladati, a sam put pokazivao je toliku Apaševu snagu i spretnost da joj se morao zaèuditi èak i Old Shatterhand.Buduæi da je Winnetou tako neusporedivo prokrèio put, oba prijatelja se nisu èesto morala služiti noževima pa su najviše gazili da se grmlje iznad njih ne pokrene i time ih oda. Putem naiðoše na dvije,otrovne zmije; prva je pobjegla, a drugu je Apaš ubio dobro namjerenim udarcem noža. Nakon duljeg vremena Old Shatterhand osjeti, polako i ispitijivo udahnuvši, miris logorske vatre; približavali su se mjestu na kojem su logorovali Komanèi.Sad su neko vrijeme puzali ravno do mjesta na kojem je Winnetou svoju tajnu stazu proširio za dvostruko. On domahnu svom pratiocu da priðe bliže, razmaknu oprezno mlada stabalca ispred njih, tako da je Old Shatterhand mogao zaviriti kroz pukotinu koja je na taj naèin nastala.Kako se samo Old Shatterhand zaèudio opazivši da Tokvi Kava leži svega nekoliko koraka ispred njega! Oba izvidnika nalazila su se na samom rubu vjetroloma, a time istodobno i na rubu male uleknine u preriji. Ležeæi na zemlji, uzdizalo se debelo stablo oborena drveta njima slijeva iz guštare vjetroloma, a trava, koja je rasla ispod njega i oko njega, èinila je me"kan ležaj na kome se ispružio poglavica. Spavao je. Malo dalje ležali su njegovi ratnici, takoðer spavajuæi. Bili su umorni, a osjeæali su se sigurni pod zaštitom stražara, što su ih postavili prema preriji. Poglavica je prema obièaju svih bijelaca i Crvenokožaca na Divljem zapadu imao pušku na dohvatu ruke. Uz stablo je bio naslonjen dugaèak i uzak omot ovijen Tokvi Kavinim pokrivaèem i pomno omo-6 Crni Mustang81tan lasom. Kad je ugledao taj omot, Old Shatterhandu blis-nuše oèi, i on šapne:

"U onom pokrivaèu se nalaze naše puške.""Tako je; poglavica spava a i svi drugi spavaju; mogli bismo ih uzeti." "Ne pada nam ni na um.""Howgh! Ne smijemo ih zasad dirati jer Komanèi ne smiju slutiti da je njihovo skrovište otkriveno. To mi je zaista veoma teško, ali ipak moramo postupati pametno. Èuj! Nije li to netko zaviknuo?""Jest. To se javio jedan od stražara", kimne Winnetou "Sigurno je skaut stigao do njih."Zov što su ga èuli Old Shatterhand i Winnetou, ponovi zatim nekoliko glasova. Usnuli ratnici se probudiše i skoèiše na noge, a uspravi se i poglavica. Bilo je taèno tako kako je Vinnetou rekao: Ik Senanda je stigao. Ugledavši poglavicu, skaut dojaše do njega, sade s konja i sjede na zemlju. Tokvi Kava zaèuðeno upita:"To si ti, sine moje kæeri? Zar sam ti dopustio da požuriš za nama?"Buduæi da nije odmah dobio odgovor, on nastavi:"Nisam li ti zapovjedio da promatraš bljedokošce i da izdržiš kod njih dok mi ne doðemo ili dok ti ne pošaljem glasnika?""Jesi", mirno odgovori Ik Senanda. "Ali otac moje crvene majke æe uvidjeti da nisam mogao drukèije postupiti.""Mora da su se dogodile važne stvari kad si se usudio da iz Firwood-campa doðeš ovamo! Htio bih da èujem što æeš reæi u svoju obranu.""Ti si otac moje majke i poznaješ me od roðenja. Jesam li ti ikad dao razloga da me oštro ukoriš? Zašto me doèekuješ predbaci van j em, a ne znaš zašto dolazim?""Jer se radi o najvažnijem lovu što ga ikad možemo poduzeti, naime o tome da uhvatimo najveæe neprijatelje našeg plemena, poglavicu Apaša i onog omraženog bljedokošca koji se naziva Old Shatterhand.""Neæeš ih uhvatiti", odvrati njegov unuk jednako mirno kao i maloèas."Neæu?" nastavi poglavica. "Zašto?""Jer su otišli. Veæ su sinoæ otišli iz logora."82"Uf, uf, onda se moramo na to pripremiti jer mogu svakog èasa stiæi ovamo.""Neæe naiæi na vas jer uopæe ne dolaze ovamo.""Ne dolaze ovamo?" zapanjeno æe poglavica. "A kamo su onda nakanili?""To ne znam, ali svakako veoma daleko odavde jer su se odvezli na kolima s vatrenim konjem. To bijeli lovci èine samo onda ako mi je put vrlo, vrlo dug, a inaèe jašu.""S vatrenim konjem? Znaš li to sigurno?""Znam. Vidio sam ih gdje se uspinju u vagon, a zatim opazio kako je vatreni konj odjurio najveæom brzinom.""Uf, uf, uf! Ta oni su nakanili doæi ovamo u Alder-Spring! Što ih je moglo tako odjednom otjerati?""Strah.""Šuti! Ja silno mrzim i Winnetoua i Old Shatterhanda, ali oni ne znaju za strah.""Da, oni ne znaju, ali nemoj zaboraviti da se u njihovom društvu nalaze još dva bljedokošca koji nisu tako hrabri kao oni. Njima za volju su tako brzo krenuli odavde jer su doznali da crveni ratnici kane napasti taj logor.""Uf, uf! A kako su to doznali? Tko im je odao? Da nisi ti sam bio tako neoprezan..."Ovaj put je njegovog unuka ostavila ravnodušnost pa mu ljutito upadne u rijeè:"Ne govori o meni! Jesi li ikada vidio da nisam oprezan? Tvoja vlastita neopreznost je sve odalatako da nam je sad izmakao iz ruku veliki plijen!"Starac posegnu za pojas i viknu:

"Ne zaboravi s kim govoriš, djeèaèe, jer æe te inaèe moj nož nauèiti poštovanju što si ga dužan ocu svoje majke i najglasovitijem ratnom poglavici Komanèa! Kako se smiješ usuditi da Crnom Mustangu predbaciš neopreznost?""Jer me ti grdiš zbog pogreške koju si sam poèinio! Reci mi bismo li mi veèeras uhvatili Old Shatterhanda i Winne-toua da su došli ovamo?""Isto tako sigurno kao što si ti kraj mene.""Onda bi sve ono što im pripada bilo naš plijen?""Tako je.""Dakle i konji?""Zašto onda nisi èekao do veèeras? Zašto si veæ sinoæ ukrao te konje?"s 83"U-kra-o?" ponovi poglavica polako slog po slog da bi shvatio bit predbacivanja što ga je slušao. "Što znaš o tome?""Znam sve. Kita Homoša kojeg si mi poslao u shop je doduše pobudio malu sumnju, ali meni je ubrzo uspjelo da raspršim to nepovjerenje jer nam bljedokošci nisu mogli ništa dokazati. Onda su odjednom Winnetouovi i Old Shat-terhandovi konji njisnuli pred vratima i izazvali neopisivo èuðenje. Bljedokošci su bili doduše tako pametni da se pretvaraju kao da vjeruju da su se konji otrgli, ali mene nisu mogli zavarati. Konji nisu bili pobjegli sami, veæ ih je netko ukrao. Tko? Kaniš li to možda poricati?"Poglavica je gledao preda se posve kamena lica; nije ni porekao ni potvrdio. Njegov unuk nastavi:"Tvoja mi šutnja kazuje da imam pravo. Dakako da su bljedokošci potražili kradljivce.""Ali kradljivci su veæ davno išèezli!" upadne starac."Jesu li išèezli i tragovi? Old Shatterhand i Winnetou su našli vaš trag, našli su moj trag, a našli su i trag Kite Ho moše. Odmah su pogodili da stojimo u sporazumu, a pogodili su i što namjeravamo, no meni je sreæom uspjelo da im pobjegnem. Požurio sam k svom konju i pobjegao. Da sam ostao, oni bi me objesili. Veæ sam daleko odmakao kad doðoh na pomisao da se potajice vratim i da prisluškujuæi doznam nisu li Winnetou i Old Shatterhand izmijenili svoj plan da od jašu u Alder-Spring. Bilo je vrlo dobro što sam to uèinio jer sam vidio kako su se sa svojim konjima ukrcali u vagon vatrenog konja i odvezli se. Oni dakle neæe doæi u Alder-Spring. Kad su otišli, i ja sam napustio Firwood-camp i odjahao ovamo da ti kažem što se dogodilo. Sad sam ovdje pa me grdi ako imaš razloga za to! Howgh!"Završio je svoj izvještaj i stao èekati što æe reæi njegov djed. Ovaj je neko vrijeme držao glavu oborenu, a onda je uzdigne brzim i energiènim pokretom, ogledavajuæi se ispit-ljivo. To što je rekao nije mogao èuti nitko nepozvani jer je dolazak poglavièinog unuka doduše svim prisutnim ratnicima odao da se nešto dogodilo, ali ni jedan od njih se nije usudio da se nepozvan približi poglavici koga su se svi strašno bojali. Prema tome nije nitko ni èuo predbacivanja koja je unuk dobacio starcu. Crni Mustang poèe dakle prigušenim glasom:84"Da, ja sam konje izveo iz suše. lièi i Hatatitla su tako glasoviti konji da se mudrost moje starosti pretvorila u ludost mladosti. Htio sam ih odmah imati, morao sam ih imati pa nisam ni pomislio da æu ih se dan kasnije domoæi zajedno sa zarobljenicima. U tvojim žilama teèe moja krv pa zato neæeš saopæiti našim ratnicima kakve je posljedice imalo to nepromišljeno djelo.""Šutjet æu", odvrati mladiæ."Znadu li Old Shatterhand i Winnetou", nastavi Crni Mustang, "koliko nas je juèer bilo u Firvvood-campu?"

"Znadu.""A znadu li i tko je to bio?""Ne. Znadu samo da su bili neprijateljski crveni ratnici.""Znadu lida namjeravamo napasti logor?""Oni to samo nasluæuju. Ali moram ti reæi da su mi u lice dobacili da se zovem Ik Senanda;w nisu vjerovali da se zovem Yato Inda.""Onda su uvjereni da si ti moj unuk i da ja kanim napasti logor. Što su pripovijedali o gubitku svojih triju pušaka?""Svojih pušaka?" zapanjeno æe skaut. "Zar su ih izgubili?"."Jesu.""Uf, uf, uf! Gdje?""U Firwood-campu. Ja sam ih našao.""Ti si ih našao - ti - ti? Old Shatterhandove i Winne-touove puške?" silno zapanjeno viknu Ik Senanda."Da, ja!" kimne Tokvi Kava dok su mu oèi svjetlucale od radosti."Winnetouovu srebrnu pušku?""Da.""Malu Old Shatterhandovu èarobnu pušku?""Da.""I veliku medvjedarku?""Da.""A gdjei je to dragocjeno oružje? Reci! Brzo!""Ovdje", odgovori poglavica pokazujuæi na omot."Uf, uf, uf! Danas veliki Manitou gleda zadovoljnim licem s neba na ratnike Komanèa! To je plijen na kojem æe nam zaviðati sva plemena crvenog naroda! Kako je to neusporedivo oružje došlo u tvoje ruke?"85"Ukrali su ga neki kradljivci pa su ga morali predati meni."Ispripovjedio je dogaðaj, a zatim, tek što je svršio, kliknu:"Uf, uf! Na to nisam ni pomislio. Old Shatterhand i Win-netou su otišli, premda su im ukradene puške. Nije li to upadljivo? Ne sakriva li se možda iza toga kakva velika lukavština? Ta dvojica se neæe dobrovoljno odreæi svog oružja, veæ æe sve staviti na kocku da ga se opet domognu."Ali njegov unuk zatrese glavom: "Oni neæe ništa, baš ništa staviti na kocku.""Zašto misliš tako?""Tko ima zdrav razbor mora upravo tako misliti. Èime su se proslavili ti èagljevi? Samo svojim puškama. Cime su izveli svoja djela? Svojim puškama. Te puške su ih uèinile junacima i bez njih su oni ništa. Puške su im ukradene i sad osjeæaju da više ništa ne mogu, da se pri napadaju na logor ne mogu oduprijeti, te da moraju stradati. Zato su i tako brzo pobjegli. Sad znam i to zašto su se odrekli namjere da od jašu do Alder-Springa i zašto su tako naglo otišli iz Fir-wood-campa. Potjerao ih je strah da pobjegnu što dalje, strah pred nama i bojazan pred sigurnom propašæu."Mladiæ je sve to rekao tako uvjereno i oduševljeno da je zanio i staroga. Ovaj se složi s njime."Uf, uf, uf, govorio si istinu! Pobjegli su zavijajuæi kao psi koji treba da dobiju batina. Oni su nam sami umakli, ali njihovo oružje ipak imamo. Sad moramo poæi po skalpove onih brojnih žutih ljudi. Bljedokošci sigurno veæ govore da kanimo napasti logor pa æe poslati po pomoæ. Morat æemo se dakle požuriti. Buduæi da Old Shatterhand i Winnetou danas neæe doæi, nemamo ovdje nikakva posla i najbolje je da krenemo.

Konji su nam doduše umorni, ali budemo li jahali tako da uveèer stignemo do onog mjesta, što ga bljedokošci nazivaju Birch-Hole, konji neæe pasti pod nama.""Znaèi da ipak kaniš u Birch-Holeu èekati vrijeme za napadaj, kako sam ti to savjetovao.""Da, jer ni jedno mjesto nije u tu svrhu tako prikladno kao ono. Odvest æu svoje ratnike onamo i dok oni èekaju, ja æu se prišuljati logoru da doznam kad bismo ga najlakše mogli opkoliti tako da nam ne pobjegne ni jedan bljedo-kožac ni žutokožac. Ti æeš meðutim ostati ovdje."86"Neæu s vama?" zaèuðeno upita Ik Senanda. "Zašto?""Jer si ondje poznat pa bi nas lako mogao odati. Osim toga, postoji još jedan razlog koji je za mene mnogo važniji, naime ove tri puške ovdje.""Zašto te tri puške?"Na povratku æemo svratiti opet ovamo. Èemu da ih vuèemo u logor, a zatim opet natrag! Za to su mi odviše dragocjene. Kažem ti da su mi te tri puške draže od svih onih skalpova što ih možemo skinuti u Firwood-campu. Zato ih ne želim izvræi nikakvoj opasnosti, veæ ih ostavljam ovdje dok sutra ne doðemo po njih. Ti æeš ih dotle èuvati jer pouzdanijeg èuvara ne bih mogao naæi."Ik Senandi je oèito polaskalo to povjerenje, no ipak se usprotivi:"Ja bih ipak htio poæi s vama jer želim dio plijena što si mi ga obeæao.""Dobit æeš ga, kako sam rekao, a što ja obeæam, to vrijedi kao prisega.""Znaèi zlato i novac?""Da. Ti si sin moje kæeri i moj jedini nasljednik. Pametan èovjek mora misliti na sve. Napadaj æe vjerojatno biti neopasan, ali bi me ipak moglo pogoditi tane ili nož, onda æeš ti biti vlasnik tih pušaka koje bi lako mogle pasti u druge ruke ako tebe ne ostavim kraj njih. Tako sam rekao i tako æe biti. Howgh!"Èuvši to, Ik Senanda nije više oklijevao veæ pristane. Zatim poglavica održi kratko ratno vijeæanje s nekoliko istaknutih ratnika, meðu kojima se nalazio i Kita Homoša, a onda Komanèi odjahaše opet u dolinu iz koje su došli. Poglavièin unuk Ik Senanda ostao je sam s tri ukradene puške.Tek što su njegovi drugovi od jahali, on rasedla konja i priveza ga o neki grm. Više nije mogao obuzdavati radoznalost. Skinuo je laso s omota, otvorio ga i izvadio puške da uživa, gledajuæi ih. Lako se može zamisliti s kakvom su radošæu sve to promatrali Winnetou i Old Shatterhand koji su se još uvijek nalazili posve blizu iza mladih stabalaca. Vidjeli su kako Ik Senanda pohlepno promatra oružje, kako mu pri tom svjetlucaju oèi i slušali njegove isprekidane povike ushiæenja.87Na žalost to oduševljenje nije dugo potrajalo jer su ga oni uskoro na neoèekivani naèin prekinuli. Winnetou je naime posve tiho razmakao mlada stabalca i neèujno se provukao izmeðu njih, a Old Shatterhand poðe za njim jednako oprezno. Onda se uspraviše, i za nekoliko koraka, što ih nisu uspjele èuti ni vanredno oštre uši Ik Senande, naðoše se iza njega."Dobar dan, Ik Senanda", reèe Old Shatterhand.Ovaj se silno prestraši, naglo se okrene i ugleda Old Shatterhanda i Winnetoua pred sobom. Prepoznavši ih, toliko se užasnuo da nije uspio izustiti ni rijeèi niti se pomaæi."Da", podrugljivo mu kimnu Old Shatterhand, "došli smo ovamo po svoje puške."Tek sad se uhoda opet uspio maknuti, ali nije skoèio na noge da pokuša pobjeæi, ne, prepast ga je još uvijek odviše èvrsto držala, veæ ustane polako kao èovjek komu su uzete noge, i jedva izmuca:"Old - Shat-ter-hand i Win-netou! Zaista - to su oni - to su uistinu oni."

"Da, to smo uistinu mi", ponosno mu se nasmije lovac u lice iscereno od straha. "Iz tvoga lica pilji u nas gola prepast. Htio si nas uhvatiti a sad dršæeš od straha!"Prezir koji se osjeæao u tim rijeèima vratio je Ik Se-nandi prisutnost duha. On uzmaknu za korak, još uvijek držeæi sve tri puške u rukama i odgovori:"Što ti sebi umišljaš? Ja da vas se bojim? Mene ne mogu ni Winnetou ni Old Shatterhand utjerati u strah. Htjeli biste svoje puške? Uf! Pokušajte možete li ih dobiti!"Prije nego što je do kraja izgovorio te rijeèi, on strelovito nagnu u bijeg. Nije mogao pobjeæi na konju jer mu je ovaj bio privezan i jer bi trebao odviše vremena da ga odveže. Morao je ostaviti konja i pobjeæi pješice. Brzim i dugaèkim skokovima jurne uz rub vjetroloma da se zavuèe u nj, ali je raèun uèinio bez krèmara. Tek što je èetvrti ili peti puta skoèio, veæ ga je Old Shatterhand dostigao, a Win-netou ga što više prestigao pa ga obojica zgrabiše i zadržase. Bijeli lovac izvuèe revolver i reèe:"Stoj! Vratit æeš se s nama i sjesti na isto mjesto na kojem si sjedio. Pokušaš li pobjeæi, protjerat æu ti metak kroz rebra. Ti bi bio prvi èovjek da nam umakneš!"Dovedoše ga natrag na isto mjesto na kome je prije sjedio i gdje se još nalazila njegova puška, oduzeše mu svoje puške i njegov nož pa ga pritisnuše o zemlju. Ik Senanda se sav tresao od straha, ali je uvidio da bi mu svaki otpor mogao samo štetiti i da je najbolje da se pokori.Old Shatterhand stavi dva prsta u usta pa oštro i prodorno zazviždi da je to nadaleko odjeknulo, a zatim zajedno s Winnetouom sjedne k zarobljeniku. Ne govoreæi ništa, èekali su da stignu njihovi drugovi koje je Old Shatterhand dozvao zviždukom.Hobble-Frank i Droll su veæ otprije znali što znaèi taj Old Shatterhandov znak pa zaista ubrzo dojahaše zajedno s oba Timpea oko vjetroloma. Brzim pogledom obuhvatiše cio prostor a kad su zaustavili konje i sjahali, reèe Frank:"Do vraga, pa to se upravo divno odigralo! Crvenokošci su otišli a zato je ovaj zeleniš došao k nama u goste. Kamo su otišli Komanèi? I tko je taj mili momèiæ, gospodo, kome se u vašem društvu oèito toliko sviða?""Ta to je onaj skaut koji je ljude u Firvvood-campu htio izruèiti Komanèima da ih pokolju!" viknu Kaz."Taj? Hm, onda ga moram najprije taèno promotriti!" Frank obiðe oko zarobljenika, pomno ga mjereæi, a zatim nastavi: "Zaista ljupko momèe, moram priznati. Kako ste ga samo upecali, mister Shatterhand?"Old Shatterhand im ukratko ispripovjedi što se dogodilo."Tako, tako", kimnu Hobble-Frank, "ako je taj momèiæ htio tako lake ruke naslijediti puške, onda je ipak morao najprije prièekati dok njihovi pokojni vlasnici ne otresu s nogu zemaljski prah. Predlažem da mu malo zapaprimo njegovu želju za nasljeðivanjem. To je zaista zaslužio. Što kaže na to Old Shatterhand?""On neæe izbjeæi kazni, dragi Frank. Poèekaj samo!" odvrati Old Shatterhand i okrene se k zarobljeniku: "Najprije nam reci svoje pravo ime."Mladiæ ga podmuklo pogleda, nemarno odgovorivši: "Moje pravo ime ste veæ èuli. Zovem se Yato Inda, a moja majka je pripadala plemenu Pinal Apaša.""To je laž. Ti si Ik Senanda, unuk Crnoga Mustanga." "Dokažite mi to!"89"Ovaj zahtjev je toliko drzak da njime nimalo ne poboljšavaš svoj položaj. Zašto potajice stojiš u vezi s Koman-èima?""Dokažite mi da sam to uèinio.""Pshaw! Pobjegao si kad si opazio da smo pravilno proèitali tragove Crnog Mustanga.""Nisam pobjegao. Odjahao sam, ali ne da pobjegnem od straha pred vama,, veæ sam to uèinio u najboljoj namjeri. I ja sam isto tako dobro razabrao strane trgove kao i vi, a

èuo sam i na što sumnjate. Vi ste bili samo gosti u logoru i niste imali nikakvih obaveza, ali moja dužnost je bila da zaštitim stanovništvo logora i zato sam smjesta odjahao da potražim neprijatelje.""Ah, to i nisi baš loše izmislio. Odjahao si dakle da izvidiš gdje se nalaze Komanèi? Kako si ih mogao otkriti noæu i u tami?""Tko tako pita, taj ne može biti zapadnjak.""WeW Govoriš vrlo ponosno. Zaista ti se veoma divim što si za neprijateljima mogao doæi ovamo pa si štaviše mogao i razgovarati s njima, a da te oni nisu ubili ili da te nisu bar zarobili.""Tome se ne morate toliko èuditi. Komanèi naime ne znaju da ja s majèine strane potjeèem od njihovih neprijatelja, Apaša plemena Pinal, pa sam s njima uvijek bio u prividno dobrim odnosima; oni me dakle smatraju prijateljem pa su me i danas tako primili."

"Lijepo! Ali kako su onda naše puške došle u tvoje ruke?"Ovo je pitanje oèito dovelo skauta u nepriliku, ali on to pokuša sakriti te brzo odgovori:"Upravo to je okolnost koja vas mora uvjeriti da sam pošten i da sam vam prijatelj. Sinoæ sam vidio vaše oružje koje još nisam poznavao, a danas sam ga opet ugledao kod Komanèa; Crni se Mustang hvalisao da vam ga je ukrao. Da bih vam vratio vaše vlasništvo, ja sam te puške ukrao od njega i on je odjahao ne primijetivši ništa.""Moram priznati da je to pravo majstorsko djelo i da sigurno nikome ne bi moglo uspjeti da te u tome nadmaši. Èini se da si utjelovljena mudrost dok je Crni Mustang, dopustivši da mu oduzmeš puške, svakako bio utjelovljena glupost, Ti si nam dakle kanio donijeti puške."90"Jesam.""Kako æeš nam onda razjasniti da si pokušao s njima pobjeæi kad si nas maloèas ugledao ovdje?""To sam uèinio samo zbog prepasti jer ste se vi tako iznenada pojavili, a ja vas nisam u prvi èas prepoznao.""Nisi nas prepoznao? A ipak si spomenuo naša imena!"Ik Senanda je neko vrijeme mraèno gledao preda se, a zatim vikne, dobro glumeæi srdžbu:"Ne pitajte me stvari koje oèito ne razumijete! Ako èovjek misli da je ovdje u pustoši posve sam i siguran, a kad ga onda odjednom iznenade ljudi za koje mora vjerovati da su daleko odavde, onda se lako dade razjasniti da èovjek u prvoj prepasti postupi sasvim drukèije nego što bi postupio promišljeno. Ako to ne uviðate, onda je uzalud da s vama gubim rijeèi.""Da, zaista te molim da ne gubiš više ni rijeèi premda mi ne samo što uviðamo to, veæ i štošta drugo, èini se da vjeruješ da smo ti se ovdje pokazali èim smo stigli, ali u tome se varaš. Mi smo bili ovdje sakriveni prije nego što si ti dojahao. Veæ prije toga promatrali smo Crnog Mustanga, a zatim smo èuli svaku rijeè koju si mu rekao. On te je nazvao sinom svoje kæeri i predao ti je naše puške dok ti tvrdiš da si ih ukrao od njega. Što kažeš na to, Ik Senanda?""Ponavljam i drugo ne mogu reæi: ja nisam Ik Senanda, veæ Yato Inda; dobili ste svoje puške pa sad zahtijevam da me smjesta pustite na slobodu.""Polako, polako, momèiæu! Buduæi da još uvijek porièeš, ne možemo te pustiti na slobodu, veæ æemo te najprije suoèiti s tvojim dragim djedom da doznamo je li i on tako kukavan i podao da zataji svoju vlastitu krv."Oèi mu podmuklo bljesnuše; i on odgovori:

"Vi me kanite odvesti Crnom Mustangu? Pokušajte samo hoæe li vam to uspjeti!""Uspjet æe nam, budi siguran u to, samo što æe se to dogoditi na posve drugi naèin nego što bi ti to želio. Nemoj da se prevariš u raèunu! Nadaš se da æe te Crni Mustang osloboditi iz naših ruku, ali tvoj nježni djedica imat æe dosta posla sam sa sobom jer æemo i njega isto tako sigurno zarobiti kao što smo zarobili tebe!"91"To neæete! Nikakav Old Shatterhand ni Winnetou neæe nikad uspjeti da uhvati Crnog Mustanga èija slava prelazi preko svih dolina i planina!""Ah! Sad si ispao iz uloge! Ali nemoj se žestiti. Mi smo uhvatili veæ posve druge ljude nego što je taj stari Mustang c za kojeg si posve pravilno rekao da njegova slava prelazi preko svih dolina i planina jer se èini da ona preko njih prelazi kao zrak, buduæi da se dolje od nje ništa ne zapaža.""Nemojte se toliko hvalisati! Crni Mustang je poglavica Naiini-Komanèa, najhrabrijih ratnika tog velikog naroda. Sve da ste zaista tako ludi da pojašete za njima da biste se upustili u borbu s njima, vi ih ipak ne biste stigli jer je njihova prednost odviše velika. Prije nego što ih možete stiæi, planut æe Firwood-camp i izgorjeti!" Rekavši to, skaut prasnu u podrugljiv smijeh.Old Shatterhand mu položi svoju tešku ruku na rame."Smij se samo, patuljèiæu", reèe, "ali ubrzo æe doæi vrijeme kad æe te posve proæi volja za smijanje. Najprije æemo otiæi s ovog lijepog mjesta na kojem si trebao èekati svoga i djeda, ali æeš ga ubrzo opet ugledati. Sada æemo te svezati na tvoga konja pa ti savjetujemo da se pokoriš bez otpora jer imamo dovoljno sredstava da te prisilimo na poslušnost!"Ik Senanda nije imao hrabrosti da se odupre. Uostalom, nadao se da njegovo suzanjstvo neæe dugo potrajati.Bio je uvjeren da æe bijeli lovci zajedno s njime pojahati po tragu Komanèa i skrenuti u spomenutu dolinu, ali se zaèudi, videæi da su Winnetou i Old Shatterhand pošli u gotovo protivnom smjeru, da nisu zakrenuli oko Corner-Topa, veæ da su po jahali prema Ua-Pešu.Nije mogao dokuèiti razlog zbog kojeg su pošli tako zaobilaznim putem, pogotovu što su Winnetou i njegovi pratioci jahali samo galopom k"ao da im se jako žuri. Kasnije je meðutim ugledao traènice na otvorenoj preriji. Traènice su zavijale u Peæinastu dolinu, a kad su jahaèi zakrenuli onamo, porodi se u Ik Senandi slutnja koja ga je ispunila ne malom bojazni. Lice mu se smraèi. Hobble-Frank je to opazio jer je zarobljenik jahao izmeðu njega i Drolla pa ga stade zadirkivati, uslijed èega se Ik Senanda još više zabrinuo.4, BREZOV KLANACKad su stigli u stanicu Rocky-Ground, prvi ih je doèekao hrabri inženjer Swan."Halo!" do viknu im. "Zar ste se veæ vratili? I pratila vas je sreæa, kako vidim! Kako je bilo? Jeste li vidjeli Ko-manèe?"On ušuti, ugledavši svezanog skauta, a zatim nastavi, oèito obradovan:"AH devils, ta to je gospodin Yato Inda, naš vodiè! I svezan? Je li vaš zarobljenik, ser?""Jest", kimne Old Shatterhand. "Imate li možda kakvo prikladno mjesto kamo bismo ga mogli strpati, a da ga ne podiðe volja da ode u šetnju?""Znam takvo mjesto i to upravo izvrsno, ser. Koga smjestim onamo, taj ne može pomisliti na samovoljni izlazak. Pokazat æu vam ga!"Bio je to bunar što su ga upravo kopali. Premda je bio veæ prilièno dubok, u njemu još nije bilo vode. Kad je Ik Senanda èuo da æe ga spustiti onamo, poèe glasno jadikovati i opirati se, ali to mu nije pomoglo. Doveli su ga do ruba bunara da ga svezu i spuste u nj, ali se poèeo braniti.

"Treba li da još i gladimo ovako opasna èovjeka kao što je taj klipan?" reèe inženjer Old Shatterhandu. "On je doduše vaš zarobljenik, ali svoju podlost izveo je protiv nas, ljudi sa željeznice. Dopustite mi, ser, da ga prizovem k pameti!""Radite s njime što god hoæete", odgovori Old Shatterhand. "Predao sam ga vama i ne želim s njime imati više nikakva posla. Pobrinite se samo za to da nam danas ne nanese nikakve štete.""Što se toga tièe, mister Shatterhand, budite sigurni da iz ovoga bunara neæe izaæi dok ja to izrièito ne dopustim. Provucite mu dakle uže ispod ruku i spustite ga dolje."Kad je skaut na to opet poèeo da oko sebe udara svezanim rukama i nogama, radnici ga svezaše o željeznièki prag i stadoše ga batinati sve dok nije utihnuo, a zatim ga spustiše u zdenac.Inženjer je uostalom dobro iskoristio vrijeme od jutra. Njegovi radnici pregledali su svoje puške, jedna je lokomo-9293tiva bila pod parom, a pripremljeni su i vagoni za vožnju u Firwood-camp. ,Svih šest zapadnjaka dobilo je, dok su radnici èetkali, hranili i pojili njihove konje, izvrstan ruèak, najbolji što se uopæe dao prirediti u tamošnjim prilikama. Za vrijeme ruèka ispripovjedili su inženjeru što su jutros doživjeli."Sve je prošlo bolje, mnogo bolje nego što sam mislio", reèe inženjer. "Silno se radujem što smo ovog nitkova dobili u ruke! I vi kažete da su se Crvenokošci zaista vratili k logoru da ga napadnu? Mi æemo vam pri tome rado pomoæi. Silno se veselim zbog toga, zaista silno!""Priznajem da sam raèunao na vas i vaše ljude", odvrati Old Shatterhand, "jer se èini da inženjer u Firwood-campu nije baš junak.""Imate pravo, ser, a i Kinezi se silno boje Indijanaca pa bi se razbježali èim bi prvog ugledali. Ono nekoliko bijelaca ondje nije vrijedno spomena.""Najbolje bi bilo kad bismo sami mogli uzeti stvar u ruke i kad ljudi iz Firwood-campa ne bi doznali ništa dok ne obavimo posao s Crvenokošcima.""A zašto to ne bismo mogli uèiniti? Nas je devedeset ljudi pa mislim da nemamo razloga da se bojimo Crveno-kožaca.""Hm, ni ja to ne vjerujem. Poznajete li Birch-Hole, kamo je Crni Mustang odveo svoje ljude?""Kao svoj džep, ser. To je duboki klanac koji iza logora vodi u planinu. Stijene klanca se sa svih strana uspinju gotovo okomito pa postoji samo jedan uski ulaz na kojemu raste stara, vrlo visoka breza. Po njoj je klanac dobio svoje ime.""Onda Crni Mustang nije baš osobito lukav kad ondje želi smjestiti svoje ljude.""Zašto? Za njih nema boljeg skrovišta, a Crni Mustang ne sluti da znamo za njegovu namjeru. Èini mi se da je odabrao dobro mjesto.""Meni se ne èini. Dade li se uspeti uz stijene klanca?""Samo na jednom jedinom mjestu, a i to samo danju. Noæu to ne bih preporuèio nikome kome njegov vrat vrijedi makar i èetvrt dolara.""Dobro! A kako bismo se izvana mogli uspeti na rubove klanca?"94Inženjer brzo podigne glavu, ispitljivo pogleda Old Shat-terhanda u lice, odvrativši:"On, ser, pogodio sam kakav to plan imate! Vi nas želite postaviti uz rubove klanca, a kad onda Crvenokošci krado-mice uðu u klanac, kanite zaposjesti i ulaz. Je li tako?""A kad bi bilo tako?"

"Onda ste izmislili najbolju stvar koja se uopæe dade izmisliti. Uèinimo li to, Indijanci æe se naæi u Birch-Holeu kao raci u vrši, pa moraju dopustiti da jednog po jednog izvadimo i da mu zavrnemo vratom, samo ako hoæemo.""Da, baš to sam i ja mislio. Dakle, mogu li se vaši ljudi uspeti onamo?""Mogu, dakako da mogu. Ali, je li mister Winnetou sporazuman s tim planom?"Poglavica Apaša nije dotle izgovorio ni rijeèi. Sad reèe:"Old Shatterhand i Winnetou imaju uvijek iste misli. Plan moga bijelog brata dobar je i treba ga izvesti. Howgh!""Well!" kimne inženjer. "Ja sam dakako sporazuman s time. Onamo æemo stiæi dovoljno rano da se danju uspne-mo na stijene i prije nego što doðu Indijanci. Ali kad se smraèi, moramo znati na èemu smo. Ne bi li bilo dobro da se pobrinemo za rasvjetu?""To bi zaista bilo dobro", odvrati Old Shatterhand. "Imate li potrebna sredstva i alat za to, mister Swan?""Sve æe biti u najboljem redu, mister Shatterhand. Buduæi da smo ovu prugu morali vrlo brzo svršiti, trebalo je èesto raditi noæu u svjetlu zublji pa nam je ostalo mnogo zublji. Imamo i baèvice s petrolejem razlièite velièine.""Za nas bi bilo odviše teško da prenosima baève, ali ipak bi nam bilo od velike koristi kad bismo na ulazu u klanac mogli zapaliti baèvicu petroleja. Komanèi se nikako ne bi mogli usuditi da proðu kraj takve goleme zublje.""Well, obavit æemo i to. Imamo motke za prenošenje, užeta i sve ostalo što je potrebno pa æemo sa sobom ponijeti nekoliko baèava.""Dobro! Ali imajte na umu da se ne smije podizati nikakva buka i da ne smijemo ostavljati napadni trag.""Ne brinite! Imam ja ovdje ljudi u koje se mogu pouzdati. Jeste li sporazumni?""Jesam. Pripremite sve i pobrinite se za to da dovoljno rano stignemo do Birch-Holea!"95Inženjer je bio veoma odluèan i spretan pa su sve pripreme ubrzo izvršene. Konji su ostali pod sigurnom stražom, a jedan je stražar postavljen i kraj bunara u kojem se nala- zio skaut. Onda krenu vlak dupkom krcat ljudima. Finvod--camp nije bio obaviješten o njihovom odlasku.Svi su se željeznièki radnici rado pridružili tom pothvatu, a kad je vlak stigao do unaprijed odreðena mjesta i kad su se ondje svi iskrcali, nije meðu radnicima bilo nijednoga koji bi bio zabrinut kako æe ta pustolovina završiti ili kako æe on proæi u njoj. Mjesto s kojega se vlak vratio natrag bilo je tako daleko od Firvvood-campa da ondje nitko nije mogao ništa zamijetiti. Pruga je ovdje zavijala oko brda kroz koje se probijao Brezov klanac. Radnici su se nalazili iza tog brijega dok je na njegovoj drugoj strani ležao logor. Buduæi da je još bio dan, nije bilo nimalo teško, da se èovjek s mjesta na kojem se vlak zaustavio, zaklonjen šumom, uspne na brdo i stigne do gornjeg ruba klanca. Mnogo je teže bilo neopazice prenijeti dvije baève s petrolejem u blizinu ulaza u klanac i ondje ih tako sakriti da ih kasnije indi-zanski uhode ne mogu pronaæi. Winnetou je preuzeo nadzor o ispunjenju potajnog plana o èijem uspjehu je vrlo mnogo ovisilo dok je Old Shatterhand odveo radnike gore na rub klanca i dao im sve potrebne upute.Stigavši gore, naðoše se bijelci pod gustim drveæem. Zaklona je bilo dakle i više nego dovoljno. Old Shatterhand je bio zadovoljan, vidjevši kako se strmo ruše stijene klanca. Kad Komanèi jednom uðu u nj, za njih više neæe biti spasa. On rasporedi ljude oko cijelog klanca, koji je bio otprilike pet stotina koraka dugaèak i prosjeèno pedeset koraka širok, pa svakoj od skupina dade upute koje su odgovarale položaju što ih je pojedini odred zauzimao. U prvom redu opomenuo ih je da budu potpuno mirni i

oprezni i upoznao ih s razlièitim znakovima i signalima koji bi mogli noæu biti potrebni tako da su trebali taèno znati što pojedini signali znaèe. Zatim se, tražeæi Apaša, spusti s gornjeg ruba klanca do one strane koja je gledala prema logoru.Apaš je ležao, èekajuæi na nj, nedaleko ulaza u klanac iza nekog prilièno gustog grma i domahnuo mu da doðe bliže.96"Winnetou je obavio svoj posao. Ljudi što ih je inženjer poveo sa sobom snažni su i odluèni. Baève leže posve u blizini, ali su tako dobro sakrivene da bi moj bijeli brat morao vrlo oštro gledati da ih pronaðe.""A gdje je inženjer?""On se s ljudima, koji su prenosili baève, sakrio ondje u onom jeliku. Ako za vrijeme moje odsutnosti želiš govoriti s njime, lako æeš ga pronaæi.""Za vrijeme tvoje odsutnosti? Kaniš li poæi u susret Komanèima da javiš kad æe doæi?""Da. Oni æe se tako tiho prišuljati da æe biti dobro da ih veæ prije toga promatramo.""Osim toga se radi i o poglavici koji je rekao da se on sam kani prišuljati logoru u izvide. Njega se u prvom redu moramo domoæi.""Winnetou je iz Rocky-Grounda donio dovoljno remenja da ga sveže. Ja æu sad poæi jer æe se ubrzo smraèiti. Neka Old Shatterhand ovdje poèeka dok se vratim."On šmugnu dalje i išèeznu pod obližnjim drveæem, ne ostavivši u mekanoj mahovini nikakva traga. Old Shatterhand legne, potpuno pokriven granjem. Sad nije mogao ništa uèiniti nego mirno èekati.Posvuda naokolo vladala je duboka tišina, samo se iz nedalekog logora pokadšto èuo poneki zvuk. Poèeo se spuštati sumrak. Winnetou nije bio još ni èetvrt sata odsutan. Da bi se s mjesta na kojem je ležao Old Shatterhand mogao razabrati ulaz u klanac, bile su zaista potrebne oštre i izvježbane oèi. Tek sad su mogli oèekivati dolazak Komanèa, jer je bilo samo po sebi razumljivo da æe se oni èuvati da dolaze danju. U tom sluèaju bi se naime izvrgli vrlo velikoj opasnosti da ih opazi i otkrije kakav stanovnik logora koji bi sluèajno prolazio ovuda, a time bi mogao biti ugrožen uspjeh èitavog njihovog plana.Naposljetku se tako smraèilo da je Old Shatterhand mogao vidjeti svega još nekoliko koraka daleko. Zato mu je sluh to dalje dopirao jer, što manje je napeto jedno osjetilo, to oštrije osjeæa ono drugo. Zato on zaèu kao da je neka dugaèka travka strugnula o niže trave i stane prisluškivati udvostruèenom pažnjom."To može biti samo Winnetou", pomisli Old Shatterhand, i zaista se èetiri koraka ispred njega stvori Apaš izišavši iz7 Crni Mustang91visoke mahovine. On priðe posve blizu, zavuèe se ispod grma i tiho reèe: "Dolaze!" ."Znaš li gdje su ostavili konje?" ""Poveli su ih sa sobom.""To je od njih veoma neoprezno! Konji se pod nadzorom èuvara ostavljaju mnogo dalje nego što iznosi udaljenost odavde do logora. Zarza li ma samo jedan konj, mogao bi sve odati.""Sinovi Komanèa se doduše nazivaju ratnicima, ali to nisu." Premda je Winnetou te rijeèi izgovorio vrlo tiho, ipak se jasno razabirao njihov prezirni ton."To nam može biti samo drago jer èe konji još više pojaèati zbrku što æemo je izazvati. Cuj, upravo je njisnuo konj!"Sad im se primicao neki najprije neodreðeni, a onda malo-pomalo sve jasniji šum: bio je to mukli topot kopita po mekoj mahovini i travi. Komanèi su po indijanskom obièaju dolazili jedan za drugim i svaki je od njih vodio konja za uzde što su Winnetou i Old

