1

VII - POGLAVLJE knjiga: Odgovor na papine optužbe protiv islama

Šta je hazreti Časni Poslanik s.a.v.s. donio novo?

2

7. Šta je hazreti Časni Poslanik s.a.v.s. donio novo? Od dr Mohammad Dawood Majoka i Mir Abdul Latifa

Citat bizantijskog Cara Manuela kojeg je papa iznio u svom govoru,sadrži i pitanje: Šta je novo donio Muhammed s.a.v.s.? Car sam daje odgovor na to pitanje i kaže:“Samo ono što je nehumano“. Nema sumnje u to da su nekomentirani navodi takvih citata (što znači prećutnu saglasnost) od strane odgovornih doveli do teških predrasuda o islamu. Papa nije doprinio tome da se predrasude sruše, nego nasuprot, svojim neodgovornim govorom on ih je još više pojačao. Razmatrajući ovo pitanje,mi ćemo u ovom Poglavlju predstaviti one aspekte učenja hazreti Poslanika Muhameda s.a.v.s., koji prethodno u drugim religijama (odnosno u njihovim knjigama) nisu postojali. Šta je novo donio hazreti Poslanik s.a.v.s. ? To možemo jedino saznati samo ako uporedimo učenja vjere, koju je on donio, znači islama, sa učenjima ranijih religija. U daljem tekstu ćemo se ograničiti na to da učenja kršćanstva i judaizma uporedimo sa islamom jer su ove dvije religije najbliže islamu a i Car Manuel i papa se pozivaju na njihovu tradiciju(naime onu iz Starog i Novog Zavjeta). Prije svega da napomenemo da novo učenje koje je donio islam,možemo podijeliti u tri oblasti: Prvo ona učenja koja prije islama uopšte nisu postojala. Drugo,ona učenja koja su postojala prije islama,ali koja su islamom u potpunosti ili na kompletan način oslobođena svojih nedostataka. Konačno,islam je ponovo oživio ona učenja koja su raniije postojala ali su bila izgubljena tokom vremena. Kao što je već naglašeno, učenja jedne religije mogu se odrediti samo pomoću njenih prvobitnih izvora. Ovo je važno i potrebno i zbog toga što su pristalice religija u međuvremenu pokušale da prilagode svoje učenje općoj modi ili trendu da bi se pojavila kao moderna. Neki idu čak tako daleko da svoje lične predstave predstavljaju kao postulate svoje religije. ili predanje koja su oprečna Kur'anu, pa i ako ih pripisuju Poslaniku s.a.v.s. , za muslimane je neprihvatljivo. 176

Glavni izvor Judaizma je Stari Zavjet , za kršćane je to Novi zavjet.Prema mišljenju njihovih pristalica te Knjige su prikazivanje Božije riječi. Stoga ćemo se kod usporedbe učenja ograničiti na ove glavne izvore. Sekundarni izvori se mogu koristiti samo za objašnjenje glavnih izvora,sve dok im ne proturječe. Pri ovome treba da ostane jasno da mi u Starom Zavjetu i Novom Zavjetu, i ne možemo prebacivati da njihovo učenje nije potpuno i kompletno jer oni to pravo za sebe uopšte ne zadržavaju. Čak šta više, Isus je nedvojbeno rekao:“Još vam imam mnogo toga reći, ali sada to ne možete nositi. No,kada dođe on, duh istine, uputit će vas u svu istinu, jer neće govoriti na vlastiti poticaj,nego će govoriti ono što čuje, i objavit će vam ono što dolazi.“ 177

_____________________________ 176 Postoji dogovor među naučnicima za hadise da se ne može prihvatiti tradicija, koja proturječi Kur'anu, čak i ako bi njena spoljašnja obilježja kao lanac predanja itd.odavali autentičnost sa njom. 177 Joh 16, 12-13

3

Duh istine – dakle poslanik Muhamed s.a.v.s. –to je učinio u svoje vrijeme i tražio je jasno i glasno da njegova učenja budu potpuna i kompletna kao što je rečeno u ajetu; Danas sam Ja

za vas usavršio vašu vjeru i upotpunio Svoju blagodat prema vama (5:4). On je od svih svojih protivnika zahtijevao da prezentiraju neko učenje koje je iste vrijednosti kao i Kur'an i rekao je da oni to neće moći; A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svom, onda donesite

sličnu suru ovoj, i pozovite svoje pomoćnike mimo Allaha, ako ste istiniti.(2:24). Slijedeća usporedba treba dakle da služi samo tome da se predstave novi i kompletni aspekti učenja islama. Za ovo poređenje bismo željeli odabrati tri oblasti:

1. Vjerovanje

2. Djela-norme ponašanja

3. Duhovnost Kod svih ovih triju oblasti usporedićemo učenja islama sa učenjima drugih religija, da bismo vidjeli šta je to novo donio Muhamed s.a.v.s. i u čemu se nalaze posebnosti ovih učenja. 7.1. Vjerovanje Iz područja dogmatike i nauka o vjeri ponovo bismo izabrali tri aspekta koji su temeljni za svaku religiju, naime: predstavljanje Boga, pozicija čovjeka i život nakon smrti. Mi ćemo sada usporediti učenje islama po ova tri aspekta sa učenjima ranijih religija. 7.1.1. Predstavljanje Boga Predstava o bogu,koju islam prezentira na jedan kompletan način, u ranijim religijama egzistira samo djelomično.Prije islama Bog je bio Bog plemena i Bog porodice iako je bio nazivan i tvorcem svijeta. Stari Testament predstavlja Boga kao Boga Izraela (Exodus 5,1, Exodus 9,1). Čak i jedno površno posmatranje Starog Testamenta dovoljno je da se konstatuje da je Bog tamo posebno zainteresiran samo za narod Izraela. Jevreji su njegov odabrani narod (Dtn 7,6) i On ih je odabrao između svih naroda. (Dtn 14,2). Zato je prema Bibliji Izraelcima data zemlja sedam naroda i naređeno je da se ti narodi u potpunosti unište (Dtn.7). Treba da se ne zaboravi da je odabran rod Izraelaca (Amos 3,2) a ne jevrejska religija.Iz ovog razloga su oni ljudi koji su doduše pripadali jevrejskoj vjeri ali nisu mogli dokazati svoju pripadnost jevrejskom narodu na osnovu svog porodičnog stabla, smatrani nečistim (Nehemia 7,64).Takođe je bilo objavljeno da Bog voli Izrael ali mrzi Esau! (Mal 1, 2-3) Ovaj stav je ostao da važi i nakon dolaska Isusa. Isus je jasno rekao: „...Spas dolazi od Jevreja“ (Joh 4,22). On je i svojim ponašanjem stalno dokazivao da je njegova poruka namijenjena samo za Jevreje. On je svojim pristalicama naredio:“Ne idite nevjernicima i ne ulazite ni u jedan grad Samarićana nego idite izgubljenim ovcama Kuće Izraela(Mat 10, 5-6). Isus je sa takvom jasnoćom naglasio da je njegova poruka samo za Jevreje ,da je objavio: „Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama Kuće Izraela“(Mat 15,24). Ali kada ga je neka kananićanska žena zamolila za pomoć, njegova prva reakcija je bila: „Nije ispravno uzeti djeci hljeb i bacati psima“ (Mat 10, 6). Ovu predstavu o drugim narodima donosi Novi Zavjet ! Isus je i u praksi radio prema tome,što objašnjava zašto su svi njegovi učenici bili Izraelićani.

4

Na kraju Jevandželja prema Mateju pripisuje se doduše Isusu izjava da apostoli među svim narodima trebaju uzimati učenike. Ali ova izjava ne proturječi gore navedenom učenju. Jer i ovdje se misli na plemena Izraela koja su to vrijeme bila rasuta po raznim zemljama i živjela u dijaspori. Ovo se potvrđuje i ponašanjem Isusovih učenika koje je Isus direktno podučavao(Apostelg 11, 1-3), Apostelg 11,19). Tako ne treba da čudi da je Paulus koji je ustvari osnivač današnjeg kršćanstva, naišao na jak otpor od strane direktnih Isusovih učenika,kada je počeo,da bezbošce navodi da uzmu kršćanstvo. On se morao pred njima pojaviti i ispravdavati (Apg 15). Pod uticajem Isusovog učenja ni on takođe nije mogao da ne prizna da je spas „prvo za Jevreje“ a onda za Grke(Röm 1,16). Ali i ovo je jedno Pavlovo otkriće, Isus je odlučno bio protiv toga da objavi Jevandželje drugim narodima. Islam je jedina vjera koja predstavlja jednog univerzanog Boga. U prvoj suri Časnog Kur'ana Bog je označen kao Gospodar svih svjetova (1:2) . Islam ovo naglašava i takođe objavljuje da je Bog jedan Bog svih naroda i da je zbog toga svim narodima poslao poslanike; a nije bilo naroda kojem nije bio poslan onaj koji

upozorava.(35:25) kako bi učestvovali u milosti Božijoj. Time je islam stvorio osnovu za jedan drugi respekt među svim narodima,jer muslimani posmatraju osnivače svih vjera kao istinite ljude koji se boje Boga. Osim toga islam pruža pripadnicima drugih religija radosnu vijest da je islam doduše religija koja se Bogu više dopada ,ali ako neko iz neznanja ili zbog pogrešnih predstava ili nekog drugog razloga ne bi pristupio islamu, njega Bog, ako čini dobro, i vjeruje u Boga i Sudnji dan, neće ostaviti nenagrađenog; Zaista, oni koji vjeruju, i Jevreji, i kršćani, i oni koji vjeruju

u neku drugu Božiju knjigu – ko god vjeruje u Allaha i Sudnji dan i dobra djela čini – imat će

nagradu svoju kod Gospodara svoga; i nad njima nema straha, oni neće tugovati. (2:63) . Da li postoji ikakva druga religija koja za ljude druge vjere počava nešto slično? Prema konceptu univerzalnog Boga Poslanik s.a.v.s. je objavio: Ti reci: ''O ljudi! Uistinu sam

Ja svima vama Allahov poslanik, (7:159). Ovo nije bila samo neka teoretska objava. Praktično je među njegovim pristalicama, osim Arapa bilo i Perzijanaca (Salman), Rimljana (Suhaib), Etiopljana (Bilal), Kopta (Maria), Izraelaca (Abdulah bin Salam) i drugih. Hazreti Poslanik s.a.v.s. je pisao i pisma vladarima u Arabiji,Perziji,Bizantiji,Etiopiji i Egiptu i on ih je sve zajedno pozivao u islam (Ibn Hišam). Niti jedan osnivač religije prije hazreti Poslanika s.a.v.s. nikad nije pozivao nikakav drugi narod u njegovu vjeru, osim njega.Nisu to činili ni Mojsije ni Isus. Današnja uvjeravanja njihovih pristalica da je njihova religija univerzalna,samo su jedan prigovor da bi se ova činjenica zataškala i da bi se što veći broj ljudi sa svih strana svijeta moglo primamiti; Možda ovdje jednu izvjesnu ulogu igra ravnodušnost prema izjavama sopstvenih knjiga. Što se tiče teme Božijih osobina,u ranijim religijama to nije bilo tako opširno i temeljito obrađeno kao što je to slučaj sa islamom. Oni spominju samo nekoliko poznatih osobina. Islam međutim ne kaže samo; A za Allaha su sva lijepa imena. (7:181) nego obavještava o osobinama koje u ranim religijama nisu bile spomenute, npr niti jedna religija prije islama nije isticala Božiju osobinu; a Allah veoma brzo obračunava (24:40), a ni „Darovalac

uvećanja“ (2:116) ili „ispravno upućeni“ (2:158) . Islam ne samo da spominje više Božijih osobina nego koriguje razne nesporazume o već spomenutim osobinama. Sve religije vjeruju u Boga na ovaj ili onaj način, kao Milosrdnog, Milosnog, Onog koji prašta, Tvorca, Gospodara.

