KLASICIZAM

Stil koji se očitovao u svim područjima, likovnog i umjetničkog stvaralaštva. Prvi uzor antika, 1730. god. - otkriće Pompeja i Herkulanuma preko kojeg europski umjetnici upoznaju antiku.Drugi uzor renesansa. Znatiželja za antičkim spomenicima prijelaz 18 u 19 .st.

Klasicizam je bio teorijski pripremljen u korist racionalnost, nastao kao reakcija na barokno obilje. Tektonika je bila skrivena iza dekoracija umnožavanje rubova s brojnim pilastrima. PANINI - on je razvio stvaralaštvo prema vedutama, citirao iz antike.

Antička skupina: Laukontova skupina, Umirući gal, Koloseum, unutrašnost Panteona i izvana. Oko sredine stoljeća važnost Rima- Grand Tour (počinje u 16 st. a pravi započinje nakon otkrića Pompeja i Herkulanuma 1730.) putovanje i Italiju, točnije u Rim kako bi se steklo znanje o umjetnosti, u 2. pol. 17 i u 18 st. dovršavanja u Rimu. Tamo je bilo koncetrirano sve umjetničko. Rim - za sve europske intelektualce posebno obrazovanje, Englezi i Njemci.- Winckelmann- sustavno podijelio kategorije stila u pov. umj.( otac discipline pov. umj.)- Antun Raphael Mengs,slikar- Carlo Lodoli, teoretičar

Ono sto je Borromini (17. st. barokni arhitekt) stvorio u arhitekturi to bio primjer svim drugim arhitektima. Francuzi rijetko prihvaćali talijanski barok. Bernini otišao u Pariz, trebao predočiti projekt za unutrašnojst Louvre. Pariz u 17. st. otvara se Akademija. Laugier- esej o arhitkturi, početak razvoja arhitekture.Soufflot (gradio u franc. tradiciji arht. neoklasicist) - kontinuirane grede na stupovima. Panteon u Parizu- izvorno crkva posvećena Saint Genevieve, uzor: Tempieto ( Bramante)- tambur preuzeo od njega.

Peyre( pier)- na krajevima Panteonski portik kontinuirana trabeacija. - Gabriel Jacques Antoine- napravio 1. Pettit trianon u sklopu Versaillesova parka. Zbijeni kubus u obliku slova U cour d'honeur. Jedan od prvih klasicističkih građevinagrađen za Madam Pompidur ( ljubavnica Luja 15.)Dvorište naglašeno nižim zidom, vrtna strana ima stupove a građevina i kvadratast oblik.2. Trg posvećen Luju 15- Place de la Concorde - umjesto spomenika na tom je mjestu obelisk, i zgrada ministarstva moreplovstva današnji hotel. (1755)3. Istočno pročelje Louvra- Bernini je za pročelje napravio konkavne rizalite a to se nije sviđalo francuzima odabrali su velike stupove. -Kolonada, zid- Ecole de Medici- jake proporcije, velika kirurška dvorana, autentični dorski stup-Brandenburška vrata- karakterističan za klasicizam- E. Louis Boulle- neoklasični arhitekt (prijedlog za Isaacov spomenik)

Slikarstvo klasicizamPrva generacija: - Pompeo Girolamo Batoni- 1708-1787. Portret Thomasa Dundasa 1764., Endimion- kopija po antičkom reljefu, Predaja ključeva 1740- ih, Palača kvirinala.- Anton Raphael Mengs 1728-1779. Parnas 1761, Villa Albani, Jupiter i Ganimed 1760.- N. Poussin Smrt germanika 1627.- Gavin Hamilton 1721-1789 Andromaha oplakuje Hektorovu smrt, Ahilej oplakuje smrt Patrokla 1760.- Joseph Vien 1763. Prodavačica kupida, Fontainbleau- Antonio Coreggio - J. L. David- Zakletva Horacija 1784 , Senekina smrt 1773, Belizar 1781, Andromahina bol 1783, Liktori donose Brutu njegove mrtve sinove 1789, Smrt Marata 1793, Sabinjanke 1799, Napoleon miran na vatrenom konju prelazi Alpe 1801, Krunjenje Napoleona 1805-07. učenici:- Jean Germain Drouais- 1763-1788. - AnnelouirGirodet- Montegris 1767- Portiz 1824Francois Gerod 1770-1837Pierre Narcisse Guerin 1774- 1833Antoine Jean Gros 1771-1835- začetnik romantizmaJean- Auguste Dominique Ingres 1780- 1867Pompeo Batoni- Portert Thomas Dundas 1764- u pozi postoji nesto od rokokoa i barokne tradicije.Predaja ključeva 1740. poput reljefa rafaelesna kompozicija- postavlja figure po rafaelu, glavne radnja u prvom planu.Anton Raphael Mengs -Parnas 1761 Villa Albani, radi iskorak prema klasicizmu, dekoracija je rađena kao stropna slika, u baroku je to bio prema beskonačnosti ali ipak vraća kompoziciju prema nazad, riješava je kao štafelajnu sliku. ( MENTOR Wincklemanu). Jupiter i Ganimed 1760.

