Upload
phamcong
View
228
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
L E K S I K O N
PO DU NAV SKIH HR VA TA – BU NJE VA CA I ŠO KA CA
10
I
HR VAT SKO AKA DEM SKO DRU ŠTVO
Su bo ti ca, 2010.
URED NI ŠTVOSlavenBačić,MarioBara,StevanMačković,
PetarVuković,TomislavŽigmanov
GLAV NI URED NIKSlavenBačić
IZ VR ŠNI URED NIKTomislavŽigmanov
LEK TU RAPetarVuković
KO REK TU RAMirkoKopunović,MártaMačković-Papp
GRAFIČKAPRIPREMAPrintex
CIP–KatalogizacijaupublikacijiBibliotekaMaticesrpske,NoviSad
929(=163.42) (497.113) (031)930.85(=163.42) (497.113) (031)
LEKSIKONpodunavskihHrvata–BunjevacaiŠokaca.10,I/[glavniurednikSlavenBačić].–Subotica:Hrvatskoakademskodruštvo,2010(Subotica:Printex).–IV,112str.:ilustr.;24cm
Tekstštampandvostubačno.–Tiraž1.500.
ISBN978-86-85103-15-5ISBN978-86-85103-03-2(zaizdavačkucelinu)
a)Bunjevci–Leksikonib)Šokci–Leksikoni
COBISS.SR-ID258708487
ISBN978-86-85103-15-5
III
SU RAD NI CI NA DE SE TOM SVE SKU
Bačić,dr.sc.Slaven,odvjetnik,SuboticaBačlija,Grgo,odvjetnikumirovini,SuboticaBara,Mario,prof.povijestiisociologije,asistent,
Institutzamigracijeinarodnosti,ZagrebBažant,Eva,knjižničarkaumirovini,SuboticaBućan,mr.sc.Radojka,prof.kroatologijeisociologije,KulturnicentarSolin,SolinCvetanović,Milovan,arhivist,HistorijskiarhivgradaNovogSada,NoviSadČeliković,Katarina,prof.komparativneknjiževnosti,
ZavodzakulturuvojvođanskihHrvata,SuboticaČernelić,dr.sc.Milana,izv.prof.,Filozofskifakultet,ZagrebČota,Zoran,dipl.iur.,SomborDumendžić,Josip,BođaniĐanić,mr.sc.Matija,prof.geografije,SomborGrlica,Mirko,prof.povijesti,višikustos,Gradskimuzej,SuboticaGutman,dr.sc.Ivan,red.prof,Prirodoslovno-matematičkifakultetuKragujevcuHeka,dr.sc.Ladislav,docent,Pravnifakultet,Institutzakomparativnopravo,SegedinHemar,Eduard,publicistinakladnik,ZagrebHorvat,dr.sc.Vladimir,DI,izv.profesorFilozofskogafakulteta
DružbeIsusoveuZagrebuumiroviniHoško,dr.sc.FranjoEmanuel,OFM,red.prof.umirovini,
KatoličkibogoslovnifakultetuZagrebu,TeologijauRijeciIštvančić,Branko,filmskiiTVredatelj,ZagrebIvančić,Jasna,višileksikograf,LeksikografskizavodMiroslavKrležauZagrebuIvić,Miroslav,dipl.iur.,SamoborJukić,dr.sc.Stipan,red.prof.FilozofskogafakultetauNovomSaduumirovini,SplitKovač,Ivan,učitelj,SomborLibman,dr.Emil,liječnikumirovini,SuboticaMačković,Stevan,prof.povijesti,ravnateljHistorijskogarhivaSubotica,SuboticaMandić,Živko,prof.hrvatskoga,ruskogaibugarskogajezikaumirovini,BudimpeštaMilanović,Đorđe,prof.povijesti,ravnateljMuzejagrada
NovogSadaumirovini,NoviSadMiloš,mr.sc.Mato,OCD,ZagrebPerušić,Nikola,SuboticaRudinski,mr.sc.Ante,arhitekt,Zavodzaurbanizam,SuboticaSkenderović,Petar,Subotica
IV
Skenderović,dr.sc.Robert,znanstvenisuradnik,Hrvatskiinstitutzapovijest, PodružnicazapovijestSlavonije,SrijemaiBaranje,SlavonskiBrod
Stantić,dr.th.Marinko,župnikžupesv.Križa,SomborSuknović,Kata,dipl.ing.zatekstilnoinženjerstvotekstilno-strojarskestruke,SuboticaŠkrabalo,mr.sc.Ivo,izv.prof.AkademijedramskihumjetnostiuZagrebuumiroviniŠtefković,Josip,župnikŽupesv.Pavlaapostola,BačŠtefković,mr.th.Mirko,tajnikSubotičkebiskupije,SuboticaTošaki,Lucija,LemešUšumović,Neven,prof.filozofijeidipl.komparatistknjiževnosti,UmagVuković,dr.sc.Petar,docent,Filozofskifakultet,ZagrebVuković-Dulić,Ljubica,prof.povijestiipovijestiumjetnosti,Gradskimuzej,SuboticaZelić,Naco,dipl.iur.umirovini,ZagrebZelić,Željka,dipl.novinarka,SuboticaŽigmanov,Tomislav,prof.filozofije,ZavodzakulturuvojvođanskihHrvata,Subotica
I. + M.,pseudonimo.GerardaTomeStan-tića.Znakomse,inače,koristekarmelićaniumeđusobnomobraćanjuizapravojekra-ticaod»Isus+Marija«.Nakonosnivanjakarmelićanskoga samostana u Somboru1904.o.Gerardpostaojeprioromsamosta-na1905.ikaojediniredovnikusamosta-nuzamjesnehrvatskevjernike,odmahsepobrinuodadobijupjesmaricuna svojemjeziku i da na njemumogu slaviti Boga.Pod tim je znakom istegodineuSombo-ru,vjerojatnouzpomoćsvoje rođakinje ikarmelsketrećorediceJanjePrćić,izdaonaikavicipjesmaricupodnaslovomCr kve na pi sma ri ca.Lit.:I.Kujundžić,Bunjevačko-šokačkabibliogra-fija,Rad JA ZU,355,Zagreb,1969.
M.Miloš
IBRIŠIMOVIĆ, Marin (Požega, oko1600. – Požega, 21. I. 1650.), franjevac,biskup.UnovicijatProvincijeBosneSre-brenestupioje1620.usamostanuFojnici,gdjemu jeodgojiteljbiokasnijibosanskibiskup Toma Mrnjavić (1640.-44.). Filo-zofijujestudiraouCremoni,ateologijuuMantovi, gdje je stekaokvalifikacijupro-fesora inaslovpropovjednika.Vrativši seizItalije,biojeučiteljgramatike,logikeifilozofije te nedjeljni i blagdanski propo-vjednikuFojnici.Bio je stricznamenito-muLukiIbrišimoviću(Požega,oko1626.– Požega, 1698.), protuturskomu borcu igeneralnomuvikaruzagrebačkogabiskupazaSlavoniju. Provincijalu Nikoli Brajkoviću bio jetajnik(1635.-38.),alijeosobitoblizakbiobivšemu provincijalu Andriji Kamengra-
đaninu. Biskup Jeronim Lučić, upraviteljBosanske biskupije (1634.-39.), žalio sePropagandi (Con gre ga tio de pro pa gan da fidei)uRimunanjega iKamengrađanina1638.optužujući ihdanepriznajunjego-vubiskupskuvlastineovisnoonjemupo-stavljajužupnikeikapelaneteprotivnjegabune franjevce inarod. IstraguoKamen-građaninovimiIbrišimovićevimpostupci-maPropaganda je 1638. povjerilamakar-skomubiskupuBartoluKačiću,alinjezinirezultati nisu poznati. Lučićev nasljednikuupraviBosanskebiskupije,bosanskibi-skupTomaMrnjavić,kaogvardijanuuFoj-nicipovjeriomuje1640.dužnostbiskup-skogaekonomaspravomubiratiprihode.UmeđuvremenujeMarinIbrišimovićbio1642.generalnivizitatorvlastiteprovinci-je.BiskupMrnjavićpreporučiogajePro-pagandi za svojega pomoćnoga biskupa inasljednika na stolici bosanskih biskupa,ali se ona privoljela provincijalu BosneSrebreneMarijanuMaraviću. Propaganda ga je 17. VI. 1647. ime-novala za beogradskoga biskupa i ad-ministratora Smederevačke biskupije teapostolskoga vikara za sve biskupije uugarskim zemljama koje su pod turskomvlašću.Obavioje1649.kanonskuvizitaci-junekihhrvatskihnaseljauBačkoj–Sege-din,Martonoš, Bajmok, Jankovac (madž. Jánoshalma),Miljkut,Santovo(unjsudo-lazili ivjernici izKoluta iBerega),Som-bor, Gara, Bački Monoštor, Bač, Bukin(danas:Mladenovo),kaoisjevernijesvedoPešteiGyöngyösa,aliiuSrijemu,BaranjiiBeogradu.Tajjeizvještajvažanizvorza
I
IBRIŠIMOVIĆ
2
povijesthrvatskogapukapodTurcima jersvjedočioprisutnostiHrvatau timkraje-vima, npr. s brojemkrizmanika i katolič-kihvjernikaupojedinimnaseljima,katkadsusporednimpodacima(smuslimanimaiprotestantima),opisecrkava....Nijeizbje-gaosukobsbosanskimbiskupomMaravi-ćemogranicamanjihovevlastiuSlavoniji.Kadnijebilorješenja,SvetaStolicauspo-stavilaje1648.posebanslavonskivikarijatipovjerilagaupravi fraPavlaPosilovića,skradinskogabiskupa.DvijegodineposlijeIbrišimovićjeumroipokopanuVelikoj.Izvori: Arhiv Propagande, Rim, Let te re vol ga ri, vol.16,fol.20-21;Ac ta,vol.7, fol.35,36,212;SoCG, vol. 93, fol. 112, 115; vol. 127, fol 173.;vol.176,fol.249.
Lit.:B.Unyi,Sokácok-Bunyevácok és a bosnyák fe ren ce sek történe te, Budapest, [1947]; Hr vat ski bi o graf ski lek si kon,6,Zagreb,2005;F.E.Hoško,BiskupskodjelovanjePavlaPosilovićauSlavoni-ji,u:ZbornikoPavluPosiloviću, Šibenik-Zagreb,2001.
F.E.Hoško
IDEN TI TET (njem. Identität < ka sno-lat. identitas)1. istost,potpunajednakost,odnos prema kojemu je što jednako sebi(A=A)bezobziranamogućemijeneuvre-menu; 2. istovjetnost, potpuna suglasnostdviju različitih pojava (A=B), jednakostčegasdrugim.Uprvomznačenjujedanjeodčetirijutemeljnihzakonaformalnelogi-ke.Obanavedenafilozofskaznačenjarabeseuidentitetskimdiskursimaudruštvenimihumanističkimznanostima,osobitoupsi-hologijiisociologiji,gdjesevezujuuzno-vovjekovni nastanak zapadnoeuropskogaindividualizma. U psihologiji identitet označuje ukup-nu svijest o sebi jedne osobe i kao takavizrazječovjekoveprepoznatljivostiinepo-novljivostikaopojedinca–skupsvihnje-govihfizičkihipsihičkihznačajkikojegaodređuju i čine istovjetnim samomu sebi.To je individualni identitet,čijisesadržajodnosi na nesvodivost na drugoga onoga»ja«teodgovoranapitanje»tkosamja?« U sociologiji identitet označuje skuptemeljnih općih značajki koje se razliku-juuodnosunadruge,nosubjektznačajki
ovdjenijepojedinac,negodruštvenasku-pina.Tesuznačajkezajedničkesvimčla-novimaskupineičinetemeljzauspostavuidentiteta»mi«.Uovomseslučajugovoriokolektivnomidentitetu,kojiodgovoranapitanja»štosamikamopripadam?«Takosemogurazlikovatispolniilirodni,dobni,socijalni,kulturni,jezični,vjerski,etnički,nacionalni, regionalni, profesionalni, po-litički i drugi identiteti. Zato je identitetuvijek složen – pluralnost je njegova bit,arazniseidentitetimeđusobnoprožimaju.No pojedini identiteti mogu biti višestru-ki, tj.pojedinacmože istodobnopripadatirazličitimskupinama,poput jezičnih (npr.dvojezičnost), profesionalnih (osoba s vi-šezanimanja),regionalnih(Istranin,Hrvat,Europljanin),etničkihinacionalnih(osobečijisuroditeljirazličitogetničkogpodrije-tla ili nacionalnosti; nacionalni identitetikojiuključujurazličiteetničkeisubetničkeidentitete)isl.,doksudrugiisključivi. Identitet nije dan fenomen, nego sekonstituirapostupno ikontinuiranona te-meljudvajunačelaidentifikacije:razlikeisličnosti.Zato je uvijek relacijski: indivi-dualnisevišeizgrađujeuodnosunarazli-čitosti,akolektivniuodnosunasličnosti,noobapretpostavljajunekoga»drugoga«,kao vlastit kriterij za uspostavu bilo raz-like,bilosličnosti,pričemuodnosprema»drugomu«možezavršitisukobom,pačakieliminacijom.Notoštoidentitetnijedan,nego je uvjetovan kulturom i povijesnimpromjenama (osobito političkim i među-državnimodnosima)otvaraprostorzamo-deliranjeiinterveniranjeonimakojiimajumoćzanjegovuizgradnju.UpodunavskihHrvata–BunjevacaiŠokaca,kojisurijet-koraspolagalitakvommoći,tojerezultira-lonegativnimposljedicama:razvojkolek-tivnogaidentitetasjednejestranepriječen,asdrugejevodiokonverziji,tj.asimilaciji,ilipakfragmentiranju,tj.stvaranjuposeb-nihetničkih,pačakinacionalnihskupina. Individualni i kolektivni identitet nisustrogo odijeljeni, nego su u interaktivnimodnosima: individualni aspekt identite-ta, kao subjektivni izraz sebstva, temeljise na objektivnosti socijetalne kulture, a
IBRIŠIMOVIĆ
IDEN TI TET
3
kolektivni aspekt identiteta, kao objektiv-ne osnovice samoidentiteta, reflektira sesubjektivno.To znači da čovjek nemožeživjeti bez ostvarenosti obiju dimenzijaidentitetatedaonpodrazumijevaisvijestosebiisvijestopripadanjuširimdruštve-nim skupinama. Posljednje se regeneriraprocesimadruštvenogapamćenja,smješte-nogaukulturnimartefaktimaidruštveniminstitucijama,kojiomogućujuprijenoside-ja i simbola temogućnostprepoznatljivo-sti kaomeđusobno jednakih i različitih uodnosupremadrugima.Društvenopamće-njeuBunjevacaiŠokacanikadanijebiloznatnije razvijeno, a prijenos ideja i sim-bolaprotjecaojenajčešćeprekoobiteljskihnaracijailineprofesionalnihinstitucija,uzneobvezatnostuključivanja. Identitet seuvijekostvarujeunečemu– kulturnimilje, socijalni ambijent i dru-štveni kontekst temeljni su okviri za nje-govuuspostavu,izgradnjuiočuvanje.Kul-turni kodovi i vrijednosni sustav, religija,ideologija,svjetonazor ikognitivnisustavprimarno određuju njegovu narav, što seodražava u svijesti članova skupine.Kul-turniidentitetnajširijekolektivniidentiteti predstavlja uzorak zajedničkoga načinaživota,mišljenjaiiskustvanakojemsete-meljeobliciisadržajispoznajetevrijedno-snireferentniokvirkojipokazujepojedin-cimaštojepoželjno,aštonijeizgledištakonkretne kulture.Na taj način on daje ismisao ljudskomu životu.Akopak nasta-neotklonodvrijednosti,uspostavanereal-ne slike o sebi, superiorno držanje spramdrugih,isključujućiinasilanodnosapremadrugomu,možesegovoritiopatologijiko-lektivnoga identiteta. Podunavskih Hrvatiunekolikosurazdobljaupovijestibiližr-tvetakvihdjelovanja. Budućidasupromjenljivi,različitevr-steidentitetamogusesvremenommijenja-tiuprocesusocijalizacije,kojiumodernojdržavipripada,uformalnomsmislu,obra-zovnomusustavu,auneformalnomsmislujavnostiicivilnomudruštvu.Kakosuupo-vijesti bili bezmogućnosti znatnijega su-djelovanjau timsegmentima,podunavskiBunjevciiŠokcikasnilisuumodernizacij-
