NAUNO DRUTVO NR BOSNE I HERCEGOVINE

DJELAKnjiga XVIII

ODJELJENJE ISTORIJSKO-FILOLOKIH NAUKA

Knjiga 13.

DESANKA KOVAEVI

TRGOVINAU SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

SARAJEVO1961.

UrednikANTO BABI,

redovni lan Naunog drutva NRBiH

Stampa: Sarajevski grafiki zavod, Sarajevo - Za tampar-iju P. Grinfelder

SADRZAJ

UVOD

PRVI DIORAZVOJ TRGOVINE DO KRAJA XIV VIJEKA

1. Promet s Jadranskim primorjem2. Predmeti i obim razmjene

II NAPREDAK TRGOVINE U XIV VIJEKU1. Trgovinski odnosi sa stranim gradovima2. Poeci rudarstva3. Trgovinska razmjena .4. Proirenje trgovinskih odnosa5. Proirenje trgovinske razmjene6. Nosioci trgovine7. Privredni planovi Tvrtka I

DRUGI DIORAZVOJ TRGOVINE OD POETKA XV VIJEKA DO 1463.

III ULOGA DUBROVNIKA U BOSANSKOJ TRGOVINI1. Trgovinski odnosi izmeu Bosne i Dubrovnika

a) vladara i Dubrovnikab) feudalaca i Dubrovnika

2. Predmeti dubrovake trgovine3. Organizacija dubrovake trgovine

Strana:I

9121515181922253437

4314485160

IV DUBROVAKE KOLONI.JE U BOSNI 651. Poeci i razvitak dubrovakih kolonija 662. Privredna aktivnost u kolonijama 793. Pravni poloaj kolonija . 834. ivot II dubrovakim kolonijama 35

V ULOGA OSTALlH STRANIH GRADOVA U BOSANSKOJ TRGO-~m ~L Srednjodalmatinski gradovi 892. Posrednika uloga Dubrovnika (talijanski trgovci) 913. Bosansko-mletaki trgovinski odnosi 93

VI UEE BOSANSKIH VLADARA I FEUDALACA U TRGOVINI 981. Neposredno uee vladara i feudalaca u trgovini 982. Trgovinska politika 102

a) vladara . 102

b) vladara u odnosu na poloaj Dubrovanacl feudalaca

VII DOMAI TRGOVCI1. Uee domaih ljudi u trgovinskom prometu

a) na podru]II cijele Bosne .b) u pojedinim mjestima .

2. Predmeti trgovine domaih trgovaca3. Obim poslova domaih trgovaca4. Organizacija poslova domaih trgovaca5. Pravni i drutveni poloaj domaih trgovaca

Strana104105

1081091091121115125IZl!1:32

TREI DIOANALIZA TRGOVINE OD POETKA XV VIJEKA DO 1463.

VIII ZNAAJ RUDARSTVA U TRGOVINI lJ')1. Proizvodnja bosanskih rudnika 13ft2. Proizvodi bosanskih rudnika 1423. Rudarsko pravo i organizacija rada HG4. Strani i domai rudari 1495. Proces proizvodnje i topioniarstvo 152

IX TRGOVAKI PUTOVI I DAZBINE l581. Trgovaki putovi nil2. Dabine 161

X OSVRT NA TRGOVINSKI PROMET OD POETKA XV VIJEKADO 1463. 1651. Izvoz 1662. Uvoz 1773. Proizvodi bosanske privrcde evropsko trite L354. Novani promet 1865. Zakljuak 189Resume 190

XI REGISTAR :201

4

UVOD

U naoj istoriografiji dosada gotovo nije nita pisano o trgovini.srednjovjekovne Bosne. Jedva da se u ponekim raspravama nauuoptene predstave dobivene na osnovu nedovoljnih podataka i ana-logije sa susjednom Srbijom. Zbog znaaja koji je imala u privrednomi drutvenom ivotu, trgovina srednjovjekovne Bosne zasluuje dabude predmet posebne naune obrade..

Ovaj rad prouava sve vidove trgovine u okviru bosanskefeudalne drave, to jest od XII vijeka do pada Bosne pod Turke.U obzir su uzeta ona podruja koja su tokom vremena obuhvaenabosanskim granicama. Cjelokupna problematika obraena je po po-jedinim temama s namjerom da se razmotre to bolje razna pitanjau vezi s trgovinom i to reljefnije ocrtaju momenti od opteg znaajaza razvoj bosanske privrede, drutva i drave. Istorijat pojedinihprivrednih centara treba da bude predmet posebne rasprave.

Izrada samoga rada zasniva se na stranoj, i to u najveoj mjerineobjavljenoj dubrovakoj grai. U dubrovakim arhivskim knji-gama sauvao se prvorazredan izvorni materijal zato to je Dubrov-nik zauzimao posebno mjesto u trgovini srednjovjekovne Bosne.

esto su to sitni, naizgled nevani podaci koji tek poredani jedni uzdruge ti. posmatrani s jednog odreenog stanovita doprinose rjeenjupojedinih pitanja.

Prijatno mi je da ovom prilikom izrazim duboku zahvalnostakademiku dr M. Diniu na srdano] pomoi i onim signaturamsiz Dubrovakog arhiva koje mi je stavio na raspolaganje. Isto tako.se duboko zahvaljujem prof. A. Babiu i akademiku dr J. Tadiu nadragocjenim savjetima.

5

PRVI DIO

RAZVOJ TRGOVINE DO KRAJA XIV VIJEKA

POECI TRGOVINSKIH VEZA

1. PROMET S JADRANSKIM PRIMORJEM

Do uspostavljanja trgovinskih veza izmeu Bosne i stranih trgo-vakih gradova dolazi u drugoj polovini XII vijeka, kada su vebile formirane osnove bosanskog dravnog organizma i feudalnogdrutvenog ureenja. Kulin ban je sklopio 1189. godine trgovakiugovor s Dubrovnikom, najbliim trgovakim gradom u susjedstvuBosne.' Tom prilikom Dubrovani dobijaju znatne povlastice -punuslobodu kretanja i trgovanja irom njegove zemlje bez ikakvecarine, osim ako mu ko da svojom voljom poklon. Ova povelja Ku-lina bana Dubrovniku jeste prvi zvanini dokumenat kojim se regu-liu pitanja meusobnih trgovinskih odnosa. U starim dubrovakimhronikama govori se, dodue, o nekim ugovorima jo ranijeg da-turna," ali kako ove hronike nisu pouzdani istorijski izvori, ne moguse uzeti u obzir.

Bosanski ban Ninoslav, u prvoj od povelja izdatih Dubrovanima, jednostavno potvruje sve one slobode koje su imali od nje-govog prethodnika." Ali on se ne zaustavlja samo na ovome. U ostalimpoveljama, Ninoslav ne ponavlja vie neodreenu Kulinovu formu-laciju o slobodi kretanja Dubrovana, ve odreeno i izriito navodida dh oslobaa svih carina." Isto tako donosi odredbe koje treba daotklone sve ono to se javlja kao realna prepreka njihovoj intenzivnoj

trgovakoj aktivnosti. Tako teite dispozitivnog dijela ovih poveljapada na ukidanje izme, vansudske represalije, te se utanauje postu-

1 L j. S t o j a n o v i , Stare srpske povelje i pisma Ill, Beograd, 1929,br. 2.

2 Annales Ragusini Anonymi; item Nicolai de Rag-n i n a, MSHSM XIV, Zagreb, 1883, 19.

3 Povelje i pisma Ill, br. 9, izmeu 1214-1217. god. lb. br. 10, poetak 1234. god.; br. 11, 22. III 1240; br. 12, marta 1249.

pak u sluaju spora izmeu Dubrovana i Bosanaca." Ovaj obiaj jemae, mnogo ometao razvoj trgovinskog prometa. '

O vezama Bosne s pojedinim dalmatinskim gradovima TomaArhiakon prua najranije podatke. On navodi da su zadarski gra-

ani Matej i Aristodije, oko 1200. godine, ili veinom u Bosnu, jersu bili odlini slikari i dosta vjeti kovanju zlata." To su II isto vri-jeme zadugo jedini podaci o trgovinskim odnosima izmeu dalmatin-skih gradova i Bosne. Nije poznato da li je uplitanje Ninoslava IIsukob Splita i Trogira dovelo do njihovog blieg povezivanja." Teku drugoj polovini XIII vijeka dalmatinsko- bosanski trgovinski od-nosi postaju odreeniji. Tako je u trogirskom Notarijatu 1272. godinesklopljen ugovor kojim se prodaje rob Dobroslav kupljen u Bosni."Jedna druga biljeka iz ovog Notaeijata govori jo pouzdanije o timodnosima. Izvjesni Duymus Domiche, u svom testamentu od 11. X1275. godine, izmeu ostalog navodi: itern quod centumquinquaginta(vjerovatno libras, tekst je oteen) quai> habuit in depositum a Ra-doisclavo, qui utitur in Bossena, restituantur eidern," to, po svojprilici, ukazuje na trgovake veze s Bosnom.

Prodiranje i irenje ubia krajem-XIII vijeka u Bosnu omo-guava jo jae intenziviranje ove razmjene. Bosna se sada nala usastavu drave koja je u bliskim i stalim kontaktima s dalmatinskimgradovima. Upravo u ovo vrijeme, u drugoj polovini XIII vijeka,Split sklapa prijateljstvo i uspostavlja blie trgovake veze s napulj-skim dvorom, te time postaje glavna luka za saobraaj izmeu na-puljskog kraljevstva i ugarsko-hrvatske drave. Sam Split nije imaomnogo toga da izveze; zato se okree svom zaleu, naroito svjevernimi zapadnim krajevima Bosne. Dolazak Bosne u vlast bribirskih knezovauveliko odgovara interesima Splita; stvara se jedno jedinstveno pod-

ruje pogodno za trgovanje.!" Uskoro su uslijedile zvanine gara n-cije za slobodu trgovine. Pavlov brat Mladen, kao ban bosanski,1302. godine dozvoljava splitskim trgovcima da mogu slobodno ku-povati, prodavati, donositi i iznositi bilo koju robu.P Nekoldko godinadocnije, 1307, Pavle - ban Hrvatske i gospodar Bosne - dodjeljuje

lb. br. lOi, poetak 1234. god.: ova odluka donesena je u kratkoj stili-zaciji. lb. br. ll, 22. III 1240: ista ta odluka se razrauje. lb. br. 12, marta1249: povelja sadri istu formulaciju odredbe orepresaliji. Uspor. M. K o s,Dubrovako-srpski ugovori do sredine XIII veka, Glas SAN 123, Beograd,1927, 56; J. N a g y, Prva utanaenja 'izmeu bosanskih banova i Dubrovnika,Zbornik iz dubrovake prolosti Milanu Reetaru, Dubrovnik, 1931, 25-28.

T h o m a s Arc h i d i a eo n u s, Historia Salonitana, ed. Raki, MSHSM26, Scriptores III, Zagrabiae, 1894, 80; M. M a r j a n o v i , Aristodije Zadraninhereziarha bosanski, Zadarska revija, Godina I, 1952, br. 1, 3; . S t r i e-v i , Majstori minijatura Miroslavljevog jevanelja, Zbornik radova knj.XXI, Beograd, 1952, 181-200.

7 G. N o v a k, Povijest Splita I, MH, Split, 1957,119, 120.8 M. B a r a d a, Trogirski spomenici, Ill, MSHSM 4'4, Zagreb, 1948,

br. 262. M. B a r a d a, Trogirski spomenici, 1/2, MSHSM 45, Zagreb, 1950,

br. 254.10 G. N o v a k, Povijest Splita, I, 142, 471, 473.II T. S m i i k l a s, Codex diplomaticus VIII, Zagreb, 1910,27, ll. VI 1302.

10

Rabljanima slobodu trgovine.P U ovo vrijeme spominju se prviput i mletaki podanici u Bosni, gdje ih je pedeset bilo uhvaeno.

Mleani putem Dubrovnika rade na njihovom oslobaanju.!" Nije'jasno da li su u Bosni trgovali ili su se tu sluajno u prolazu nali.

Dubrovnik sa svoje strane odrava trgovake veze s Bosnomi u drugoj polovini XIII vijeka. tavie, one postaju jo intenzivnije.U Dubrovakom statutu iz 1282. godine, u knjizi III, 1. 52, donosese odredbe kako treba da se reguliu sporovi izmeu Dubrovana iBosanaca." To, svakako, govori da njihovi meusobni trgovaki kon-takti nisu bili rijetki. Pored toga, u najrandjim zvanino voenimspisima dubrovakogNotarijata i Kancelarije, iz 1278. godine, Bosnase esto spominje, naroito u vezi s trgovinom robljem. Na osnovukupoprodajnih ugovora V. Vinaver je ustanovdo koliko je robljaprodato, i to:

Godine Prodato Kupili stranci

1281. 95 451282. 78 381283. 42 201300. 32 141301. 15 8

Kako su roblje u Dubrovniku veinom sainjavali' ljudi iz Bosne,to se moe pretpostavljati, iako to Vinaver izriito ne navodi, da segornji podaci uglavnom odnose na bosansko roblje.!" Njihov brojbio je, svakako, znatno vei, jer treba uzeti u obzir i one ija prodajanije registrovana u Notarijatu.

Iz raznih motiva ti na razne naine dolazili su ljudi u ropstvo.Pored imena obino se navodi i porijeklo roba, najee de Bossina,a ponekad se donosi i kraj ili mjesto.l" Veina roblja bila je enskogspola." Dobar dio bosanskog roblja preprodavan je krajem XIIIvijeka dalje, iz Dubrovnika u druge zemlje, i to u Veneciju, Bari,

12 lb. 132, 4. I 1307.13 S. L j u b i , Listine o odnoajih izmeu Junoga slavenstva i Mle-take Republike I, Zagreb, 1868, 193, 15. XI 1300.

u V. B o g i i et C. J i re e k, Liber statutorum civitatis Ragusii,JAZU, Zagreb, 1904, 78.