J. L. David - 2. pol. 18. st. sveo tradicionalnu kompoziciju na minimum. 1771 odlazi u Rim. Zakletva Horacija- slika završena u Rimu. Slika žanr teme.

a) Horacije ubija Camilu. Odučuje se za scenu kad mu se sinovi zaklinju da će život dati za domovinu, tri luka u pozadini i središnji naglasak na ocu, lijevo ima naglasak na zakletvi sinova, a desno je ženski svijet i osjećaji. U većini klasicističkih slika - svi umiru, smrt.

b) „Liktori donose Brutu njegove mrtve sinove“ - 1789.g. - požrtvovnost pojedinca, brut u sjeni božice Rome, pokret ruke označava razum, žene se predaju, David pokazuje poznavanje antike (Niobida - pobili joj djecu > skupina na desoj strani slike podsjeća na Niobidinu skupinu)Završna scena u Kornelijovoj drami - ponovljena je Davidova slika.

c) „Zakletva u dvorani Jeu De Poume“ 1791. u dvorani crno bijela slika u Versailleu izložena je dalje tamo. Beji čita proglas a svi ruke uperili prema njemu. David dramatizirao.

Vjetar u zavjesi, ljudi na prozoru, sve figure trebale su biti prikazane u prirodnoj veličini i svi su trebali biti portretno izrađeni, grafički je to umnožio. Na skicama se vidi da se uvijek polazilo od akta - skicirao ih gole, iako su na slici bili obučeni. Davidova tehnika - ne nabacuje se cijela kompozija ugrubo već crtež nastavlja jedan dio precizno graditi detalj po detalj.

d) „Le Peletier“ mrtvac na krevetu, slika je prodanae) „Smrt Marat“ - jedina slika koja je sačuvana - 1793. Marat je bio publicist,

pripadnik konventa odmah uz Robespeier, žena se lažno predstavila i ubola ga nožem, potom je ona giljotirana, njeno pismo je iskorišteno kao motiv na slici, drugo pismo pokazuje njegovu moralnu stranu da je bio dobroćudna osoba. Većina prizora je anegdotalna, večer uoći njegove smrt, David je bio kod Marata, koji je bolovao od kožne bolesti pa se često kupao u kadi. U prednjem dijelu slike je sanduk (a ne stol) da bi pokazao njegovu skromnost - trompe d`oeil tzv. „varka oka“ kao dio naše stvarnosti. Stroga shema a glava se naginje kako bi bila u vertikali s rukom koja pada, sve u horizontali i vertikali. Tradicija religioznog slikarstva, polaganje Krista u grob od Caravaggia - slično osvjetljenje i gama (kombinacija boja) i ruka pada prema dolje. Realna portretistika lica. Opus Davida simbioza klasicističkih, idealističkih i naturalističkih elemenata, spojio antiku i prirodu, za razliku od Ingresa, koji ima posve drukčiji ideal ljepote. Historijska slika sa samo jednom figurom, bodež s krvi, pero u ruc, nema krajnje smrti, idealizirao ga je do dimenzija kako je jedino u ikonama imao Isus Krist ranije prikaze u slikarstvu.Charles Boudalaire: Nazvao Davida ocem čitave moderne škole, iako je bio opčinjen Delacroix slikarstvom.David je isto bio u zatvoru, uhitili su Robespeierea i poslali ga na giljotinju. Žena od davida ga je uspjela osloboditi s vezama Rojalista.

f) „Slika Sabinjanke“ - 1799. g. - zahvala za ženin čin. Ne prikazuje otmicu Sabinjanki nego žene stoji između njih te brane svoje muževe od Sabinjana. „Želio bi naslikati sliku takvu da kad bi se oni iz antike digli iz svog groba da bi se osjetili kao u svom vremenu, ne bi se osjećali tuđincima.“ Pozadina maniristički pretrpana, novaizražajnost, više helenističko rješenje, dječak desno nema ništa atletskog. David postao poznat s ovom slikom. Ako književnik dobiva novac zašto slikar ne bi dobivao naknade, po prvi puta organizira izlaganje, samo jedne slike i za to tražio nagodbu, to je novost, on je napravio događaj u razvoju povijesno umjetničkih institucija.

g) Nova njegova slika „Napoleon, miran na ratnom konju“. David je napoleonov slikar.

h) „Krunjenje Napoleona“ - 1805.g. Louvre - kompozicija je model za sve krunidbe poslije i za hrvatskog kralja Josipa. papa je besposlen on samo blagosliva, krunjenje žene u lađi David autor a ispod Napoleonova majka, vrlo je vješto naslikaa mrtva prirod. Repusoir - snažan efekt koji ostvaruje prostornost, u prvom planu veliki svjetlosno kontrastni elementi a iza njih manji kontrast, pojačavaju prostornost.David odlazi u Bruxelles, želja da evocira duh antike preko herojskog i nagog zapada u izvještačenost.

i) „Zamka“ -

Klasicistička linija - Raphael, Poussin, David, Cezanne

Luigi Ontani - po Davidu napravio otmicu Sabinjanki 1972. g. gol čovjek s crvenim šalom.