skimprocesima.Noidentitetseoblikujeipriznanjem,njegovomodsutnošću,pačakinegativnimpriznanjemoddrugih.Nepri-znavanjeilinegativnopriznavanje,kojeseproizvodi sa slikom o nositelju identitetakojajeograničavajuća,ponižavajućaipre-zrena,oblikjetlačenjajersetimezatvaraulažan,iskrivljenireducirannačinpostoja-nja,štosupodunavskiHrvati–BunjevciiŠokcitakođeriskusili. Odsvihkolektivnihidentitetanacional-ni je identitet i dalje najrašireniji, a zbogtoga što je suvremena država nacionalnaimaznatanutjecaj.Iakojeumodernodobapostao glavnom legitimacijom društveno-gaporetkaisolidarnosti,upostmodernomvremenuumjerenoslabiuprocesimanad-nacionalnih integracija i regionalizacijomnacionalnih država, koje prati uspostavakozmopolitskogairegionalnogaidentiteta.Oblikovanje nacionalnoga identiteta od-govarasloženomuprocesusocijalizacije,iformalnomu i neformalnomu, u kojem sepojedinci identificiraju sa simbolima kojiimaju moć stvaranja osjećaja zajedništvatestječuznanjaosadržajimanacije,čimeseutemeljujenacionalnasvijest.Navedeninedostaciupodručjusocijalizacijeostavi-lisutragauslabijerazvijenojnacionalnojsvijestiBunjevacaiŠokaca. Nacionalni identitet obuhvaća i kul-turni i politički identitet te ovisi o naravinacionalnedržavekojagaodređuje.Poli-tički nacionalni identitet podrazumijevajednakostupravimaiobvezama,zajednič-ko državljanstvo, nesmetanu društvenu iprostornumobilnost,pozivanjenaaktivnosudjelovanje u javnim poslovima i stan-dardizirano javno, građanskoobrazovanjedostupnosvima.Uslučajuetničkoganaci-onalnoga identiteta članom zajednice po-stajeserođenjeminarodnomkulturom,anacionalna država odlučujuće interveniraubrojnimidentitetskimpitanjima(obrazo-vanje, kultura, jezik, praznici…). Interesinaroda ispred su interesa pojedinaca, za-stupljenojepozivanjenaroda,anegrađa-na na sudjelovanjeuodlučivanju,dominirapopulističkaideologija…UBačkojjepre-vladavaodrugimodelidentiteta,izčegasu
IDEN TI TET
4
proizašle nacionalno štetne posljedice zapodunavskeBunjevceiŠokce.Tojerezul-tiraloizravnimineizravnimasimilacijskimmetodamaukoristpripadnikaonihnacijačijajebiladržavauvlasništvu. UtomsusmislupodunavskiBunjevcibili objekt različitih identitetskihpolitika:ugarska politika jedinstvene i nedjeljiveugarske nacije iz 1868., kojom je nema-džarskim narodima formalno priznato sa-mo pravo na jezične posebnosti, u praksije značilamadžarizaciju jer su se jezičnaprava u školi i javnim službama stalnosmanjivala,aBunjevcimajedodatnoprije-čenopovezivanjesinstitucijamaspodruč-jaTrojedneKraljevine; u vrijemeKralje-vineSHS/Jugoslavijevlastisuneuspješnonastojale spriječiti integraciju Bunjevacauhrvatskunaciju aktivnopodupirući ide-jeoBunjevcimakaoposebnomnaroduiliSrbimakatoličkevjere;uHorthyjevojMa-džarskoj, opterećenoj trianonskim šokom,službena je politika priječila identitetskopriznanjeBunjevaca(iŠokaca,Raca,Bo-šnjakaidr.)kaohrvatskihsubetničkihsku-pina,štojedodatnoubrzalosnažneasimi-lacijskeprocese;iakojeTitovaJugoslavijaisprvaprihvatilaiposlijeformalnoprovo-dila stajalište da su Bunjevci Hrvati, od1950-ih priječilo se afirmiranje hrvatstva;poslijeratnujeslužbenumadžarskupoliti-kukarakteriziralonajprijenačelnoafirma-tivno stajalište spram »bratskih« socijali-stičkih manjinskih naroda, nakon sukobaStaljina iTitadolazido snažnih represiv-nihmjera (utamničenja, raseljavanja i sl.)spramHrvata(idrugih južnihSlavena),anakontogaidentitetskasepolitikaograni-čila namanjinske južnoslavenske ustano-ve;od1990-ihuSrbijijeautoritarnirežimSlobodanaMiloševićaagresivnoprovodiopolitikukoja jeBunjevcesmatralaposeb-nimnarodom, uz istodobno nijekanje po-stojanjaHrvatauBačkoj;oddemokratskihpromjena uMadžarskoj i donošenja libe-ralnogamanjinskoga zakona 1993. hrvat-skamanjinauinstitucionalnimenklavamanastojiočuvatipreostaletragoveidentitetauuvjetimapoodmakleasimilacije;uSrbijiseoddonošenjamanjinskogazakona2002.
etabliralapolitikaoslobodnompostojanjuidentiteta i njihovoj promjenljivosti, kojaupraksidovodidomnogobrojnihapsurda,npr.aktivnedržavnepotporestvaranjuet-ničkih i nacionalnih skupina i novih jezi-kailipaklegaliziranjavišestrukepotpunemobilnosti nacionalnoga izjašnjavanja uovisnostiodsituacije,čijeseishodištena-laziupodupiranjufragmentiranjamanjinanamanjeskupine(Bunjevci–Hrvati;Vla-si–Rumunji;Rusini–Ukrajinciidr.)radipriječenjanjihovenacionalneintegracijesmatičnimnacijamaradilakšeasimilacije.Lit.:B.Skenderović,[S.Bačić],Formiranjenaci-onalnesvijestikodBunjevacauBačkoj,Marulić 3/1998,Zagreb;A.D.Smit,Na ci o nal ni iden ti tet, Beograd,1998;Leksikonmigracijskog i etničkogna zi vlja,Zagreb,1998;Z.Golubović,Ja i dru gi : antropološkaistraživanjaindividualnogikolektivnog iden ti te ta,Beograd,1999;Z.Šram,La tent ne struk tu re na ci o nal ne svi je sti : kon struk ci ja ska-le et no cen tri zma, Subotica, 2000;M.Asurmendi(ur.), Iden ti tet i na si lje : ogle di o ba skij skom na-ci o na li zmu,Beograd,2002;V.Kimlika,Mul ti kul-turalnograđanstvo:liberalnateorijamanjinskihpra va,NoviSad,2002;A.Maalouf,U ime iden-titeta :nasilje ipotreba zapripadnošću,Zagreb,2002; Č. Tejlor, Mul ti kul tu ra li zam : is pi ti va nje po li ti ke pri zna nja,NoviSad,2003;Hr vat ska en-ci klo pe di ja,5,Zagreb,2003;M.Černelić,Pristupiistraživanjubunjevačkih identiteta,StudiaEthnolo gi ca Cro a ti ca,17,Zagreb,2005;F.Curetti(ur.),Iden ti tet i po li ti ka,Zagreb,2006;S.Divjak,Pro-blem identiteta : kulturno, etničko, nacionalno iin di vi du al no,Beograd,2006;T.Žigmanov,Hr va ti u Voj vo di ni da nas : tra ga nje za iden ti te tom, Za-greb,2006.
T.Žigmanov
IDI OM, naziv koji se u hrvatskom jezi-koslovljurabiunekolikorazličitihznače-nja, pa ga u novije doba radi preciznostičesto zamjenjuju drugi; 1. U osnovnomznačenju pojavljuje se kao najopćenitijaoznakazaposebnejezičnesustaveilispe-cifične jezične uporabe, pa se takomožeodnositi na standardni jezik, funkcionalnistil, supstandard, žargon, narječje, dija-lekt,mjesnigovor,govorpojedincaisl.Utomgaznačenjudanasčestozamjenjujeusvjetskojsociolingvisticiraširennazivva-rijetet;2.Uspecifičnijojuporabiodnosisenaprepoznatljivgovornekoganaseljenoga
IKA VI CA
5
mjestailikraja,rjeđeinaspecifičangovorpojedinca.Utimgaznačenjimazamjenju-ju terminimjesnigovor i idiolekt;3. Podengleskim utjecajem idiom se rabi i radioznačivanjaustaljenihsloženihjezičnihje-dinica sastavljenih od nekoliko riječi i saznačenjemkojesenemožesvestisamonazbrojznačenja sastavnica (npr.bu lji ti kao te le u ša re na vra ta).Utojseuporabiumje-stonjegaobičnorabinazivfrazem.
P.Vuković
IGRAČ, 1. plesač;2.dioženskogasveča-noga bunjevačkoga ruha. S vremenom jepostao njegovom osobitošću, koja mu jedala specifičnu,ukrasnu i elegantnunotu.Riječ je o tkanini širokoj od petnaest dodvadeset centimetara i dugoj oko tri me-tra, koja je obrađena na rubu. Vezuje seokostrukaponadsuknje,smašnomnalije-vojilidesnojstranisprijeda.DopredPrvisvjetski ratnosile suganevjestenavjen-čanojodjeći.Funkcijamu jeprvotnobilaštititiruhoodprljanjaioštećenja,aposlijejeslužioizadržanjerukuokopasatijekomplesa. Stoga su ga djevojke isprva nosi-leponajprijekadasuišlenaplesove,nosvremenomjepostaojedanodneizostavnihdijelova ruha. Po pravilu se usklađivao svrstom ruha uz koje se nosio: uz svilenoruhovezivaosesvileni,auzšlinganošlin-gani,rjeđesvileniigrač.Lit.:A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb, 1991; K.Suknović, Narodna nošnja Hrvata Bunjevaca, u:Na rod ne no šnje Hr va ta u svi je tu: tra di cij sko odi-je va nje Hr va ta iz van Re pu bli ke Hr vat ske,Zagreb,2006.
K.Suknović
IGRA LA BI DE RE, bunjevački narodniples. Pripada u plesove panonske plesnezone te one koji se plešu u zatvorenom»kolu«. Izvodi ga neodređen broj plesačaiplesačica,pričemusenikadanedogađadabroj plesačabudeveći odbrojaplesa-čica,dok ječestapojavada imavišeple-sačica nego plesača. Pleše se uz pjevanjeiglazbenupratnju.Plesačisedržezamaleprste na ruci, a pri izvođenju plesa krećusepremasredištukruga,vraćajunatragtesezatimkrećupokruguudesno.Tekstkojipratiplespočinjestihom:»Igralabi’dere,al’nesmimodPere,iđikući,pitajPere,on-daigrajdere…«,doksenastavaktekstais-pjevavananekolikorazličitihnačina,kojiserazlikujuodmjestadomjesta.Imasvojeinačiceiposlavonskimmjestima(npr.Si-kirevci),uzmalenurazlikuumelodijiitek-stukojiseuzplespjeva:»Igralabi’dere,al’nesmemodPere,aštameniPerosmije,kadmojgazdanije…«.Bunjevačkainačicaizvođenja toga plesa ima identičan plesniuzorakkaobaranjskeJabučice.Lit.: I. Ivančan,NarodniplesniobičajiuHrvata, Zagreb, 1996; J.Njikoš,Županja se pružila krajSa ve,Zagreb,1997;L.Malagurski,Pi sme i igre u narodnimobičajimabačkihBunjevaca, Su bo ti ca, 1997;A. Ivančan, Narodni plesni običaji HrvataBunjevaca, u:N.Zelić,Pro tiv za bo ra va, Zagreb,2000; S. Tonković,Dragulji bunjevačke riznice, NoviSad-Petrovaradin,2001.
Lj.Vuković-DulićiP.Skenderović
IJJAS,József→Ikotić,Josip
IKA→Informativnakatoličkaagencija
IKA VI CA,skupmjesnihgovorasasredi-šnjegadijelajužnoslavenskogadijalektno-ga kontinuuma u kojima se praslavenskifonem/ě/,tj.jat,odraziokao/i/.Zbogne-dovoljnepreciznosti,ujezikoslovljuseri-jetko rabi terminološki te je obično samoalternativna oznaka za višerječne naziveno vo što kav ski ikav ski di ja lekt ili pi sme nost na no vo što kav skom ikav skom di ja lek tu. Znatno češće pojavljuje se u popularnomdiskursu, nerijetko u širem i nedovoljnoodređenomznačenju,uzznatnuemotivnuobojenost. U takvoj uporabi proteže se inanenovoštokavske,čakavske,pačakina
Igrač
IKA VI CA
6
kajkavskegovoreukojimaje/ě/baremunekimpoložajimadao/i/. Novoštokavskiikavskidijalektjedanjeod triju »mlađih« dijalekata štokavskoganarječja (uz jekavski i ekavski),ukojimase razvio četveronaglasni akcentuacijskisustav. Matično su mu područje zapadnaHercegovina i Dalmacija, ali se tijekommigracija stanovništva potaknutih nadira-njemTurakaproširioiuPrimorje,Bosnu,SlavonijuiUgarsku.Timdijalektomtradi-cionalno govore uglavnom katolici i mu-slimani,kojisusesvremenomoblikovaliuhrvatsku,odnosnobošnjačkunaciju.OdugarskihHrvata njime se služeBunjevci,a novoštokavci ikavci vjerojatno su bili isegedinski Dalmatini. Novoštokavska jeikavicadodanasvitalnaponajprijeuHer-cegoviniiDalmaciji,kojedijalektolozimaidaljenudeobiljeneistraženogamaterijala(npr.M.Menac-Mihalić,Fra ze o lo gi ja no-voštokavskihikavskihgovorauHrvatskoj, 2005).UBačkojseikavicaodsredineXX.st.povlačitesedanasusvakodnevnojupo-rabimožečutijošsamounekolikoselauokolici Subotice, iako se mlađi naraštajinjomeiondjeslužesverjeđe.Bačkibunje-vačkigovoriglasovnoigramatičkiopisanisuuradovimaS.Georgijevića,I.PopovićaiA.Sekulića,aleksičkiuRečnikubačkihBu nje va caM.PeićaiG.Bačlije. Nanovoštokavskomikavskomdijalek-tu razvila se bogata usmena književnost,kojanosiosnovnažanrovskaobilježjašto-kavskoga književnoga folklora. Dominiraunjojdeseteračkaepika,alizastupljenesui lirika, epsko-lirska poezija te proza. Je-dan je od najpoznatijih ikavskih usmeno-književnih tekstova Asa na gi ni ca, poemaizImotskekrajine,kojujeuXVIII.st.za-pisaoinatalijanskipreveoAlbertoFortis.Danas je dijelom svoje književnosti sma-trajuBošnjaciiHrvati,budućidatematizi-ramuslimanskutematikutedajeraširenaponajprijemeđukatolicima,ali iSrbi, jerjujeuijekaviziranuoblikuusvojojMa loj pro sto na rod noj sla ve no-serb skoj pje sna ri-ci1814.objavioVukKaradžić.IzFortiso-vatalijanskogaprijevodaprepjevanajenavelikbrojjezika.Iikavskausmenaknjižev-
nostHrvataizugarskogaPodunavljadobroje dokumentirana. Najpoznatiji zapisivačusmenepoezijemeđupodunavskimHrva-timabiojeIvoPrćićst.,kojijezabilježioteodzaboravaspasioispecifičnubunjevačkuepsku formu groktalice, dok je najvažnijizapisivačprozebioBalintVujkov. Pojavapismenostinanovoštokavskomikavskom dijalektu označuje početak tre-ćegarazdobljaupovijestihrvatskogaknji-ževnoga jezika. Nakon starohrvatskoga,u kojem se pisalo hrvatskom redakcijomstaroslavenskoga, te srednjohrvatskoga,za koje je bilo karakteristično nekolikoregionalnih pismenosti, u novohrvatskomrazdobljudominirapismenostnanovošto-kavskimdijalektima,najprijenaikavskom,a zatim na jekavskom. Važnost ikaviceznatno sepovećalauXVII. st.,kad je tajdijalektpostaoglavnimjezičnimmedijemkatoličkeobnove–BartolKašićobjaviojetakonanjemu1640.Ri tual rim ski,aJakovMikalja1649.rječnikBla go je zi ka slo vin-sko ga.Naime,Katolička je crkva u obal-nojisjeverozapadnojHrvatskojuvrijeme
G.Peštalić,DostojnaplemeniteBačke,Kalača,1790.