10 V. V i n a ver, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Du-brovniku, Anali Histortjskog instituta JAZU II, Dubrovnik, 1953, 132. Uspor,C. T r u h e l k a, Jo o testamentu gosta Radina i opatarenima, GZM XXV,Sarajevo, 1913, 377-381; G. r e m o n i k, Kancelariski -i notarski spisi, I(1278-1301), posebno izd. SAN, 1932, br. 41, 43, 44, 46, 48, 51 itd., na mnogomjesta; G. r e m o n i k, Spisi dubrovake kancelarije I, Zapisi notara deSavere (1278-1282), izd. JAZU, Zagreb, 1951, br. 352, 361, 363.

16 Uspor. gornju napomenu; V. V i n a ver, Trgovina bosanskim robljem,142, 143.

17 V. V i n a ver, Ropstvo u starom Dubrovniku, Istoriski pregled, l,Beograd, 1954, 41.

11

Trani, Mesinu, Ravelo Ferma, Pulu, Kandiju itd. l s Njihov izvoznastavlja se i u prve dvije decenije XIV vijeka, iako izgleda u netosmanjenom broju. U to vrijeme u Dubrovniku robinje poinju dase zamjenjuju slobodnom poslugom. J9

. Cijene roblja zavisile su od vie faktora: uzrasta, spola, zdravlja,mjesta gdje se roblje kupuje, itd. Krajem XIII vijeka, one su uDubrovniku bile u znatnom porastu i kretale su se izmeu 4 i 20perpera. Meutim poetkom XIV vijeka cijene roblju su u opa-danju.P"

Pored roblja, sada poinju da se spominju i drugi predmeti trgo-vine. Tako je, na primjer, u Dubrovniku nabavljen konj za bosanskogbana." Petog novembra 1296. godine zaveden je iskaz Slavena Pre--dragovia o prodaji 350 libara voska u predjelima Vrhbosne." Po-sebno su zanimljiva sasluanja svjedoka zbog neke krijumarenerobe iz Bosne. Prema izjavi jednog od svjedoka radi se otavarusuhih koa, a prema iskazu drugog svjedoka, bila su dva tovara voskaj jedan tovar suhih koa.:"

Nije poznato da li su trgovaki odnosi izmeu Bosne i Dubrov-nika bili zvanino regu1isani i u drugoj polovini XIII vijeka, kadanjom upravlja slabi ban Prijezda. Tek od novih gospodara Bosne,bnibirskih knezova, Dubrovani nastoje da dobiju izvjesne povla-stice. U tom cilju, 20. februara 1304. godine, odlazi dubrovaki po-slanik kod bana Mladena. 2 J Izgleda da Dubrovani nisu uspjeli da,kao ranije, od domaih vladara dobiju garancije za djelatnost svojihtrgovaca. Meutim i pored toga oni odlaze u Bosnu, kako se to moe

zakljuiti prema nekim neodreenim vijestima, Veliko vijee izdaloje 1302. godine naredbu za trgovce koji idu po Srbiji, Maarskoj iBosni.i"

2. PREDMETI I OBIM RAZMJENE

Oslobaanje dubrovakih trgovaca od plaanja carina bila je,nesumnjivo, krupna privilegija, koja je njihovo] trgovakoj aktiv-nosti davala jo vie podsticaja. Ipak, i pored toga nije poznato kakosu se u praksi odrazile ove privilegije: da li su i u kom obimu Du-

brovani trgovali u zemlji Kulina bana. Trgovaki ugovor izmeunjega i Dubrovana jedini je dokumenat koji indirektno ukazuje na

mogunu trgovinsku razmjenu u to vrijeme. Jo manje se moenagaati da li je ovaj ugovor samo eventualna posljedica ve ranije

aa lb. 132.,. lb. 133, 134, 141.o. lb. 141, 142.ai G. r e m o II i k, Kancelarijski i notarski spisi, br. 349; br. 350.oo lb. 410.23 lb. br. 403, 16-24. XII 1296. god... J. G e l cic h, Monumenta Ragusina V, Zagreb, 1897, 72.20 lb. 26.

12

stvorenih trgovinskih odnosa izmeu dva susjeda. Potpuno pomanj-kan~e ma kakvih indicija iskljuuje svaku mogunost zakljuivanja.Pa Ipak, moe se pretpostavljati da se izvozilo roblje, jer je trgo-vina ljudima bila uobiajena na Balkanu i vijekovima ranije.P" U po-gledu uvoza, gotovo sigurno se moe tvrditi da se nabavljala so. UBosni nije bilo ovog artikla, neophodnog za ivot ljudi i stoke, te jeona od davnina bila upuena na uvoz soli sa strane.

Meutim, nema nikakve sumnje da je za vrijeme vladavine banaNinoslava bilo trgovake aktivnosti, iji su nosioci, u prvom redu,Dubrovani. Na ovakav zakljuak navode podaci kojima nismo ra-spolagali za period Kulina bana. Ponajprije treba uzeti u obzir samuinjenicu da Ninoslav novim propisima pokuava da suzbije one po-jave koje su u praksi iskrsle kao smetnja razvoju dubrovake trgo-vine. Prema tome, da bi uopte dolo do ovih pojava, trgovinskerazmjene je moralo biti na bosanskom podruju. Dalje, o dubrovakojdjelatnosti u Bosni govori i odluka dubrovake vlade iz 1237. godinekojom se, uz prijetnju kaznom od 50 perpera, zabranjuje trgovcimada IS robom odlaze u Bosnu. Ovom naredbom se samo privremenoprekida djelatnost Dubrovana na bosanskom podruju, dok se oda-tle ne vrate dubrovaki poslanici." O pojedinostima ove trgovinenije nita poblie poznato. Tome sigurno doprinosi injenica da senotarske knjige u primorskim arhivima poinju voditi tek od krajaXIII vijeka. Ako nita drugo, ono se, kao i za doba Kulina bana,moe pretpostavljati da se izvozilo roblje, a uvozila so.

Na razvoj trgovine od sredine XIII vijeka ukazuje stalno pro-irivanje trgovinskih veza. U poetku samo Dubrovnik, a sada jedanpo jedan grad s obale Jadranskog mora uspostavljaju trgovaki pro-met s Bosnom. O trgovinskoj razmjeni ne saznaje se kao ranijesamo indirektno, putem trgovakih ugovora, ve i na osnovu poda-taka koji se odnose iskljuivo na ovo pitanje. Zatim, u izvorimase sada spominju i predmeti trgovinske razmjene s Bosnom, toprije nije bio sluaj. U prvom redu izvoze se robovi, pa zatim vosaki koe. O uvozu ni u ovom periodu nema podataka. Ako nita drugo,so, svakako, dolazi u obzir. Dubrovani su ostvarili ivlju trgovinskurazmjenu s Bosnom od ostalih dalmatinskih gradova. Tako, na pri-mjer, iako se njihovi notarijati poinju da vode gotovo u isto vri-jeme, u dubrovakim knjigama ima neusporedivo vie registrovanihvijesti o Bosni.

'I'rgovina, posmatrana u cjelini u periodu od Kulina bana doStjepana II, u stalnom je porastu. No i pored ove injenice, ne smijese nikako pretjerivati u pogledu njenih razmjera. Preteni dio izvozajo uvijek se odnosi na roblje. A trgovina ljudima ne predstavljanikakvu novinu, ve pojavu koja se na Balkanu moe pratiti odav-nine.:" Ona se sada samo javlja u veem obimu, podstaknuta op-

2< A. S o lov j e v, Trgovina bosanskim robljem do godine 1661, GZM,nova serija I, Sarajevo, 1946, 139-146; V. V i n a ver, Trgovina bosanskimrobljem, 125, 426.

21 T. S m i i k l a s, Codex diplomaticus IV, Zagreb, 1906, 27, 8. V 1237.28 Uspor. napomenu 26.

:tom pojavom oivljavanja ropstva kako u Dubrovniku tako i naMediteranu. Nema jo ni traga o postojanju odreenih trgova i tri-.ta, kao centara trgovake aktivnosti. Tako, na primjer, u ugovorimao prodaji roblja navodi se samo da je dotina osoba de Bosna,',prilikom blieg odreivanja porijekla - njen kraj ili upa/" Sva serazmjena odvija u okvirima spoljne trgovine, a carine se, to jepotrebno posebno podvui, pri tome ne plaaju. U poveljama Kulinai bana Ninoslava to se izriito istie. Prijezda je bio slab vladarte je sigurno da se nije bavio uvoenjem carina. ubii ne spominju

oslobaanje od carina, ali nema ni indicija da su se one naplaivale.Odsustvo carina u Bosni onog doba oito govori da promet nije mogaobiti velik. U suprotnom, bo-sanski vladari ne bi odustali od ovogizvora prihoda od prometa robe. Time su u isto vrijeme bile uskra-

ene osnove na kojima bi mogli da ojaaju svoju vlast. Razvoj trgo-vine nije, dakle, imao vei uticaj na razvoj prilika u ovom periodubosanske istorije.

Ovaj usporeni tempo razvoja bosanske trgovine postaje jouoljiviji kada se poredi sa susjednim zemljama. Tako, na primjer,nasuprot Bosni, arhivska graa od kraja XIII vijeka prua podatkeo ve otvorenim rudnicima i razvijenim trgovima srpske drave, nakoje uveliko zalaze dubrovaki trgovci.:" Bosna se u odnosu na su-sjednu srpsku dravu nalazi u nssumnjivom zaostajanju. Razlogovoj pojavi je viestruk. Spoljnopolitike prilike nisu za Bosnu uto vrijeme ni najmanje povoljne: stalni ratovi, nastojanja Maarada Bosnu to vie veu uza se, dolazak Bosne pod vlast bribirskihknezova. A veoma vaan razlog ovog usporenog razvoja bosansketrgovine treba traiti i u injenici da u to doba rudarstvo u Bosnijo nije bilo razvijeno.

2. Uspor. napomenu 16; V. V i n a ver, Trgovina bosanskim rob-ljem, 143.

30 Tako je, na primjer, Brskovo, ve u XnI vijeku, bilo poznato trgo-vako mjesto gdje se kovao novac. Tu su zalazili i strani trgovci, najvie Koto-rani i Dubrovani. Zatim, u Brveniku se 1280. godine nalazila dubrovakai kotorska naseobina. I Trepa se rano spominje, i to prvi put 1303. godine.C. J i re r e e k, Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bo-.snien wahrend des Mittelalters, Prag, 1879, 54, 69.

II

NAPREDAK TRGOVINE U XIV VIJEKU

1. -r:RGOVACKI ODNOSI SA STRANIM GRADOVIMA

Stjepan II, lan stare bosanske dinastije Kotromania, koji do-lazi na elo bosanske drave poslije poraza bribirskih knezova, naaoje naina da regulie odnose s feudaloima, te da time uini mnogona sreivanju unutranjih prilika. To mu je omoguilo da povoljnuspoljnopolitiku situaciju iskoristi za teritorijalno proirenje svojezemlje. Zauzimanje novih krajeva imalo je velikii znaaj za daljirazvoj bosanske privrede, i to naroito njeno irenje prema jugo-zapadu i izbijanje na more. J er, kako se i ranije pokazalo, bosanskaspoljna trgovina bila je usmjerena iskljuivo na trgovake gradovedu Jadrana. Vrlo vjerovatno da je upravo ovaj momenat dao pod-sticaja ekspanziji bosanske drave u tom pravcu. U privremenoj sla-bosti centralne vlasti i meteu koji je nastao u Srbiji poslije smrtikralja Milutina, Stjepan II s uspjehom prodire na jug, zauzima Hum,koji se od 1325. godine spominje u njegovoj tituli. Osvajanje Humabilo je dogaaj od prvorazrednog znaaja za dalji privredni razvojBosne: ona dolazi u neposredan doticaj s primorskim trgovakimgradovima.

Odmah na poetku vlade Stjepana II, Dubrovani nastoje daomogue svojim trgovcima nesmetan odlazak u Bosnu i boravak unjoj. U tom cilju 28. maja 1323. godine oni alju banu svog posla-nika.' Neto prije ovoga, ban je bio oduzeo svu robu jednom dubro-

vakom trgovcu. Zbog toga je Malo vijee 23. novembra 1322. godinedonijelo jednoglasan zakljuak da e svaki Dubrovaninbiti kanjens 500 perpera globe ako bude trgovao u banovoj zemlji prije negoto doe do sporazuma." Meutim, s novim banom Dubrovani nee

1 pro tractando cum eo quod nostri mercatores possint ire, stare etredire tute et seCUI1e in avera et persona. J. G e l e i e h, Monumenta Ragu-sina I, Zagreb, 1879, 85. .

2 lb. 72, 23. XI 1322. Tri. godine docnije dUbrova~i trgov~i su opet stra-dali u Bosni. Dubrovaki arhiv: D i ver s a N o t a r l a e (Dtv. Not.) 4, fol.87, 5. III 1325.

15

moi lako da se nagode, a u Bosni su ih ekala i druga nepredvienaiznenaenja. Tako je ban bio donio odluku da prekine raniju praksu,po kojoj su Dubrovani bili osloboeni od plaanja carine. U februaru1326. godine, an obavijetava Dubrovane da e, protivno starim

obiajima, uzimati od njihovih trgovaca, kao i od ostalih, desetidio od sve robe koju u njegovu zemlju budu nosili." Ozbiljno zabri..nuta, dubrovaka vlada ne prilazi otklanjanju novonastalih kompli-kacija putem dopisivanja, ve alje bosanskom banu posebne posla-nike." Pored toga, reaguje na nain koji je ve postao uobiajen uovakvim sluajevima: zabranjuje svojim podanicima da uz prijetnjukaznom od 300 perpera alju ili odnose robu u zemlju bana Stjepana.';I pored svih poduzetih mjera, dubrovaka nastojanja su ostala bezuspjeha. Ima izvjesnih indicija na osnovu kojih se moe indirektno

zakljuiti da se u doba Stjepana II plaa canina na robu kojom setrguje, te tako postepeno ustaljuje carinski sistem."