5

Ali nažalost,oni nemaju to, kako stoji u Kur'anu: “A oni ne cijene Allaha kao što On ima

pravo da bude cijenjen,“ (6:92). U hinduizmu vlada predstava da Bog može sve stvoriti, ali ne duše.Prema kršćanstvu Bog je u svim drugim stvarima pravedan, ali kod nasljednih grijeha on nije ispravno postupio kada je kaznu za Adamov grijeh prenio do Sudnjeg dana na njegovo cijelo potomstvo . Kršćanstvo takođe misli da Bog ne može oprostiti grijehe čovjeka bez njegove protuusluge i zato je Isus morao umrijeti za grijehe drugih. Hazreti Poslanik Muhammed s.a.v.s. nije svijetu govorio mnogo novog samo o Bogu i njegovim osobinama nego je otklonio i mnoge greške kod već poznatih osobina. I o biću Boga bilo je pogrešnih predstava kod ranijih religija. Tako da su Jevreji mislili da je Bog, takoreći, njihov srodnik i da prema njima stoji u jednom posebnom odnosu a da se za druge narode uopšte ne brine.Kršćanstvo je Bogu većinom pridodalo jednog sina i na taj način dovelo u pitanje jedinstvo Boga. Takvi koncepti stoje u suprotnosti sa samim osnovama ovih religija i općenito izgleda da svoje probleme imaju sa logikom! Islam je međutim učio da je Bog apsolutno slobodan od bilo kakvog učestvovanja nekog drugog u njegovom Božanstvu (112:2).Njemu ni za kakav zadatak ( niti za oproštaj grijeha) nije potreban nikakav sin (112:4). Njemu takođe nije potreban niko da bi dokazao svoju egzistenciju ili demonstrirao svoju moć ( 112:3). On je apsolutni Vladar svega , Neovisan od svakog, Tvorac i Onaj koji opskrbljuje,ali koji sve može ponovo oduzeti i oduzeti će.Njegovo biće je nedjeljivo i bez svake izmjene, smanjenja ili povećanja. 7.1.2. Pozicija čovjeka Drugi aspekt kojeg smo odabrali za ovo poređenje iz oblasti nauke o vjeri, jeste pozicija čovjeka.U religijama prije islama ili uopšte nema nikakvih učenja o poziciji čovjeka i svrsi njegovog stvaranja ili egzistiraju samo krhka i nezadovoljavajuća učenja. Stari Zavjet kaže doduše da je Bog stvorio čovjeka po svojem obličju. (Gen 1, 26) Ali praktično nigdje ne priznaje ostalim ljudima, osim Izraelaca, da su ljudi.(Dtn 7, Mal 1 , 2-3 itd.) ;što se može vidjeti i iz diskriminirajućih zakona prema drugim narodima. Kršćanstvo u svojoj prvobitnoj formi tome i prema Isusovim riječima, nije ništa dodalo. Već smo vidjeli da Isus Izraelćane označava kao sinove Božije ,a druge narode kao „pse“(Mat 15,26). Islam je kao prva religija u svijetu objavila i objasnila ideju jednakosti svih ljudi,te da podjela u narode i plemena služi da ljudi mogu spoznati jedni druge. Ali bliži je Bogu onaj koji se najviše boji Boga ( 49:14 i 4:2) . Kako Biblija tako i Kur'an objašnjavaju da je njihov zadatak u tome da ljude približe Bogu i da treba da pokušaju da usvoje Božija svojstva. Međutim kada preciznije pogledamo Bibliju, konstatovati ćemo da Bog Biblije nastoji da spriječi da čovjek stekne neku sličnost sa Njim. Tako je on prvo zabranio čovjeku da jede sa stabla spoznaje dobra i zla (Gen.2, 17), iako je ova spoznaja bezuslovno potrebna za sticanje Božije blizine. I kada je On vidio da čovjek može razlikovati između dobra i zla, nakon što je jeo sa stabla,On ga je protjerao iz raja iz straha da bi mogao postati kao Bog (Gen.3, 22). Dakle, ako Bog hoće, da čovjek postane kao On, pri čemu će sebi prisvojiti Njegova svojstva, zašto ga je u tome spriječio?.

6

Nasuprot tome, islam nije Bogu pripisao takvo nerazumno postupanje i čovjeka je uputio da prihvati Božija svojstva (2:139). O stvaranju čovjeka obavještava Stari Testament, da je Adamov grijeh uzrok da žena djecu mora da rađa uz bolove (Gen 3, 17) i da je Zemlja zbog njega prokleta (Gen 3, 17) . Novi Testament ide jedan korak dalje i kaže: Svaki čovjek od rođenja nosi grijehe i proklet je (Römn5, 12,18). To je dakle predstava Biblije o prirodi čovjeka i njegovom rođenju. U oštroj suprotnosti u odnosu na to, islam kaže da je svaki čovjek pri rođenju potpuno bezgriješan i nedužan. Svaki se čovjek rađa prema Allahovoj prirodi (30:31) 178

Kada bi se objektivno uspoređivale razne religije vezano za teme: rađanje čovjeka, svrha njegovog rođenja, predstava nasljednog grijeha, formiranje prirode čovjeka, diskriminacija zbog rasne i klasne pripadnosti itd., došlo bi se do rezultata da islam predstavlja jedno učenje koje odgovara razumu. 7.1.3. Život čovjeka na drugom svijetu Treći dio koji je u vezi sa naukom o vjerovanju i čini jednu od osnova svake religije,jeste predstava o kraju čovjeka i o životu nakon smrti.Ovo drugo postoji u svakoj religiji. U Starom Zavjetu postoje samo indicije na život nakon smrti. Postoji predstava o raju i paklu,da će tamo ljudi biti nagrađeni ili kažnjeni,ali ne postoji detaljna predstava o njegovom smislu i biću. Ovdje se islam preciznije posvećuje tom pitanju tako što se po prvi put jasno objašnjava da raj i pakao nisu nikakva materijalna mjesta, dok Biblija,nasuprot tome kaže da je Bog kod Edena obezbijedio jednu baštu (Gen 2, 8 )itd. Prema islamu to su mnogo više duhovna stanja. Islam takođe poučava da pakao nije vječna kazna. Bog ljude ne mrzi, kako to čine neki ljudi, stoga ne kažnjava za čitavu vječnost. Međutim u Bibliji se zastupa mišljenje da je pakao vječan i materijalan. 179

Prema islamskim shvatanjima pakao treba posmatrati kao jednu vrstu gorke medicine nakon koje ga svi ljudi na kraju napuštaju (78, 24 180; 11, 108f.). Objasnićemo detalje u vezi sa rajem i paklom.Oni nisu nikakva ostvarenja želja niti fantazije nego se ovdje radi o dobrim i lošim djelima koja će u svijetu poslije smrti biti vidljiva u duhovnoj dimenziji. Da bismo ih shvatili,oni su opisani u vidu poređenja: I podaj radosne vijesti onima koji vjeruju i čine dobra djela, da su za njih bašče kroz koje

rijeke teku. Kad god im odatle bude dato neko voće kao opskrba, oni će reći: ''Ovo je ono što

nam je i prije bilo dato.'' A bit će im davano samo slično tome. (2:26) Tako se vjera izjednačava sa baštom a dobra djela sa rijekama (2:26) koje teku kroz baštu, jer upravo ovo paralelno navođenje riječi postoji u Kur'anu na više mjesta. I tako kao rijeka načini ih plodonosnim i dovodi do cvjetanja i konačno do plodova,a tako se i dešava sa dobrim djelima u vjeri. U raju treba da bude u izobilju mlijeka i vina. Ali to ni u kom slučaju nije vino ovog svijeta nego nešto duhovno,što ne pomućuje čula. ________________________________ 178 Buhari Kitab al-Gana iz, Nr. 1270 179 Uporedi Jes.33, 14 Mat 25, 41-466. Vidi i „The Catholic Encyclopedia“,pod riječi“hell“(„svijetao“) 180) 78, 24 ahqabba u ovom ajetu znači“stoljeća“

7

A za onog ko se bojao položaja Gospodara svoga, dva su Dženneta. (55:48). Isto tako mlijeko i voda se ne mogu poistovijetiti sa pićima na ovom svijetu (47:16). Jer ova voda se nikad neće pokvariti; a to je mlijeko čiji ukus se nikad neće promijeniti. mlijeka čiji se ukus ne mijenja; (47:16). Ukratko, Kur'an govori o raju kao jednom duhovnom mjestu. Opisi u Kura'nu su metafore. U Kur'anu čitamo: Već prema trudu, čestitosti i predanosti u njemu će postojati razni stepeni (46:20) i tamo će uživati u plodovima svojih djela (vidi i 77:43-44) ''Jedite i pijte prijatno zbog onoga što ste radili u danima koji su prošli.'' (69:25) U srcima ljudi koji su u raju neće biti nepodnošljivosti niti neprijateljstva: I Mi ćemo iz njihovih srca gnjev ukloniti, oni će kao braća na divanima sjediti, jedni prema

drugima. (15:48) Ova mjesta pokazuju da je raj prema islamu jedno duhovno mjesto ili stanje ispunjeno apsolutnim mirom i oni će u njemu dobiti vječnu nagradu za svoja dobra djela. Islam je objasnio i detalje šta je svrha kažnjavanja na drugom svijetu. Onaj ko svoj život provede suprotno Božijim zapovjedima i okrenut od njega, prema Kur'anu će stići u pakao,kao što neki teški bolesnik proživi teško liječenje. Time će biti oslobođen svojih duhovnih slabosti i može sazreti za raj( jedan razvoj kojeg je propustio u ovom svijetu). Radi se o onima za koje glasi: „Govoriće: Mi nismo bili među onima koji su se molilii niti smo hranili siromašne.I upuštali smo se sa onima koji se upuštaju u besmislen govor. I poricali smo Sudnji dan dok nam smrt nije došla“ (74:44). Dakle oni koji ne misle na Boga, čine drugim ljudima zlo, i upleteni su u loša djela, iskusiće ovu kaznu. Grijesi se porede sa ranama. niti ikakve hrane osim vode od ispranih rana, (69:37) Rane grijeha koje postoje u njihovim srcima će se pred njima takoreći materijalizirati i njihove posljedice će morati jesti t.j. nositi (69, 37-38), (78:26). Goriće u vatri oholosti i rata, koju su na ovom svijetu rasplamsavali . (22:9-11), (5:65), (2:82); itd. Ali svemu ovome će jednom doći kraj, tako da će ovi jednom biti prečišćeni i oslobođeni od kazne (78:24), (11:108). Na kraju će biti potpuno očišćeni i ući će u raj.Prema svojim djelima će i oni imati razne stepene. Da li postoji neka druga religija osim religije Muhameda s.a.v.s., koja je tako opširno i temeljito objasnila život nakon smrti?