IKA VI CA
7
protureformacijeimalačvrstpoložajpajesvoje djelovanje usmjerila ponajprije napodručjauz turskugranicu (kontinentalnaDalmacija) i u unutrašnjosti Turske (Bo-sna, Slavonija, Ugarska). Kako je ondjevećinakatoličkogapukagovorilanovošto-kavskomikavicom,natomsusedijalekturazvili bogata propovjedna književnost tedrugioblicinabožneliterature,aprevedenisunanjegaiključnibiblijskitekstovi.Nji-meje,međutim,iAndrijaKačićMiošićna-pisaosvojRaz go vor ugod ni na ro da slo vin-sko ga,jedanodnajpopularnijihtekstovaupovijestihrvatskeknjiževnosti,a rabilisugaidrugiautoriusličnimpučki intonira-nimknjiževnimtekstovima.Glavninosite-lji ikavskepismenosti u tomsu razdobljubili franjevci, jedini katolički red kojemuje bilo dopušteno djelovanje na područji-ma pod turskom vlašću.Treba,međutim,istaknutidajenanovoštokavskojikaviciimeđubosanskimmuslimanimausporednocvjetalatzv.alhamiado-književnost,pisanaarapskimpismominadahnutaorijentalnimutjecajima. Važna prekretnica u razvoju pismeno-stinanovoštokavskomikavskomdijalektunastupilaje1699.,kadsuodTurakaoslo-bođeneSlavonijaiUgarska.Zamahudru-štvenomikulturnomživotukoji jenakontoganastupiona timpodručjimapogodo-vao jeprocvatuknjiževnosti,ponajprijeuSlavoniji,gdjeserazvilazahtjevnakasno-barokna (npr.AntunKanižlić) iprosvjeti-teljska literatura (npr. MatijaAntun Rel-ković),aliiuUgarskoj,gdjejenpr.GrgurPeštalić1790.objaviospjevDo stoj na ple-menitaBačkestarihuspomena.Ikavicajektomupostalaijezikomadministracije,pasunjomepisanimnogobrojniurbaridiljemSlavonije, ali i subotički gradski statut iz1745.Osim toga, tijekomXVIII. i počet-komXIX. st. objavljeno je nekoliko gra-matika(npr.MatijaAntunRelković1767.,ŠimeStarčević1812.)irječnika(npr.JosipVoltić1803.),kojipotvrđujusvjesnonjego-vanjenovoštokavskeikavicekaojezičnogakoda više kulture. Na takav njezin statusupućujevećisamačinjenicadajebilapri-hvaćenauSlavoniji,ukojojsezapravogo-
vorio nenovoštokavski slavonski dijalekt.Proces svjesnoga jezičnoga kultiviranjamoždasenajboljevidiupokušajimaujed-načivanjagrafijenaširokupodručjuodJa-dranskogamoradoBudima, jer jeonanajugu tradicionalno bila pod talijanskim, anasjeverupodmadžarskimutjecajem.Pri-bližavanje je bilo dugo i postupno, a va-žniakteriutomprocesubilisuifranjevciiz budimskoga samostana Stjepan Vilov,EmerikPavićiLovroBračuljević.Budućida su sepojediniglasoviupismenostinanovoštokavskomikavskomdijalektuzapi-sivalikombinacijomslova(npr.glasčkaocs, ćkaoch, ljkaogl, njkaognidr.),tasegrafijaobičnonazivakombiniranom.Svo-jevrstan vrhunac ikavske pismenosti bioje cjelovit prijevodBiblije, koji je, dodu-še,objavljentek1830.,nekolikodesetljećanakonštogajeMatijaPetarKatančićzavr-šio.Utosevrijeme,međutim,ikavicavećpočelapovlačitipredjekavicom. UprvojpoloviniXIX.st.,naime,dolazidozaokretaujezičnojpoliticinakonštojekulturnimživotomuHrvatskojpočeodo-miniratitzv.ilirskipokret.Tajjepokretbionadahnut idejom slavenske uzajamnosti,pajeijezikkojisunjegovipristašenasto-jali uvesti kao općehrvatski bio obilježentakvomorijentacijom. Ilirci, a na njihovutragu i kasnija Zagrebačka filološka ško-la, umjesto ikavice prihvaćaju jekavicu(koja je bila jezik u to doba ponovno ot-krivene dubrovačke književnosti, ali je ktomuHrvate povezivala s drugim JužnimSlavenima), a umjesto kombinirane grafi-jedijakritičku(kojajeuspostavilavezusaZapadnimSlavenima,jersuumjestodota-dašnjihslovnihkombinacijapreuzelič, š i ž izčeškogaićizpoljskoga).SnažnuoporbuZagrebačkoj predstavljala je Zadarska fi-lološka škola na čelu sAntomKuzmani-ćem,kojijeod1844.izdavaočasopisZo-ra Dal ma tin ska,ausvojemsedjelovanjuzauzimaozanastavakdotadašnje tradicijeknjiževnogajezikautemeljenogananovo-štokavskojikaviciikombiniranogapravo-pisa. »Ilirski« jezik i pravopis smatrao jeumjetnim i inzistirao je na potrebi da sezajednički hrvatski književni jezik teme-
IKA VI CA
8
ljinaživojjezičnojpraksinajvećegabrojagovornikahrvatskogatedasezapisujegra-fijomkojaseorganskirazvijalaiujednači-valatijekomprethodnihdvajustoljeća.Nojezična koncepcija Zagrebačke filološkeškoleudrugojjepoloviniXIX.posvepre-vagnula te jepostupnoprihvaćenai izvanHrvatske,uBosniiUgarskoj.JezikomkojijetaškolauvelaiIvanAntunovićobjaviojevećinusvojihtekstovatenanjemuizda-vao Bunjevačkeišokačkenovine. Ipak,zbogspecifičnogapoložajaugar-skihBunjevacainjihoveslabepovezanostis hrvatskim kulturnim središtima, prihva-ćanje jekavice kao osnovice književnogajezikaunjihnikadnijebilopotpuno,negoseborbaizmeđupristašajedinstvenogahr-vatskogajezikaizagovornikamjesneika-vice u različitim oblicima vodila tijekomcijelogaXX.st.,anastavljasedodanašnjihdana.Pritomjekarakterističnodasujeka-vicu odbacivali i odbacuju oni BunjevcikojisenesmatrajuHrvatima,dokoniko-jiseHrvatimasmatrajunastojeusporednorabitiizajedničkihrvatskiknjiževnijezikisvojlokalnivarijetet.Uskladustim,međubačkimseBunjevcimadanasrazvijajudvamodelaočuvanjaikavice.Bunjevcikojisene smatraju Hrvatima nastoje standardi-zirati bunjevački jezik na novoštokavskojikavici kao dijalektalnoj osnovici, pri če-musesuočavajusdvaozbiljnaproblema:s učinkom isključivosti, koji doživljava-jukorisnici čija spontana jezičnauporabanije u skladu s kodificiranim rješenjem, is »folklorizacijom«, tj. vezanošću novo-standardiziranoga jezika za komunikacij-ske domene koje u suvremenom životunisu relevantne. Bunjevci koji se smatra-juHrvatimaikavicunastojenjegovatikao»meko standardiziran« jezik pismenosti sograničenomfunkcionalnošću,zakojipo-kušavajupronaćinovekomunikacijskedo-meneunovinskimfeljtonima,amaterskimkazališnimpredstavama,popularnojglazbiidijalektalnojknjiževnosti. Povlačenje ikavice pred jekavicom nanacionalnoj razini već je u XIX. st. bilopraćeno pojavom uvjerenja da je ikavskapismenostkaoekskluzivnohrvatskatradi-
cijažrtvovanaradizajedničkejužnoslaven-ske jekavske. Iakobi semoglo reći da jeonodobilostanovitoopravdanjenakonštoje1890.hrvatskiknjiževnijezikreformiranuskladusidejamatzv.vukovaca,pasuizmorfologijeuklonjeniarhaičnioblici,a izleksikakajkavskiičakavskielementi,toseuvjerenjeodržavalonarubovimakolektiv-nogapamćenjasvedo1990-ih,kadjeikav-ska nostalgija oživjela u punom smislu.Očitovalasepritomudvaoblika,aprviodnjihbila jepojavanovoštokavskeikavskedijalektalneknjiževnosti.Dijalektalnapo-ezija–itokajkavska(A.G.Matoš,F.Ga-lović,D.Domjanić,M.Krleža)ičakavska
(V.Nazor,D.Gervais,M.Balota)–uhr-vatskojsekulturipojavilajoš1920-ihibilajesvojevrstansimptomiposljedicarazoča-ranjanovostvorenomjužnoslavenskomdr-žavom.Suočenisdeziluzijama,pjesnicisuse okretali onim slojevima hrvatskih kul-turnihijezičnihtradicijakojesudoživlja-valikaožrtvovaneradijugoslavenstvaiunjimatražiliuporištesvojegauzdrmanogaidentiteta.Novoštokavskaikavskadijalek-talnapoezijanastalajekaoreakcijanaslič-narazočaranjapotkrajXX.st., iakosedodanasuglavnomnijeuspjelanametnutikaorelevantna u književnom životu – zbirkapjesamaBu nja di da mo galičkogaBunjev-caMilanaKrmpotićaimatakosamolokal-nuvažnost.Međutim,uknjiževnostipodu-navskihHrvatanekiodsredišnjihtekstova
A.Sekulić,RječnikgovorabačkihHrvata, Zagreb,2005.
IKOTIĆ
9
pripadaju dijalektalnoj poeziji, primjericepjesničkezbirkeI.Pančića,V.Sekelja,M.MikovićaiT.Žigmanova.
Drugioblikukojemsemanifestiraje-zična nostalgija jest porast amaterskogazanimanjazaikavskegovore,kojirezulti-rapojavomvelikabroja leksikografskineuvijek uzorno izrađenih rječnika mjesnihikavskih varijeteta. Takvi su, primjerice,RičnikličkeikaviceMarkaČuljata(2004.)i RječnikimotskobekijskogagovoraIva na Branka Šamije (2004.), a u znatnojmjerii Rječnik govora bačkihHrvataAnte Se-kulića(2005.).Sekulićevjepristuppritomuvelikeodrazspecifičnepopularneupora-bepojmaikavicauBačkoj,ukojojsezna-čenje pojma proširuje tako da obuhvati išokačkegovoreslijevestraneDunava.Tigovori, međutim, pripadaju slavonskomudijalektu te se po svojim nenovoštokav-skim obilježjima znatno razlikuju od no-voštokavskih bunjevačkih. Dijele s njimatek(neuvijekpravilan)ikavskiodrazjata,alitonasimboličkojraziniimajakučinak.Tako »reinterpretirana« ikavica, naime,prerastau simbolmeđusobnepovezanostibačkih Šokaca i Bunjevaca, ali i njihoveuključenostiunadregionalnuhrvatskukul-turnutradiciju,pačestoimavažnuuloguuidentitetskojpolitici.Lit.:S.Georgijević,Bačkibunjevačkigovor,Go-dišnjak Zadužbine Sare i Vase Stojanovića, 6,
1938;I.Popović,Obačkimbunjevačkimgovori-ma,ZbornikMatice srpske zaknjiževnost i jezik, 1,1953;M.Peić iG.Bačlija,RečnikbačkihBunje va ca, Novi Sad-Subotica, 1990; J. Buljovčić,Fi lo lo ški ogle di,Subotica,1996;J.Lisac,Hr vat ski dijalekti i jezična povijest, Zagreb, 1996;A. Se-kulić,Rasprave o jeziku bačkih Hrvata, Zagreb,1997;Z.Vince,Ikavicauhrvatskojjezičnojpovije sti,Zagreb,1998;Z.Vince,Putovimahrvatskogaknjiževnog jezika,Zagreb,2002;J.Lisac,Hr-vat ska di ja lek to lo gi ja 1,Zagreb,2003;M.Čuljat,Ričnik ličke ikavice,Gospić, 2004; I. B. Šamija,Rječnikimotskobekijskogagovora,Zagreb,2004;M. Menac-Mihalić, Frazeologija novoštokavskihikavskihgovorauHrvatskoj,Zagreb,2005;A.Se-kulić,RječnikgovorabačkihHrvata,Subotica-Za-greb,2005.
P.Vuković
IKOTIĆ, Bazilije (Ikotics,-ch,-ts) (? –Bereg, između 10. i 19. X. 1782.), prvisvjetovnižupnikuPlavni.God.1766.ime-novan je za kapelana uBaču, a 1769. zažupnikauPlavni.NakontogabioježupnikuGari1774.-82.,aposlijeuBeregu,gdjejeubrzoipreminuo. Nakon obnavljanja stare župe Plavne1761. (matične knjige vode se od 1756.)onajepripalafranjevcimauBaču,izčijihje redovabio iprvižupnik fraMatejBu-njevac.Njega jeužupničkojslužbi1769.naslijediosvjetovnisvećenikBazilijeIko-tić.U to je vrijeme župaPlavna je imalaoko550vjernika,kojisugovoriliisključi-vohrvatskimjezikom(lat. linguaillyrica, madž. délszláv). U uporabi je bila crkvaizgrađenaodpletenapruća još1721.,du-ljine7iširine2,5hvata(oko28,odnosno10 m), posvećena sv. Jakovu Starijemu(novaiujednosadašnjacrkvaizgrađenaje1809.-13.,aidanassesv.JakovslavikaozaštitnikPlavne).PlavanskefilijalebilesuVajska1761.-87.iBođani1761.-1936.Lit.: S. Katona, Hi sto ria me tro po li ta nae co lo-cen sis ec cle si ae, 1-2, Colocae, 1800; I. Katona,Akalocsai érseki egyház története, 1-2,Kalocsa,2001-2003;A.Lakatos(ur.),AKalocsaBácsiFőegyházmegye Történeti Sematizmusa 17771923, Kalocsa,2002;SchematismusDioecesisSuboticanae, Su bo ti ca, 2009.
J.Štefković
M.Čuljat,Ričnikličkeikavice,Gospić,2009.