Poslije svih nesruglasica zakljuen je najzad 1332. godine ugovorizmeu Stjepana II i Dubrovnika, kojim se prvenstveno utanaujepostupak u raznim sporovima izmeu Dubrovana i Bosanaca, te setime dalje razrauje spomenuta odredba iz Dubrovakog statuta od] 282. god. Tako, na primjer, Ll sluaju ubistva ban sebi pridravapravo suenja. Pored toga, propisuje se kazna od 6 volova za onogko prisvoji dubrovaki imetak; daje se Dubrovanima ako doe dorata rok od 6 mjeseci za povlaenje iz Bosne.' Iako se sadraj ovepovelje ne odnosi direktno na trgovake povlastice, ona, u stvari,predstavlja, sa svim odredbama koje donosi, vaan korak dalje uprodubljivanju uzajamnih trgovinskih odnosa. Inicijativa za njenosastavljanje dola je od dubrovake vlade, to se moe ustanoviti naosnovi odluke Velikog vijea od 14. juna 1332. 8 Tako je najzad pre-kinuta pauza koja je u izdavanju bosanskih povelja trajala skorosto godina.

U praksi je, kako prije tako i poslije postignutog zvaninog spo-razuma, dolazilo ponekad do ometanja dubrovake trgovine, To senajbolje moe pratiti po odlukama dubrovake vlade, kojima se uzprijetnju kaznom donose zabrane o odlasku trgovaca u Bosnu ili oponovnoj dozvoli poto je zategnutost popustila." U pozadini ovih

3 Mon. Rag. V, 193-194. lb. 194.n lb. 193."D. K o v a e v i , Razvoj i organizacija carina u srednjovjekovnoj

Bosni, Godinjak istorijskog drutva BH VI, Sarajevo, 1954, 231.7 Povelje i pisma Ill, 43, 15. VIII 1332. Diplomatiku analizu ove povelje

izvrili su:J. N a g Y, Prva utanaenja izmeu bosanskih banova i Dubrovnika,29-31; M. K o s, Dve listine bana stevana Kotromaniaza Dubrovnik, Zbor-nik iz dubrovake prolosti Milanu Reetaru, Dubrovnik, 1931, 33-38.

B Mon. Rag. V, 353.a Tako je 12. II 1326. donesena zabrana odlaska u Bosnu uz prijetnju

kaznom od 300 perpera. Mon. Rag., V, 193. 15. II 1427. godine ponovno jeuspostavljen trgovaki promet izmeu Dubrovnika i Bosne. lb. 233. 23. XII1335. godine izdata je zabrana odlaska u Bosnu. J. G e l e i e h, MonumentaRagusina, II, Zagreb, 1882, 362. Ponovna zabrana odlaska u Bosnu donesen~.je 27. IV 1336. lb. 365. Trgovci ne mogu ii u Bosnu dok ban ne nadoknadi

J6

:sp0r:>~a najee je pljaka dubrovake imovine koju su izvrili Bo-sa~cI l ba~o~~ nespremnost da nadoknadi poinjenu tetu. Ipak, svi'

o~I~ukohI bili..su .prIvremenog karaktera i nisu imali trajnijih po-sljedica za odvijanje dubrovake trgovine u cjelini. Jer treba takoeimati u vidu da je Stjepan II znao biti veoma blagonaklon prema

Dubrovanima. Tako on pred kraj svoje vlade pokazuje posebnonastojanje da izae u susret dubrovakiminteresima. Jednim pismompoziva dubrovake trgovce da dou u njegovu zemlju. Oni mogu,po svojoj volji, da trguju isto kao u Dubrovniku, bez ikakvog straha.Pismo je prevedeno na latinski i 22. novembra 1351. proitano uVelikom vijeu tako da se ova pnimamljiva banova ponuda stavisvima do znanja."?

Izbijanje Bosne na more i zauzimanje krajeva du obale odDubrovnika pa sve do Cetine ilo je u prilog, kao to je ve reeno,njenom jo intenzivnijem povezivanju s dalmatinskim gradovima.Tako, na primjer, trgovake veze s Trogirom, koje se razvijaju oddruge polovine XIII vijeka, sada bosanski ban i zvanino garan-tuje, poveljom od 7. oktobra 1339. godineY Trgovci grada ibenika

takoe odlaze u Bosnu; oni tamo kupuju bestialda et mercantiones.Mletaka vlada im daje dozvolu da ovu robu po povratku iz Bosnemogu nositi kuda hoe po svojoj volji. 1 2 Trgovake veze sa Splitom,uspostavljene jo znatno ranije dolaskom Huma pod bosansku vlast,uveliko jaaju. Trgovaki poslovi izmeu Spliana i Bosanaca svesu se vie razgranjavali. Pri tome je dolazilo do sukoba i svaa,naroito kada su Spliani davali Bosancima pozajmice ili robu nadug. Zbog toga 3. jula 1351. god. Veliko vijeegraida Splita donosiodluku da nijedan Splianin, a ni stranac koji ivi u Splitu, ne smijeda pozajmi novaca ili dade robu na dug Hrvatima ili Bosancima.

tetu uinjenu Dubrovanima. lb. 367, ln, VII 1336. Poslije nekoliko dana,22. jula 1336. godine, ponovno se dozvoljava dubrovakim trgovcima da iduli Bosnu. lb. 367. U Malom vijeu bira se 27. jula 1336. god. lice koje ide uBosnu sa zadatkom da trai nadoknadu tete nanesenu sinovima Rastia. Mon.Rag. V, 387. Dubrovaka vlada pie 15. jula 1348. godine banu u vezi s nekim

pljakama. MOIn. Rag. II, 31. U Malom vijeu odreuje se 11. novembra 1348.godine komisija koja treba da ispita koliko e iznositi teta nastala zbog togato je ban zabranio da trgovci odlaze u Bosnu. lb. 51.

10 Fides domini Bani Stephani omnibus mercatoribus Rag. Venite in meum-districtum sine timore aliquo et non timeatis de aliquo. Et ille, qui est meusdebitor illum inquiram tam de nobilibus hominibus, quam de comunitatecum iure Et vos ad uoluntatem uestram possitis facere mercationem uestramsicut in Ragusio, non habentes timorem de aliquo. Mon. Rag. II, 139.

11 Trogirski trgovci mogu: cum personis et mercimoniis et rebus omni-bus eorum et cuiuscumque ipsorum ire, stare et redire salvi et securi. T. S m i-

i k l a s Codex diplomaticus, X, Zagreb, 1912, 494, Znatno ranije, 12. juna1326. godine, trogirsko Vijee moli Stjepana II da da otetu nekom njihovom

graaninu. Njega je blizu rijeke Cetine opljakao neki Bosanac u vrijednostiod librarum 2.000 denariorum. Ne moe se ustanoviti da li je 'ovaj Trogiraninzalazio dublje u Bosnu i da li je tamo trgovao. T. S m i i k l a s, Codex diple-maticus IX, Zagreb, 1911, 296.

aa Listine I, 443, 14. III 1335.

2 - Djela. knjiga XVIII17

Oni koji bi ovo nareenje prekrili nisu mogli u sluaju da doe do,nesporazuma izmeu njih i njihovih dunika traiti da im sud po-mogne.l"

2. POECI RUDARSTVA

Izvorna graa vremena vladavine Stjepana II prua pouzdanepodatke o eksploataciji bosanskih rudnika; novina od prvorazrednog

znaaja za itavu privredu. Zbog toga rudarstvo zasluuje da sepoblie proue najranije faze njegovog razvoja.

Prilikom odreivanja vremena kada poinju rad bosanski rud-nici, javlja se prilian broj tekoa naroito zbog pomanjkanja do-voljno odreenih vijesti. Prvi pisani dokumenat koji spominje jedanod bosanskih rudnika danira iz decembra 1349. godine."! U njemuse, .izmeu ostalog, navode i rudarske jame u Ostrunici, vlasnitvojednog Dubrovanina. Ova godina, u kojoj se prvi put javlja Ostru-nica, najstariji poznati bosanski rudnik, ne moe se uzeti kao naj-raniji poetak rada bosanskih rudnika uopte, jer a njihovoj aktiv-nosti ima i ranijih vijesti. Tako Stjepan II u povelji od 7. oktobra1339. godine, znai deset godina prije spominjanja Ostrunice -naglaava da trgovci grada Trogira mogu ire, stare et rediro salviet securi cum omnibus auri, argenti, cupri et cuiuslibet metalliYiU vezi s ovim podatkom mogu se praviti vrlo vjerovatne pretpo-stavke da su se u Bosni rude kopale i pr-ije datuma kada ih Stje-pan II spominje. U stvari, taj podatak jo u ranije vrijeme, svetamo do prvih godina vladavine Stjepana II, pomjera poetak radabosanskih rudnika. Prve godine vladavine Stjepana II jesu zadnjagranica na kojoj se mora zaustaviti, jer nema vie nikakvih indi-cija na osnovu kojih bi se mogli, ni u grubim crtama, izvui makakvi zakljuci u vezi s ovim pitanjem. ak se za poblie datiranjeotvaranja bosanskih rudnika ne moe iskoristiti ni poznata injenica da je Stjepan II kovao novac - neosporno od srebra iz svojihrudnika - zato to nije poznato koje je godine dolo do izdavanjatog novca.l"

Ako se ovaj termin, koji smo postavili u prve godine vladeStjepana II, pomjeri u dalju prolost, procenat sigurnosti u odre-ivanju poetka rada bosanskih rudnika postaje jo manji. Dodue,

13 G. N o v a k, Povijest Splita, 347. Kardinal Bertranda, papin legat,prima sumu koju mu daruje splitski arhiepiskop per manum Bertini Duchi,nuntii mercatoris Bosne. Izgleda da je ovaj bio Splianin. Codex dipl. IX,360, 24. IX 1327.

u Ex parte d. comitis et minoris consilii misse tuerunt littere Paulo deGisla de Ragusio, demoranti in Bossina, precipiendo quatenus domos, foveaset curiam Pauli Nicole de Menzio, positas in Ostrusnica, nulla modo debeataccipere nec se intromittere. Etsi habeat aliquid dicere super hoc ... Mon.Rag. II, 89, 2. XII 1349. USpOT. C. .J i r e e k, Die Handclsstrassen und B2Tgwerk2,nap. 157a.

15 Codex dipl. X 494.16 L R e n g j e o, Novci bosanskih banova kraljeva, GZM LV (1943),

247-250.

18

poetkom XIV vijeka, tadanji gospodar Bosne, hrvatski ban Pavleubi, kuje prvi srebreni novac.!" Poto u svojoj uoj domovini,Hrvatskoj, nije imao nijedan rudnik srebra, to se tim prije moe

nagaati da je srebro, potrebno za kovanje novca, nabavljao iz Bosne.Ipak, ovo ostaje samo pretpostavka, koja se ozbiljno ne moe uzetiu obzir. Inae nema nikakvih drugih pouzdanih podataka da je veu to doba bilo neke rudarske djelatnosti. Potpuno su bez osnovavijesti o poecima rudarstva u Bosni jo za Kulina bana. Nikola

Radoji je objasnio porijeklo i motive ove legende.l"

3. TRGOVINSKA R.4ZMJENA

u ovo vrijeme iz osnova se mijenja struktura bosanskog izvoza:rudarski proizvodi po svojoj vrijednosti zauzimaju prvo mjesto. Odruda koje u povelji 'I'rogiranima navodi Stjepan II J I 9 savremeni iz-vari spominju jedino srebro. Ono se dobijalo uspornenutom rud-niku Ostrunici, a i u Srebrenici-J" Zabim, izvozi se roblje, ali IIneto manjem obimu nego ranije, U Dubrovniku najvie kupujubosansko roblje Puljizi, Ankonitanci, Katalani, Firentinei i Mle-anL:!l Glavni dio ovog izvoza ide Drijeva,za trgovinu mesom. ::;2, Iz Bosne se i ito izvozi.] 329. godine dopremljena tl Dutcovnik koE]x"",1334. zodine - LjOO stariiu od nove etve. I bosanski ban iz-voziJirt'O u "'Dubrovnik. U Malo~ vijeu 3. novembra 1346. godine zabi-ljeeno je da alje u Dubrovnik 2.000 staria ita. Predvieni su svidetalji ove isporuke;" U vie navrata spominje se vosak koji suBosanci opljakali Dubrovanima, te je vrlo vjerovatno da potie izBosne" Takoe se i konji izvoze. U zamjenu za konja jedan Bosanacnabavlja fustan:.!'; Inae, stoka je bib predmet izvoza. 2 6 a

17 lb. 246.J8 N. R a d G j i , Poetak rudarstva II Bosni za vre;Y,' Kulina bana?

Prilozi za knj iovnost, jezik, istoriju i folklor, knj, 26, sv. 1-". Beograd,1960, 30-33,

19 Codex dipl, X, 494.2. Prema novim istraivanjima i datum poetka rada rudnika Srebre-

nice moe se odrediti znatno ranije nego to se to dosada smatralo, i to ve u1352. god., pod kraj vlade stjepana n. M, D i n i , Za istoriju rudarstva usrednjovjekovnoj Srbiji i Bosni I, posebno izd. SAN, Beograd, 1955, 48.

21 V. V i n a ver, Trgovina bosanskim robljem, 133, 134, 141.22 M. D i n i , Trg Drijeva i okolina u srednjem veku, Godinjica Ne, 47,

Beograd, 1938, 45,2. Dubrovaki arhiv: D i ver s a e a n e e 11 a r i a ,e (Div. Cane.) 9, fal.

112; ib. 10, foL 195... Mon. Rag. II, 249. Istog dana, 23. IX 1325, opljakana su u tri maha: duas salmas de

cera; libras 16n cere in duabus sachis: 3 salmas cere. Div. Cane. 8, fol. 20.2. Vycho Qualcouich de Bossina prodaje unum suum equum ... pro uno

alio equo et una petla fustani. Div. Cane. 8, fol. 20, 23. IX 1325. BogoeDobrosich de Bossena de quadam contrata quam vocatur Lepenica prodajetres eques pro ypp. 40. lb. 12, fol. 154, 15. IX 1335.

26a Div. Cane. 11, fol. 89, 28, XI 1336.