Klasicizam - Drouais napravio Filoktet na Lemnosu, antičku glavu, mislilaca - homer te umirujući atlet - on je učenik Davida, drugi učenik Davida je F.X. Fabre, on je napravio smrt Abela

Giodet - smrt Camille - najmarljiviji učenik, pretpostavilo se da će nadmašiti samog davida ali prerana smrt ga je spriječila, jedini je znao latinski jezik, geste inspirirane Davidovim rješenjima - lik koji diže ruke u zrak. Iz Rima šalje sliku koja se zove Endimionov san, ima neobično osvjetljenje, feminizirane likove, senzualnu ljepotu a neherojski lik muškog tijela, kanonski vid. 1791. g. je napravljena ta slika a revolucija još traje u francuskoj.

Gerard Francois - „Kupido i Psiha“ - mekoća, senzualnost, putenost, zaglađena put, uzor Canova - Amor i Psiha

Znak novog klasicizma, pad revolucionarnog terora - Gerard - „francuski narod traži rušenje tirana“ - slika slična kao i onoj u dvorani Jeu de Pomme od Davida

Girodet - dvije kompozicije - prva je scena potopa iz 1806. g. - nosi oca na leđima kao Eneja - a druga kompozicija je pobuna u Kairu, 1810.g. a to je antidavidovska kompozicija tj. prenatrpanost

Gros - najmlađi učenik Davida, kroničar Napoleonovih ratova, naglasak na crvenu boju šarenilo

Prudhon - pauza od Davidovog slikarstva mimo službenog klasičnog prijateljstva, Leonardova mekoća, tzv. Corregio francuskog slikarstva

Portret carice Josefine u parku Malmaison, 1805.g. romantizam, sjetno naglašen položaj carice

Ingres J.A.D. - učenik davida, zagovara tradiciju Jean Antuane Dominique, njegove slike su Agamemnovi ratnici i Ahilej sa ljubavnikom, došao u Rim, napravio „kupačicu iz Valpincona“, ideal i realno, općenitost i konkretnost, beskrajno iluzionistički naslikana leđa, slika ima težinu i beskonačnost a zvučni detalj je voda iz pipe u obliku lavlje glave, izvor Canova „Venera“, „Jupiter i tetida“ ili Zeus u obliku oblaka se približava. „Apoteoza Homera“ se čuva u Louvreu 1828. g. - slava ga ovjenačala lovorovim vjencem, Ilijada je lijevo, mač a odiseja je desno, zakašnjela programatska kompozicija klasicizma. Ima sliku „Zavjet Louis XIII“ te „velika odaliska“ iz 1814. g. - imaginarni doživljaj istoka, puno toga duguje klasicizmu,

izdužena, elegantna maniristička tradicija. „Turska kupelj“ - idealni format - krug, isto kao i kupačica iz Valpincona.