IKOTIĆ
10
IKOTIĆ,Josip (Ijjas,József,Baja,5.XI.1901.–Kalača,29.IV.1989.),nadbiskup,predsjednik Madžarske biskupske konfe-rencije.Rodio seubunjevačkojobiteljiuBajisosmerodjece,odocaLajče,kormila-ranadunavskojteglenici,imajkeMarije,rođ.Đurkić.ŠkolovaoseurodnomgraduiuisusovačkojgimnazijiuKalači,ateolo-
škistudijzavršiojeuBudimpešti.Zasve-ćenikajezaređen14.VI.1925.PastoralnodjelovanjepočeojekaokapelanuDušno-ku, zatim u Srimljanu (madž. Szeremle)krajBaje,aveć1927.postaojeprefektomiprofesoromukalačkojbogosloviji.Nakontogavratioseistudiju–god.1928.odlaziuRim,gdjeseupisaonabiblijskestudijenaPapinskombiblijskominstitutupriGrego-rijanskomsveučilištutejepostigaostupanjdoktora. Nakon završetka studija najprijeje bio cenzor uKalači, a zatim od 1935.prefekt u budimpeštanskom Kolegiju sv.Emerika. Od 1937. obnaša službu ravna-teljahodočasničkogadomasv.StjepanauJeruzalemu.UBudimpeštusevratio1939.,kadjepostaoprefektomutamošnjojsredi-šnjojbogosloviji teprofesoromnaTeolo-škomfakultetuuBudimpešti. NakonulaskamadžarskihtrupauBač-ku 1941. prema mandatu kalačkoga nad-
biskupaGyule Zichyja dolazi u Suboticuupoznati se sa situacijom u Bačkoj apo-stolskoj administraturi, a kako je dotada-šnjiadministratorbiskupLajčoBudanovićmorao napustiti vodstvo administraturei otići uBudimpeštu, Ikotić je u svojstvunadbiskupskoga povjerenika 26.V. 1941.preuzeovodstvoadministrature,kojuSve-taStolica,unatočnovonastalustanju,nijehtjelaukinuti.Natojjedužnostiostaosvedo 20. XII. 1944., kada je biskup Buda-nović imenovan generalnim vikarom ka-lačkoga nadbiskupa i nadbiskupskim po-vjerenikom za teritorij Bačke apostolskeadministrature.Ikotićjetadapostavljenzažupnog vikara u Dušnok te je odlikovannaslovompapinskoga prelata.God. 1950.imenovan je župnikom župe sv. EmerikauKalači,1954.župnikomuMiški(madž. Miske),a1962.župnimvikaromžupesv.Petra i Pavla apostola u Baji. NaslovnimbiskupomTagarate i apostolskim admini-stratorom Čanadske biskupije imenovanje15.IX.1964.tejeistegodine28.X.uBudimpešti zaređen zabiskupa.U tovri-jemesudjelovaojenatrećem,a1965.inačetvrtom plenarnom koncilskom zasjeda-njuuVatikanu.Naslužbičanadskogaapo-stolskogaadministratoraostaojedo10.I.1969., kada je imenovankalačkimnadbi-skupom.ZavrijemeupravljanjaKalačkomnadbiskupijom 1970.-76. bio je predsjed-nik Madžarske biskupske konferencije.Nadbiskupiju je vodio do umirovljenja 5.VI.1987.Bio ječovjekvelikihdiplomat-skihsposobnosti,apapaPavaoVI.osobnogajecijeniozbognjegovihrazboritihistu-pa.Biojeizvrstangovornik,propovjedniki priznat znanstvenik bibličar. Govorio jetalijanski, francuski, njemački, odlično jeznaolatinski,temeljitojepoznavaohebrej-ski,starogrčkiiaramejskijezik.Svojmate-rinskijeziknijezaboravio,uvijeksenanje-muobraćaovjernicima,bačkimHrvatima. GovoritioIkotićevuidentitetunijelakobudućidaje1931.daomadžariziratisvojehrvatskobunjevačkoprezimenaIjjas.Iakojebiobunjevačkogapodrijetla,imaojete-škoćaurazumijevanjusituacijeBunjevacaiŠokacauBačkojkadajetijekomDrugoga
PrigodomustoličenjanadbiskupaJ.IkotićauimebačkihHrvatapozdravlja
SantovacMarinMandić
ILIĆ
11
svjetskogarataboraviouSubotici.Usvo-jimtadašnjimizvješćimapišekakosuBu-njevci i Šokci identitetski dezorijentirani.Stogaje,nailazećinamnogeučiteljeSrbeubunjevačkimišokačkimselima,kojisudjecu učili čitati i pisati ćirilicu, ustvrdioželjusrpskoganarodada ihpripojisvoje-munacionalnomukorpusu.Zato suoni –kako ističe Ikotić–»tražilizaštitu,anisujenalaziliudrugomnegodaseizjasneHr-vatima«.Tadašnjajebunjevačkaišokačkainteligencija, prema njegovim riječima,studijezavršavalauHrvatskoj te se stogaosjećaladijelomhrvatskoganaroda.GledetogasgorčinomkonstatiradajedvadaimaonihkojiseizjašnjavajuBunjevcimaiŠok-cima tekakosu takvipriklonjeniSrbima.No, zaključuje i sam Ikotić, jezično, kul-turnoivjerskiBunjevciiŠokcibliskijisuHrvatima nego Srbima.Unatoč takvu za-ključku,Ikotićnijeimaojasanstavovlasti-tunacionalnom identitetunitio identitetuBunjevacaiŠokacaopćenito,paihjetakomogaobezikakvihproblemavidjetiikaointegralni dio madžarskoga nacionalnogakorpusa,svlastitimjezikom.Izvori: Kalocsai Főegyházmegyei Levéltár, I.1.a.Generalia deArchidioecesi, 3546/1943. sz. (Sza-badka,1943.május28).
Lit.:M.Šokčević,Uspomennadbiskupu,Na rod-ni kalendar 1990, Budimpešta, 1990; J.Viczián,Ijjas József, u: Magyar Ka to li kus Le xi kon, 5/2000,Budapest;T.Tóth,IjjasésBudanovich,u:Bácsország,br.3(48),Subotica,2009.
M.ŠtefkovićiŽ.Mandić
ILIĆ,Josip(Bereg,30.I.1885.–Bereg,14.IV.1963.),pučkipisac,društvenidjelat-nik.SinjeimućnijegapoljodjelcaStipanaiMarije, rođ.Tucakov.Šest razredaosnov-neškolezavršiojeuBeregu.Kaodarovitaučenika,učiteljMarkoFucinušestomgajerazredupretplationasubotički listNe ven. Školovanje nije nastavio zbog obiteljskihrazloga–»usprotivilisusedjedoviisjed-neisdrugestrane«.Kaoprivatniđak1913.upisaoseugimnazijuuNašicama,alijeni-jeuspiozavršitijerjezbogizbijanjaPrvo-gasvjetskogaratapozvanuvojsku.Nakonzavršetka rata, na nagovor tadašnjega be-reškogažupnikaLajčeBudanovića,upisao
se uGrađansku školu u Subotici, koju jei završio.Od 1912. radio je kao općinskipisaruKolutu,aod1923.doumirovljenja1953.uBeregu,isprvakaozamjenikbilje-žnika,aposlijekaoslužbenik. Joškaomladpočeo sebaviti društve-nim radom. Zaslužan je što su u Bereguosnovane podružnica Bačkoga poljopri-vrednogaudruženja1907.,čijijepredsjed-nik bio više godina, te vatrogasna četa1912.NaVelikomprelu uSubotici 1911.upoznaojeFranjuSudarevića,MijuMan-dića,BlaškaRajića,JosipaVukovićaĐiduiŠandoraRajčića,štoćepridonijetinjego-vim nastojanjima na narodnosnom planu.Pod okriljem Podružnice organizirao jepredavanjaipoukuzemljoradnicimatepri-premaokulturnepriredbe,zakojejepisaopjesmeisamihizvodio.
Uknjiževnostisejavio1908.pjesmomna šokačkoj ikaviciAoj se jo u SubotičkojDa ni ci.Osimpjesama,većinombudnicailišaljivih,pisaojecrticeiznarodnogaživo-ta,ukojimajevjernoprikazaošokačkena-rodneobičaje,prošlostŠokaca,svatovskeiblagdanskeobičajeidr.,tečlankenatemeizgospodarstva.OsimuSubotičkojDanici, radove je objavljivao uNe ve nu i Pčeli, a služio se pseudonimimaVa tro slav, Ro do-ljub i V r.Rukopisvrijednepovijesno-etno-loškeradnjeNarodnanošnjaiobičajikodŠokacauBačkomBreguotkupilaje1962.Jugoslavenskaakademijaznanostiiumjet-nosti,učijojsepismohraniidanasčuva.Lit.:M.Validžić,JosipIlić,SubotičkaDanica:kalendar1972, Su bo ti ca, 1971.
J.DumendžićiI.Kovač
Josip Ilić
ILI RI
12
ILI RI, indoeuropska etnička skupina naBalkanu,koja jeodpredantičkihvremenai u antičkodobanastanjivalavećidio za-padnoga i središnjega dijela Balkanskogapoluotokatepanonskiprostorsobijustra-narijekeSave.NaBalkansudošliuXIII.st.pr.n.e.tesunaistokpotisnuliTračane,najstarijestanovnikepoluotoka.Heteroge-nu skupinu plemena i plemenskih savezačinilisuIstri,Liburni,Taulantijci,Tribali,Ardiejci iAutariate.NakonprodoraKelta(Gala) sa sjeverozapada početkom IV. st.pr.n.e.,kojisuihpokoriliinastaniliseiz-međuKupe,SaveiDrave,aposlijedoprlidojugaijugoistokadomora,Ilirisuseiz-miješalisnjimailisepovuklinajug.Takonastaju keltsko-ilirska plemena Ardijejcisa središtem najprije uRisnu, a poslije uSkadru;Delmati(Dalmati)izmeđuNeretveiKrkesasredištemuDelminiumunaDu-vanjskompolju;LiburniodKrkedoRašeinaotocimasasredištemuSkradinu;Japu-diizmeđuRisnjaka,Kupe,UneiVelebita;KolapijaninadonjojKupiiSavisasredi-štemuSisku;VarcianiizmeđuSutleiLo-nje;JasiodVaraždinadoDaruvara;Breuci,istočnoodnjihdoOsijekaiBrodatenade-snojobaliSave;AmantiniuSrijemuuzDu-nav;SkordisciokoušćaSaveuDunavdoMorave;DitioniizmeđugornjeKrke,UneiUnca;DindariistočnoodnjihuzDinaru;DezitiatiuporječjugornjeBosnedoDrine;SardeatinagornjemVrbasuiRami;MezejiodSanedodonjeDrine;Narezejinadesnojobali gornje i srednje Neretve, a s lijevestrane Daorsi; Dokleati u porječju Zete iMorače sa središtem uDuklji (Dioclea) idr.No širenjeKelta nije znatno izmijeni-loetničkisupstratdomaćegastanovništva,negojeteknakonrimskihosvajanjanastu-pilaselektivnaglobalizacijadomorodacaidjelomično prihvaćanje zajedničkogame-diteranskoga identiteta u procesu romani-zacijeautohtonepopulacije. Ime.Iliruprijevoduznači»slobodan«idovodiseuvezusazmijom.Premagrč-komumitu,rodonačelnikjeilirskogarodaIllyrios, sin Feničanina Kadma i njegoveženeHarmonije.PremanalogusvojegaocaAgenora, kralja Feničana, Kadmo je po-
šao u potragu za sestrom Europom, kojujeugrabioZeus.Nakonmnogihlutanja,neusudivši se vratiti se neobavljena posla udomovinu,zaustavioseuBeocijiuGrčkoji tuosnovaogradTebu.Oženivši seHar-monijom,kćerjuboga rataAresa ibožiceAfrodite, otišao je po nalogu proročištameđuilirskeEnhelejcetepostaonjihovimkraljem.Tu,uzemljiIlira,rodioimsesinIllyrios,pokojemusuIliriidobiliime.Ustarosti Kadmo i Harmonija pretvorili suseuzmije iu tomoblikunastaviliživjetina Elizejskim poljanama.Kadmov iHar-monijingrobpokazivan jekodEpidamna(današnji Drač). Sina Illyriosa odmah jenakonrođenjaobavilazmijaiprenijelamusvojumagičnusnagu.Zmijasepakdovo-diuvezushetitskomzmijomIlurjankom(Hil luryan kas),prikazanomnareljefimauMalojAziji.Zmijajeigralavažnuuloguiu religijskom životu Ilira. Inače, imenom»Iliri«(Illyri oi)koristilisuseiHelenikakobiopisalisvojenehelenskesusjedenasje-verozapadutijekomII.iI.st.pr.n.e.in.e. Jezik.Kakosuilirskijezicizabilježeninamalenubrojupisanihspomenika,danasje poznato samo pedesetak ilirskih riječi.Ostale su riječihipotetički ilirske, alionekoje su poznate pokazuju indoeuropskipojmovnik. Saznanja o ilirskim jezicimacrpe se iz ukupnosti starogrčkoga jezika,iz ostataka na području starovenetskogajezika, koji je prijelazni između italskih igermanskihjezika,izpovezanostisbalto-slavenskimjezicima,zatimizproučavanjadrevnetoponomastiketeizstarihpredrim-skihzapisa(Skradinskizapisiz339.pr.n.e.,ZapisizGrebasticespočetkaII.st.pr.n.e.,LištanskapločaskrajaIII.st.pr.n.e.idr.),kojiomogućujurekonstrukcijuilirsko-gaalfabeta. Religija. Iliri nisu imali jedinstvenukulturunikonzistentnureligiju.Nekerazli-keuduhovnojimaterijalnojkulturiuočava-juseizmeđujužnoilirskihisjevernoilirskihplemena,primjerice,najužnimpodručjimaraširenjekultzmije,anasjevernimastral-ni kultovi, ponajprije kult Sunca i dr.Nakasnijureligijubitansuutjecajimalegrčkairimskakultura.Naime,oilirskimbogovi-
ILI RI
13
maznase iz rimskoga razdoblja,kadasuim,porimskomuobičaju,dizalispomenikenakojimasepojavljujuioriginalnaimenailirskihbožanstava.Notadajevećdošlodoidentificiranja narodnih božanstava s bo-žanstvimaizrimskogapanteona,atakođeridopojaveznanekaoin ter pre ta tio Ro ma-na – prevođenja autohtonih božanstava urimskipanteon imijenjanjenjihovih ime-naulatinska:kadasuprvidoseljenici,ko-lonisti, legionari i dužnosnici uprave kojisudošli izItalijevidjelidameđubrojnimdomaćimbožanstvimapostoje i takvako-ja odgovaraju božanstvima iz njihove re-ligije,a jezikdomaćegastanovništvanisurazumjeli te su im još i imenaautohtonihkultova zadavala teškoće pri izgovoru, tesukultovenazivalilatinskimimenima.