2* 19

Od uvoznih artikala, so dolazi u prvom redu u obzir. O tomese ne moraju kao ranije pravitd samo pretpostavke; dubrovaki iz-vori izrtiato spominju uvoz soli u Bosnu." Za snabdijevanje Bosneov:irr: neophodnim artiklom od velikog je znaaja to se sada u njenim

gramc~ma .~ala~: Drijeva, u ono vr~jeme ve vrlo poznat i razvijentrg soho Nije msta poznato o ostalim predmetima uvoza. Pojedinevijesti ne mogu se uzeti u obzir, jer su suvie neodreene. Poredspomenute naba~ke fustana, tkanine se samo u vddu poklona aljubosanskom banu.:"

U periodu vladavine Stjepana II nije dovoljno samo konstato-vati dalji razvoj trgovine: potrebno je posebno podvui da je njenobim naglo porastao. Na ovakav zakljuak navodi mnogo toga. Tako,na primjer, u pogledu naplate carina Stjepan II nije mogao initi

dubrovakim trgovcima onakve ustupke kao njegovi prethodnici.J er, da ndje uzimao dabinu na promet robe u obliku carine, odrekaobi se, s obzirom na nagli uspon trgovine u njegovo doba, velikogizvora prihoda. Promet robe raste, o emu svjedoi ne samo veibroj novih artikala ve i porast koliina kojima se trguje. Uvozrobe se ne vri samo na malo; itavi karavani kreu put Bosne. 'uMalom vijeu bira se u nekoliko navrata capitaneus turmex.?" Razniproblemi trgovinskog prometa mnogo su ei predmet dopisivanjaizmeu Stjepana II i Dubrovana nego to je to ranije bio sluaj.U nizu ovih direktnih i indirektnih podataka posebno mjesto zauzimajedna savremena vijest o jaini dubrovake trgovine na podrujuBosne. U augustu 1331. godine Dubrovani su tvrdili da vrijednostnjihove robe zateene tada u Bosni iznosi 25.000 perpera."? Ovasvota predstavlja vrijednost njihove robe samo u jednom odreenommomentu, a ne i vrijednost njihovog ukupnog prometa u toku jednegodine, Ona bi, nesumnjivo, bila znatno vea.

Odvijanje ovako razgranate trgovinske razmjene bilo je uvelikoolakana time to je, sa Humom, i dolina Neretve pripala Bosni.Ona predstavlja veoma znaajnu saobraajnu arteriju i Bosni tolikopotrebnu vezu s morem. Osim toga, trg Drijeva na uu Neretveulazi kao razvijeno trite u sastav bosanske drave. Njegov vrloprikladan poloaj omoguavao je na irokoj osnovi razmjenu dobarakoja su pristizalo. morskim i kopnenim putem.i" Vanost Drij~vatim ie vea to se u unutranjosti Bosne, izuzev spomenutih r-udnika,jo ~2 zna za trgova'2ke centre. Oni su se tada tek poeli formiratitako da ni njihovi nazivi nisu ostali zabiljeeni u dubrovakim

'" Mon. Rag. I, 248, 6. XI 1346. 8 Mon. Rag. I, 117, 28. IV 1324; ib. V, 233, 25. II 1327; ib. I, 157, 31.

VII 1344.'0 lb. V, 176, 29. VII 1325; ib, 212, 21. VII 1326; ib. 350-351, 21. V 1332.30 G. r e fi o n i k, Vrednost dubrovakog izvoza u Srbiju i Bosnu, GZM

XLI, Sarajevo, 1929, 59.31 M. D i n i , Trg Drijeva, 109-147.

20

izvorima. Pored imena ljudi iz Bosne jo se uvijek samo navodi dasu de Bossina, a u najboljem sluaju i iz kojeg su kraja.i"

Glavni nosioci trgovine jesu Dubrovani; trgovci iz dalmatin-skih gradova uveliko zaostaju za njima. To postaje uoljivije timprije to je trgovaki promet sada veoma razvijen. Dubrovani dreglavne niti trgovakih poslova na podruju Bosne, bilo da se radi oizvozu bilo o uvozu. Inae, u ovo vrijeme Dubrovnik se razvio u

jai trgovaki centar, i to prvenstveno na osnovu trgovine s Bal-kanskim poluostrvom, odakle se izvoze rudarski i stoarski proizvodi.Venecija, pod ijom se vlau jo nalazi, ne dozvoljava da Dubrov-nik postane sredite pomorske trgovine na Jadranu. Ona, naprotiv,

podstie njegovu trgovinu s unutranjou na taj nain to dubro-vaki trgovci za uvoz sirovina s Balkana u Mletke ne plaaju ni-kakve carine. To nije bio sluaj i prilikom robe iz drugih zemalja."U ovakvim okolnostima dubrovaka aktivnost u Bosni postaje ra-zumljivija.

O domaem elementu, s kojim su Dubrovaninesumnjivo moralidolaziti u doticaj prilikom nabavke sirovina, veoma je malo poznato.Pored prodaje roblja, ime se i ranije bavio, tek je u dva navratazabiljeeno da prodaje konje.":' U knjigama Debita Dubrovakogarhiva rijetko 'Se u to vrijeme naie na ime nekog Bosanca. A akose on ve zaduuje, to ini sasvim bojaljivo, posuujui male svoteod nekoliko ili desetak perpera." Ne treba zaboraviti ni one slu-ajeve kada splitski trgovci kreditiraju Bosance.:" Bez obzira na toto su to uglavnom sasvim male svote i to nije izvjesno da li s ovimnovcem trguju ili samo podmiruju svoje potrebe, injenica je da se

domai ljudi poinju uputati u sitne trgovake poslove. Nema poda-taka da to ine i feudalci. U jednom sluaju daje se dozvola Vla-sima bosanskog bana da mogu iz Dubrovnika iznijeti robe u vrijed-nosti od 300 perpera. O ovome se putem poslanika na bosanskomdvoru obavjetava Stjepan II. 3 7

Osvajanje Huma, a naroito eksploatacija rudnika, izmijenilisu iz osnova fizionomiju bosanske prrvrede. Ona postie nagao iintenzivan razvitak. Neposrednu korist od ovog privrednog usponaima vladar zemlje; feudalci se zadovoljavaju sitnim pljakama du-

brovake robe." Bosanski ban ubire prihode od svih carina i novo-otvorenih rudnika. Pored toga, on kuje vlastiti novac, koji je, uisto vrijeme, i prvi bosanski novac. Dodue, jo ranije se na srebre-

32 Uspor. napomenu 26 i 35.'3 1. B o i , Ekonomski i drutveni razvitak Dubrovnika u XIV - XV

veku, Istoriski Glasnik 1, Beograd, 1949, 22.3< Uspor. napomenu 26.35 16. III 1335. godine registrovano je zaduenje jednog Bosanca na iznos

od 5 perpera. Dubrovaki arhiv: D e b it a N o t a r i a e (Deb. Not.) 2, fol. 5'.23. III 1337. - zaduenje na 25 perpera. lb. fol. 151 .18. VI 1339. - zaduenjena 20 perpera i 10 groa. lb. fol. 263'.

36 Uspor. napomenu 13.37 Mon. Rag. II, 365, ll. V 1336; ib. 366, 4. VI 1336.38 Dubrovani se ale u vie navrata na banove roake Nikolie iz Popova

koji pljakaju imovinu njihovih graana. Mon. Rag., I, 178, 9. VII 1345; lb. 255,12. II 1347; ib. 258-259, 28. III 1347.

21

nom no.vcu .bana Pavla nala~e i,~ena Mladena I i Mladena II, kojiu .BosnI vrse bansku vlast." au od domaaih vladara prvi to iniStjepan II. On se ovim vrlo aktivno bavio, to se moe zakljuiti poveem broju sauvanih emisija njegovih dinara. Za srebro nije mo-rao da brine, dobijao ga je iz svojih rudnika. ak je pustio u prometimitacije, a kako izgleda, i falsifikate dubrovakog novca." U Bosni

poinje da se razvija robno-novanaprivreda.Na osnovu svega izloenog moe se zakljuiti da raste ekonom-

ska mo bosanskog vladara, to se odraava i na politikom planujer jaa centralna vlast. '

4. PROIRENJE TRGOVINSKIH ODNOSAPo dolasku na elo bosanske drave, Tvrtko pokazuje dobre

namjere u pogledu trgovake saradnje sa svojim prvim susjedom.U septembru 1355. godine on s bratom Vukom i majkom Jelenomdaje Dubrovanima slobodu trgovine isto onako kako su je oni ui-vali za njegova strica bana Stjepana."! To isto ponovo ini novompoveljom koju izdaje ve idue godine.t" Jo u nekoliko navratapotvruje stare dubrovakeprivilegije kao na primjer prilikom svogaboravka 1367. godine u Dubrovniku.t" On je ak 1375. godine jednomposebnom poveljom oslobodio Dubrovane od plaanja carina u svo-joj dravi.v' Meutim, ova njegova odluka bila je privremenog ka-raktera, te nije ostala na snazi i nije se uobiajila u dubrovako-bosanskim odnosima.

Krunisanje Tvrtka za kralja Srbije i Bosne i paralelno s timjaanje vladareve moi nije izmijenilo njegov stav prema Dubrov-

anima. Naprotiv, 10. aprila 1378. godine u rnovnici Tvrtko izdaje,a 17. juna u Trstivnici pod Bobovcem potvruje sveanu povelju ukojoj su obuhvaena i tano formulisana razna pitanja iz dubrovako-bosanskih odnosa." Za pitanje kojim se bavimo posebno je zanim-ljiv onaj dio koji se odnosi na regulisanje meusobnih trgovinskihveza. Tu su obuhvaene sve one privilegije koje su bosanski vladari

39 1. R e n g j e o, Novci bosanskih banova i kraljeva, 246.40 lb. 249. M. R e e t a r, Dubrovaka numizmatika I, Sremski Karlovci,

1924, 354; M. R e e t a r, Novci krivotvoreni od bosanskih vladara, KalendarAlmanah Prosveta za 1925. godinu, 80-83; 1. R e n g j eo, Novci bosanskih ba-nova, 248, 249. Postoje miljenja da je stjepan II vrio imitiranje i krivotvo-renje s ciljem da u Bosni ogranii odvie jako irenje i kolanje dubrovakihdinara. M. R e e t a r, Dubrovaka numizmatika I, 359. 1. R e n g j e o, Novcibosanskih banova, 249, 253. I u Bosni su uzimani, to je inae uobiajna pojavasrednjega vijeka, kao opti ekvivalenat predmeti proizvodnje, koji su cjenjeniu svakodnevnom ivotu. Tako je stoka sluila esto kao sredstvo za plaanje.U povelji od 1332. godine Stjepan II propisuje kazne u stoci. Povelje i pisma Ill,44, 15. VIn 1332.

41 T. S m i i k l a s, Codex diplomaticus XII, Zagreb, 1914, 305, 1. IX 1355.42 lb. 333, 14. III 1356.43 Povelje i pisma l/l, br. 80, 1. VI 1367.44 lb. br. 81, 9. II 1375.45 lb. br. 83.

22

-o~ davnina do Tvrtkova vremena postepeno dodjeljivali Dubrovamrna, U prvom ~edu on DUbr,?vanin:apotvruje osnovne garancijeneophodne za njihovu trgovaku aktivnost na bosanskom podruju:slobodu kretanja i obavljanja trgovakih poslova. Posebna panjase obraa na bezbjednost dubrovake trgovine. Ukoliko nekom du-

brovakom trgovcu bude silom oduzeta roba, teta e biti nadokna-eno. iz dravne blagajne. I ne samo to. Cak se daje obeanje dae dubrovaka trgovina biti tiena od svakog nasilja. Dubrovanise obavezuju, sa svoje strane, da e za slobodu trgovine odsada pla-

ati Tvrtku kao srpskom vladaru godinji svetodmitarski dohodakod 2.00? perpera ..JG Pitanje canina ne uzima se u razmatranje, alinema nikakve sumnje da su i u Tvrtkovo vrijeme Dubrovani bilipodvrgnuti njihovom plaanju.E Ova povelja predstavlja znaajandokumenat u istoriji trgovinskih veza izmeu Bosne i Dubrovnika,te se na nju i docnije, tokom prve polovine XV vijeka, pozivajubosanski vladari kada po dolasku na vlast reguliu odnose sa svojimprvim susj edom.

Tvrtko je uveliko olakao trgovinsku razmjenu izmeu Bosne iDubrovnika time to je postavio bosansko novarstvo na istu osnovuna kojoj se zasniva i dubrovako, te tako izjednaio valutnu stopusvog novca s dubrovakim. Za razliku od novca koji po tipu odgo-vara dinarima njegovog strica bana Stjepana, druga vrsta Tvrtkovanovca podudara se u potpunosti s dubrovakim dinarima. To su di-nari koje kuje poslije 1365. godine, poto je dobio nove kalupe izDubrovnika. Ova srodnost nema samo tehniki i stilistiki karakter,

. Truhelka je mjerenjem dubrovakogi bosanskog novca iz Tvrtko-'log vremena, koji je zajedno naen kod Vranjske, utvrdio da seoni i teinom, te prema tome i novanom vrijednou, potpuno podu-daraju.r" Inae se, po obilnim nalazima s terena, kao i na osnovudrugih indicija, moe zakljuiti da se dubrovaki novac udomaio iuveliko kolao na podrujuBosne.:"

I u periodu Tvrtkove vladavine dolazilo je do povremenih za-stoja u trgovinskom prometu izmeu Dubrovnika i Bosne. Samo,potrebno je istai, za razliku od Stjepana II, da nije krivice doTvrtka. On lino ne pravi nikakve smetnje. Ukoliko doe do pre-kida dubrovake trgovake aktivnosti u Bosni, razlog je uglavnomu spoljnopolitikim ili unutranjim nepovoljnim okolnostima. O tomesvjedoi dubrovaka vlada, koja uvijek budno pazi da njeni graanina vrijeme obustave trgovanje, ukoliko bi njihovi interesi zbognekih novina bili ugroeni. Tako su, na primjer, neprijateljstva iz-

.6 lb. str. 79; uspor, M. D i n i , Dubrovaki tributi, Glas SAN, 168, 1935. 7 D. K o v a e v i , Razvoj i organizacija carina, 232.s.s C. T r u h e l k a, Nalaz iz Vranjske, GZM XIV, Sarajevo, 1902, 221;. T r u h e l k a, Nalaz bosanskih novaca, obreten kon Ribia, GZM XVII,Sarajevo, 1905, 7-8; L R e n g j e o, Novci bosanskih banova i kraljeva, 252, 253.

