Upload
akatura
View
63
Download
0
Embed Size (px)
DESCRIPTION
prezentacija
Citation preview
Klasična teorija u odlučivanju
Seminarski rad:
Studenti:Ačkar Gorica, 687-r-08
Jašarević Edina, 780-rsf-08Kasap Semina, 666-r-08Katura Arnela, 494-r-07
Predmet: Poslovno odlučivanje
Odlučivanje
Važnost donošenja odluka za preduzeće?
Donošenjem odluka određuje se kako opstanak i razvoj preduzeća, tako i politika odnosno način ostvarivanja profita.
Odlučivanje je proces izbora između dvije ili više mogućnosti rješavanja nekog problema ili dileme, koji traje kraće ili duže vrijeme, a završava donošenjem odluke.
Poslovno odlučivanje
Poslovno odlučivanje je svako odlučivanje izvan sfere privatnosti,odlučivanje u
preduzećima,bankama, ustanovama.
Ciljevi poslovnog odlučivanja su :
Uspješno rješavanje poslovnih problema ,
Postizanje zadovoljstva kupaca i drugih zainteresiranih strana,
Poboljšanje efikasnosti i efektivnosti poslovanja i
Opstanak, rast i razvoj organizacije;
? Poslovno odlučivanje
Prilikom donošenja odluke treba odgovoriti na slijedeća pitanja:
Šta je problem koji odlučivanjem treba riješiti?
Koje akcije i koja rješenja stoje nam na raspolaganju za rješavanje problema?
Koje je rješenje najbolje?
Tipovi donosioca odluka
Tip koji „ne zna da ne zna“,
Tip koji „zna da ne zna“,
Tip koji „ne zna da zna“,
Tip koji „zna da zna“ ;
Herbert A. Simon model ponašanja
O Objektivna racionalnost
Rješenje:najracionalnije Model
ekonomskog
čovjeka
Subjektivna racionalnost
Rješenje:“najprihvatljivije” Model
administrativnog čovjeka
Tipovi odlučivanja
Prema Frank Yates – u tipovi odlučivanja su:
Odlučivanje prema vlastitom izboru,
Odlučivanje „prihvatiti ili odbiti“,
Odlučivanje po procjeni, „konstrukcijsko“ odlučivanje.
Kada počinje proces uočavanja problema?
1.Prevencija
2.Proble
m
3.Male posljedice
4.Velike
posljedice
Teorije odlučivanjaTeorija
odlučivanja pretpostavlja jedinstven sistem odlučivanja ili jedinstveno integralnu odluku u okviru jedinstvenog prostornog i vremenskog segmenta.
4 elementa:Objektivan,Subjektivan,Činjenični, Vrijednosni.
Teorije odlučivanja
Klasične teorijeNeoklasične teorijeSituacijske teorijeNovi pristup
Tipovi klasifikacije teorija odlučivanja:
1.Hrološko – tipska (Frese)
2. Prema otvorenosti sistema (Willson – Alexis)
3. Prema racionalnosti (Simon)
4. Mješovite kategorije (Griffin)
5. Prema proceduri (Harrison)
6. Analitičko i opisno usmjeravanje (Bell, Raiffa i Tverski)
Klasične teorije odlučivanja
Ključni autori : Sjevernoamerički
teoretičari Bernard, Drucker, Gullick i Heilbroner.
H.Simon, Henry Mintzberg – ograničena racionalnost.
Dva tipa kategorija jedne još nedefinirane integralne teorije odlučivanja:
Klasična teorija odučivanja i
Neoklasična teorija odlučivanja;
Klasična teorija odlučivanja„teorija koja ne odvaja objektivne i
subjektivne elemente odlučivanja kao što ne odvaja činjenične i vrijednosne aspekte, ali stavlja naglasak i temelji se na objektivnim, odnosno činjeničnim elementima“.
Karakteristike
Isti objektivni kriteriji primjenjuju kako na jednu odluku u cjelini, tako i na svaki njezin dio.
Iste kriterije na svakoj razini u okviru svake vrste odluke i u svakoj fazi odluke.
Vrijednosti sistema, morala i etika odluke, moraju biti jedinstveni u cijelom sistemu odluke.
indeks korisnosti .
Samostalne i informirane racionalne jedinice .
Klasična teorija ne razdvaja subjektivno od racionalnog gospodarskog ponašanja .
Temelji se na objektivnim parametrima.
Odlučivanja pretpostavljaju postojanje interesno svjesnih racionalnih i informiranih subjekata – pojedinačnih i kolektivnih donositelja odluke.
Klasična se teorija time temelji na pretpostavkama:
zatvorenih sistema, informiranosti, racionalnosti i načelu maksimiranja
ekonomske dobiti;
U bilo kojoj situaciji odlučivanja postoji samo jedna objektivno tačna odluka,
Vrijednosne i činjenične odluke su jedinstvene,
Posredne i neposredne odluke nisu organizacijski diferencirane i
Za bilo koju odluku postoji objektivno pravilno vrijeme obrade i realizacije;
Karakteristike
Informiranost o lokalnom sistemu,
Informiranost o procesima,
Sistem preferencija iMaksimiziranje
ekonomske dobiti;“
Donositelji odluka djeluju u okviru zatvorenih sistema,
Donositelji odluka informirani su o situaciji odlučivanja,
Donositelji odluka posjeduju racionalan sistem rangiranja preferencija i
Donositelji odluka maksimiziraju ekonomsku dobit.
Pretpostavka zatvorenog sistema
Zatvoreni sistem odlučivanja jeste sistem u okviru kojega su svi parametri ujednačeni, što znači da okolina ne može mijenjati kriterije koji se odnose na proces odlučivanja.
Uspostavljanje oblika i zatvorenosti je cilj klasične ekonomske teorije.
Svaki autentični donositelj odluka potencijalno savršeno informisan o cijelom sistemu. Pojedini donositelji odluka, ukoliko odluku prepušta nevidljivoj ruci (Adam Smith), ne mora svjesno razmišljati o ostalim donositeljima odluka, već samo o svom sistemu, ali to mora činiti na pravi način.
Klasičan, zatvoren i racionalan sistem, idealno gledano, zahtjeva:
Gotovo savršeno preklapanje ovlasti i odgovornosti i
Gotovo savršeno knjigovodstvo praćenja rezultata pojedine odluke;
Uvjeti ekonomske racionalnosti:
Pravilno definisana organizacijska struktura,
Pravilno definisani profitni sektori Pravilno definisane ovlasti i
odgovornosti.