Ilirisuimalivelikbrojbogova,odkojihsunekipoznatisamolokalno,npr.kodLi-burnasupoznateAnzotica,kojasepoduda-rasrimskomVenerom;božicaIca,kojojjepodignutspomenikuPlominu;teIutossica,Latra iSentona;glavnibogJapodabio jeBindus,zaštitnikizvoraivoda,apovezujesesrimskimNeptunom;Armatusjebiolo-kalnibogratauDalmaciji;najuguilirsko-gapodručjapoznatjebožanskizmijskiparDraconiDraccenaidr. Organizacija. Bavili su se različitimposlovima,uprvomredustočarstvomipo-ljoprivredom–bili suvješti travari, znalisuproizvoditiraznenapitke,avinogradar-stvoimjebiloposebnorazvijenagrana,jerihsusjedičestoopisujukaopijance.Bilisuivještilovci,ribolovci,abavilisuseigu-
ILI RI
14
sarstvom,koje ih jenakraju iuništilo, temetalurgijom. Optužuju ih za prinošenjeljudskihžrtava,asumnjasedajemeđunji-mabiloiljudožderstva,kaoiuSkordiska,kojisusesnjimaposlijepomiješali.Trgo-vinusuprepustilidrugimnarodima–Feni-čanimaiGrcima,kojisujošrazviliiobrt. Plemenasubilaorganiziranaporodovi-ma(dekurijama)ibratstvima,asavezbrat-stavačinilojepleme.Dekurijailirodveći-nomsesastojaood150-200ljudi.Zemljajebilavlasništvobratstvainijesedijelilaobiteljima,nego rodovima.Brojbratstavarazlikovao se poveličini teritorija i brojučlanovaplemena,amogaojebitiodređeni organizacijskom strukturom plemena,npr.uLiburnajebilo12bratstava.Nače-lubratstvastojeprincepsi,ujednoičlanoviplemenskogavijeća,kojemujenačelubiopra e po si tus.MeđuIlirimajebiloiropstva(Ardijejci iDardanci), aunekihplemenaspominjuseiostacimatrijarhata(Liburni).Ilirska»kraljevstva«rasprostiralasusenamalenim dijelovima teritorija koji su na-stanjivaliIliritesenjihovegranice,čaknionihnajpoznatijih,nemogujasnoodrediti.ZajednicaAutarijatapodvodstvomPleuri-asa (330. pr. n. e.) već se smatra kraljev-stvomuopćemsmislu,nonajvažnija ilir-skakraljevstvabilasuonakraljaBardilisaDardanskoga iAgronaArdijejskoga, kojisustvoriliposljednjeinajpoznatijeilirskokraljevstvo. Oko250.pr.n.e.Ardijejcisuosnovaliovećudržavu,kojaseprotezalauzJadran-skomoreodrijekeNeretvenajugsvedorijekeVojuše,sglavnimgradomSkadrom(alb.:brijeg),ukojemjestolovaoardijej-skikraljAgron.Nakonnjegovesmrti230.pr.n.e.naslijediogajemalodobnisinPi-nes, umjesto kojega je vladala njegovamajkaTeuta.OnasepakpovjerilaDeme-triju, zapovjednikuotokaHvara.Kako suIlirinastaviliuznemirivatigrčkekolonijeuJadranskommorugusarenjempoobalama,trgovina je propala, pa suGrci tražili za-štituodRimljana.RimskiizaslanicibraćaKajiLucijeKorunkanijezatražilisuodTe-utedasvojimpodanicimazabranigusare-njepomoru,naštojeonaodgovoriladato
nemožeučinitijerjeIlirimagusarenjedo-puštenopoobičajima.Lucijevodgovordaće»RimljaniIlirevećprisilitidapromijenesvojeobičaje«uvrijedio jeTeutupaga jeonadalanapovratkuubiti.ZbogtogasujojRimljaninavijestilirat,kojisevodio229.i228.pr.n.e.TijekomnjegaiznevjeriojujenjezinpouzdanikDemetrijetejepobje-glauRhizon(Risan).Moralajepristatinamiruzteškeuvjete:ustupilajeRimljanimajužnidiosvojedržave,apodanicimazabra-nilagusarenje;zasjevernipakdiozemlje,kojijemoralapodijelitisDemetrijem,pla-ćalajedanakRimu.PreostalidioardijejskedržaveRimljani suosvojili 167. pr. n. e.,kada je rimskipretorLucijeAnicije svla-daozadnjegakraljaGencija. StrahpredRimljanimaujediniojeilir-skaplemenaizmeđuNeretveiKrke.Glav-ni grad ovoga saveza bio je Delminium(alb.Delminium:pašnjakzaovce)nada-našnjembrduLibuuseluBorčanimakodTomislavgrada, po kojem su plemena usavezudobilaimeDelmati(Dalmati).RatsRimljanimazapočeoje156.pr.n.e. iunjemujekonzulMarcijeFigulvodiorim-skuvojsku, a sljedećegodinenastaviogajeglasovitiPublijeKornelijeScipioNasi-ka.IlirisupobijeđeniiDelminiumjeosvo-jenteseScipioslavodobitnovratiouRim.IpakjeDalmatekonačnopokorio118.pr.n.e.konzulCecilijeMetello,kojijenakontoga dobio pridjev imena »Dalmaticus«.IlirskaplemenakonačnosupokorenauBa-tonskomratu6.-9.n.e. Ilirik. Iako etnonim Ilir zbog velikabrojaužihplemenskihiširihetničkih(ko-jasupreraslakarakterplemena)imenanijelakogeografskidefinirati,onisprvaozna-čuje geografski naziv postojbine ilirskihplemena. Razlikuje se od kasnijega poli-tičko-administrativnoga oblika etnonimaIllyri us, koji označuje stanovnika provin-cijeIlirika,skojimniuetnogenetskomniu geografskom smislu nije sinonim, iakose oba pojma većim dijelom geografskipodudaraju. Naime, od osvojenih ilirskihpodručjarimskijesenatuI.st.pr.n.e.for-miraosvojuprvuprekojadranskuprovinci-juIlirik(Illyri cum),kojajedobilaimepo
ILI RI
15
Ilirima (Ilyrii) i njihovoj zemlji (Illyria). Upravno joj je bio pripojen i teritorij Pa-nonije,aglavnijojjegradbioSalona(da-našnjiSolin).Nakonkonačnogapokorava-njailirskihplemena9.n.e.,podijeljenajenapokrajinePan no nia su per i or i Pro vin-cia Illyri cum (po plemenu Delmata, kojeje pružalo najodlučniji otporRimljanima,nazvana je i Dalmacijom). Dioklecijano-vomreformomIlirikjepostaojednomodčetiriju prefekturaRimskogaCarstva, ko-ja je obuhvaćala gotovo cijeli Balkanskipoluotok,aupravnojebilapodijeljenanadijeceze Illyri cum Ori en ta le i Illyri cum Oc ci den ta le.KonstantinI.VelikiproširenojepodručjenekadašnjeprovincijeIlirikpo-dijelio na trimanje provincije:Dal ma tia, Pra e va li ta na i Epi rus no va.Takvaupravnapodjelauglavnomsesačuvaladodoselje-njaSlavenanaBalkanskipoluotok.Lit.:A.Benacidr.Kul tur na isto ri ja Bo sne i Her-cegovineodnajstarijihvremenadopočetkaturskevla da vi ne,Sarajevo,1966;En ci klo pe di ja Ju go sla-vi je,5,Zagreb,1988;A.Stipčević, Ili ri: po vi jest, životkultura,Zagreb,1989²;Hr vat ska en ci klo pe-di ja,5,Zagreb,2003;M.Zaninović,Ilir sko ple me Del ma ti,Šibenik,2007.
R.Bućan
Novovjekovna uporaba ilirskogaimena.NazivIlirijaoživilisuhumanistiunastojanjudaosuvremenomsvijetugovo-reukategorijamanaslijeđenimaizantičkeprošlosti.Bio jeprihvaćenuznanstvenimiknjiževnim tekstovima, akatkad iu ad-ministraciji,aligraniceteritorijanakojiseodnosionisubile jednoznačne:unekih jeautoraobuhvaćaoDalmaciju(JurajŠižgo-rić), udrugih južnoslavenske zemlje (Lu-dovik Crijević Tuberon, Juraj Križanić),autrećihisveslavenstvo(IlijaCrijević).PojamjedokrajnostirastegnuoPavaoRit-terVitezović uXVII. st. ubrajajućimeđuilirskezemljenesamoČešku,Poljsku,Mo-ravsku, Šlesku iMoskvu nego iAustriju,Veneciju,Tursku iUgarsku.Usporedno snazivomIlirija,uhumanizmusepočeora-biti i naziv lin gua illyri ca kao oznaka zajeziknjezinihsuvremenihstanovnika.Gra-nicenjegovaprostiranjabilesujednakone-jasne kao i granice Ilirije, pa se takokaodomaći ekvivalenti latinskoga naziva po-
javljuju ihrvatski islovinski jezik.Iprvahrvatskagramatika–In sti tu ti o num lin gu ae illyri caeBartolaKašićaiz1604.–unaslo-vunosinazivilirski. Ilirija jenapočetkunovogavijekabi-ladiokulturnogakrajobrazaobrazovanogaEuropljanina,pajetakounjusmještenairadnja Shakespeareove komedije Na TrikraljailiKakohoćeteiz1600.Zatoinijebilo iznenađujućeštosuhrvatskihumani-sti,unastojanjudapovijesnolegitimizira-jukulturnuzajednicuskojomsuseinačepoistovjećivali, posegnuli za ilirskimkul-turnimkompleksom.PrisvajanjesepritomnijeodnosilosamonateritorijIlirijenegoi na cjelokupnu povijest toga teritorija tese teritorijalni identitet nužno isprepletaosetničkimijezičnim.Zanimanjezaantič-kuIlirijupoklopilosektomusaširenjemslavenskeidejeudalmatinskimgradovima(VinkoPribojević,De ori gi ne et suc ces si-bu sque Sla vo rum,1532.;MavroOrbini,Il reg no de gli Sla vi,1601.).Autorikojisusprotumletačkih pozicija veličali slaven-ski svijet proglasili su antičke Ilire Sla-venima, a povijesti Ilira pristupali su kaodijelu slavenskepovijesti,pri čemusunalogički vratolomne načine povezivali te-zuodolaskuSlavenasasjeverastezomoautohtonostitobožeslavenskihIlira.BorbailirskihplemenasRimljanimaidealiziranaje,ailirskivladari,posebicekraljicaTeuta,zauzelisuistaknutomjestoupanteonudo-maćetradicije,skupasrimskimcarevima,kršćanskimsvecimaipapamačijejepod-rijetlobilovezanouz teritorij Ilirije. IvanTonkoMrnavić(Vi ta Iusti ni a ni,oko1620.)u tomjeduhu icaraJustinijanaproglasioSlavenom te rekonstruirao njegovo tobo-žnje slavensko ime–Upravda. Ilirska le-gendapostalajetakovažandiokolektivnihpredodžaba o podrijetlu vlastite narodnezajedniceiodsamihjepočetakaobilježilahrvatskoslavenstvo. Udobaprotureformacijeilirski jekul-turni kompleks postao važnim idejno-propagandnim sredstvom u nastojanjimaKatoličke crkve da na Balkanskom polu-otokupotakneprotuturskeakcijeipostignecrkveno ujedinjenje. Ostvarenju te politi-
ILI RI
16
ke služile su institucije koje su osnovaneupravos tomsvrhom,primjericeCol le gi-um Illyri cumuLoretuiliAca de mia lin gu ae illyri cae.OnesubilenamijenjenenesamokatoličkimnegoipravoslavnimSlavenimajer jecrkvenapolitikanapodručjimapodturskom vlašću bila usmjerena na prido-bivanje pravoslavnoga stanovništva. ZatosuizkrugovabliskihkongregacijiDe pro-pagandafide ipoteklimnogipromicateljiilirskogaimenailegende,amnogijeziko-slovni radovi iz toga doba imali su zada-ćustvoriti temeljezazajedničkiknjiževnijezik koji bi omogućio doticaj s najširimmasama balkanskih Slavena.Ta se težnjasvojemu ostvarenju približila u novošto-kavskoj ikavskojpismenosti franjevaca izprovincijeBosneSrebrene,čijijejezikna-zivan naizmjence bosanskim, hrvatskim,slovinskimiliilirskim.Osimtoga,pojedinielementi ilirske legende i pojmovlja, ko-ji su svedotlepripadali ponajprije elitnojkulturi,upravosunastojanjimafranjevacakao»potonulodobro«ugrađivaniiupopu-larnuknjiževnostzapuk.UnjojsuidaljepoistovjećivaniIliriiSlaveni,aizprijašnjeje ilirskekulturne tradicijepreuzet ikata-log junaka.Vrhunac je toga tipa književ-nostiRaz go vor ugod ni na ro da slo vin sko ga dalmatinskoga franjevca Andrije KačićaMiošićaiz1759. UXVIII. st. naziv ilirski jezik sve seviše širio i u tekstove koji nisu bili pisa-ni latinskim jezikom, a ilirska se legendaustalila zahvaljujući brojnim nekritičkimraspravamaoautohtonostiSlavenanaBal-kanu, o Ilirima kao njihovimprecima i oilirskomjezikukao izvorusviheuropskihjezika(npr.MatijaPetarKatančić).Pojamubrzo dobi-va ikonkret-ne politič-ke uporabe,t e m e l j e n enajčešće nanjegovim ši-rokim južno-slavenskimaspiracijama,
koje su tuđimvladarimaomogućile nese-lektivno pristupanje etnički miješanomudomicilnomu stanovništvu. U administra-tivnonazivljenapodručjuHabsburškeMo-narhijeulazi1745.,kadjeMarijaTezerijaosnovala Ilirsku dvorsku komisiju (dvijegodineposlijepreimenovanajeuHof de pu-tationinTransylvanicis,BanaticisetIllyricis)kaoposebnotijelozapitanjapoložajaSrbauHabsburškojMonarhiji.Ukinutaje1777.,au istusvrhuLeopoldII.osnovaojeIlirskidvorskiured(Can cel la ria Illyri ca auli ca),kojijedjelovaood20.II.1791.do3.VI.1792.PočetkomXIX.st.Napoleonjeosvojeneslovenskeihrvatskezemljepo-vezaouIlirskepokrajine1809.-13.Unjimajeafirmiranaidejaoilirskomjeziku,aza-uzimanjezaslovenskiihrvatskijezikpre-šlojeizkulturnoganapolitičkopodručje.NakonNapoleonovaporaza,Austrijajenapodručju Ilirskih pokrajina osnovalaKra-ljevinuIlirijukaoposebnukrunskuzemlju,kojajepostojala1816.-48.ULjubljanijeutomrazdobljuizlaziloregionalnokranjskoglasiloIllyrichesBlattzumNutzenundVernu gen1819.-46. Nejasnost ineodređenostpojmova Ili-rijaiilirskijezikomogućilajenjihovura-znolikuuporabuu različitim ideološkim ipolitičkim kontekstima te im je, pomaloparadoksalno, osigurala snažan performa-tivnipotencijal.IakosuusamooznačivanjupovremenorabljeniiizvangranicaunutarkojihćeuXIX.st.izrastimodernahrvatskanacija (npr. u slovenskomprotestantskompokretuuXVI.st. iliu tekstovimaĐurđaBrankovićasprijelomaXVII.iXVIII.st.),bili su osobito rašireni i prihvaćeni upra-vo na hrvatskometničkompodručju.Od-
ražavalo jeto posebnupolitičku ikulturnu si-tuaciju po-d i j e l j e n i hhrvatskih ze-malja, zbogkoje su gra-nice terito-
ImenovanjejezikailirskimuSubotičkomstatutuiz1779.