1901. godine iskopan je nalaz iz sela Vranjske u bilekom kotaru uHercegovini. To je hrpa srebrenog novca, koji broji 203 komada; 19 komadasu novci bana Tvrtka I, a ostali (184) jesu dubrovaki dinari iz istog vremena.Ovo je najvaniji nalaz dubrovakog novca, jer su u njemu ~ajstari~i dubro-

vaki novci koji su dosada iskopani. C. T r u h e l k a, Nalaz IZ Vraniske, 220.

meu Tvrtka i maarskog kralja Ludovika bila dubrovakoj vladidovoljno ozbiljan razlog da 4. i 18. juna 1363. godine izglasa odlukukojom se, uz prij~tnju kaznom od 500 perpera, zabranjuje trgovcimaodlazak u Bosnu."? Nemiri koji su vladali u zemlji dok Tvrtko nijepotisnuo svoga brata Vuka i sredio unutarnje prilike stvarali sunesigurnost i time ometali trgovinu, na ta se Dubrovani putemsvojih poslanika ale Tvrtku.v' Tako je i zategnutost izmeu Du-brovnika i Bosne oko Kotora dovela do toga da dubrovaki trgovciprivremeno napuste Bosnu."?

Dok su u prolosti dalmatinski gradovi dobijali razne privi-legije i garancije za slobodu trgovine po Bosni, Tvrtko nije izdaonijednu povelju takvog sadraja. To se moe objasniti jednim dije-lom i time to je Tvrtko stalno nastojao da podredi dalmatinskegradove svojoj vlasti, u emu je konano i uspio 1390. godine. Tako,na primjer, u zapisima Trogirskog vijea, koje donosi Lucius, nalazese samo podaci o politikim pitanjima izmeu dva susjeda;" Inae,upravo u ovo vrijeme dalmatinski gradovi imaju vrlo pogodne usloveza slobodan razvoj trgovine, poto su se 1358. godine oslobodili mle-

take vlasti i doli u sklop ugarsko-hrvatske drave. Njihova trgo-vina se uveliko razvija i dostie svoj najvii uspon. Naroita panjase obraa pomorskoj trgovini.v' ali je bilo i kopnene. Nije mogue daje pri tome bila potpuno zanemarena Bosna, koja se nalazi u nepo-srednom zaleu dalmatinskih gradova. I pored toga to trgovinskiodnosi nisu bili zvanino regulisani, moralo je biti trgovinskog pro-meta izmeu Bosne i dalmatinskih gradova, i to znatno vie negoto pokazuju oskudni izvori.t"

Ni u ovom periodu nije dolo do uspostavljanja neposrednijihtrgovinskih odnosa izmeu Mletake Republike i Bosne. Tvrtko se29. marta 1436. godine obavezuje da e u svojoj zemlji tititi njenaprava.:" Moe se pretpostaviti da se tu ukljuuju i prava mletakihtrgovaca. Docnije, kada je Kotor doao pod vlast Bosne, Tvrtko jepotvrdio Mleanima, spominjui i njihove trgovce, sve ono to su

50 J. G e l cic h, Monumenta Ragusina III, Zagreb, 1895, 269, 272.51 Dubrovaka optina alje 4. februara 1366. godine 'svog poslanika bo-

sanskom banu Tvrtku sa zadatkom da trai od bana da ne ometa slobodutrgovanja dubrovakih trgovaca i da im povrati otete stvari; o ovoj stvariban treba da govori i s bo:sanskim velikaima. T. S m i i k l a s, Codex di-plomaticus XIII, Zagreb, 1915, 500.

52 Dubrovaka vlada, 14. aprila 1379. godine, izdaje naredbu da se trgovcikoji se nalaze u Bosni moraju vratiti u Dubrovnik u roku od mjesec i pl)dana. J. G e l cic h, Monumenta Ragusina IV, Zagreb, 1887, 206.

3 N o t a e J o a n n i s L u c i i, ed. Fr. Raki, Starine JAZU XIII, Za-greb, 1881, 234-249.

5{ G. N o v a k, Povijest Splita, 474, 475.55 Ser Petar Kamurcijev izjavljuje da je od Fumije ene ser-Komola

Franina primio svotu novca za trgovinu s tim da (izmeu ostaloga) ne smijespomenutim novcem trgovati per Sclauoniam nec per Bossinam. V. R i-s m o n d o, Pomorski Split druge polovine XIV st., Notarske imbravijature,SpIlit, 1954, br. 133, 28. X 1370.

56 . L j u b i , Listine o odnoajih izmeu Junoga Slovenstva i Mle-take Republike IV, Zagreb, 1874, 84.

24

imali i ranije u ovom gradu."? Meutim, to ipak nisu bile poveljekoje se izriito odnose na regulisanje trgovinskih odnosa izmeudvije zemlje zainteresovane za razmjenu trgovinskih dobara. U ovovrijeme Mletaka Republika je jo uvijek prvenstveno angaovanatrgovinom na Levantu, gdje je nastojala da sauva svoje pozicijeod ekspanzije Turaka. Trgovake artikle s Balkana nabavlja posred-nitvom Dubrovana. Zato prouavanje mletako-balkansketrgovineu drugoj polovini XIV vijeka pokazuje da se uee Mleana u ci-jeloj ovoj razmjeni ograniavala na nau obalu. Oni rijetko i izu-zetno odlaze u unutranjost Balkana." Ni o njihovoj aktivnosti uBosni nema podataka.

5. PROIRENJE TRGOVINSKE RAZMJENEZa izvoznu trgovinu u ovom periodu od prvorazrednog je zna-aja da se nastavlja ranije zapoeti razvoj rudarstva. Srebrenica,koja se u ovo vrijeme jo nalazi u okvirima bosanske drave, postajevrlo poznat i napredan rudarski centar. Aktivnost srebrenikih rud-nika privukla je mnoge Dubrovane.P'' I po drugim pojavama moese konstatovati da je intenzitet rudarske proizvodnje naglo pora-stao: otvaranje novih rudnika na sve strane u stalnom je procesu.Pored Srebrenice u istonoj Bosni, u ovo vrij eme sve vie se eksplo-atie rudama vrlo bogat predio srednje Bosne oko rijeke Fojnice.Tu se nalazi dosad najstariji poznati rudnik - Ostrunica. Prvepouzdane vijesti o rudniku Fojnici datiraju iz 1365. godine, iakoje vrlo vjerovatno da je njihova proizvodnja poela znatno ranije.':"U ovom rudarskom bazenu nalazi se i rudnik Kreevo, koji se javljaod 1381. godine." Glavni pronzvod rudnika srednje Bosne bilo jesrebro, a pored njega jo i bakar."? Neto sjevernije od ovih rudnikasrebra, u Busovai se od 1371. godine dobija gvoe.?"

Sedamdesetih godina XIV vijeka poinju da rade i rudnici olovau sjeveroistonoj Bosni. Dodue, nalaze se i ranije podaci o olovu,koje Vlasi u zamjenu za so donose u Dubrovnik, ali nije naznaeno

57 lb. 221, 23. VIII 1385.58 B. K r e k i , Prilog istoriji mletako balkanske trgovine, druge polo-

vine XIV veka, Godinjak Fil. fakulteta u Novom Sadu, II, Novi Sad,1957, 19.

5. Sve o razvoju Srebrenice u ovom periodu: M. D i n i , Za istorijurudarstva, 84--54.

60 Jedan dokumenat iz septembra 1368. godine spominje unam scriptu-ram" od 18. marta 1365, koja navodi da je Hans Sasinovi u ime svoje i uime svoga brata Nikla prodao Jakopetu Ilije Kalegia i Pauluku Kudeli-

noviu polovinu rupa u Fojnici i Ostrunici, J. T a d i , Pisma i uputstvaDubrovake Republike, posebno izd. SAN. Beograd, 1934, 188. Inae Ostru-nica, koja se nalazi u neposrednoj blizini Fojnice, javlja se ve 1349. godine.Uspor. str. 18.

61 Dubrovaki arhiv: I n t e n t i o n e s C a n e e II a r i a e (Int. Cane.) I,87, 10. X 1381.

62 Vidi str. 27 i 31."a Vidi str. 31 i 32.

25

da li ono potie iz Bosne."! Docnije vrlo poznat rudnik Olovo javljase 1382. godi ne. r;:, Uz Olovo je vezana i Kamenica, koja se spominjejo ranije od njega, i to 1376. godine.v" tavie, Kamenica se u sa-vremenim izvorima jo ee javlja od Olova.? Njeni rudnici, subili u ono vrijeme vrlo intenzivno eksploatisani.?" Sa dosta vjero-vatnoe moe se pretpostavljati da su Olovo i Kamenica u stvaribili jedno naselje.P" U ovom kraju nalazi se i, dosada nepoznati,rudnik Cecegl. Dubrovaka vlada 11. februara 1382. godine alje uBosnu Paska Rastia, i to in contratas Cecegli et Camenice, dapronae imovinu pokojnog Mihaila Budaia, Izmeu ostalog, izvje-sna koliina olova iz ove zaostavtine trebalo je da bude doznaenain Ceceglo e.:" Ubikaciju ovog rudnika nije teko utvrditi. U popisu

04 Mon. Rag. V, 314, 7. V 1331; ib. IV, zo, 4. IX 1364.65 C. J i r e e k, Die Handelsstrassen und Bergwerke, 50.5G 15" februara 1376. godine are i Matko Boki obavezuju Se da e u

toku mjeseca aprila dati svojim kreditorima 90 mil'ijara olova 'll Kameniciu Bosni. Div. Canc. 24, fol. 111; iste godine, 19. aprila, creditores quondamMarini de Benvcgnuta izjavljuju da se pod izvjesnim uslovima odriu svihsvojih prava u korist brae Bokia "tam de plumbo laborato in Bossinaquam ibi existonte ... , U ovim se poslovima spominje i izvjesna koliinaolova "in Camenica in Bossina. Div. Not. 9, fol. 153.

67 Vidi gornju napomenu; ll. II 1382. spominje se olovo "in contratasCamenice. Div. Cane. 25, fol. 59'-60. Dubrovaka vlada ne daje dozvolu ni"pro victuris plumbi conducendi de Cameniza, Dubrovaki arhiv: Ref o r-m a t i o n e s (Rej.) fol. 27; fol. 29, 6. VI 1387; fol. 33', 17. VII 1387.

68 U izvorima se navode mnoge koliine olova u vrijeme dok [o nijepoznata aktivnost rudnika Olova. Zbog toga je vrlo vjerovatno da se radi oolovu iz Kamenice. Tako dubrovaka vlada, 2. jula 1376. godine, nareujeoru i Matku Bokiu, te Tvrdaku Bjelojeviu, zakupcima trgova u Bosni,da odustanu od svih novotarija koje tete dubrovakim trgovcima, te damoraju pustiti Bosance i Vlahe da prenose olovo ije hoe, a ne samo nji-hovo. J. T a d i , Pisma i uputstva Dubrovake Republike I, izd. SAN, Beo-grad, 1935, 330.

69 K. J i l' e e k zna da je Kamenica u blizini Olova, ali gdje je, tanone moe da utvrdi. C. J i l' e e k, Die Handelsstrassen und Bergwerke, 50.Rezultati do kojih je doao M. F i l i p o v i , ispitujui starine neposredneokoline Olova, ,govore da srednjovjekovna Kamenica nije Kamensko, kaoto je to K. J i r e e k mislio. On je utvrdio da naselje Kamenica ne postojivie s tim imenom, ali da se u Bakiima, nedaleko od Olova, nalazi izvorKamenica i da su oko tog izvora tragovi naselja, rudarstva i ruevine jednecrkve. Prema tome, Kamenica i Olovo 'su bili jedno naselje ili dva blizanakanaselja. M. F i l i p o v i , Varo Olovo s okolinom, Beograd, 1934, 11. Vijestiiz Dubrovakog arhiva takoe navode na pretpostavku da su Kamenica iOlovo bili jedno naselje. Naroito je zanimljiv podatak iz 1409. godine ukome se kae za dvojicu Dubrovana da su doli "ad locum Plombi, a iznadtoga je naknadno umetnuto rukom dicti Camenica. Dubrovaki arhiv:L e t t e l' e d i L e v a n t e (Lett. di Lev.) 5, fol. 90. Na osnovu svega izlo-enog vrlo je vjerovatno da su se, u stvari, u Kamenici nalazili rudokopiolova, koje je vremenom potislo prvobitni naziv svojih rudnika - Kamenica.Time bi se dalo objasniti to Se u izvorima Kamenica javlja prije Olova, adocnije, dok se Olovo kao vrlo poznat rudnik u izvorima stalno nalazi, oKamenici nema ni traga.

70 Div. Canc. 25, fal. 59'-60.

26

mjest~ u Bosni iz 1950. godine nalazi se i naselje ee, tano u ovomkraju. / l

Usporedo s razvojem rudarstva, rudarski proizvodi u izvoznojtrgovini srednjovjekovne Bosne zauzimaju sve vanije mjesto. Nemamnogo podataka koji direktno govore o izvozu srebra.:" ali i poredtoga on je morao biti znatan. U aktivnim rudnicima u ovo vrijemeu veini se eksploatisalo srebro. U rudnicima srebra nalazi se pri..lian broj Dubrovana, a oni su, kao to je poznato, glavni nosiociizvozne trgovine. O zlatu ima jedna sasvim neodreena vijest. Udecembru 1367. godine Ratko Utikovi iz Bosne obavezuje se jednom

Dubrovaninu da e mu na ime duga poslati de argento fino velauro fino de paliola. Pri tome, zlato e se raunati po cijeni od

dukata Z2. svaku unu.":' Nije naznaeno da li je ova obavezastvarno ispunjena.

Podaci o 'lrgovini olovom mnogo su odreeniji. Tome doprinosiinjenica da dubrovaka vlada pokazuje velik interes za bosanskoolovo. Raznim odredbama nastoji ona da otkloni sve to bi pred-stavljalo neku smetnju njegovom izvozu iz Bosne. U junu 1384. go-dine bilo je dozvoljeno ari Bokiu da izveze iz Dubrovnika so uzamjenu za olovo. Ako sluajno are bude prodao so za novac a neza olovo, platie kaznu u iznosu od 200 dukata.:" Ista kazna predviasc jo i u nekim dozvolama za izvoz soli u zamjenu za 010vo.7 5 I nadrugi nain se nastoji osigurati dovoz olova. Tako se, na primjer, ujunu 1387. godine' odobrava kupovina optinske soli, ali samo onimakcji ~:e :::

iz Bosne. Ovakav njen stav davao je, nesumnjivo, snaan podsticajizvozu olova iz Bosne, kao i intenzivnoj proizvodnji u rudnicimaolova.