Shatterhand jasno razabirali. Na ulazu u klanac Komanèi zastadoše. Èini se da je nekoliko ratnika ušlo u klanac da istraži je li sve sigurno. Nedugo zatim zaèuše se prigušeni poklici, a zatim kolona ponovo krenu. Komanèi su ušli u klanac, ali zbog tame tako polako da je potrajalo više od èetvrt sata prije nego što je prošao posljednji ratnik.Old Shatterhand i Winnetou se izvukoše ispod grmlja i otpuzaše bliže rubu stijene koja je èinila jednu od obiju stranica ulaza. Jedva su pet minuta ležali ondje kad zaèuše korake koji su se vraæali. Pojaviše se tri èovjeka i zastadoše tako blizu njih da su jednoga taèno prepoznali: poglavicu Tokvi Kavu. On zapovjedi onoj drugoj dvojici:"Ostanite ovdje da èuvate ulaz u klanac, a ako vam se netko približi, smjesta ga ubijte nožem. Naši ratnici moraju zbog konja zapaliti nekoliko vatri pa kad bi itko ma i izdaleka opazio njihov odsjev, to bi nas odalo. Još nije došlo vrijeme za napad, jer se bljedokošci sigurno još nisu svi sabrali pod onim krovom pod kojim piju vatrenu vodu. Ipak æu ja sad otiæi da se prišuljam njihovim stanovima. Nemojte se brinuti ako dugo izostanem jer æu se vratiti tek" onda kad se primakne èas da svi oni poginu. Howgh!"Rekavši to, poglavica se udalji polaganim, gotovo neèujnim koracima. Vjerovao je, dakako, da ga nitko nije opazio,98no ipak nije bio sam jer su se za njim šuljali Winnetou i Old Shatterhand, duboko se sagnuvši i tako tiho koraèajuæi da ih nije mogao èuti.To nije bilo lako. Po noæi se moglo vidjeti najviše dva metra daleko. Oni ga nipošto nisu smjeli izgubiti s vida pa su dakle morali ostati posve blizu iza njega. Kad bi on zastao, zaustavili bi se i oni i pognuli se tik do zemlje, a kad bi on krenuo dalje, i oni su nastavljali put. Da se zakotrljao kamenèiæ ili da je zapucketala najsitnija granèica, sve bi se moglo pokvariti.Naposljetku su odmakli tako daleko da ih oba stražara nisu više mogla èuti. Pri tome su se veæ toliko približili logoru da su ugledali svjetlost koja je prodirala iz otvorenih vrata gostionièke zgrade."Sad!" šapnu Old Shatterhand Apašu."Uf!" tiho æe ovaj u znak pristanka.Oni u dva nagla skoka srnu naprijed. Komanè ih je sad morao èuti pa se okrenu, ali ga u tom trenutku pogodi Old Shatterhandova šaka u sljepooèicu te on tresnu o zemlju. Htio je kliknuti, ali nije dospio veæ samo tiho siknu. Sve da je to netko i èuo, prije bi taj zvuk mogao pripisati kakvoj ptici, nego prigušenom ljudskom kriku. Winnetou smjesta klekne na nj da mu sveže noge i ruke. Old Shatterhand išèupa èuperak trave, ugura ga u usta onesviještenog èovjeka i preko toga priveže krpu što ju je istrgao iz Indijanèeva kaputa tako da poglavica nije mogao kasnije jezikom izbaciti èep i tak"o osloboditi usta. Zatim visokog, košèatog i teškog èovjeka prebaci preko ramena pa poðe s njime natrag prema klancu. Apaš je hodao za njim.Dakako da nisu krenuli ravno prema ulazu u klanac veæ više nalijevo, tako da su stigli do onog jelika ispod kojega je ležao inženjer sa svojim odredom. On je doduše bio pametan i oprezan èovjek, ali ipak nije bio zapadnjak pa bi. kad je pridošlice tako neoèekivano ugledao tik ispred sebe, vjerojatno uèinio kakvu neopreznost, da mu Old Shatterhand nije dobacio prigušenim glasom:"Mir! To smo mi. Ne dižite buke, mister Swan!""Ah, vi! Koga ste to donijeli?""Crnog Mustanga", odgovori Old Shatterhand, spustivši svog zarobljenika na zemlju.7. 99"Poglavicu tih crvenih lupeža? Thunderstorml To je pravo Old Shatterhandovo i Winnetouovo djelo! Ali on se ne mièe. Zar je mrtav?""Nije. Moja ruka ga je malo grublje kvrcnula po glavi pa je izgubio svijest."

"Ah, vaš lovaèki udarac, ser! što æemo s njime?""Ispružit æemo ga na zemlju i svezati ga za drveæe.""Ali vikat æe kad se probudi.""To ne može jer sam mu zaèepio usta. Svežite ga dakle vrlo èvrsto i dobro pripazite na nj! Mi moramo opet otiæi.""Kamo?""Moramo donijeti još dva Crvenokošca koji èuvaju stražu na ulazu. Dokle god sjede tamo, oni nam smetaju."Old Shatterhand i Winnetou se spustiše opet na zemlju i stadoše puzati na ono mjesto na kojem su maloèas ležali kad je Crni Mustang izašao iz klanca. Kad su stigli onamo, ugledaše stražare gdje sjede ispred njih gotovo na dohvatu ruke. Komanèi su razgovarali o nevažnim stvarima. Zato Old Shatterhand i Winnetou nisu tratili vrijeme prisluškujuæi, veæ se odmah baciše na njih da ih svladaju, što im je,, buduæi da su ih iznenadili, vrlo lako uspjelo. Kad su onda Indijance odnijeli inženjeru, ovaj reèe,:"Zar ste veæ gotovi s njima? Èujte, gospodo, vi to prokleto brzo obavljate! Ima li možda ovdje još i drugih Crveno-kožaca koje mi kanite na isti naèin donijeti?""Nema", odvrati Old Shatterhand. "Preostale æemo odjednom uhvatiti.""Je li vrijeme za to?""Jest.""To mi je drago! Ja nisam ni squatter ni trapper pa nisam navikao na to da tako dugo ležim ovdje u zelenom. Recite mi dakle što treba da najprije uèinim.""Dajte jednu od petrolejskih baèava prenijeti na ulaz i ondje zapaliti. Ta æe zublja tako osvijetliti Komanèe da æe ubrzo uvidjeti kako stoji stvar s namjeravanim napadom.""WeW Samo æemo najprije brzo svezati ta dva Crvenokošca."Kad je to bilo obavljeno, on sa svojim ljudima dokotrlja bure iz grmlja. Odnijeli su ga na ulaz u klanac i zapalili.i NaseJjemk na Divljem zapadu.Dakako da je došlo do eksplozije koja je odbacila gornji poklopac baève, ali dužice su se i dalje držale, tako da se samo dio nafte prelio na zemlju pa se razlio ondje, i gorio dalje. Plamen je ubrzo ispunio cijeli otvor izmeðu obiju stijena pa ne samo što je osvijetlio i zadnji dio klanca, veæ su ga i na protivnoj strani morali ugledati iz logora, a svakako su morali èuti i eksploziju.Zapaljena petrolejska baèva prasnula je poput topa i trgla Komanèe iz njihova mira i sigurnosti. Još dok su se pitali kakav je to prasak bio, zaplamsa na ulazu golem plamen. Klanac se osvijetli kao po danu. Indijanci su u prvi èas bili nijemi od prepasti, a zatim poèeše urlati. Ne bi se moglo reæi je li to bio ratni urlik ili su urlali od straha. Pohrliše prema vatri gdje se nalazio jedini izlaz iz klanca, ali plamen je veæ zahvatio èitav ulaz od jedne stijene do druge. Istodobno prasnuše hici. Ispalio ih je Old Shatterhand, doduše tako da nikoga ne pogodi, ali da posve jasno pokaže da jedini put u slobodu ne samo što je zakrèila vatra, veæ da su ga zaposjeli i naoružani neprijatelji.Crvenokošci uzmakoše u stražnji dio klanca i stadoše gledati uz okomite stijene ne bi li pronašli put kojim bi se moglo pobjeæi. Ali ondje opaziše nešto što nipošto nije bilo takvo da ih umiri i da im podigne hrabrost. Old Shatterhand je naime zapovjedio radnicima da zapale sve zublje što su ih ponijeli sa sobom èim opaze da gori bure s petrolejem. Tom je nalogu odmah udovoljeno i Indijanci opaziše gdje se oko èitavog gornjeg ruba stijena pojavljuju zublje i zaèuše glasove pune prijetnje. Jedan od tih glasova nadjaèao je sve ostale:"Hura, hura, baèva gori! Sad je došao èas kad može poèeti predstava. Zapalite zublje, zapalite ih sve! Neka bude svijetlo kao usred srpanjskoga dana! Neka i njima sine svjetlo, neka i ispod njihovih skalpova naposljetku svane zora, neka shvate da se pred

njima nalazi gospodin Helio-gabal Morfej Edvard Franke s kojim se ne valja upuštati u sukob. Vidi, Droll, kako trèe i bježe! Èuješ li kako zavijaju i urlaju? Droll, Droll, kamo si to nestao? Gdje si?"Droll odgovori s druge strane klanca:"Ovdje sam, ovdje, bratiæu Frank, odavde se sve bolje vidi nego s tvoje strane. Ako hoæeš da sve dobro razabereš, doði brzo ovamo k meni!"100101"Ne, ne, ostat æu gdje jesam. Samo podižite buku, vièite što jaèe da se konji poplaše i da oèepe onu gospodu dolje po prstima. Na žalost ne smijemo pucati, ali zato bacajmo kamenje na njih, kamenje pa æe se Crvenokošci zaèas smek-šati." cNa sreæu za Komanèe sastojalo se tlo na gornjem rubu stijena od èvrstih kamenih ploèa. Da je gore bilo kamenih gromada ili izlomljena kamenja, loše bi prošli. Ipak se tu i tamo našao poneki kamen što bi ga ljudi bacili s priliènim uspjehom. Kamenje je pogaðalo i ljude i konje. Ratnici su urlali od boli, a konji ritali, istrgli se svojim jahaèima i poèeli ludo juriti amo-tamo, poveæavajuæi ionako veæ veliku zbrku.Nisu prošle dvije ili tri minute otkako je zapaljena baèva kad su se u klancu poplašili veæ svi indijanski konji. Nasta divlja zbrka. Uto dotrèaše i stanovnici logora da vide zašto je zapaljena ta neshvatljiva vatra. Jedan od prvih bio je inženjer Leveret. Zaèudi se, ugledavši Old Shatterhanda i Win-netoua kraj kojeg je stajao njegov drug, inženjer Swan iz Rocky-Grounda. "Vi ste to ovdje, gospodo, vi?" upita sav zasopljen. "A tamo gori baèva s petrolejem. što to znaèi?""To znaèi da kanimo malo zadimiti Crvenokošcima, Leveret", odvrati inženjer Swan."Crvenokošcima? Kojim Crvenokošcima, ser?""Komanèima koji su vas htjeli napasti i poubijati.""Heavens! Pa zar su nas veæ danas htjeli napasti?""Dakako, veæ danas. Ali sad se svi nalaze u klancu èije su rubove zaposjeli moji radnici, a ovdje im vatra spreèava izlaz." I on ukratko ispripovjedi iznenaðenom inženjeru sve što se dogodilo.Leveretu je bilo veoma drago što ne mora sudjelovati u toj opasnoj pustolovini pa se brzo povukao u logor da umiri svoje preplašene ljude. Ipak nije uspio da ih zadrži u logoru jer se sve više i više Kineza stalo gurati na obronku da se uspnu na brijeg. Pri tome su trgali kolce iz grmlja i skupljali kamenje da ga ponesu sa sobom gore. Jedan su drugome nešto dovikivali svojim materinjim jezikom i gurali se da se što prije uspnu.Bila je prava sreæa za Indijance da je Old Shatterhand razumio kineski. Sinovi "Carstva sredine" su doznali da su ihCrvenokošci htjeli napasti i skalpirati. Da su ih Indijanci otvoreno napali, sigurno bi se raspršili poput pljeve, ali ovdje su svoje neprijatelje ugledali opkoljene i nesposobne da se brane. To im je dalo hrabrosti. Mogli su Indijance iz sigurne udaljenosti odozgo poubijati kamenjem. Zato su se sad žurili uz brdo kao da jurišaju na nj."Neka moj brat brzo doðe sa mnom!" pozove Old Shatterhand Apaša.Ovaj je odmah shvatio što njegov bijeli prijatelj namjerava uèiniti pa požuri za njim.Protrèaše kraj vatre i stadoše se brzo uspinjati s kamena na kamen uz strmu kamenu stijenu tako da su uskoro pre-tekli Kineze koji su krenuli duljim, ali lakšim putem uz obronak. Inženjer Swan je s jednim odredom svojih radnika ostao dolje, ali ih je pratio pogledom i rekao obrativši se svojim ljudima:"Kako se èini, Kinezi bi htjeli linèovati Crvenokošce, a oba lovca æe pokušati da to sprijeèe."

Sjaj vatre je dopirao gore do ruba stijene gdje su oba zapadnjaka pošla u susret Kinezima. Dolje u klancu i gore na njegovom vrhu zavladala je potpuna tišina jer su svi ra-zabrali o èemu se radi pa su radoznalo èekali svršetak te upadice.Onda se zaèu zapovjedni Old Shatterhandov glas, ali Kinezi se ne osvrnuše na nj, veæ nahrupiše naprijed. Zatim njegov glas ponovo odjeknu, ali isto tako bez uspjeha. Sad on i Winnetou izvukoše revolvere. To je samo trenutaèno djelovalo: Kinezi se zaustaviše, ali ne nadugo jer su oni u stražnjim redovima gurali svoje prednjake, potiskujuæi ih naprijed.To je bio kritièan trenutak. Old Shatterhand i Winnetou nisu htjeli zaista pucati, veæ su oružje izvukli samo da se zaprijete. Ipak su morali prisiliti Kineze da poslušaju njihove zapovijedi jer bi inaèe došlo do teškog krvoproliæa. Ljudi, koji su ih promatrali, opaziše kako su opet spremili revolvere. Što su zatim uèinili nije se moglo razabrati jasno i u pojedinostima, ali su se zato dobro èuli njihovi glasovi, a èulo se i kako Kinezi vièu, razabirala se gusta hrpa ljudi koji su gurali jedan drugoga, dok su pojedini Kinezi letjeli zrakom, padajuæi u hrpu svojih zemljaka. Poneki od njih bi èas desno, èas lijevo poput bombe izletio iz hrpe i otko-102103trljao se niz brdo. Za tim pojedincima slijedilo ih je sve više pa su veæ po dvojica i trojica letjela dolje, pridržavajuæi se jedan za drugoga i vukuæi jedan drugoga za sobom. Neki su poletjeli ravno uvis kao da ih je izbacilo èelièno pero, a kad bi pali na zemlju, otkotrljali bi se dolje.Isprva su urlali od bijesa, a onda poèeše vikati i jaukati od bola i straha. Hrpa je postajala sve manja jer su se njezini sastavni dijelovi nezadrživo raspadali, kotrljajuæi se niz obronak. Bilo je kao da se usred njih nalazi neki nevidljivi, ali neodoljivi eksploziv èiji je kemijski sastav bio izraèunat tako da se s tijelima Kineza igra kao s loptama. Broj onih koji su se kotrljali niz brdo postajao je sve veæi, a hrpa preostalih sve manja. Naposljetku je taj spomenuti eksploziv poprimio lik Old Shatterhanda i Winnetoua koje su sad opet svi ugledali i koji su upravo uložili sve sile u posljednji napor, èije djelovanje doduše nije bilo ugodno za one koje je pogodilo, ali su zato gledaoci uživali.Èinilo se da se usred Kineza zavrtio golemi zvrk, a njegovo kobno djelovanje pokazalo se na Kinezima jer ih je taj zvrk tako odbacivao na sve strane, jednog preko drugoga, da ih je izdao i vid i sluh. Èinilo im se kao da zemlja ispod njihovih nogu nije više èvrsta, da ih ne nosi; vidjele su se noge gore, noge sa strane, glave sa strane i glave dolje, dok se na kraju nije sve pokrenulo, stalo kliziti, padati, teturati, koturati se i kuglati, tako da se èitav usov Kineza sruèio u dolinu. Spustio se, najprije polako, a onda sve brže i brže, a kad je stigao dolje, odjeknu glasno jadikovanje i jaukanje u nankingškom i kantonskom narjeèju. Toliki su se udovi meðusobno isprepleli da su se ljudi zaista morali namuèiti da se izvuku iz te gužve.Svi nosioci perèina stigli su manje ili više brzo, ali pouzdano na podnožje brda. Gore su ostali samo Winnetou i Old Shatterhand dok su ostali bijelci stali da im glasno klièu, odobravajuæi.Winnetou i Old Shatterhand siðoše s brijega, a kad su stigli dolje, nije nigdje bilo više ni jednog Kineza. Svi su se poplašili da bi se djelovanje onog zvrka moglo nastaviti i dolje pa pobjegoše. Kad je inženjer pokušao oba zapadnjaka doèekati èestitkama, Old Shatterhand mu upade u rijeè:104

"Ta je opasnost za Crvenokošce prošla, ali postoji još jedna koja im ne prijeti od žutih, veæ od bijelih ljudi, od onih tamo gore na rubu stijena. Oni bacaju kamenje dolje u kotlinu, a to ne možemo dulje dopustiti.""Ali, ser, ti Komandi su ubojice! Zar ih žalite ako kojega od njih pogodi kakav kamenèiæ?""Ne žalim, ali zloèinci su ipak ljudi pa treba s njima postupati kao s ljudima, èovjek koji muèi životinje ne vrijedi ništa, a tko bez ikakve svrhe muèi ljude, taj vrijedi još mnogo manje. To je moje mišljenje prema kome postupam pa se nadam da æete se za tim primjerom povesti bar dotle dok se ja nalazim kod vas. Pošaljite dakle dva èovjeka gore, jednoga desno, a drugoga lijevo, da prekinu s tom neèovjeè-nošæu. Neka se svatko vlada mirno i neka ne poèinje s neprijateljstvom dok ja ne dam znak za to.""Well! A hoæe li onda i Crvenokose! ostati mirni?""Dobro æe se èuvati da prije zore ništa ne poduzmu, pogotovu što se njihov poglavica nalazi u našim rukama.""Ali oni to ne znaju!""Odvezat æemo oba zarobljena stražara i poslati ih k: njima u klanac. Uostalom, sad je vrijeme da se porazgo-vorimo s Crnim Mustangom. Dajte njega i onu drugu dvojicu donijeti ovamo gdje je svjetlo i gdje možemo lakše i oštrije paziti na njih nego tamo u tami. Nemojte im spominjati nikakva imena, a ovdje ih položite tako da im vatra obasja lice. Htio bih ih jasnije vidjeti kad nas prepoznaju.""Smijem li im odgovoriti ako nešto upitaju, a pogotovu poglavici?""Smijete, ali ništa važno. Mi æemo se malo udaljiti, a onda æemo neopazice priæi odostraga da èujemo kako pogla- vica razgovara s vama i što misli o svom položaju."Inženjer krenu u jelik, a Old Shatterhand i Winnetou odoše malo dalje da ih Crni Mustang odmah ne ugleda. Uskoro dovukose zarobljene Indijance i položiše ih tako da su licem gledali prema vatri. Pri tome nisu mogli opaziti Winnetoua i Old Shatterhanda koji su stajali iza njih. Zatim se ta dvojica približiše polako, tihim koracima.Inženjer je stajao ispred svoja tri zarobljenika i ispitljivo ih gledao, ali nije rekao ništa. Poglavicu je ljutio taj pogled. On bi zapravo prema indijanskom obièaju takoðer morao105šutjeti, ali prezir što ga je opažao na licu toga službenika toliko ga je razgnjevio da se više nije obazirao na svoje dostojanstvo, veæ Ijutito do viknu inženjeru:"Što nas tako gledaš? Ne umiješ li govoriti ili ti je strah pred nama zaèepio usta?""Strah pred vama?" nasmije se inženjer. "Nemoj ti sebi ništa umišljati! Ti si ubojica koga æemo kasnije objesiti na vrlo dobrom i trajnom užetu.""Ti ne znaš što govoriš! Ja sam Tokvi Kava, vrhovni poglavica Naiini-Komanèa!""Ako si vrhovni poglavica tih ništarija, onda æemo ti rado iskazati èast koja pripada tvom položaju, ali samo tako da te objesimo malo iznad tvojih ljudi.""Ne hvališi se! Ja sam doduše svezan, ali vi æete me morati odmah pustiti na slobodu jer æe me inaèe osloboditi moji ratnici, a vas æe kazniti tako da spale Firwood-camp, da poubijaju sve njegove stanovnike i iz zemlje istrgnu traènice vatrenoga konja.""Želiš li da ti se nasmijem pred ta tvoja dva ratnika! Ti se usuðuješ da mi se prijetiš, premda ležiš preda mnom kao zmija kojoj su izbijeni otrovni zubi! O tvojoj sudbini odluèit æe Old Shatterhand i Winnetou!"Nato se poglavica glasno i podrugljivo nasmije i reèe:"Spomenuo si ta imena da me uplašiš, ali ja znam da se ta dva ratnika ne nalaze ovdje. Da, oni su sinoæ bili ovdje, ali su od straha preda mnom pobjegli na kolima vatrenoga konja."U tom èasu opazi bijelog lovca koji ga je polako zaobišao i stao ispred njega."Uf, uf!" prestrašeno viknu poglavica. "To je Old Shatterhand!"

"Da, to sam ja. A tko je onaj koga vidiš ovdje kraj mene?"Winnetou je pošao za njim i stao kraj njega. Kad ga je Komanè ugledao, još više se zaprepasti, viknuvši:"I Winnetou, poglavica Apaša! Kako su ta dva èovjeka došla ovamo?"Old Shatterhand mu vrlo prijazno kimnu i odgovori:"Sigurno æeš se vrlo obradovati kad èuješ da smo došli upravo odande otkuda si i ti stigao, naime iz Alder-Springa.""Ja nisam bio na Alder-Springu!"106"Ali si bio posve u blizini, naime kod vjetroloma na Corner-Topu da bi nas veèeras uhvatio na Alder-Springu."Sad je Komanè poèeo uviðati da je njegov položaj mnogo gori nego što je dosad vjerovao. Bio je svezan, dakle potpuno nemoæan. Vidio je da na ulazu u klanac plamti visoka vatra i da je njegovim ljudima zakrèen izlaz iz stupice, ali nije još znao da su bijelci zaposjeli gornji rub klanca pa se zato još nije potpuno odrekao nade."Da nisam svezan", bijesno škrinu, natežuæi spone, "ja bih te smrvio kao što grizzlv jednim udarcem šape mrvi u kašu èaglja koji laje na njega! Da ste me odmah pustili na slobodu!""S tim æemo još malo prièekati. Buduæi da ponosno tvrdiš da si vrhovni poglavica Naiini-Komanèa, mislim da æeš biti odviše ponosan a da kažeš neistinu. Došli ste ovamo da napadnete na logor?""Nismo.""Ti si svog unuka Ik Senandu poslao da pripremi taj napad?""Nisam!""Ti si sinoæ bio ovdje i govorio s njime?""Nisam!"Taj trostruki ,nisam" bio je izreèen tako odluèno, prezirno i ponosno da inženjer Ijutito viknu:"Kakve li bestidnosti! Podilazi me želja da mu dadem skinuti taj stari kaput kako bi njegova crvena koža dobro upoznala batinu."Old Shatterhand nastavi, i dalje okrenut prema poglavici:"Zaista je besprimjerna kukavština da u takvom položaju tako odluèno porièeš. Kaniš li možda poreæi i to da si danas prije podne svog unuka ostavio posve samoga na Corner-Topu?"Poglavica sklopi naèas oèi kao da skriva iznenadnu prepast, a onda podrugljivo odgovori:"Èini se da Old Shatterhand sanja, iako ne spava.""Pshaw! Ostavio si ga ondje da èuva naše ukradene puške!""Uf, uf!" premda je bio svezan, Komanè se napola uspravi."Priznaješ li to?"107"Ne!""Tokvi Kava, kukavico, prezirem te. Da bih ti dokazao kako glupo lažeš, nešto æu ti pokazati. Pogledaj ovamo! To sigurno nisi oèekivao?"Old Shatterhand je naime, prije nego što se maloèas pokazao, položio svoje puške iza zarobljenika. Sad poðe po oružje i pokaže ga poglavici. Ovaj od prepasti zaboravi da je svezan pa glasno kriknu i pokuša skoèiti na noge."Well, èini se da to pomaže!" nasmije se lovac."èa - èarobna puška - medvjed - medvjedarka i - srebrna puška!" promuca Tokvi Kava. "Gdje je Ik Senanda, sin moje kæeri?"

"On je naš zarobljenik. Uhvatili smo ga na Corner-Topu jer smo ondje bili prije nego što je on došao.""To - to - ne može biti!""Morat æeš nam vjerovati. Mi smo se vatrenim konjem odvezli u Rocky-Ground, a odande odjahali u Alder-Spring gdje smo stigli prije tebe. Vidjeli smo sve što ste radili i èuli sve što ste govorili jer sam ja s VVinnetouom ležao u guštari vjetroloma samo èetiri koraka daleko od onog stabla uz koje si se ti ispružio.""Uf, uf, uf!""Da, uf, uf, uf! Kaniš li i dalje ustrajati u tom tvom besmislenom poricanju?"Komanè je nijemo i mrko gledao preda se, dok nije na kraju sigurno pomislio da æe ga njegovi ljudi ipak spasiti. Zato reèe:"Tokvi Kava ne zna što je strah; on nije poricao zbog toga što bi se bojao!""Priznaješ li dakle da si ukrao naše puške?""Jesam.""Priznaješ li da si htio napasti Firwood-camp?""Tako je!""Što bi uèinio sa stanovnicima toga mjesta?""Mi bismo ih sve poubijali i skalpirali.""Sve?""Sve!""Zounds!" viknu inženjer. "Zar i mene?"Komanèu je bilo posve svejedno bi li ubio jednog bijelca manje ili više te odgovori hladno i ponosno:"Ne znam tko si, ali da smo uhvatili i tebe, mi bismo i tebe skalpirali.""Hvala lijepa, zaista od srca hvala, moj dragi crveni gospodine! Za ovo Ijubezno priznanje ja æu vam se još posebno zahvaliti. Recite mi, mister Shatterhand, što da sad uèinimo s tim èasnim džentlmenom i njegovim ljudima!?""Najprije æemo mu dati prilike da upozna svoj položaj i položaj svojih ljudi", odvrati Old Shatterhand. "Odvest æemo ga gore na rub klanca odakle može sve vidjeti.""A onda?""Onda æe morati zapovjediti svojim ljudima da se predaju." Sad se Old Shatterhand obrati indijanskim stražarima i upita: "Vladate li vi jezikom bljedokožaca?"Jedan od njih odgovori: "Razumjeli smo što ste govorili.""Well! Vi æete sad otiæi u klanac i reæi ratnicima Ko-manèa da smo uhvatili njihova poglavicu i da æemo ih postrijeljati do posljednjeg èovjeka budu li se branili. Sad æu odvesti poglavicu na brdo da se uvjeri kako bi svaki otpor znaèio vašu propast. Neka on onda odluèi što je najbolje za njega i za vas.""Od koga æemo to doznati? Ako nam to kaže koji bljedo-kožac, neæemo mu vjerovati.""Dopustit æu poglavici da vam on to sam kaže. Neka govori odozgo s gornjeg ruba klanca, tako da ga èuju svi njegovi ratnici. Jeste li sporazumni s tim?""Jesmo.""Onda æu sad dati da vam skinu spone. S ove strane ulaza nije plamen tako visok i Širok da bi vam mogao postati opasan. Možete preskoèiti preko njega.""Treba li da se vratimo da nas opet svežete?""Ne treba; možete ostati u klancu. Recite vašim ratnicima što ste èuli i vidjeli! Uèinite li to, oni æe uvidjeti da im ne preostaje ništa drugo nego da èekaju na odluku svog poglavice."Dok su ratnicima razvezivane spone, postavi se VVinne-tou, prislonivši pušku o rame, tako da mu oni nisu mogli pobjeæi. Jedan od ratnika se smjesta zaleti i preskoèi na

onom mjestu kroz vatru, gdje je ona bila najuža, a drugi se odmah povede za njegovim primjerom. Zatim Old Shatterhand postavi onamo još nekoliko željeznièara da bi ulaz108109u klanac za vrijeme njegove odsutnosti stajao pod jakom stražom. Zatim razvezaše poglavici Komanèa noge da bi se mogao uspeti uz brdo. Ruke su bile dakako ostale svezane na leðima.Zatim se oba zapadnjaka uspeše s Tokvi Kavom na brdo. Da je pokušao pobjeæi, ne samo da bi u najveæu opasnost doveo svoj život, veæ i život svojih opkoljenih ratnika. Zato se bez otpora uspeo iza zapadnjaka gore na mjesto s kojeg se jednim pogledom mogao obuhvatiti cio klanac. Bilo je to ono isto mjesto na kome se nalazio Hobble-Frank. Kad je ugledao pridošlice i prepoznao Tokvi Kavu po njegovom ukrasu od orlova perja, skoèi od radosti uvis viknuvši:"Hura, evo dovode jednoga koji, ako me nije posve napustila moja priroðena mudrost, mora da je poglavica te crvene braæe s ratne staze! Jesam li pogodio, Old Shatter-hand?""Da, to je on", odvrati Old Shatterhand."To mi je drago, to mi je silno drago! Jer èim smo uhvatili glavnog vrapca, svi ostali æe nam sami doæi na lijepak. Kako ste ga uhvatili za uvojak skalpa?""Odšuljali smo se za njim i kvrcnuli ga po glavi, dragi Frank.""Odšuljali su se za njim i kvrcnuli ga po glavi! To zvuèi tako jednostavno i samo po sebi razumljivo kao kad kuharica u gostionici k "Zlatnoj krvavici" veli za maèku: ,najprije zaklati, zatim speci dok ne bude smeða, a onda pojesti kao zeca". Eno ga gdje stoji kao babilonski toranj i gleda u dolinu! Kako mi se èini, nimalo mu se ne sviða naša lijepa rasvjeta zubljama i rasvjetnim plinom!"Veseli mališan imao je pravo. Sve ako je Tokvi Kava dosad i raèunao s time da æe mu njegovi ljudi priteæi u pomoæ, sad je morao uvidjeti da je to krivi raèun. Svi su oni bili nagurani dolje u klancu gdje je jedva bilo mjesta za njih i njihove konje, a jedini put u slobodu zakrèila im je vatra koja je još uvijek visoko plamtjela. Tu su vatru mogli bijelci održavati do jutra pa i dulje. Poglavica je to znao jer je vidio da se dolje nalazi još jedna velika baèva puna petroleja.Pomno je promotrio stijene klanca i opazio doduše ono mjesto kojim se moglo uspeti, da, uspeti bi se mogao jedan èovjek ako gore ne bi bilo neprijatelja. Ali tako velik broj Indijanaca pa još tome na konjima, ni pomisliti! Gore su110gorjele vatre i zublje tako da je sve bilo rasvijetljeno kao danju, a kad je prebrojio dobro naoružane bljedokošce, spremne da odbiju svaki pokušaj uspona na stijenu, poglavica se teško zamisli. Razmišljao je i razmišljao, tražeæi izlaz, ali izlaza nije bilo. Pomislio je dakako i na to da bi njegovi ratnici mogli na konjima u galopu projuriti kroz vatru, ali je morao uvidjeti da ni to nije nikakvo rješenje. U prvom redu je opazio stražare koji su stajali vani pred vatrom, a s druge strane mogli su svi bljedokošci, što ih je vidio ovdje gore, obasuti pušèanom vatrom cio klanac sve do samog plamena, tako da ni jednom jedinom Crvenokošcu ne bi uspjelo da prodre. Dovoljna bi bila samo jedna salva, pa da se cio izlaz zakrèi mrtvim tijelima Indijanaca i konja.Bio je sav tako zaokupljen tim razmišljanjem i njegovim poraznim rezultatom, da nije ni pomislio na to da pazi na izraz svoga lica. Zato mu se razoèaranje tako jasno ocrtalo na licu da su Winnetou i Old Shatterhand doduše o tome šutjeli, ali da mali Hobble-Frank nije mogao odoljeti, a da ne dobaci:"Pazi ga, udesio je lice kao da mu je pura ukrala kruh. Neka pokuša što god hoæe, ipak ne može -"

"Uf, uf", javi se poglavica i to mnogo glasnije nego što je namjeravao. Bilo je upravo kao da se probudio oda sna pa se i sam trgnu zbog svog poklika.Old Shatterhand se okrenu k njemu i upita ga:"No, je li Tokvi Kava promislio o tome da li za nj i njegove Komanèe postoji put u slobodu?""Jesam", odgovori Indijanac. "Takav put postoji.""Ah! A koji je to put?""To je tvoja pravednost.""Ne pozivaj se na nju! Budem li je poslušao, bit æu prisiljen da vas osudim! Neæu ni spomenuti krvoproliæe što ste ga namjeravali poèiniti. Ali kojom kaznom kažnjava zakon prerije kraðu konja?"Poglavica odgovori nakon kratkog oklijevanja: "Smræu, ali vaši konji su vam se opet vratili.""A kojom se kaznom kažnjava kraða oružja?""Takoðer smræu, ali vi ste opet uzeli svoje puške.""To nimalo ne mijenja tvoju krivnju. Svoj život si proigrao.""Znaèi da me kanite umoriti?" ljutito prasnu poglavica.111"Mi nismo ubojice. Mi ne ubijamo, veæ kažnjavamo jer ti si htio kaznu i zatražio je.""Uf! Kad sam je ja zatražio?""Kad si zahtijevao pravednost."Komanè obori glavu, zašutjevši. Znao je da ne bi uzalud zazvao blagost tih èovjekoljubivih zapadnjaka, ali ponos mu je branio da to uèini. Malo kasnije upita:"Gdje se nalazi Ik Senanda kojeg si uhvatio?""Na sigurnom mjestu gdje èeka svoju osudu. Ti znaš da se špijuni vješaju.""Uf! Otkada je Old Shatterhand postao tako okrutan?""Otkako si od mene zatražio pravednost jer pravednost zahtijeva vašu smrt. Milost ne želiš!"Poglavica i opet klonu. Nije mogao sebe i svoje ljude spasiti ni lukavštinom ni silom. U njemu je kuhao bijes, a svega ga je ispunila divlja i podmukla želja za osvetom. Polako podigne glavu, upitavši nesigurnim glasom dok mu je lice bilo kao od kamena:"Što razumije Old Shatterhand pod milošæu?""Kažnjavanje blažom kaznom ili oprost od èitave kazne.""Zar bi nam oprostili svaku kaznu?""Ne; to nije moguæe.""Ali život bismo zadržali?""Možda. Winnnetou i ja, mi ne hleptimo za vašim životom, ali neæe nam biti lako da druge bijelce nagovorimo da popuste. Ipak se nadamo da æemo to postiæi ako ti sa svoje strane ne propustiš da ublažiš njihovu srdžbu.""Što treba da uèinimo?""Da se predate.""Da se predamo?" planu on. "Ti si lud!""Doveo sam te ovamo da ti dokažem da nas vaš otpor ne bi stajao ni kapljicu krvi, ali da bi vas smjesta upropastio. Taj cilj sam postigao, èim dadem znak, opalit æe sve naše puške. Oduzet æe vam skalpove pa æe vaše duše biti u vjeènim lovnim poljanama osuðene da budu naše sluge i robovi. Ti si tako htio. Doði!""Kamo æeš?""Dolje. Vidjet æeš posljedice svog prkosa. Doði!" On ga uhvati za ruku, pretvarajuæi se da ga želi povuæi sa sobom, ali Tokvi Kava se istrgne, uzmakne za korak i upita dok su mu tamne oèi planule:

112"Možeš nas spasiti samo ako se predamo?""Samo tako.""A hoæemo li ostati na životu?""Nadam se.""I vratiti se svom plemenu?""Bude li vam život poklonjen, moæi æete se vratiti. Valjda ne vjeruješ da bi itko htio da Vas ovdje zadrži?""Ako slobodno odemo, ne bojiš li se naše osvete?""Pshaw! Tko bi se vas bojao! I ti govoriš o osveti? Ako vam spasimo život, niste li nam onda dužni zahvalnost, a ne osvetu?""Spasi naš, a onda æeš vidjeti što æemo uèiniti.""Dobro. Vidiš li da se tamo desno dade uspeti uza stijenu?""Vidim.""Puteljak je tako uzak" da se dva èovjeka ne mogu usporedo uspinjati. Reci tvojim ratnicima neka se jedan za drugim uspnu onuda, ali bez oružja. Dakako da æemo ih sve najprije svezati dok ne održimo vijeæanje što æemo s njima. Onda æe -""Svezati?" ljuti to ga prekinu poglavica."Tako je. Ako ti to nije pravo, neka poginu. Ta i ti si svezan!""Uf! Old Shatterhand je strašan èovjek. Govori tako blago i mirno, ali volja mu je tvrda kao peæina.""Vrlo dobro što to uviðaš. Vladaj se prema tome! Jesi li dakle sporazuman s time da vežemo tvoje ratnike?"" Poglavica je nekoliko trenutaka oklijevao, a onda se ponosno uspravi i odvrati, gotovo vièuæi od jada: "Jesam!""WeW Ali reci im da æemo svakoga koji ne ostavi sve oružje dolje veæ sa sobom odnese ma i najmanji nož, smjesta ubiti."Jasno se razabiralo da poglavica dršæe od bijesa. Zatim upita:"Ako uèinim ono što tražiš od mene, hoæe li onda i sin moje kæeri ostati na životu i hoæete li ga pustiti na slobodu?""Vjerojatno.""Onda mi daj razvezati spone da mogu siæi dolje k svojim ratnicima.""Ah, dakle kaniš sam dolje?""Èuo si što sam rekao."8 Crni Mustang113L"Zašto?""Nije dovoljno da odavde viknem nekoliko zapovijedi. Ako treba da se oni sami izruèe bez oružja, onda im moram reæi i razloge zbog kojih treba da to uèine.""WelU, odgovori Old Shatterhand, mjereæi ga i osmjehujuæi se. "Možda pri tome spremaš kakvu podlost, ali meni je to svejedno. Dopuštam ti da siðeš dolje, ali poèevši od trenutka kad stigneš u klanac, uperit æe se u vas cijevi od devet puta deset pušaka. Kad budem nakon pet minuta pozvao, a ti se kao prvi ne uspneš gore, svaka æe od tih pušaka dva puta opaliti. Tako sam rekao i tako æe biti. Sad idi!"On mu sam odveže ruke. Winnetou nije ni jednom rijeèi sudjelovao u razgovoru, ali sada kad je Komanè krenuo da se spusti u klanac, položi mu Winnetou ruku na rame i reèe:"Ono što je rekao Old Shatterhand, to je kao zakletva koju æu i ja održati. Ako te on pozove, a ti smjesta ne kreneš, pogodit æe te moje tane! To sam ti rekao. Howgh!"