ILI RI
17
rija koji se smatraovlastitimbile nejasneinisusepoklapalesaktualnimpolitičkimjedinicama,pajeneprecizanpojamzapra-vobiodobrodošaoupokušajudaseoznačinadregionalna kulturna pripadnost. Nai-me,pojamhrvatskinakon turskihosvaja-njasvesečešćepovezivaoshrvatstvomupolitičkomsmislu–tj.sasjeverozapadnim»ostatkom ostataka«, koji je bio izravninasljednik političkih tradicija HrvatskogaKraljevstva–dokjenadrugimpodručjimamorao konkurirati regionalnim nazivima.Pojamilirskitakoje,sjednestrane,počeoigratiuloguujediniteljahrvatskihzemalja,asdrugejestrane,otvarajućisepremaju-žnom slavenstvu, otežao određivanje vla-stitaidentiteta. Pokazalosetoosobitood1830-ih,kadsupredvodnicihrvatskoganarodnogapre-poroda preuzeli ilirski kulturni komplekskao dio programa izgradnje južnoslaven-ske kulturne zajednice. Pojam Ilir pri-hvaćen je kao naziv za narod koji je tre-baoobuhvatitisveetničkeskupineJužnihSlavena.Smatralosepritomdajetemeljniuvjet za to sloga između pojedinih granajužnoslavenskogastabla,pajenekadašnjaIlirija funkcionirala kao retrospektivnautopija,smještenauzlatnomvijekuprvot-nemeđuslavenskesloge(IvanMažuranić,Vje ko vi Ili ri je,1838.),doksenjezinporazu sukobu s Rimljanima interpretirao kaorezultat unutarnjih neslaganja, zbog kojihje Ilirija postala plijen stranih sila (Dimi-trijaDemeter,Teuta,1844;AntunNemčić,Pu to sit ni ce,1845.).Iprvajehrvatskapo-litičkastranka1841.utemeljenapodnazi-vomIlirskastranka,asvrhajojjebilapoli-tičkaprovedbailirskogaprograma.Nakonzabraneilirskogaimena1843.djelovalajepodimenomNarodnastranka. Porast povijesnoga kriticizma, porazilirizmakaoideologijesopćejužnoslaven-skim aspiracijama te kristalizacija hrvat-skenacionalnesvijestibilisurazlogštojeudrugojpoloviniXIX.st. ilirskonazivljeodbačeno,ailirskalegendagurnutauzabo-rav.Utemeljukoncepcije ilirizamaležaloje,naime,uvjerenjeojezičnomzajedništvujužnihSlavena,kojejeproizlaziloizstvar-
ne jezične srodnosti i iz nedostatka nor-miranihknjiževnih jezika,ali i iz slabostiondašnjihznanstvenihteorija,povijesnihilingvističkih,tenezrelekoncepcijenaroda,premakojojjezanastanaknarodabilodo-voljnoispunjenjekriterijajezičnogazajed-ništva. Izgrađenana lažnimpretpostavka-ma,ilirskajeideologijadoživjelaneuspjehjerjenisuprihvatiliniSlovenciniSrbi,nopokazala se uspješna kao hrvatski nacio-nalni integracijskiprogram.Nonazivilir-ski,koji jeupočetkubiokoristanjernijedavaoprednostnijednoj regiji, u trenutkuusponaintegracijskihprocesaodbačenjetejeustupiomjestonazivuhrvatski. UBačkoj tenapodručjusjevernijeodnje(svedoErčina,Tukuljeidrugihmjestaiz budimske okolice) ilirskim su imenomoznačivani katolički doseljenici iz Sla-vonije, banskeHrvatske,Dalmacije iBo-sne.Taj jenazivbiouuporabiponajprijeuCrkvi,alislužilesusenjimepovremenoisvjetovnevlasti.Konkuriraomu jeu tojuporabikadštoinazivRaci,kojijeuMa-džarskojdodanasočuvankaonazivjedneodtamošnjihhrvatskihskupina,nastanjeneuDušnoku.Nokao što jenazivRacibiouobičajenaoznakazaSrbe,pamujedoda-vanatributkatoličkikadseodnosinaHr-vate,takojeinazivIlirbiočešćizaHrvate,pamu je dodavana sekundarnaodrednicapravoslavnikadseodnosionaSrbe.Ipak,uporabailirskogaimenaimalajenaglašenuslužbenudimenziju,naštoupućujeitoštoje hrvatsko stanovništvou sjevernojBač-koj sebe najčešće nazivalo DalmatincimailiDalmatama(tajsunazivrabiliimjesnifranjevci),aodsredineXIX.st.prevlada-lisuslužbeninaziviBunjevci(zaskupineokoSubotice,SomboraiBaje)iŠokci(zapodunavskasela),kojesupreuzeleisameskupinetesuseodržalidodanas.Lit.:En ci klo pe di ja Ju go sla vi je,5,Zagreb,1988;J.Horvat[S.Bačić],Obunjevačkomimenu,u:Do-da tak za zna nost, kul tu ru i umjet nost, Žig,br.50,Subotica, 1996; J. Rapacka, Leksikon hrvatskihtra di ci ja,Zagreb,2002;Z.Blažević,Ili ri zam pri je ili ri zma,Zagreb,2008.
P.Vuković
ILIR SKI KA LEN DAR
18
ILIR SKI KA LEN DAR,kalendarpodunav-skihHrvatakojijeskraćimprekidomizla-ziouBudimu1745.-1823.Do1786.izda-valisugafranjevcipriBudimskomkrugu,aurednicisubilifraJerkoLipovčić(1745.-54.),fraEmerikPavić(1755.-80.)ifraMa-rijanLanosović(1781.-86.).Nakonkratkaprekidakalendarjenastavioizlaziti,najpri-jeuuredništvuIvanaMatkovića,odvjetni-ka (1792.),anakonnjegaurednici subilifraAleksandarTomiković (1793.-1813.) iAntunNađ,odvjetnik(1814.-23.).Lit.:M.Evetović,KulturnapovijestbunjevačkihišokačkihHrvata,Subotica,2010;S.Bačić,PrilogpovijestinarodnihkalendarakodBunjevacaiŠo-kacauBačkoj,Subotičkadanica(nova):Kalendarza2003.godinu, Su bo ti ca, 2002.
S.Bačić
ILIR SKI PO KRET, naziv za nacional-ni, kulturni i politički pokret uHrvatskoj1835.-48.,uhistoriografijiuuporabiikaosinonimzahrvatskinarodnipreporod.Nik-nuojekaorezultatgospodarskoga,politič-koga i društvenoga razvojaHrvatske, a usvezi s procesom oblikovanja europskihnacijauXIX.st.Procesnacionalneintegra-cijepotaknulajejezgravodećegadruštve-nogasloja,kojajenacionalno-političkimikulturnimradomželjelaobuhvatitisavhr-vatskinarod.Djelujućiuuvjetimanjemač-ke imadžarskeprevlasti, ilirski jepokret,poputpokretaostalihslavenskihnarodauHabsburškojMonarhiji, razvoj nacije sta-vljao u širi slavenski okvir, pri čemu jeizmeđuslavenskeihrvatskeidejeinterpo-lirana ideja o južnoslavenskoj etničko-je-zičnoj cjelini nazvanoj ilirskim imenom.Pritom se polazilo od hrvatske kulturnetradicije i tadašnjepovijesnepredodžbeojužnim Slavenima kao potomcima staro-vjekovnihIlira. Pokret je 1830-ih godina poveo jezi-koslovac,novinar i političar LjudevitGaj(Krapina, 1809. – Zagreb, 1872.). On jebionačelunovognaraštajamladihhrvat-skih intelektualaca,koji supodutjecajemnacionalnogabuđenjasusjednihNijemaca,MadžaraiTalijanaželjelisličnedruštveneikulturnepromjeneiuvlastitunarodu.Ukulturnompogleduilircisusezauzimaliza
idejukulturnogapribližavanjasvih južno-slavenskihnarodaradisuprotstavljanjasvejačojmadžarizacijiigermanizaciji,doksuse u političkom pogledu zauzimali za hr-vatske državne interese – očuvanje poli-tičkogasuverenitetaTrojedneKraljevineinjezinoujedinjenje s hrvatskimzemljamakojesuostaleizvannje(ponajprijesDal-macijomiVojnomkrajinom). Pokret je dobio ime po staroj rimskojprovinciji Iliriji, odnosno prema antičkimIlirima,kojisuunjojživjeli.Ilircisutimenastojaliafirmirati imekojesevećstolje-ćimaprijekoristilokaozajedničkazemljo-pisnaodrednicazakrajeveizmeđuJadran-skogmora iDrave, a u tom smislu i kaozajedničko imezasveJužneSlavenekojisuživjelinatomprostoru.Afirmacijailir-skoga imenabila jevažna jersusenjimeJužni Slaveni povezivali s cjelokupnimpredslavenskim kulturno-povijesnim na-slijeđem.Osim toga, ilirsko je ime imaloneutralno značenje u pitanju političkogaidentiteta jer suHrvati tada bili razdiranivlastitim regionalizmima (slavonstvom,dalmatinstvom,»horvatstvom«),ailircisuvjerovalidaćetakvoneutralnoimeprivućiidruge južnoslavenskenarode,ponajprijeSrbe. Vodstvopokretačinilisuvećinompri-padnici građanskoga staleža, što je bilavažna novost jer su 1830-ih pravo sudje-lovanjaupolitičkomživotuTrojedneKra-ljevine idalje imali samoplemići.Među-tim, društveno djelovanje mladih iliracaimalojetolikiutjecajnatadašnjehrvatskodruštvodajeotvorilovratapolitičkogaži-vota pripadnicima građanskoga staleža itimepripremiloHrvatskunaukidanjesta-leškoga društva.Usprkos tomu, pokret jeimaopotporu imeđupripadnicimahrvat-skogaplemstva–najvećipobornikiliracabiojegrofJankoDrašković(Zagreb,1770.–Radgona,1856.),kojiseodnjihrazliko-vaonesamopostaleškojpripadnostinegoi generacijski. Njegovo djelo Di ser ta ci ja ili ti raz go vor da ro van go spo di po kli sa rom (1832.)predstavljalojeprogramnarodno-gapokretakojiseucijelostipoklapaoste-žnjamailiraca.
ILIR SKI PO KRET
19
Pokret jedobiovelikupotporuusvimhrvatskimkrajevimaiuspiojeuprevlada-vanju sukobljenih regionalnih identiteta,jerjesvedotadapostojalatendencijastva-ranjazasebnoga»horvatskoga«,dalmatin-skoga i slavonskoga političkog identiteta,uz paralelnu ideju oblikovanja posebnihjezičnih standarda. Ljudevit Gaj upravoje na području oblikovanja zajedničkogaknjiževnoga jezika uspio najviše. Prvo je1830. u Budimu objavio Krat ku osno vu horvatskoslavenskoga pravopisanja, či-mejeznatnounaprijediohrvatskipravopis,a zatim je 1836. svojeNovine horvatzke,
koje su od 1835. izlazile na kajkavskom,preimenovaouIlir ske na rod ne no vi ne(od1843. Na rod ne no vi ne,kakoseidanaszo-vu)teihpočeoobjavljivatinaštokavštini.Prihvaćanje štokavskoga narječja kao za-jedničkeosnoviceomogućilojestandardi-zacijuhrvatskogaknjiževnogajezika,štojebiopreduvjetzanjegovouvođenjeuupra-vuiškolstvo.Takoje1846.nazagrebačkojKraljevskojakademijiotvorenaprvakate-drahrvatskogajezika,avećsljedeće1847.hrvatskijeuvedenuškoleiupravuTrojed-neKraljevine.Uzpreporodnaglasilanik-nule su imnoge nove ustanove: Sabor je1836.donioodlukuoosnivanju»učenogadruštva« (prethodnik današnjega HAZU),od1838.osnivaju sečitaoniceugradovi-ma (u sklopu zagrebačke 1842. osnovanajeMatica ilirska, koja 1874. preimenova-nauMaticuhrvatsku),1841.osnovanojeHrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo,1846.utemeljenisuNarodnimuzejiPrvahrvatska štedionica, a nastaju i književnadjelakojasupoložilatemeljmodernojhr-
vatskojkulturi. Ilircisuse1841.političkiorganizirali u Ilirsku stranku (1843. prei-menovana je uNarodnu stranku). Iako jesredištepreporodnogaradabiloucivilnojsjevernoj Hrvatskoj, pokret je okupljao isuradnike izVojnekrajine,Dalmacije, Is-tre,BosneiHercegovine,aliiizzapadnihijužnihugarskihžupanija. U Dalmaciji, koja je bila pod austrij-skomupravomistalijanskimkaoslužbe-niminastavnimjezikom,pokretseraširioosobitonakonGajevaputovanja1841.poDalmaciji.Međubrojnimpristašamanapo-seseisticaladubrovačkaskupinailiraca,automjeduhu1845.-46.uređivanaiZo ra dal ma tin ska,prviknjiževničasopisnahr-vatskomjezikuuDalmaciji,kojije1844.uZadrupokrenuoAnteKuzmanić.Onje,sasvojestrane,okosebeokupiokrugistomi-šljenika (Zadarska filološka škola) zasni-vajućihrvatstvonaštokavštiniiikavskomnarječju,anjegovodjelomičnoneslaganjesilirskomideologijombilojeutomštojehrvatstvo stavljao izvan južnoslavenskihokvira. UIstri,podaustrijskomupravomsvla-dajućim talijanskim slojem, u hrvatskimpreporodnim kretanjima u prvoj poloviniXIX.st.sudjelovalisuuglavnompojedinciizredasvećenstva.PetarStudenac(Rijeka,1811.–Kanfanar,1898.),prvihrvatskipre-poroditeljizIstre,dopisivaoseisurađivaojesGajem,ucrkvijepropovijedaohrvat-ski,biojemeđuosnivačimaMaticeilirske,širio jeGajevubudnicuJoš Hor vat ska ni pro pa la idr.Drugi jevažanGajevsurad-nik izIstrebioJurajDobrila(VeliJeženj,1812.–Trst,1882.),kojisezaškolovanjauKarlovcuiGorici1830-ihpribližioide-jamahrvatskoga islovenskoganarodnogapreporoda. UBosniiHercegovinipokretjeuglav-nomvezanzadjelovanjefranjevacakojisuse1830-ihi1840-ihškolovaliuHrvatskojiUgarskojteondjepostajalivatrenimilir-cima(MartinNedić,IvanFranjoJukić,Gr-goMartićidr.).NakonpovratkauBosnuiHercegovinu,okupljeniokoJukića,nasto-jali su ostvariti ono što su ilirci, okuplje-niokoGaja,učiniliuHrvatskoj:osnovati
LjudevitGaj
ILIR SKI PO KRET
20
književno društvo poput Matice ilirske uHrvatskoj,osnovatitiskaruimuzej,pokre-nutilist...Iakonisudobiliodobrenjevlastizaosnivanjetihdruštava,razvilisuznatnuknjiževnu,kulturnu,znanstvenu,prosvjet-nuipolitičkuaktivnost. Kada je zbog Gajeva političkoga dje-lovanjauBosni iHercegovini ilirsko imezabranjeno 1843., ono je zamijenjeno hr-vatskim,no iako je1845.ponovnodopu-štenanjegovauporaba(osimupolitičkomeživotu),pokretseuglavnomograničavanamatičnohrvatskopodručje. Upolitičkomsmislupripadnicipokre-tabilisuglavninositeljizbivanja1848./49.ukojima je srušen staleški sustav i uspo-stavljenomoderno građansko društvo. TasuzbivanjapokazaladasuHrvatinačeluspripadnicima ilirskogapokretausvojimidejama društvenih promjena bili ravno-pravniostalimeuropskimnarodima,aka-kojeilirskipokretoznačiopočetakobliko-vanjamodernogahrvatskoganacionalnogaidentiteta,nazivaseihrvatskimnarodnimpreporodom.Takojeostvariosvojuosnov-nu zadaću integriranja širih društvenihslojevauhrvatskunacijuidaopoticajezaosnivanje ustanova potrebnih društvu naprelaskuizfeudalnihodnosaukapitalistič-ke te iz staleškoga u građansko društvo.Međutim,uDalmaciji i Istri,koje subilegospodarskislabijerazvijeneiukojimajebilaprevlasttalijanskogaipotalijančenogaelementa,hrvatskipreporodnipokretdobiojepunintenzitetizavršenjetekudesetlje-ćimanakonzavršetkailirskogapokreta. Izvanhrvatskoganacionalnogakorpusapokretnijenaišaonašireprihvaćanje,iakojeimaopristašameđuSrbimauHrvatskojtemeđu Slovencima uKoruškoj i Štajer-skoj.Vodećisrpskiislovenskiintelektualcitogadobanisugaprihvatilipajeidejakul-turnoga i političkoga približavanja južnihSlavenatadaostalaneostvarena.Pokretjeimao slab odjek i uBačkoj.Većina ugar-skihSrbabilajeizrazitoprotividejeiliri-zma smatrajući da se time nastoji uništitisrpski identitet. Među Srbima u Bačkojimao je potporu samo u krugu ljudi oku-pljenihokonovosadskogaalmanahaBačkavi la1841.-45.