Francesco Goya - pandan Davidu u španjolskoj, prvenstveno cvjetala umjetnost u prvoj polovici 17. st. a onda stagnacija na prijelazu iz 17. u 18. st. na akademiji u Paremi a potom u Madridu gdje ga je pozvao A.F. Mengs, tek tada postaje uspješan, za iradu tapiserija, radi crteže „suncobran“, slično barokna kompozicija i detalj, lepeza zatvorena, žena zauzeta, lepeza otvorene - žena nije zauzeta. Slike „unesrećeni radnik“ - slamnata lutka 1791. g. „vojvotkinja od Albe u crnom“ - 1797. g. (solo Goya), „s. san antonio de la floride“ 1798.g. - kružni oblik, beskonačni prostor, žablja perspektiva. „San razuma rađa čudovišta“ - vjeran je štafelajnom slikarstvu a ipak jedan od boljih grafičara. Prvi znakovi bolesti potpuno će oglušiti, ima teške snove, a tek je na sredini svoga vijeka, prikazuje čovjeka za stolom a u snu mu se javlja simbioza ljudskih i životinjskih dijela. Jedan crtež za list. „Los caprichos 55“ - služavke misle da su lijepe, „Los caprichos 58“ - majmun svira gitaru, „Los chinchillas“ tj. „Los caprichos 50“ - roboti. Bakropis inventivno koristi odnose svjetla i sjene, ciklus serije grafika, to je likovni žanr, Caprichosi se odražavaju na figurativno slikarstvo, karikaturalna crta po prvi puta u slikarstvu tretira luđake kao motiv. Slike: „Vražja svjetiljka“, „obitelj Karla IV“ - Prado muzej 1800.g., - kritika ili naturalistički vjerni portret, kraljica se protivila sjedanju za model ali joj se sviđaju brzi motivi pa je pristala na portret. Ferdinand 17-i u plavome, dame okrenule lica od gledaoca, portret rađen u tradiciji španjolskih portreta, autor s platnom u pozadini - velasquezove gospođice, na vrhuncu svog društvenog uspona. (Mengs je portretirao Kralja III. koji je ujedno i spomenik u Madridu na Puerta del Dol). „Kakva hrabrost“ 1810. - 1815. g., „Stradavanje“ 1812. - 1814. g. To je sve nastavak na sliku Vješanje po drveću autora Calot iz početka 17. st.; „i nema više pomoći“ - 1813.; „drugi i treći svibanj 1808.“ - 1814. g.; Karton tepiserija u Madridu, hodočašće preko rijeke Manzonares, livada sv. Izidore; „Hodočašće sv. Izidore“ - 1820.g. - mase svijetla i sjene, jedni su izopačeni, mole za spas, povukao se u kuću gluhoga; „Saturn proždire vlastitu djecu“ iz 1820.g.; Goya umro s 90 godina „još učim“ na slici desno gore „starac sa štapom i sijed“.

ROMANTIZAM

U Engleskoj glavni predstavnik Johan Heinrich Fusseli i William Blake.

J.H. Fusseli - švicarac u Italiji se školuje, tek 1780. g. Engleska dobiva akademij, predromantizam 1780 g., bespomoćnost pred antičkim nasljeđem, glava Konstantina velikog - divovska glava, „San razuma koji rađa čudovišta“ sličan toj slici ali uzor u S. Rosa koji je naslikao sliku „Demokrit u meditaciji“ 1662.g. Slika „Sova“ - na sličan način kao i Goyini šišmiši, „Zakletva na Ruetliu“ - 1780.g. - kompozicija kao da su tri gracije. 1770.g. - „Prometej“; Okreće se Miltonu „Izgubljeni raj“ 1780.g. te proizvodi svoju sliku pod nazivom „Sotona bježi od Ithurielovog koplja“. 1812-e godine „Lady MacBeth s bodežima“ iz Shakespearea. „Noćna mora“ - 1782. g. - jednu verziju imao i Goethe u svom domu. Na poleđini ima portret dame. „Kažnjavanje lopova“ uzor mu je Dante - Pakao 24 i 25 pjevanje. „Thor u borbi sa zmijom Midgard“

William Blake - engleski romantičarski pjesnik, nije slikar ali je radio slike koje definiraju kao srednjovjekovno slikarstvo minijatura. „Soton poziva svoje legije“ - opet uzor Milton sa Izgubljenim rajem - 1808.g.

Runge - kugle boja, veliko jutro i malo jutroCasper Friedrich David - vidi boga prikazanog u prirodi - „Redovnik na obali mora“ - 1810. g. u Dresdenu - kritički prikaz napisao Heinrich von Klein na ovoj slici je sve prazno, nema okvira, izrezane vjeđe. „Opatija u šumi“ - 1809.g. suton i horizont, ogoljela stabla, povorka ljudi, melankoličnost.

PEJZAŽIIdealni (pastoralni) i realistični (naturalistični) - tipično za Nizozemsku.

Idealni - koncipiran po shemi, stupnjevito po planovima,podijeljen, najčešće tamni pa svijetli ton pa se tako nižu dalje, okvir s drvećem, potpuno je zatvorena cjelina, tipično barokno, težnja prema iluziji dubine.

Realistični - javlja se u Nizozemskoj, prikazuje konkretan krajolik, 2/3 neba i 1/3 tla, asimetrične kompozicije, otvorenost, dominiraju dijagonale, praksa specijalizacije (Rembrand, radio u svim žanrovima pa tako i u pejzažima, fragmentalnost, ali u biblijskoj temi i u portretima, Jacob van Ruisdel i Solomon - 1670.g.),

Pitoreskni pejzaž - slikoviti pejzaž, oluje, noćni prizori i sl. Rosa napravio pejzaž s lovcem, najčešće se pozivaju na Poussin-a, kada Goethe napiše u didaskalijama ala Poussin odnosi se na takvu vrstu pejzaža. Oko 1800.g. počinju se polako formirati i neki novi. Hackert radi herojske pejzaže. Vutky M. 1779.g. radi izljev vezova vulkana. Endert - nova vrsta pejzaža

vedutističkos likarstvo, oslanja se na vjerno portretiranje gradića, dvoraca, vedute mjesta iz Italije, razgranalo se slikarstvo. Canalito Guardi vrhunac venecijanske obnove slikarstva oko sredine 18. st. U proj polovici 18.st. vedute, u pratnji cara ide slikar.