Vrlo est izvoz olova spominju mnogobrojni podaci razliitogsadraja: razni ugovori o kupovini olova, o njegovom prevozu i slino. ~O Ako se od sve te grae uzmu u obzir samo dozvole dubrovakevlade za izvoz soli u zamjenu za bosansko olovo, moe se napraviti

slijedei

Pregled podataka o izvozu olova u zamjenu za SO.81

G-odina

1376.1383.1384.

1384.1385.1385.

1386.1387.1387.1387.1387.1387.1387.1387.1388.1389.1389.1390.1391.1391.1398.

Koliin-i izvezenogolova

25 milijara

to vie olovato vie olova

LJ zamjenu zaso

48 tovara1.775 medijau vrijednosti od 5.418 per-pera, 3 groa

u vrijednosti od 714 perpera,11 groa

4.00n modija

1.300-1.700 modija2.000 medija5.DOO medija5.000 medija

brod soli.

Na osnovu svega izloenog moe se zakljuiti da je od sedam-desetih godina XIV vijeka izvoz olova iz Bosne u Dubrovnik veomaobiman. Upravo iznenauje nagao porast intenziteta ovog izvozaodmah poslije otvaranja bosanskih rudnika olova.

so Div. Not. 9, fal. 153, 19. IV 1370; Div. Cane. 23, fal. 150'; 22. X 1372;ib. 24, fcl. 111, 15. II 1376; ib. 29, fal. 56, 25. I 1390; vidi nap. 41, 43, 57.

81 Mon. Rag. IV, 20, 26. V 1376; M. D i n i , Odluke Vea DubrovakeRepublike I, izd. SAN, Beograd, 1951, 320; Ref. 25, fol. 153', 27. VI 1384; fal. 154,28. VI 1384; ib. 26, faL 9, 25. XI 1384; fol, 35', 6. VIII 1385; fol. 76', 26. VII 1386;ib. 27, fol. 29, 6. VI 1387; fal. 32, 4. VII 1387; fol. 58', 7. VII 1387; fal. 58',7. VII 1387; fal. 33', 27. VII 1387; fal. 33'-34, 31. VII 1387; fal. 35', 6. VIII1387; fol. 57'-58, 23. VI 1388; ib. 28, fal. 23, 14. VI 1389; :tiol. 44', 14. V 1390;ib. 29, fal. 18, 16. VI 1391; fol. 42', 13. V 1391; Div. Cane. 32, :tioL 172, 17.VIII 1398.

2S

Trgovinom olovom se u prvom redu bave Dubrovani, dok jeu ovo vrijeme sasvim usamljen sluaj da to ine domai ljudi."Jedino se bosanski vladar aktivno bavi prodajom olova. Ponekad suto znatne koliine, koje iznose i do 100 mdlijara." Od Dubrovanabosanskim olovom trguju Marin Benvenuti,Maroje Radoslavi,Ma-rin Meneti, Miho Budai, Pasko Rasti, Andrija Sorkoevi, Kle-ment Gueti, Simon Buni, Nikola Gueti, Marin Gueti, Matkoori, Andrija Buni, Miho Rasti. Javljaju se najvie po dvaputa, a njihova trgovina, ukoliko ima o tome podataka, uglavnomne pokazuje neki veliki obim.>'

Od ovih trgovaca po razmjerima svojih poslova uveliko odskaubraa Bokii. Imena ore i Matka Bokia vezana su za prvi spomenKamenice." esto zajedno trguju bosanskim olovom (ponekad u

veim razmjerima) koje otpremaju brodovima u Veneciju.:" Nji-hova poslovanja bila su velika, a i bezobzirnost nita manja. Zatoim dubrovaka vlada nareuje da odustanu od svih novotarija idabina koje nanose veliku tetu dubrovakim trgovcima i da pusteBosance i Vlahe da prenose ije hoe olovo, a ne samo njihovo."? Istotako, svaki od brae Bokia jo i posebno posluje za svoj raun.Matko to ini ve od 1372. godine, a i docnije samostalno trguje

82 Div. Cane. 23, fal. 150', 22. X 1372.83 lb. 24, fal. 15', 6. III 1375. uspor. nap. 44, 23. VIII 1376. Prezbiter

Ratko, kapelan bosanskog bana, prodao je jednom trgovcu iz Ankone 50 mi-Iijara plumbi de Bossiria, lb. 24, fal. 171'; Ref. 28, fal. 44', 14. V 1390. Uspor.nap. 44. I poslije Tvrtka, bosanski kraljevi trguju olovom. Joucnchus deFlorcntia kupuje posredstvom ore Bokia olovo od bosanskog kralja. Div.Cane. 31, fal. 166', 3. IX 1395.

s< Vidi nap. 66; Maroje Radoslavi ali se da mu je dok se vraao JZBosne, oduzeto 20 tovara olova, Dubrovaki arhiv: L a m e n t a d e for i s(Lam. de faris) 1, f'ol. 30', 22. XII 1372. Ratko, kapelan bosanskog kralja, pro-dao je Marinu Menetiu WO milijara olova, koje treba do oktobra da budeu potpunosti Isporueno. Div. Cane. 171', 23. VIII 1376. Dubrovaka vlada,ll. II 1382, alje u Bosnu Paska Rastia s posebnim zadatkom: da pokupiimovinu Mihaila Budaia, koja se najveim dijelom sastoji od olova. lb. 25,fal. 59'-60. Vlah Visulavi izjavljuje da e 'podii sve olovo koje ima u Kame-nici i da e ga dovesti u Dubrovnik jednom trgovcu. lb. 25, fal. 93, 22. IV1382. 17. VII 1387. odobrava se Andriji Sorkoeviu, Klementu Guebiu iSimonu Buniu, drugovima, da dobiju od optine so za prevoz olova od Kame-nice do Dubrovnika. Ref. 27, fal. 33'. Klement Gueti dobija jo posabnoodobrenje za optinsku so potrebnu za plaanje prevoza olova, koje namjeravada doveze iz Bosne u Dubrovnik. lb. 28, fal. 44', 14. V 1390. Odobrava seNakoli, Marinu i Klementu Guetiu opt.nska so za prevoz olova. lb. 2~J,fal. 18, 6. VI 1391. Matko ori, 2. V 1387, kupio je od are Bokia bosan-skog olova u vrijednosti od 70 dukata i poslao ga u Veneoiju. Div. Cane. 26,:liol. 186'. Andrija Buni kupio je od Maruse, ene are Bokia, 40 milijaraolova. lb. 29, fal. 56, 25. I 1390. Miho Rasti kupio je olovo od Maruse, eneare Bokia. lb. 30, fal. 80, 14. XI 1393.

85 Vidi nap. 66.86 Vidi gornju nap.; Vlaho Radovani obavezuje se ari i Matku Bokiu

da e natovariti 125 1!z milijara olova i odvesti u Veneciju. Div. Cane. 27,fol. 63, 3. XII 1387.

87 J. Ta d i , Pisma i uputstva 330, 2. VII 1376.

29

olovom. ss Njegov brat ore, za vrijeme Tvrtka i Dabie, kao i zaudovice Dabiine Jelene, bio je dugo vremena protovestijar i cari-nik. SiJ Ovaj njegov visoki poloaj u isto je vrijeme vrlo unosanjer mu je pruao velike mogunosti za jo uspjenije odvijanje po~slova u trgovini olovom. Pored toga, on je zastupao kralja u njegovimposlovima u vezi s trgovinom olovom.?" Razumljivo je da je ZoreBoki i O~ povoljnu okolnost umio da iskoristi za svoje interese.Dok tako Zore boravi u Bosni, gdje zauzima visok poloaj u drav-nom aparatu i uiva veliko povjerenje vladara zemlje, dotle nje-gova ena Marusa u Dubrovniku trguje olovom koie jai mu do-stavlja iz Bosne."? Aktivnost Zore Bokia ne zaustavl\a se"na ovome.On stalno jsporuuje olovo u Dubrovnik; zbog toga "je prisiljen datrai od vlade optinsku so za podmirivanje trokova njegova pre-voza.?" Bosansko olovo je prodavao strancima. u Dubrovniku ili Du-brovanima, koji ga izvoze dalje na strana trita." On je kao trgo-

cosrao poznat tl tolikoj mjeri da i drugi Dubrovani kojitrguju olovom izjavljuju da e platiti za prevoz sicut solvet Zorede Boxac.?"

Nije mogue napraviti pregled cijena olova kojim se trgovalo,jer podaci ne pruaju sve potrebne pojedinosti. Pored koliina olovauglavnom nije navedeno kojom su mjerom mjerene - dubrovakomili mletakom; nije naznaeno da li pribiljeeni iznos odgovara cijeniolova u Dubrovniku prilikom prodaje ili u Bosni prilikom kupovineolova. Isto tako nije poznata vrijednost dukata u svakom odreenom

85 Pasko Rasti, koji ide u Bosnu da preuzme zaostavtinu Mihaila Bu-aia, izjavljuje da tamo Matko Boki ima da mu da odreenu koliinuolova na osnovu izvjesne nagodbe. Div. Cane. 25, fol. 59'-60, ll. II 1382.Matko trai optinsku so. kojom treba da plati prevoz olova. Ref. 27, fal. 31,18. VI 1387.

eo M. I van o v i . Prilozi za istoriju carina u srednjovekovnim srpskimdravama, SAN Spomenik XCVII, Beograd, 1943, 30.

Bosanski kralj naredio je Zoru; 4. X 1390. god., da izda odreenukoliinu olova jednom Dubrovaninu, kao isplatu ZH dijamant koji je od njegakupio. Div. Cane. 29, fal. 140', are, protovestijar bosanskog kralja, dostaviejednom Firentineu preko Brtanika do mora olova u vrijednosti do 600 du-kata. lb. 31, faL 166', 3. IX 1393.

n Marusa Se obavezuje da e u ime svoga mua u toku jula dostavitiAndriji Buniu 40 milijara olova. Div. Cane. 29, fol, 56, 25. I 1390. Marusa,ena are Bokia, prodala je olovo Mihailu Rastiu. lb. 30, fol. 80, 14.XI 1393.

'" Ref. 27, 101. 31, 13. VI 1387; fal. 32, 18. VI 1387; fal. 58', 7. VII 1388.2. V 1387. are Boki izjavljuje da je primio od Matka oria 70

dukata za olovo koie treba da mu doznai u Veneciji ili ma gdje drugdjekako to Matko naredi; "ko se olovu neto dogodi, ore mora Matku da vratisav novac. 3. jula Matko je poslao u Veneciju ovo olovo. Div. Cane. 26, fal.186'. ",Jouenchu5 de Florentia, koji se nalazi u Dubrovniku, kupio je olovood are Bokia, koji je u Bosni. Zore treba da dostavi olovo do Neretve,a odatle e ga ovaj Firentinac, uz svoj rizik, prevesti u Dubrovnik. Ref. 30,fal. 24', ll. XII 1395. Pored olova, are Boki Se bavio i trgovinom bosan-skim robljem. V. V i n a ver, Trgovina bosanskim robljem, 130.

'" Div. Cane 25. fol. 93, 22. IV 1382.

30

sluaju. Cijene olova su se u ovo vrijeme otprilike kretale izmeu19 i 20 perpera po jednom malijaru.:"

Samo manji dio bosanskog olova sluio je za lokalne potrebe uDubrovniku, dok su ostale koliine otpremane na strana trita, ito u prvom redu u Mletke. Izvoz bosanskog olova u Veneciju je sta-lan i prilino znaajan po obimu, a postaje naroito intenzivan odsedamdesetih godina XIV vijeka. Tako je u periodu od 1372. do1391. godine izvezeno iz Dubrovnika u Mletke to bosanskog tosrpskog olova u teini od 309.852,125 milijara ili 310.819,006 kg.g'JPotrebno je posebno podvui da je u ovom iznosu prvenstveno za-stupljeno olovo iz Bosne."? Olovo je kopnenim putovima stizalo naNeretvu, pa zatim morem direktno u Veneciju. Ponekad se preba-cuje s Neretve laama do Dubrovnika, odakle se zajedno s onimkoliinama koje su stigle kopnom prevozi morem do Venecije.l"Pored Venecije, ono se u ovo vrijeme preko Dubrovnika izvozi i udruge zemlje.?" a naroito u pojedine gradove i krajeve Italije, kaoto su Sicilija, Piza, Firenca, Gaeta."'"

Bakar se takoe izvozio iz Bosne. Pauluko Kudelinovi izjav-ljuje da je prodao ari Bokiu kamenaru sav bakar koji s bratomima u Bosni in Ostrunica, i to po cijeni od 15 dukata po 1 mili-jaru."" Iz Dubrovnika bosanski bakar se izvozio i u Veneciju.menuti ore Boki otprema bosanski bakar tamo na prodaju.Poznati zakupac rudnika u Ostrunici i Fojnici Hans Sasinovi ta-koe prodaje izvjesnu koliinu bakra jednom Mleaninu.I'" Bakarse izvozio u komadima razne teine i mjerio Iitrirna, a ako ga jebilo Ll veim koliinama milijarima.'?" Pored dubrovake mjere,;,]1'21':0 se i mletakom. i ii;' Prciavanje, af'inatura bosanskog bakra.v;ilo se u prvo; vrijeme u Mlecima) pa zatim i u Dubrovniku.':"

U dokumentima iz Dubrovakog arhiva spominje se izvoz i bo-sanskog eljeza, i to samo jedanput. Gojko Cepi iz Bosne in Busso-

r., M. G e e i , Dubrovaka trgovina solju u XIV veku, Zbornik Filo-zofskog fakulteta, knj. nl, Beograd, 1955, 145.

go; B. K r e k i , Prilog istoriji mletako-balkanske trgovine, 17.er lb.ee lb. 18, 19." lb. 14.