8

Sažetak usporedbe vjerskih učenja Nr. Učenje Biblija Kur'an 1. Predstava o Bogu Bog nacija i plemena Univerzalno 2. Božiji atributi Ograničeno i nepotpuno Potpuno i univerzalno 3. Jednakost ljudi Preci Izraela imaju prednost Svi ljudi su jednaki. nad drugima 4. Stvaranje čovjeka Time je Zemlja prokleta,N.Z: Svi ljudi se rađaju prema Prokleta i nasljedni grijeh prema Božijoj prirodi i nedužni su 5. Raj i pakao Predstavljeni su čisto materijalno Duhovno (u metaforama) 6. Pakao Vječan Ograničeno 7. Značenje pakla i raja Nema Duhovne metafore ljudskih djela i njihove posljedice 7.2. Norme ponašanja Postoji posebna veza između religije i normi ponašanja za ljude.Svaka religija zahtijeva od svojih pripadnika da se pridržavaju određenih propisa za ponašanje i da slijede njena moralna načela. Ovdje ćemo se morati zadovoljiti sa samo nekoliko primjera. Ljudskom društvu su općenito potrebne tri vrste pravila ponašanja:Ona kojima se reguliše međusobno ophođenje ljudi; ona kojima se reguliše ekonomija i konačno ona koja se odnose na politiku i organizaciju društva. Mi ćemo usporediti islamska učenja sa učenjima drugih religija u pogledu ove tri oblasti. 7.2.1 Ponašanje u društvu Suživot ljudi u jednom društvu zahtijeva od svakog da se pridržava određenih smjernica. Ova osnovna pravila ophođenja u društvu opisana su u svim religijama. Svaka religija npr.zabranjuje i upućuje svoje pripadnike da se izbjegava laž, prevara, brakolomstvo, ubistvo i nemir. To imaju zajedničko sve religije, kao judaizam, kršćanstvo (uostalom i hinduizam) i islam. Prva razlika koja postoji između islama i drugih religija u ovom pogledu odnosi se na važnost smjernica. Ranije religije su na osnovu svojih ograničenja na pleme ili narod (religije koje se odnose na pleme ili narod) ograničavale i važnost svoga učenja. Tako npr. u judaizmu postoji zapovijed da se bratu po vjeri daje pozajmica bez kamata(Lev.25, 35-38),a od drugog bi trebalo uzimati kamate (Dtn. 23, 20). Isto zako se zapovijeda da u sedmoj godini (Sabbat-godina) Jevrejima oproste dugovanja ali od drugih naroda bi trebalo utjerivati dug poslije sedme godine ( Dtn 15, 3). Nasuprot tome, islam je potpuno zabranio sve oblike kamata, bez obzira na to kome se novac posuđuje (2:281). I o dugovanjima islam uči da se prilikom potraživanja da se dug vrati, mora

9

imati obzira te da se pri tome ne čini diskriminacija u pogledu nacionalnosti ili religije dužnika. Druga razlika je u tome da je islam u cilju poboljšanja svakodnevnog života ljudi utvrdio pravila na jedan detaljan i suptilan način. On ne ukazuje samo na greške u ponašanju koje u Knjigama ranijih religija nisu bile navedene, nego i na one greške koje nisu spomenute u ranijim knjigama. U pogledu propisa o ponašanju islam npr. poučava da se izbjegava arogantan hod i da se primjereno korača, da se ne govori preglasno (31:19), da se izbjegavaju beskorisne aktivnosti (23:4).Ne smije se druge ljude ili narode ismijavati (49:12), ne ulaziti bez dozvole u neku kuću (24:28) ,ako domaćin kaže da ne može primiti posjetu, treba se odmah vratiti i ni u kom slučaju ne insistirati da se uđe u kuću (24:29). Osim toga se u kuću ulazi na vrata (2:190),koga se pozdravi,treba da odgovori još ljepšim pozdravom (4:87), treba izbjegavati opojne stvari jer je njihova šteta veća od koristi(5:19),, treba govoriti istinu i to bez okretanja istine i izvrtanja 181, čime će se popraviti sopstveno ponašanje (33:71), ne treba pronevjeravati stvari koje su vam povjerene 182 (4:59), treba se pridržavati obećanja, biti umjeren kod jela i pića(7:32) , ne treba jesti samo ono što je čisto nego što je i dobro (tayyab) 183, ne treba biti rasipnik, treba dati onome ko zamoli ali i onome ko ne zamoli (npr. zbog stida) (51:20) , ne treba na zemlji sijati nemir (2:205-206), ne ubijati nedužne, (17:34) , nikad se ne približavati brakolomstvu(17:33), i prema neprijatelju treba biti pravedan(5:9), biti dobar prema roditeljima(17:24) ; nadalje, ono što je dobro, treba naređivati, a što je loše zabraniti (31:18), sa ljudima razgovarati na najbolji način, (2:84), podržavati jedan drugog kod dobrih namjera ali ne kod loših stvari(5:3) , ne treba učestvovati u zavjerama (58:10) itd. Konačno, islam ne propisuje samo da se čini dobro nego da svi ljudi treba da se međusobno takmiče u činjenju dobrih stvari ( pri izvršavanju obaveza treba da pokušaju nadmašiti jedan drugog , ovaj takmičarski duh za dobro postupanje učvrstiće vrline u društvu.) . To su sve temeljna pravila koja su potrebna da bi se iz jednog čovjeka u pravom smislu načinilo jedno društveno biće. Ona su prvi korak ka jednom miroljubivom i civiliziranom društvu. Ako se ovih učenja ne pridržava, ne može se izgraditi stabilno društvo. I kod ovih temeljnih smjernica učenje islama prevazilazi druge religije. Danas se ova učenja na osnovu iskustava svuda općenito dobro priznaju, međutim prijeiIslama ni jedna religija ih sa takvom jasnoćom i opširnošću nije formulisala. Treća razlika se može naći u tome da je čak i u slučaju takvih pravila ponašanja o kojima su govorila ranija učenja, islam otklonio greške, nedostatke ili ekstremne načine gledanja starih. U judaizmu je npr.naređeno da se za odmazdu uzima oko za oko a zub za zub (Ex 21, 23-25). Isus naređuje da se drugi obraz mora pružiti dok se udara po drugom(Mat 5,39). Ova oba učenja predstavljaju ekstremne stavove. Nema uvijek smisla osvetiti se ili izvršiti odmazdu. Ali isto tako nema smisla beskrajno praštati. Praktično su i kršćanski narodi ovo Kristovo učenje napustili i zadovoljavali su se time da se ponekad u slučaju praštanja po svaku cijenu negativni načini ponašanja pojačavaju. Islam je nasuprot tome rekao da je potrebno kažnjavati kriminalne elemente( 2, 179-180), inače društvo neće više biti sigurno od njih a biće čak ohrabreni da bez smetnje nastave sa svojim krivičnim djelima. ________________________________

181 Ovaj zahtjev prevazilazi saamo izražavanje istine i očekuje se od onoga koji govori da otvoreno iznosi činjenice koje baziraju na stvarnom stanju bez zataškavanja i iskretanja.

182 Povjereno dobro može da bude i idealne prirode kao npr. sudska služba i sl. , što se mora savjesno obavljati. 183 Tayyab: jela i pića koja su vjerski dozvoljena (HALAL) ali za konzumenta mogu biti i zdrava.

10

Međutim, islam istovremeno poučava da kažnjavanje nije uvijek ispravno. Kada se vidi da neko ko je napravio neku grešku, pokaže kajanje i popravi se kroz opomenu, njemu treba oprostiti, Bog će ga za to nagraditi (42:41) islamska učenja su ta koja su obećavajuća za ljudski razum. Da li neko može zaista nešto prigovoriti ili prezentirati neko bolje učenje? Islam je takođe poučio da se čovjek nikad ne treba približavati zabranjenim stvarima i djelima (2:188). Jer ukoliko se usudi prići tome suviše blizu (ako se previše približi granici) sigurno će bilo kada i prekoračiti tu granicu. Stoga islam , suprotno kršćanstvu, nije poučio da se vino pije samo u određenoj mjeri (Tim 5, 23) nego je rečeno da alkohol doduše ima korisnih strana ali su štete od njega veće od prednosti(2:220), te da zato alkohol uopšte ne treba piti,niti mnogo niti malo(5:91-92). U praktičnom životu perfektno učenje islama se potvrđuje i po tome što se u kršćanskim zemljama gdje se pije alkohol , mnogo ljudi ne može obuzdati i ne mogu stati kod „malo“ popiti, te tako postaju teret za sebe a i za društvo, kako u finansijskom tako i u drugom pogledu. Ima mnogo zločina koje alkoholičari počine nad djecom i ženama, a mnogi ljudi umiru svake godine u nesrećama kojima je u krajnjem slučaju uzrok konzumiranje alkohola. U diskusiji o učenjima u pogledu svakodnevnog života vidjeli smo da je Biblija (Stari Zavjet) poduzimala razna tretiranja pripadnika sopstvenog naroda i stranih naroda na osnovu plemenske pripadnosti i da su Isus i njegovi učenici ovu razliku održali. Ali u Bibliji se nailazi i na diskriminaciju invalidnih osoba. Tako stoji da slijepi, oduzeti, oni sa defektnim nosom, oni koji imaju jednu kraću nogu ili ruku, pogrbljeni, patuljasti ili čija je ruka ili noga slomljena,ili oni sa mrljom u oku itd.- da su svi ovi ljudi nepogodni za svešteničku službu i ne smiju voditi službu Božiju.(Lev 21, 16-24). Islam nije utvrdio takva ograničenja za invalidne osobe. Tako je islam invalidnim osobama pružio istu poziciju kao i zdravim. U islamu ne postoji zabrana za invalide za vođenje Službe Božije. Dakle, islam je univerzalno postavio pravila ponašanja u društvenim odnosima. On je pojasnio i poučio novim i važnim aspektima ponašanja. I on je otklonio nedostatke u učenjima koji su prije islama bili poznati te ih je time otklonio. R e z i m e U s p o re d b a u d r u š t v e n o m o p h o đ e n j u Nr. Tema Biblija Kur'an

1. Primjena pravila Ograničeno na Izraelce Za sve ljude 3. Učenja o ponašanju Nema Primjereno: Odmjerenost Kažnjavanje je dozvoljeno, Stari Zavjet:Kažnjavanje ali opraštanje je bolje,ako vodi Novi Zavjet:Opraštanje poboljšanju 4. Društvo Diskriminiranje Nema zabrane za invalidnih osoba invalidne osobe 7.2.2 Ekonomija Velika druga oblast života je ekonomija , bez koje ne funkcioniše ni jedno društvo. Religije prije islama su samo malo govorile o privrednom sistemu. Kada se pogleda njihovo učenje u vezi ekonomije,kontatovati će se da nemaju ponuditi ništa usporedivo. U islamu postoji more uputa za ovu oblast dok se druge religije (da ostanemo kod iste slike) zadovoljavaju sa malo kapljica. U judaizmu postoji samo nekoliko postavki ovog učenja koja