Odjeci među ugarskim Hrvatima. Iako je pokret imao odjeka u zapadno-ugarskih(Gradišćanskih)HrvataaliimeđupečuškimHrvatima(osnivanjeIlirskečitao ni ce1839.),njegov jeutjecajbioznatnoslabijimeđubačkimHrvatima,ponajprijezbogtogaštojenjihovoplemstvoigrađan-stvo tadavećuvelikojmjeribilomadža-rizirano.Međutim,ilirizamjeipakimeđubačkim Hrvatima imao pristaše, osobitomeđufranjevcimahrvatskenarodnostikojisudjelovaliuBačkoj.JednopismofraKajeAgjića,kojeje29.XI.1836.uputioLjude-vituGaju,dokazujedajebajskifranjevačkisamostanbiopretplaćennaGajeveIlir ske
na rod ne no vi ne.Agjić jeGajunapisaodajebajskisamostanpretplationovinenaimefraMarcelinaDorića (Baja, 1806. –Bač,1853.), profesora i dekana bogoslovneškoleuBaji,paseovajmožesmatratijed-nimodpobornikaiširiteljailirizmameđubačkimHrvatima. PajoKujundžić iMijoMandićspominjudasusudioniciilirskogapokretameđubačkimHrvatimabiliibra-ćaVranjeiVinceZomborčević,kojisuta-kođerprimaliIlir ske na rod ne no vi ne.IakoMandić navodi da su braća ZomborčevićbilijedinibunjevačkiilirciuBačkoj,pismofraKajeAgjićaodajeda je ilirizam imaopristaša i u Baji, odnosno da je tamošnjifranjevačkisamostanvećtadaigraovažnuuloguunacionalnompreporodubačkihHr-vata.NosličnokaoiuIstri,dopravoga(uovomslučajuitzv.zakasnjeloga)narodno-gapreporodameđubačkimidrugimugar-skimHrvatimadošlojetekudrugojpolo-viniXIX.st.podvodstvombiskupaIvana
FranjevačkisamostanicrkvauBaji
ILKIĆ
21
Antunovićainjegovihsljedbenika,kojijeprihvatiolingvističkeipolitičkesljedbeni-keiliraca–jezikZagrebačkefilološkeško-leiStrossmayerovojugoslavenstvo,alije,za razliku odDalmacije i Istre, preporodugarskihHrvataostaonezavršendoraspa-daAustro-Ugarske.Lit.:Književnisever,3-4/21927,Subotica;I.Ma-muzić,IlirizamiSrbi,Rad JA ZU,knj.247.Zagreb,1933;Ilir ski po kret i Hr va ti u za pad noj Ugar skoj :ZemaljskimuzejGradišća,Željezno,od4.lipnjado27.rujna1987/DieIlliryscheBewegungunddie Kroaten in Westungen : BurgenlaendischesLandesmuseum, Eisenstadt, vom 4. Juni bis zum27. September 1987, Katalog izložbe, Zagreb,1987;En ci klo pe di ja Ju go sla vi je,5,Zagreb,1988;T. Ma can, Povijest hrvatskog naroda, Zagreb,1992;Hr vat ski lek si kon,1-2,Zagreb,1995-1997;Hr vat ska en ci klo pe di ja,4,Zagreb,2002;R.Sken-derović,Sudjelovanjeslavonskihfranjevacauna-cionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom19. ipočetkom20.stoljeća,Scri nia sla vo ni ca, 6, SlavonskiBrod,2006;Istar ska en ci klo pe di ja,Za-greb,2005.
R.Skenderović
ILKIĆ,Stefan (Sombor, 15.VI. 1875. –Sombor, 9. V. 1963.), pravoslavni sveće-nik,učitelj,publicist,kulturnidjelatnik.Urodnommjestu završio je osnovnu školu,gimnazijuiučiteljskuškolu1893.,gdjejenakontogabioučiteljikatehetauSrpskojpravoslavnoj školi s prekidima do 1908.Tad je napustio učiteljski poziv i zamo-našioseumanastiruuĐali.UKikindi jebio skrbnikmanastira i kateheta u držav-nojgimnaziji1908.-14.Zavrijemeratabioje vjeroučitelj u somborskoj gimnaziji do1917.,kadajepostavljenzaadministratoraeparhijeuAraduiTemišvaru.Ondjejepre-davaoupijarističkojgimnazijiivišojtrgo-vačkoj školi.Nakonpovlačenjanjemačkevojske izArada15.XI.1918.organiziraojesvečanidočeksrpskevojske,ajošprijenjezinaulaskabio jepredsjednikmjesno-gasrpskogaNarodnogavijeća,kojejedje-lovalodoulaskarumunjskevojskeugrad19.V.1919.Nakonpovlačenjasrpskevoj-skeostaojeuTemišvarukaoadministratortemišvarske eparhije i nadzornik Srpskepravoslavneosnovneškole.Unjojje,me-đu ostalim, u ljeto 1920. organizirao prvitromjesečni tečajzaučiteljekojisuposli-
jeradiliusrpskimškolamauRumunjskoj.USomborsevratio1920. te jeondjepo-stavljenzanastojateljaZadužbineStevanaKonjevića(današnjimanastirsv.Stefana).Bio jeupravnikGradskeknjižnice1921.-41.,aistodobnojeradioiuučiteljskojško-li teposlijeugimnaziji, gdje jepredavaovjeronauk te umadžarskim odjelima srp-skijezik.PredizbijanjeDrugogasvjetsko-garatazauzimaosezaekumenskidijalog,anjegovreferatnatutemuMaticasrpskanije htjela tiskati. Nakon rata Zadužbinajeprestalapostojatijerjenjezinaimovinapotpala pod udar agrarne reforme. On jeotadadokrajaživotabioparohutzv.Ma-lojpravoslavnojcrkviuSomboru. Bio je aktivanumnogimsomborskimudrugama: predsjednik udruge mladežiNa pre dak, tajnik Srpske čitaonice i Do-brotvorne zadruge Srpkinja Som bor ki nja, predsjednikSrpskepjevačkedružine,Srp-skoga omladinskoga kola i PovijesnogadruštvauSomboru.PrijePrvogasvjetsko-ga rata surađivao je u somborskomŠkol-skom li stu i Slo gi,poslijejesuradniknovo-sadskogaBra ni kaisrijemskokarlovačkogaSrp sko ga Si o na.Pokrenuojeiizdavaoča-sopisDuhovnastraža1928.-41.,urediojekalendarSinodaSrpskepravoslavnecrkveCr kva za 1934. i 1935. Kao predsjednikPovijesnogdruštvauSomborusasuradni-cima izdao je 1937.Go di šnjak Isto ri skog dru štva u Som bo ru, a u SpomeniciUčiteljskeškoleuSomboru17781953objaviojenekolikočlanakaizgradskepovijesti. IzravnoseupovijestipodunavskihHr-vatapojavljujenajprijeuvrijemetzv.san-tovačkogaslučaja,kadaje1899.upućenuSantovokaoispomoćparohuMilutinuGa-vriloviću radi prelaska santovačkih Šoka-ca napravoslavlje.Organizirao je za njihprethodnu vjersku pripremu – poučavaoihosnovamapravoslavnevjere,pjevanjuimolitvama na crkvenoslavenskom jeziku,vodioihuobilazaksrpskihmanastirauju-žnojUgarskojisl.PoslijesevećidioŠoka-cavratiouKatoličkucrkvu,aliseotomuhistoriografijimalopisalo. Takođerseizmeđudvajusvjetskihrato-vapojaviokaojedanodautoraprilogaute-
ILKIĆ
22
matskombrojuunitarističkogasubotičkogaKnjiževnoga severa naslovljenoga O Bu-njev ci ma (ur.Milivoje Knežević) svojomraspravomBunjevciimađarizacija.UnjojjeizniočimbenikemadžarizacijeBunjeva-cauUgarskoj:nerazvijenanacionalnasvi-jest i slaba tradicija; rimokatolička crkvasodnarođenimbunjevačkimsvećenicima;nepostojanje autonomnih škola s vlasti-timnastavnimjezikom;nedostatakvlastitekultureiustanovasbunjevačkimobilježji-ma;slababunjevačkainteligencija,kojasezaradosobnoganapretkamadžarizirala.Učlankunavodiizanimljivenapiseizneko-likosrpskihnovinaiz1860-ihoBunjevci-ma:»Položajnjihovčini,daostavivšisvo-je,prigrlitimorajumađarskeinterese,akohoće,dasepokažu,dasuuživotu;atooničinestakvomvatromidušmanstvompre-masvomrođenom,dakadgodnanjihpo-mislimo,odmahsesetimonašeposlovice,dajepoturicagoriodTurčina«,ilipakzaslučaju somborskojgradskojupravi:»Zasada se u varoškim zvanijama po jesena-šnjemzaključenjuobštinskomsviposlovivodenasrpskomjezikuslatinicom.Srbljisu na ovo pristali samo iz ljubavi premasvojojbraćiBunjevcima,utojnadeždi,daće ovi toga radi skloniti na to, da svojimjezikompišu;alinavelikužalostnašuču-jemo,dazvaničniciiobštinaririmskeveresovimnisuzadovoljni,negoželeinasto-javaju svom snagom, da ovde mađarskijezik zvaničnim postane«. U članku onjoš zagovara ekumenizam između katoli-ka i pravoslavnih,kao idaBunjevci svoj»provincijalniineumesninacionalnisepa-ratizamsvakakotrebadažrtvujudržavnojidejinarodnogjedinstva«tedanepotrebno»demonstrujuprotivsvetkovanjauspome-neSv.Save«.Lit.: O Bu njev ci ma, Književni sever, 3-4/1927,Subotica;RaspećesrpskognarodauSremu1914godine iMadžari : Samadžarske granice :Bajski tro kut : Sent-An dri ja,NoviSad,1936;S.Va-siljević,Zna me ni ti Som bor ci,NoviSad,1989;M.Vojnović,Sombor:Ilustrovanahronika,Sombor,1999; L. Kljajić,Arhimandrit Stefan Ilkić 1875-1963, Zbor nik Ma ti ce srp ske za isto ri ju,br.69-70,NoviSad,2004.
S.Bačić
ILO VAC→Rajić,Blaško
ILOVAC,Mil.→Knežević,Milivoje
ILOVAČA(dij.žutazemlja,madž.agyag,sárgaföld),pjeskovitaglina,građevnima-terijal. Sadržava veći dio kvarcnoga pije-skarazličitekrupnoće,aliidrugeprimjese,osobito oksida željeza (30-70%).Različi-te je boje, no najčešće žute i crvenkaste.Pripadautzv.masnuzemlju,kojaselakovlažiimijesiteseodnjeizrađujeizemlja-no posuđe, kalupi i figure. Zbog iznimnopovoljnih svojstava za graditeljstvo, za-stupljenajeusvimcivilizacijamakaone-zamjenjiv građevni materijal, počevši odprahistorijeiantičkihkulturasvedodanas.PosljednjihdesetljećaXX.st.gubisvojpri-matspromjenommaterijalaitehnologijaugrađenju. Za područje sjeverne Bačke, odnosnoTelečke visoravni, bila je i ostala glavnigrađevnimaterijal.Iznimnojepovoljnazagradnjukućaipomoćnihobjekataodnabo-ja.Dobarjeitoplinskiizolator.Tloodve-zivnihmaterijalakoječinipjeskovitaglinanesigurnojeakosadržavapodzemnevode–nepostojanajenavlaziimrazutesela-koraspada.Stogasegrađevinskimpravil-nicimapočevšiodXIX.st.propisujedasetemeljnizidovizakućeodnabojagradeodopekedovisine»sokle«,kao ipododžak,centralnoložišteupanonskojkući,budućidasedimnjakdotadagradiooddrveta,pasu zbog krovnoga pokrivača od trske po-žaribiličesti.Isprvasuizabatigrađeniodtrskeiobljepljivanižutomzemljomsvanj-skeiunutarnjestraneteličenivapnom. Osim kao sirovina za naboj, koristilasejošudvamaoblicima.Jedanjeopekailipečena ilovača,adrugičerpićilinepečena ilovača,tj.»valjak«.Opekaseizrađujeodilovače,kojajeumjerenemasnoćeipečeseuposebnimpećima,doksečerpićizrađujeodposneilovače,sdodatkomslamekakobisepovećalaunutarnjavezaičvrstoća,tesesušinasuncu.Tehnologijaproizvodnjeopeke nije se bitnomijenjala jer se dobi-vapečenjemupećima.Mijenjalesusesa-modimenzije–uovompodnebljusvedo1932.bilajeuprimjenitzv.austro-ugarska
ILKIĆ
ILOVAČA
23
opeka ili opeka starog formata (29 x 14x6,5cm), i teksu tadauvedenenovedi-menzije(25x12x6,5cm).Povrstamaserazlikuju puna, šuplja, fasadna, radijalna,šamotna,klinker-kolovoznaidr. Ugraditeljskomsmisluvažnojeistak-nuti da je tzv. panonska kuća građena odautohtonoga materijala: nabijala se žutazemlja, uz dodatak veziva – biljnih vlak-nastih materijala (rezana slama, pljeva isl.),dokjekrovnipokrivačbioodtrskeizokolnihritova.Upotpunostijezadovolja-valaklimatskeuvjete:uvrućaljetaukućijebilohladno,auhladnezime–toplo,za-hvaljući»pododžaku«ibanja-pećima(kojeseusomborskomkrajunazivajupaorskimpećima). I okućnica, tj. prateći objekti u
njoj,takođersugrađeniodilovače,odko-jihvrijediistaknuti»krušnupeć«udvori-štu (»avliji«), koja se koristila samo ljetiza pečenje kruha, a građena je na jednaknačinkaoibanja-peć:odbubaljasačinje-nihodilovače,bilajestožastooblikovanaioličenazagašenimvapnom,kaoisvidrugiobjektinasalašima,zbogkemijskereakci-je tih dvajumaterijala, ali jednako tako iizhigijenskihrazloga.Drugijekokošinjac–takođerjegrađen uoblikustošca, uzpri-mjenu trske oblijepljene žutom zemljom.Polovicom XIX. st. trsku je zamijenilaopekastarogaformata,alijeoblikzadržan,kao i primjenamaterijala.Treći je ambarpravokutnoga oblika za čuvanje pšenice.Gradiseodpletera–vrbovapruća,saza-obljenimkutovima. S unutarnje i vanjskestraneoblijepljivaoseilovačomiličioza-gašenimvapnom.Sastavnidiokonstrukci-jesusaonikeoddrvetaudonjemdijelu,a
pokrivanjedvovodnimkrovom,upočetkutrščan,unovijedobaodcrijepa. Sobziromnaprirodnedanostiikonfi-guracijuterenatefizičke,geografske,geo-morfološke i pedološke karakteristike tla,izmeđumnogobrojnihvodotokovaTelečkevisoravni postojali su tzv. dolovi – koritaprirodnihvodotokova,itzv.grede–uzvisi-nekojesučinileobaluilikoritovodotoka.Upravosuonipostali»majdani«zaiskopžutezemljetakodasugotovosveteuzvisi-ne,zbogeksploatacije,svremenomnesta-le.Nakon isteka eksploatacije »majdana«ciglanesuseugasiletijekomXIX.ipočet-komXX.st.,sobziromnatodajeprocesgraditeljstvau tom razdobljubio iznimnointenzivan.Analizomrukopisnihkarata izprve polovineXVIII. st.može se utvrditida su na svim tim uzvisinama ubilježenecrkve, a okonjih groblja.Umjesto bivšihciglana u preostalim depresijama nastalasu smetlišta, tzv. divlji deponiji.Tako su,primjerice, sva subotička groblja raznimodlukama s prijeloma XVIII. i XIX. st.premještanaizvanplanskizacrtanihgrani-cagradaupravonate»grede«,pokrajkojihsunaknadnonastaleiciglane,zbogčegaješirenjegrobljapostalonemoguće. Premanarodnomkazivanju,žutaseze-mlja nekoć koristila i umjesto gipsa, i tonakonprijelomakostijuiliposjeklinetena-konnamještanjakostijuufunkcijiprirodneimobilizacije. Zavojem koji je natopljenu rakiji i s dodatkombiljke »gavez« (lat. symphytumofficinale,narodninaziv»crnigavez«,»kilnjak«)ozljedaseobljepljivalažutomzemljom,kojajenakonstvrdnjava-njastabiliziralaozlijeđenidiotijela.Lit.:P.Krstić,Arhitektktonskekonstrukcije,1,Be-ograd1963;V.Tufegdžić,Građevinskimaterijali,po zna va nje i is pi ti va nje,Beograd,1966;A.Rudin-ski,Panonskakuća,pojavniobliciuSevernojBač-koj,Zbor nik Ma ti ce srp ske za dru štve ne na u ke,br.79,NoviSad,1985;A.Rudinski,Onastankuiraz-vojupanonskekuće, u:Paorske kuće,NoviSad,1993; Žig, br. 38, Subotica, 1995; V. Beszédes,Ćorsokak Čikerija : arhitektonska baština sala šar skog šo ra : A csikéri ai vakköz : a tanyasor építésze ti öröksége, Su bo ti ca, 2007.