Johan George Zuce napravio encikopediju za umjetnika.Ludovic Richter - njemački slikar, učenik od Cinga u Dresdenu, radio pejzažeWaldmueller - pejzažno slikarstvo, realistični prikaz slikarstva, treba uljepšati ništavost prirode, scene seoskog života slikao u podne, anticipator austrijskog plenerističkog slikarstva, motivi nisu dramatični, velika cjelina, oponašanje prirode kao da su portretirani, najčešće su kompozicije orijentirane na središnji plan. Tik - idealni model, traži kako bi naslikao madonu, religiozni osjećajHerojski pejzaž - umjetnik ga izmišljaRomantički pejzaž - romantičar ga osjećaRealistični pejzaž - realist ga vidiBellotto - iz Dresdena, točni portreti gradova koji su restaurirani, Dresdenska opera je jedna od onih restauriranih zgrada.Jaschke - slikar koji je putovao i radio vedute iz vojnih razloga, slikao Trsat i OsijekBarač - slikar amater iz Dubrovnika 1834.g. Zasche - dobio narudžbu od Haulika da izgradi litografije parka Jurjavec - današnji MaksimirJulius Hin - došao iz Varaždina, najuspješniji fotograf, radio portrete i pejzaže, surađivao s Zascheom, od 1840.g. u hrvatskoj se javlja pejzaž u umjetničkom smisluHoetzendorf Hugo - osječki profesor koji je naslijedio svog oca, radi slavonske crteže, erdutska kula, te krajolik u sutonu 1850-e godine, naslikao pejzaž s raspelom i šumu zimi

Otto Švajcer - povijesničar umjetnosti opisuje njegove slike uspoređujući njegovoo slikarstvo s njemačkim romantičarskim slikarstvom, njeguje atmosfersku podlogu i ruinizam

Maksimilijan Vrhovec - utjecaj francuskog parka - Maksimir - pravocrtna aleja, Haulik preuređuje i dodaje nepravilne linije

Waldinger - slike: sv. bartolomej, hrast - detalj sa slike rub hrastove šume, drveće - crtež dokumentarno i realistično napravljen, šumski krajolik sa dvije sekvojeZasche - napravio šumuQuiquerez - porta terra forma 1885.g. na putu iz Italije prema crnoj gori, svjetlosni efekti, začeci planerističkog slikarstva u francuskoj impresionisti

Vidović Emanuel - pravi pejzažist 1898. „venecijska impresija“; „luka u suton“ 1914.g. ima simbolistički ugođaj

Krizman - 1911. pejzaž u predvečerje

Napoleon kod Arkole - 1796. g. napravio A.J. Gross

Garicault - oficir lovačke 1812.g., 1816. odlazi u Rim oduševljen Michelangelom, tada je slikao „splav sa Meduzom“ 1817/1819. g. na kojoj je izbor likova vodi u spas, antitehnička literatura, dante kao inspiracija, ugolino - pjevanje koje govori o strankama u italiji, ugolino zatvoren u tornju i prepušten glađu htio jesti meso svojih sinova. Lijevo na slici je prikazan motiv gdje otac jede sinove. Joshua Renolz je slikao isti taj motiv u 19. st. posljednja četvrtina, to isto je radio i umjetnik Carpo, Rodin je napravio grupu na vratnici u Parizu na baroknoj palači, koju je on koristio kao svoj atelje. Model splavi je dao napraviti zasebno, studirao je leševe da bi što vjernije naslikao sliku. „Gasionica vapna“, „Monomanija zavisti“, „pet opsjednutih“. Umro je tako da je pao s konja s 33 godine, Delacroix je to iskoristio da okrene mladu grupu slikara i pozvao ih na subvencioniranje mladih umjetnika umjesto da izgrade spomenik.