11

se najčešće odnose na Sabbat-godinu, npr. oslobađanje jevrejskih robova i rasterećivanje jevrejskih dužnika(Dtn 15,1). Ima i nekoliko uputa u vezi sa nasljednim pravom. Islam je , nasuprot tome, rasvijetlio sve aspekte ekonomije vrlo opširno. Npr. islam je u nasljednom pravu izgradio čitav sistem zakona. Za pripadnike jednog oporučitelja propisani su tačni nasljednički dijelovi , tako npr. za sina,kćerku, bračnog partnera, sestre, braću, majku i oca- dio svakog srodnika je jasno definisan(4:12-13. i 4:177). U religijama prije islama uzaludno možemo tražiti takva opširna pravila. Zbog nedostajanja takvih konkretnih pravila u pogledu nasljeđivanja u religijama prije islama ne čudi kada prilikom diobe nasljedstva često dolazi do svađa. Prema ranijim religijama nasljednica je na gubitku ako je živ muški nasljednik(Num 27,8). Čak i kod muških nasljednika dijelovi nisu tačno utvrđeni. Samo se saznaje da prvorođeni sin treba da dobije duplo u poređenju sa ostalim sinovima (Dtn 21, 17). Islam je naprotiv sasvim jasno utvrdio da kako muškarci tako i žene u svakom slučaju imaju pravo na nasljedstvo: Za muškarce je dio od nasljedstva koje ostave roditelji i bliža rodbina; a za ženu je također

dio nasljedstva koje ostave roditelji i bliža rodbina, bilo to malo ili mnogo – (ovo je) obavezni

dio. (4:8) Islam je takođe proširio krug osoba koje imaju pravo na nasljedstvo: Propisano vam je, kad nekome od vas smrt dođe, ako on ostavlja neki imetak (u naslijeđe), da

napravi oporuku za svoje roditelje i bližu rodbinu, da postupaju na dobro poznat

način;(2:181) Islam je uz to obavezao svoje pripadnike da napišu ugovor o poklonu (2:283) i detaljno je objasnio ko treba da piše ugovor i kod treba da bude svjedok (2:283). Kod zaključivanja nekog posla takođe je potrebno pisanim putem utvrditi (Potvrde itd. ) vidi (2:283) Kamate vode u jedan sistem da bogati postaju sve bogatiji , a siromašni sve siromašniji. Ovo je islam u potpunosti poništio. U Kur'anu stoji: a Allah je trgovinu dozvolio, a kamatu zabranio (2:276) Zatim su muslimani upućeni da dužnicima oproste preostali kamatni dug (2:279). Takođe se navode opasne posljedice kamatnog sistema.

Oni koji jedu kamatu ne staje drugačije osim kao osoba koju je šejtan izbezumio (svojim)

dodirom. (2:276) To znači da ovi ljudi zbog njihove pohlepe za novcem gube mir i opuštenost koji su potrebni za duhovni razvoj. Islam zakatom uvodi jedan poreski sistem koji bazira na investicijama. Nasuprot drugim religijama koje propisuju poreze na primanja(desetina u Bibliji, Dtn 14, 22) islam propisuje porez na imovinu koji se plaća na imovinu koja preostane nakon ispunjenja ličnih potreba i stoji nekorišten jednu cijelu godinu. Ova praksa garantira veću pravednost. Čini se primjerenim da se plaća porez na imovinu koja se ne nalazi u privrednom opticaju a time ne doprinosi društvu.

12

Kur'an takođe utvrđuje za koje svrhe se smije koristiti novac od zakata (2:274). Hazreti Poslanik s.a.v.s. je dao tačne upute na koju vrstu imovine i koliko se poreza mora platiti (vidi Buhari kitab al Dakat). Naglašava se da plaćanje u vidu milostinje po svojoj volji krije u sebi mnoge prednosti za društvo. Spominju se i ciljevi za koje se prikupljeni novac (zekat,milostinja) smije koristiti:

Sadaka je samo za siromašne i bijednike, i za one koji je sakupljaju, i one čija srca treba

privući (vjeri), i za oslobađanje robova, i za one u dugovima, i za ono što se troši na

Allahovom putu, i za putnike (9:60) Islam će time spriječiti da se bogatstvo jedne nacije koncentriše u rukama malog broja ljudi. Ako se novac koristi za siromašne, oskudne i putnike, to će imati za posljedicu da nastanu monopoli kao i oligarhije: da ne bi ovo (bogatstvo plijena) kružilo samo među vašim bogatašima (59:8) Što se međutim tiče učenja kršćanstva u vezi sa ovom tematikom,ukazujemo na Isusovu zapovijed u pogledu sirotinje, prema kojoj se uopšte ne treba sakupljati novac (Mat 6, 19). Ovo proturiječi prirodi čovjeka. Za maloljetne koji još nisu u stanju da razumno postupaju sa naslijeđenom imovinom, islam objašnjava da je nužno postaviti staratelja. Time treba da se izbjegne da oni iz neznanja ili neiskustva izgube imovinu svojih predaka. Nemojte slaboumnim predavati svoj imetak koji pripada vama i koji je Allah za vas odredio

sredstvima uzdržavanja. Zato ih (od tog imetka) hranite i odijevajte i govorite im blago.(4:6) I ispitujte siročad dok ne dorastu za brak; onda, ako u njima uvidite zrelost, dajte im njihov

imetak; i nemojte ga jesti rasipnički i u žurbi od straha da oni ne odrastu. A ko je bogat, neka

se uzdrži (da ne jede njihov imetak); a ko je siromašan, neka jede (od toga) pravično. A kad

im vraćate njihov imetak, onda neka budu svjedoci s njima. A Allah je dovoljan za

obračunavanje. (4:7) I za trgovinu postoje opširne upute. Mora se tačno mjeriti (6:153) a dozvoljeno je u trgovini ostvarivati dobit (4:30), međutim nije dozvoljeno podmićivati u cilju da se steknu neopravdane prednosti: I nemojte svoj imetak jesti među sobom s lažima i prevarom, i nemojte ga nuditi vlastima da

bi na grješan način jeli imetak drugih ljudi ( nacionalni), a vi to (dobro) znate. (2:189) Islam uči da trgovina i dobit ne smiju postati smislom života.Ne smije se skretati sa duhovnog napretka (62:10). Onda je opširno pojašnjeno kako treba da se odvija kupovina i prodaja.Ne smije se jednu robu pokazati , a onda drugu prodati. 184. Ne smije se miješati u pregovore o kupovini nekoga drugoga. 185 , prilikom trgovanja se ne smiije lagati i varati. 186

I za poljoprivredu postoje upute. 187 Dakle,ne postoji nikakav aspekt trgovine u vezi sa kojim nisu utvrđene opširne upute i smjernice. ________________________________________ 184 Muslim Nr.147 185 Buhari Nr.1995 186 Buhari nr.1968 187 predanja za Buyyu i Mazra u knjigama Ahabita

13

Islam je poklonio veliku pažnju na to da se dobrovoljno jedan dio svoga imetka poklanja u humanitarne i općekorisne svrhe. Ovo bi trebalo činiti samo sa legalno i ispravno zarađenim novcem,.Osim toga treba da se vodi računa da ono što se daruje ima dobar kvalitet. O vi koji vjerujete! Trošite od dobrih stvari koje ste zaradili, i od onog što Mi za vas izvadimo

iz zemlje; (2:268) Potrebno je javno darivati kako bi drugi vidjeli i imali primjer pred sobom, ali i darivati u tajnosti, kako se ne bi hvalisalo darivanjem, što šteti duši. (13:23). Zatim se opominje da se pod normalnim okolnostima ne treba niti tvrdičiti ili premalo davati a ni previše: I oni koji, kada troše, nisu ni rasipni ni škrti, nego ostaju između. (25:68) Ne treba darivati samo onda kada se ima toliko da novca i ostaje, nego i onda kada i samim nama treba i kada se moramo odricati. Drugima se mora dati prednost i darivati da se udovolji Allahovoj volji..... oni koji daruju kada imaju viška a i kada im nedostaje“ (3:135) Uz sve ove upute dolazi i opomena da se darivanje prema primaocu ne predstavlja kao

uslužnost. (2:268) Ukratko, i u ovoj oblasti postoji jedan opširan sistem koji je objašnjen a čije se pojedinosti ovdje ne mogu dalje u detalje razmatrati.

Rezime uspoređivanja učenja vezano za ekonomiju Nr. Tema Biblija Kur'an 1 Nasljedno pravo Nema udjela za žene,ako I muškarci i žene imaju udio postoje muški nasljednici u nasljedstvu. 2. Nasljedno pravo Prvorođeni sin ima Svi sinovi imaju isti udio dupli udio 3. Nasljedno pravo Samo malo njih dobije Krug nasljednika je veći nasljedstvo 4. Finansije Diskriminiranje drugih Jednakost za sve naroda 5. Sakupljanje imovine Novi Zavjet:ne skuplja Novac se ne smije sakupljati u rukama malih grupa ljudi 6. Osnova za poreze Primanja Ono što preostane od sopstvenih potreba 7. Siročad i maloljetnici Nema učenja Sistem starateljstva

8. Finansijske žrtve Samo temeljne upute Opširne i potpune upute 7.2.3. Politika Treći aspekt ljudskog života odnosi se na uređenje i organizaciju društva ,dakle politiku. Islam je po prvi put izložio principe političke organizacije i regulisao internacionalne odnose. U judaizmu je politika bila ovisna od volje cara ili vjerskih vođa. Kršćanstvo je učilo: Dajte caru ono što je carevo(Mat 22,21).