Komanè se okrenu, ne odgovorivši ništari poène se spuštati putem koji ga je imao dovesti k njegovima. Kad je stigao dolje i progovorio nekoliko rijeèi svojim ljudima, podiže se u klancu glasan urlik. To je bio odgovor ratnika na njegovo saopæenje da se moraju predati. Da bi zaštitio poglavicu pred otporom njegovih ratnika, do kojega bi moglo doæi, izda Shatterhand gromkim glasom nekoliko kratkih zapovijedi. Odmah svi bijelci koji su se nalazili na protivnoj strani, prije-ðoše na njegovu, spremni da prihvate i svezu Komanèe koji su se trebali jedan po jedan uspeti gore. Svi bijelci uperiše puške u klanac da na Old Shatterhandovu zapovijed otvore vatru. I oni bijelci koji su stajali kraj ulaza uperiše puške u opkoljene Indijance. I Kinezi su veoma radoznalo oèekivali kako æe završiti ta pustolovina, ali buduæi da nisu imali oružja, nisu se ni najhrabriji meðu njima usudili umiješati u borbu.Droll je takoðer došao s druge strane. Ispruži se kraj svoga bratiæa Franka, gurnu cijev svoje puške preko ruba klanca i upita:"Bratiæu Frank, jesi li èuo sve što se ovdje govorilo?""Kako možeš tako glupo pitati?" odgovori mališan. "Ta ja sam stajao ovdje i imam zdrave uši. Zašto onda ne bih èuo što se govori?"114"Dobro znam da imaš uši, ali i drugi ljudi imaju uši, a ne žele èuti što treba da èuju. Nije li tu bio poglavica Ko-manèa?""Jest.""I s njime su voðeni pregovori?""Jesu.""Na što je morao pristati?""Komanèi se moraju predati. Oni æe se jedan po jedan uspeti ovdje uz stijenu, a mi æemo ih smjesta vezati èim stignu ovamo iz podzemlja.""To je opet vrlo prevejano od našeg starog Shatterhanda. Kad bi se oni smjeli uspeti kako žele, odmah cijela hrpa, onda bi to za nas moglo postati opasno, ali ako stižu jedan po jedan, ne mogu nam ništa nauditi. Zaista je posve druga stvar kad èovjek stigne u pravo društvo! Otkako smo juèer sreli Old Shatterhanda i Winnetoua, neprekidno æemo doživljavati nove pustolovine.""Tako? A sa mnom ne doživljuješ ništa? èuj me malo, budi tako ljubezan pa mi iskazi dužno poštovanje, kakvo ima pravo zahtijevati èovjek kao što sam ja! Izvoli to zapamtiti i za ubuduæe! Zar sam ti možda zato dopustio da se rodiš kao moj pravi pravcati bratiæ da mi sad kvariš raspoloženje? Taj èovjek1 tvrdi da uza me ništa ne doživljava!""No, no, nemoj se uzrujavati!" zamoli ga Droll. "Nisam ja to mislio tako ozbiljno. Nije potrebno da kod svake rijeèi odmah prasneš kao bomba.""Šuti, staro trabunjalo! Kako se možeš usuditi da me usporeðuješ s bombom!""Jer eksplodiraš upravo kao bomba!""Eksplodiram! Kakav je to izraz za takvu važnu liènost kao što sam ja! Zar ne znaš, zelenišu, da se u mojoj pošto" vanoj prisutnosti moraš uljudno izražavati?"Droll se poèeše iza uha i odgovori u neprilici: "Ah, dragi Frank, eto, opet se uzrujavaš. Ali sad pripazi! èini se da Old Shatterhand kani nešto viknuti."Zadani rok je prošao i Old Shatterhand se upravo u taj èas nagne preko ruba stijene, složi ruke oko usta i doviknu u klanac:"Tokvi Kava, popni se gore!"Poglavica je èuo taj zov pa izda svojim ljudima još posljednju zapovijed i okrenu se od njih da posluša Old8 115

Shatterhanda. Uspeo se istim onim putem kojim je i sišao. Dok se uspinjao, ugledaše bijelci kako su svi njegovi ljudi položili oružje na hrpu. Èinilo se da im je rekao u kojim vremenskim razmacima moraju poæi za njim jer su se skupili dalje i tek kad je on stigao na vrh, poðe slijedeæi ratnik polako za njim. Ne zna se da li je uzrok tome bilo penjanje ili uzbuðenje zbog otpora njegovih ratnika, ali na poglavici se vidjelo da mu bilo žestoko udara kad je, ukrstivši ruke na leðima, rekao promuklim glasom:"Tokvi Kava je održao rijeè; evo, svežite me opet! Ali pripazite da vam ne bismo i mi jednom svezali remenjem ruke! Doðe li do toga, možete biti sigurni da više neæete imati da bilo što tražite pod suncem."Radnici ga svezaše i odvedoše ga malo dalje. Prvi ratnik koji je došao za njim takoðer je svezan, a zatim još leða m leða svezan uz narednog. Vežuæi zarobljenike tako po dvojicu zajedno, bijelci su se dvostruko osiguravali.Tako su prošli i svi ostali Komanèi koji su se, jedan za drugim, uspeli na vrh. Kad su naposljetku svi bili svezani, ležalo je više od stotinu meðusobno vezanih Indijanaca na zemlji. Tokvi Kava pozove Old Shatterhanda i reèe mu:"Teško sam nagovorio svoje ratnike da se pokore. Hoæeš li se sad i ti potruditi da nagovoriš bljedokošce da nam poklone život?""Ja æu održati èak i više nego što sam ti obeæao", odvrati lovac. "Kažem ti da æu uložiti svoj cio utjecaj. Sad kad si bio tako poslušan, èvrsto ti obeæaj em da æu vam osigurati život i slobodu."Meðutim Komanè prasnu u prodoran smijeh i pogled pun beskrajne mržnje pogodi Old Shatterhanda:"Poslušan?" viknu. "Zar ja vama? Zar je lav poslušan psu ili bivol skunksu? Što misliš, tko si? Gnojni èir koji æu izraziti iz tijela bljedokožne rase i baciti ga u najosamljeniji kut savane da ondje istrune! A što je Winnetou? Najkufcav-niji od svih Apaša, èovjek dostojan najveæeg prezira. Otrov što æu ga s ogavnošæu ispljunuti i nogom utoptati u zemlju. Zar si dopustio da ti se u ledu prošle zime smrzne posljednji ostatak mozga pa se usuðuješ ustvrditi da ti je Crni Mustang bio poslušan? Zaklinjem ti se velikim Manitouom i duhovi ma svih naših poglavica za kojima æemo svi otiæi u vjeène116lovne poljane da æe doæi vrijeme u kojem æete vi doznati tko ima zapovijedati, a tko slušati!"Old Shatterhand mu na to odgovori jedino mirnim pitanjem:"Kaniš li možda svojim nepromišljenim rijeèima proigrati život? Još uvijek si naš zarobljenik i nisi slobodan!""Pshaw!" prezirno se nasmije Komanè. "Tokvi Kava ne dopušta da ga tjeraš u strah. Old Shatterhand je rekao da su naš život i naša sloboda sigurni!""Ah! Tako se èvrsto pouzdaješ u moju rijeè? Znaš li koju mi èast iskazuješ time? Da, sad nas smiješ nekažnjeno vrijeðati jer sam ti dao rijeè. Pošto znadeš da Old Shatterhand ne govori neistinu, uvjeren si da sad smiješ biti drzak prema meni. Ovako kao što ti sada èiniš, laje pas kome su išèupali zube pa ne može gristi.""A taj pas si ti!" bijesno viknu Komanè. "Pogledaj ovu moju nogu! Udarit æu te njome da æeš zavijati od boli.""Možeš se usuditi da mnogo toga rekneš sad kad imaš moje obeæanje", opomenu ga Old Shatterhand, smiješeæi se mirno, "ali nemoj poæi predaleko! Ne budeš li se mogao svladavati, požalit æeš.""Požaliti? Ta rijeè odaje tvoju slabost. Reci što god hoæeš jer ja se smijem tvojoj prijetnji."Sad se lice bijeloga lovca uozbilji, a i glas mu je zvuèao teško kad je rekao:

"Well, kako god hoæeš! Ja æu doduše održati ono što sam obeæao, ali ni jedne jedine rijeèi više. Veæ æeš doznati kako to mislim. Bio sam odluèio da æu biti još blaži nego što bih to morao biti prema svom obeæanju, ali tome je sad kraj i moja æe se opomena ubrzo ispuniti, a ti æeš uskoro požaliti!"Umjesto odgovora uvuèe Komanè glavu meðu ramena, a onda se usprkos sponama odbaci naprijed da pljune na Old Shatterhanda. To mu je i uspjelo. Kad je to vidio Winnetou, koji je inaèe bio uvijek miran i nadmoæan i koga ništa nije moglo izbaciti iz ravnoteže, stegne šaku i ljutito vikne:"šarli, on te je uprljao svojom slinom. Treba li da ga kaznim ja ili æeš ga ti kazniti?""Neæeš ga kazniti ti, veæ ja, ali drukèije nego što misliš", odvrati njegov bijeli prijatelj. "Nije vrijedan da ga dodirne tvoja ruka!"117I svi ostali bili su silno ogorèeni zbog nevjerojatne Ko-manèeve drskosti. Sad, kad je bio siguran da æe ostati na životu, pustio je maha svom bijesu što ga je tako dugo i s toliko muke suzdržavao. Nekoliko bijelaca koji su tome prisustvovali stadoše glasno zahtijevati brzu kaznu. Dugaèki plavokosi Kaz okretao je svoju malu glavu s jedne strane na drugu, njegov frnjasti nosiæ kao da se odjednom dvostruko poveæao, njegove inaèe dobrodušne mišje oèice zabli-staše, pa poduzetno navuèe sare svojih èizama naviše i glasno reèe:"Mister Shatterhand, to je ipak previše! To nipošto ne smijete dopustiti! Spreman sam da mu zaèepim tu veliku gubicu!""Èime?""Remenom koji æu mu oviti oko vrata. Onda æemo ga podiæi gore, tamo na ono drvo koje ima nekoliko vrlo lijepih grana, oèito izraslih baš u tu svrhu. Neæu biti kriv ako ga izda dah. Volio bih da ga je prièuvao za nešto bolje! Tko ne želi slušati mora osjetiti; to je stara dobra poslovica koja je vrijedila i kod Timpeovih baštinika.""Hvala! Ako je roðen za to da bude obješen, onda æe veæ i sam naæi prikladnu omèu pa mu je ne moramo baš mi oviti oko vrata.""Što?" viknu Hobble-Frank. "Zar da vas on tako vrijeða i da za to ne dobije plaæu? To ne mogu dopustiti, tome se protivi cijelo moje biæe kao kad bismo pudla èešljali protiv dlake! Smatram svojom dužnošæu -""Ovdje može biti govora samo o mojoj dužnosti, dragi Frank, a ne o tvojoj", prekinu ga Old Shatterhand. "Prepusti dakle meni da sam odgovorim na drskost tog crvenog momka!""To ne mogu uèiniti; to i neæu uèiniti jer ako vama prepustim vlast i moæ vrhovnog javnog tužioca, onda veæ unaprijed znam da æe taj Crvenokožac dobiti najveæe poslastice umjesto dobrih batina.""Ne brini, Frank! Ovaj put i ne mislim na to da budem obziran.""Tako? Jeste li se dakle ipak jednom opametili? Doduše kasno, ali ipak! Zar zaista imate ikakvu kaznu za nj?""Imam."118"Onda vas molim za najveæu susretljivost i uslugu da mi dopustite da ja u tom koncertu zasviram na prvoj violini! Izvolite dakle dobrostivo zapovjediti, gospodine ravnatelju, kad treba da se digne zastor! Poštovano opæinstvo veæ topæe nogama, a èitava je kuæa rasprodana.""Dobro, neka ti se ispuni želja. Kaz i Haz neka takt èvrsto prihvate poglavicu da ne može pomaæi glavu, a ti æeš mu svojim nožem odrezati svu kosu s glave osim jednog tankog uvojka za koji æemo moæi svezati ove lijepe kineske perèine."Rekavši to izvuèe Old Shatterhand iz džepa perèine onih dvaju kradijivaca pušaka.

"Hura, to je velièanstvena misao! Toliko sam se obradovao i razveselio kao da mi je danas roðendan! Doðite ovamo, gospodo Timpe broj jedan i Timpe broj dva! Pripazite, gospodo, veliko djelo može otpoèeti. Zastor se diže. Ja glumim seviljskog brijaèa bez èetkice i sapuna, a Komanè æe glumiti oguljenog viteza otimaèa. Hajde, poènimo!"Veseli mališan bio je sav oduševljen zadaæom što ju je dobio. Bijelci su ga razumjeli, ali èinilo se da Crvenokošci ne slute što se ima dogoditi.Samo poglavica je razabrao poglede upravljene na njega, ugledao je nož u ruci Hobble-Franka, a vidio je i kineske perèine što ih je ovaj dobio od Old Shatterhanda. Morao je doæi do zakljuèka da ti perèini imaju neke veze s njime, ali nije mogao zamisliti što bijelci namjeravaju. Prestrašio se, a prestrašio se još i više kad su Kaz i Haz klekli desno i lijevo od njega i poèeli ga upravo mjeriti jezovito znaèajnim pogledima."Što hoæete? Što kanite sa mnom?" upita ih on.Old Shatterhand odgovori umjesto njih:"Dobit æeš od mene dar jer si prema meni bio tako prijazan i uljudan.""Kakav dar?""Vi ste došli ovamo da skinete skalpove žutih ljudi, ali ih na žalost niste mogli dobiti, pošto ih Kinezi sami žele zadržati. Buduæi da i sam možeš misliti koliko sam ti privržen, sigurno æeš uvidjeti da mi je vrlo žao što se ti kao poglavica moraš odreæi takva skalpa. Zato te moje dobro srce želi iznenaditi ne samo s jednim perèinom, veæ èak s ova dva. Nadam se da æeš zahvalno primiti od mene taj dar."119Tokvi Kava se javi samo sumnjièavim "Uf!". Drugo nije mogao odgovoriti jer nije znao kakva se namjera skriva iza prijaznih Old Shatterhandovih rijeèi. Ovaj nastavi:"Razumljivo je da perèini spadaju na glavu pa zato mislim da æe ti biti drago ako ih dam svezati na tvoju glavu da ih nosiš kao uspomenu na mene.""Uf, uf!" odvrati poglavica, razljutivši se. "Skalpovi se ne vješaju o glavu veæ o pojas. A to uopæe i nisu skalpovi, veæ samo kose žutokožnih ljudi, bez kože na njima. Ratniku koji bi nosio takvu kosu smijala bi se i rugala djeca i stare žene!""Ti æeš ih ipak nositi jer ti ih ja poklanjam, a ja sam navikao na to da se moji darovi poštuju!""Zadrži ih samo, ja ih neæu!""Ne pitam ja hoæeš li ih ili ne. Oni su odreðeni za tebe pa æeš sad dopustiti da ti ih svezu na glavu.""Samo se usudi da to uèiniš!" viknu Crvenokožac. "Ne zaboravi da sam ja poglavica!""Pshaw! Od maloèas ti u mojim oèima nisi ništa drugo, veæ obièna crvena njuška na koju æu dati objesiti kineske perèine kako bih time ozbiljno opomenuo tvoje ratnike da se nitko više ne usudi uvrijediti Winnetoua i Old Shatter-handa!"Tokvi Kava izbulji oèi, stegnu zube i siknu:"Opominjem te! Da se nisi usudio uvrijediti glavu ratnog poglavice ovim smeæem žutih pasa!""Govoriš o tome da se ne usudim i opominješ me? I ja sam tebe maloèas opomenuo, ali ti me nisu poslušao. Sad dolaze posljedice: ti æeš nositi to ,smeæe žutih pasa", a ja æu ti to nošenje olakšati koliko god samo mogu. Na tvojoj glavi se ne nalazi samo uvojak skalpa, veæ èitava kosa. Za samu jednu glavu bilo bi odviše da nosi i kosu i perèine. Zato æu sad dati da ti odrežu kosu da bi bilo mjesta za kineske perèine."Sad se Tokvi Kava prestrašio na smrt. Oèi umalo što mu nisu iskoèile iz oènica, a crte lica mu se isceriše kao u divlje zvijeri. Usprkos sponama napol se uspravio pa viknu dok mu je glas upravo drhtao od neizreciva gnjeva:"Kaniš mi odrezati kosu? Moju kosu, ukras moje glave, izraz snage i sjedište orlovih pera koja objavljuju moje do-

120stojanštvo i govore o mojoj slavi! Kosu mi kaniš odrezati, kosu?""Kanim, i to odmah.""Usudi se, samo se usudi, ako zbog toga želiš umrijeti smræu uz tolike boli koju osjeæa tisuæu ljudi izmuèenih na smrt!""Pshaw! Ta tvoja prijetnja neæe me ni na trenutak sprijeèiti da uèinim ono što sam odluèio. Položite ga na zemlju i èvrsto ga pridržite!"Ove posljednje rijeèi upravio je Old Shatterhand obojici Timpea koji ga odmah poslušaše. Oni povukoše uspravljeni gornji dio Komanèeva tijela na zemlju i pridržaše ga. Zasad se nisu morali naprezati jer se Tokvi Kava nije opirao. Ležao je ispružen na zemlji, sklopivši oèi i, mrmljajuæi poluglasno:"Ne, to se neæe usuditi; to se ne može usuditi; to ne smije uèiniti. Otkako postoje crveni ratnici i bijeli ljudi, još se nikad nije dogodilo da bi nekom poglavici odrezali kosu!""Sve ako se dosad i nije dogodilo, sad æe se dogoditi", ostao je Old Shatterhand kod svoje odluke. "Poèni, Frank, završimo!""Posve pravo", odvrati mališan, položivši perèine na zemlju i pristupivši k poglavici. Nož je držao u ruci. Poglavica zaèu korake, otvori oèi i ugleda Hobble-Franka gdje mu se približuje. Razabrao je da æe se ipak dogoditi ono što je smatrao nemoguæim, a ta mu spoznaja dade golemu snagu. Premda su mu ruke bile svezane na leðima, on dvostrukim pokretom gornjeg dijela tijela odbaci oba Timpea od sebe. Oni su ga doduše smjesta opet zgrabili i napeli svu snagu da ga pritisnu o zemlju, ali poglavica im je zbog silne uzbu-ðenosti koja ga je obuzela, u tom trenutku bio tako nadmoæan snagom da su još dva èovjeka morala kleknuti na njega prije nego što su uspjeli da mu tako èvrsto prihvate glavu da je Hobble-Frank mogao zapoèeti poslom.Marljivo je stao rezati kosu. Tek što je prvi odrezani uvojak digao u ruci, poglavica se presta braniti i tijelo mu se ispruži kao u smrti. Nakon onog prekomjernog napora sad ga je obuzeo osjeæaj potpune nemoæi pa se prepustio sudbini i nije se više nijednom pomakao. Dopustio je, štaviše, da mu glavu okreæu èas desno èas lijevo, veæ prema tome kako je to Hobble-Frank trebao pa je izgledalo kao da je121M lomamljen. Tako mu je Hobble-Frank malo-pomalo odrezao èitavu njegovu gustu i dugaèku kosu, osim jednog rijetkog uvojka. Kad je to bilo obavljeno, podigne Frank oba perèina uvis, viknuvši:"Svakom kruna po zasluzi! Pripazite, gospodo, sad dolazi krunisanje!" I on spretno prièvrsti oba perèina o glavu Crnog Mustanga.Ono što je sad slijedilo ne može se opisati. Bijelci stadoše veselo klicati, dok su Crvenokošci naprotiv urlali i za-vijali, natezali i trzali svoje spone, bacali se uvis i bijesno se valjali amo-tamo, premda su po dvojica bili svezani zajedno. Bijelci su imali pune ruke posla da Indijance, koji su se usprkos svojim sponama bacali ovamo i onamo kao ribe na suhom, pridrže na zemlji. Buka se tek postepeno slegla. Tokvi Kava nije sudjelovao u toj dreci, veæ je nepomièno ležao. Sad se napol uspravi i reèe promuklo, ali nekim neprirodnim mirom:"Osvetili ste se. Sad nas pustite na slobodu."Sad se javi Winnetou koji je dosad šutio:"Najprije moramo vijeæati o tome što se ima dogoditi s Komanèima. Odvucite ih niz brdo i u klanac gdje su nam sigurniji nego ovdje."Crni Mustang se uspravi, siknuvši:"Ne treba tu nikakva vijeæanja. Old Shatterhand nam je obeæao život!"

"Život!" prezrivo odvrati Winnetou. "Da je poglavicu Apaša zadesilo ono što je zadesilo tebe, on uopæe više i ne bi htio živjeti. Ti meðutim cviliš da bi produžio svoju sramotu, pa neka ti bude!""Pseto!" zaurla Komanè. "Ja uopæe ne cvilim. Samo zato želim živjeti da bih vam se mogao osvetiti onako kao što se još nikada nije osvetio nijedan crveni ratnik!""Pshaw! Osveti se dakle! Upravo time što vam poklanjamo život pokazujemo koliko preziremo tvoju srdžbu i kako se malo bojimo tvoje osvete."On se okrenu i uhvati Old Shatterhanda za ruku da zajedno s njime poðe niz obronak. Nije se ni okrenuo da provjeri provode li bijeli radnici njegov nalog da zarobljenike odvuku dolje.Može se lako zamisliti da taj posao nije bio obavljen baš najnježnije, premda su ljudi pazili da ne ozlijede Indi-122jance pošto su znali da Apaš to ne želi. Dolje je vatra na jednoj strani ulaza tako potisnuta da je izmeðu nje i stijene ostalo dovoljno prostora da onuda provuku zarobljenike. U klancu su ih par po par položili jedne kraj drugih. Zatim su željeznièki radnici htjeli razdijeliti oružje koje je ondje ležalo, ali Old Shatterhand ih sprijeèi rekavši:"Stoj! Neka još sve ostane kako jest. Ne znate još što æemo odluèiti o tim stvarima."Radnici ga, iako nevoljko, poslušaše.Zapravo su èetiri osobe imale odluèiti o sudbini Ko-manèa: Winnetou, Old Shatterhand i oba inženjera iz Rocky--Grounda i Firwood-campa, ali ovaj posljednji se sklonio na sigurno mjesto i nije se pokazivao. Zato preostala trojica sjedoše da se dogovore. Inženjer Swan uze bez oklijevanja rijeè:"Samo se po sebi razumije da svi ti banditi moraju umrijeti pa zato predlažem, buduæi da barut i olovo stoje novaca, a remenje je ovdje besplatno da ih sve lijepo redom povje-šamo o drveæe. Uvjeren sam, gospodo, da ste i vi istog mišljenja."Preko ozbiljnoga Apaševa lica kliznu tihi smiješak. Ipak nije ništa odgovorio jer je bio navikao na to da u takvim prilikama prepusti rijeè Old Shatterhandu. Ovaj se takoðer nasmiješi, kimne inženjeru i reèe:"Well, ser! Veoma me raduje da ste nas tako pravilno ocijenili. I mi smo dakako potpuno uvjereni o tome da oni moraju umrijeti, buduæi da svaki èovjek mora jednom umrijeti!""Hm! Kako to mislite, mister Shatterhand?""Oni moraju umrijeti, prije ili kasnije, baš zato jer su smrtni ljudi, ali mi nemamo prava da im zadamo smrt.""Kako to?""Jer smo im nas dvojica, naime "VVinnetou i ja, obeæali da nitko neæe biti ubijen.""Niste li to obeæanje zadali možda malo prenaglo, ser?""Mislim da nisam! Najbolja i najpravednija kazna je uvijek ona koja zloèincu onemoguæuje da ponovi svoje djelo. Moramo dakle Komanèima oduzeti priliku ili moguænost da uskoro opet pomisle na napadaj. To æemo uèiniti tako da oni namjeravani napadaj na vaš logor plate svojim oružjem i konjima."123"Egad! To i nije loše; posve jasno! Tko æe dobiti te stvari?""Vi i vaši radnici. Ja to smatram kaznenim i parnièkim troškovima koji æe kao nagrada za vašu pomoæ biti razdijeljeni meðu vas.""Vrlo dobro! A ljudi iz Firwood-campa?""Od njih æe samo oni dobiti nešto k"oji su nam se na kraju pridružili."

"Njih je tako malo da æemo im rado dati ono što im pripada. Ali zar ne mislite da æe Crvenokošci ipak pokušati da nam se osvete?""Svakako. Ali to æe im teško uspjeti. Moraju sramotno otiæi odavde i to pješice. Na povratku u svoje pašnjake moraju bijedno živjeti jer nemaju oružja; ne mogu loviti, veæ u najboljem sluèaju mogu stavljati stupice; veæinom æe se hraniti korijenjem, jagodama i divljim voæem; to æe ih dugo zadržavati putem. Ovamo, na poprište svog besprimjernog gubitka, sigurno se neæe tako brzo vratiti. Ali zato jao, tri puta jao meni i Winnetouu, ako nas ikad zadesi nesreæa da im padnemo u šake!""Zar se ne bojite?""Bojimo? Ne pada nam ni na um! Kad bi se èovjek na Divljem zapadu bojao svega što ga može zadesiti, ne bi se uopæe nikada mogao prestati bojati. Jesmo li se dakle sporazumjeli? Imate li vi, gospodine Swan, još nešto dodati našoj odluci?""Ne pada mi na um!" nasmije se Swan. "Posve sam zadovoljan. Ali što æemo uèiniti s onim skautom koji èuèi kod nas u bunaru?""Èestito ga izlemajte i pustite ga na slobodu.""Za to æemo se pobrinuti, ser, zaista temeljito pobrinuti! Moji æe se ljudi veseliti plijenu što æe ga dobiti. Konji im doduše ne trebaju, ali ako ih željeznicom otpremimo nekoliko stanica na istok, možemo ih prodati za lij epu cijenu.""Pri tome moramo primijetiti da mi, naime moji drugovi i ja, ne tražimo nikakav udio u plijenu, osim dva konja koja æu odabrati za Franka i za Drolla jer njih dvojica imaju slabe konje.""Well! Odaberite najbolje! Mi vam ih rado dajemo jer je samo vaša zasluga bila da smo tako krasno uspjeli pohva-124tati Crvenokošce. "Pretpostavljam da je vijeæanje time završeno.""Jest. Ja æu još sad samo poglavici saopæiti rezultat. Èut æemo strašne izljeve bijesa, ali se neæemo nato obazirati."Old Shatterhand ustane i poðe s Winnetouom i inženjerom onamo gdje je ležao Tokvi Kava. Kraj njega su sjedila oba Timpea, Droll i Frank pazeæi na nj. Radoznali Hobble nije poèekao da oni progovore, veæ upita:"Što je sad odluèio gornji dom?" - pri tom pokaza na Winnetoua i Old Shatterhanda, "i donji dom" - ovaj put pokaza na inženjera - "i kakav je zakljuèak donio?""Odmah æeš èuti", kratko odvrati Old Shatterhand. Zatim se obrati Tokvi Kavi i objavi glasno da su ga mogli èuti svi Crvenokošci:"Sinovi Komanèa zaslužili su smrt jer su htjeli ubiti i skalpirati ljude iz Firwood-campa, ali mi smo im obeæali da æemo im pokloniti život pa æemo održati rijeè."Sad poglavica odbaci svoju hinjenu ravnodušnost, vik-nuvši:"Uf, uf! Onda nam skinite spone i oslobodite nas da možemo odjahati!""Tko nema konje ne može jahati", glasio je miran i jednostavan odgovor."Mi imamo konje!" odvrati poglavica napol samosvjesno a napol nesigurno."Više ih nemate jer æe svi vaši konji i sve vaše oružje pripasti nama.""Naši konji i oružje?" viknu Crvenokožac. "Kaniš li nas okrasti?""Šuti!" zagrmi lovac na njega. "Vi ste razbojnici i ubojice, a mi smo vas pobijedili. Usprkos tome nisam htio s vama postupati strogo, ali vi ste nas, premda sam vas opomenuo, opetovano uvrijedili i rugali ste nam se. Nisi mi vjerovao da æeš zbog toga biti kažnjen pa si me i dalje vrijeðao. Zato si izgubio kosu, a osim toga oduzet æemo vam sve konje i oružje. Kad svane dan, možete otiæi. Sa sobom ponesite živote koje sam vam obeæao, ali sve ostalo ostavit æete ovdje. Rekao sam. Howgh!"Poglavica planu na nj bijesno kao divlja maèka:

"Kako bi se sad samo smijao da sam ovamo dojahao na svom crnom mustangu! Premda tvoja ruka nije vrijedna da125dotakne ma i njegovu slinu, on bi ipak postao tvoje vlasništvo. Ovako se moraš odreæi najboljega konja koji postoji od jednog kraja svijeta do drugoga. Smijem ti se." "A ja se još više smijem tebi", odvrati bijeli lovac. "I sam" si jasno rekao što vrijedi tvoj vranac. Konj iz èije se gubice cijedi slina, ne vrijedi ništa. Samo ti mirno zadrži svog èatla."Komanè je htio razljutiti Old Shatterhanda i izazvati njegovu zavist. Ali se dogodilo obratno. Èatlo znaèi žaba. Kakve li uvrede, njegovog glasovitog mustanga nazvati žabom! On bijesno planu:"Tebi se slina cijedi iz gubice! Tebe je stvorio opaki Manitou i poslao te ovamo da sve uprljaš i pretvoriš u neèist. Misliš li da su tvoj ždrijebac i Winnetouov vranac glasoviti konji? Oni su prema mom mustangu kao što su dva prsta grobnog Indijanca koji živi samo od guštera, prljav-štine i korijenja prema pobjedonosnom koplju komanèkog ratnika!"Old Shatterhand ne odgovori veæ ode, da bi za Franka i Drolla odabrao dva najbolja od zaplijenjenih konja. Zatim su svi ostali konji, a isto tako i indijansko oružje, razdijeljeni kockom da ne bi nitko mogao reæi da je zakinut. Dok se to odvijalo, sjedio je Hobble-Frank sa svojim bratiæem i oba Timpea živo razgovarajuæi. Buduæi da su Old Shatterhand i Winnetou nakanili nastaviti put s Timpeima, Hobble--Frank je dakako nadugo i naširoko pripovijedao o velikim djelima što æe ih izvesti u korist Kaza i Haza."Ja sam Heliogabal Morfej Eduard Franke", reèe on, "i vi æete me upoznati. Moj stan tamo na žalu rijeke Elbe zove se "Ljetnikovac medvjeðe salo" jer se u èitavoj Americi nije još ni jedan jedini medvjed udebljao, a da mu ja nisam svojom puškom ispostavio smrtovnicu. Svi su ti medvjedi malo-pomalo pokopani u mom želucu i -""S kožom i dlakom?" prekinu ga Kaz."Ne govorite takve besmislice, vi zeleni useljenice. I taj èovjek vjeruje da sam medvjede pojeo s krznom! Mislite li možda da je moj želudac trgovina krznom i skladište krznenih kaputa i ogrlica? Jeste li uopæe ikad vidjeli medvjeda?""Dakako!""Da, dakako! Naime u poèetnici i u djeèjoj slikovnici. Ali ja sam ih ustrijelio!""Takoðer u slikovnici?"126"Izvolite biti mirni kad govore ljudi èije rijeèi morate slušati s poštovanjem i diviti im se! Budite prema meni veoma susretljivi i pokorni jer bez moje prijateljske pomoæi neæete se nikad domoæi svoje baštine. Ali buduæi da ste moji zemljaci, ja æu se veoma prijateljski i pravom majèinskom strpljivošæu pobrinuti za vas.""Ja sam vam na tome neizmjerno zahvalan.""No, to me raduje. Zauzet æu se dakle za vas i za vašu baštinu, upravo kao da sam vam roðeni brat. Vladajte se prema propisima koji su meni priroðeni pa æete doprijeti daleko i vratiti se u svoju domovinu kao ugledan èovjek i poštovani Timpe!"Vjerojatno bi i dalje bio nastavio na taj naèin da Winne-tou nije sad odjednom brzim pokretom podigao svoju srebrnu pušku, uperio je nekamo gore i povukao otponac. Hitac prasnu. Old Shatterhand je još bio zabavljen podjelom plijena. On se brzo okrenu, ugleda Apaša s puškom u ruci pa i on pogleda gore, upitavši:"Zašto si pucao?""Netko je virio preko ruba stijene", odvrati Winnetou."Jesi li pogodio?"

"Nisam. Glava je išèezla kad sam položio prst na otponac.""Jesi li ga jasno vidio?""Jesam. Nije bio bijelac.""Dakle Indijanac?""Winnetou to ne zna taèno. Glava se mogla vidjeti samo dok nisam podigao pušku, a onda je išèezla.""Hm! Gore više nije nitko tko spada k nama. Neka moj crveni brat poðe sa mnom gore. Onaj èovjek koji se nalazio gore neæe doduše èekati dok doðemo onamo, ali ipak bi bilo dobro postaviti stražu, jer se odande gore vrlo lako može ustrijeliti svatko tko se ovdje dolje nalazi."Oni se uspeše gore i povedoše sa sobom oba Timpea da ih postave na stražu. Kad su se malo kasnije vratili i kad ih je Frank upitao što su našli, rekoše mu da nisu našli nikoga. Gore je bilo odviše tamno da se traže tragovi, a taj trud bi im i kod danjega svjetla bio uzaludan jer su željeznièari sve utoptali pa se trag pojedinca èovjeka, bar u blizini klanca, ne bi mogao odvojiti od ostalih tragova.127TVeæ se bližilo jutro i ubrzo se poèe daniti. Nije bilo potrebno da se dugo i bez ikakve svrhe bave Indijancima. Ipak ih nisu htjeli pustiti na slobodu tako blizu logora. Iako su bili bez oružja, bilo ih je mnogo, a buduæi da stanovnici toga logora nisu bili baš hrabri ljudi, Indijanci su ipak znaèili opasnost jer bi mogli nahrupiti na logor. Zato je odluèeno da ih odvedu dobar dio puta u preriju i da ih postepeno, uvijek po nekolicinu, puste na slobodu. Ondje je krajina bila otvorena pa si mogao nadaleko gledati i promatrati. Indijanci su morali štaviše pretpostaviti da æe ih bijelci potajice pratiti pa je bilo vjerojatno da æe ih i sama opreznost sprijeèiti u tome da se iz osvetoljubivosti vrate u logor.Tako je inženjer Swan otišao u logor da brzojavi u Rocky-Ground neka opet pošalju vlak ovamo, a Winnetou i Old Shatterhand dadoše željeznièarima potrebne upute. Odvezali su Indijance jednog od drugoga, oslobodili im noge, ali su se pobrinuli za to da im ruke budu èvrsto svezane na leðima. Zatim je svaki privezan o stremen jednoga konja, a željeznièari uzjahaše i krenuše sa svojim zarobljenicima. Old Shatterhand i njegovi drugovi su ih pola sata pratili sve dok nisu izašli iz šume, a onda se vratiše da saèekaju vlak.Sad se naposljetku ponovo pojavio inženjer Leveret. Kad je doznao kako su Komanèi kažnjeni, oèito nije bio baš oduševljen što su pomilovani, ali se ipak" s time pomirio. Uskoro je stigao vlak i oni uðoše u vagone pri èemu su dakako poveli sa sobom i konje što su ih dobili Frank i Droll.Sad je trebalo kazniti samo još skauta. Hobble-Franku je do toga bilo veoma mnogo stalo pa se, èim je vlak krenuo, obrati Old Shatterhandu:"Sad imam jednu molbu koju mi nipošto ne smijete odbiti!""Koju?""Niste li rekli da æe onaj Ik Senanda koji se nazivao Yato Inda, dobiti batina i da æete ga zatim pustiti na slobodu?""Jesam.""Èujte, to nipošto nije dovoljna kazna za tako bijednog zloèinca. Batina dobiva svaki djeèak1, iako nije unuk Crnoga Mustanga. Vjerojatno ste i vi od svog oca dobili batina, premda u ono vrijeme niste namjeravali da Komanèima izruèite cijelu vojsku Kineza. I ja sam sam èesto osjetio dobro-128

tvorno djelovanje batine, premda mi nikad nije palo na um da se u kakvom logoru zaposlim kao skaut i izdajica. Prema tome, vrlo poštovani gospodine Shatterhande, ako u srcu imate ma i mrvicu smisla za pravdu, morate uvidjeti da su same batine mnogo premalo za takva lupeža. Zato vam iskazujem èast da vam stavim drugi prijedlog."Svi, osim Winnetoua, nasmiješiše se naèinu na koji se taj mališan izrazio, a Old Shatterhand ga upita:"Kakav to prijedlog želiš staviti?""To biste zapravo i sami mogli znati jer imate dovoljno iskustva.""Ipak se kraj sveg svoga iskustva ne mogu domisliti što zapravo misliš.""Nije dovoljno da ga samo izbatinamo. Kaznu batinanja treba pojaèati jednom drugom kaznom koja æe u zloèincu ostaviti trajan dojam. Taj se klipan nalazi u bunaru. Dolijmo u bunar toliko vode da mu dopre do usta i da osjeti barem èestiti smrtni strah, premda od toga neæe umrijeti. Bude li tako izdržao nekoliko sati i pošto se skroz naskroz promoèi, izvuæi æemo ga i latiti se batina, ali neæemo prestati prije nego što se posve osuši. Tako se neæe prehladiti pa kasnije neæe imati razloga da nam predbaci da nismo nadoknadili ono što je njegov otac propustio. Uostalom, to je zaslužio."On ušuti, a ljudi oko njega prasnuše u takav smijeh da nitko nije mogao razumjeti ni svoje vlastite rijeèi. Hobble--Frank se razljuti zbog toga i prièeka dok se smijeh stišao. A zatim viknu:"Ne, takvu neuljudnost još nisam doživio! Ako moj ozbiljno mišljeni parbeni postupak izaziva u vas samo smijeh umjesto da djeluje odgojno, onda perem ruke. Recite mi samo jedan jedini razlog zbog koga sam osuðen na to da slušam i podnosim tako pakleni i podrugljivi smijeh. Ne mogu se više družiti s ljudima koji se smiju meni i mojim plemenitim prijedlozima. Howgh!"On se sav gnjevan povuèe u kut vagona. Old Shatterhand nije dugo mogao mirno promatrati mališanovu žalost, premda je ona zapravo bila smiješna, pa ga upita:"Zar si se potpuno odrekao svog prijedloga, dragi Frank?"Hobble-Frank ga pogleda upola ljutito, ali istodobno i pomirljivo:9 Crni Mustang129"Ne brinite ništa!" odgovori. "Nikad više neæu staviti nikakav prijedlog.""To bi mi bilo žao. Ti znaš da mnogo držim do tvog mišljenja."Hobbleov pogled posta još prijazniji. On uzdahnu kao da mu je težak teret pao sa srca i reèe:"To ste mi sigurno kazali samo zbog toga da me smirite. Ispunili ste me izbrisivom srdžbom, mene, koji je vaš najveæi prijatelj i zaštitnik! Duboko sam povrijeðen. Zato æu ostati ovdje u ovom kutu pa me odavde neæe otplaviti ni Mississippi ni Amazonka. Naobražen èovjek treba da ima i èvrst znaèaj.""To je posve taèno! A buduæi ti ne samo što imaš èvrst znaèaj, veæ i veoma dobar znaèaj, uvjeren sam da neæeš dugo ostati tamo u svom kutu."Obradovavši se zbog te pohvale, mališan se primakne malo bliže i reèe mnogo prijaznije nego maloèas:"Jeste li zaista uvjereni u to, mister Shatterhand? Bilo bi mi veoma drago kad bi bilo tako. Kažem vam da ne samo da bi bilo vrlo dobro za ostale, veæ isto tako i za vas ako razaberete i uvidite da sam ja èovjek na svome mjestu.""Ne samo da to sad uviðam, nego ja to veæ odavno znam.""Tako?" slatkim æe glasom mališan, opet se primaknuvši bliže. "Uostalom, možda se ja samo varam, misleæi da me vi pravo ne prosuðujete. Zato æu još jednom pokušati da provjerim osjeæa li se u vašem vladanju prema meni da ste se popravili!"