Delacroix - slika Danteova borba - 1822.g. - romantizam, brodolom, ljudske nedaće1822.g. u salonu nekoliko verzija Krista na jezeru - jedan se žrtvuje za druge. Između klasične tradicije i romantičarskog stila. „Pokolj na Hiosu“ - 1824.g., prikazao je tragičnu epizodu iz povijesti grčkog ustanka, djevojku od vode, majka mrtva a dijete želi jesti, lijevi dio slike podsjeća na Michelangelove robove, zagovaratelji romantizma kao Stendal, teorijski tekst o književnosti, svi predlažu da promjeni Delacroix naziv sliku „okuženi na hiosu“ jer pokolj na hiosu povezuju s pokoljem slikarstva. „Sardanapalova smrt „- 1827 - 1828.g. - efekt masa, teži kolorističkom slikanju. Grupa kolaža, gubimo prostornu povezivost, ikonografska podjela na dva glavna motiva, eros i smrt, prikazano sa erotskom privlačnosti, uništenje s raspršenim zlatom i draguljima. „Alžirske žene“ - 1855. g. - pogled na Hareme, poskrivećki je to gledao te slikao po sjećanju, jako glatki namazi mokro na mokro. „Borba konja“ - iskonski poriv u borbi, nanos boje treperivost, dinamika. „Michelangelo u svojoj radionici“ 1894.g. prikazuje divovske noge mojsija, „bijesna medeja“ 1838.g. pandan Saturn koji proždire djecu od Goye. „Apolon pobjeđuje pitona“ 1850/1851.g. čuva se Louvreu u Apolonovoj dvorani, doživljaj za oči a ne za čitanje kao što je to bilo u klasicizmu. „studija za mir“ 1852.g. u gradskoj vjećnici - sjenice skica, umjetnika se ne doživljava kao zanatliju nego kao genija, njegove su među prvima izlagane u velikom broju za javnost. „Borba jakova i anđela“ 1854/1861. g; Saint Sulpice - crkva u parizu u prvoj kapeli desno su dvije dekoracije od Delacroixa, umjetnik se hrva s vlastitom umjetnošću. „smrt marca aurelija“ 1843.g. uzor je smrt Gernanica od Poussina.

Ingres - sv. Simforion - 1834.g. >kad klasicizam počinje biti čist i doktrinalan, kad se ublaži romantičarski rukopis Delaroixa iz te se tradicije rađa akademski realizam, razmeđe je realizam krajem 1840-ih godina.

H.Fontin - Latour - slika „Hommage a Delacroix“ - 1844.g., kasnije isto „hommage a Monet“, „hommage a rembrand“

1855.g. - prva sjetska izložba u Parizu, Ingres i delacroix imaju posebne izložbe - glavni polariteti umjetnosti prve polovice 19.st.

Gustave Coubert - 1855.g. u baraci izlaže programski rad - začetnik realizma

C. J. Vernet - slika brodolom 1777.g. - njegov sin H.Vernet - romantičar napravio sliku „C .J.Vernet - studira elemente oluje“

Friedrich - brodolom nade 1822 g. - 1825 stvarni događaj - novinski članak - figura ne dominira - već pusti pejzaž, u jansonu je slika pod drugim imenom

Viktor Hugo - Meinschieksol - 1857.g. - up odnožju slike „moja sudbina“

Max Beckmann - propast Titanica 1912.g.

Scheffer - slika Pabla i Francesca 1822.g., danteovski motiv, likovi imaju mliječnu put aktova

J. Constable - kola sa sjenom - kad je Delacroix vidio tu sliku, išao je izmjeniti svoju sliku stavljanjem plavih tonova u zelenim krošnjama.

Šarena škola - Bukovac, Medović 1896. g. u Budimpešti - milenijska izložba, Bukovac donio šarenu paletu, 1898. Hrvatski salon, Mašić, radi studiju oblaka.

PORTRET - dio historijskog slikarstva, posebna vrsta gdje se više cijeni tehnički a ne estetski rang. Vjerno bez mijenjanja se prenosi individualna priroda u umjetnost. Historijski slikari bili do 19. st. jedini članovi Akademije i uz to još od renesanse „depitura“. Akademijska doktrina 1660: -prvo historijsko slikarstvo; -portret; -žanr prizori;-pejzaži - tek u 16. st. se pojavljuju; -mrtva priroda - tek u 16. st. se pojavljuju

Najveće tehničko savršenstvo dokida estetsku vrijednost.

Denner Baltazar - portret stare žene 1679. - puno bor, njegovi portreti uvaju se u Louvreu

Portret se može samo onda uzdići do estetike, kad se približava dijelom fiksiranja karaktera. Slično se žrtvuje ako se radi o višoj umjetnosti. Reduciraju se detalji, da bi se izazvala zanimljivost.

Lafater - učenjak, 18. st. - počeo istraživati ljedske fizionomije, pokušavajući razumijeti karakter osobe, karakter individualnoga, svojstven je prosvjetiteljstvu.

