85

II.Radoslav Katii

Iskustva s Vijeem za normu hrvatskoga standardnoga jezika

Ministar znanosti, obrazovanja i porta u Vladi Republike Hrvatske dr. sc. Dragan Primorac osnovao je godine 2005. pri svojem Ministarstvu Vijee za normu hrvat-skoga standardnog jezika. Za predsjednika imenovao je potpisanoga izvjestitelja. On je ujedno jedini lan Vijea kojega je osniva imenovao po svojem izboru. Sve ostale imenovao je na temelju izbora u njihovim ustanovama, a to su sve relevantne znanstvene i kulturne ustanove u Hrvatskoj koje se kvalificirano bave hrvatskim jezikom.

Vijee se prvi put sastalo u svibnju 2005. Od tada je prema mogunostima i potrebama kontinuirano odravalo sjednice u manjim ili veim razmacima, do sada u svemu dvadeset i tri. Materijali s tih sjednica, ukljuujui zapisnike s prikazom tijeka rasprava na njima i argumentacije koja se pri tome iznosila, objavljeni su na mrenim stranicama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i tako pristupani svoj zainteresiranoj javnosti. Rad Vijea je po tome zahvaljujui suvremenoj tehnici u potpunosti javan.

Sve u svemu moe se rei da se Vijee uspjeno konstituiralo u radnu skupinu koja je stvorila dobru podlogu za razmatranje i rasuivanje naelnih i aktualnih pitanja oko norme hrvatskoga standardnog jezika. Dakako, u Vijeu su zastupljena razna shvaanja i razliiti pristupi tim pitanjima, katkada naelno ili aktualno izri-ito suprotstavljeni. U svjetlu te injenice vano je naglasiti da se Vijee pokazalo sposobnim o veini pitanja donositi zakljuke konsenzusom, a tamo gdje to nije bilo mogue moralo se pribjei glasovanju oko pojedinih pitanja i postizati uvjerljivu veinu.

Za rad Vijea bilo je bitno da svoj vidokrug ne ogranii na aktualna sporna pi-tanja, a ona su na prvom mjestu pravopisna, nego da stalno ima pred oima odnos hrvatske jezine zajednice prema svojem standardnom jeziku i da aktualna pitanja promatra u tom okviru i pred tom pozadinom. Hrvatski jezik ima dobro ustanovljenu i prilino uspjeno opisanu standardnu normu. Ona funkcionira besprijekorno. Posve je oito da se danas meu ljudima s prosjenom jezinom naobrazbom moemo na standardnom hrvatskom jeziku bez ikakva uma i tekoe, bez ikakva komunikacij-skoga trenja, sporazumijevati od akovca do Dubrovnika i od Pule do Osijeka. Tu ne moe biti dvojbe da je standardizacija hrvatskoga jezika uspjeno provedena. Ostaje, meutim, injenica da je velikomu dijelu hrvatske jezine zajednice teko prihvatiti taj standardni jezik kao doista svoj. To je posljedica puta kojim je ila standardizacija i ideologije u znaku koje je ona uspjeno dovrena. Ta je ideologija udarila stan-dardnom normativizmu u nas svoj peat neprimjerenim odnosom prema prolosti

Jezik, 56., R. Katii, Poloaj hrvatskoga jezika

86

hrvatskoga knjievnog jezika i prema pokladu njegova izraajnog bogatstva, pa time i prema njegovoj vlastitosti, i ne manje neprimjerenim odnosom prema narjejima hrvatskoga jezika i njegovoj raznolikoj dijalektalnoj izraajnosti. Odatle dolazi da ta standardna norma mnogima nije dovoljno vlastita i prepoznatljivo hrvatska te da ju mnogi doivljavaju kao zator svoje autentine zaviajne jezine izraajnosti mjesto da naue to oboje stvaralaki ugraivati u nju i ostvarivati u njezinu okviru. Vijee je u svojem radu nastojalo osvijestiti i racionalizirati takvo stanje duhova i pokazati put prema njegovu primjerenu razrjeavanju i prevladavanju.

U zateenom stanju, u kojem u nas postoje dvije pravopisne kole sa svojim pri-runicima, meu kojima su stvarne razlike male i slabo znatne, ali im je ideoloka simbolika i emocionalna motiviranost velika, Vijee je, s izuzetkom onih svojih la-nova, dakako, koji izravno pripadaju kojoj od tih kola, stalo na gledite da pojedina aktualna i prijeporna pravopisna pitanja valja razmatrati, rasuivati i argumentirati svako za se, a ne priklanjati se cijelim pravopisnim kolama ili ih otklanjati. Ono nije stalo niti iza jedne od njih. Ostraenomu dijelu javnosti, nezadovoljnomu nekim zakljucima Vijea, ne ini se, dodue, da je to tako, ali za takvu prosudbu o radu Vijea nema stvarnih argumenata. Ono se nije priklonilo nikojoj postojeoj koli.