100 lb. 16, nap. 26.101 Div. Cane. 22, fol. 94, 17. VIn 1369; brondium je isto to i bakar.

K. J i l' e e k, Die Bedeutung von Ragusa in der Handelsgeschichte des Mitte-lalters, Wien, 1899; prev. B. C vet k o v i , Dubrovnik, 1915, 90>, nap. 67.

102 Div. Cane. 23, fal. 3', 8. n 1371.103 lb. 22, fal. 58, 31. v 1369.,,,' Hans Sasinovi i Johan Ramboido iz Veneoije stavili su in sacco

bakra. i to Hans: pecias dicti brondii ponderds librarum 4(), a Johan: "pedasquatuor ponderis Iibrarum 140. Hans mora po ugovoru, izmeu ostalog, datiovom Mleaninu bakra usque ad summam milliarium centum et trtginta.Div. Cane. 22, fol. 58, 31. V 1369. Cijena bakra koji se prodaje iz Bosne odre-

uje se po jednom litru. lb. 22, fol. 94, 17. VIII 1369.105 Div. Cane. 22, fal. 94, 17. VnI 1369.106 K. J i l' e e k, Die Bedeutung von Ragusa. u prev. B. Cvetkovia,

90, nap. 65.

31

vac prodao je 1371. godine Mleaninu Johanu RamboIdu 30 mi:li-jara eljeza, mjerei ga ad pondus venetum. Mleanin je platioBosancu 1 milijar eljeza po 201/:2 dukata, a idue godine potvrdioda je isporuku primio.':"

Koe predstavljaju sve vaniji artikl u izvoznoj trgovini ovogperioda. Izvoz koa iz Bosne i Srbije od sredine XIV vijeka postajekonstantan i sve intenzivniji. Prouavanja trgovine izmeu Venecijei Balkana, u prvom redu Srbije i Bosne, pokazuju da izvoz koa izovih krajeva preko Dubrovnika u Veneciju od sredine XIV vijekapostaje intenzivniji i dostie vrhunac sedamdesetih i osamdesetihgodina XIV vijeka. Devedesetih godina XIV vijeka dolazi do izvje-snog opadanja izvoza koa u Mletke, ali i do porasta izvoza u drugetalijanske gradove i oblasti.l'" U pojedinim godinama, broj izvezenihbala dostie i nekoliko stotina.l'" to se tie vrsta, u prvom redusu bile zastupljene ovje, zatim jagnjee, govee i druge koe."!"Na alost, nije razgranieno koliko od ovog ukupnog izvoza u Vene-ciju otpada na koe iz srednjovjekovne Bosne. Ipak, injenica jeda izvoz koa iz Srbije i Bosne pokazuje stalan porast. A tu su

ukljuene i koe iz Bosne, bez obzira na njihovu koliinu. Ponekadse bosanske koe, isto kao olovo, plaaju odreenom koliinom soli.Tako se u martu 1376. godine koe iz Gorada izvoze u zamjenu zadubrovaku so.' II Od ostalih stoarskih proizvoda izgleda da je bioznaajann izvoz mesa i sira, koje donosi bosansko domae stanovni-tvo u Dubrovnik. Ukoliko to oni ne ine, prema jednoj izjavi samihDubrovana, u Dubrovniku nema mi mesa ni sira. 112 ak i bosanskikralj u svojoj reiji izvozi sir. U nekoliko navrata daje se dozvolanjegovim slugama da sir mogu prodavati u Dubrovniku.P" Bosanskikonji su i sada predmet izvoza, a njihovom prodajom bave se domailjudi. 1 1 4 Isto tako ne smiju se izgubiti iz vida proizvodi pelarstva ito u prvom redu vosak. lI '"

101 Div. Cane. 23, fol. 54', 16. VIII 1371.108 B. K r e k i , Prilog istoriji mletako-balkanske trgovine, 12.109 lb. 13.110 lb. 12.111 Div. Cane. 24, fol. 129, 28. III 1376.112 Dubrovani alju u Zadar Nikolu Gundulia da se opravda pred dal-

matinsko-hrvatskim banom to ratuje s Kotoranima. Tom prilikom izmeuostalog se kae da bosanski kralj per li tempi pasadi sempre mandava lisuoy subditti eum carne et formaco et ziue ala citade de Ragusa, et cum lelor proferte ehi ha fatte al ditto re, ea li ditti vole dare lo castello et la citadede Catharo, et li gran partidi chi li mette dananti, hanno redutto et induratolo ditto re per tal contra Ragusa, chi nissuna victuaria conduse la sua gentea Ragusa, et stamo quasi assicadi et non havemo de carne ni de rormaco ... .J. T a d i , Pisma i uputstva, 383, 20. juna 1379.

113 Ref. 27, fol. 122, 18. IV 1388; 23. IV 1388; ib, 28. fol. 121, 25. V 1389.114 Vukmir Pribislavi iz Bosne prodao je konja za 6 perpera. Div.

Cane. 21, fo1. 100', 7. VI 1367. Equum unum prodat je po dvostrukojcijeni. lb. fol. 131, 27. IX 1367. 8. XI 1393. prodajna cijena jednog konja izBosne nije via od 5 perpera. lb. 30, fol. 77', 8. XI 1393.

1]5 Div. Cane. 21 tel. 37', 2. IV 1367.

32

Od ostalih izvoznih artikala u ovo vrijeme jo dolaze u obzirdrva s Drine.'!" i itarice. U oktobru 1383. godine daje se Tripude Biste dozvola 'o prevezu njegovog ita i ostalih itarica iz Go-rada preko Slanog u Koto1'.11 7 Ne smije se nikako zaboraviti nibosansko roblje, iji je izvoz, iako pokazuje tendencije opadanja,u ovo vnijeme jo uvijek konstantan.P" U XIV vijeku ropstvo sesve vie zamjenjivala ustanovom slobodne posluge.'!" Detaljnije seoznaavalo porijeklo roblja, koje je obino iz Prae, Trebinja, Drine,Breznice, Usore, Neretve, itd. Ipak, za veinu stoji samo da je deBosnae.P" Cijene roblja u drugoj polovini XV vijeka su u porastu,

naroito osamdesetih godina.':" Na ovu pojavu svakako je uticale, iinjenica da je robova na tritima bivalo sve manje.

"

Od uvoznih artikala u prvom redu je zastupljena so. Drijeva,koja predstavljaju glavno domae trite soli, Bosna gubi za prilianbroj godina. Uskoro po dolasku na vlast, Tvrtko je bio prisiljenda 1357. godine ugarskom kralju Lodoviku ustupi Drrjeva zajedno sHUlTIOlTl na desnoj obali Neretve. Da bi nadoknadio ovaj gubitak,Tvrtko namjerava da otvori i podigne solane i formira trita soliu novopodignutim gradovima Novom i Brtaniku. Th-ne je prvi odBosanaca naruio stare utvrene konvencije o proizvodnji i pro-daji soli, po kojima se so mogla prodavati samo na etiri mjesta- 11 Dr-ijevima, Dubrovniku, Kotoru i kod sv. Sra. Zbog znaajasoli u balkanskoj trgovini, Dubrovani se svim sredstvima suprot-stavljaju Tvrtkovim planovima i nastoje da u tom pogledu ponovozavedu staru praksu. Izbijaju estoki sukobi izmeu Bosne i Du-brovnika. Tvrtkov poduhvat nije doveo do trajnih izmjena u po-gledu proizvodnje i trita soli na bosanskom podruju. Poslije po-novnog dolaska Drijeva pod bosansku vlast 1382. godine, Tvrtkoodustaje od svojih planova. Drijeva dobijaju onaj znaaj koji suimala i u. pogledu snabdijevanja Bosne soljU. 1 22

Dubrovnik je i sada glavno strano trite odakle se. U Bosnuuvozi so. U jednoj odredbi iz 1357. godine Bosna se nabraja meuonim mjestima i krajevima koja su primala so iz optinskog ku-merka. W 3 Uvoz soli iz Dubrovnika u Bosnu II naglom je porastu.Dovoljno je samo uzeti u obzir pregled olova izvezenog u zamjenuza so, koja se uvozi u Bosnu. Tome treba dodati i ostale podatke ouvozu soli. To su uglavnom ugovori Vlaha s Dubrovanima o pre-

116 Na Drini se sijee totum Iignamen neccessarium pro uno barchosio,Div. Cane. 23, fol. 12', 15. II 1371. Treba da se usijee na Drini 40 greda zagradnju brodova. lb. 25, fol. 170', 13. I 1383.

117 Ref. 25, fol. 209', 27. IX 1383.118 V. V i n a ver, Trgovina bosanskim robljem, 128, 130', 134-137,110 lb. 146.120 lb. 143.l2l lb. 142.122 V:idi str. 39.128 Mon. Rag. II, 184, 19. V 1357.

! - Djela, knjiga xvm33

vozu soli do pojedinih bosanskih mjesta, i to najvie u Bara i Prau,a zatim, Gorade i FOU. I '2 4 Ukoliko se pretpostavi da jedan di~ovih koliina, koje odlaze u istonu Bosnu, produuje dalje do Srbije,jo uvijek je oigledan vrlo intenzivan porast uvoza soli iz Dubro'v-nika u Bosnu. Pojedine poiljke iznose ak i do 100 tovara.l'" Trgo-vinu solju dre u svojim rukama Dubrovani, a sam prenos obav-ljaju Vlasi. U jednom sluaju i bosanski kralj prodaje olovo u za-mjenu za soY" Cijena dubrovake soli koja se davala u trampuza olovo bila je ista kao i prodajna cijena u optinskom ku-merku.P"

O uvozu ostalih artikala nema mnogo podataka. Spominje seuvoz mrarija, malvasije.I'" kao i robe za koju nije naglaeno okakvoj se vrsti radiyn Jedino ima odreenih vijesti o uvozu tka-nina, i to ne mnogo. Veliko vijee u novembru 1382. godine dozvo-ljava bosanskom kralju da kupi u Dubrovniku tkanine.F" U dvanavrata Dubrovani uvoze tkanine u istonu Bosnu.l'" Banus Petar

Sasinovi, koji ivi u rudnicima srednje Bosne, nabavlja tkanineak iz Venecije. J82 Inae u Bosni se proizvodela neka vrsta rae, uokviru domae radinosti, ali to su bile grube tkanine, koje su slu-ile samo za podmirivanje najosnovnijih potreba. Proizvodnja tka-nina, na Tvrtkovom dvoru nije imala vee razmjere, te je samopokrivala potrebe dvora i njegove okoline.l'"

6. NOSIOCI TRGOVINE

U periodu Tvrtkove vladavine Dubrovani se uveliko uklju-uju u cjelokupni privredni ivot srednjovjekovne Bosne. Njihovaangaovanost u bosanskoj privredi bila je svestrana. U prvom redubavili su se trgovinom na bazi izvoza sirovina i uvoza raznih arti-kala. Obim dubrovake trgovine u Bosni uveliko je porastao. Tomeje mnogo doprinijela injenica da se trgovina rudarskim proizvo-

12< Div. Cane. 24, fol. 129, 28. III 1379; fol. 134, 8. IV 1376. Uspor. M. G e-c i , Dubrovaka trgovina solju, 142.

125 Div. Cane. 29, fol. 98, 21. "Il 1390; fal. 108', 22. VI 1390.r ae Ref. 28, fol. 44', 14. V 1390.127 M. G e e ,i , Dubrovake trgovina solju, 134, 145.m 23. II 1386. neki Vlah se obavezuje Mirku Zeeviu da e sa 6 konja

odvesti mrarije do Gorada. Div. Cane. 26, fol. 34. Trojica Dubrovana uvozeu Fou ,,27 salrnas pannorurn et mercium. lb. 26, fol. 154', 26. I 1387. Dozvoljavase bosanskom kralju extrahere de Ragu'iiD et emere de vino malvasie.M. D i II i , Odluke vea 374, 17. V 1383.

129 Div. Cane. 21, fol. 198, 23. V 1368; ib. 26, fol. 34, 23. II 1386.",:0 U Velikom vijeu dozvoljava se bosanskom kralju quod vice et no-

mine eius Zore de Boxa possit emere usque ad duas pecias pannorum ... c.,M. D i II i , Odluka Vea Dubrovake Republike, 250, 29. IX 1382.

1'1l Vidi nap. 88; Ugovor oprevozu 5 tovara tkanina II Fou. Div. Cane. 32,fal. 230', 10. III 1399.

,," Div. Cane. 23, fal. 157, 18. XI 1372."l' D. K o v a e v i , Prilog prouavanju zanatstva u srednjovjekovnoj

Bosni, Godinjak Istoriskog drutva BiH X, Sarajevo, 1959, 284, 285.

34

dima nalazila prvenstveno Ll njihovim rukama. l organizacija dubro-vakih poslova postaje Sve razgranatija i sloenija. Tako, na pri-mjer, na bosanskim trgovima i u rudnicima Dubrovani imaju svojefaktore koji obavljaju za njih razne poslove. Primaju robu poslatuiz Dubrovnika, a iz Bosne alju pojedine sirovine.l'" Zahvaljujuitrgovinskoj razmjeni s Bosnom neki od Dubrovana se formirajuu krupne trgovce.~Dovoljno se sjetiti poslova koje su poduzimaliMatko, a naroito Zore Boki. On je u isto vrijeme uveliko trgovaoolovom, voskom, robljem, bio carinik na bosanskim trgovima i pri-hvatao se i itavog niza drugih poslova. 1;];) S istim ivim interesomkao u trgovini, Dubrovani sudjeluju i u eksploataciji bosanskih rud,nika.P" Organizacija carina, jedne od najznaajnijih institucija sred-njeg vijeka, takoe se nalazi u njihovim rukama.l'" Postepeno je::'rastao i broj onih Dubrovana koji' su se uz bosanske rudnike ilina trgovima zadravali krae ili due vremena u cilju raznih trgo-vakih poduzea. U ovo vrijeme njihov priliv nije, dodue, jo biotoliko velik da bi se ve tada organizirale dubrovakekolonije u cen-trima gdje su najvie boravili, ali je sve vodilo putem njihovogformiranja. Jednom rijeju, u Tvrtkovo doba Dubrovani su zauzeli

vrste i znaajne pozicije u svim granama bosanske privrede, kakopo broju u kome su bili zastupljeni tako i po karakteru poslovakojima su se bavili.