Bukovac - hvale direktnu sličnost „kao da je živ“, klasicističko pročišćavanje.Beč - slikari iz 19. st. odlaze u Beč. Likovne kritike se javljaju tek 1870-ih godina, 1885. g. - Dragan Melkus - prva kritika, cijelofiguralni portret

Službene narudžbe - poprsje, bista, do koljena, cijelofiguralni portret, en face, bježeći profil (desni i lijevi), s leđa

Grgo Gamulin - kod nas se se uglavnom portreti naručivali, to je bila najtraženija roba, slikarstvo je shvačeno ulitaristički a ne kao potreba već da se zadrži lice, preteća fotografiji, na kraju 19. st. najznačajniji je Bukovac. U njegovoj Monografiji od Vere Kružić, 1000 radova a 90 posto su portreti. bukovac nije umjetnik na onaj način na koji smo naučeni, on nije sliku realizirao bez narudžbe. Portret - značajne crkvene i vladarske osobe su bile prije, u doba renesane od 16. st. repertoar se proširuje, npr. u veneciji su svi htjeli imati svoj portret, Tizian - slika konjaničke portrete i uvodi taj tip portreta (Karlo V. se na njemu nalazi)

Alagović na APARAT portretu - apsolutistički vladar, stup i draperija su u pozadini, stolić s atributima naprijed i topografski su određeni (npr. zagrebački biskup)

Zasche - portret „Haulik J.“- „Jelačić“

- došao u Zagreb na poziv Haulika da napravi projekt za maksimir, u Dubrovniku replike portreta

U 19. st. dominiraju poprsni portreti.

Lieder: obitelj Pejačević u vrtu, stilizirani i geometrizirani, kompozicija namještena u dvostrukom trokutu, Davidovski klasicizam

18.st. portretno slikarstvo došlo do portreta na otvorenom.

Carl Mayr - portret s rječkim prizorima u pozadini

Karas - Rimljanka s mandolinom, idealni portret, vjerni prikaz

Grupni portreti:„Hrvatski narodni preporod“ - apoteoze određenih razvoja - zagreb se pretvara u nositelja kulture. Dubrovnik i zagreb u istoj skici, odaje se počast Dubrovniku s Gundulićem. Likovi bna slixci: Ljudevit Gaj, Mihanović, Drašković, Dimitrije Demetar, mažuranić, Pavao Štos, sakcinski, Preradović, Lisinski. Apoteozsa kulturnog fenomena.

Pod utjecajem francuskog klasicizma: Reggio C. - „Lukas Stulli“ - odjeća do grla, upren pogled

-„Obitelj Andrović “ - kružni antički hramWaldmueller - „Obitelj Eitz“ - naturalistička vjernost, najznačajniji slikar žanr scena seoskog života, naturalistička monumentalnost, vuče prema plenerizmu, austrijskom impresionizmuStroj - „Đuro Jelačić“ i „portret mlade žene“ te portret „Stanko Mraz“Bidermayer: Karas - Ana Krešić i Mijo Krešić - portreti u modernoj galeriji, sumnja se da je Malignaux napravio portret Ane KrešićPfatz - Ivan ZanettyGiffingers - gluhonjemi slikar iz slavonskog broda - napravio je Tereziju Sotković - linearna naglašenost bridova ujednačeno tonsko rješenje puti, maslinasta pozadinaKršnjavi - studija ženske glave - 1873/1874.g. Munchenska akademijaLeibl - portretna studija mladića - slična gama kao i kod Rembrandta - gube se linijeMašić - napravio stražnji poluprofilQuiquerez- „Starica“, „Autoportret“- ušminkava seMedović- „Studija starca“Bukovac- nakon prve godine studija izlaže u salonu„Velika Iza“, dobiva narudžbu da kontaktira srpsku kraljicu Nataliju, podjela boja zadnjih 15 godina 19. st. ili zbog impresionizma ili zbog elektrike ugl. od 1894-1895. rasvijetlio paletu i radio je Barunicu Ivka Vraniczany i radio kći Samuela Bergera i radio baruna Vraniczany.

NAZARENCI-18.st.-studenti sa bečke akademije imali su idealistički pristup, protive se akademiji 1810.g. odlaze u Rim, Overbeck i Pfoor, Overbech vezan za bibliju 1809.g. radi autoportet s biblijom a Pforr autoportret neorenesansa, gotički luk, talijanska postava lika kao Leonardo, crtež pokazuje personifikaciju umjetnosti, a lijevo i desno Durer s vedutom Nurnberga, njegovim rodnim gradom, Raphael prikazan s Castel san Angelom iz Rima, Overbeck napravio sliku Italija i Germanija, stroga piramidalna kompozicija 1811/1828. g.; Pforr - sulamit i marija 1811 na drvu, Overbeck - trijumf religije u umjetnosti 1840.g., luneta kompozicija u dvije zone - zemaljska kao izvor života te likovi iz povijesti umjetnosti kao Raphael, Leonardo, Dante i sl., u dvije grupe su podijeljeni u nebeskom dijelu su mjesec i bogorodica.