On se i opet primakne bliže tako da je sad veæ sjedio svega jedan korak daleko od Old Shatterhanda pa nastavi živo i prijateljski:"Dakle, što æe sad biti s mojim prijedlogom? Jeste li spremni da ga odobrite onako kako sam ga ja predložio?""Jesam, dragi Frank."Sad je Hobble bio potpuno zadovoljan pa se jednim trzajem primaknu tik k Old Shatterhandu i viknu, dok mu je lice sjalo od radosti i zadovoljstva:"Ni jedan medvjed nije tako nespretan, a da ne bi bar jednom uèinio nešto pametno! Mogu vam sad ispostaviti svjedodžbu da je moja èast opet potpuno uspostavljena. Ostaje dakle kod onoga što sam predložio?"130"Vjerojatno. Dakako da se u prvom redu radi o tome kako æe se on vladati prema nama!""Posve taèno! A pošto znam da nas njegovo vladanje nipošto neæe zadovoljiti, zakopajmo sve što razdvaja naše duhove i osjeæaje, pa ako ikad neki besramni èovjek posumnja u vaše rijeèi ili ako im se štaviše nasmije kao što se to maloèas meni dogodilo u ovom vagonu, onda se mirno obratite na mene! Ja sam èovjek koji umije pribaviti poštovanje onima koji imaju pravo da se nazovu mojim vjernim prijateljima i drugovima!"Kod tog njegovog smiješnog vladanja bilo je upravo dirljivo promatrati kako su se svi ostali trudili da ostanu ozbiljni što je bilo prijeko potrebno da on opet ne padne u gnjev. To im je sreæom uspjelo tako da je preostali dio puta prošao mirno i Hobble-Frank nije više našao povoda da se žali na pogreške i nedostatke èovjeèanstva opæenito i pojedinaèno. Lovci su stigli u Rocky-Ground u najboljem raspoloženju i jedina je teškoæa bila u tome: kako indijanske konje neozlijeðene izvuæi iz vagona? Nisu bili navikli na takvu vrst transporta pa je veæ na polasku trebalo mnogo truda da ih smjeste u vagon.Ljudi koji su ostali u Rocky-Groundu, pomogli su da se izvedu konji, S poèetka nisu govorili ništa, ali kad su onda konji sretno izašli na tvrdo tlo i kad je inženjer upitao da li se u meðuvremenu dogodilo nešto neobièno, odvrati jedan od njih, èešuæi se u neprilici po glavi:"WeW Kad me veæ pitate, ser, onda moram i reæi: ukra den je jedan konj.""Koji?" smjesta upita svih šest drugova. Buduæi da željeznièari nisu imali konje, mogao je ukradeni konj pripadati samo jednome od one šestorice lovaca. Veoma bi neugodno bilo da je bio ukraden Winnetouov ili Old Shatterhandov ždrijebao.Trenutak je vladala najveæa napetost, a onda željeznièar odgovori:"Ukraden je riðan, gospodo."Posve se jasno zaèu višestruki uzdah olakšanja."To je sreæa!" oduševljeno viknu Frank. "Bratiæu Droll, to je tvoj riðan koji posræe i kome zahvaljuješ svoj išijas. Upravo je divno što je ukraden. Ionako si u zamjenu dobio mnogo boljeg konja!"r 131T"Samo polako s tim tvojim oduševljenjem, Frank", opomenu ga Old Shatterhand. "Ovdje se manje radi o konju nego o kradljivcu. Slutim tko je to. Da nije konja ukrao možda onaj zarobljeni skaut koga smo spustili u bunar?""Jest, ser", u neprilici odgovori èovjek kome je bilo upravljeno to pitanje."Kako je izašao iz bunara? To je mogla skriviti samo vaša neizmjerna nemarnost.""Koju æu ja strogo kazniti!" doda inženjer. "Ta ja sam postavio stražara uz bunar. Gdje je taj èovjek? Nema ga više ondje, a ja ga i inaèe nigdje ne vidim."

"Boji se pa se sakrio. Rekao je da æe ostati sakriven dok se ne stiša vaš prvi gnjev, gospodine inženjeru.""Onda može dugo èekati. Kad se vrati, dat æu ga izba-tinati da to zauvijek upamti! Sad je skaut pobjegao, a mi možemo trèati za njim. Nadam se da nije odmakao odviše daleko i da ga još možemo stiæi. Brzo se spremite i -""Polako, ser, polako!" prekinu ga Old Shatterhand. "Prevelika naglost ne može ovdje ništa koristiti. Ako me slutnja ne vara, on je sad veæ toliko odmakao da bi svaki progon bio uzaludan. Mislim da je odavde odjahao u Firwood-camp.""Ravno nama u ruke? Nemoguæe! Onda ne bi bio pri svijesti.""Pshaw! Znao je da se Komanèi nalaze u opasnosti i odjahao je onamo da ih kradomice opomene ali je sreæom došao prekasno. To je sigurno on virio gore s ruba one stijene kad je Winnetou uzalud pucao na njega.""Tako je", potvrdi poglavica Apaša. "Vidio sam ga samo na trenutak. Ja sam doduše brzo podigao pušku, ali on je isto tako brzo povukao glavu.""Moramo se pomiriti s time! Uostalom, vjerujem da æemo se opet sresti s tim èovjekom. Pustimo ga zasad nek"a cde. Sigurno je opazio da su njegovi Komanèi pušteni na slobodu pa æe pojahati za njima da im se prikljuèi. Kad bi mi bilo stalo do toga da ga uhvatim, ubrzo bih ga se domogao, ali mi smo i onako odluèili da mu poklonimo slobodu pa neka uživa u njoj i bez batina.""Ali mene ipak boli srce", dobaci Frank, "da ga nismo najprije malo smekšali, a zatim isprašili.""Možda æe ti se i kasnije pružiti prilika da ga isprašiš. Utješi dakle svoje rastuženo srce, dragi Frank! Sad bih uprvom redu htio znati kako mu je uspjelo da pobjegne iz bunara i da povrh toga još ukrade i konja. Nadam se da mi to možete reæi, èovjeèe!"željeznièki radnik se trgnu od oštrog Old Shatterhando-vog pogleda."Ja nisam tome kriv, ser, vjerujte", reèe. "Clifton je trebao držati stražu uz bunar, ali je dopustio da ga Kinezi nasamare.""Kinezi? Zar su Kinezi bili ovdje?""Yes, mister Shatterhand. Bila su dvojica, baš dvojica.""Vrlo je vjerojatno da su to bili kradljivci naših pušaka. Jesu li im perèini visili na leðima?""Perèine nisam uopæe vidio, ali zato su imali novaca, lijepe metalne dolare, poludolare i èetvrtdolare. S njim su otišli u saloon keeperu1 i naruèili što god im je srce pože-ljelo, odnosno što se moglo naruèiti.""A vi ste dakako bili tako prijazni i oprezni da se pošteno napijete s njima, zar ne?""Ja nisam, ser, ali Clifton jest. Morate, naime, znati da ih je on dobro poznavao jer je radio u Firwood-campu prije nego što ga je inženjer Swan primio ovdje u posao. Najbolje æe biti da vam redom ispripov jedim sve što se ovdje dogodilo.""Da, pripovijedajte! Ali recite sve po istini.""Ne mogu pripovijedati drukèije nego onako kako se dogodilo. Bilo je predveèe i veæ se smraèilo. Obavili smo svoj posao i odmarali se kad stigoše Kinezi, ðavo ih odnio, koji su nas tako nasamarili. Clifton je sjedio kao stražar uz bunar pa je kraj užeta o koje je bio svezan skaut, ovio oko najbližeg drveta, Kinezi ga ugledaše, a buduæi da su ga dobro poznavali iz Firwood-campa, poðoše b njemu da ga pozdrave. Mi smo ostali pošli za njima jer smo bili radoznali što ta dva Kineza traže kod nas u Rocky-Groundu. Rekli su nam da su zbog premale plaæe i lošeg postupka napustili svoja namještenja u Firwood-campu i traže nova.""I to ste im povjerovali?" upita Old Shatterhand. "Ta oni su bili predradnici! I upravo predradnici da su nezadovoljni? Ta to je bilo sumnjivo!"

i Gostionièar.132133"Možda i jest, ali mi se nismo na to obazirali. Od nas ne može nitko zahtijevati da sve tako brzo shvatimo i razumijemo. Clifton im je rekao da æe vjerojatno ovdje kod nas dobiti zaposlenje, ali oni nisu htjeli ostati veæ rekoše da æe se s prvm vlakom, koji krene prema istoku, odvesti komad puta onamo.""To rado vjerujem jer su izgubili perèine pa su dakle osramoæeni i moraju krenuti u takav kraj u kojem nema Kineza. Nastavite!""Ostali su dakle ovdje da prièekaju na vlak koji vozi graðevni materijal, a u meðuvremenu su otišli u saloon gdje su se s keeperom dogovorili da im priredi dva ležaja, Kako sam veæ rekao, imali su novaca i nisu škrtarili. Morali smo s njima piti. Razvio se razgovor i mi smo im ispripovjedili da ste bili ovdje i da ste onda otišli da zaštitite Finvood--camp. Pomno su to slušali, ali se èinilo da neæe da èuju za vas i Winnetoua. To smo razabrali po nekim njihovim primjedbama.""Vjerujem. Oni su nas okrali i zato su bili kažnjeni. Zbog toga su i otišli iz logora. Vidim ja što je na stvari. Èuli su da smo nas dvojica uhvatili skauta pa su došli na pomisao da nam se osvete tako da oslobode zarobljenika.""Zaista je moguæe da nisu htjeli nanijeti štetu nama, veæ vama. Uostalom, možda su to uèinili i zbog neke vrsti prijateljstva jer se èini da su u Firwood"campu stajali sa skautom u dobrim odnosima. Ukratko, odnijeli su i Cliftonu punu bocu rakije, a zatim još jednu. Kasnije su ponovo izašli Cliftonu pa je potrajalo prilièno dugo prije nego što su se vratili. Nisu više sjeli na svoja mjesta veæ su, kako smo to tek kasnije zapazili, sjeli tako da smo morali zatvoriti vrata da bismo imali više prostora; sad nismo više mogli gledati onamo gdje su stajali konji.Malo kasnije zaèusmo napadno rzanje, njisku i toptanje. Mora da su se konji zbog neèega uznemirili pa izaðosmo, premda su nas Kinezi htjeli zadržati. Oba crna pastuha bila su odvezana, a riðan je nestao. Vidjeli smo da se nije otrgao. Znaèilo je da nije sam pobjegao, veæ da ga je netko odveo. Ali tko? Svi smo mi bili ovdje, osim Cliftona koji je držao stražu kraj bunara. Otišli smo k njemu ne obaziruæi se na Kineze. Ležao je mrtav pijan i gotovo bez svijesti na zemlji, a kraj njega uže na koje je bio privezan skaut. Ugledali smo134i ono remenje kojim su mu bile svezane ruke i noge. Dakako da smo se silno prestrašili i pokušali doznati od Cliftona što se dogodilo, ali nismo mogli ništa iz njega izvuæi, buduæi da je samo nešto nerazumljivo mucao. Da bismo bili posve sigurni i da se uvjerimo o tome što je na stvari, dao sam da me spuste na užetu u bunar pa sam ustanovio ono èega smo se bojali. Skaut je išèezao.""To sam i mislio!" reèe Old Shatterhand. "Kad se Clifton potpuno opio, Kinezi su izvukli skauta i oslobodili ga od spona. Zatim su se vratili u saloon i lukavao se pobrinuli za to da vrata budu zatvorena kako bi skaut mogao ukrasti konja. Je li se kraj konja nalazila svjetiljka?""Jest. Gorio je fenjer.""Onda je dakako mogao vidjeti koji konji su najbolji pa se jednako k"ao i njegov djed, latio naših vranaca, ali pri tom ga nije ništa bolje poslužila sreæa nego njegova djeda. Vranci su doduše dopustili da ih odveže, ali su se onda poèeli braniti. Podigli su buku, a to ga je natjeralo da požuri da ga ponovo ne uhvatimo. Uzeo je dakle onoga konja koji mu je bio najbliži, a to je bio riðan.""To je taèno, ser, taj je konj stajao najbliže vratima."

"Onda je skaut uhvatio upravo najgorega. Ali svakako je dobar jahaè i taèno poznaje kraj izmeðu Rocky-Grounda i Firwood-campa jer se inaèe ne bi mogao prihvatiti posla kao skaut. Tako mu je uspjelo da usprkos tami stigne do Birch--Holea, iako je došao prekasno da izvrši ono što je namjeravao. Što su Kinezi rekli kad je on pobjegao?""Ništa, ili da se bolje izrazim: nismo mogli èuti što su ta dva lupeža meðusobno govorila. Ali kad smo se uvjerili da je naš zarobljenik zaista pobjegao i kad smo potražili Kineze, oni su nestali.""Kamo?" upita inženjer."To nismo mogli vidjeti jer je bila mrka noæ.""Do vraga! Ne bismo li možda mogli naæi njihove tragove? Moramo pokušati da uhvatimo te ništarije.""Pustite ih da bježe, mister Swan", dobaci mu Old Shatterhand. "Nisu vrijedni truda kojem bismo se morali izvræi da ih pokušamo uhvatiti. Naša zadaæa je uspjela iznad svakog oèekivanja: spasili smo Firwoodcamp, a da nikome od nas nije taknuta ni vlas. Sve ostalo, a pogotovu ono što su uèinila135ta dva Kineza tako je nevažno da bi bilo upravo smiješno da tratimo vrijeme, trèeæi za njima.""Hm! Mene doduše svrbe prsti da poðem u potjeru za njima, ali uviðam da imate pravo, mister Shatterhand. Neka dakle bježe! Ali ovom Cliftonu æu oprati glavu. Gdje je! Znate li to?""Ne znam", odgovori željeznièki radnik. "Odspavao je nekoliko sati, a kad se probudio, rekosmo mu da je dopustio da ga Kinezi nasamare. Odmah se od prepasti posve otrijeznio. Dakako da ih je stao proklinjati što god je bolje znao i umio, ali time nije vratio ni Kineze ni skauta. Onda se u njemu javio strah. Rekao je da se neæe pokazati prije dok se ne stiša vaša prva srdžba, pokupio je svoje stvari i otišao.""Niste mu smjeli dopustiti da ode!""S kakvim pravom bismo ga mogli zadržati, ser? Zar možda silom? On nije bio zloèinac, a mi nismo redari.""Posve taèno!" odobri Old Shatterhand. "Vrlo vjerojatno se neæe ni on više pojaviti, a nitko od nas nema razloga da baš èezne za njim. Ako se pak vrati, onda ga ozbiljno ukorite, mister Swan, i to neka je dosta! A sad æemo otiæi onamo da najprije pogledamo konje. Zatim æemo nešto pojesti i dobro se ispavati jer smo cijelu noæ bili budni. Sutra ujutro se opraštamo od vas.""Zar veæ?" upita inženjer. "Sigurno i sami znate da bi nam bilo vrlo drago da dulje ostanete kod nas.""Uvjereni smo u to. Uvijek æemo vas saèuvati u dobroj uspomeni, ser, ali sad nema nièega što bi nas ovdje moglo zadržati, a pred nama leže važni zadaci.""To je istina", kimnu Kaz. "Moramo gore u Santa Fe. Èini se da naš bratiæ, Nahum Samuel Timpe, ta varalica, nije èovjek koji dulje vremena ostaje na istom mjestu. Neèista savjest tjera ga amo-tamo, pa budemo li ututanj tratili vrijeme, moramo biti spremni na to da ga opet neæe biti u Santa Feu kad mi stignemo onamo. Ne misliš li i ti tako, bratiæu?""Dakako da mislim", odvrati Kaz. "što prije doðemo do svog novca, to bolje za nas. Sreæom su se Old Shatterhand i "VVinnetou zauzeli za našu stvar, a to mi daje više nade u sretan svršetak."1365. VARAVO ZLATOOndje gdje Sierra Moro s izdancima planine Rao Raton èini gotovo pravi kut, ležala su dva Indijanca na obali potoka. Jednom od njih bilo je, sudeæi po njegovom izgledu,

sigurno više od šezdeset godina. Oko glave je imao ovijenu kožnatu krpu, a upalo lice pokazivalo mu je izraz neobiène zagriže-nosti. Kraj njega je ležala puška. Drugi Indijanac nije bio tako star; rijetku, ali dugaèku kosu savio je u pundžu, a i njegovo lica na kojemu se odražavala lukavština i podmuk-lost, bilo je upalo. Za široki remen, koji mu je služio umjesto pojasa, bio je zataknut nož. Ta dva Crvenokošca zaèudo nisu nosila drugo oružje, osim što je onaj stariji imao pušku, a mlaði nož. Izgledali su kao ljudi koji su dulje vremena trpjeli neobiènu oskudicu, možda štaviše glad i žeð, i pri tome nisu imali prilike da poprave odjeæu jer su im odijela bila razde-rana, a mokasini u krpama.Koliko se moglo razabrati trava je bila s obje strane potoka ugažena, a nekoliko je širih tragova pokazivalo da su Crvenokošci tu i tamo potrbuške ležali uz obalu da bi rukama dosegli vodu. Odbaèene ljuske divlje tikve odavale su na koji naèin su Indijanci morali utažiti glad. Ako Indijanac jede divlju tikvu, onako zelenu kakvu je nalazi uz vodu, onda mora da se nalazi u vrlo, vrlo teškom položaju.Starac legne opet potrbuške i pogleda u vodu, tek malo provirivši glavom iznad obale. Neko je vrijeme tako gledao, a onda se opet uspravi i reèe:"Uf! Riba ima, ali rukama ih ne možemo uhvatiti, a nemamo ni kukice da napravimo udicu. Želudac me boli; obolio je od one pola tikve što sam je morao pojesti.""A Kita Homaša mogao bi pojesti cijelo bizonsko tele, samo da bi ga imao!" promrmlja drugi Indijanac."Veliki duh nas je napustio!" škrinu stari. "Tokvi Kava, veliki poglavica Komanèa, gladuje! To nitko neæe povjerovati!""A tko je tome kriv? Winnetou i Old Shatterhand kojima to nikad, nikad neæu zaboraviti!"Taj starac je, dakle, bio Crni Mustang, a drugi Indijanac onaj izvidnik kojeg su raskrinkali u Firwood-campu. Na po-137glavièinom licu pokaza se upravo ðavolski, neopisivo ružan izraz."Mora nam pasti u šake", reèe, "jer znamo kamo je krenuo pa æemo zakrèiti put tom bijelom èaglju koji se naziva Old Shatterhand i koji je više kriv za našu nesreæu nego onaj apaški èagalj Winnetou. Jao njima!""Jesi li zaista tako siguran u to da æemo ih uhvatiti?""Jesam.""Sumnjam u to. Mi smo morali hodati pješice, a oni imaju brze konje.""Ali naš put nas je vodio ravno preko brda kao napeti laso dok su oni baš zbog konja morali jahati u dugaèkim lukovima i zaobilaznim putovima. Crni Mustang poznaje sva brda i doline u ovome kraju; on je taèno proraèuna© put kojim moraju doæi naši neprijatelji. Stekli smo prednost pred njima pa ako se Ik Senanda vrati i donese što trebamo, morat æe nam u ruke pasti Apaš i onih pet bijelih kojota koje èekamo.""Hoæe li on sve donijeti sa sobom? Konje, puške, praha i olova, noževe, odjeæu i meso?""Donijet æe!""Kad oni u logoru doznaju što se dogodilo, silno æe se razljutiti.""Uf! Zar zaista misliš da æe Ik Senanda biti tako glup da to ispripovjedi? Samo da brzo doðe i donese mesa! On zna gdje ovih dana logorujemo; buduæi da nije stigao juèer, mora doæi danas.""Ik Senanda nam je ostavio svoju pušku i svoj nož, jedino oružje što ga imamo za preko stotinu ratnika koji bi htjeli da jedu!""Smije li se ratnik tužiti da je gladan?" ukori ga poglavica.

"Nitko me ne èuje osim tebe, a i ti si gladan. Ja se ne bojim ni jednog crvenog ni bijelog neprijatelja, ni divljeg bizona, ni medvjeda, ali glad je neprijatelj koji se skriva u samom èovjeku. S njim se ne možeš boriti, protiv njega ne pomaže ni lukavština ni hrabrost jer on i najsmionijem ratniku otima život; pa to nitko ne može sprijeèiti. Zato nije nikakva sramota govoriti o gladi i tužiti se na nju.""Imaš pravo", potvrdi poglavica. "Glad stanuje i u mojem tijelu i razdire mi utrobu. Rekao si da se ne bojiš ni138jednog neprijatelja. I ja sam sve do pred kratko vrijeme pobijedio svakog protivnika, ali onda je došao neprijatelj koji me je svladao pa zato sad gladujemo.""Tko je to?""On stanuje jednako kao i glad, u mom tijelu; to je srdžba prema Old Shatterhandu koju nisam mogao pobijediti.""Uf, uf!" javi se Kita Homaša kao da potvrðuje. Nije dodao više ni rijeèi, ali u tonu tog usklika ležalo je sve što je htio reæi."Da, upravo ta srdžba bila je neprijatelj koji me je svladao", nastavi poglavica. Buduæi da je inaèe bio neizmjerno ponosan, mogla ga je samo glad navesti da se tako optuži. "Da se nisam izrugivao Old Shatterhandu, da sam šutio i èekao na dan Osvete, onda bi nam taj bljedokožac ostavio konje i oružje pa bismo kradomice mogli ostati u blizini Firwood-campa, èekajuæi neprijatelje. Sad bi se oni veæ nalazili u našim rukama!""Rekao si istinu. Ali ovako sjedimo ovdje i gladujemo. Otišli smo iz logora da donesemo mesa, ali nismo ništa ustrijelili ni uhvatili. Našli smo samo jednu tikvu i pojeli je. Ako su oni ostali, postavljajuæi zamke, imali isto tako malo sreæe kao što smo je mi imali, ubrzo æe nas uništiti glad. Koliko baruta imaš još?""Najviše za deset hitaca.""Onda neka Ik Senanda svakako doðe danas jer æemo inaèe poginuti od neprijatelja koji živi u nama jer je -" uf!"On prekine misao, izrekavši onaj "uf!" prigušenim glasom."Što je to?" upita Tokvi Kava."Pogledaj onamo!" odvrati Kita Homaša, pokazujuæi uz potok. Na licu mu se odražavala radost.Poglavica pogleda u oznaèenom smjeru pa se i njemu smjesta razvedri lice."Bizoni", šapnu."Da, šest bizona! Bik, tri krave i dva teleta.""Dobit æemo mesa!" Rekavši to poglavica zgrabi pušku, ali ruka mu je zbog nemoæi ili uzbuðenja drhtala."Dršæeš!" opomene ga Kita Homaša. "Ne budeš li siguran u hitac, izgubit æemo meso.""Šuti! To je zbog gladi, ali sigurno æu pogoditi."139"Bizoni idu niz vodu. Stiæi æe ovamo jer donose vjetar.""Da, zrak dolazi zajedno s njima pa je dovoljno da ostanemo ležati ovdje pod grmom."Obojica se sagnuše i stadoše gotovo groznièavom nape-tošæu promatrati bizone koji su im se brzo približavali. Èinilo se da se bizoni nalaze na selidbi jer su tek pokadšto sagnuli glavu da otrgnu èuperak trave.Bik je bio golema, stara i vrlo ružna životinja; gotovo više i nije imao dlake. Njegovo tvrdo i žilavo meso jedva da je bilo prikladno za jelo, no ipak je Tokvi Kava morao ustrijeliti baš njega jer da je, ravnajuæi se prema kakvoæi mesa, ustrijelio kravu, osvetijivi i bijesni bik smjesta bi nabio na rogove njega i njegova druga te ih zdrobio pod papcima. Puška je imala doduše dvije cijevi, ali jedna je cijev bila. odreðena za saèmu.

Životinje su dolazile uz obalu potoka, na èelu bik, a krave i telad iza njega. Bile su udaljene još stotinu, zatim još pedeset, a na kraju samo još trideset koraka, a nisu zapažale ništa. Krave su se pouzdavale u svog vodièa, a ovome kao da je veæ zatajio njuh.Tokvi Kava nanišani. Ruk"a mu nije više drhtala, ali nije ni opalio jer mu je bizon pokazivao prsa. Indijanac i svaki iskusan lovac puca u bizona najradije sa strane i nišani ispod lopatice u srce jer metak ondje probija samo meso.Bizoni su prišli još deset koraka bliže, ali sad jedna od krava osjeti opasnost. Zastane i tako glasno uvuèe zrak kroz nozdrve da je to i bik èuo. On se napola okrene prema njoj i tako pokaza poglavici bok i ono mjesto ispod lopatice u koje je trebalo pucati. Hitac smjesta prasnu. Bik se vidljivo tržne èitavim tijelom, ali osta mirno i nepomièno stajati dok mu se glava spuštala sve niže i niže. Onda mu èitavim tijelom proðe grèeviti drhtaj i on pade na zemlju. Bio je pogoðen ravno u srce.Cim je ispalio hitac, poglavica je najveæom brzinom ponovo napunio pušku. Kad su krave èule prasak, nagnuše u bijeg. Jedna je pobjegla daleko a njezino tele za njom, no drugo je tele zaostalo, a zatim radoznalo prišlo k mrtvom biku. Malo zatim vrati se i majka koju je dovela ljubav i briga pa stane njuškom gurati tele, tjerajuæi ga, ali je u tom trenutku pogodi drugi poglavièin metak u srce pa i ona nakon nekoliko sekundi pade.140Oba Indijanca skoèiše na noge, glasno zakliktaše od radosti i potrèaše k svom plijenu. Tele je još nekoliko puta nespretno skoèilo, ali oni ga stigoše i oboriše udarcem kundaka."Uf, uf, uf!" viknu poglavica. "Moj crveni brat vidi da nisam drhtao. Obje kugle pogodile su ravno u srce i sad imamo dovoljno mesa za sve naše ljude!""Da, kravlje meso je dobro", potvrdi Kita Homaša."Može se jesti i meso bika kad se nema ništa drugo.""Hoæemo li im odmah izvaditi drob?""Neæemo jer bi taj posao predugo trajao za dva èovjeka. Dovest æemo naše ratnike. Ja æu poæi, a moj brat neka ostane ovdje."On ode, dobacivši još jedan gladan i pohlepan pogled na tri mrtva bizona, od kojih je sam bik bio težak više od tisuæu kilograma. Tko to nije sam vidio, ne može povjerovati koliko golemo brdo mesa predstavlja takav odrastao bizon.Put ga je vodio niz potok. Hodao je brzo i bez ikakva opreza koji je inaèe na Divljem zapadu potreban gotovo u svako vrijeme. Mora dakle da je Tokvi Kava bio èvrsto uvjeren da se u blizini ne nalazi nikakav neprijatelj.On je s Kitom Homašom pošao uz dolinu i sad se vraæao dolje u logor koji se nalazio na ulazu u dolinu. Udaljio se bio otprilike dvije engleske milje pa je zato patrajalo prilièno dugo dok nije stigao do logorišta.U njemu su ležali Komanèi koji su tak"o sramotno morali otiæi iz Firwood-campa; izgledali su isto tako otrcani i izgladnjeli kao i on. Koliko god ih je bilo ovdje, svaèiji se pogled uperio u poglavicu pun išèekivanja. Svi su bili gladni. Opazio je i one suplemenike koji su bili izašli iz logara da vide je li što uhvaæeno u stupicama. Nije ih trebalo ni pitati jesu li imali uspjeha jer je vidio da ništa nisu donijeli sa sobom. Sad svi skoèiše na noge i stadoše ga pohlepno ispitivati, potpuno zaboravivši na obièajnu indijansku suzdrž-Ijivost:"Je li Tokvi Kava što ustrijelio? Ima li mesa?""Ima", odgovori on. "Gladi je kraj. Ubio sam bizona i jednu kravu, a k tome i tele."

Smjesta se zaèu stotinu radosnih poklika. U logoru zavlada takvo uzbuðenje da Crvenokošci nisu opazili konjanika koji se s nekoliko tovarnih konja približavao logoru prije141nego što umalo nije stigao do njih. Bio je to Ik Senanda, poglavièin unuk koga je Crni Mustang poslao na pašnjake Komanèa da donese oružje i druge potrebne stvari.Samo time što je svog unuka poslao u glavni logor Komanèa mogao je Tokvi Kava bar donekle prikriti sramotu što ju je doživio i zadržati svoj položaj poglavice. U svom sadanjem stanju nije se nipošto smio pokazati svom plemenu, ali ako opet doðe do konja i oružja, mogao bi uhvatiti Winnetoua i Old Shatterhanda zajedno s njihovim pratiocima što bi mu donijelo veliku slavu. Poduzme li onda brzo još kakav sretni pohod protiv bilo kojih neprijatelja, svejedno jesu li to bijelci ili najbliži Apaši, mogao je onaj strašni poraz pasti u zaborav pa bi se riješio svih svojih briga i bojazni. Sad se dakle radilo o tome hoæe li njegov unuk uspješno riješiti zadaæu pa se lako dade zamisliti kako je èeznutljivo i napeto doèekao njegov povratak.Opazivši da Ik Senanda vodi za uzde svega nekoliko to-varnih konja, Tokvi Kava problijedi; njegovo crveno lice posta sivo poput pepela. Utihnuli su i radosni poklici ostalih Komanèa zbog ubijenih bizona. Kad je Ik Senanda sjahao i pošao prema poglavici, udalji se ovaj malo podalje i sjede kraj nekog grma tako daleko od svojih ljudi da ovi nisu mogli èuti kakvu im je poruku unuk donio. Ik Senanda poðe za njim i šutke sjede kraj njega. Poglavica ga pogleda neobiènim, nekako praznim pogledom, a zatim upita promuklim glasom koji je od razoèaranja zvuèao grubo:"Gdje su jahaæi konji?""Nisu mi ih dali", glasio je odgovor."Gdje je deset puta deset pušaka i noževa?" "Dobio sam samo dva puta deset.""Znaèi da si odao ono što se dogodilo u Firwood-campu.""Ništa nisam odao!""Ali ratnici nisu poslušali moju zapovijed pa je dakle jasno da su veæ èuli za našu sramotu!""Èuli su za nju. Znali su za nju još prije nego što sam došao.""Od koga su saznali? Ako doznam tko je to bio, skinut æu mu skalp sa žive glave!"Poglavica steže šake, a oèi mu bljesnuše od srdžbe, 142"Neæeš dobiti taj skalp", odgovori njegov unuk. "Vatreni konj je jurio stotinu puta brže od nas pa je posvuda raznio tu vijest.""Zar vatreni konj možda dolazi u podruèje Naiini-Ko-manèa?""Ne dolazi, ali pak prolazi nedaleko od njih i ondje nekoliko puta stoji na mjestima koje bljedokošci nazivaju stanicama. Na jednoj takvoj stanici bilo je nekoliko naših ratnika pa su sve doznali.""Uf! Zao duh je u zemlju crvenih muževa poslao vatrenu vodu i vatrenog konja da ih upropasti. Ubrzo æe se od jedne velike vode do druge znati da su mi odrezali kosu pa æe tako moje ime ubuduæe biti kao dah koji se uzdiže sa strvine koju ni lešinar više neæe žderati. Ali ja æu se osvetiti, osvetit æu se svima koji su me uèinili takvom strvinom.""Ti si glasovit i ostat æeš glasovit", tješio ga je unuk. "Uhvatit æemo Winnetoua i Old Shatterhanda a zatim napasti Apaše. Oni æe nam morati dati svoja krzna, oružje i konje, a onda se smijete vratiti na lovne poljane plemena." "Uf! A sad ne smijemo?""U vijeæu staraca mi je reèeno da prije toga morate svoju sramotu oprati kakvim slavnim djelom." "Uf, uf!"Poglavica zakloni rukom oèi i neko vrijeme osta tako sjediti. Zatim spusti ruku i reèe:

"Ja sam bogat. Zašto mi nisi donio ništa drugo, veæ samo jednu pušku?" "Nisam smio.""Ostao sam bez k"onja, a ipak sam vlasnik brojnih konja. Zar su ti zabranili i to da povedeš za mene jednog konja?" "Jesu."Sad se poglavièin oèi uperiše u lice njegova unuka s izrazom silne bojazni i on ga upita, gotovo mucajuæi od straha; bojao se odgovora što ga je mogao dobiti."Zar mi ne dopuštaju ni da uzmem svog crnog mustanga, svog pastuha koji za mene više znaèi od života?""Ni njega. Rekoše mi da se najdragocjeniji konj plemena ne smije povjeriti tvojoj neopreznosti."Starac skoèi na noge. Bijes ga je natjerao da ustane, ali Ik Senanda podigne u znak opomene prst i reèe da ga smiri:143"Tokvi Kava je velik poglavica. On zna da se ratnik mora obuzdati. Treba li da ljudi, koji ondje sjede i svi gledaju u nas, pomisle da je on zaboravio vladati svojim mislima i osjeæajima?"èuvši to, poglavica opet sjede, ali je ipak prošlo još neko vrijeme prije nego što se bar izvana primirio i rekao, odobravajuæi:"Sin moje kæeri ima pravo. Neæu sad misliti na bol koju su mi zadali ali æu se kasnije sjetiti svih onih koji su mi je zadali! Imaš li osim onoga što sam sad od tebe èuo možda još kakvu poruku za me?""Nemam.""Uf! Toliki stari ratnici nazivali su se mojim prijateljima i ja sam ih zaista smatrao prijateljima. Zar mi nijedan nije ništa poruèio po tebi?""Nijedan.""Onda æe svi iskusiti kako se Tokvi Kava odužuje za takvo lažljivo prijateljstvo! Ti si moj unuk i još si mlad, ali si hrabar i isto tako lukav kao i ja. Ako mi želiš nešto reæi, onda govori! Kaniš li mi nešto predložiti?""Ne. Ti si onaj koji ima zapovijedati, a ja te slušam. Sve što kažeš je dobro, a ono što odluèiš, mi æemo izvršiti."Ik Senanda je to rekao tonom najiskrenije odanosti i pri tome pognuo glavu u znak da se potpuno podlaže svom djedu, ali oštri promatraè bi vjerojatno ipak primijetio lake izdajnièke crte koje su mu zaigrale oko ustiju. Taj mladi èovjek nije nikako bio pouzdan, a ako se radilo o tome da za sebe izbije nekakvu korist, onda mu do njegova djeda nije bilo ništa više stalo nego do bilo koga drugoga. Naprotiv, Crni Mustang ga je, i ne uzimajuæi u obzir njihovo blizo srodstvo, smatrao svojim najboljim prijateljem i nije nimalo sumnjao u njega. I sad ga pogleda s najveæim povjerenjem i reèe:"Znam da bi za me žrtvovao život i da si se kod našeg plemena zauzeo za mene. Nisi ti kriv da ništa nisi mogao postiæi. Doði, vratimo se opet k ostalima koji treba da doznaju što je zakljuèilo pleme."Nije ni slutio da je Ik Senanda u vijeæu staraca podmuklo nastupio protiv njega jer je najveæa mladiæeva želja bila da sam postane poglavica Naiinija.Vratiše se k svojim ljudima koji su doduše veæ po vladanju Crnog Mustanga i njegovog unuka pogodili kakva je144vijest stigla. Kad im je on sad saopæio što se dogodilo, svi ostadoše veoma potišteni. Sad su svoj težak položaj, a isto-dobno i glad, osjetili mnogo jasnije nego prije pa im je dobro došla poglavièina zapovijed da poðu uz potok onamo gdje je ležao plijen što ga je on ubio. Prije nego što su krenuli razdijelio je Crni Mustang najboljim strijelcima ono nekoliko pušaka što ih je Ik Senanda donio sa sobom.