14

To znači da su prava vlastodržaca u jednom izvjesnom dijelu osigurana, iako njihove granice nisu jasno definisane,ali o pravima onih nad kojima se vlada nije bilo ni govora. Ko treba da vlada? Ovo je važno pitanje. Biblija na ovo odgovara samo da onaj koji vlada mora biti od Izraelaca, neko iz iste narodne religije (Dtn 17,15). Time su i u ovom pogledu disriminirani ljudi drugih vjera. Islam u vezi sa ovim nije postavio nikakve granice. Svaki građanin može postati vladar države. Islam naređuje vlastodršcima da u svim okolnostima moraju biti pravedni: kad vladate među ljudima, vladate s pravdom. A sigurno je vrlo dobro ono što vam Allah

savjetuje! Allah sve čuje, vidi duboko. (4:59) Vjerske ili druge razlike ne treba da služe kao izgovor za nepravedno postupanje: i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite

pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. (5:9) Vlastodršcima se naređuje da u svim važnim stvarima odluke donose uz međusobno pružanje savjeta“.... i oni koji slušaju svoga Gospodara i obavljaju molitvu i čiji je način postupanja stvar međusobnih konsultacija, i koji daruju od onoga što smo im mi dali (42:39, 3:160).“ Dakle,vlastodršci ne mogu ignorisati volju naroda.Građane islam nije prepustio samovolji vlastodržaca.I njihova prava su utvrđena. Oni treba da se uključe u konsultacije. To treba uraditi u svim predmetima. Vlada nema prostora za prosuđivanje nego mora vršiti konsultacije. Ako bi vlastodršci pozvali građane da učine nešto loše, narod im u takvim prilikama nije dužan pokazati poslušnost: i ne slijedi nikoga među njima ko je grješan i jako nezahvalan. (76, 25 ) Ali čak u ovoj ekstremnoj situaciji nije dozvoljeno da se čine neredi protiv državnog autoriteta ili da se nagovara na nemire. Umjesto toga se preporučuje da se iseli (4:98) . Divljaštvo ili subverzivne aktivnosti u svakom slučaju izostaviti: i ne traži da činiš nered na Zemlji. Uistinu, Allah ne voli one koji nered čine.'' (28:78); Zbog ovoga smo Mi sinovima Israilovim propisali da, ko god ubije nekoga koji nije ubio

nikoga ili nije činio nered na Zemlji, kao da je ubio cijelo čovječanstvo; a ko njega ostavi u

životu, kao da je ostavio u životu cijelo čovječanstvo. I sigurno su njima došli Naši

vjerovjesnici sa jasnim znakovima, a opet su mnogi od njih počinili prijestupe na

Zemlji.(5:33) Međunarodni odnosi ne mogu biti sastavni do ranijih religija jer nisu bile internacionalne. Islam je po prvi put objasnio da su svi ljudi jednaki (4:2; 49:14) i da ni jedan narod nije u srodstvu sa Bogom, a da su drugi kao“psi“-kako je to objasnila Biblija (Dtn 7,6); Dtn 14, 2; Amos 3, 2; Mat 15, 26). Hazreti Poslanik s.a.v.s. je opširno objasnio da ni jedan Arap nije u prednosti pred Ne-Arapom,niti bijelac ima prednost nad crncem. 188

___________________________ 188 Musnad Ahmad bin Hanbal 22391

15

Biblija je nasuprot ovom razumnom učenju objasnila da će potomci Hama uvijek biti robovi drugih naroda a učenjaci Jevreja su crnce obilježili kao potomke Hama (Gen 9, 24, Talmud , Sanhedrin 108b). Islam je izjavio da ima različitih naroda i klanova da bi ljudi jedne druge mogli bolje upoznati(49:14). Bog nije u srodstvu ni sa kim. On će dati prednost onome ko Ga sluša i ko se boji Boga.

O ljudi, Mi smo vas stvorili od muška i ženska; i Mi smo vas podijelili u narode i plemena da biste se

upoznavali (jedni druge). Uistinu, kod Allaha je najplemenitiji onaj među vama ko je

najbogobojazniji. Sigurno, Allah sve zna (i) uvijek je obaviješten. (49:14) Samo ovo islamsko učenje , koje sve narode smatra ravnopravnim, može činiti osnovu internacionanog mira. O razlikama koje nastaju između naroda islam uči da svi narodi zajedno treba da postupe protiv onoga ko prekrši pravo. Ukoliko se onaj koji nema pravo ne prikloni zajednici naroda, ovi drugi ga smiju i kazniti,ali samo dok ne uvidi i ne okonča svoje nepravedno postupanje. Njega ne treba nesrazmjerno kazniti ili nepravedno tretirati (49:10). Ovaj princip kojeg je islam predstavio još prije 1400 godina, danas u Ujedinjenim Nacijama prihvataju sve nacije. Ali savršenost ovog principa kojeg je predstavio islam još nije postignuta i uobičajeno je da se izriču prekomjerno oštre kazne i da se uvijek ne pridržava pravde. Podjela Njemačke nakon Svjetskog rata i dodjela njemačkih oblasti drugim nacijama bilo bi jedan primjer takvog ponašanja. I nepravedno ponašanje velikih sila protiv malih država postalo je uobičajena stvar.Ukoliko narodi ne bi postupali prema islamskom principu, nikada neće postići stabilan mir u svijetu. Islam poučava da narodi traže svoja prava na internacionalnom nivou i da treba da poštuju prava drugih (60:11). Na osnovu sporova ne smije se pripadnicima drugih religija onemogućavati put do njihovih svetinja (5:3). Ukoliko bi neki narod nepravedno bio napadnut, on ima pravo da se brani (22:40). Ali islam hoće da izbjegne nemire i rat (2:217; 5:33), stoga, treba zaključiti mir, ako onaj koji napada to ponudi. (4:91). Čak i za vrijeme rata ne treba protiv neprijatelja nepravedno postupati (2:191). Bez prethodne najave neprijatelja se ne smije napasti u noći. 189

Ne smije se zaplijeniti imovina neprijatelja. 190. Osim u toku rata,neprijatelja se ne smije hapsiti. (8:68) Stare ljude, svećenike, djecu i žene ne smije se napadati. 191

Hazreti Poslanik s.a.v.s. pokazuje svojim primjerom da bi trebalo potpisivati ugovore o miru. 192

Časni Kur'an opominje da se ugovori ne smiju kršiti (16:92). Mir bi trebalo zaključivati na istom nivou a ne na način da se pokušava dokazati nadmoć nad onim drugim.Čak bi trebalo, mira radi, prihvatiti prividno ponižavajuće uslove .193 Takođe, neprijatelja se ne smije nepravedno tretirati. (2:191) Dakle, i ovdje postoji jedna duga, opširna lista uputa koje je islam po prvi put prenio svijetu,od kojih je nekoliko njih vrlo kratko predstavljeno u gornjem izlaganju. Koja su učenja Starog Zavjeta u ovom pogledu? Ako neprijatelj odloži svoje oružje, treba ga uhapsiti i poslati na prinudni rad. (Dtn 20,11). Ne smije se ostaviti na životu u oblasti obećanoj od Boga (Dtn 20,16). Treba zaplijeniti njegovu imovinu ( 1 Sam 27, 7-11). Ako bi stanovnici nekog grada napustili religiju Starog Zavjeta, treba ih sve mačem ________________________________ 189 Buhari 575, Muslim 3261 2792, Abu Da wud 2294 i 2247190 Abu Da wud 2330 191 Buhari 2792, Abu Da wud 2294 i 2247 192 Buhari , Kitab al-Magazi 193 Buhari Kitab al magazi,Ibn Hišam:Suluh Hudaibiya

16

pobiti,poklati njihove životinje i spaliti njihovu imovinu (Dtn 13). U 1Samuel Poglavlje 15 ajet 3 sasvim opširno se izlaže da treba poubijati stare ljude, mladiće, djevojke,žene pa čak i dojenčad i ne pokazivati nikakvu samilost! Treba pobiti čak i ovce i koze. Naređuje se da u Svetoj zemlji sa neprijateljima ne bi trebalo sklapati ugovore o miru,treba ih pohvatati i porušiti njihove bogomolje (Dtn 7). Nasuprot tome, islam kaže da ne treba psovati idole onih koji imaju drugu vjeru (6:102) i garantira sigurnost bogomolja drugih vjera (22:41). To je razlika koja postoji između religije koju je donio Muhamed s.a.v.s i ranijih religija. Rezime političkih pouka Nr. Tema Biblija Kur'an 1. Principi sistem vlasti Skoro da nema pouka u vezi sa Opširne izjave.Vlast ovom oblasti tema treba da se zasniva na konsultacijama i pravdi 2. Narodi svijeta Izraelci su iznad drugih Svi narodi su jednaki Na osnovu svog porijekla Nema prednosti Arapa odabrani narod i zato su nad Ne-Arapima,nema bliski Bogu prednosti bjelaca nad crncima.Samo pobožnost približava Bogu. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 5. Internacionalni odnosi Nema učenja Opširni navodi 6. Ako dva naroda zarate Nema pouka Sijati mir.Ako neka strana neće da prestane, svi ostali treba da je zajedno spriječe. 7. Postupanje sa neprijateljem U Svetoj zemlji ne smije Ako bi neprijatelj htio ni jedan čovjek ,dijete, sklopiti mir,treba mu to životinja biti ostavljen na pružiti.Čak se ni životu osim ako ih neprijatelji neprijatelju ne smije pošalju na prinudni rad učiniti nepravda. 8. Bogomolje ljudi druge vjere Treba uništiti Treba ih zaštititi. Njihovi idoli se ne smiju psovati. 7.2.4 Učenje o ženama Islam danas naročito napadaju na osnovu nesporazuma u vezi sa učenjem o ženama. Stoga se čini potrebnim da se usporede učenja islama i ranijih religija i u ovom pogledu. U judaizmu a i u kršćanstvu žena se smatra slugom supruga(Gen 3,16). Stoji napisano da muškarac nije stvoren za ženu nego da je žena stvorena za muškarca (1 Cor.11, 9) . Diskriminirajuće pravilo u Bibliji je i to da žena po rođenju sina treba da ostane nečista samo jednu sedmicu,a poslije rođenja ženskog djeteta dvije sedmice.(Lev.12 , 2,5) . Islam niti o tome uči a niti pravi razliku između sina i kćeri. Časni Kur'an kaže da su muškarci i žene

17

stvoreni jedni za druge kao odjeća (2:188) a da žene imaju ista prava kod muškaraca kao što muškarci imaju kod žena (2:229) . Prije islama žene su za vrijeme menstruacije smatrane nečistim(Lev.15, 19) .Ne samo to nego je čak rečeno da svi koji za vrijeme tih dana dotaknu ženu, ostaju nečisti do noći a krevet na kojem ona sjedi postaje nečist i svako ko sjede na taj krevet takođe ostaje nečist do noći(Lev.15, 20-25).. Žena je time za vrijeme tih dana obilježena kao jedno biće najgore vrste, kojeg se ne smije dotaći,koje je nečisto. Islam,naprotiv, kaže da su ti dani samo jedan period patnje za ženu (2:223) i da, ako se ona dotakne u tim danima,to ne znači da se postaje nečist. 194

O pokrivanju glave kršćanstvo kaže da bi žena u crkvi trebala biti pokrivene glave, kao znak toga da je potčinjena svome mužu,ali muškarci to ne treba da čine jer je muž njen gospodar. (1 Cor.11, 3-10). Sasvim suprotno ovome se shvata pokrivanje glave u islamu ,kako za muža tako i za ženu,kao znak časti,jer i sam Poslanik s.a.v.s. i njegove žene su držali pokrivenu glavu. 195