Pforr - ulazak Rudolfa Habsburškog u Basal, U vrijeme Durera u flandriji Karlo V. španjolski je vladao do druge polovice 17.st. Rim Casa Bartholdy - 1816/1817 - Overbeck naslikao braća prodaje Josipa, gracilnost, mekani crtež a Cornelius je napravio Josipa prepoznaju braća, žešči crtež

U Rimu villa Massimo - 1817/1827.g. je A. Koch naslikao Dante i Vergilije a J.Fuerich - Križari na sv. grobu oslobodili Jeruzalem, uzor mu je Tasco

P. Cornelius - Posljednji sud, Munchen, 1834.g. - 1839.g. - “Faust i Mefisto” - 1811.g. i “četiri jahača apokalipse” iz 1840.g. - illustrator Goetheovog Fausta

Schnorr - sjedeći ženski akt iz 1820.g. - Rijetki aktC.F.Forh - Autoportret 1832.g. -Revolucionarni zamah ali se pretvorio u konzervativno slikarstvo, crkveni kič.Tri revolucionarna studenta bečke akademije nezadovoljni sistemom europskog klasicizma, činilo im se da u slikarstvu nema emocija 1810, otišli su u Rim nastanili su se u samostanu sv. Izidora hodali u sandalama kao apostoli, okrenuli su se na crkveno slikarstvo trecentističko slikarstvo, od giotta do ranog rafaela. Vidjeli su ideal neposrednog iskrenog, naivnog načina sliaknja. Koji prenosi osjećaje. Nanovo buđenje katoličanstva.Tema ljubavi bijelkinje i indijancaBraća Sleger, Novalis( pjesnik), velićaju imena Vakenvoder“ izljevi srca jedno redovnika koji je zaljubljen u umjetnost, Durera postavio za uzor.Nazarenci u Rimu postali kolonija, koja prepagira religizno slik. Fresko dekoriranje inspirirano Biblijom i renesansomOd kasnog baroka zidno slik. počelo je biti zanemarivano.Karas školovan u Italiji od Firence nastavio u Rim gdje su Nazarenci bili na vrhuncu 1840-e godine. Karasu su preporučili da se uklopi u tu sredinu.

Karas - „Rimljanka s mandolinom“- „Majka izlaže Mojsija na obalu rijeke“

Overbeck on je jedan od troje koji su išli u rim a uzor im je Rafael - Nazarenci su neorenesansno inspirirani. Overbeck ima sličnosti s Rafaelom.

Franjo sagleti Drioli školuje se u Rimu- utječe na Karasa, kompozicija izgubljena prilikom oleografije.

Karas „djed i unuk“ - oleografija 1864. g. - prenesena i na zastor na kazalište na gornjem gradu gdje je danas gradska vjećnica, Stanković dobio na lutriji. Dao izgraditi kazalište, danas postoji veliki broj kopija a u Karlovcu se pretpostavlja da je original.

Sagleti - studija anotela - fino, vrlo dotjerani crtež, harmonija kolorita svedena na tri boje

Carl Philip Fohr: Autoportret u Rimu

Zasche - 1885. g. - slika pohod marije Elizabete, a 1865. g. bogorodica s malim isusom i ivanom krstiteljem,

1848. grupa prerafaelita, nakon nazarenacaprvih 40 godina kad se realizam formira, javlja se grupa prerafaelita a cilj im je realističko slikarstvo.

Overbeck - oslobođenje sv. Petra - oslanja se na Raphaelovu fresku u Stancama

Cansoni Nicola - voditelj restauracije Vatikanskih lađa, Strossmayer naručuje slike od njega, anakromizam, on je u slici. „Izlaganje Mojsija na obalu rijeke“, inspiracija Karasu i Overbecku

Seiz A. M. - 1867.g. - 100 godišnjica mučeništva sv. Petra - crkva gdje je Petar završio život je u sredini

Piter Cornelius - veliki slikar fresaka, veliki Nazarenac, i velika freska na istočnom ziduSeiz Ludovic - opći potop - Đakovo - zrela renesansna figuralika više detalja, neke poze se mogu osjetiti kao s antičko - renesansnih modela. Karton 1:1 nalazi se u restauraciji u Ludbregu.

Overbeckovi kartoni restaurirani 1980-e do 1990-ih godina

Petar Cornelius - njeguje takav način crtanja nastaje pojam kartonskog stila - linearni stil crtež ideja, za velika ostvarenja, crtež Michelangela, Vasari, Zucaro - iz manirizma, unutarnji i vanjski crtež, disegno interno on je više umjetnički ne treba realizaciju a disegno externo - fizička realizacija

Bienaime - ženski portret 1835. g. - pretpostavlja se da je V. Caldoni

Stranci koji su oslikali Đakovačku katedralu, biskup kupio slike Falc i Overbeck, Ivan Zasche preko Beča donio slike, Celestin Medović bio učenik L. Seiza autor fresaka Đakovačke katedrale.

Medović - ima u zagrebu narudžbe , crkva sv. terezije u Požegi u Križevcima, u Ankoni