Buduæi da je poglavièin unuk donio i dvadesetak noževa, bizoni su ubrzo oguljeni i razrezani pa je èas zatim gorjelo veæ nekoliko vatri na kojima je svatko pekao svoj komad mesa. Preostalo meso je podijeljeno i Komanèi smjesta krenuše da postave stupicu Old Shatterhandu i njegovim pratiocima.Najprije su svi pošli niz potok do logorišta, a zatim kraj izdanka Sierre Moro prema jugu.Popodne istoga dana stigoše na travom obraslu ravnicu i ovdje naiðoše na neki trag. Mora da je ovuda prošlo preko dvadeset konjanika i to samih bijelaca jer su svi njihovi konji bili potkovani. Bijelci su kretali istim smjerom kao i Crvenokošci. Po tragu se moglo razabrati da je ta èetica pro jahala ovuda otprilike prije jedan sat. Èim su naišli na trag, Komanèi dakako smjesta pomisliše da im se ovdje pruža prilika da se domognu konja i oružja pa vrlo revno stadoše progoniti konjanike.Trag, koji je najprije dulje vremena vodio kraj brijega, kasnije mu se približi, a predveèe zaðe meðu bregove. Opa zivši to Tokvi Kava reèe svom unuku:"Ti bljedokošci nisu neiskusni ljudi jer su, èim se poèelo mraèiti krenuli u brdo da ne bi morali prenoæiti na otvorenoj ravnici gdje bi se njihove vatre nadaleko vidjele. Vjerojatno nam dakle neæe biti lako da ih zaskoèimo, pogotovu što imamo tako malo oružja.""Pshaw! Mi ih brojem tri puta premašujemo, a što ne možemo postiæi silom, postiæi æemo lukavštinom.""Lukavština je uvijek vrednija od sile, a za nas je pogotovu sad vrednija. Prije nego što odluèimo što æemo uèiniti, moramo se prišuljati logoru tih bljedokožaca."Bregovi su bili obrasli šumom iz koje se brojno grmlje spuštalo u ravnicu. Èim su Komanèi stigli meðu to grmlje, potražiše mjesto prikladno za logorovanje, a odmah zatim poðoše poglavica i Ik Senanda da potraže bijelce. Sumrak10 Crni Mustang145se spuštao pa su zbog toga smatrali da neæe morati iæi daleko. I zaista, jedva da su se èetvrt sata šuljali kad osjetiše vonj dima."Blizu smo im", šapne starac unuku. "Ali sad moramo poèekati dok se posve ne smraèi."Kad se spustila noæ, oni se stadoše šuljati dalje. Uskoro zaèuše žubor potoèiæa, a onda izmeðu stabala zasvijetli od-sjev vatre oko koje su se bijelci okupili u krugu. U blizini se nalazilo jedno travom obraslo mjesto na kojem su pasli konji. Konje su èuvala dva èovjeka, držeæi puške na gotovs. To je bio siguran znak da Komanèi nemaju posla s nikakvim novajlijama ni neopreznim ljudima.Uvježbanim Indijancima nije nipošto bilo teško da priðu posve u blizinu bijelaca jer su im krupna stabla pružala dobar zaklon. Oba izvidnika prišuljaše se bijelcima tako blizu koliko god su to mogli s obzirom na svoju sigurnost. Onda su sakriveni iza drveta, ne samo mogli iz blizine jasno vidjeti bijelce, veæ su mogli èuti i sve što se govorilo.Èinilo se da je voða bljedokožaca neki stari od sunca preplanuli èovjek sniježnobijele kose i dugaèke sijede brade. Bio je to napadan lik oštrih crta lica i sigurno je sretno svladao veæ mnogu pustolovinu. Njegove oštre oèi su usprkos starosti pokazivale mladenaèku živahnost, a kad bi govorio, " èinio bi to tako odreðeno i promišljeno kao da je oduvijek navikao na zapovijedanje. Kako su oba Crvenokošca èula, njegovi su ga drugovi zaèudo nazivali "Velièanstvo".Njegovi pratioci bili su gotovo bez iznimke ljudi koji su oèito imali veæ dovoljno iskustva na Divljem zapadu. Najmlaði meðu njima, neki uskogrudi, veoma visoki mladiæ lp-vrèave plave kose neprekidno je pripovijedao vedro i veselo. Zvali su ga

Hum. Upravo u èasu kad su se indijanski izviðaèi smjestili iza drveæa odakle su kanili prisluškivati, zaèuše kako govori:"Èini se da se ovdje osjeæate veoma sigurni, Velièanstvo, jer niste postavili straže. Mislim da ovdje negdje teèe granica podruèja plemena Komanèa. Želite li da vas ti èasni džentlmeni liše prijestolja i života?""Moje prijestolje je evo ovo mjesto na kojem sjedim pa bih volio da vidim Crvenokošca kome bi uspjelo da ga izvuèe ispod mene! Povrh toga nalazim se u društvu tridese-146torice podanika od kojih je svaki junak" i vitez. Ali što se tièe jKomanèa, to imate pravo, dragi Hum. Htio sam vam dati samo vremena da u miru pojedete, ali onda æemo, kao i obièno, postaviti stražu: sedam sati spavanja i svakog sata izmjena straže, znaèi èetiri stražara. To je dovoljno ako ne budu stajali na jednom mjestu, veæ neprekidno obilazili svoj èetvrt kruga. Tako æemo raditi i ubuduæe, sve dok se ne naðemo u San Juan Mountains.""Gdje æemo postati milijunaši!" doda Hum veselo se nasmijavši."Uvjeren sam da æemo to zaista postati, unatoè vašoj poruzi.""Buduæi da se rasplinulo nasljedstvo iza mog bogatog strica, nemam baš ništa protiv toga što mi dopuštate da postanem baštinikom još bogatije države Colorado.""Well! Ali pošto ste opet spomenuli tu stvar, recite mi0 èemu se to zapravo radi kod tog vašeg strica? Je li vas razbaštinio? Buduæi da ste tako valjan mladiæ, to mu nitko ne bi smio oprostiti ni preko groba.""Nije me razbaštinio, ali ipak me je zakinuo za baštinu. Ljudi su ga smatrali bogatim jer se tako prikazivao. Naprotiv, moj otac, premda je bio valjan trgovac ipak nije uspio ništa steæi, a odmah æete èuti i zašto. Kad je umro, nije mi osim dugova ostavio ni jednog centa u gotovom. Moj stric nije imao djece pa sam ga zamolio da mi pomogne da se osovim na vlastite noge, no on me je stao tješiti da sam ja njegov jedini baštinik. Još nekoliko godina sam se muèio i kinjio dok nije i on umro. Osim potpuno prazne blagajne, ostavio mi je samo svoje trgovaèke knjige. Žabo sam nos u njih1 dobio hunjavicu, i još kakvu! Moj dragi stric bio je, naime, tako lukav da je mog dobrodušnog oca naveo na to da radi za nj, ali mu sve te godine nije isplatio ni jednog dolara. Moj stric je bio uvjeren da je njegov novac posve siguran kod brata, ali kad je onda tik prije smrti doznao da mu je brat propao, nije ga htio preda mnom osramotiti, otkrivajuæi mi njegovu pokvarenost. Tako nisam mogao naslijediti ništa iza strica, a izgubio sam i onaj novac što bih ga bio naslijedio da je moj otac imao manje povjerenja u strica.""Lijep je to stric, zaista! Dakle je potratio sav taj novac? Kako se zvao?"10147"Ne marim za to. Ne znam kako se zvao.""Što? Ne znate kako se zvao? Pa to je istodobno i vaše ime.""Tako je!""No eto! Sigurno niste zaboravili svoje vlastito ime! Mi vas zovemo Dugaèki Hum. Niste nam rekli što znaèi Hum, a zatajili ste nam i vaše obiteljsko ime. Zašto?"Zašto? Zato! Upravo zato jer je to bilo ime mog dragog strica pa ne želim da me bilo šta na nj podsjeæa.""Hm! Ako ste tako jako neprijateljski raspoloženi prema V stricu, onda vam mi tu zaista ne možemo ništa pomoæi, ali v V što se tièe vaše baštine koja je pala u vodu, možete se utješiti X jer æete prijeko u planinama San Juan u Coloradu dobiti više A. nego stostruku odštetu za nju."

i K yje naðemo li baš stostruku odštetu, nešto æemo ipak naæi, Velièanstvo, jer vi niste èovjek koji bi poštene ljude vukao za nos tako visoko gore u Rocky Mountains.""Ne, zaista nisam takav èovjek. U glavi nosim taèan plan rudnika: on æe nas uèiniti bogatim, iako ne baš onako bogatim kao što bismo to bili kad bi nas pratila sreæa da ovdje na Sierra Moru otkrijemo velièanstvenu Bonancu of Hoaka.""Veæ sam èesto slušao o tome. Neobièno ime! Bonanca je španjolski, of je engleski, a Hoaka kao da je indijanski. Nije li tako?""Jest.""Što znaèi ta rijeè?""Ne mogu reæi jer još nisam nikada našao èovjeka pa ni Indijanca koji bi to mogao rastumaèiti. Ali ta bonanca je nepobitna stvarnost pa su je tražile veæ stotine gambuzina.1 Nekoliko od njih se veæ toliko približilo bonanci da su pronašli velike grude zlata, ali ni jednom još nije uspjelo da pronaðe ono glavno mjesto gdje leže cijele hrpe takvih gruda. Upravo sada se nalazimo u tom podruèju pa kad sutra krenemo dalje, naiæi æemo na mjesta gdje su te grude zlata naðene. Moguæe je èak i to da baš ovog èasa logorujemo u blizini te glasovite bonance. Zamislite samo kad bismo je kakvim sretnim sluèajem pronašli!"Te su rijeèi oduševile sve prisutne pa stadoše živo razgovarati, a Hum dobaci:i Kopaè zlata.148"Prije nego što zaspim, mislit æu na bonancu. Možda æu onda sanjati o njoj pa æu vam ujutro pokazati put. Što mislite o tome, gospodo?""To bi bio divan san!" odgovori Velièanstvo. "Uostalom, nije li upravo neshvatljivo da postoje ljudi koji poznaju tu bonancu, a ipak1 je ne koriste?""Tko je to? Zar zaista postoje takvi ljudi? Je li to istina?" zaèu se sa svih strana."Da, istina je; ima Indijanaca koji poznaju to mjesto, ali ga oni od mržnje prema bijelcima èuvaju kao tajnu. Samo kad nekad žele nešto kupiti od bljedokožaca i moraju platiti, odlaze onamo da skupe šaku malih nugeta, a u one velike komade ne diraju. Bijelci su se upravo u tim krajevima namjerili na takve silno glupe i zadrte ljude. Tek nedavno sam u Albuquerqueu razgovarao s nekim sveæenikom koji je u Estrechu de cuarzu sreo jednog Indijanca. Ovaj je bio gladan pa mu je sveæenik dao kruha i mesa. Nato je Crveno-kožac izvadio kožnatu vreæicu iz džepa i dao mu komadiæ èistog prirodnog zlata, dakle nuget, težak najmanje pedeset grama. Vreæica mu je bila puna samih takvih nugeta; cio mali imutak. Što kažete na to?""Zar ga sveæenik nije ništa pitao?" javi se jedan od prisutnih."Dakako da ga je pitao, ali razumljivo je da nije dobio nikakav odgovor. Indijanac je samo kratko rekao: ,Donio sam ga iz Bonance of Hoaka, ostajte mi zdravo!" Sveæenik je dopustio da mu Indijanac tim rijeèima zaèepi usta. Uostalom, ovaj je odmah otišao."

"Sveæenik" ga je morao zadržati i prisiliti ga da prizna gdje leži bonanca.""Sveæenik? To nije smio uèiniti jer bi se to protivilo i zakonu i njegovoj vjeri!""Što me se tièu i zakoni i vjera! Da ja naiðem na takvog Crvenokošca, probo bih ga ako mi ne prizna. Ali gdje leži taj Estrecho de cuarzo? Znate li to možda vi, Velièanstvo? I kako se to kaže engleski?""To su španjolske rijeèi i znaèe ,kremeni tjesnac". Znam gdje se nalazi jer æu vam iskreno priznati da sam i ja jedan od onih koji su uzalud tražili Bonancu of Hoaka. Bio sam èak i u Estrechu, ali nisam ništa našao premda bih se mogao149zakleti da sam bio posve u blizini nalazišta. Pripazite samo na to ime! Kremen! Upravo u kremenu nalazi se zlato. I tjesnac! Ta rijeè posve jasno kazuje k"ako je nastala

bonanca! Kroz taj tjesnac je nekada tekla voda koja je iz kremena isprala zlatno zrnje i grude pa sve to naplavila u jednu jamu. Ovdje sad leži zlato u vrijednosti od mnogo, mnogo milijuna pa je dosta da èovjek ispruži ruku pa da ga izvadi, samo ako zna gdje se ta jama nalazi. To je pomisao od koje bi èovjek upravo mogao poludjeti! Ako vas to zanima, sutra vam mogu pokazati taj Estrecho de cuarzo jer nas put vodi kraj njega." I te su rijeèi izazvale uzbuðenje koje se nikako nije moglo smiriti. Voða ga je uspio prekinuti tek kad je rekao zapovjednièkim glasom:"Ostavite to sada, senores! Zaboravili ste da moramo postaviti èetiri stražara jer mi ne pada na um da u Komanèe imam više povjerenja nego što vidim vlastitim oèima. Vi govorite tako glasno da se to èuje na milje daleko! Ne budete li mirni i tihi, neæete sutra vidjeti Estrecho!""Well, imat æete svoj mir, Velièanstvo", odvrati Humsvojim vedrim glasom. "Zavežite, dakle, džentlmeni i seiiori.Èuli ste da želim spavati i sanjati o bonanci! Tko me budesmetao u spavanju, neæe sutra dobiti svoju grudu zlata.Dakle, laku noæ, Velièanstvo, laku noæ!"On se ispruži na zemlji, položi glavu na sedlo koje mu je služilo umjesto jastuka, stavi nabijenu pušku nadohvat ruke i sklopi oèi."Doði!" šapnu Crni Mustang svom unuku. Oni se oprezno odšuljaše. Bilo je krajnje vrijeme da su to uèinili jer su se ona èetiri stražara udaljila od vatre, a jedan od njih je jedva pola minuta kasnije prošao upravo kraj onog mjesta na kojem su oni ležali. Da su se još nalazili ondje, morao bi ih svakako vidjeti.Kad su se dovoljno udaljili od logorišta bijelaca, Crni Mustang zastane, upitavši svog pratioca:"Jesi li sve razumio?""Sve", odgovori ovaj."Ja nisam razumio svaku rijeè, ali taèno znam smisao onoga što su govorili. Sutra æemo dobiti skalpove, oružje i konje tih bljedokožaca, a k tome još i sve ono što imaju sa sobom. Howgh!"150To je rekao tako odluèno kao da je posve siguran u svoju stvar. Ik Senanda je naprotiv bio manje uvjeren u to pa ga opomene:"Sigurno si vidio i èuo da ti bljedokošci nisu greenhorni1 koji se lako daju nadmudriti!""Ja æu ih ipak nadmudriti.""Smatram da bi bilo bolje da ih još danas napadnemo.""Govoriš kao mladi ratnik, a ja k"ao mudrac koji je nauèio da sve taèno odvagne. Èetiri stražara neprekidno obilaze logor pa bi primijetili da dolazimo. Osim toga, svi ti ljudi spavaju s puškama u rukama. Èim bi jedan od stražara zovnuo, oni bi smjesta skoèili na noge spremni na borbu i mnoge od nas ustrijelili. Ja naprotiv želim štedjeti naše ratnike da ne bih èuo još daljnje prigovore kad se vratim k svom plemenu. Ovdje ne smije poteæi krv ni jednog jedinog Komanèa.""Zaista bih veoma volio doznati kako to kaniš izvesti.""Èuo si da govore o bonanci!""Jesam.""Ja ne poznajem tu bonancu pa još nikad nisam èuo njezino ime, ali znam gdje se nalazi naša šapo-gaska2.""Uf!" trgnu se Ik Senanda. "Što misliš pod tim skrovi-štem?""Zar ne slutiš? Ti ga isto tako dobro poznaješ kao i ja. Ako odmah kreneš onamo, možeš veæ sutra ujutro biti kod Estrecha de cuarza. Ja æu s našim ratnicima hodati cijelu noæ da u isto vrijeme stignemo onamo."

"Kaniš li dakle biti ondje kad stignu bljedokošci?""Još mnogo prije, ujutro ili prije podne dok oni mogu doæi tek predveèer. Pripazi sad što æu ti reæi! Ti æeš iz naše šapo-gaske izvaditi toliko nugeta koliko je potrebno, otiæi æeš u Estrecho, predati nama konja i pustiti da te ondje pronaðu bljedokošci. Oni treba da opaze zlato pa æe pitati gdje se nalazi bonanca. Dugo æeš se opirati, ali æeš ih na kraju odvesti u Estrecho gdje æemo ih mi tako opkoliti da se neæe moæi braniti ni pobjeæi.""Uf", reèe Ik Senanda, jedva obuzdavajuæi smiješak. "To si nauèio od Old Shatterhanda!"1 Zeleniš, novajlija na Divljem zapadu.2 Skrovište zlata.151"Pametan ratnik može uèiti i od svog najveæeg neprijatelja. Pripremit æemo mnogo drva za vatru i èim bljedokošci udu u Estrecho, zabrtvit æemo drvetom ulaz i zapaliti ga. Onda æe oni biti isto tako uhvaæeni kao i mi u Birch-Holeu pa æe nam se morati predati."Ik Senanda ne reèe ništa. Razmišljao je."Smatraš li taj plan lošim?" upita njegov djed."Ne smatram, ali u njemu ima nešto što mi se ne sviða.""Što to?""Bijelci æe me ubiti.""Misliš li da æu ja sina svoje kæeri izvræi opasnosti koja æe ga stajati života?""Mislim da ti to doduše neæeš uèiniti namjerno, ali da æe ipak doæi do toga. Èim ti ljudi opaze da su nadmudreni, oni æe me dakako odmah smatrati izdajicom i osvetiti se na meni.""Neæe se moæi osvetiti jer æeš im pobjeæi prije nego što oni uopæe opaze da su zarobljeni.""Kako im mogu umaæi ako sam svezan?""Misliš da æe te vezati?""Mislim. Moram se naoko dati prisiliti da im odam gdje se nalazi bonanca. Oni æe dakle morati pretpostaviti da to ne èinim dobrovoljno pa æe me svezati da ne pobjegnem.""Ne vjerujem da æe te svezati. Ti ideš pješice, a oni imaju konje. Bit æe uvjereni da bi te za nekoliko koraka mogli stiæi ako pokušaš bježati pa te neæe svezati. Èim zaðu u Estrecho, moraš paziti na ulaz i smjesta dotrèati k nama èim opaziš da smo se pojavili noseæi drvo."èinilo se da se Ik Senanda samo upola smirio. Crni Mustang se trudio da rasprši njegove bojazni pa mu je to naposljetku i uspjelo, pogotovu kad je rekao:"Sve da ti i ne uspije da pobjegneš, ja æu s njima pregovarati onako kao što je Old Shatterhand u Birch-Holeu pregovarao sa mnom pa æe prvi uvjet da ih poštedim, biti upravo to da te puste na slobodu.""Da ih poštediš? A ja sam mislio da ih kaniš poubijati!""To æu i uèiniti, ali takvim neprijateljima smijem obeæati milost, a da nije prijeko potrebno da održim rijeè. Jesu li bljedokošci bili ikada prema nama iskreni i pošteni?" -o"Nisu.""Jesi li dakle sporazuman?"152

"Jesam. Uèinit æu to što tražiš od mene jer ne možeš iznevjeriti sina tvoje kæeri, a ratnici Komanèa stavit æe moju hrabrost jer sam stavio na kocku slobodu i život da ti te bijele ljude predam u ruke.""Onda doði!"Oni se vratiše onamo gdje su ih èekali Komanèi. Crni Mustang im s nekoliko rijeèi saopæi ono što su vidjeli i zakljuèili. Crvenokošci se nisu smjeli odmoriti i spavati veæ ih je naprotiv èekao naporan noæni marš, no ipak su pogla-vièine rijeèi doèekali radosno, iako nisu glasno klicali. Tu im se pružila prilika da osvoje konje, oružje i trideset skalpova. Veæ nakon nekoliko minuta krenuše prema Estrechu de cu-arzu dok je Ik Senanda odjahao u šapo-gasku svoga djeda.Put je zato bio težak jer su morali hodati noæu i prolaziti kroz krajeve u kojima su nailazili na velike teškoæe. Nisu, naime, smjeli poæi boljim i udobnijim putem, buduæi da æe se onuda kretati bljedokošci, a oni bi mogli otkriti tragove Komanèa.Hodali su bez odmora cijelu noæ preko brda, kroz neudobne doline i klance. Kad je svanulo, zaustaviše se da se malo odmore i da pojedu koji komad hladnog peèenog bizo-novog mesa. Zatim nastaviše put i to tako žustro da su nešto 0K0 sredine prijepodneva stigli u blizinu Estrecha.Predio u kojem se pružao taj klanac bio je veoma prikladan za njihove svrhe. Ovdje se od zapada prema istoku pružao uzak planinski lanac, gusto obrastao šumom. Tik ispred završetka lanca protezao se od sjevera na jug duboki usjek. Mora da ga je probila voda, koja je proticala tisuæljeæima, a možda je nastao i uslijed vulkanske erupcije.Veæ spomenuti uski planinski lanac èinio je jezik kop se pružao u ravnicu, a krajnji vrh toga jezik"a bio je odrezan. Kako smo spomenuli, taj je jezik bio obrastao gustom šumom, ali njegov odrezani vrh bio je, takoðer iz posve prirodnih razloga, potpuno gol. Sastojao se od tvrdoga kremena u èiju masu je vodio usjek, mjestimice širok jedva deset koraka; taj je odjednom naglo zakretao i veæ nakon svega nekoliko metara završavao pred okomitom stijenom. I obje stranice toga usjeka uzdizale su se tako glatko i strmo da nije bilo ni jednog jedinog mjesta na kojem bi se èovjek mogao uspeti gore. Bilo je kao da se priroda ovdje poslužila153golemom pilom za piljenje kamena, kako ljudskoj nozi ne bi pružila baš ni najmanje uporište. Tu nije bilo ni drveta, ni grma, i uopæe nijedne biljke koja bi našla mjesta ili hrane za korijenje.Taj usjek bio je onaj Estrecho de cuarzo za koji je èovjek s nadimkom "Velièanstvo" mislio da ga je nekoæ stvorio neki vodopad.Cim su stigli onamo, povukoše se Komanèi u šumu. Ulazu u Estrecho se nisu približili da ne ostave tragove. Samo njihov poglavica prišuljao se do usjeka da se uvjeri kako se ovdje nalazi posve sam. Kad se vratio k svojim ljudima zadovoljan uspjehom svoga istraživanja, našao ih je marljivo zaposlene skupljanjem suhog drva kojim su kasnije kanili hraniti vatru. Vezali su ga u velike svežnjeve da ih uzmognu lako prenijeti. Nedugo zatim ugledaše Ik Senandu kako jaše preko ravnice. Nije mogao taèno znati gdje se oni nalaze pa su zato pošli po njega. Predao im je svog konja k"oji umalo nije pao od umora, a bijelci ga nisu smjeli ugledati. Zatim Ik Senanda pokaza Crnom Mustangu nugete što ih je donio sa sobom. Ovaj ga potanko uputi kako se ima vladati, a Ik Senanda ode da zaigra svoju prilièno opasnu ulogu.Bijelci nisu slutili kakva ih velika opasnost oèekuje u Estrechu. Buduæi da nije bilo razloga da kreæu veæ ranom zorom, ostali su spavati do kasno ujutro, a zatim krenuše iz svog logorišta. Pri tome nisu otkrili tragove onih dvaju neprijatelja koji su im se prišuljali i prisluškivali ih. Jahali su sve do podne, a onda su se, pošto je postalo veoma vruæe, zaustavili na jedan sat da se odmore i oni i njihovi konji. Zatim nastaviše put

dok nisu prišli Estrechu možda na tri engleske milje. Put ih je vodio u neku kotlinu iz koje se dizalo jedno osamljeno drvo. Njihov voða, koji je sa svojim ljubimcem Humom jahao na èelu, pokaza onamo i reèe:"Vidite li ono drvo tamo dolje? Poznajem ga; to je putokaz po kojem znam da æemo, budemo li i dalje tako polako jahali, za jedan sat stiæi u Estrecho."Upozoreni tim rijeèima, svi jahaèi pogledaše prema dr-vetu, a jedan od njih, koji je imao vrlo oštre oèi, dobaci:"Ja osim drveta vidim još nešto, Velièanstvo. Ako se ne varam, ispod njega leži neka životinja. Uostalom, možda je to èovjek."154"Hm! Jedan osamljeni èovjek ovdje, u tom zabaèenom i opasnom kraju? Da to nije kakav gambuzino koji je èuo za bonancu i traži zlato? Moramo ga taèno pogledati."Ubrzo opaziše da je zaista ispod drveta ležao neki èovjek kao da spava. Da ga iznenadi, voða je s još nekoliko pratilaca sjahao i pješice tiho sišao dolje dok su ostali polako pojahali za njima.Èovjek ispod drveta mora da je èvrsto spavao jer nije èuo korake koji su mu se približavali. Èim su stigli do drveta, bijelci opkoliše spavaèa. Za pojasom je imao zadjenut komad kože složen kao vreæu. Gornji dio mu je meðutim virio iz pojasa. Bio je malo otvoren pa su bijelci u njemu opazili komadiæ èistoga zlata velièine lješnjaka."Tenipestad!" izmaknu se vodièu. "Taj èovjek ima nu-geta! To je neki mješanac, vjerojatno mestic. Nugete! Ovdje u blizini Estrecha! Da nije -? Odmah ga moramo temeljito ispitati."Dotle su se približavali i konjanici. Topot kopita probudi èovjeka. On otvori oèi, ugleda bijelce i prestrašeno skoèi. Kao nehotice posegne rukom za pojas, osjeti da mu je vreæica izvirila iz njega pa je naglo i bojažljivo gurne u pojas, tako da je svatko morao posumnjati da nešto skriva i da nije vidio zlato. To je dakako bio Ik Senanda koji je izvrsno igrao svoju ulogu. Ne sumnjajuæi ništa, padoše bijelci odmah u stupicu. Njihov voða upita strogo:"Smijem li te možda upitati tko si ti, polucrveno momèe?""Zovem se Yato Inda", odvrati ovaj. Opet je dakle spomenuo ime što ga je naveo veæ u Firwood-campu, ime koje je pobuðivalo povjerenje."Yato Inda? To znaèi ,dobar èovjek", ako se ne varam? Tko ti je bio otac?""Jedan bijeli lovac.""A tvoja majka?""Kæi Apaša.""Onda se ime slaže. Èemu se skiæeš u ovom kraju koji pripada Komanèima i u kojem nema uopæe Apaša?""Moje me pleme ne želi više.""Zašto?""Jer sam prijatelj bljedokožaca."155"Hm! Dakle izbacili su te iz plemena? I to se slaže jer imaš samo nož. Pušku su ti oduzeli?""Yato Inda æe otiæi bljedokošcima i od njih kupiti pušku.""Tako! To što su te Crvenokošci izbacili iz plemena znaci za nas preporuku. Ali ako kaniš kupiti pušku, moraš imati novaca.""Yato Inda ne treba novaca.""Ne treba? Misliš li da æe ti bijelci pokloniti pušku?""Neæe. Bljedokošci ne poklanjaju ništa, ali su zadovoljni i onda kad za puške i vatrenu vodu ne dobiju okrugao novac, veæ zlatne nugete."

"Ah, vatrena voda! Èini se da je vrlo rado piješ!""Da, vrlo rado", odgovori mješanac veoma iskreno i naivno."To znaci da nemaš okruglog novca, ali imaš zlatne nugete?""Yato Inda nema nugete, ali æe ih tako dugo tražiti dok ih ne naðe.""To zvuèi upravo kao da tražiš glasovitu Bonancu of Hoaka?"Voða bijelaca je mislio da je to rekao vrlo lukavo, ali mu još lukaviji Ik Senanda odgovori udesivši glupo i oholo lice:"Zar je i moj blijedi brat takoðer èuo za tu bonancu? Èini se da on smatra da je to laž, izmišljotina?""Zaista to smatram jer se tako mnogo zlata, koliko se ondje navodno nalazi na jednom mjestu, uopæe nigdje ne može pronaæi.""Uf!" viknu mješanac još mnogo samosvjesnije. "To nipošto nije neistina. Ta bonanca stvarno postoji.""Zaista? Zar ti možda znaš gdje je?""Ja znam gdje je i - uf, uf!" ispravi se on prestrašeno. "Znam da postoji."Lako se može zamisliti s kakvom su napetošæu bijelci pratili preslušavanje i kako je njihov voða u sebi trijumfirao kad se mješanac tako zaletio. "Velièanstvo" priðe bliže Ik Senandi i reèe:"Zarekao si se; kazao si više nego što si htio. Ne samo što znaš da postoji Bonanca of Hoaka, veæ znaš i gdje se nalazi!"156"Ne - ne ja to - ne znam jer ja - ja to ne srni -""Ne smiješ reæi, zar ne? Sad je gotovo, sad te imam, momèe! Gdje je ta bonanca? Hoæeš li priznati?""Ja - ja ne mogu ništa priznati jer ja to ne znam.""Tako! Lupežu! Doznat æu da lažeš! Pripazi samo!"On mu brzim pokretom ruke segne u pojas i istrgne mu vreæicu iz njega. Buduæi da ova nije bila sašivena, veæ se sastojala samo od svinutog komada kože, ona se pri tome razvila i puna šaka nugeta, koji su se nalazili u njoj, rasu se po zemlji. Mješanac užasnuto kriknu i brzo se sagnu da skupi rasuta zrnca zlata, ali bijelci su bili brži od njega. Oni najbliži se baciše na zemlju i stadoše brzo skupljati nugete prije nego što je on dospio da ih podigne. Velièanstvo ga zgrabi objema rukama za nadlakticu, trgnu ga uvis i zagrmi:"Vidiš li sad, lupežu, da si otkriven? Odakle ti nugeti?"Mješanac otvori usta, ali ne odgovori; pretvarao se kao da od prepasti ne može izgovoriti ni rijeèi i tek kad mu je to isto pitanje bilo nekoliko puta ponovljeno, on promuca:"Te - te nugete sam - našao sam ih.""Dakako! To i mi znamo! Ali gdje?""Ondje - tamo - tamo - juèer - našao sam vreæicu u šumi.""U šumi? Vreæicu? Takvu vreæicu punu nugeta neæe nitko baciti u šumu. To si zlato izvadio iz bonance pa æeš nam smjesta reæi gdje se ona nalazi!""To - to - ne mogu reæi!""Zar tako? Odmah æu ti dokazati da možeš! Dajem ti svega jednu minutu vremena. Ako dotle ne odgovoriš, zatje-rat æemo ti toliko metaka u tijelo koliko ovdje ima pušaka. Odluèi se dakle!"Svi bijelci uperiše puške u njega, a on viknu, izvrsno glumeæi prepast:"Ne pucajte, ne pucajte! Ta èuli ste da sam prijatelj bljedokožaca. Zato sam bez puške i bez konja morao napustiti svoje pleme. Zar da me zbog toga još i vi ubijete?""Ne zbog toga, veæ zato jer lažeš. Ako si zaista prijatelj bijelaca, onda budi iskren!"

"Ne smijem! Crvenim muževima je strogo zabranjeno da izdaju gdje se nalazi bonanca.""Ti nisi Indijanac, veæ mješanac; tebi dakle to nije zabranjeno. A da sam ja Indijanac i da me je moje pleme157izopæilo, nastojao bih da mu se na sve naèine osvetim. Zato imaš sad najbolju priliku ako nam kažeš gdje se nalazi Bo-nanca of Hoaka.""Osveta? Ah, ah - osveta!" viknu on kao da je došao na dobru zamisao."Da, osveta, osveta za onu gorku uvredu koju si morao podnijeti."Mješanac je još uvijek stajao kao da se ne može odluèiti. Na licu mu se jasno vidjelo da se bori sam sa sobom, a kad su svi bijelci navalili na nj, podbadajuæi ga, reèe on kao da popušta:"Sve kad bih - i htio - ipak ne mogu odati.""Zašto ne?""Jer su me izopæili iz plemena. Nikad se više ne smijem vratiti onamo. Moram poæi k bljedokošcima pa kod njih stanovati i živjeti. Zato trebam zlata, mnogo zlata jer bijelcima treba sve platiti, ako vam odam gdje je bonanca, vi biste mi sve oduzeli.""Kakve li gluposti! Koliko se zlata nalazi u toj bonanci?""Uf!" viknu on tobože nepromišljeno i trijumfalno. "Toliko da ga ne može odnijeti ni pedeset konja.""Je li to moguæe!" viknu Velièanstvo. "Je li to istina, zaista istina?""Jest. Sam sam ga vidio.""Kada?""èesto, a danas prije podne posljednji put.""Èujete li, ljudi? Saberite se, zaboga, da ne poludite! Takva masa, takva neizmjerna masa zlata! To je dovoljno da se kupe èitave Sjedinjene Države, a taj glupan ovdje misli da on sve to treba samo za sebe da bi mogao platiti pušku i vatrenu vodu! Èovjeèe, kažem ti, ako imaš samo toliko zlata koliko ti stane u obje ruke, moæi æeš udovoljiti i najveæim željama i do mile volje piti vatrenu vodu. Ali neæeš dobiti samo tako malo. Ako nam pokažeš bonancu, podijelit æemo: ti æeš dobiti jednu polovinu, a mi drugu; onda se možeš smijati tim tvojim Apašima i živjeti krasni je nego predsjednik koga nazivate bijelim ocem.""Krasnije - nego - nego bijeli otac? Je li to istina?" upita mješanac opijen od radosti, kao da predsjednikov život predstavlja sebi tisuæu puta divnijim od života u vjeènim lovnim poljanama.158"Da, da, zaklinjem ti se na to svim što mi je sveto! Dobit æeš sve, sve, upravo sve što ti srce zaželi.""I vatrene vode koliko god želim popiti?""Više, mnogo više vatrene vode nego što bi stalo u Mis-sissippi! Samo mi brzo reci gdje se nalazi bonanca!"Mješanèevo lice je postajalo sve vedrije i vedrije. Bilo je jasno da je stajao neposredno pred time da oda dragocjenu tajnu ali ipak izrekne i posljednju misao:"Vas je više od trideset ratnika, a ja sam sam, bez oružja. j Ako vam pokažem bonancu, vi æete uzeti sve za sebe, a mene I æete otjerati bez igdje ièega."1 "To je besmislica! Mi smo pošteni ljudi te æemo ti dati" polovinu. Rekao sam ti to pa æu održati rijeè. Ako nam pakne kažeš, mi æemo te bez milosti ustrijeliti i to odmah, ovdje,; na ovom mjestu na kojem sad stojiš. Odaberi brzo! Ili smrtili toliko vatrene vode koliko možeš ispiti celog života!"

Voða bijelaca je bio neopisivo uzbuðen, a ne manje i ostali bijelci. Preko pedeset konjskih tovara èistoga zlata! To se nije moglo ni zamisliti! Njihovi pohlepni pogledi kao da su se zalijepili o mješanèeve usnice. Èinilo se da je ovoga isto tako potresla prijetnja kao i obeæanje da æe dobiti cio Mississippi pun vatrene vode. On odgovori na opæe oduševljenje:"Yato Inda æe vam pokloniti svoje povjerenje; povje-rovat æe da smije uzeti polovinu zlata pa æe vam pokazati gdje leži Bonanca of Hoaka."Svi poèeše klicati od radosti, podižuæi oduševljenu buku koju zapadnjaci oznaèuju rijeèju "shout". Èak i voða bijelaca je mahao rukama kao krilima vjetrenjaèe po zraku i skakao od radosti usprkos svojoj poodmakloj dobi, sijedoj bradi i poput snijega bijeloj kosi. Samo jedan jedini meðu njima toliko je vladao sobom da je umio bar donekle svladati uzbuðenje. Bio je to Dugaèki Hum èije je lice doduše takoðer sjalo od radosti, ali je ipak tako glasno viknuo u opæu buku da su ga svi èuli:"Milordi i džentlmeni, seiiori i gospodo! Nas oèekuje neizmjerna radost, ali naše poštenje ne smije da bude manje. Tom smo èovjeku obeæali polovinu zlata pa smatram da æemo to obeæanje i održati.""Da, da", nasmije se Velièanstvo, i "da, da, da, da", na-smijaše se i ostali.159Njihov je smijeh i više nego jasno pokazao da uopæe i ne misle da to uèine. Mješanac se pretvarao kao da mu taj smijeh nije nipošto sumnjiv, pa izjavi:"Sad æu vas odvesti u bonancu; neæete morati daleko.""Ne moramo daleko?" upita Velièanstvo. "To sam i mislio. Bonanca se nalazi u Estrechu, zar ne?""Tako je.""Onda bismo je i mi mogli naæi.""Ne biste", odgovori mješanac vrlo samosvjesno. "Mogli biste je tražiti duge, duge godine, ali je ne biste pronašli.""Onda poði ispred nas, ali da nisi pokušao pobjeæi! Naši bi te meci smjesta probušili."Mješanac se pretvarao kao da nije èuo tu prijetnju pa krene bez krzmanja. Znao je da svi ti bijelci idu u susret sigurnoj propasti. Mnogo, mnogo lakše mu je uspjelo da provede svoj plan nego što je mislio.Razumije se samo po sebi da su oduševljeni bijelci, puni povjerenja, razgovarali samo o bonanci. Jedino Hum je bio šutljiv; jahao je posve na kraju i pitao sam sebe kako da stvar izvede da bi svoje drugove naveo da se prema mješancu ponesu pošteno. Malo kasnije priðe mu Velièanstvo i upita ga, smijuæi se:"Ono što ste malo prije govorili o poštenju, sigurno je bila samo šala, zar ne?""Nije, ser. Taj èovjek nam predaje polovinu svoga blaga, a mi mu za uzvrat ne dajemo ništa. Bili bismo zaista najbjedniji nitkovi kad ne bismo održali obeæanje koje smo mu dali.""To je dakle vaše pravo i ozbiljno mišljenje? Pshaw! Nikad nisam bio nepošten pa neæu ni biti, ali svatko zna da se obeæanja zadana Indijancima ne moraju održati.""Onda je to sramotno mišljenje, ser, tako da ja - hm -! Uostalom, taj Yato Inda nije Indijanac; njegov otac bio je bijelac.""Onda je to pogotovu razlog da se ništa, ama baš ništa ne obazremo na nj jer takvi mješanci ne spadaju nijednom narodu pa prema njima ne možemo imati obaveza. Neka nam pokaže bonancu i neka ide kud god želi.""Bez njegove polovine?""Dakako bez nje! Bilo bi upravo ludo od nas da mu ostavimo tako golemu kolièinu zlata!"160

"Ja ne dopuštam da ga prevarite.""Nemojte da vam se nasmijem! Ta šta možete vi jedan poduzeti protiv svih nas ostalih?""Mogu!""što to? što ste nakanili?" oštro upita Velièanstvo,"To što æu poduzeti ravnat æe se potpuno prema vašem poštenju.""Treba li da to bude prijetnja, ser?""Ne budete li pošteno postupali s mješancem, onda to i jest prijetnja."Winnetou je zlato nazvao deadlj-dust1 jer je veæ u brojnim sluèajevima iskusio kakvu nesreæu je sretnim nalaznicima nanio taj metal do kojeg su došli brzo i lako. I ovdje, gdje bijelci nisu još ni ugledali bonancu, veæ su se pokazale posljedice pohlepe za njim. Voða èete, èiji je ljubimac dosad uvijek bio Hum, odbaci prijateljstvo i zaprijeti mu dok mu se na licu pokazao izraz neumoljivog neprijateljstva:"Da se niste usudili opomenuti mješanca ili poduzeti bilo što protiv nas! Kad se radi o Bonanci of Hoaka, ja ne znam za šalu, a svi ostali misle što i ja. Zato vas opominjem i velim vam: èuvajte se, jer vam je inaèe metak siguran!"Izrekavši tu prijetnju, koju je potpuno ozbiljno mislio, Velièanstvo potjera konja i odjaše s mješancem na èelo povorke, a Hum ostane posljednji; da, on je štaviše usporio korake svog konja jer su njegovi drugovi, jašuæi tik ispred njega, èuli njegov razgovor s voðom pa su se okrenuli k njemu da mu se i oni ozbiljno zaprijete. Sve više zaostajuæi, naposljetku je svoje drugove izgubio s vida. I on je isto tako želio da se domogne tog silnog zlata kao i oni, ali se ljutio zbog prevare što su je kanili poèiniti, pa stoga nije jednakom brzinom jahao za njima.Tako se dogodilo da je kasnije od njih ugledao stijene iza kojih se navodno nalazila bonanca. Kad mu je pogled pao na njih, on ustuknu zaustavivši konja. Trenutak kasnije skoèi èak iz sedla da ga ne bi tako brzo opazili jer je kod Estrecha ugledao neke ljude kako trèe amo-tamo. To nikako nisu mogli biti njegovi drugovi. Odmah zatim liznu plamen u vis i on zaèu urlanje brojnih glasova što mu je pokazalo da se pred njim nalaze Indijanci.i Smrtonosna prašina. 11 Crni Mustang161l !"iM "Hum se prestraši. Sreæom se upravo poèeo spuštati sumrak pa ga Crvenokošci nisu ugledali, a osim toga, oni su bili zauzeti Estrechom te se više nisu obazirali na druge stvari vjerujuæi da su svi bijelci došli u stupicu.Hum je odluèio da pokuša spasiti svoje drugove. Da ga Indijanci ne opaze, prièekao je dok se nije posve smraèilo, a onda pojase dalje ali ne prema vatri, koja se sad još jasnije vidjela, veæ nalijevo prema istoku da bi u sigurnoj udaljenosti iza kakve stijene privezao konja i oprezno se prišuljao. Vatra je gorjela na zapadnoj strani stijene. On odjaše prema istoènoj i ondje pronaðe skriveni kutiæ u kome ostavi konja. Trebao je dosta vremena da se približi Crvenokošcima jer se morao kretati veoma oprezno. Šuljajuæi se prema zapadu, stiže naposljetku do one usjekotine u tlu koja je ulaz u Estrecho rezala od glavnog lanca brda. Ovdje legne na zemlju i otpuže do ugla s kojega je nalijevo u udaljenosti od nekih dvije stotine koraka vidio vatru. Plamtjela je tako visoko i široko da joj je sjaj dopirao sve do njega. Nipošto se nije smio usuditi da priðe bliže jer je ugledao velik broj Crvenokožaca koji su neprekidno bacali svežnjeve drva u plamen.To nisu meðutim bili jedini Indijanci. Svjetlo je obasjavalo i stijene, a kad je pogledao gore, opazi još mnoge druge Indijance koji su se s njemu nepoznatih razloga uspinjali

na brdo, razmještajuæi se na njemu. Zatim zaèu neki glas koji je odjeknuo s visine. Prema naèinu izražavanja morao je to biti Crvenokožac jer se služio mješavinom engleskog i indijanskog jezika kakvom se služe Indijanci. Hum nije doduše mogao razumjeti svaku pojedinu rijeè, ali je ipak shvatio pravi smisao, a taj je, sažeto uzevši, glasio:"Odbacite oružje i povucite se u stražnji dio Estrecha! Tko ispali i jedan hitac ili se pokuša bilo kako braniti, umrijet æe na muèenièkom stupu; tko se pak preda bez otpora, njemu æemo pokloniti slobodu i život."Ah, sad znam što je na stvari, pomisli Hum. Indijanci su opkolili bijelce u bonanci. Bonanci? Sad mi je sinulo? Ovdje uopæe ne postoji nikakva bonanca, veæ nas je taj lupeški mješanac, špijun Crvenokožaca, zaludio svojim nuge-tima samo zato da nas preda crvenima u ruke. Prava je sreæa da sam pošten èovjek jer da to nisam bio, onda bih sad zajedno s ostalima sjedio u toj kaši! Treba ih izbaviti iz tenevolje, a to mogu uèiniti samo ja! Ali kako? Njih je samo trideset, a èini mi se da je Indijanaca bar tri puta toliko.Neko je vrijeme razmišljao kako da pomogne drugovima, a onda reèe sam sebi:"To je teško, neizmjerno teško, ako uopæe nije i potpuno nemoguæe. K vatri ne mogu, ovamo na stijenu se takoðer ne mogu uspeti jer je na njoj gotovo isto tako svjetlo kao i dolje. Hm, što ne mogu uèiniti na sjevernoj strani, možda æe mi uspjeti na južnoj!"On se okrenu i požuri niz stijenu da obiðe oko njezina šiljka i da prijeðe na drugu stranu. Meðutim, jedva što je prešao stotinjak koraka kad pred njim iznikne iz tame neki maleni uskogrudi èovjek i doviknu mu:"Stoj, dragi neznance! S kim se vi to utrkujete? Budite Ijubezni pa smjesta zaustavite svoje noge jer æu vas inaèe ovom puškom prostrijeliti!"èovjek, koji ga je zaustavio, bio je oèito bijelac pa nije bilo vjerojatno da mu je neprijatelj, ali Hum je bio toliko obuzet mišlju da brzo prijeðe na drugu stranu Estrecha da nije ni pomislio na to kako je neobièan i nerazjašnjiv taj iznenadni susret, a niti je poslušao pridošlicu i zaustavio se, veæ mu samo naglo odgovori:"Pustite me! Ne smijem gubiti ni sekunde!"On jurnu dalje ali taj isti glas doviknu za njim:"No, taj èovjek nije od puža nauèio trèati. Uostalom, daleko neæe stiæi. Veæ vidim gdje dolazi udarac!"Hum nije znao što to ima znaèiti, ali je to doznao veæ za nekoliko trenutaka. Jer tek što su utihnule te rijeèi, us" pravi se pred njim jedan drugi èovjek. Jednom ga rukom zgrabi i zadrži, a drugom ga tako tresne po glavi da se onesvijestio. Sad se dakle nije nalazio u ništa boljem položaju od njegovih drugova koje je htio spasiti.Oni su, kako smo veæ spomenuli, jahali pod mješanèe-vim vodstvom i stigli do visoke kremene stijene u koju se duboko zarezao uski Estrecho de cuarzo. Bijelci su, ne oklijevajuæi nimalo i puni povjerenja jahali za njim, pa nisu posumnjali ni onda kad se mješanac zaustavio, pokazao preda se i rekao:"Neka bljedokošci sjašu i neka tamo gdje klanac zavija sputaju konjima prednje noge. Ja æu dotle brzo otvoriti skriveni rudnik da bih im odmah mogao pokazati bonancu."16211163Rekavši to, klekne on uza stijenu i poèe èeprkati po izmrvljenom kamenju kao da želi otvoriti ulaz u bonancu. Zato oni do posljednjeg èovjeka projahaše kraj njega, a samo voða, koji je bio sjahao, zastane i pohlepno upita:"Ovdje je dakle zakopano to silno zlato?""Jest", klimnu mješanac.