Iz ovog razloga su muslimanski učenjaci i carevi držali uvijek pokrivenu glavu. Prema kršćanstvu ženama nije dozvoljeno da govore u crkvi niti da drže govore muškarcima (1 Cor.14,34, 1 Tim 2,12). Islam nije spriječio žene da govore i upućuju muškarce. Supruzi hazreti Poslanika s.a.v.s., Aiši r.a su Poslanikovi s.a.v.s. ashabi često postavljali pitanja iz vjere, stoga je u autentičnim knjigama hadisa samo od nje preneseno 3246 izjava Poslanika s.a.v.s., u kojima je ona dala odgovore na razna pitanja. U nasljednom pravu Biblija je odlučila da ženi ne pripada ništa dok su živi muški potomci (Num.27.8). Islam,naprotiv,upućuje da ženama u svakom slučaju pripada nasljedni dio iz nasljedstva oca,sina ,brata i supruga (4, 12f. i 177) . Ovom prilikom takođe bi trebalo napomenuti da je islam doduše prepolovio udio kćerke u odnosu na sina ali to se obrazlaže time što,kao prvo,muž ima obavezu izdržavanja,dakle mora davati novac i za svoju porodicu. A žena smije zadržati za sebe svoj novac,a osim toga prilikom udaje žena od svoje porodice dobije miraz ,što za muža nije predviđeno.Dakle,time je izjednačena razlika u ovome. Ukoliko se desi slučaj da muž okrivi ženu za bludničenje,a ne bude svjedoka, Stari Zavjet predviđa da žena treba da pije nečistu vodu, pa ako tada njen stomak natekne, to je znak da je kriva(Num.5) Islam međutim u ovakvom slučaju poučava da se,kako muža tako i žena,zakunu četiri puta(24, 7-10) . Nema diskriminirajućeg tretiranja žene. Prije islama nije bilo ograničenja broja žena koje bi muškarac mogao istovremeno da oženi. U Bibliji se govori o stotinama Salamonovih žena( 1 Kön. 11,3). Islam je veliku važnost dao sklapanju braka(4:4) i u posebnim okolnostima dozvolio do četiri žene, a imati više od četiri u svakom slučaju je zabranjeno: A ako se bojite da nećete postupati pravedno prema siročadima, onda oženite žene koje želite,

po dvije, i po tri, i po četiri. A ako se bojite da nećete postupati pravedno, onda samo jedna

(je dosta), ili one koje vaše desne ruke posjeduju. To je najbliži (način) za vas da se čuvate od

nepravednosti. (4:4) Žene prije islama nisu imale pravo na razvod braka.Navodno je Isus rekao da čovjek ne treba da razdvaja ono što je Bog spojio( Mr 19, 1-12). Hazreti Poslanik s.a.v.s.je ostavio pravo na razvod braka, kako mužu tako i ženi.196

_________________________________ 194 Buhari Nr.488 195 Muslim 2420, Musnad Ahmad bin Hanbal 25399 196 Buhari 4868

18

I sam kršćanski svijet u ovom pogledu se ne pridržava učenja Biblije nego prije slijedi učenje hazreti Poslanika s.a.v.s., što dokazuje na njegovu savršenost i razumnost. Razvedene žene prije islama su smatrane ljudima druge klase. Tako je Biblija npr. zabranila svećenicima da ožene razvedenu ženu(Lev. 21,7). Kršćanstvo je takođe učilo da žena koja se ponovo uda, dok je bivši muž živ, počini blud (Röm. 7.3; 1 Cor.7,39). Islam za razvedenu ženu nije postavio takve propise. Hazreti Poslanik s.a.v.s. je oženio Zaynab bin Džahaš koja je bila razvedena i time pokazuje da i razvedene žene uživaju isto tako čast i ugled kao i druge žene u društvu. 197 . Isto tako,prema Bibliji, udovice nemaju isti položaj kao djevojke,pa je stoga svećenicima zabranjeno da žene udovice(Lev.12, 24). Islam, naprotiv, polaže veliki značaj tome da se udovice uzmu za ženu: „I udajite udovice

između vas,“ (24:33). Hazreti Poslanik s.a.v.s. je oženio Hatidžu r.a. koja je tada bila 15 godina starija od njega i već dva puta postala udovicom.198 Prije islama žene po pravilu nisu mogle za sebe odabrati muža. U Bibliji postoji jako mnogo primjera gdje su žene jednostavno bile udavane bez svoje saglasnosti. Čak je dozvoljeno da otac proda svoju kćerku.(Ex. 21, 7-11) ili da kao nagradu pokloni nekome svoju kćerku (Sudija 1,12 1 Sam 17, 25) ili čak da je uda umjesto naknade-plate za obavljeni rad (Gen 29, 15-20), gdje je on lično profitirao od tog rada,a njegova kćerka ništa nije dobila. Sasvim suprotno ovome, hazreti Poslanik s.a.v.s. upućuje da se mora imati saglasnost žene,bilo da je djevojka,razvedena ili udovica.199

On je takođe naredio da se ženama prilikom udaje preda jedna određena suma novca ili imovine (Mehr-vjenčani dar) 200 , čime ona sama raspolaže a ne niti njen otac niti bilo ko drugi.

Rezime usporedbe učenja o ženama Nr. Tema Biblija Kur'an

1 Muškarac žena Žena je stvorena za muškarca Muškarac i žena jednako vrijede 2 Rođenje Dvostruko duži period Nema takvog učenja nečistoće kod rođenja kćeri 3. Žena za vrijeme Nečista je i sve što nju dotakne Menstruacija je stanje kada mjesečnog pranja je nečisto. se žena ne osjeća dobro 4. Žena u vjeri Žena ne smije govoriti u crkvi Nema ograničenja u ovom pogledu 5. Žena kao učiteljica Ne može držati nastavu Nema ograničenja muškarcu 6. Nasljeđivanje –žena Ženi ne pripada udio ako U svakom slučaju ima udio postoje živi muški nasljednici u nasljedstvu 7. Ženidba sa ženama Nema ograničenja,može imati Jedna supruga,u posebnim više stotina supruga okolnostima do četiri 8. Pokrivanje glave Žena treba da pokrije glavu, Pokrivanje glave je znak kao znak njene potčinjenosti časti za muškarca i ženu 9. Razvod braka Prema Isusu,osim kod Razvod je dozvoljen ali nije brakolomstva,ne treba se poželjan. razvoditi. 10. Pravo žene na razvod Žena nema pravo na razvod. Žena ima pravo na razvod. _______________________________________________________ 197 Abu Da wud 3252, Ibn Maga 1898 198 Ibn Hišam 199 Buhari 4741 , Muslim 2546,Buhari 4743 200 Buhari 4753, 2520

19

11 Saglasnost žene kod udaje nije potrebna potrebna je 12 Razvedeni ograničenja za nema ograničenja za razvedene razvedene 13 Udovice ograničenja za nema ograničenja za udovice za udovice 7.3. Duhovni razvoj čovjeka Treći aspekt učenja kojeg smo odabrali za ovo poređenje ,jeste duhovni napredak čovjeka i njegov odnos prema Bogu.Zadatak jedne religiije, njena svrha i njen cilj jesu da se traži i nađe blizina Boga. Sad se dakle postavlja pitanje: da li se može postići Božija blizina? Da li su i danas mogući rangovi blizine Boga koji su raniije postizani( kao što su ih postizali poslanici) ? Ko može postići Božiju blizinu? I sa kojim sredstvima se može postići Božija blizina? To su pitanja koja jasno objašnjavaju razliku između islama i ranijih religija. U vezi sa ovim treba još napomenuti i Službe Božije i molitve jer i one imaju cilj da pomognu čovjeku da se približi Bogu. 7.3.1 Nastavak objave Već smo napomenuli da su ranije religije bile ograničene jer su se odnosile samo na jedan narod pa stoga ne čudi da se kod njih nalaze upute u pogledu Božije blizine samo za jedan narod,jer oni traže da isključivo oni imaju Boga! Islam je po prvi put u historiji svijeta objavio da je Bog jedan univerzalni Bog, da su svi ljudi isti i da je Bog svim narodima poslao svoje poslanike(16:37). Svaki narod ima istu mogućnost da bude u Božijoj blizini (49:14). Ovo je prva razlika koja postaje vidljiva u vezi sa ovim između islama i drugih religija.Ali stvarna razlika između islama i drugih vjera sastoji se u tome da je prema islamskom učenju i dalje moguć živi odnos prema Bogu. Islam uči da svaki čovjek ,ako hoće, i danas,Božijom milosti može duhovno ići naprijed i povećati osjećaj predanosti te tako izgraditi živi odnos prema Bogu. Bog čuje molitve(14:40), ali islam Ga ne ograničava na slušanje i prihvatanje molitvi nego objašnjava da Bog i odgovara na molitve,danas isto tako kao i u ranija vremena (40:61). Tako islam kaže da još postoji mogućnost da se danas prime objave i da uglavnom postoje tri načina kojima Bog ljudima pruža svoje poruke riječima: Jasnom objavom, vizijama i stvarnim snovima (42:52). Ovo je jedini put koji čovjeku daje snagu. Stoga je u islamu u svako vrijeme bilo ljudi sa kojima je Bog isto tako komunicirao kao sa Musaom a.s. ili Isa a.s. i On im je tako neoborivo dokazao svoje postojanje tako što im je govorio i „Ja sam to,Allah , nema drugog Boga osim Mene“ rekao je (20:15). U naše vrijeme osnivač Ahmadija Muslimanskog Džemata Mirza Ghulam Ahmad Qadiani a.s. objašnjava:

Ja bih bio kriv za veliku nepravdu prema čovječanstvu ako u ovo vrijeme ne bih proglasio da je Božija blagodat meni udijelila status koji sam upravo opisao i počastio me je govorom čije sam odlike upravo iznio u detalje, da bih ja udijelio svjetlo slijepima i uputio tražitelje Jednog, koji je do sada bio izgubljen, i da onima koji prihvate istinu dadnem radosne vijesti o toj svetoj fontani o kojoj mnogi govore201

Ova Božija milost , naime od Njega dobiti direktno vođenje, i danas se pruža. 201 Islami Usul ki Filasfi RK 10,S 143(Filozofija učenja islama ;ovdje je prijevod autora priloga)

20

7.3.2 Bit vjerskih učenja U svakoj religiji postoje mali pasusi ili molitve da bi se sopstvena osnovna uvjerenja u jednoj skraćenoj formi reprodukovala-bit vjerskih učenja. Ovi kratki tekstovi se svakodnevno koriste prilikom Službi Božijih ili drugih ritualnih povoda . Oni oslikavaju učenje religije i želje njenih pripadnika ,istovremeno pokazuju njihova visoka očekivanja i njihove maksime u postupcima. I u ovom pogledu bi trebalo međusobno usporediti religije. Za ovo poređenje smo odabrali po jednu molitvu iz Starog Zavjeta, naime Schema Jisrael; iz Novog Zavjeta , naime molitvu koja je učena prilikom propovjedi na Gori „Oče naš“; a za islam suru al-Fatiha, Poglavlje kojim se otvara Časni Kuran. Prvi dio Sch e ma Jisrael nalazi se u Dtn Poglavlje 6, stih 4-9. Riječi molitve su: „Slušaj Izrael! Gospodar naš Bog je jedan jedini. Zato treba da Gospodara, tvoga Boga, voliš cijelim srcem, cijelom dušom i svom snagom. Ove riječi na koje te ja danas obavezujem, treba da stoje napisane na tvom srcu.Treba da ih ponavljaš tvojim sinovima.Treba da pričaš o njima kada sjediš kod kuće i kada ideš ulicom, kad ideš spavati i kada ustaješ. Treba da ih vežeš na sebe kao znak oko ručnog zgloba.One treba da budu ukras na tvome čelu.Treba da ih napišeš na vrata tvoje kuće i na kapijama tvoga grada. U Dtn 13, 13-21 opisuje se nagrada koju dobiju djeca Izraela kada se pridržavaju Božijih naredbi cijelim srcem i cijelom dušom,a spominje se i kazna koja će biti izrečena kada oni ne poštuju naredbe. U Num 15,37 zapovijeda se da se radi sjećanja na ovo učenje na odjeću ušiju posebni ukrasi. Pridržavanje molitvama imaće za posljedicu slijedeće: „ A sada ako budete slušali moje naredbe, koje Vam danas dajem, da volite svoga Gospodara, vašeg Boga i služite mu cijelim srcem i iz cijele duše, daću vašoj zemlji kišu u periodima kada treba da pada, ranu i kasnu kišu, da skupljaš svoje žito , svoje ulje“ (Dtn 11.13) O kazni koja će slijediti ako se ne pridržava molitvi, glasi:“Ali čuvajte se da se Vaše srce ne zanese, da padnete i služite drugim bogovima i njima se molite pa da se onda rasplamsa ljutnja Božija nad vama i da se nebo zatvori pa da kiša ne padne i da zemlja ne daje svoje rastinje te vi tako uskoro budete iskorjenjeni iz dobre zemlje koju vam je Bog dao“ (Dtn 11, 16f.) U vezi sa ovom citatom može se konstatovati slijedeće: On se odnosi na jevrejski narod. Naglasak leži na jedinstvu Božijem i na nagradi odnosno kazni . Onaj ko se cijelom dušom i cijelim srcem preda, njemu se obećava materijalna dobrobit, tj. ovozemaljska dobra. Ne pominje se život nakon smrti. Ne kaže se odakle se može crpiti snaga da bi se moglo ponašati prema zapovjedima ( recimo molitvama). U kršćanstvu jedna molitva za vrijeme propovjedi na Gori igra centralnu ulogu,naime Oče naš. Tekst je slijedeći:

„Oče naš, koji jesi na nebesima, neka je sveto ime tvoje,dođi kraljevstvo tvoje,budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.Hljeb naš svagdanji daj nam danas,i oprosti nama grijehe naše,kako i mi otpuštamo dužnicima našim,i ne uvedi nas u napast,nego izbavi nas od zla. Amen.“

Ovdje treba primijetiti slijedeće: Ovo učenje se ne može označiti kao sveobuhvatno. Prevladava misao o ovosvjetskim stvarima (svakodnevni hljeb).

21

Ako se uporedi ove riječi sa molitvom koju upućuju muslimani, nekoliko razlika se ne može predvidjeti. Molitva u islamu jeste „Sura al-Fatiha“ i njen sadržaj je slijedeći:

U ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez traženja, Samilosnog. Sva hvala pripada Allahu,

Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Darovaocu bez traženja, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg

dana. Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo. Uputi nas na Pravi put –

na put onih kojima si dao blagodati, na koje se nije srdžba izlila, i koji nisu zalutali. (1:1-7) Na početku Allah opisuje četiri takve osobine-svojstva koja se označavaju kao glavna svojstva Boga. Ona se navode u jednom prirodnom redoslijedu. To znači u redoslijedu u kojem se dejstvo ovih svojstava ispoljava u svijetu. Božija milost stiže svijetu na četiri načina. Prvi oblik milost (Gospodar svjetova) je apsolutan i neograničen. Ovo svojstvo služi svim stvorenjima jer oni njemu treba da zahvale svoje postojanje. To znači da sve što iz ništa nastaje i postiže savršenstvo, to treba zahvaliti ovoj Božijoj osobini. Nakon toga Bog u ovoj molitvi spominje svojstvo da je Milostiv. Ova osobina omogućava stvorenjima da dođu do svih stvari koje trebaju za svoju egzistenciju. I ovaj oblik milosti ne pruža se bez lične zasluge stvorenja; ona se može označiti i kao opće dobročinstvo. Ona nije posljedica nikakvog djela od strane stvorenja. Zahvaljujući ovoj osobini žive sva stvorenja i zadovoljavaju svoje potrebe i čuvani su od nesreće. Ono što stvorenje svojom prirodom poželi, to mu se pruža. Niti jednom biću nije uskraćena dobrobit od ove osobine. Treći oblik je posebna milost. Za opću milost koja se pruža zahvaljujući ovom svojstvu , stvorenje ne treba da se trudi,; ono mu stoji na raspolaganju. Ali za sticanje posebne milosti koja izvire iz milosrđa Božijeg potrebno je samoprosvjetljenje, dova, unutarnja istinska predanost,pažnja prema Bogu i sopstveni napor stvorenja shodno njihovim sposobnostima. Ova milost se pruža onome ko je traži i koji se trudi u tom pogledu. Ova osobina se po prirodi spominje na trećem mjestu nakon osobine milosrđa. Ako čovjek izvrši svoja djela , radi se o nagradi za njegovo nastojanje. Nagrada se ostvaruje osobinom“ Maliki Yaumiddin“ što znači- dakle Gospodar Sudnjeg dana. Milost koja se pruža čovjeku ovom osobinom,naziva se faidan-e-ahs. 202

Ona se pokazuje kada se završava univerzum materijalnih mogućnosti. Tada sasvim otvoreno nastupa apsolutna Svemoć Božija. Onaj koji je zaslužuje stiče potpun uvid i iskustvo o tome da On posjeduje apsolutnu vlast čija volja, naklonost i posebna svemoć ljudima pruža jednu veliku milost i jedan veliki užitak. Za svoja dobra djela on će dobiti savršenu i trajnu nagradu koja je vanredno jasna,uzvišena i poželjna.Time Bog omogućava ljudima da dođu do svog cilja. Ova Božija osobina opovrgava učenje kršćanstva o žrtvi okajanja. Jer ovom osobinom islam prezentira jednog Boga koji nije samo sudija nego osim toga vladar i car. On ne mora da kažnjava svakog griješnika u svim okolnostima. Osobina vlasti Božije zahtijeva da On ima moć da prašta i da pokrije grijehe griješnika ako smatra da treba da bude tako. Četiri oblika milosrđa spomenuti su u suri al-Fatiha na jednom fantastičnom jezičkom izražaju u redoslijedu kojim se iskazuje njegovo djelovanje. Dakle,snaga Božije riječi nalazi odraz u stanju u prirodi i stvaranju. Govori se na jedan način kojeg svaki posmatrač može jasno raspoznati u prirodi. Sva ova najznačajnija Božija svojstva treba da se pokaže Bog koji svijetu prezentira Kur'an i o čijoj egzistenciji želi da ih uvjeri. Njihovom refleksijom postaje vidljivo lice Božije. Duša osjeti užitak i spušta se pred Boga. Stoga se u ovoj molitvi o Bogu govori u trećem licu. Tada iz onog skrivenog ova četiri svojstva dolaze na vidjelo . _______________________________ 202 Milost sasvim posebne vrste

22

Zato je potrebna elokvencija da se od ove tačke o Bogu više ne govori u trećem licu nego se Bogu obraća u drugom licu.“Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe tražimo pomoć“, ovdje se dakle koristi drugo lice. Ajeti koji sada slijede stoje u uskoj vezi sa prethodno navedenim svojstvima. Četiri božije osobine-svojstva i Njegovo ime „Allah“su u stvarnosti pet okeana. I čudo je elokvencije Kur'ana da on prvo spominje ovih pet , nakon čega slijedi pet ajeta. Ovim ajetima – pet ajeta odgovara onih pet okeana Božijih svojstava. Svaki ajet odgovara ovim svojstvima i stoji za njih. Sve nijanse ovih osobina obogaćuju značenja ajeta koji su u vezi s njima. Prvi okean je Allah, dž.š., Uzvišeni. Prema njemu stoji riječ „Samo Tebe obožavamo“.Ovim se ističe značaj Službe Božije i kaže se da se čežnja u ljudskoj duši može umiriti samo obožavanjem Boga. Drugi okean je „Gospodar svjetova“. Za jednog nemoćnog i bespomoćnog slugu Božijeg velika je utjeha da je njegov Bog Gospodar svjetova. Riječima“ Samo od Tebe pomoć tražimo“ on doziva jednog Boga koji je nadležan za održanje i razvoj univerza(rabb). Svojstvo da je On onaj koji obdržava i razvija pomaže čovjeku tako što ono čini da svaka stvar prema svojoj osobenosti dobija potrebne karakteristične crte.On ne dozvoljava da ova stvar ostane nesavršena. Treći okean je „Milostivi“. Ovom svojstvu odgovara rečenica:“ Izvedi nas na pravi put“. Svojstvo milosti stavlja onom koji je završio svoj razvoj svojstvom rabb, na raspolaganje sve što mu je potrebno za njegovu egzistenciju.Stoga ono dolazi nakon svojstva rabb.

Četvrti okean je milosrđe.Ono se iskazuje rečenicom: „na put onih kojima si Ti ukazao milost“. Ovo iz razloga da bi poseban Božiji rob bio ubrojan u one robove kojim je Bog ukazao milost. Jer u specijalnim milostima koje su date milosrđem mogu da učestvuju samo oni pobožni ,a drugi ne. Peti okean je svojstvo vlasti Božije na Sudnjem danu. O tome kaže rečenica: ... na koje se nije srdžba izlila i koji nisu otišli krivim putem. Jer stvarna priroda Božije srdžbe i o tome da je čovjek podložan greškama i pogrešnom, doći će do izražaja tek na Sudnjem danu.Tog dana će se Bog pokazati sa svojim nezadovoljstvom i svojom milošću. Čovjek će iz Božije ruke iskusiti ,shodno svojim djelima, čast ili sram. Ovo učenje islama u skraćenom obliku sigurno je nešto posebno i jedinstveno.U tome se Bog predstavlja. Svojstva koja sadrži molitva stoje u jednom redu i povezana su.Čovjek se upućuje na molitvu i na Službu Božiju. Ali istovremeno se podstiče na to da nastoji postići Božiju milost i upozorava ga se na kaznu. Molitva nije ograničena jer ona govori kako o milosti na ovom svijetu tako i o onoj na drugom svijetu. Učenje islama i sadržaj Kur'ana obuhvaćeni su u ovoj suri sasvim kratko i pregnantno.Ništa važno ovdje nije ispušteno-ukratko,islamsko učenje en miniature (islamsko učenje predstavljeno ukratko). 7.3.3. Molitva i obožavanje Kako se može postići blizina Božija? Sve religije kažu da dobra djela pomažu ljudima da se približe Bogu ali ujedno i uče da je čovjek slab. Isus kaže, duh je voljan ali tijelo je slabo (Mk 14, 38), Onda se postavlja pitanje kako čovjek može slijediti upute Božije i razvijati se duhovno da bi uspostavio potpunu vezu sa Bogom? Odgovor na ovo pitanje ne nalazimo niti kod Isusa a niti drugih. Islam je kao prva religija odgovorio na to pitanje i objasnio da je Bog izvor blagoslova i milosti. On je taj koji čisti ljude od grijeha i njihova srca ispunjava svojom ljubavlju ,dakle neka čovjek Njega moli za pomoć. Zato je Kur'an učio da se Boga moli „Uputi nas na Pravi put – na put onih kojima si dao blagodati,“(al-Fatiha 1, 6 ).