Intenzivan spoljnotrgovinski promet djelovao je u pravcu sveveeg aktiviranja domaih ljudi. O tome najbolje svjedoe podaciiz knjiga Debita Dubrovakog arhiva. Bosanci ne uzimaju, kao uprvoj polovini XIV vijeka, na zajam samo perpere ve i dukate Llveim iznosima.':" Zaduenja Bosanaca, uzeta ukupno, iznosila suII drugoj polovini XIV vijeka 984,23 dukata i 6 perpera. BH Iznoskoji oigledno govori da je u porastu kapital kojim posluju domailjudi. Pored toga to se, kao i ranije, esto stavlja samo da jf"trgovac de Bosna, za pojedine domae trgovce tano je naznaenona kojim trgovima borave i obavljaju svoje poslove. Najee suregistrovana zaduenja ljudi koji ive u Prai, a zatim u Foi iUstikolini.':" Oigledno je da se domai ljudi javljaju kao izvjestan

inilac u privrednim centrima. Sto njihovi poslovi imaju sasvimmale razmjene, to jo nikako ne smanjuje znaaj njihove pojave.

134 Div. Cane. 24, fol. 129, 28. III 1376; ib. 29, fol. 98, 21. V 1390,; fol. 108'.22. VI 1390.

,", Vidi str. 29-30.130 M. D i n i , Za istoriju rudarstva, 7, 52.137 D. K o v a e v i , Razvoj i organizacija carina, 234-238.138 Radoe Tuerdoeuieh de Praca zaduuje se, ll. X 1381, za 116 dukata.

Deb. Not. 9. fol. 89. T'ichoslauus Radincich de Praca et Pribislauus filiuseius - 87 dukata. Istoga dana Radoslavich Dunay de Praca et Gruboe filiuseius - 112 dukata. lb. 9, fol. 95, 15. XI 1381. Obrad et Dabisinus Narticichfratres de Choca - no dukata, 5 groa. Istoga dana Radoslavus et StoysaSorcich fratres de Choca - 54 dukata, 13 groa. lb. 11, fol, 179, 15. I 139lJ.Radoslavus Sorcich de Ustiloligna. - 250 dukata. lb. 11, fol. 61, 5. II 1394.

rso Vidi nap. 138. Deb. Not. i (1359,1, fol. 15'; fol. 81; f'ol. 82; tol. 91'; Div.Cane. 21 (1367), fol, 144; fol. 150'; ib. 27 (1389), fal. 226'; ib. 32 (1389), fal. 200.

"" Vidi nap. 138.

3*35

o predmetima trgovine u rukama domaih ljudi u ovom periodu nijemnogo poznato. Tek pokoji podatak spominje olovo, gvoe, vosak,konje, meso i sir, a od uvoza - fustan i, vjerovatno, so.141 Isto tako,ne moe se nita odreenije rei ni o organizaciji njihovih poslovani o tome da li sarauju s Dubrovanima. Prema izvorima koji spo-minju dubrovake faktore u Bosni, nije mogue po imenu odreditida li se radi o domaim ljudima ili Dubrovanima.v'f Nema podatakakoji bi doprinijeli da se na osnovu poreenja ovo pitanje raisti.

Bosanski vladar, ban, a docnije kralj Tvrtko, takoe se bavitrgovinom. Ve je ranije reeno da Tvrtko trguje sirom, a naroitoolovom.v'" On je i s mletakim trgovcima odravao trgovake kon-takte. Neki RamboIdo iz Venecije izjavljuje u Dubrovniku da jeod Hansa Petra Sasinovia, a u ime bosanskog bana i njegove majke,primio 68 dukata.P" Ovim novcem je, sigurno, isplaena kupovinaneke robe. Trgovanje s jednim drugim mletakim trgovcem donijelomu je nezgode. Jakov Grimani bio je prodao kralju Tvrtku jedandijamant za koji je traio najprije 16.000 dukata, zatim je smanjiocijenu, dok ga, na kraju, nije dao za 400 dukata. Za isplatu ovogdijamanta Tvrtko je naredio ori Bokiu da isporui spomenutomtrgovcu olova u vrijednosti od 400 dukata, po cijeni koja se za olovoplaa u Dubrovniku. Meutim, Jakov Grimani se alio da je dija-mant dao za 400 dukata, jer je na to bio prisiljen, a da uopte nijebilo govora o isplati u olovu. Predstavnik bosanskog kralja izlae

itav spor pred dubrovakim vlastima naroito istiui da je bosan-ski kralj uvijek u slozi s trgovcima. Stoga Tvrtkov predstavnikpredlae da se Grimaniju vrati dijamant ukoliko ovaj povrati 100dukata koje je primio u olovu. itav spor nije okonan, jer Mle-

anin nije htio da pristane na ovakve zahtjeve, nego je, tavie,postavljao neke nove uslove.P"

Ovakva iva trgovinska razmjena stranog i domaeg elementaizrazila se unutar bosanske drave u formiranju novih ekonomskihcentara. Dokumenti sauvani u Dubrovakom arhivu ne govore vie

neodreeno da se trguje po Bosni, ve pruaju podatke, pored rud-nika, i o trgovima, na kojima se obavljaju svi mogui poslovi. UTvrtkovo doba razvoj trgova u punom je zamahu. Foa, u istonojBosni, javlja se prvi put 1368. Gorade - 1376. godine; u centralnojBosni Visoko - 1379. godine.l'" Ova pojava u isto vrijeme ukazujeda je trgovinska razmjena zahvatila i udaljenije krajeve bosanskedrave: Bosna postaje trgovaki aktivna na irokom podruju.

Hl Vidi nap. 82, 107, 112, 114, 115.142 Vidi nap. 134.143 Vidi nap. 43, 44, 50, 73.lU Div. Cane. 22, fal. 73, 2. VII 1370.145 Za kralja se istie da on nemini feeer:it forcium et attenderit et

observavit pacta habita et firmata, et de forcio alicui facto nullus valeatconqueri de eo. lb. 29, 140'-141', 4. X 1390.

146 Dubrovaki arhiv: Ven d i t a e e a n e e II a r i a e (Vend. Cane.), II,18, 3. VII 1368; Div. Cane. 24, fal. 129, 28. III 1376; Ref. 24, fal. 45', 4. IV 1379.

:36

7. PRIVREDNI PLANOVI TVRTKA I

Pored toga to u vlastitoj reiji obavlja itav niz trgovakihposlova, Tvrtko ima i drugih mnogo vanijih izvora prihoda: carina,raznih dabina, zakupnina za eksplotaciju rudnika, dohotka kojipnima od Dubrovana na ime dozvole za slobodu trgovine.P" A sintenviziranjem rudarstva i trgovinskog prometa porasli su uvelikosvi ovi prihodi. Osnove Tvrtkove ekonomske moi stvarno su velike.One su to bile tim prije to izvore svih dravnih prihoda, kao isvu upravu i vlast, dri nedjeljivo u svojim rukama. Jer, upravozahvaljujui svojoj moi, Tvrtko je suzbio separatistike tendencijefeudalaca, uvrstio svoj poloaj i do kraja vladavine ostao jedinii pravi gospodar u svojoj zemlji. To dolazi do izraaja u teritori-jalnom irenju Bosne i u mnogim drugim pojavama onog vremena.Tako, na primjer, Tvrtko je iskovao, pored srebrenog novca;':" jedinidosada poznati zlatni novac u srednjem vijeku, veliki etvorostrukidukat, i to za sveanost svog krunisanja u Mileevu.P'' Meutim,u okvirima gornje konstatacije posebnu panju zasluuju Tvrtkoveprivredne mjere. Njegovom inicijativom uinjeni su prvo koraci naunapreenjuprocesa proizvodnje tkanina. Pri kraju vladavine, Tvrtkookuplja na svom dvoru dubrovakemajstore tekstilne struke. Izgledada se tu nije obavljao itav postupak proizvodnje sukna. Vjerovatnijeje da su samo rau, obraivanjem istrienjem, dotjerivale i proti-njavale dubrovake zanatlije. Kao to je ve ranije reeno, ova pro-izvodnja tkanina nije imala vee razmjere; pokrivala je potrebe dvorai njegove okoline. Odrala se nekoliko godina i poslije Tvrtkove smrti,za vladavine novog kralja Dabie.P"

Na planu privredne afirmacije naroito je znaajno Tvrtkovonastojanje da tamo gdje je to mogue neovisno od dubrovakogposrednitva samostalno razvije bosansku privredu. Gubitak Drijeva,koja je morao da ustupi Maarima.l'" bio je neposredan podsticaj

147 Bosanski kralj treba da primi 11 Dubrovniku putem svoga predstavnikaIibras centum argenti pro resto doanarum dicti domini regis. Div. Cane. 27,fol. 154', 18. IX 1388. Protovestijar bosanskog kralja primio je u Dubrovniku,30. V 1389, 100 libara srebra pro resto doanarum dieti domini regis quas ipseDragoe tenuit. lb. 27, fol. 225; M. D i n i , Trg Drijeva, 122; D. K o v a e v i ,Razvoj i organizacija carina, 232.

148 I. R e n g j e o, Novci bosanskih banova i kraljeva, 250-254. Posebnimlankom I. R e n g j e o obara T r u h e l k i n o shvatanje da Tvrtko kao kraljnije kovao svoj novac. I. R e n g j e o, Kraljevski novac Tvrtka I, Numizmatikevijesti br. 2, 1939, 1-3. O ovom problemu M. D i n i kae: Ma kako se ko-

nano reilo pitanje da li je Tvrtko I kao kralj obustavio kovanje srebrenogbosanskog novca, ostaje ipak injenica da se ve 1387. godine pominju srebre-

niki groevi i da je kovnica u Srebrenici postojala ve 'll XIV veku dok jegrad jo bio pod Bosnom. M. D i n i , Za istoriju rudarstva, 52.

149 M. D i n i , Veliki bosanski zlatnik, Istoriski asopis SAN III, Beo-grad, 1952, 41-53. U vezi s izvjesnim pitanjima koja namee nalaz ovog zlatnognovca, pojavila su se razliita miljenja koja, uz svoj komentar, izlae J. i-d a k, Iz bosanske srednjovjekovne numizmatike, Godinjak Istoriskog drutvaBiH, VI, Sarajevo, 1954, 46-5:t.

150 Vidi str. 34.151 M. D i n i , Trg Drijeva, 127.

37

da pristupi podizanju novih gradova na obali Jadranskog mora, kojisu imali da postanu nova bosanska trita soli, kao i luke pogodneza spoljnotrgovinsku razmjenu. Time hi se umanjila velika upu-

enost Bosne na Dubrovnik, kao i njegov presudan uticaj na razvojbosanske privrede. Za realizaciju svojih planova Tvrtko je oda-brao vrlo povoljno mjesto u Draevikoj upi, u Kotorskom zalivu,.na sjevernoj strani Boke. U novom gradu, koji je dobio ime SvetiStefan, otvorene su solane i skladita soli. itav Tvrtkov poduhvat,a naroito podizanje solana, ozbiljno je zabrinuo Dubrovane. Nji-hova uznemirenost postaje razumljiva ako se uzme u obzir da jeso bila najvaniji artikl koji su oni uvozili u stoarske predjele svogzalea. Zato su mjere koje poduzimaju vrlo raznovrsne i korjenite..Izrneu ostalog, uspostavljena je prava blokada sa zadatkom da para-lie svaki dovoz soli u Novi. Odlukom Velikog vijea zabranjen jeuvoz soli u Novi, koji se zida u Boki, kao i izvoz soli u bilo kojemjesto, ako to nije obiaj od davnine. Ova naredba bila je izdatasvim brodovima koji prevoze so, a u isto vrijeme bile su predvienekazne za brodove i mornare koji bi protivno postupili.t'" U znakprotesta 20. marta 1372. godine zabranjeno je dubrovakim trgovcimada odlaze u Bosnu.v" Narednih mjeseci na sjednicama Vijea umo-ljenih ova odredba se novim odlukama jo vie proiruje i utvruje.10.. aprila izglasano je da se Dubrovanima ne dozvoljava ne samoodlazak u Bosnu nego ak ne smiju slati ni svoju robu tim putem.l"Odlukom od 9. juna pozvani su svi dubrovaki trgovci koji senalaze u Bosni da se vrate li Dubrovnik sa svojim stvarima.l'" Poredtoga, Dubrovani pristupaju diplomatskoj aktivnosti, koja treba okol-nim putem da osujeti Tvrtkove namjere. Nastaje period intenzivnogrovarenja na sve strane protiv Bosne. Iz mora ovih akcija mi emoizdvojiti samo najkrupnije. 15. septembra 1382. godine donesena jeu Vijeu umoljenih odluka da se pie Klementu Guetiu, poslaniku,da govori bosanskom kralju o soli i da javi ta je u tom pogledupostigao.v'" Uskoro su se ove nntervencije, s ciljem da sprijee bo-sanskog kralja u njegovim namjerama, proirile i na dalmatinskegradove. Dubrovani interveniu i u Trogiru, Splitu i Zadru.P" Dalje,pred Novi su poslate galije sa zadatkom da budno paze na kretanjebrodova natovarenih solju i da onemogue njihovo iskrcavanje uNovom. Tako je stavljeno do znanja nekim stranim trgovcima da eim brodovi biti zaplijenjeni i spaljeni ako budu uhvaeni da prevozeso u zabranjena mjesta.t " Ali to se ipak dogaalo i pored svih za-brana.l'"

J52 M. G e e i , Dubrovaka trgovina solju, 96.153 M. D i n i , Odluke Vea, 211.15< lb. 214.155 lb. 229-230.156 lb. 245.m lb. 247, 26. IX 1382.J58 M. G e e i , Dubrovaka trgovina solju, 97, 98.159 26. oktobra 1382. u Vijeu umoljenih odlueno je da se zadre dva

broda natovarena solju iz Zadra que ferentur ire ad Castrum Novum..M. D i-n i , Odluke Vea, 265. 21. novembra 1382. odlueno je da se otkupi so nekogZadranina upuena u Novi. M. D i