"Onda æu ti pomoæi da to što prije obavimo.""Jama je tako uska da može kopati samo jedan èovjek."Ik Senanda je namjeravao da zaposli voðu i odvrati njegovu pažnju. Ovaj je bio toliko nestrpljiv da je, ne sluteæi ništa, povjerovao i zapovjedio Ik Senandi:"Onda se odmakni! Sam æu kopati."On èuène i poèe objema rukama marljivo uklanjati razmrvljeno kamenje. Ik Senanda ga je èasak promatrao, a onda tiho uzmakne nekoliko koraka i brzim pogledom se uvjeri da se ni jedan od svih onih bijelaca, koji su još bili zabavljeni svojim konjima, ne obazire na nj. Zatim neèujno klizne prema ulazu u klanac.U tom èasu okrenu se Velièanstvo prema njemu: "Zo-unds!" viknu. "Mješanac!" Naglo skoèi na noge i trgne revolver. Hitac prasnu, a Ik Senanda pade, proklinjuæi.Prasak revolvera odjeknu upravo jezovito od stijene klanca, a istodobno mu odgovori grmljavina drugih hitaca. Na ulazu u klanac zaplamsa vatra koja se za nekoliko sekundi tako razgorjela i proširila da je potpuno zatvorila usku pukotinu, a vani iza vatre odjeknu prodirni urlik Komanèa.Voða bijelaca je smjesta skoèio k mješancu, zgrabio ga snažnim rukama i odvukao ga u stražnji dio usjekotine premda se ovaj opirao i udarao oko sebe."Opkolili su nas Indijanci", viknu on. "Brzo se zaklonite iza zavoja gdje nas ne mogu pogoditi, i pomozite mi da sve-žem ovog izdajicu."Njegov je nalog bio brzo izvršen i Ik Senandi zaèas svezaše ruke na leðima. Stenjuæi, èuèao je meðu bijelcima, a iz rane na koljenu tekla mu je krv."Èini se da smo zapali u opasnu stupicu, ljudi", promuklo æe Velièanstvo. "Ovaj nitkov bio je špijun pa nas je namamio u nju. Ali neæe se tome dugo radovati. Utrošit æemo na njega jedno dobro uže! U prvom redu mora nekolicina od nas tamo na onaj ugao da puškama osigura ulaz kako nam se Crvenokošci ne bi približili."Ljudi poslušaše njegovu zapovijed, a on ispitijivo pogleda gore uz stijene."Ovuda se ne može uspeti ni vjeverica, a još manje èovjek", reèe jedan od njegovih ljudi. "Ali gledajte, ovdje je izboèina u stijeni kao stvorena za ovog momka. Možemo o nju prièvrstiti uže kao na kakvu granu."On hladnokrvno razmota laso da ga baci na izboèinu."Tako je pravo, Fred", reèe Velièanstvo, "a ti, mladiæu, spremi se jer ti preostaje još svega pet minuta da se pripremiš za vjeènost. Ako smo veæ mi izgubljeni, onda treba da bar ti kao prvi poðeš na put."Mješanac problijedi zbog tih iznenadnih i strašnih priprema pa promuca drhtavim usnama:"Što - što hoæete? Pustite me na slobodu! Griješite! Ja sam - ja sam nedužan!""To možeš pripovijedati tamo prijeko na drugom svijetu, ali ovdje to nema svrhe. Progledali smo te. Odao te je tvoj bijeg.""Ja - ja nisam pobjegao - ja sam se - ja sam se htio samo ogledati - jer sam - èuo neki sumnjivi zvuk.""Da, taj zvuk je bio tako sumnjiv da æemo te mi sad linèovati. Ne trati vrijeme beskorisnim brbljanjem jer je prva minuta eto veæ prošla."Dva èovjeka odvukoše Ik Senandu do stijene ispod one izboèine s koje se veæ njihala omèa."Varate se, zaista se varate!" zaplašeno viknu Ik Senanda. "Ja sam prijatelj bijelaca, vjerujte mi to! Zar ste ubojice? Ako me odriješite, vidjet æete da æu se uz vas boriti protiv Indijanaca.""Radije to neæu ni pokušati, mladiæu", promrmlja Velièanstvo, pogledavši na krupni starinski nikleni sat što ga je izvukao iz džepa. "Ne zaboravi da ti još preostaju svega tri minute."

Mješancu je na èelo izbio znoj; premda se opirao, ljudi mu spretno prebaciše omèu oko vrata i stegnuše je malim trzajem."Dat æu vam zlata, mnogo zlata", zastenje Ik Senanda, "ako mi poklonite život. Bez mene neæete nikad pronaæi Bonancu of Hoaka!""To ti rado vjerujemo", kimne Velièanstvo, "ali i uz tvoju pomoæ teško da bismo je našli. Uostalom, tvoje zlato nam164165rionako sad ne bi koristilo jer se sad radi o našim skalpovima!""I njih vam mogu spasiti budete li imali povjerenja u mene. Tokvi Kava æe vas pustiti na slobodu ako se ja zauzmem za vas.""Ahsad si se opet odao! Odakle znaš da nas je on to opkolio? Ti si nas dakle izruèio u ruke najgorem od svih Crvenokožaca, tom krvniku lovaca? Ne preostaje nam dakle nikakva nada, ali i ti uzalud cviliš moleæi milost.""Ako me pustite na slobodu, neæe vam se ništa dogoditi, ali ako me ubijete, budite sigurni da æete umrijeti najokrutnijom smræu na muèenièkom stupu! Budite pametni i nemojte sami sebe upropastiti mojom smræu.""Dakle si, ipak, s istinom izašao na javu? Ali mi se ne dajemo zaluditi. Umjesto da brbljaš trebao si se pripremiti za vjeènost. Svega još jedna minuta! Spremite se, gospodo!"Te su rijeèi bile upravljene onoj dvojici koja su držala drugi kraj lasa da bi svezanog sužnja u danom trenutku povukla uvis.Ik Senanda se od oèaja uspravio i pokušao otrgnuti usprkos svom ranjenom koljenu. Nekoliko ljudi moralo ga je pritisnuti natrag o zemlju jer mu je smrtni strah udvo-stuèio snagu."Ne smijete me ubiti! Pozvat æu u pomoæ! Tokvi Kava! l"ok-vi Ka-va! - U pomoæ!""Posljednja minuta je prošla", reèe sijedi voða koji je mirno stajao kraj njih. "Povucite, momci!"Snažni trzaj povukao je tijelo Ik Senande uvis. Njegove su noge pokušavale da se još trenutak zadrže na zemlji, a onda zalebde u zraku. Stao se grèevito trzati, ali su mu pokreti postajali sve slabiji i slabiji. Tijelo mu se ispruži. Ik Senanda je bio mrtav.U meðuvremenu se spustila noæ, a ovdje u klancu bilo je još tamnije nego vani na otvorenom. Nitko nije èuo Ik Senandu da zove u pomoæ jer su Indijanci i dalje urlali. Bijelci opaziše da se njihovi neprijatelji uspinju na stijene s obje strane usjeka i da zaposjedaju rubove klanca. Onda se sve postepeno smiri.Bijelci su mješanèevo tijelo spustili na zemlju i odvukli ga posve na kraj klanca. Sad su, šapæuæi, vijeæali kako da pobjegnu iz stupice. Na stijene se nikako nisu mogli uzverati166pa su zato na prijedlog Velièanstva htjeli pokušati da konjima jurnu prema izlazu iz klanca i u galopu se probiju kroz vatru.Ali tek što su prošli nekoliko metara, kad im odozgo doviknu neki oštar zapovjedan glas:"Stoj! Neka bljedokošci ne jašu dalje! Ja sam Tokvi Kava, poglavica Komanèa, a uza me stoji šest puta pedeset ratnika. Vi možete samo jedan po jedan skoèiti kroz vatru, a mi æemo vas takoðer jednog po jednog ustrijeliti.""Do ðavola!" škrinu Velièanstvo, okrenuvši se svojim ljudima. "Jeste li èuli što je rekao? Taj èovjek ima pravo. Tu se ne da ništa uèiniti. Izaæi ne možemo. On æe zatražiti naše skalpove pa možemo biti sretni ako ga nagovorimo da nam ostavi bar goli život."

Sad se opet zaèu glas Crnog Mustanga: "Budu li se bljedokošci branili, izgubljeni su. Ali ja æu im pokloniti život ako nam se predaju."Bijelci skoèiše s konja i ponovo održaše kratak dogovor, odluèivši da se upuste u pregovore s Crvenokošcima i da luk"avštinom pokušaju od njih iznuditi što bolje uvjete. Zato Velièanstvo doviknu poglavici:"Što imate protiv nas da s nama postupate kao s neprijateljima? Pa mi vam nismo uèinili ništa nažao!""Svi bljedokošci su naši neprijatelji", glasio je odgovor. "Za vas postoji samo jedan jedini naèin da spasite život: da nam se predate bez otpora. Odbacite oružje i pustite na slobodu svog zarobljenika!""Behold! Dotle još nismo došli. Istina je da ste nas opkolili, ali pokušajte samo da nas izvuèete odavde! Upravo naše puške æe vam dokazati da je besmislica da u nama gledate nemoæne zarobljenike.""Uf! Daj se najprije malo ogledaj po svom zatvoru! Ovdje gore na rubovima stijene stoji više od deset puta deset ratnika Komanèa spremnih da vam na moj znak pošalju svoje metke.""Koban položaj!" Šapnu Velièanstvo. "Ako je tome tako, oni æe nas odozgo potamaniti, a da ni jednome od njih ne uspijemo pokazati zube. Zato najprije èujmo kakve nam postavljaju uvjete."Okrenuvši se opet gore, on glasno viknu:167"Posve je svejedno koliko vas je. Mi vas se ne bojimo. Ali ja sam èuo da je Tokvi Kava hrabar i pravedan poglavica i da nije nikada neprijatelj onima koji ga nisu uvrijedili i nisu mu nanijeli nikakve štete. Zato sam uvjeren da æeš smjesta obustaviti sadanje neprijateljstvo kad èuješ tko smo, a i to da u ovom kraju ne tražimo ništa, veæ želimo samo kroz njega projahati. Ja sam dakle spreman da razgovaram s tobom.""Onda izaði! Moji ratnici æe te dovesti ovamo gore!" "Ponosni poglavica Komanèa ne može ozbiljno zatražiti da poðem k njemu. Nas je samo trideset dok on, kako sam veli, ima uza se tri stotine ratnika. Ja bih sve stavio na kocku kad bih izašao odavde, a on se naprotiv ne izlaže nikakvoj opasnosti ako doðe k nama dolje u Estrecho.""Ja sam poglavica pa ne vidim razloga da trèim za nekim bljedokošcem!" ponosno odgovori Crni Mustang. "Ali ja æu vam poslati Kitu Homašu kao pregovaraèa. Hoæete li mu dopustiti da se vrati èim on to zatraži?" "Hoæemo!""I u onom sluèaju ako se ne složite?" "I u onom." "Govoriš li istinu?""Govorim. Uvjeravam te da ne spremam nikakvur stupicu.""Onda æe Kita Homaša doæi."Malo kasnije razmakoše Indijanci zapaljeno drvo na ulazu u klanac tako da je izmeðu plamena i stijene ostao slobodan prostor k"roz koji je preskoèio Kita Homaša. Ponosnim koracima i uzdignute glave prišao je Crvenokožac Velièanstvu pa obojica sjedoše. U meðuvremenu se spustila mrkla noæ te su samo mjesec, polako se uzdižuæi, i titrava vatra nejasno osvjetljivali klanac.Stari je zapadnjak znao da prema obièajima Indijanaca pobjednik ima poèeti razgovor. Zato je šutio i èekao sve dok Kita Homaša nije nakon duljeg vremena upitao:"Bljedokošci su dakle uvidjeli da je ludost da se braneod nas?""Nismo", odgovori bijelac, "to još nismo uvidjeli." "Onda ste roðeni bez mozga. Nitko se ne može uspetiuz stijene, a ni jedan konj i ni jedan konjanik ne mogu168

prodrijeti kroz žar vatre. Samo odozgo vas promatra dva puta po stotinu oèiju, a stotinu pušaka je spremno da vas uništi.""Pshaw. Tih pušaka se ne bojimo. Ovdje u Estrechu ima dovoljno zaklonjenih mjesta koja æe nas zaštititi pred vašim mecima.""A kako dugo æe potrajati ta zaštita?" prezirno æe Crvenokožac. "Zapravo nije potrebno da na vas trošimo metke. Mi imamo vani vode i divljaèi koliko god hoæemo, a vi toga ovdje nemate. Dovoljno je da poèekamo dok vas glad i žeða ne istjeraju odavde.""To može još dugo potrajati!""Uf! Što dulje potraje, to æemo biti manje obzirni prema vama pa neæete više moæi raèunati na našu milost. Ako se pak predate odmah sada, vidjet æete da u našim srcima ima još milosti.""Što tražite od nas?""Iskopali smo ratnu sjekiru protiv svih bljedokožaca pa biste zapravo morali umrijeti na muèenièkom stupu, ali Tokvi Kava mi je dao nalog da vam ponudim život i slobodu ako izruèite svog zarobljenika i sve svoje oružje.""Zar možda i konje?""Ne, ratnici Komanèa su tako bogati u dobrim konjima da prezirno odbijaju one loše što ih vi imate.""A našu preostalu imovinu?""Pshaw! Sve što imate za nas je tako bezvrijedno kao suhe vlati trave što ih vije vjetar. Mi hoæemo vaše oružje i ništa drugo.""Ali onda ne možemo poæi u lov da bismo namakli hrane i posve smo nemoæni prema neprijateljima ako ih susretnemo.""Vi zadržavate svoje konje, a najbliža tvrðavica bljedokožaca nije baš daleko. Možete brzo stiæi onamo i ondje dobiti sve što trebate. Sad se odmah odluèite jer Crni Mustang neæe dugo èekati.""Najprije se moram dogovoriti sa svojim ljudima."Velièanstvo ustane i povuèe se sa svojim drugovima iza zavoja klanca dok je Indijanac ostao mirno i nepokretno sjediti.Velièanstvo obavijesti drugove koji nisu slušali razgovor o svemu o èemu je govoreno i šapnu:169"Oni nemaju ni pojma da smo objesili onog polukrvnog nitkova! Zahtijevaju da im ga izruèimo, a traže i naše oružje. To je prokleto neugodna stvar, gospodo. Naša jedina nada sastoji se u tome što je dugaèki Hum pobjegao. Mora da je zaostao za nama, a da su ga oni uhvatili, onda bi taj crveni lupež to bio veè rekao."Stali su vijeæati i zakljuèiše da èe pristati na zahtjeve Tokvi Kave ukoliko im ovaj ostavi bar nekoliko pušaka i noževa. Mješanèevu smrt htjeli su zatajiti Indijancima pa ovoga svezati za konja i u tami ga povesti kao taoca uz obeæanje da æe ga kasnije pustiti na slobodu.Velièanstvo ustane i vrati se teškim korakom oborene glave do Kite Homaše."Što ste odluèili?" upita ovaj."Prihvatit æemo vaše uvjete ako nam ostavite bar tri puške i deset noževa, kako bismo -"U tom trenutku zaèuše se visoko iznad njih neki glasovi, šumovi i gužva, a zatim glasne rijeèi:"Natrag, Komanèi! Ovdje stoji Winnetou, poglavica Apaša! Old Shatterhandova èarobna puška progovorit æe svakome tko se usudi približiti!"Odgovori mu bijesni krik:

"A ovdje stoji tokvi Kava, poglavica Komanèa. Bliži se èas osvete. Sad æu uzeti vaše skalpove! Na njih, ratnici Naiinija!""Samo doðite ako imate srca, vi crveni lupeži!" odgovori mu neki uzbuðeni glas. "Tetka Droll æe vas veoma ljubazno doèekati. Poèekaj samo, lupežu, odmah æeš odletjeti dolje."Onda se zaèu šum kao da neki predmet pada dolje i èas tresnu ljudsko tijelo tik kraj Velièanstva na kameno tlo. U titravom svjetlu vatre dalo se razabrati da je to Indijanac."Uf, uf!" prestrašeno viknu Kita Homaša, "to je -""Jesi li mu pokazao put u vjeène lovne poljane, bratiæu Droll?" odjeknu gore još jedan glas. "Pazi, pazi, odmah æe još jedan nestati u podzemlju!"Drugo tijelo poleti u dubinu pa teško i muklo tresne na dno klanca. Palo je treæe i èetvrto tijelo, a nekoliko hitaca, planuvši brzo jedan za drugim, dokaže da je progovorila èarobna puška u Winnetouovim rukama! Onda se sve smiri. Mjesec koji je neko vrijeme bio sakriven iza oblaka, upravo170je izašao pa ljudi u klancu ugledaše dva èovjeka koji su se teško rvali na rubu stijene. Odjednom je jedan od njih bio trgnut uvis, a odmah zatim poleti u velikom luku kroz mrak. Kita Homaša ustuknu sav užasnut kao da ne može vjerovati svojim oèima, a zatim se sagne k èovjeku èije su kosti bile smrvljene."Tokvi Kava, veliki poglavica Komanèa je mrtav!" tiho reèe.Preko ruba stijene spusti se laso a po njemu sklizne neki èovjek i priðe crvenom pregovaraèu."Uf, uf!" viknu ovaj. "Old Shatterhand!""Da, ja sam. Sprijeèili smo vašu podlost, a poglavica i još nekoliko Komanèa platili su je životom. Pretpostavljani da si ovlašten da sa mnom nastaviš pregovore koje si poèeo s tim hrabrim ljudima ovdje."Crvenokožac se ubrzo snašao, hladnokrvan kao pravi Indijanac."Kita Homaša je zamjenik mrtvog poglavice. Što mi ima saopæiti Old Shatterhand?""Izaði k svojim ratnicima i zapovjedi im da se brzo saberu deset puta po deset koraka od ulaza u klanac. Uèinite li to, ne morate se bojati daljnjih neprijateljstava pa æemo vam dopustiti da sa sobom ponesete mrtve. Ne poslušate li, naše æe puške nastaviti da govore, a plaè i jadikovanje u kolibama Komanèa postat æe još veæe i glasnije. Požuri se jer tvoj odgovor oèekujemo u najkraæe vrijeme."Ne odgovorivši ni rijeèi, poðe Kita Homaša prema izlazu, a Velièanstvo priðe malo nesigurno i veoma zaèuðeno bliže:"Good evening, mister! To se sve odvilo tako brzo da sin moje majke svojim crvljivim mozgom ne može uopæe pratiti cijelu stvar. Ja sam sav ukoèen od èuda, ser. Jeste li vi zaista Old Shatterhand?""Jesam. Smijem li doznati vaše ime?""Moje ime vam je sigurno posve nepoznato. Èak i ja ga tako rijetko èujem da sam ga gotovo zaboravio. Ljudi me obièno zovu , Velièanstvo"."Ah, Velièanstvo! O vama sam veæ èuo. Ljudi pripovijedaju da ste vrlo iskusan i prokušan zapadnjak pa me zato zaista èudi da ste dopustili da vas unuk Crnog Mustanga tako namami u stupicu."171"Unuk Crnog Mustanga? Ja ga uopæe ne poznajem!" "Dobro ga poznajete. Onaj mješanac koji vas je doveo ovamo, sin je jednog bijelca èija je squaw bila kæerka Crnoga Mustanga.""Taj èovjek - to je bio unuk krvnika lovaca? Tko bi to mogao i pomisliti! No, on je veæ prije Crnog Mustanga sretno otišao na drugi svijet."

"Što kažete? Mješanac je mrtav? Prisluškivali smo što govore Cevenokošci i èuli da ste ga vi zarobili.""Zaista je bio zarobljen, ser, ali ne dugo. Našli smo lijepu omèu i gurnuli mu glavu u nju sve dok ga nije izdao dah. Eno ga, leži ondje u dnu usjeka ako ga želite pogledati. Ali odakle znate da nas je taj nitkov doveo onamo?""Rekao mi je njegov trag, a i vaši tragovi. Poglavica i on su prisluškivali kraj vašeg logora sve što ste govorili.""Zaista? Zar je tako bilo? A mi glupani nismo ništa opazili! Upravo smo odluèili da Komanèima izruèimo oružje. Morali smo to uèiniti ako smo htjeli spasiti život.""Time ste kanili spasiti život? Kako?""Crvenokošci su nas zapravo htjeli ubiti, ali poglavica nam je obeæao da æe nam ne samo pokloniti život, veæ i slobodu ako mu izruèimo oružje.""I vi ste mu to povjerovali? Sigurno nije kanio ispuniti obeæanje, veæ vas je htio samo razoružati da vas onda to lakše može poubijati.""Tempestad! Mislite li da je tako htio?""Ne samo da mislim, veæ sam i uvjeren o tome. Èini se da vi ono glavno ne znate, što mislite koliko je Komanèa bilo ovdje protiv vas?""Tri stotine.""Bilo ih je samo stotinu, a i njima smo mi oduzeli oružje i konje. Zbog toga su lutali naokolo da se domognu oružja i skalpova. Htjeli su vam oduzeti i jedno i drugo, a k tome još i konje.""Do ðavola! Onda smo se lijepo dali povuæi za nos. Ali, mister Shatterhand, još uvijek se ne mogu dovoljno naèuditi što vas ovdje vidim. Kako ste stigli ovamo?""To je najjednostavnija stvar na svijetu. Kasnije æete èuti kako smo se mi, naime VVinnetou, ja i èetiri druga zapadnjaka sukobili s Crnim Mustangom. Veæ sam vam rekao da smo Komanèima pri tome oduzeli oružje i konje. Oni sudoznali da kanimo u Santa Fe pa smo dakle morali oèekivati da æe na tom putu vrebati na nas da se osvete. Zato smo marljivo tražili tragove. Danas rano ujutro stigli smo na logorište na kojem su oni noæas logorovali, a ugledali smo i vaš logor i opazili da su vam se Indijanci prišuljali. Dakako da smo opet pošli za njima i upravo u ovom èasu stigli ovamo kad su Indijanci zapalili vatru da vam onemoguæe izlaz iz Estrecha. Prišuljali smo se bliže, a pri tom sam ja udarcem šak"e oborio jednog od vaših ljudi. Zove se Hum. Pokušao je da vas spasi i pri tom bio toliko neoprezan da sam ga morao smatrati neprijateljem.""Taj èestiti èovjek! Loše smo postupali s njime, a on nas je za uzvrat htio spasiti! Bio je pametniji od nas i bolji.""To je zaista istina pa sam ga zato odmah pustio na slobodu. Onda smo se odšuljali do stijene i Winnetou je uspio èuti što govore Crvenok"ošci. Veæina Indijanaca skupila se na ulazu u klanac a ona nekolicina, koja je zajedno s Tokvi Kavom stajala gore na rubu stijene, nije bila dovoljna da potpuno nadzire klanac. Ipak su nas otkrili kad smo se približili pa je došlo do borbe. Poglavica se sukobio sa mnom: on je posljednji poletio sa stijene, a svi ostali su pobjegli. IMi smo veæ prije toga svezali tri lasa jednog do drugoga jpa sam se ja spustio po njima da vam reknem što se dogodilo. "Stvar æe ionako biti brzo dokrajèena jer vidite, Kita Homaša se vraæa."Zamjenik poglavice se polako približavao. Na licu mu se nije pomakla nijedna crta i ništa nije odavalo što se zbiva u njemu."Spremni smo da prihvatimo vaše uvjete", reèe on, "jer nemamo dovoljno oružja da vam se odupremo. Tokvi Kava je svoj plan platio glavom. Ratnici Komanèa povukli su se podalje od klanca. Old Shatterhand æe dopustiti da nekolicina od nijh nenaoružani doðu ovamo i da pokupe mrtve kako bismo odmah mogli krenuti kuæi."

Bijelac im ukratko reèe da pristaje na to; ubrzo se pojavi nekoliko Crvenokožaca da odnesu mrtva tijela, a onda se bijelci uvjeriše da Indijanci odlaze u razvuèenoj koloni, jedan po jedan.Sad bijelci razmakoše vatru na ulazu u klanac što su je Indijanci zapalili pa sjedoše uz nju da se temeljito porazgo-vore o svemu što su te veèeri doživjeli. Kad je pri tom voða172173bijelaca spomenuo Bonancu of Hoaka, upita ga Old Shat-terhand:"Dakle niste tražili Estrecho, veæ tu bonancu?" "Yes, ser. èuli smo da se bonanca nalazi upravo ovdje u ovom Estrechu.""Tako?" nasmiješi se lovac. "Znate li što to ime znaèi?" "Ne znam. Uopæe ne postoji èovjek koji bi to znao." "Ipak postoji. Winnetou znade, a i ja vam mogu reæi. Hoaka je rijeè iz jezika Akoma Indijanaca i znaèi nebo. Bonanca of Hoaka znaèi dakle nebeska bonanca. Dok su blje-dokošci željni zlata èeprkali ovdje, tražeæi sjajni metal i pri tom velikom veæinom gubili glave, stari su redovnici propovijedali o pravom blagu koje se dade pronaæi samo na nebu. Tako je skovan izraz Bonanca of Hoaka. On živi u bajci pa kao neka sablast luta po glavama diggera1 i gambuzina, te je štaviše, kako èujem, zamutila i vaše glave, gospodo.""Ah, tako dakle stoji stvar!" razoèarano æe Velièanstvo. "I zbog takve stare zablude, zbog jedne stare bajke umalo što nismo zaglavili na muèenièkom stupu. Jedini dobitak je u tome da smo taj lijepi predio oslobodili od dvije velike ništarije.""To je zaista istina", kimnu Hobble-Frank. "Sad Crni Mustang može pustiti da mu u vjeènim lovnim poljanama ponovo izraste kosa. Gaudeamus igakur!"Dugaèki Hum nije poznavao mališana i njegov naèin izražavanja pa je smatrao potrebnim da ispravi njegovu pogrešku. Zato reèe:"Oprostite, gospodine Franke, ne veli se gaudeamus igakur, veæ se veli gaudeamus igitur2!"Ali mališan ga osinu ljutitim pogledom i bijesno upita: "Tako, tako? Ta šta ne kažete! Èujte, poštovani, znate li možda kako se ja zovem?""Znam, sami ste to rekli. Zovete se Franke." "Franke? Samo Franke, i ništa nego Franke? Dopustite onda! Ja sam naime roðen i krš ten kao Heliogabal Morfej Eduard Franke, prerijski lovac. Jeste li me razumjeli? A sad mi još jednom recite kako se vi zovete?" "Ja se zovem Hum."1 Kopaè zlata.2 Radujmo se dakle!174"Hum? Hum! To uopæe nije ime. Ipak mora da se nekako drukèije zovete. To je upravo kao kod Timpeovih bašti-nika. Zar ne, Kaz?"Dugaèki Hum naæuli uši i brzo upita:"Timpeovi baštinici! Kako dolazite do tog imena?""Ja? Ja uopæe ne dolazim do njega. To nije moje ime. Najljepša vam hvala na njemu! Da se ja zovem Timpe, skoèio bih u more tamo gdje je voda najdublja.""Ali možda ste poznavali nekoga tko se zove Timpe?""Jesam, zaista sam poznavao dvije takve sažaljenja vrijedne osobe pa ih, štaviše, i sada poznajem.""Prijeko u Evropi?""Ne, ovdje u Americi. Izvolite samo pogledati ona dva mladiæa, ovog Haza ovdje smeðeg poput kestena i onog Kaza tamo, plavog poput zemièke. Oni veæ dulje vremena nose kobno ime Timpe.""Zaista, vi se zovete Timpe?" upita Hum, obrativši se obojici bratiæa.

"Da", odvrati Kaz. "Ja se zovem Kazimir Obad ja Timpe, a moj bratiæ se zove Hazael Benjamin Timpe. Èini se da poznajete naša imena?""Poznajem. Ali najprije mi recite zašto ste napustili domovinu?""To ne moramo tajiti. Ovdje tražimo baštinu za koju su nas prevarili.""Prevarili? Kako to? Tko vas je prevario?"Na Humu se vidjelo da ga vanredno zanima taj predmet razgovora. Kaz odgovori:"Jedan je naš bratiæ pobjegao s tom baštinom. On se zove Nahum Samuel Timpe i navodno se sada nalazi u Santa Feu. Zato smo krenuli u taj grad da raskrinkamo varalicu.""AH devils! A od koga potjeèe ta baština?""Od našeg strica Josefa Habakuka Timpea koji je umro u Favetteu, ne ostavivši djece.""Gospodo, to je zaista veoma, veoma zanimljivo. Recite mi samo još to odakle znate da je taj stric ostavio za sobom veliki imutak?""Od naših bratiæa Petra Mihe Timpea i Marka Apsalona Timpea u Plauenu koji su naslijedili stotinu tisuæa talira.""I onda ste prešli u Ameriku da i vi dobijete svoj dio?"175"Jesmo. Ja sam najprije nekoliko puta pisao, ali mi nitko nije odgovorio pa sam onda krenuo na put da uhvatim varalicu koji je pobjegao s èitavom baštinom."Sad Hum prasnu u grohotan smijeh, isprekidan stankama prilikom kojih je rekao:"I zato kanite u Santa Fe? To nije potrebno. Možete ga uhvatiti ovdje u Estrechu gdje sjedimo.""Što? Kako? Vi se šalite! Šalite se na naš raèun!" naglo upitaše Kaz i Haz."Ne, govorim potpuno ozbiljno, premda se smijem. Zar još uvijek ništa ne zapažate? Vi ste skratili svoja imena Kazimir i Hazael u Kaz i Haz. Mene zovu Hum, a to je skraæeno od Nahum. Ja se naime zovem Nahum Samuel Timpe pa sam ona varalica, vaš bratiæ kojeg tražite. Samo me brzo zgrabite!"Kaz i Haz su u prvi èas zanijemjeli od zaèuðenja, ali Hobble-Frank, komu je jezik uvijek tekao kao podmazan, oduševljeno vikne:"Sad ga imamo! Sad smo ga upecali pravog kriminalca Timpea. Ako odmah ne pljucne novac, objesit æemo ga kao netopira, naime s glavom prema dolje da gleda u unutrašnjost majke zemlje. I tako se opet vidi, vrè ide na bunar dok se ne razbije. Gaudeamus igakur, gospodine Hume!"Kaz i Hum skoèiše na noge pa stadoše Huma zasipavati pitanjima, predbacivanjima i prijetnjama. Ovaj se meðutim nije na to ni obazirao, veæ izvuèe iz džepa pomno spremljenu papirnatu vreæicu, izvadi iz nje pismo i pruži im ga i dalje se smijuæi."Ovi bezvrijedni papiri", reèe, "koji su me meðutim stajali vrlo mnogo novaca, èitava su ostavština strica Jozefa Habakuka. Izvolite ih proèitati i ispitati, ali najprije proèitajte ovo pismo što ga je plemeniti oporucitelj u ono vrijeme dobio iz Plauena. To je pismo stiglo neposredno prije njegove smrti i ja sam ga naslijedio, a to je ujedno jedini komad nasljedstva kojeg nisam platio svojim imutkom. Možete ga zadržati."Obojica se prihvatiše èitanja. Zajedno su èitali pismo, ali što su dulje èitali, to su im se i lica više otezala, a kad su završili, ispustiše pismo i razoèarano pogledaše Huma:"No, jesam li varalica?" upita Hum. "Moj stric je prevario mene za cijelu moju baštinu, a vaši bratiæi su se s vama176našalili jer su Timpe iz Plauena živjeli u neprijateljstvu s onima iz Hofa. One iz Plauena poslužila je sreæa da na lutriji dobiju stotinu tisuæa talira pa su svoje roðake u Hofu uvjerili kako su taj novac naslijedili od svoga strica Josefa Habakuka. Neposredno prije nego što je Josef Habakuk umro, oni su mu u ovom pismu razložili cijelu svoju spletku i

rugali se vama. Ma kako smiješna bila ta stvar, ipak mi je žao što je ona na kraju dovela do toga da smo se svi sastali ovdje na Divljem zapadu. Ako me sad još uvijek želite uhapsiti, stojim vam rado na raspolaganju."Premda je pismo bratiæa iz Plauena pružalo neoborivi dokaz da je Nahum nedužan, ipak je potrajalo dulje vremena dok se Kaz i Haz nisu pomirili s ovim stanjem stvari. Nipošto im nije bilo lako da se potpuno odreknu nade da æe ipak doæi do svoje baštine. Hum naposljetku ustane, pruži im obje ruke i reèe:"Ne žalostite se dalje! Neæete dobiti imutak koji je postojao samo u mašti, ali ja sam zbog svog strica Josefa Habakuka izgubio stvarni imutak što bi mi ga moj otac ostavio da ga njegov brat nije prevario. Taj èestiti stric potratio je i oèev i moj novac. Ako sam se ja morao pomiriti s time, onda æete se i vi možda moæi odreæi nade koja je bila potpuno neosnovana. Zato ste umjesto roðaka varalice našli poštenoga bratiæa koji se silno raduje što se ovdje sreo s vama pa je spreman da ubuduæe dijeli s vama sve dobro i zlo u životu. A to, bar kako mislim, ipak nešto vrijedi!"Ovo je duboko dirnulo maloga Hobblea. Premda je još maloèas rekao da Huma treba objesiti naglavce, sad oduševljeno viknu:"Što stojite ovdje kao dvije peèene šljive pred kuhinjskim vratima! Ovaj dragi i izvrsni Hum govorio je upravo iz duše. Na svijetu nema ništa boljega od bratiæa kojega èovjek može poštivati. To sam iskustvo stekao ovdje na mom bratiæu Drollu. Nemojte dakle toliko krzmati zbog ove vaše sretne prijateljske družbe veæ jedan drugome èvrsto stisnite ruke, a meni dopustite da koraknem prvim korakom u susret pomirenju i da vam spomenem one poznate stihove:Dopustite mi, htio bih vani reæi, u vašem kolu da ja budem treæi.12 Crni Mustang177Frankove rijeèi proèistiše atmosferu. Kaz i Haz se nasmi-jaše i prihvatiše Humove ruke, a Kaz reèe:"Imaš pravo, bratiæu, nema nikakva razloga da se ljutimo na tebe, a možda nas taj novac i ne bi uèinio sretnim. Ta mi se nalazimo ovdje na Bonanci of Hoaka èije ime treba da nas nauèi da se sva sreæa ne nalazi u zlatu. Ubuduæe æemo živjeti u èvrstoj slozi, u tako lijepoj slozi da æe jednom svi, kad požele spomenuti kakvo vjerno prijateljstvo, reæi: "upravo kako kod Timpeovih baštinika"."Da, kao kod Timpeovih baštinika!" potvrdi Hobble. "To mi se ime dosad nije nikako sviðalo, ali sad sam ga zavolio. Zato se sad sveèano odrièem svoje dosadan je antipatije pa buduæi da se vi odreda služite skraæenim imenima, to æu se i ja, kao èetvrti u vašem kolu, povesti za vašim primjerom pa æu izbrisati dva sloga iz svoga prezimena. Možete me dakle ubuduæe zvati samo Heliogabal Morfej Eduard, a onaj Franke možete potpuno ispustiti. Cio svijet æe ipak taèno znati da se pod tim razumije glasoviti Hobble-Frank. Rekao sam. Howgh!"JEDNOOKI JOE BURKERS1781. UBOJNIÈKI PLAMENUz rijeku Bighprn gorjela je mala vatra, a uz nju je sjedio neki osamljeni èovjek u traperskoj odjeæi. Dugaèka sijeda kosa padala mu je na široka ramena. Stasom je bio pravi gorostas, a držanje mu je bilo mirno i staloženo pa su mu samo vatrene oèi odavale da njegovoj pažnji ne može izbjeæi ništa što se zbiva oko njega.Upravo je završio veèeru koja se sastojala od nekoliko peèenih riba, i pripalio kalumet.1 Stavio je još nešto drva na vatru, savio pokrivaè i ispružio se po zemlji.