23

Tada će Bog čovjeku pokloniti sposobnost i snagu kojima će moći slijediti Njegove upute i On će mu otkloniti sve slabosti.Pouke koje su date u ovoj suri gore su opširno obrađene (7.3.2) i upoređene sa Biblijom. Sveobuhvatne i potpune pouke o molitvi (u islamskoj terminologiji „Dova“) dao nam je hazreti Poslanik s.a.v.s. .On nas nije uputio samo da se svakom prilikom i u svim okolnostima molimo nego nas je poučio kako treba da se molimo i šta treba da molimo npr. kada se ulazi u neko prevozno sredstvo,kada se ide spavati,kada se probudimo,kada se ugleda mjesec,kada se počinje s nekim poslom itd. Ove pouke su tako opširne i obuhvatne da nema životne situacije za koju nam nije pokazao molitvu. Učenici Isusovi su , naprotiv, znali malo o molitvi i njenoj filozofiji. Kada u svojim (određenim) nastojanjima nisu imali uspjeha i kada su pitali Isusa on im je morao objasniti da se poteškoće savladavaju molitvom (Mk 9,29). O dovama postoji jedna opširna lepeza Službi božijih (Služba Božija - ritualna molitva) koje je islam uveo. Ranije religije nisu ni objašnjavale zašto je potrebno obožavanje, a niti se u njihovim molitvama vidi unutarnja povezanost i svrha. Kršćani se npr. sakupljaju nedjeljom u crkvi i slave Boga,ali zašto? Samo zato što im je to zapovijeđeno? Važno je znati zašto se molitva obavlja ,osim što je to jedno dobro djelo? Zašto se ljudi zbog toga trebaju sakupljati? Kršćanski religijski izvori međutim o tome ćute.I to ćute toliko da su razne dijelove rituala sačinili crkveni očevi a ne da oni potiču od Isusa. Islam objašnjava da je molitva potrebna jer je u molitvi sadržano dobro za čovjeka.Čovjek je stvoren da služi Bogu,t.j. da Njegove osobine reflektira u sebi (51:57).A da bi se ova svrha ispunila njemu je potrebna Božija pomoć , a nju dobije između ostalog kroz ritualnu molitvu koja predstavlja i jednu formu dove. 203. Ovim molitvama čovjek se udaljava od grijeha,očisti se kao neko kada se okupa u rijeci. 204 Islam takođe objašnjava da se moramo Bogu zahvaljivati za Njegovu milost i dobro koje nam je dao,to je obaveza čovjeka(2:153), a jedna metoda kako se to može činiti,stoji u molitvi. Neovisno od dova koje se mogu izgovarati u svako doba dana, islam je propisao određeno vrijeme kada se obavlja Služba Božija.Osnivač islama pokazao je muslimanima svojim sopstvenim primjerom kako treba da se moli, Poslanik s.a.v.s. je utvrdio i vrijeme , poučio ponašanju za vrijeme obavljanja molitve i opširno je objasnio šta treba činiti pod otežanim okolnostima npr.u slučaju bolesti,putovanja, nevremena itd. 205

Prije islama druge religije su same ograničavale molitvu.Nije se smjelo svugdje obavljati molitva. Za to su predviđene crkve,sinagoge i hramovi. Islam je objasnio da je cijela zemlja pogodna za obavljanje molitve (2, 145) 206.

Prije islama je i onaj ko predvodi molitvu bio ograničen a za određene ljude (ili plemena) je bilo zadržano pravo na to. Među Jevrejima to su bili potomci Aarona a među kršćanima svećenici koji su blagoslovom odabrani od strane crkve. Islam je ukinuo i ova ograničenja i oslobodio muslimane svake vrste vjerskih obreda ,dakle svaki musliman može predvoditi službu ,obavljati vjenčanja i dženaze itd. 7.3.4. Sredstva kojima se može stići do Boga Časni Kur'an je naveo osam načina kojima se može stići do Boga i ispuniti stvarnu svrhu ljudskog života .To su kako slijedi: ________________________________________________________ 203 Tirmidi 3293 204 Ibn Maga 1387 205 Poglavlje o molitvi u knjigama Ahadita 206 Vidi i Buhari 419

24

1. Spoznati Boga na ispravan način, jer vjera u jednog imaginarnog i mrtvog Boga čovjeku ne može pomoći. Časni Kur'an je to opisao veoma opširno. Nasuprot drugim religijama islam ni za jedno svojstvo Boga nije spomenuo kao da je izostavljeno ili da više ne važi, a niti je u svom biću držao za moguće da ih nedostaje ili da su ograničena.

2. Ljubav prema Bogu koja nastaje posmatranjem i reflektiranjem njegove ljepote i njegovog savršenstva. Jer ljudsko srce privlači ljepota. Stoga je Časni Kur'an tako opširno predstavio svojstva Boga i Njegovo savršenstvo. Nasuprot ranijim religijama islam nije objasnio da ljubav Božija pripada prvenstveno nekom plemenu ili narodu.

3. Razmišljanje o milosti koju nam je Bog podario. Osim ljepote i milost je nešto što privlači čovjeka. Zato se milosti i dobrote Božije u Časnom Kur'anu tako opširno spominju. One počinju i prije rođenja čovjeka i bezbrojne su.

4. Važno je i nužno tražiti pomoć od Boga, da bi se stiglo do Njega. Za ovo je potrebna molitva.Ovu temu smo gore opširno obradili.

5. Jedan drugi put da bi se došlo do Boga je nastojanje i žrtva.Ovdje spadaju i finansijska žrtvovanja na Božijem putu i drugi napori npr. post, hadž t.j. put u Meku itd.

6. Istrajnost je još jedno sredstvo koje je potrebno da bi se ovaj cilj postigao.Oni koji se upute na put prema Bogu,moraju proći kroz teška iskušenja.Oni koji pri tome ostanu istrajni, prema Časnom Kur'anu će na kraju biti oni uspješni.

7. Mogućnost da se dostigne blizina Bogu leži u tome da čovjek boravi u društvu osoba koji su posebni robovi Božiji. Ovo iz razloga što su čovjeku potrebni uzori.On dijeli iskustvo drugih pobožnih ljudi pa time može još više naučiti i na taj način sebe popraviti.

8. Osmo sredstvo da bi čovjek stigao do Boga su otkrivenja,vizije i snovi koji putnicima prema Njemu daju sigurnost da se nalaze na pravom putu i tako dodatno podspješuju svoju čežnju za Bogom.

7.3.5. Duhovna stanja čovjeka Nakon osam sredstava uz čiju pomoć se može ostvariti blizina Bogu potrebno je znati kroz koja stanja čovjek prolazi za vrijeme svog duhovnog razvoja. Ovo iz razloga da bi čovjek mogao znati gdje se upravo nalazi, a put koji je prešao ga ohrabruje i on vidi koliko još treba da učini te tako povećava svoju skrušenost. Časni Kur'an je objasnio tri osnovna stanja čovjeka:

1. Prirodno stanje čiji se izvor naziva „Nafs Amara“ (naređeni Ego ili zavodeći Ja,lično). To je stanje u kojem je čovjek skrenuo sa puta pravog.Sklon je svakoj vrsti grijeha i grešaka jer je u tom stanju svrha njegovog postupanja ispunjenje njegovih neposrednih i egoističnih želja. Pri tome se ne pridržava nikakvog kodeksa u ponašanju.

2. Stanje smirenosti i civiliziranosti čiji je izvor „Nafs Lawwama“.To je stanje u kojem on postaje civiliziranim čovjekom.Savjest čovjeka se budi i opominje ga kod grešaka i on počinje da zapaža svoje greške i pokazuje kajanje te pokušava da savlada svoje greške.

3. Duhovno stanje čiji je izvor prema Časnom Kur'anu „Nafs Mutma inna“(smirena

duša).

25

Ovo je duhovno stanje gdje duša postiže unutarnji mir i smirena je.Ona takoreći sama lebdi prema Bogu.Čovjek od sebe tjera sve grijehe i čini sva dobra djela.

Ova tri stanja imaju duboku unutarnju vezu jedno prema drugom. Stoga je Časni Kur'an dao opširne upute o sva tri ova stanja. Osnovne pouke o jelu, piću, ženidbi i udaji, životu, stanovanju, ophođenju itd. imaju svrhu da ljudi prema njima postupaju i na taj način stignu do drugog stanja. Osim toga Časni Kur'an sadrži principijelne upute za sve životne situacije. Ako se postupa prema ovim poukama, i ako se trudi postaće se jedan civilizirani,miroljubivi i dobri čovjek koji svoje osobine i sposobnosti ispravno koristi i na kraju može da postigne treće stanje – smirenu dušu. U ovom stanju se čovječija duša po samoj prirodi priklanja Bogu.Osim toga u ovom stanju čovjek je vođen Časnim Kur'anom, čime mu se pokazuje put napretka. Njegove duhovne pouke čine čovjeka čovjekom koji je izgubljen u ljubavi prema Bogu.

Rezime usporedbe duhovnih učenja Nr. Tema Biblija Kur'an 1. Božija blizina Mogu je postići samo Jevreji Svaki čovjek je može postići i kršćani 2. Svrha molitve Hvaliti Boga Moliti Boga za pomoć 3. Svrha života Nije jasno Obožavanje Boga t.j.u sebi reflektirati Božija svojstva 4. Svrha za postizanje cilja Nema pouka Molitva,nastojanje 5. Otkrivenje riječima Bilo je u ranijim vremenima I danas se nastavlja 6. Dova Nepotpuna učenja Opširna učenja,Objašnjenje filozofije 7.Služba Božija Vremensko ograničenje i neograničeno,uvijek i svugdje (ritualne molitve) ograničenje prema lokaciji 8. Osobe koje Određene osobe Može biti svaki čovjek predvode molitvu 9.Sredstva kojima se se može stići do Boga Nepotpuni podaci Opširno objašnjenje sredstava 10.Duhovna stanja Nepotpuni podaci Opširne i kompletne pouke i čovjeka filozofija 7.4. Završna napomena U ovom poglavlju izložena su vjerska učenja islama, njegove norme ponašanja i duhovna učenja i postalo je jasno da je hazreti Poslanik s.a.v.s. donio novo učenje. Posebnost njegovog učenja je da je ono univerzalno,za sve narode i sva vremena. U islamu je ispunjeno ono što je nedostajalo ranijim učenjima.Ono sadrži opširne i dodatne upute koje čovjeku daju prave smjernice za svaku priliku. Osnivač Ahmadija Muslimanskog Džemata , Obećani Mesija i Mahdi islama a.s.,kaže

26

„ Za poređenje sadašnjih religija, a onda za spoznavanje istinskih religija među njima, onaj koji traži istinu mora da vodi računa o tri aspekta. Prvo, šta ova religija uči o Bogu. Drugo, onaj koji traži istinu treba imati u vidu šta ta religija koju on sebi bira, poučava o njemu samom i općenito o ljudskom načinu ponašanja. Treće, onaj koji traži istinu treba da odabere vjeru čiji Bog nije neko biće koje se pretpostavlja, u koje se vjeruje na osnovu bajki i mitova, a može biti i da On liči nekom umrlom.... Ako neko spozna da neka određena religija prevazilazi ova tri aspekta, njegova je obaveza da tu religiju odabere za sebe.“ 207

_______________________________ 207 Nasim-e-Da`wat, (Ruhani Khazaín ) 19,strana 373f.