Vijee je donosei zakljuke o tome kakva pravila propisivati za sporna pravo-pisna pitanja, i osobito za ona u kojima se razlikuju nae dvije pravopisne kole, nastojalo nai formulacije koje izriu pravila po mogunosti beziznimna, a ipak gipka, tako da to manji broj ljudi sile pisati onako kako ne e. U tome je, dakako, bilo uspjeno u razliitoj mjeri. Nastojalo je djelovati u tom smislu da to vie doe do izraaja stabilnost koja je u nas ve postignuta i da ta stabilnost dobije oslonac i potporu u vrstom okviru koji to je mogue manje ograniuje, nego prvenstveno definira prostor poeljne slobode i omoguuje to veem broju pripadnika jezine zajednice da ne budu otueni od jezine norme, nego da se s njom osjeaju kod svoje kue.

Dio medija nije ba pokazivao razumijevanje za rad Vijea. Tako se ugledna kulturna novinarka snebivala nad tim to se Vijee bavi naelnim, a ne odmah pra-gmatikim i spornim pitanjima, pa se pri tome spominju neke ope poznate temeljne danosti, kao da to nije neophodno za svako valjano rasuivanje o standardnosti standardnoga jezika, sugerirajui time da se ono nastoji izmai svojim zadatcima i obvezama. Druga novinarka uglednih novina, kada je krenulo, uvelike pothranjivano, negodovanje zbog veinske odluke Vijea da ne u valja pisati rastavljeno, novinar-ka drugih, uglednih i utjecajnih novina objavila je da je predsjednik Vijea takvu odluku obrazlagao hrvatskom pravopisnom tradicijom. Za njom su se u tome poveli i drugi mediji. Predsjednik je, meutim, dao jezikoslovnu argumentaciju: sastavljeno pisanje neu predstavlja naelo historijskoga pravopisa koje u hrvatskom jeziku ne primjenjujemo. Novinarka je mogla ustvrditi da ta jezikoslovna argumentacija nita ne vrijedi, ali ne i neistinu. Sve je bilo objavljeno na mrenim stranicama, pa je to mogla i stoga morala znati.

Jezik, 56., R. Katii, Poloaj hrvatskoga jezika

87

Ti mali primjeri ilustriraju pod kakvim je uvjetima i u kakvu medijskom ozraju Vijee radilo. No sve to nije sprijeilo sve veu stabilnost normativne situacije u hr-vatskom jeziku. Kulturna javnost se nije uskomeala, nego naprotiv, smirivala. Kada je onda pod okriljem Matice hrvatske izaao novi pravopisni prirunik, koji se vrlo prepoznatljivo priklonio jednoj od dviju kola i svojim propisima upravo demonstra-tivno ignorirao zakljuke Vijea, nije niti Matiino ime niti to to se isticala mladost njegovih autora, kao neoptereenih prolou, dovelo do naruavanja ve postignute stabilnosti, nego se organski proces unutranjega normativnog uvrivanja nastavio onako kako je ve tekao. Ostale su neizbjene razlike u shvaanjima i sklonostima, ali su pukotine od njih sve manje otre i britko raspucane. To je moda najznatnije i najvanije iskustvo s radom Vijea za normu hrvatskoga standardnog jezika.

III.Mislav Jei

Gospodine predsjednie Odbora, potovane dame i gospodo!Visoko cijenim ovu prigodu da se u Hrvatskome saboru, u ovome Odboru ra-

zgovara o hrvatskome jeziku. S jedne strane, kada govorimo o jeziku, htio bih vas, a mislim da mi je i dunost,

izvijestiti o radu Vijea za normu hrvatskoga standardnoga jezika kojemu je pred-sjednik akademik Radoslav Katii i kojemu je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta povjerilo da raspravi o nekim temeljnim jezinim pitanjima.

Rekao bih odmah da mislim da je veoma dobro da se Ministarstvo odluilo da skupi reprezentativan skup strunjaka i znanstvenika, a da nije strune prosudbe prepustilo politiarima. Naelo po kojem su imenovani lanovi Vijea jest to da predstavljaju glavne ustanove koje se bave hrvatskim jezikom u Republici Hrvat-skoj. To je Vijee za normu, pod predsjedavanjem akademika Katiia, raspravilo o mnogim pitanjima.

Mislim da je metodoloki bilo osobito dobro da je Vijee za normu hrvatskoga standardnoga jezika, kako istie u svojem izvjeu i akademik Katii, uvijek u odgovorima na ta otvorena pitanja hrvatskoga jezika nastojalo poi od ustroja hr-vatskoga jezika i preporuiti ono to je s tom strukturom u skladu, a ne ono to je od sluaja do sluaja u obiaju, s time da je dopustilo da u nekim sluajevima i ono to je u obiaju ne treba smatrati krivim, ali da se ni tada ne smije iskljuiti kao kriva ni dosljedna primjena opega pravila koje je u skladu s ustrojem hrvatskoga jezika.

Dakle, to nastojanje da se na osnovi ustroja jezika formuliraju beziznimna pra-vila sigurno pridonosi i boljemu razumijevanju, a moglo bi pridonijeti i lakemu ovladavanju jezikom kod svih jer svi ga, kako je za knjievni jezik ve rekao akademik Mogu, trebaju uiti.

Jezik, 56., M. Jei, Poloaj hrvatskoga jezika