Bilo je to tiho skrovito mjesto. Rijeka se proširila stvorivši kao neko jezero s nekoliko dubokih i uskih zaljeva. U jednom od njih pristao je lovac i privezao svoj kanu. Veæ se spuštala tama, no još uvijek su se èuli ozbiljni, duboki i turobni glasovi prašume.Osamljeni èovjek slušao je veèernju himnu šume, ono tiho, ali sonorno bruj an je kao od duboko ugoðenih Eolovih harfi. Taj zvuk ga je okruživao sa svih strana, kao da je dolazio iz svih smjerova a ipak se ne bi moglo reæi gdje poèinje i gdje su note po kojima svira. Uz to je u lakom ritmu odjekivalo žuborenje i grgotanje vode. Jedna se vjeverica spusti niz brijest i zagleda se u stranca svojim radoznalim oèicama, a zatim se mirno vrati u svoje gnijezdo. Kadšto bi se u svjetlu, što ga je bacala vatra, praænula koja riba i pala natrag u vodu glasno pljesnuvši. Grane su pucketale u žaru; jedna copperhead, zmija iz obitelji riðovki, ot-puze šuštajuæi; možda se njezin ljetni stan nalazio upravo u blizini vatre pa je sad pobjegla odavde.Kukac, koji se probudio iz prvog sna, probijao se gotovo neèujno šuškajuæi kroz listinu; oko dima koji se uzvijao uvisi Indijanska lula.181plesao je mali roj moskita u živahnom kolu, zujeæi finim srebrnastim zvukom. Odjednom ga prekinu nepostojano i žestoko zujanje nekog velikog, debelog noænog ljiljka koji se neprestano i bezobzirno zaletio meðu komarce, ali je bio odmah i kažnjen. Opržio je krila i pao u plamen.Prijeko, na drugoj strani zaljeva javi se žabac; mora da je bio pravi div jer je kreketao tako snažno kao da rièe. Èinilo se da je teško uvrijeðen zbog traperove1 prisutnosti jer se nije javljao kratkim i zadovoljnim "kvak" ni otegnutim "kvaaaak" kojim normalno ugoðeni žablji bariton diže svoju široku gubicu iz vode, veæ je to bila veoma ljutita dreka, nevoljko podizanje buke bez ikakva obzira i pošto" vanja, posve èisto izrazito grðenje i - ali stoj! što je to bilo? iŽabac odjednom prekinu kreketanje; èulo se kako se povukao natrag u vodu. Nešto ga je uznemirilo. Ali što?Tko je duge godine uz tisuæe opasnosti živio na Divljem zapadu, taj zna ocijeniti svaki, pa i najneznatniji glas prirode. Prijeko je zapucketala granèica, tanka suha granèica koja je ležala na tlu; lovac je to jasno èuo i ma kako taj zvuk bio tih, on mu je ipak odao da ga je izazvala ljudska noga. Prekine li se kakva granèica visoko gore, onda to nema velikog znaèenja jer ju je mogao slomiti vjetar ili kakva životinja. Zapucketa li drvo na zemlji, onda bi se u blizini mogao nalaziti èovjek. A stari iskusni traper dobro zna razlikovati po zvuku je li se granèica slomila pod nekom nogom životinje koja se šuljala ili pod èvrstim korakom èovjeka. Dugogodišnjom vježbom nauèio je, štaviše, razlikovati je li taj zvuk izazvala bijelèeva èizma tvrdih potplata ili meke elastiène Indijanèeve mokasine.Onaj èovjek prijeko na protivnoj strani zaljeva bio je sigurno Indijanac, a to za trapera nipošto nije bilo ugodno.Svatko tko pravedno misli ne može odobriti vladanje bijelaca prema Indijancima. Indijanac je takoðer èovjek pa i on ima ljudska prava; nepravedno je da mu se uskrati pravo na život i da mu se malo-pomalo otmu sredstva za nj. Ma kako se lijepi govori držali u Kongresu Sjedinjenih Država, ma koliki se agenti i kojekakvi drugi "civilizatori" slali takozvanim "divljacima" - nepristran èovjek umjet æe razlikovati fraze od stvarnosti.i Lovac na krzna.i Nekad je Indijanac bio jedini vlasnik cijele zemlje; onje bio gospodar njezinih proizvoda, živio je na njoj na svoj poseban naèin i pri tome se dobro osjeæao. Ni jedna jedina indijanska predaja ne govori o takvom prolijevanju krvi

kakvo je poèelo neposredno pošto su se uselili bijelci i nastavilo se sve do nedavne prošlosti.Indijanci su primili prve bijelce gotovo kao bogove, ali ti su bogovi ubrzo pokazali veoma ljudska ili bolje reæi neljudska svojstva. U Meksiku i u Peruu opustošena su polja i oranice, razoreni gradovi i sela, a time što su srušeni vodovodi pretvorena je zemlja u pustoš. Groznièava pohlepa za zlatom izdajstvo i bezmjerni egoizam uništili su živote milijuna miroljubivih ljudi i prekinuli daljnji razvoj jednog jedinstvenog oblika kulture.A u Sjedinjenim Državama? Indijanac treba da umre, pa æe i umrijeti; suvišno je dakle svako filozofiranje, ali ipak ga ne treba prosuðivati prema izvještajima iz desete i dva-i naeste ruke, a ni prema njegovim povremenim neprijateljstvima na koja ga uvijek iznova tjeraju. Treba ga potražiti, treba mu pokloniti povjerenje i treba ga upoznati! Indijanac je skroman, pravedan, iskren, vjeran i hrabar. Bijelci su ga zasljepljivali i varali pa ga ne smije nitko osuditi ako im vraæa istom mjerom. Ta oni ga tjeraju iz jednog "rezervata" u drugi, ne držeæi zadanu rijeè pa se dakle nitko ne smije èuditi ako Indijanac ne smatra da je roðen da bude "vjeèni Žid" bez domovine, veæ da brani onaj mali komadiæ zemlje koji mu je dodijeljen, one iste zemlje koja mu je nekoæ pripadala èitava.Indijanac leži na umoru, tisuæu puta ranjen i ozlijeðen, ali ne umire miroljubivo; naprotiv, njegova smrtna borba je upravo strašna. Vatrena voda, crne kozice i slièni pokloni bijelaca ipak nisu do kraja iscrpli njegovu snagu. On, taj nekadanji gorostas, još uvijek je dovoljno snažan da mnoge napadaèe zdrobi u svojoj teškoj smrtnoj borbi. Njegova tvrda smrtna postelja je Stjenjak u èijim klancima i kanjonima dolazi do posljednjih borbi. On zna da su plemena Paueblo, Zuni, Queres i sva ona ostala koja su se predala, umrla polaganom i neèasnom smræu od gladi i degeneracije ili da æe još umrijeti, ali on želi umrijeti kao junak, s maèem u ruci. Svi takozvani miroljubivi Indijanci nestaju malo-pomalo, ne ostavljajuæi za sobom ni ime ni uspomenu na182183muževna djela, ali Komanèi i Apaši na jugu te Siouxi na sjeveru, istjerani iz svojih savana, povuæi æe se u Rocky Mountains i korak za korakom gaziti po krvi svojih neprijatelja sve dok i posljednji od njih ne bude umlaæen. Te æe borbe još duga stoljeæa živjeti u sjeæanju dalekih pokoljenja, a oko svake lubanje što je poljodjelèev plug ili njegova motika iskopa iz zemlje, oplest æe bajka svoju pauèinu, a praunuci pobjednika, pravedniji od svojih predaka, osjetit æe suæut prema ubijenom Indijancu, a možda æe - morati nositi i posljedice tih ubojstva.Sijedi zapadnjak je znao da su se vojnici iz Fort Cu-stera, koji je ležao niže na rijeci, nedavno sukobili sa èetom Siouxa plemena Tetong. Crvenokošci su lovili bizone, a u savani vlada zakon da plijen pripada onome koji je prvi zapoèeo lovom. Ipak su draguni, koji su takoðer pošli u lov "na meso", odmah zatražili da plijen pripadne njima. Došlo je do borbe pa su Indijanci morali uzmaci pred nadmoænim oružjem neprijatelja, ostavivši brojne mrtve. Moglo se sa sigurnošæu oèekivati da æe se Siouxi osvetiti za to kršenje mira pa je zato lovac, èuvši da je u blizini zapucketala granèica, zaista imao razloga da bude na oprezu.Prividno je držao oèi sklopljene, ali je ispod spuštenih kapaka oštro gledao onamo odakle je dopro zvuk. Zaljev je bio najviše dvadeset stopa širok pa je vatra jasno osvjetljavala suprotni rub grmlja. Èovjek mora raspolagati veoma oštrim i uvježbanim osjetilima da u takvom položaju uèini ono što je pravo, ali èesto jednostavni nagon postiže više od sve oštrine osjetila. Tamo prijeko se polako razmaklo nekoliko granèica. Pojaviše se dva tamna žarka oka, ali se smjesta opet zatvoriše. Onuda se dakle šuljao

neki stari iskusni ratnik; znao je da se uveèer lako dade razabrati svjetlucanje oèiju pa ih je zato samo na trenutak otvorio. Pet ili šest puta one na sekundu zasjaše u odrazu vatre, a onda se granèice vratiše u svoj prvašnji položaj: Crvenoko-žac se uvjerio da je zapadnjak sam.Ovaj je opazio samo oèi, ali nije razabrao lice pa nije znao je li premazano ratnom bojom ili ne, je li se dakle taj Indijanac nalazio ovdje u prijateljskoj ili neprijateljskoj namjeri.Trebalo se dakako èuvati onog najgoreg. Je li taj Indijanac bio sam? Je li na rijeku došao kao izviðaè? Ili semožda u blizini nalazila cijela èeta Indijanaca koja je opazila vatru i izaslala njega da vidi tko logoruje uz nju? Ipak je bilo vjerojatnije da je taj Indijanac sam. Crvenokošci šalju, naime, veæinom mlade ljude u izvidnicu da se izvježbaju, ali taj ratnik bio je star i iskusan. Sad se sigurno šulja oko zaljeva da se nezapažen približi lovcu. Onda se može dogoditi dvoje: ako je došao u miru, on æe odjednom izaæi izmeðu drveæa, ponosno pozdraviti, sjesti uz vatru i reæi bijelcu neka bude oprezniji; naprotiv, ako dolazi kao neprijatelj, onda se radi o životu.Zapadnjak je još neko vrijeme èekao, a onda polako i posve neèujno podigne pokrivaè i skupi ga tako na tlu daI se izdaleka èinilo kao da on još uvijek leži ispod njega.i Zatim uzme pušku i zavuèe se u tamu ispod drveæa, prona-I šavši ondje ispod gustih grmova divlje trešnje izvrsno skro-1 vište.-! Crvenokožac je morao doæi slijeva. Po danjem svjetlu dao bi se mali zaljev posve lako obiæi za pet minuta, ali po tami koja je sada vladala i kraj onoga opreza kojim se Indijanac mogao kretati, nije mogao prije èetvrt sata stiæi do vatre.Vrijeme je prolazilo. Zapadnjak se pouzdavao samo u svoj dobar sluh pa je sklopio oèi jer bi Indijanac inaèe mogao opaziti njihov fosforescentni sjaj. Onda mu posve tihi i gotovo nezamjetljivi pokret zraka oda da se Crvenokožac približuje: to nije bio nikakav zvuk, veæ samo pritisak zraka što ga je izazvalo njegovo kretanje. A zatim se javi i osjeæaj njuha: bijelcu se primicao neki neobièni i neugodni zadah. Crvenokožac je ubio oposuma, oèistio ga i pojeo. Ovaj tobolèar vrlo neugodno zaudara pa ga Indijanci jedu samo ako nemaju ništa drugo. Okolnost da Crvenokožac nije pre-zreo takvo peèenje bila je siguran dokaz da se nalazio na ratnoj stazi: štedeæi vrijeme, trud i lutanja naokolo, izvukao je prvog oposuma na kojeg se namjerio iz njegove rupe u drvetu, pa je tim mesom utažio glad.Sad je bio tako blizu da bi ga zapadnjak mogao gotovo dodirnuti rukom. Propuzao je kraj njega, polako i neèujno, dodirujuæi tijelom zemlju kao zmija. Tko se još nije pokušao tako šuljati, taj neæe vjerovati kako su željezni mišiæi i èelièni živci potrebni za to da se ispruženo tijelo samo na vršcima nožnih i ruènih prstiju pomièe po zemlji. Kad bi se èovjek184185u takvom puzanju služio tabanima i dlanovima, a pogotovu koljenima, nipošto ne bi mogao izbjeæi šum. Kad je maloèas zapucketala ona granèica, mora da su se Crvenokošèevi mišiæi umorili pa je možda na trenutak dodirnuo zemlju koljenom. Dok se šulja na vršcima prstiju, onda se najprije prstima taèno pretraži mjesto o koje se želi oprijeti, i provjeri ne nalazi li se na njem išta što bi moglo izazvati šum. Taèno na isto mjesto stavljaju se onda u nastavku šuljanja vršci nožnih prstiju. Mnogi vrstan strijelac i dobar zapadnjak ne može cijelog svog života nauèiti šuljanje. "La-ya-tishi" - gledati prstima nazivaju Navajosi, veoma taèno, tu za neprijatelja tako opasnu vještinu.

Indijanac je prošao i sad je trebalo zahvatiti. Bijelac ostavi pod grmom pušku koja bi mu samo smetala pa otpuže za Indijancem. Stiže ga i baci se na njegovo ispruženo tijelo. Ljevicom ga zgrabi za šiju, a zatim ga drškom svog revolvera tresnu o tjeme - i Crve-nokožac klonu onesviješten. Zapadnjak skine laso s pojasa pa ga onesviještenom Indijancu tako ovije oko ruku i nogu da se nije mogao maknuti. Pošto je najprije donio pušku, odnese svezanog Indijanca do vatre pa ga položi ondje i iznova raspiri žar da bi ga mogao taèno promatrati kad se osvijesti.Dugo je potrajalo dok Indijanac nije otvorio oèi, ali usprkos prividno opasnom položaju u kojem se našao, nije ni jedna jedina crta njegova bronèanog lica odala ni traga iznenaðenja ili prepasti. Ponovo zatvori oèi i osta ležati kao mrtav, ali tiho i potajice napne mišiæe da ispita èvrstoæu svojih spona. Nosio je neukrašenu kosu obiènog Indijanca i bio odjeven samo u košulju, hlaèe i mokasine od kože. Za pojas mu je bio zataknut nož i tomahavk, vreæica s amajlijama i vreæica s pušèanim kuglama. To je bio dokaz da je u blizini sakrio pušku, a možda i konja da bi se nesmetano mogao prišuljati. Zapadnjak je znao da njegov zarobljenik nipošto neæe poèeti razgovor pa ga zato upita onom mješavinom engleskog i indijanskog jezika kojom su se ljudi služili u blizini indijanske granice."Što je crveni èovjek htio kod moje vatre?""Èa-tlo!" odvrati ovaj škrinuvši zubima.Ta rijeè potjeèe iz narjeèja Navajo Indijanaca i znaèi žaba, èovjek velike gubice, brbljavac, kukavica. To je dakle bila uvreda, ali bijelac se nije ni obazreo na nju. Zašto jetaj èovjek govorio narjeèjem Navajo Indijanaca? Izgledao je više kao Sioux."Imaš pravo da se ljutiš na tu žabu", odvrati bijelac. "Ona te je odala. Da je nisu uznemirio, ne bi bio moj zarobljenik. Što misliš što æu uèiniti s tobom?""Ubij me i skalpiraj!" odgovori Indijanac. "Ne, to neæu uèiniti", reèe traper. "Ja nisam tvoj neprijatelj, ja sam prijatelj svih crvenih muževa. Uhvatio sam te zato da sebe obranim. Kojem narodu pripadaš?""Shi tenusi!" Rijeè , tenusi" znaèi ljudi. Tako se nazivaju .. Navajosi. Indijanac je dakle htio reæi: "Ja sam Navajo." i "Zašto mi govoriš neistinu? Ja poznajem jezik plemena" Tenusi; ti ne vladaš dobro njime. Tvoj mi izgovor odaje da si ratnik Tetonga. Govori svojim vlastitim jezikom ili jezikom bijelaca! Ja volim istinu pa æu i tebi reæi istinu."Svezani Indijanac tek sada prvi puta otvoreno i ispit- ljivo pogleda bijelca i reèe:"Bljedokošci su prešli preko velike vode. Ondje ima ljudi svijetle kose Engleza i ljudi tamne kose Španjolaca. Meðu koje spadaš ti?""Ja ne spadam ni k jednima ni k drugima!" glasio je odgovor."To je dobro! Oni su lasci sa svijetlim skalpom i lasci s tamnim skalpom. Ali kojem plemenu pripadaš ti?""Pripadam velikom narodu Germana koji su prijatelji crvenih ljudi i još nikad nisu napali njihove wigwame.""Uf!" iznenaðeno æe Crvenokožac. "To je dobro.""Poznaješ li ti taj narod?""Ne poznajem", odgovori Crvenokožac, "ali sam èuo za dva velika bijela lovca koji su ratnici Germana. Oni ubijaju grizzlvja nožem, njihovi meci nikada ne promašuju, a umiju govoriti jezicima svih Indijanaca. To su prijatelji crvenih muževa.""Kako se zovu?""Nazivaju ih Old Firehand i Old Shatterhand. Winnetou, poglavica Apaša njihov je krvni pobratim.""Bi li ti s njima popušio kalumet mira?"

"Oni su veliki poglavice pa bih morao èekati dok mi sami ne ponude lulu mira.""Reci mi kako se zoveš!""Mene zovu Pokai-po, ,Ubojnièki Plamen"."186187"Onda si ti drugi poglavica Siouxa od plemena Tetong.""Jesam", odvrati Indijanac jednostavno, ali ponosno."Èuo sam za tebe! Poglavica Siouxa ne smije preda mnom ležati svezan. Slobodan si!"On razveže laso i skine ga s njega, a osloboðeni Indijanac se uspravi, zaèuðeno ga pogleda i upita:"Zašto me puštaš na slobodu? Zašto ne ubiješ najveæeg neprijatelja svih bljedokožaca?""Jer si ti hrabar i pravedan ratnik. Samo si zbog toga postao neprijatelj bijelaca jer su oni sami prekinuli prijateljstvo s vama. Ali postoji nekoliko vrlo velikih i moænih bijelih naroda, a meðu njima ima takvih koji su prijatelji crvenih ratnika. Ne smiješ mrziti sve bijele ljude jer su neki od njih bili lažljivi i nevjerni. Ti si me htio napasti ali ja sam te uhvatio; tvoj skalp bi pripao meni, no ja sam te pustio na slobodu. Popušimo sad lulu mira i raziðimo se kao braæa."Zapadnjak uze lulu i napuni je. Indijancu je sigurno bilo drago što je umakao tako èitave kože, ali ipak se kradomice upitao slaže li se s èašæu poglavice da mu neki nepoznati bijelac nuða lulu. Zato ga upita:"Jesi li ti poglavica bijelaca i kako glasi tvoje ime?""Ubojnièki Plamen se ne mora stidjeti da popuši sa mnom kalumet. Ja sam Old Firehand."Indijanaci su navikli da s najveæim mirom primaju i one vijesti koje ih silno iznenaðuju, ali tek što je zapadnjak izrekao to ime, poglavica skoèi na noge, viknuvši:"Old Firehand! Govoriš li istinu?""Zar je bilo tko drugi mogao nadmudriti i pobijediti Ubojnièki Plamen? Neka poglavica Siouxa sjedne kraj mene; ili treba li da izmeðu nas dvojice zavlada neprijateljstvo?""Bit æemo braæa", sveèano odvrati Crvenokožac. "Tvoji neprijatelji su i moji neprijatelji, a moja braæa su tvoja braæa. U svim šatorima Siouxa primit æe te s dobrodošlicom, a naš život je kao jedan jedini život; svaki od nas neka umre za drugoga."Poèevši od tog trenutka mogao je traper biti siguran da je stekao novog prijatelja koji je u svako doba bio spreman da žrtvuje za nj život. On pripali lulu, otpuhne dim u propisane smjerove i pruži lulu poglavici. Ovaj ponovi obred i šutke do kraja ispuši lulu. Glina za njezinu glavu potjecala188je iz svetih kamenoloma na sjeveru, a svaki oblaèiæ dima, što su ga ispušili, vrijedio je kao neokrnjiva zakletva Velikom duhu da æe sklopljeno prijateljstvo održati vjerno do smrti. Prijateljstva meðu bijelcima takoðer se èesto sklapaju uz duhanski dim i zadah alkohola, ali što vrijedi takvo prijateljstvo? Ono prestaje èim se raziðe dim i izvjetri alkohol!Sad više izmeðu njih dvojice nije bilo tajni pa je Old Firehand doznao što je Pokai-poa dovelo na rijeku Bighorn."Ratnici Tetonga prešli su preko planinskih prijevoja da love bizone koji prolaze onuda", ispripovjedi poglavica. "Lov je bio dobar jer je bizon došao sa svojim ženama i djecom u velikom stadu kakovo se nije vidjelo veæ brojna ljeta. Sinovi Tetonga su snažni i smioni pa je zato ubijeno mnoštvo bikova i krava. Ali onda su došli bljedokošci,

odjeveni u šarenu odjeæu1 i zatražili da im Tetongi prepuste bizone. Imali su više vatrenog oružja od crvenih ratnika. Ovi su se branili ali su morali uzmaci, ostavivši tri puta po pet i još tri mrtva. Jesu li bljedokošci imali pravo?""Nisu", odgovori zapadnjak."I crveni muževi misle isto tako. Zato su upitali plemenskog vraèa i održali veliko vijeæanje. Veliki duh obeæao im je pobjedu ako napadnu izdajnièke bljedokošce. Krenuli su dakle da kazne neprijatelja. Sad leže u šumi, a Pokai-po je krenuo u Fort Custer da izvidi koliko se neprijatelja nalazi ondje i što treba poduzeti da se zauzmu èvrsti stanovi bljedokožaca."Taj Sioux je danas prvi puta sreo Old Firehanda, a ipak Mamu je sve to povjerio. Zar je dakle bilo èudo da ga je Old HjFirehand smatrao dostojnijim svoga prijateljstva od onih ikoji su - blago reèeno - tako nepromišljeno izazvali nji-fpovu osvetu? Ali je li on kao bijelac smio mirno promatrati ™taj napadaj?"Hoæe li moj brat Old Firehand poæi sa mnom k ratnicima Tetonga da napadne tvrðavicu?" upita malo kasnije Ubojnièki Plamen."Neæu", glasio je iskreni odgovor."Zašto neæeš? Ti si sa mnom popušio kalumet!""Ja sam tvoj prijatelj, ali i svi blijedokošci su moja braæa."i Vojnici.189Lovcu nije bilo lako izgovoriti te rijeèi pa je zaista odmah dobio odgovor."Sam si rekao da su bljedokošci nepravedno postupili, a ipak želiš biti brat tih izdajica i lažaca! Obradovao sam se kad sam èuo da si Old Firehand, ali sad ipak vidim da je teško biti prijatelj bljedokožaca."Što da mu bijelac odgovori na to? Kako je tom jednostavnom divljaku mogao dokazati da mu je dužnost da njihovu namjeru izda ugroženim bijelcima?"Vi želite poubijate bljedokožce jer vam je to zapovjedio Manitou?" upita on."Tako je.""Dobro! I ja moram slušati svog Manitoua, a on kaže da je jedino on osvetnik.""Zašto onda taj Manitou nije odavno osvetio svoju crvenu djecu? Ili, zar je tvoj Manitou drugi od mojega? Uboj-nièki Plamen bio je u gradovima bljedokožaca i slušao govore njihovih sveæenika. Zna li Old Firehand što oni govore? Vaša knjiga kaže da onaj koji prolijeva ljudsku krv, takoðer mora umrijeti. Zato treba da umru i bljedokošci u tvrðavici! Vaša knjiga veli da jedan drugoga mora voljeti. Zašto je onda ubijeno tri puta pet i još tri ratnika Tetonga koji nisu uèinili ništa zla? Vaša knjiga veli da imate slušati svoje poglavice. Ako k vama doðe crveni èovjek i ubije nekoga, onda biva i on ubijen jer vaše poglavice vele da imaju pravo da ga ubiju. Ali ako vi doðete k nama i ubijete deset puta deset naših ljudi, onda vas mi ne smijemo ubiti jer naše poglavice nemaju prava - bar tako vaši kažu. Zar su crveni j muževi šugavi psi i èagljevi? Možda postoje bijedokošci koji nas ne smatraju èagljevima, a i ti si jedan od njih. Znam da misliš da imam pravo, ali ti tvoja savjest zapovijeda da opomeneš opake bljedokošce u tvrðavi. Idi onamo i opomeni ih!"On ustane i zagleda se u vatru upola prkosno, a upola tužno. I Old Firehand ustane pa upita:"Gdje logoruju ratnici Tetonga?""Više gore uz rijeku.""Koliko ih je?""Deset puta deset, uzevši tri puta, i k tome još pet puta deset."190Nijedan bijelac ne bi u takvom sluèaju tako otvoreno odgovorio na ta dva pitanja.

Old Firehand reèe: "Neæu opomenuti bljedokošce, veæ treba da to sam uèiniš.""Ubojnièki Plamen treba da opomene svoje neprijatelje?" zaèuðeno upita Indijanac."Da. Sjest æeš u moj kanu i odvesti se u tvrðavicu. Ondje æeš potražiti zadovoljštinu za svoje ubijene ratnike. Ne dobiješ li je, onda sam ja izvršio svoju dužnost i ti možeš napasti tvrðavicu, a da ja ne reknem ni rijeèi."Crvenok"ožac se zamišljeno zagleda preda se i reèe:"Oni æe uhvatiti i zadržati Ubojnièki Plamen.""Ti si moj brat; obeæajem ti da æeš otiæi kad god to zaželiš.""Oni su nevjerni pa æe ti obeæati da æe me pustiti, ali neæe održati rijeè. Možeš li zaštititi Ubojnièki Plamen?""Misliš li da se Old Firehand boji tih bljedokožaca? Ako ni oni ne održe rijeè, ja æu se s njima porazgovarati puškom i tomahavkom.""Vjerujem ti pa æu otiæi posve sam, ali ne u tvom kanuu, veæ na konju kako to pristaje poglavici Siouxa. Ostaj mi zdravo!"Trenutak kasnije nestao je u šumskoj tami. Poglavica je postupio kao pravi Indijanac, premda bi Evropljanin sigurno bio uvjeren da bi se u tom sluèaju moralo još o mnogo èemu dogovoriti. Divljak govori manje, ali zato više radi.Old Firehand nije sad dakako više smio ni pomisliti na san jer je morao pravodobno stiæi u tvrðavicu. Vjerojatno æe poglavica vrlo brzo krenuti na put.Lovac ugasi vatru, odriješi kanu i spusti se niz rijeku. To je išlo vrlo brzo. Nisu prošla ni puna dva sata otkako je svanulo kad se na slivu rijeke Bighorn i Little Bighorn pokaza tvrðavica.Kad je zapadnjak privezao svoj kanu i polako se uspeo uz obronak, opazi neku vrst logora podignuta ispred pali-sada tvrðavice. Taj se logor sastojao od jednostavnih koliba izraðenih od granja. U njemu kao da je stanovala èeta trapera jer je posvuda ležalo oružje prikladno za lov u preriji i drugi predmeti potrebni za hvatanje krznaša.Osmorica ili desetorica bijelaca stajala je na hrpi, vježbajuæi se u gaðanju. Na orahovo stablo pribili su malu191dašèicu i kredom nacrtali središte u koje su pucali. Prolazeæi kraj njih, Old Firehand im zaželi dobro jutro; htio je poæi dalje ali mu jedan od tih ljudi zakrèi put. Premda-je bilo rano jutro, on je veæ žestoko zaudarao po brendiju pa dreknu na nj tako jako kao da je Old Firehand udaljen cijelu englesku milju:"Stojte, gospodine! Ovuda se ne prolazi! Uredili smo streljanu u kojoj se kladi. Najgori hitac plaæa piæe, za svakoga punu èašu, pa u natjecanju mora sudjelovati svatko tko se naðe izvan tvrðavice."Taj èovjek je bio vanredno ružan i odvratan. Mora da je jednom bio zapleten u neku tešku borbu jer je dobio udarac koji mu je potpuno odsjekao desnu stranu lica; nije imao ni desnog oka. Zaista je strašno izgledao s obraslom lijevom polovinom lica i desnom, crvenom poput sirova mesa."Mora sudjelovati? Tko je to odredio, ser?" upita pri-došlica."Ja, gospodine!" odvrati ovaj. "Morate naime znati da sam ja voða ovih poštovanih džentlmena. Stigli smo u Fort Custer da kupimo municiju, a onda æemo poæi u lov na dabrove.""Želim vam dakle mnogo sreæe u vašem pothvatu, ser. Good bye!"Oid Firehand krenu, ali ga onaj èovjek èvrsto primi za ruku."Zounds! Ta zar neæete malo stati i pucati s nama za okladu? Rekao sam vam da to svatko mora uèiniti!""Pshaw! A ja vam kažem da to ne želim!" On ga oštro i prijeteæi pogleda u oèi, odgurne njegovu ruku i krene.

"Ah, to je džentlmen koji doduše nosi pušku, ali ne umije pucati!" podrugljivo se nasmije pijanica, a i ostali mu se pridružiše smijuæi se. "Pogledajte ga samo! Taj neotesani klipan ima ulaštene èizme kao uèitelj plesa, a drži se kao paradni koèijaš. Veæ æemo ga prisiliti da pokaže kako umije pucati iz svoje puškice!"Old Firehand se nije ni osvrnuo na brbljanje, veæ uðe kroz otvorena vrata tvrðavice i dade se odmah prijaviti majoru. Ovaj je bio upravo ustao pa ga zlovoljno doèeka, rekavši:"Zašto me smetate tako rano ujutro, ser? Što hoæete?"192"Želim vas opomenuti!""Što ima to da znaèi?""Sprema se napadaj na Fort Custer.""Ah!" viknu major problijedivši. "A tko ga sprema?""Poglavica Tetonga. On se sa tri stotine pedeset Indijanaca nalazi u blizini. Sluèajno je moj prijatelj pa mi je obeæao da æe se s obzirom na naše prijateljstvo zasad klonuti svakog neprijateljskog èina. Danas æe doæi u tvrðavicu da zatraži zadovoljštinu. Bude li mu uskraæena, ne jamèim ni-zašto.""On, vi ionako nemate za što da jamèite", odvrati major. Bio se veæ oporavio od prvog iznenaðenja pa doda: "Uostalom, vaš naèin mi se èini zaista neobiènim.""Odgovarani vam istim naèinom kojim ste i vi meni govorili. Sreo sam poglavicu u šumi pa sam se požurio da vas obavijestim.""Sreli ste ga u šumi, ser? Kako uopæe dolazite do toga da budete prijatelj jednog poglavice Tetonga? Èuo sam da ste juèer ostavili ovdje konja i da ste unajmili kanu. To mi se zaista èini sumnjivim. Tko ste vi uopæe?""Zovem se Winter, ser, a po zanimanju sam traper. Poželio sam da se malo provezem èamcem.""Posve neobièno! Imate li još kakve želje?""Indijancima je nanesena nepravda. Ja sam za tvrðavicu uèinio sve što sam mogao. Pobliže podatke vam ne mogu dati jer ne želim izdati svog prijatelja.""Oh, to znaèi da nam ne želite reæi gdje se nalaze Crve-nokošci?""Ne želim.""Ja æu vas prisiliti.""Pshaw! Ne bojim se toga! Ja tako dobro poznajem ovdašnje prilike da sam, štaviše, poglavici obeæao da slobodno može uæi u tvrðavicu i izaæi iz nje."To je oficiru ipak bilo previše. "Jeste li vi pri svijesti, ser?" viknu on. "Naprotiv, ja æu uhapsiti poglavicu i zadržati ga kao taoca!""Onda æu mu odjahati u susret i reæi mu neka ne dolazi.""Ja æu umjeti da vas u tome sprijeèim!" zaprijeti se oficir."Samo pokušajte, majore! U prvom redu æu ustrijeliti svakoga tko se usudi da me se dotakne, a zatim æu u VVashing-13 Crni Mustang193ton poslati taèni i vjerni izvještaj o cijelom ovom sluèaju s Tetongima. Ondje æe uvidjeti da se ne treba uvijek" èuditi kad se Indijanci late oružja."Oficir se prestrašeno zagleda u pridošlicu, a kad se ovaj okrenuo da ode, viknu:"Stojte! Prije nego što o toj stvari bilo šta poduzmem, moram se posavjetovati s ostalim oficirima.""Dobro, uèinite to pa me obavijestite može li poglavica bez opasnosti doæi."Old Firehand izaðe i poðe u trgovinu gdje je bio unajmio malu sobu. U staji je stajao njegov mustang. Dobro se odmorio pa radosno zarza kad ga je lovac izveo u dvorište da

ga osedla. Uèinio je to da bude spreman na sve. Zatim smjesti svoje stvari u bisage i vrati se u sobu, oèekujuæi daljnji razvoj dogaðaja.Malo kasnije poslaše mu podoficira s viješæu da su oficiri odluèili da poglavici osiguraju slobodan prolaz.Soba u kojoj se nalazio ležala je tik gostionske prostorije. U njoj je danas vladala neuobièajena buka pa je Old Firehand pomislio da su tome uzrok sigurno oni strani traperi. Dvojica od njih izašla su u dvorište i ondje stala prigušeno razgovarati. Stajali su blizu tankog zida od dasaka pa je tako Old Firehand èuo nekoliko ulomaka njihova razgovora:"Prekrasan mustang... Vredniji je od sve naše kljusadi.""Tko zna èiji je?" upita onaj drugi."Sigurno pripada nekom od oficira.""Onda se ne smijemo usuditi... bijedan je to život... veæ dugo nismo uhvatili... proigrali... Helming ... sigurno æe nam uspjeti.""Je li to zaista brat...""Sigurno ... Burkers ga posve taèno poznaje ... veæ više godina na gornjem Shevenne Riveru... pouzdano ispitano.""Bit æe to dobar posao.. samo nitko ne smije ostati na životu jer æe inaèe ... izaæi na javu."Sad se u gostinskoj sobi ponovo podigne takva strašna buka da Old Firehand nije mogao više razumjeti ni rijeèi, a malo kasnije ona dvojica izaðoše iz dvorišta. O èemu su to razgovarali? što je zapadnjak više razmišljao o onome što je èuo, to mu se taj razgovor èinio sve sumnjivijim. Nešto nije smjelo da izaðe na javu i zato nitko nije smio ostatina životu. Da se nisu ti ljudi, pretvarajuæi se da su lovci na krzna, zapravo bavili zanatom bushheadera, drumskih razbojnika koji najradije napadaju osamljene farme ili putnike koji prelaze preko planina, noseæi zlatni pijesak iz Kalif orni je? Dok je još razmišljao o onome što je èuo, zaèu vani na trgu glasne poklike."Crvenokožac, Crvenokožac! Dolazi neki poglavica!"Ovaj zov èuli su i ljudi u duæanu pa svi izletješe napolje da vide Indijanca. Old Firehand izaðe takoðer i zaista ugleda Ubojnièki Plamen kako veæ juri uz obronak. Bio je posve sam, ali daleko vani, u udaljenosti od otprilike jedne engleske milje stajala su tri konjanika usred èistine, odakle se dobro mogla razabrati tvrðavica.Poglavica je danas posve drukèije izgledao. Njegov divno osedlani vranac imao je dugaèku grivu, a rep mu je dopirao gotovo do zemlje. Poglavica je savinuo kosu u pundžu sliènu kacigi i zatakao u nju tri orlova pera, znakove svog dostojanstva, šavovi njegovih kožnatih hlaèa i lovaèke košulje bili su ukrašeni kosom ubijenih neprijatelja. Za pojasom mu je visilo trinaest skalpova èija je kosa bila spletena u per-èine, a ogrtaè mu je bio sašiven od skupocjenih krzna žutih štakora koji su veæ u ono vrijeme gotovo izumrli. Bio je naoružan nožem, tomahavkom i puškom dvocijevkom, a nosio je i luk i strelice.Kad je projahao kroz vrata, požuriše mu svi u susret. Lice mu nije doduše bilo olièeno ratnim bojama, ali dolazak jednog Tetonga bio je u tom èasu svakako veoma znaèajan.Old Firehand pristupi poglavici i pruži mu ruku:"Dobro jutro!" pozdravi ga ovaj. "Dolazim sam. Dobiva li Ubojnièki Plamen slobodan prolaz?""Dobiva", odgovori bijelac. "To su mi obeæali.""Neka moj brat vjeruje u sve što mu kažu. Poglavica Tetonga neæe odložiti oružje."

Uto im priðe neki podoficir i reèe Tetongu da ga èekaju u dvorani za vijeæanje, ali da prije toga mora odložiti oružje. Poglavica se ne osvrne na nj, veæ se obrati svom bijelom prijatelju:"Gdje je to mjesto!""Odvest æu te onamo", odvrati Old Firehand."Stoj!" zapovjedi podoficir. "Onamo može uæi samo poglavica, a svim ostalim je pristup zabranjen."19413195i IOld Firehand ne reèe ništa, veæ prihvati Pokai-poovog mustanga za uzde i odvede ga do dvorane za vijeæanje. To je zapravo bila gimnastièka dvorana u koju je stavljeno nekoliko stolica. Poglavica skoèi s konja i uðe, a podoficir reèe: "Dobio sam zapovijed da odvedem poglavièinog konja.""To je moj konj, pusti ga", odgovori lovac pa ga odvede do duæana i sveže ga ondje kraj svog mustanga. Zatim stane mirno èekati.Na ulazu u vijeænicu stajala je straža od èetiri momka, a na drugoj strani trga bilo je spremno još šest momaka da na dani znak priskoèe u pomoæ. Oficiri su oèito spremali izdaju.Tako je prošlo otprilike pola sata kad se iz dvorane zaèu zvižduk. Ona èetiri stražara na ulazu smjesta uðoše, a i ona šestorica ostalih krenuše prema vijeænici. Svi oni, koji su dosad stajali malo podalje, radoznalo nagrnuše bliže. Old Firehand smjesta uzjaha na svog mustanga, prihvati Teton-gova vranca za uzde i pojase prema dvorani. Stigao je onamo prije onih šest draguna."Gubite se odavde! Dalje!" viknu on i progura s s konjima kroz mnoštvo.èim je stigao do vrata, skoèi s konja i uðe, povukavši za sobom konje, tak"o da su oni svojim tijelima zakrèili ulaz. Jedan pogled u dvoranu pokazao mu je kako stoji stvar. Zvižduk je dozvao èetiri draguna da razoružaju poglavicu i da ga zarobe; onih šest ostalih imali su doæi za njima, ali više nisu mogli uæi.Tetong je stajao u kutu, podigavši tomahavk, spreman da ubije prvoga koji ga dotakne, ali svi se pogledi uperiše u zapadnjaka."što je to? Što tražite ovdje?" viknu major na njega."Htio bih vas podsjetiti na vašu rijeè", odgovori Old Firehand. "Obeæali ste mi slobodan prolaz za poglavcu Te-tonga.""On ga je i dobio. Smio je uæi ovamo.""Ah! Ali zato ne smije izaæi?""Ne smije jer mu to nisam obeæao.""Dobro, ser, Pokai-po, ovamo k meni!"Indijanac je htio krenuti, ali major izvuèe revolver i uperi ga u lovca."Napolje, jer pucam!" zapovjedi on."Pshawl" odvrati lovac, pošavši prema majoru. "Neka Ubojnièki Plamen kaže ovim ljudima tko sam ja.""Old Firehand!" reèe Indijanac."Old Firehand!" zapanjeno ponoviše oficiri. Poznalo ime èesto postiže više nego što može postiæi sam èovjek koji ga nosi."Da, ja sam Old Firehand, gospodo", reèe zapadnjak. "Hoæete li mi to povjerovati ili treba da vam dokažcm? Ja sam svom crvenom prijatelju obeæao slobodan prolaz pa æu mu ga i pribaviti. Ali prije toga mi dopustite da sudjelujem u vašem vijeæanju. Ubojnièki Plamen ne govori dobro engleski a vi dobro ne vladate narjeèjima Siouxa.

Potreban vam je tumaè. Poènimo dakle! Na vama je da li æemo poèeti s oružjem ili s miroljubivim pregovorima!"Mnogi æe smatrati da je to bila velika smionost, ali zapravo nije bila. Old Firehand je poznavao svoje ljude. Van-keeji su se toliko bojali njegovog traperskog imena da su odmah zapoèeli pregovori. Zahvaljujuæi Old Firehandovom nastojanju, poglavica se odrekao osvete koju je zahtijevao prije nego što je stigao traper. On je zatražio život osamna-estorice bijelaca, naime po jednog bijelca za svakog ubijenog Tetonga, ali Old Firehand ga je nagovorio da zatraži osamnaest karabinki pa su mu one bile odobrene, premda se to oèito protivilo zakonu.Sad je Old Firehand opet oslobodio ulaz. Dotad nije nitko mogao uæi jer su konji kopitima branili svoj položaj. Kad su Indijanac i Old Firehand izašli iz dvorane, odjeknu iz prvog reda radoznalog mnoštva glas:"Zašto da ne zatuèemo tog Crvenokošca? Što traži ovdje meðu džentlmenima? Premažimo ga katranom i pospimo perjem!"To je govorio upravo onaj jednooki traper koji je htio Old Firehanda prisiliti da se natjeèe u strijeljanju."Da, katranom, perjem!" zaurlaše njegovi ljudi.Odmah se deset do dvadeset ruku pruži za Indijancem i za tren oka se izmeðu njih dvojice zabode široki klin ljudskih tijela tako da je Old Firehand bio odvojen od njega. On ugleda kako je bljesnula ratna sjekira njegovog crvenog prijatelja, a istodobno se zaèu i gromki krik bijesa."Majore, vi ste odgovorni za to!" dovikne on oficiru koji je sav preplašen stajao kraj njega.196197Zatim ispusti vranca kojeg je još uvijek držao za uzde i skoèi na svog mustanga. Uto zapraskaše revolverski hicj. Objema ostrugama podbode Old Firehand konja tako da se ovaj propeo, dugaèkim skokom skoèi u najgušæu hrpu ljudi pa se stade isto tako žestoko služiti kundakom svoje puške kao što se i njegov hrabri mustang služio kopitima.Indijanac se branio, ali se mnoštvo tako natisnulo oko njega da mu je sprijeèilo svaku kretnju i oborilo ga na zemlju. Ipak se još i na zemlji branio hladnokrvno kao što to umije samo Indijanac. Old Firehandovi udarci oslobodiše mu prostor. Pokai-po skoèi na noge, zgrabi pušku koja mu je bila ispala pa kundakom stane mlatiti po glavama napadaèa. Svi su vikali i urlali, oštrice noževa bljeskale, a revolverski hici praskali. Brojni su ljudi bili ranjeni, ali oba prijatelja ostaše neozlijeðena. Old Firehand doviknu poglavici:"Skoèi na konja!"Ovaj ga je razumio usprkos urlanju ljudi, pa pojuri k svom vrancu koji se preplašeno ritao. Jednim skokom bio je na sedlu."Za mnom!" Viknuvši to, podbode zapadnjak konja i ovaj skoèi. Crvenokožac potjera takoðer konja stisnuvši ga stegnima jer još nije dospio uhvatiti uzde. Prodorno vikne pobjednièkim krikom Siouxa pa obojica pojuriše preko trga prema vratima. Vrata su bila zatvorena, ali malo po strani od njih bile su palisade nešto niže."Ho-ho-hi!" viknu poglavica i preskoèi preko njih, a bijelac za njim.Iza njih odjeknu krikovi èuðenja, a onda njihovi konji pojuriše niz obronak na ravnicu. Uskoro su ih jahaèi mogli obuzdati u polaganiji trk jer nitko nije pošao za njima u potjeru.2. OLD ZAH

I opet je Old Firehand jedne veèeri sjedio uz logorsku vatru, ali ovaj put nije bio sam jer mu je konj pasao u blizini. Dobar konj uvijek predstavlja neku sigurnost jer ima oštrija osjetila od najuvježbanijeg lovca. Mustang umije nanjušitipribližavanje svakog neprijatelja pa to javlja svom gospodaru bojažljivim soptanjem.Zapadnjak je otišao iz podruèja Fort Custera pa se nalazio na istoènom rukavu Povvder Rivera da bi odavde otišao preko Blackhillsa do White Rivera gdje se nadao sresti Win-netoua, poglavicu Apaša.Kad je ono s Ubojnièkim Plamenom iz jahao iz tvrðavi ce, stigli su bez smetnje do indijanskih predstraža. Odande su nastavili put uz rijeku Bighorn, naišavši na èetu Tetonga koja je nestrpljivo èekala na svog voðu.Odmah je održano vijeæanje i zakljuèeno je da æe èekati hoæe li major ispuniti obeæanje. Èinilo se, meðutim, da je ovaj mirno i temeljito razmislio o stvari jer su zaista veæ narednog dana stigle puške obeæane kao krvarina, a istodobno je stigla oficireva isprika. Major je poruèio poglavici da mu je žao što je došlo do one upadice te da je on odmah iz tvrðavice istjerao svadljive trapere.Time je bio uspostavljen mir s posadom, ali Ubojnièki Plamen je bio i dalje bijesan zbog sramote što su mu je nanijeli bushheaderi. Indijanci su se zakleli da æe se osvetiti tim skitnicama pa odmah krenuše tražeæi tragove "èovjeka s pola lica" i njegovih pratilaca. Old Firehand nije i imao razloga da se tome usprotivi pa se vrlo srdaèno i prijateljski oprosti od Pokai-poa.Zatim pojase dalje uz rijeku i ubrzo skrenu prema istoku. Nakon dva dana jahanja stigao je do svog današnjeg logorišta i nakanio da sutradan prijeðe preko Blackhillsa.Završio je s veèerom i pustio da mu se ugasi vatra jer nije bilo hladno a komarèi ga ovdje nisu smetali. Upravo je htio zaspati, kad njegov konj odjednom puhne onako kao što je obièavao puhati kad bi htio javiti da mu je nešto sumnjivo. Old Firehand osluhne, ali nije uspio ništa zamijetiti, premda je konj ponovo puhnuo.Zato ustane i priðe k svom konju. Ovaj protare lijepo graðenu glavu o njegovo rame, raširi nozdrve i uvuèe u njih zrak što ga je blagi povjetarac donosio s juga. Old Firehand se povede za tim nijemim pozivom - i zaista, zrak je vonjao po vatri, donoseæi dim. Je li taj zadah potjecao od njegove vlastite vatre koja se veæ ugasila, ili je južno od njega gorjela još kakva logorska vatra?198199Morao se uvjeriti o tome pa se odšulja u onom smjeru. Konja je ostavio uz vatru jer je za nj bio siguran; konj je imao sputane prednje noge, ali sve da i nije bio vezan, ipak ne bi prije otišao s tog mjesta dok mu se gospodar ne vrati.što je dalje išao, to je miris bio jasniji, dim je bio sve gušæi i naposljetku ugleda izmeðu drveæa odraz vatre. On krenu dalje, udvostruèivši oprez i, zaklonišvi se iza debelog hrasta opazi dva èovjeka koji su ležali uz vatru. Bili su bijelci odjeveni u trajnu odjeæu Divljeg zapada. Obojica su imala oružje nadohvat ruke, ali su izgledala dobrodušno i nipošto sumnjivo. Old Firehand se neèujno primaèe bliže a zatim ustane i s nekoliko brzih koraka naðe se kraj njih."Good evening, gospodo!" pozdravi ih. "Ima li za vašom vatrom još mjesta?"Èim se pojavio, oni su smjesta dohvatili puške, skoèili na noge i sad su stajali pred njim s oružjem na gotovs. Obojica su bili srednjega stasa i snažni. Jedan je od njih imao obrijano, oštro rezano lice s prilièno dugaèkim šiljatim nosom dok je drugi nosio èupavu bradu iz koje je stršao golemi nos."Stop, ser!" reèe onaj sa šiljatim nosom. "Zašto šetate po toj staroj šumi?""šetate?" potkrijepi ga vlasnik golema nosa.

"Maknite te puške, gospodo", odvrati Old Firehand. "Ja sam samo osamljeni zapadnjak koji se raduje što je našao drugove.""Oho! Nipošto ne izgledate kao zapadnjak, ne! Sve je na vama tako èisto i sjajno da sigurno niste još ni primirisali Divlji zapad. Odakle dolazite, hej ?""Iz Fort Custera"."Ah! A kamo ste nakanili?""Prijeko do White Rivera da se sastanem s prijateljem koji me ondje èeka.""Tko je taj prijatelj?""Winnetou, poglavica Apaša.""Good lack! Je li to istina? Vi poznajete Winnetoua? To nam morate rastumaèiti! Ali najprije nam recite kojoj družbi pripadate!""Ja sam sam."200"Sami? Neka me Indijanci progone kao zvijer ako je to istina! Nipošto ne izgledate kao èovjek koji bi imao dovoljno hrabrosti da se ovuda skita sam. Uostalom, to bi od vas bilo veoma neoprezno.""Veoma neoprezno!" ponovi crnobradi."Hvala, ser; sigurno smatrate da sam greenhorn?""Tako nekako! Na vašem kaputu nema ni zakrpe ni mrlje, vaš pojas i sve što visi na njemu, upravo sjaju od metala i laka, a vaša pucaljka je tako sjajno oèišæena kao da je ovog èasa stigla iz trgovine. Uostalom, i za iskusnog backvvoodsmana1 je opasno da noæu tako sam luta po toj lijepoj šumi. U njoj ima zaista opakih ljudi, ne samo crvenih, veæ i bijelih! Ali gdje vam je konj?""Gdje vam je konj?" ponovi njegov pratilac."Posve u blizini uz rijeku.""Onda ga dovedite! Poæi æu s vama; èuvajte se ako ste lagali!"Old Firehand poðe naprijed, a èovjek" šiljata nosa za njim. Ubrzo su stigli do logorišta na kome je Old Firehand ostavio konja. Old Firehand podigne sa zemlje pušku i pokrivaè, a njegov pratilac reèe:"Rekli ste nam istinu! Ali èovjeèe, èini se da ste vi bili vanredno hrabri ili da potcjenjujete opasnosti koje vam ovdje prijete.""Ne brinite ništa, mister! Ja sam veæ èesto uzduž i poprijeko prošao ovim opasnim krajem pa sam ovdje kao kod kuæe.""Vi ste neki neobièan èovjek. Ali, moram priznati, konj vam je dobar. Samo vi, vi sami me iznenaðujete. Povedite svog konja pa se vratimo k našoj vatri. Vidjet æemo što imate da nam kažete."Kad su se vratili, èovjek šiljata nosa reèe svom pratiocu:"Ne Gourd, stari coon,2 taj èovjek je zaista posve sam i tvrdi da vrlo dobro poznaje šumu. A sad sjedimo pa se najprije upoznajmo! Tko ste vi, dakle, ser?""Zovem se Winter a na Zapadu se zadržavam veæ mnogo dulje nego što bi se to moglo zakljuèiti po glatkoj cijevi moje puške i po mojoj vanjštini."1 èovjek iz prašume.2 Kratica za racoom rakun.201"Hm, to bismo mogli zakljuèiti i po vašem prijateljstvu s Winnetouom. 0 tome æete nam još pripovijedati. Što se nas tièe, naša prava imena nisu nimalo važna jer smo prilièno opæenito pozniti pod imenom ,the both Neds"1. Ja sam Ned Knife2, kako su me nazvali po mom lijepom dugaèkom nosu, a ovo je Ned Gourti3, a ako pogledate onaj okrugli predmet na njegovom licu, bit æe vam jasno da je taj naziv pravilno odabran.""Pravilno odabran", potvrdi crnobradi.

"Možda ste veæ èuli za nas, ser. Mi smo traperi i spadamo u družbu Old Zaha koji živi gore na gornjem Shevenne Riveru. Ovaj put smo pošli na dulji lovaèki izlet i nosimo starome cijelu hrpu krzna. Naš dobri Zah Helming sigurno æe se obradovati.""Helming?" iznenaðeno upita Old Firehand. "O kome vi to govorite?""Ta upravo sam vam rekao: o našem cornelu,4 o Old Zahu. Èemu se toliko èudite?""Ja dosad nisam poznavao tog èovjeka", odgovori Old Firehand, "ali sam nedavno ime Helming èuo u nekom razgovoru po kojemu bih mogao zakljuèiti da mu prijeti velika opasnost.""Do vraga, to nam morate pripovijedati, èovjeèe!"Old Firehand mu ukratko ispripovjedi da je bio u Fort Custeru i spomene hushheadere koje je ondje našao te kako je èuo ulomke njihova razgovora. Ned Knife je neko vrijeme zamišljeno gledao preda se, a onda podigne glavu i upita:"Maloèas ste spomenuli voðu tih momaka koji se htio s vama natjecati u gaðanju. Ne biste li nam malo pobliže opisali brazgotinu na licu što ste je spomenuli?""Taj èovjek je stvarno imao samo polovicu lica", odvrati Old Firehand. Na desnoj strani nije imao kože a gotovo ni mesa; osim toga nije imao jednog oka. Mora da se jednom našao pod vrlo oštrim nožem.""Damned! Jesi li èuo, Ned Gourd, stari coone? To je on! Sad æemo naposljetku moæi krenuti njegovim tragom. Mislim da æe nam morati platiti stari dug.""Stari dug", kimnu Ned Gourd.1 Oba Neda.2 Nož.3 Tikvica.4 Pukovnik, zapovjednik.202"Što hoæete time reæi?" upita Old Firehand. "Jeste li se veæ jednom sukobili s tim èovjekom?""Jesmo, ser. Morate naime znati da je Old Zah imao još jednog brata, Hugha, koji je prijeko u digginsima1 u Kali-forniji iskopao mnogo zlata. Ima tome veæ èetiri godine kad je Hugh pošao u posjete našem Zahu, ali nikad nije stigao do njega. Nije ni mogao stiæi jer je u to vrijeme, kad smo ga mi oèekivali, ležao mrtav u šumi.""Mrtav u šumi", javi se jeka."Umorstvo se odigralo nedaleko hide-spota2 staroga Zaha, svega pola dana daleko. Nas dvojica, naime ovaj stari Ned Gourd i ja, bili smo sluèajno u blizini, èuli smo viku i stigli u pravo vrijeme da nam na smrt ranjeni èovjek ispripovjedi što se dogodilo. Hugh Helming donio je sa sobom mnogo zlata jer se htio potpuno povuæi od posla. Putem mu se prikljuèio neki jednooki klipan koji je rekao da se zove Joe Burkers. Taj ga je ubio. Napao je starca u snu, probo ga i opljaèkao tik prije nego što smo mi stigli. Primili smo od njega posljednje pozdrave za Old Zaha i odmah krenuli da osvetimo umorstvo. Na žalost nismo imali konje dok je ubojica jahao na svom konju, a sa sobom je poveo i oba konja Hugha Helminga. Ipak smo mu ostali tik za petama kad sam ja nesreæom išèašio nogu upravo u èasu kad umalo što ga nismo zgrabili. Ned Gourd, ovaj stari momak ovdje, pošao je sam za njim i upustio se u borbu s njim. Ubojica se upravo odmarao kad ga stigao. Na žalost je Nedov metak promašio jer je jednooki u posljednjem trenutku okrenuo glavu. Tako bar veli Ned Gourd, ali ja mislim da stari coon nije dobro nišanio. Hi-hi-hi! Prije nego što je taj kukavni nitkov mogao odriješiti konje, bio je moj Ned veæ kod njega i pogodio ga oštricom tomahavka duž obraza tako da je bio za sva vremena žigosan. Meðutim je i Ned dobio metak u slabine koji mu je zadao još mnogo posla i sprijeèio ga da zadrži bjegunca. Ned se teško ranjen vratio k meni pa smo nas dvojica tek nakon mnogo muke i truda stigli Old Zahu."

"Stigli Old Zahu", potvrdi njegov pratilac."Zah Helming je, dakako, smjesta pošao s ostalim ljudima u potjeru", nastavi Ned prvi, "ali ga nigdje nije uspio pronaæi jer je u meðuvremenu kiša isprala tragove. U po-1 Rudnik zlata.2 Skrovište, spremište krzna.203

sljednje èetiri godine èesto smo èuli veoma opake stvari o tom jednookom Joeu Burkersu. Najprije se pojavio kod Fort Bentona gdje se silno razmetao i razbacivao nugete. Pripovijeda se da je rasuo i proigrao mnogo tisuæa dolara. Ali kad je Old Zah, sav kipeæi od osvetoljubivosti, stigao u Fort Benton, ptica je veæ bila izletjela. Kasnije su ga vidjeli dolje u Santa Feu, zatim u Bentsfortu, a posvuda gdje god bi se pojavio došlo bi do velikih pljaèki. Old Zahu i njegovim ljudima nije meðutim nikada uspjelo da ga uhvate. Uvijek su dolazili prekasno. A ovaj put je dakle skupio èitavu bandu pa nam želi doæi u pohode. Držim da æemo ga ljubezno primiti.""Ljubezno primiti", ponovi Ned drugi, sav zanijet u misli."Nadam se da æete pojahati s nama, èovjeèe. Ali recite, koliko razbojnika ima taj lopov u svojoj družbi?""Mislim da ih je najmanje èetrdeset", odvrati Old Fi-rehand."Tempestad! To je lijepa èeta, pogotovu što mi, uraèunavši i vas, brojimo svega dvanaest ljudi. Mislim da æemo morati izmudriti kakav lijepi plan da te momke namamimo u stupicu.""Namamimo u stupicu", promrmlja crnobradi."Možda æemo naæi i druge pomagaèe", odvrati Old Fire-hand, "jer vam mogu odati da za tim èovjekom ide u potjeru Pokai-po, poglavica Tetonga s èetom svojih ratnika da se osveti zbog uvrede koju mu je ovaj nanio.""Èujte, èovjeèe, to baš nije ugodno èuti. Znaèi, imat æemo posla i sa Siouxima pa ji onda ako njihovi tomahavci najprije smlave jednookog i njegove lupeže.""Njegove lupeže", kimne Ned drugi."Ne brinite ništa. Tetongi vam neæe uèiniti ništa nažao. Ja sam Ubojnièkom Plamenu uèinio uslugu i sklopio s njime èvrsto prijateljstvo.""Bless my soul, vi ste zaista neobièan èovjek. Kako ste to mogli sklopiti prijateljstvo s Winnetouom, a zatim s Te-tongima koji su njegovi neprijatelji?"Old Firehand mu ukratko ispripovjedi svoj sastanak s Pokai-poom, a zatim i ono što se kasnije dogodilo u Fort Custeru. Ned Knife veselo pljesnu po stegnu."Ali gospodine", reèe zapanjeno, "to ipak nisu èisti poslovi! Na ovim blagoslovljenim lovnim poljanama nisam još nikada èuo ime Winter, a vi ipak tvrdite da ste usprkos vašoj, kao sunce èistoj pušci, i vašoj greenhornskoj odjeæi, doživjeli najèudesnije pustolovine. Napolje s time. Tko ste vi zapravo?""Veæ sam vam rekao da se zovem Winter. Ovdje na Zapadu me, meðutim, bolje poznaju pod imenom Old Firehand.""Old Firehand! Sad se u mojoj staroj glavi sve razbistrilo. Ned Gourd, stari coone, gdje su ti bile oèi da si svog Neda Knifea pustio da tako nespretno brblja! Moram vam stisnuti ruku, ser. Za nas je velika sreæa i golema radost što smo se sreli. Sad uopæe neæemo trebati Siouxe da jednookog lupimo po prstima.""Lupimo po prstima", viknu oduševljeno Ned Gourd, uhvativši lijevu ruku Old Firehanda èija se desnica nalazila veæ u rukama Neda Knifea koji ju je èvrsto tresao."Dobro, dobro, gospodo! Obeæajem vam da æu s vama odjahati Old Zahu i da æu Joeu Burkersu pripremiti topao doèek. Buduæi da s Winnetouom, koga sam htio potražiti, nisam urekao taèan dan sastanka, mogu taj sastanak mirno na neko vrijeme i odgoditi.

A sad ne bi bilo dobro da i dalje ostanemo budni jer nas sutra èeka još težak posao. Moramo se požuriti da nas jednooki lupež ne pretekne i da našeg Old Zaha ne napadne nespremnog."Ipak ona dvojica još nisu htjela poæi na spavanje pa je Old Firehand morao još da im odgovori na brojna pitanja prije nego što naposljetku nisu legli na poèinak, ali tek što se sunce pokazalo na istoku, sva trojica su veæ jahala prema Old Zahovoj nastambi.Krenuli su prema granici Wyominga i Dakote. To je bio težak put preko strmih planina, neprekidno kroz divlje predjele. Kasno popodne pojavi se ispred njih šuma s visokim stablima izmeðu kojih su imali dovoljno mjesta za jahanje. Krajina se uspinjala. Morali su svladati priliènu uzvisinu i naposljetku stigoše na neku vrst visoravni gdje je šuma prelazila u nisko grmlje isprekidano travnjacima. Ovdje oba Neda najednom zakrenuše. Onaj sa šiljatim nosom poj aha galopom kraæi dio puta, a onda pokaže rukom preda se i reèe: "Evo nas. Tu smo."204205Zaustavili su se na rubu duboke kotline, okrugle poput jajeta i okružene strmim stijenama. Èinilo se da je ta kotlina ohladnjeli krater nekog vulkana. Gotovo stotinu metara ispod njih ležalo je na dnu jezero èiji je promjer iznosio sigurno dobar sat hoda. Jezero nije imalo pritoka, ali mora da je u njemu izviralo više izvora jer je iz jezera isticao prilièno širok potok koji se sa sjeverne strane probijao kroz stijene kotline i prema rijeèima Neda Knifea utjecao u obližnji Shevenne River. Taj je potok prolazio kroz pukotinu u stijeni široku najviše dva metra i pružao jedinu priliku da se izvana bez osobitih poteškoæa stigne do jezera, u unutrašnjost kratera.U blizini toga izlaza nalazilo se jedino mjesto kojim se uz velike opasnosti moglo siæi na dno kratera. Ondje se spuštao jarak, doduše strm, ali ipak prohodan. Oèito je nastao tako da se za vrijeme zime iznad njega skupljala planinska voda i otjecala prema dolje. Inaèe kao da nigdje nije bilo moguæe s konjima pa bi èak i uvježbanom planinaru bilo teško da se spusti. Sa sjeverne i zapadne strane rasle su doduše iz stijenja pojedine vitke jele dižuæi se visoko, ali pažljivi promatraè mogao je razabrati da su povijuše i trnovito grmlje samo varavo pokrivale opasne bridove, pukotine i rupe. S južne strane su e oštra kruništa kotla gotovo okomito dizala iz dubine. I na toj stijeni je doduše tu i tamo bila poneka izboèina, uska stepenica ili druga neka nerav-nost, ali se ovuda mogao verati samo èovjek koji je prezirao smrt.Sva tri putnika krenuše prema vododerini koja je ležala s istoène strane, a buduæi da sad u njoj nije bilo vode, oni se vrlo oprezno i uz prilièno muke polako spustiše do jezera. Odande ujahaše u rascjep u stijeni što ga je probila voda, istjeèuæi iz jezera, a bio je tako uzak da je kraj zapjenjenog potoka pružao prostora samo za jednog jedinog konjanika. Put je bio tvrd i stjenovit, a kako se veæ spuštao sumrak, bio je i veoma težak.Otprilike nakon èetvrt sata utjecao je u taj potok jedan manji koji se s lijeve strane probijao iz neke udubine u stijeni. Mjesto utoka bilo je okruženo gustim grmljem. Ned Knife razjasni Old Firehandu da se ovdje nalazi ulaz u hide--spot Old Zaha pa se u nj može stiæi podjednako s jezera k"ao206i sa Shevenne Rivera. Dok je poluglasno govorio, zaèu iz guštare kraj potoka neki glas."Tko je?""Oba Neda, stari coone", odgovori èovjek šiljata nosa. "Ta valjda nas poznaješ, Jack Hopkins? Doveli smo sa sobom jednog dobrog prijatelja pa æeš se zaèuditi kad èuješ kako mu je ime."

Sad se stražareva glava pojavi iz grmlja, a nakon kratkog prozdrava protjeraše trojica došljaka konje u vodu i zaðoše f u kanjon sporednoga potoka. Svega nekoliko minuta kasnije proširi se taj boèni klanac i pred njima se pokaza prostrana dolina obrasla drveæem i obrubljena stijenama u širokom krugu.U sredini doline nalazila se jedna od onih malih èistina što ih zapadnjaci nazivaju storm-gap, a nastaju kad neko golemo drvo obori vjetar ili starost pa ono sa sobom povuèe sve što je raslo oko njega i tako se usred prašume stvori otvoreno mjesto kojeg onda lovci sjekirom i vatrom pretvaraju u hiding-hole ili hide-spot, koji im služi kao trajno logo-rište ili kao sklonište pred Indijancima. Ondje je gorjela bijela vatra1 oko koje se smjestilo nekoliko pravih zapadnjaka. U pozadini je kraj visokih i gustih stabala smreka izraslo grmlje, a malo postrance tekao je onaj potoèiæ koji je prolazio kroz kanjon i slijevao se u pritok rijeke Shevenne. Malo dalje nalijevo, upravo n rubu otvorena prostora, stajala je mala brvnara na èijim se vratima nalazio neki èovjek."To je Old Zah, ser", reèe Ned prvi, pokazujuæi prema njemu. "Doðite, najprije æemo k njemu.""K njemu!" ponovi Ned drugi.Oni potjeraše konje na obalu i skoèiše sa sedla. Old Firehand je svojim gorostasnim likom odmah pobudio opæu pažnju.Old Zah im poðe nekoliko koraka u susret. I on je bio divovskoga rasta, jedva nešto manji od Old Firehanda. Dugaèka sijeda kosa padala mu je na široka ramena, a sjaj njegovih krupnih modrih oèiju nije još bio pomuæen od starosti. Oluja i nevrijeme, snijeg i kiša, vruæina i hladnoæa, duboko su urezali bore na njegovom èvrstom licu, ali èitavo njegovo tijelo pokazivalo je snagu koju nisu još uspjeli osla-i Vatra kakvu pale bijelci i koja gori visokim plamenom.207Ibiti vrijeme i napori. Ned Knife poðe k njemu važnim koracima da mu šapne u uho novost. Starèeve oèi zasjaše; èasak je promatrao Old Firehanda, a zatim reèe:"Dobro došli, ser, k nama, jednostavnim traperima. Moje se stare oèi raduju što vide jednog od najglasovitijih junaka Zapada. Moj vjerni Ned Knife mi je upravo rekao što vas je dovelo k nama. Smatram najsretnijim danom svog života što smijem pozdraviti Old Firehanda, a ujedno i doznati vijest da se približuje ubojica mog siromašnog brata. Vi znate, ser, kakvo mi je zlo nanio taj Joe Burkers pa se nadam da æe uskoro ugasiti i njegovo drugo oko."On pruži Old Firehandu ruku, a ovaj mu je èvrsto stisne.Oba Neda uzeše konje za uzde i odvedoše ih lijevo pod drveæe gdje su mogli pasti zajedno s ostalima i gdje je za njih bila podignuta staja.Old Zah i Old Firehand uðoše u brvnaru. Old Zah podigne ruku na usta i javi se zovom prerijske kokoške kojim je sazvao sve svoje ljude. Brvnara se sastojala od dvije prostorije, veæeg predvorja koje je služilo kao soba za dnevni boravak i manje sobe u stražnjem dijelu kuæe u kojoj su se nalazili jednostavni ležaj i. Prednja prostorija u kojoj se sad skupila èitava družba osim Jacka Hopkinsa koji je èuvao stražu, bila je vrlo jednostavno ureðena. Pukotine izmeðu pojedinih greda u zidovima bile su zabrtvljene mahovinom, a svjetlo je u nju prodiralo samo kroz dvije uske rupe s obje strane vrata. Na zidovima su visila krzna i razlièito oružje. U toj sobi stajao je grubo otesani stol, a kraj njega nekoliko klupa i panjeva koji su služili kao stolci."Èujte, momci", poèe Old Zah, "ovaj èovjek, kojeg vidite kod nas, jest Old Firehand!"Mala se družba zaèudi i razveseli pa se svi stadoše gurati oko Old Firehanda da mu jednako srdaèno kao i prostodušno izraze svoje poštovanje. Uskoro se meðutim stišala ta bura odobravanja jer je cornel nastavio:

"Sad æu vam ukratko reæi što je toga zapadnjaka kome se svi divimo, dovelo u naše jednostavno naselje: jednooki Joe Burkers, koga smo pune èetiri godine uzalud tražili i s kojim imamo izravnati još jedan veliki raèun, dolazi na èelu otprilike èetrdesetorice razbojnika da nas napadne, poubija i otme plodove našeg rada. Oba Neda æe vam ispripovjediti kako je do toga došlo i kako je to saznao Old Firehand. Možda208neæemo biti baš upuæeni samo na vlastite šake jer Old Firehand veli da je jednookome u tragu èeta nama prijateljski naklonjenih Crvenokožaca. Mi æemo meðutim za svaki sluèaj izvršiti sve potrebne pripreme! Svatko od vas zna što ima raditi i kako se možemo suprotstaviti napadaju. Samo je po sebi razumljivo da ja vrlo rado za trajanja te borbe odstupam vrhovno zapovjedništvo Old Firehandu. U prvom redu mora još netko do Jacka Hopkinsa da ga obavijesti i da mu pomogne u èuvanju straže. Wat Rawley, stegni pojas i izaði! Svak"a dva sata bit æe stražari mijenjani.""Nemojte zaboraviti", doda Old Firehand, "da bijelu vatru pretvorite u crvenu.1 Inaèe se, gospodo, morate smjesta pripremiti za borbu jer, iako ne moramo oèekivati neprijatelja baš odmah, ipak moramo raèunati s nepredvfðenim dogaðajima."Mala se èeta rasporedi na svoja mjesta pa su samo Old Zah i Old Firehand ostali zadubljeni u prijateljski razgovor. Pred došljake je donesen peèeni jelenski but pa je Old Zah za vrijeme jela pripovijedao o mjerama sigurnosti što ih je pripremio za sluèaj napadaja."Ako nas pak potpuno prikliješte, onda imam u ruci još jedno strašno sredstvo", završi on. "Pogledajte ovamo, ser!"On zaðe u stražnju sobu brvnare i otvori neka mala vrata koja su vodila u guštaru iza stražnjeg zida. Zatim se Zah okrene i povuèe remen od bizonove kože provuèen kraj vrata: prednji ulaz se smjesta zatvori i na njega se spusti kraèun. Zatim odmaknu jedan od jednostavnih ležajeva. Ispod njega se pokaže rupa u tlu iz koje je prema stijeni vodio uski i neupadljivi utor. Kad si bliže pogledao u nj, mogao se jasno razabrati fitilj."Shvaæate li to, ser?"Old Firehand kimne u znak potvrde glavom. Cio je taj ureðaj bio udešen tako da se neprijatelj namami u brvnaru, da se zatvori u njoj, da njezin vlasnik umakne kroz stražnji izlaz i zatim se èitava kuæa digne u zrak. Dark and bloody grounds2 ne predstavljaju tlo na kojem cvijeta cvijet samilosti.1 Mala indijanska vatra koja ne plamti veæ se samo žari.2 Mraèni i krvavi kraj.14 Crni Mustang209"Naša krzna su skrivena u rupama u stijeni", nastavi starac, "pa bude li potrebno, mogu se mirno latiti krajnjeg sredstva i zapaliti fitilj.""Well, ser", kimne Old Firehand, "ali nadam se da se neæemo morati poslužiti tim posljednjim sredstvom. Sad æu najprije izaæi do stražara, zatim poæi malo dalje da bolje upoznam taj kraj i da izvidim da li se razbojnici približavaju."U tom trenutku odjeknu vani glasno dozivanje prerijske kokoši, a odmah zatim prasnu hitac i kroz noæ odjeknu krikovi. Oba zapadnjaka pohitješe kroz brvnaru na prednji izlaz i stigoše zajedno s ostalim traperima do ulaza u klanac odakle se veæ èulo praskanje hitaca. Upravo je Wat Rawley, sopæuæi dotrèao natrag."Cornel, veæ su ovdje! Ubili su siromašnog Jacka Hop-kinsa upravo u trenutku kad sam ja stigao do njega. Nisam mogao obraniti ulaz i jedva sam se uspio spasti. Oni su tik za mnom."Uto se veæ zaèuje kršenje grana i brojni koraci koji su se približavali, a èulo se i tiho dovikivanje. Daleko u tami na rubu èistine pojaviše se neki ljudi.

"Brzo u kolibu!" viknu Old Zah, a napadnuti traperi strelovito potrèaše u kolibu koja ih je mogla zaštititi. Prije nego što su uspjeli stiæi do kolibe, pade jedan od njih, a isto tako pade i nekoliko napadaèa pogoðenih mecima. Traperi zatvoriše ulaz u brvnaru, brzo pokupiše oružje koje je visilo na stijenama i sve druge predmete od vrijednosti pa zajedno s njima pobjegoše kroz suprotni izlaz u guštaru. Tek što je posljednji od njih izašao iz stražnje prostorije, zaèuše kako neprijatelji prodiru u kuæu jer im nije bilo teško da otvore vrata.Zaharija Helming je svojim punksom zapalio sakriveni fitilj, a zatim stražnja vrata zatvorio teškim vanjskim kraèunom. Sad je stajao iza brvnare i nekoliko trenutaka prisluškivao, a onda brzo povuèe remen pa se i prednji ulaz brzo i èvrsto zatvori. Vrlo vješto izraðeni kraèuni zatvarali su ljude u kuæi od vanjskog svijeta, a njihovo dozivanje dokazalo je da su svjesni opasnosti i da pokušavaju umaæiiii Stijenj kojim prerijski lovci pripaljuju vatru.iz zatvora, oèajno udarajuæi sjekirama o vrata. Pri tome su pomagali i oni koji još nisu ušli u brvnaru."Bar polovina od njih nalazi se u kolibi", šapnu Old Zah "pa æe u njoj i propasti. Naprijed, momci, tiho kroz šikaru, a zatim oko hide-spota i onda opet kroz potok naprijed!"On prvi požuri, a Old Firehand i ostali traperi jurnuše neèujno za njim puteljkom probijenim kroz grmlje koji je u luku vodio oko èistine do potoka. Mala je èetica kroz plitki potok polako i oprezno izašla opet na èistinu. Ondje gdje se potok iz grmlja probijao na èistinu bio je skriveni put zastrt s nekoliko grmova kroz koje se dalo izviriti na otvoreni prostor pred kuæom.Prošlo je svega nekoliko minuta. Pred kuæom je stajao dio napadaèa, nastojeæi da onima, koji su bili zatvoreni, svojim tomahavcima probije put u slobodu dok je nekolicina sakrivena iza drveæa, pomno pazila na guštaru držeæi puške na gotovs. Najednom prasnu strašna eksplozija tako da je zemlja nadaleko zadrhtala, a grom se višestrukom jekom odbio od stijena. Golemi vatreni stup uzdigne se u obliku lijevka s mjesta na kojemu je stajala brvnara, a njezini ostaci poletješe uvis. Svi oni, koji su se nalazili u brvnari mora da su bili smrvljeni, ali i dvojicu od onih koji su bili vani zahvatila je eksplozija i ubila. Svi ostali poèeše glasno vikati od užasa, bježeæi k svojim drugovima sakrivenim iza drveæa.Uto s ulaza u klanac zaori divlji prodorni urlik1. "Ho-ho-hi!" odjekne indijanski ratni zov, a napadaèi i branitelji zaèuše Tetonge kako jure kroz sumrak."Pokai-po!" odjeknu gromki glas iz guštare. "Ovdje stoji Old Firehand s bijelim lovcima, a izmeðu nas i tvojih ratnika posljednji preživjeli razbojnici iz Fort Guštera. Na njih, Siouxi!"On razmaknu grmlje i izaðe iz grmlja pa se baci na razbojnike."Heng it ali!" zaèu se glas Joea Burkersa. "Old Firehandu zahvaljujemo za stupicu. Èekaj, momèe, to æeš mi platiti!"On izjuri iza drveæa koje ga je dosad zaštiæivalo i baci se na zapadnjaka. Uto se odjednom kraj ovoga stvori Old Zah pa se sa strašnom snagom sruèi na jednookoga. Njihovi se tomahavci sudariše i smrviše, a odmah zatim pograbiše se smrtni neprijatelji divljim zahvatom.210211Old Firehand nije mogao priskoèiti starcu u pomoæ jer na nj odmah pojuri nekoliko razbojnika pjeneæi se od bijesa. Dugaèka sijeda Old Firehandova kosa vijorila se kao

griva, oèi su mu svjetlucale od užitka u borbi, a koga god je pogodila njegova sjekira, bio je izgubljen. Brzo pade i posljednji od njegovih protivnika na zemlju pa Old Firehand odahnu i okrene se Helmingu koji se još uvijek rvao s Joeom Burker-som. Oba Neda su takoðer nastojala priteæi u pomoæ Helmingu, ali prije nego što su se prijatelji dospjeli približiti borcima koji su se divlje bacali amo i tamo, klonu Old Zah na zemlju prigušeno kriknuvši, a Joe Burkers pade upola na nj, trudeæi se da istrgne svoj nož iz prsiju èovjeka koji je ležao pod njim.U meðuvremenu dojuri Ubojnièki Plamen i ostali Te-tongi, poubijavši posljednje razbojnike."Pokai-po se osveæuje!" viknu on prodirno pa ljevicom zgrabi Burkersa za kosu dok mu je u desnici bljesnuo nož. Tri strelovita reza, snažan trzaj i on podigne uvis kožu s Bur-kersove glave; živog ga je skalpirao. Ovaj užasno kriknu i padne preko nepomiènoga Old Zahova tijela, ali ga èas zatim bijesni Crvenokošci odvukoše u stranu.Old Firehand kleknu kraj Helminga koji je umirao. Ovaj jedva otvori oèi koje su mu se veæ gasile i zahvalno pogleda lovca."Ja sam gotov, ali moj siromašni brat je osveæen. Kopajte ispod onog mjesta gdje je stajala moja postelja, ser, pa æete naæi moju oporuku. Budite dobri prema mojim - vjernim - dobrim - ljudima------"Njegov pogled se ukoèi, a Old Firehand mu potresen sklopi oèi.Obojici Neda i ostalim traperima tekle su suze niz obraze. Crvenokošci su se na znak" svoga poglavice tiho povukli s bojišta. Pokai-po je prekrštenih ruku stajao malo podalje naslonjen na drvo i promatrao tu malu skupinu s onoliko suæuti koliko je to kao Indijanac smio pokazati.Ubrzo zatim izvršene su pripreme da se mrtvi pokopaju. Old Zaha i ona dva èovjeka koja su poginula u borbi, pokopaše ispod neke stijene dok su lešine razbojnika uz pomoæ Crvenokožaca izvukli kroz kanjon do jezera da im podalje od posljednjeg poèivališta poginulih branitelja iskopaju za-212jednièki grob. Meðu njima se nalazio i jednooki Burkers jer su ga Crvenokošci isto tako ubili kao i sve njegove razbojnike.Ovdje se odigrala jedna od nebrojenih strašnih drama kakve su na Divljem zapadu osamnaestog i devetnaestog stoljeæa bile tako èeste. Propašæu crvene rase te su tragedije postajale rjeðe, ali ipak nitko ne smije vjerovati da je crveni narod, osuðen na propast, bio jedini zaèetnik takvih zbivanja. Indijanac je volio borbu, jednostavnu i strašnu kako je to odgovaralo njegovoj prirodi, ali je bio velikodušan, ponosan i pravedan dok i njega nije podmuklost i podlost bijelih uljeza takoðer natjerala u opakost i lukavost.Ubojnièki Plamen i njegovi ratnici ubrzo se prijateljski oprostiše od Old Firehanda pa krenuše natrag u lovna podruèja Tetonga. Lovci su èekali dok se nije ugasila brvnara, tak"o da su mogli kopati na onom mjestu gdje je nekad stajao Old Zahov ležaj.Ondje su, zavijenu u pergamentu, našli oporuku starog trapera iz koje se vidjelo da je njegov imutak bio previsoko procijenjen. Nugeta i nekovana zlata uopæe nije imao, ali je imao znatan iznos novca pohranjen u nekoj banci u Santa Feu od èega je velik dio ostavio svojim vjernim ljudima dok je sve ostalo trebalo poslužiti u dobrotvorne svrhe.Old Firehand se dogovorio s traperima pa su odluèili da æe Old Firehand najprije potražiti Winnetoua, a zatim æe zajedno otiæi u Santa Fe da se ondje ispuni posljednja Old Zahova volja."A zatim, dobri ljudi", reèe Old Firehand, "mislim da æete poæi sa mnom prijeko u Mankizitu gdje ja imam svoj hide-spot i gdje zajedno s hrabrom èeticom zapadnjaka

živim od lova. Tko se jednom nauèio da živi u ,dark and bloody grounds" taj ih se više nikad ne može odreæi sa svim njihovim radostima, tajnama i strahotama.""To je prava rijeè, ser", javi se Ned prvi pa mu srdaèno stisne ruku. "Dopustite mi da vam se u ime svih ovih ljudi zahvalim na ponudi. Nikad neæete požaliti što ste nas primili u redove svojih drugova. Vrlo smo voljeli našeg Old Zaha, mi jednostavni ljudi, i dugo æemo žaliti za njim, ali æemo i vama isto tako vjerno pomagati k"ao što smo pomagali njemu.""Kao što smo pomagali njemu!" potvrdi Ned drugi, a jedna suza tuge i tronutosti otkotrlja mu se u crnu bradu.

SADRŽAJ

CRNI MUSTANG

1. Skaut ........... . . 72. Crni Mustang........ . . . 443. Na Jalšinom izvoru ....... . . 754. Brezov klanac ......... . . 965. Varavo zlato.......... . 137JEDNOOKI JOE BURKERS1. Ubojnièki Plamen2. Old Zah . . .