A.Rudinski
Ostacizgradeodilovače(Tavankut,2007.)
ILUSTROVANISUBOTIČKIVJESNIK
24
ILUSTROVANISUBOTIČKIVJESNIK, tjedniknahrvatskomjezikupokrenutuZa-grebu29.XI.1931.Riječje,zapravo,oiz-danjuzagrebačkogaIlu stro va no ga tjed ni ka kojejebilodonekleprilagođenoSubotici,
a imalo je i posebnu naslovnicu.Vlasniki izdavač tjednika bio je Franjo Beker, aurednici IvanBoranić iMilanLjeskovac.SasubotičkogapodručjatjednikjedonosiovijestiupovremenojrubriciDomaćevijesti.U2.brojuod16.II.1932.objavljenajepjesmaAnteJakšićaU osa mi.Istodobnosasubotičkimpokrenuti su još i banjolučko,karlovačko,mostarsko,novosadsko,osječ-ko, sarajevsko, splitsko, koprivničko-bje-lovarsko-križevačkoivinkovačkoizdanje,stimeštojeunjihovimnazivimaumjestovje snikstajalotjed nik,aliibrodsko,kikind-skoivaraždinskoizdanje,kojasuunazivunosilagla snik.Izdanjasuserazlikovalasa-mopotekstovimaurubriciDomaćevijesti. Tjedniknijenaišaonavelikodazivčitateljabudućidanijeposvećivaovišepozornostilokalnim prilikama, a uz to je bio prore-žimskiorijentiran.Prestanakizlaženjabioje različit zanekaod regionalnih izdanja,počevšiodsiječnjadoožujka1932.Najdu-žejeizlazilozagrebačkoizdanje,do3.IX.1932.,sposljednjim35.brojem.Izašlo jeukupno11brojevasubotičkogaizdanja(5u1931.i6u1932.),aposljednjinosina-dnevak13.II.1932.Lit.: T. Kolozsi, Szabadkai sajtó (19191945), Újvidék,1979.
M.Bara
IMRIĆ,Lajčo (Su bo ti ca, 30. VII. 1932.), esperantist,prevoditelj.SinjeMatijeiMa-rije,rođ.Buljovčić.Urodnomgradupola-zio je osnovnu i srednju učiteljsku školu.KaoučiteljslužbovaojeuSotukrajŠida,naMadarašukrajBajmokaiuSubotici.Uzrad je diplomirao1970. naVišoj pedago-škoj školi u Zrenjaninu engleski jezik, a1979.naFilozofskomfakultetuuSarajevuengleskijezikiknjiževnost.Od1959.radina Radničkom sveučilištu u Subotici kaoorganizatorosnovnogaiopćegaobrazova-njaodraslih,urednikfotonovinateorgani-zatorraznovrsnihglazbenihidramskihpri-redaba.Od1966.bio jesuradnik,azatimi voditeljCentra za izvanredno studiranjezaposlenih,god.1980.postaojevoditeljemCentrazausmjerenoobrazovanjeteAndra-goškeslužbe. Od 1954. sudionik je pokreta za me-đunarodni jezik esperanto. U Društvu zaesperanto u Subotici vodio je tečajeve, atijekom1970-ih bio je i njegovpredsjed-nik.SudionikjenekolikogodišnjihSvjet-skihkongresa esperantista (Meinz, 1958.;Budimpešta, 1966.;Augsburg, 1985.; Za-greb,2001.)tenekolikokongresaodržanihu SFRJ. Prijevode suvremene umjetničkeproze s madžarskoga i engleskoga jezi-ka (IstvánBrasnyó, LarryMcMurtry, IanMcEwan, Kazuo Ishiguro) objavljivao jeu subotičkojRu ko ve ti (5-6/1979; 4/1987;3/1988;3/1989)iosječkojRe vi ji(5/1988). Umirovinijeod1990.ŽiviuSubotici.
P.Skenderović
INFORMATIVNAKATOLIČKAAGE-N CI JA (IKA),hrvatskakatoličkanovinskaagencija.UstanovilajujeHrvatskabiskup-skakonferencija22.IV.1993.sasjedištemuZagrebu,a raditi jepočela1.XI.1993.Prvavijestemitiranaje10.X.istegodine,aprvibiltenobjavljenje13.I.1994.Ute-meljenajeradiprikupljanjaiposredovanjainformacijaocrkvenomivjerskomživotuuKatoličkojcrkvinahrvatskomjezičnompodručjuiodgovarajućihinformacijaoCr-kviusvijetuteosvimjavnimdogađajima.Zaštitnik je agencije sv. Luka evanđelist,kojiseslavi18.listopada.
Ilustrovanisubotičkivjesnik, 9.I.1932.,Zagreb.
IN KUL TU RA CI JA
25
Prvi je ravnatelj bio Ivica Domaćino-vić, a prvi glavni urednik Živko Kustić(1993.-99.). Službu ravnatelja 1995.-99.obnašaojeIlijaŽivković.AntonŠuljićslu-žbu glavnoga urednika preuzeo je 1. IX.1999.,anedugozatimimenovanjeiravna-teljem.Od1.VII.2006.ravnateljjeEncoRodinis, a glavna je urednicaSuzanaPe-ran.PrikupljeneinformacijeAgencijapro-sljeđuje uglavnom domaćim dnevnim li-stovimaielektroničkimmedijima,ostalimcrkvenimidruštvenimlistovimaipublika-cijama te crkvenim, kulturnim i društve-nimustanovama.Osimtoga,imaugovores vodećim katoličkim agencijama diljemsvijeta,skojimarazmjenjujevijesti.Agen-cija redovito prevodi Papine nagovore uzmolitvuAnđelovapozdravljenjanedjeljomte njegove nagovore na općim audijenci-jama srijedom, zatim dokumenteHBK temnogobrojnekraćedokumentecrkvenogaučiteljstva,kojeobjavljujeutjednomebil-tenu,aliinavlastitiminternetskimstrani-cama (www.ika.hr).Odnjezinaosnutka sagencijomsurađuječetrdesetakhonorarnihnovinara,uglavnomizhrvatskihbiskupijateshrvatskogajezičnogapodručja. ZapodunavskeHrvatevažno jenapo-menutikakoodsamogaosnutkasIKA-omsurađuje tadašnji tajnik Subotičke bisku-pijeAndrijaAnišić,kojijesovihprostorabio i prvi član Hrvatskoga društva kato-ličkihnovinara izZagreba.Takosemeđuvijestima te agencije redovito mogu naćioneoproslaviDužijance/Dužionice,razli-čitimmanifestacijamapodunavskihHrvatakojesuvezanezacrkvenedogađaje,vije-stiopredstavljenimknjigamaičasopisimaili pak o Hrvatima koji žive na područjuRepublike Srbije. Dopisnici iz Subotičkebiskupije još suAndrija Kopilović, Želj-kaZelićiCsabaKovács,dokizSrijemskebiskupijeizvještavajuDanijelaLukinovićiTomislavMađarević.Lit.:www.ika.hr
Ž.Zelić
INICIJATIVA MLADEŽI, neformalnaorganizacija hrvatskemladeži izSuboticespočetkaXXI.st.Glavnisujojciljevibilipopraviti statusmladihuhrvatskoj zajed-
nicitekonsolidiratinarušeneodnosemeđuhrvatskim političkim strankama. Ideju supočeli ostvarivati Nikola Perušić, šef ko-ordinacijskogatima,ZoranVojnićTunić iSlavenDulić,članovi,kojisuubrzookupi-li30-akmladihkojisuprihvatiliidejusu-radnje,uključivanjausuvremenetokoveteformalniosnutaknevladineudrugeHrvat-skeudrugemladeži.Ujesen2003.organizi-ralisuprvuaktivnost–radionicuouspje-šnojkomunikaciji,aslijedilojeodržavanjevišeedukativnihradionicaradisvladavanjaraznihvještina(pisanježivotopisa,projekt-noplaniranje,osnovenovinarstva).Djelo-vanje je znatnijepoduprla samoHrvatskamaticaiseljenikakupnjomračunala. Inicijativamladeži ponajviše je ostalaupamćenakaoorganizatorprvogajavnogasusreta tadašnjih rivalskih stranaka –De-mokratskoga saveza Hrvata u Vojvodinii Hrvatskoga narodnoga saveza – 13. X.2003.stemomPerspektivehrvatskezajedni ce: DSHV i HNS,nakojemjeotvorenopitanjesuradnjeiujedinjenjatihdvijustra-naka.SudioniciizDSHV-aPetarKuntićiMartinBačićteizHNS-aFranjoVujkoviBrankoHorvatobećalisuokupljenojmla-deži suradnju, što je rezultiralo njihovimujedinjenjem sljedeće godine. Udruga,međutim, nikad nije službeno registrira-na,doksevećinačlanova2004.uključilauradudrugehrvatskemladeži izVojvodineCrov.Lit.:Hrvatskariječ, 36, 37, 38, Su bo ti ca, 2003.
N.Perušić
IN KUL TU RA CI JA (lat. inculturatio: uk-lapanje u kulturu), ukorjenjivanje kršćan-stva u narodne kulture i integracija tihkultura u kršćanstvo. Pojam se pojavio u1930-ima,ačešćeserabiod1970-ihradiupozoravanja na fenomen međusobnogaprožimanja kršćanstva i narodnih kultura.Dotadasuucrkvenomnaučavanjurablje-ni pojmovi uključivanje, utjelovljivanje,puštanjekorijenaukulturu, aktualiziranjeEvanđeljaisl.Udjelovanjukatoličkihmi-sionaraXVI.-XVIII.st.,osobitoisusovaca,razvila se akomodacija (lat. accommoda-tio:prilagodba),kojomsenaviještanjekr-
IN KUL TU RA CI JA
26
šćanstva prilagođivalo kulturi, običajima,mentalitetu i obredima neeuropskih naro-da,dokjeiznovijeameričkeantropologijepreuzetizrazakulturacija(lat.acculturatio:prilagodbakulturi)kaooznakazaprocesukojemnekareligijskazajednica,obilježenaodređenomkulturom,djelomiceiliucije-lostiasimiliradrugukulturuskojomdola-ziudoticaj.NakonDrugogavatikanskogakoncila(1962.-65.),kojije,međuostalim,uveo žive jezike u liturgiju, kršćanska seporuka prenosi jezikom pojedinih kultu-ra, tj. inkulturacijom. Prema dokumentuMeđunarodne teološke komisije O vje ri i in kul tu ra ci ji iz1988., riječ jeonastoja-njimaKatoličkecrkve»dauneseKristovuporukuujednuodređenudruštveno-kultur-nusredinu,potičućijedarastepremasvimvrednotamakojesuusuglasnostisEvan-đeljem«. Inkulturacija se pojavljuje s prilagod-bomnaukaKatoličkecrkvemnogobrojnimlokalnimkulturama,budućidasenaviješta-njeEvanđelja zbivaloprihvaćanjem ikri-stijanizacijompostojećihkulturnihdanosti.Naime,odpočetkaCrkvajenaviještanjemEvanđelja djelovala na zatečene kulturenarodasuobličujući ihvlastitimvrednota-maiznačenjima.Crkvaikršćanstvonasta-lisuirazvijaliseuozračjugrčko-rimskeihelenističkekulture,ukojusuunijelinekesastojkežidovskekulture,omogućujućita-korazvojeuropskekulture.NoiakoKato-ličkacrkvausvojemdjelovanjupolaziodklasičneeuropskekulture,umisionarskomdjelovanju,posebnonakonotkrićaNovogasvijeta,aposlijeiuAfriciiAziji,susrećeidrugekulture,premakojimajeupovije-stizauzimalaambivalentnastajališta (npr.osudaakomodacije isusovačkihmisionarakineskojiindijskojkulturiuXVIII.st.,štoje onemogućilo ukorjenjivanje kršćanstvanaDalekomistoku),nakonDrugogavati-kanskogakoncilaKatoličkacrkvaotvore-nije govori o pluralizmu kultura i važno-stiautohtonihkulturatzv.Trećegasvijeta.Primjer inkulturacijeuhrvatskojcrkvenojpovijesti jest i tisućljetna tradicija glago-ljaškogabogoslužja (IX.-XX.st.),kojeseslužilo knjigama tiskanima glagoljicom
nastaroslavenskom(starohrvatskom)jezi-kuilipakhrvatskiprijevodRimskogaob-rednika (lat. RitualeRomanum) iz 1614.,kojegaje1640.preveoBartolKašić,štojebioprviprijevodovogritualananekiživijezik.UbačkihHrvata,pak,primjerprete-čeinkulturacijejestčetverojezičniKalačkiobrednik(lat.RitualeRomano-Colocense)kojega je 1738. izdao kalačko-bački nad-biskup Gabrijel Patačić i na hrvatskomejeziku(uzlatinski,madžarskiinjemački),ukojijeuniomnogeuvriježeneliturgijskeobičajehrvatskihibosanskihkrajeva.
Noinkulturacijomseneostvarujesamoutjelovljenje kršćanskoga učenja u autoh-tonenarodnekultureinjihovouvođenjeuživotCrkvenegoonadovodiidotransfor-macijeizvornihkulturnihvrijednostiizna-čenja.Naime,inkulturacijajekrozpovijestvjereostaviladuboktraguživotuinarod-nimobičajimaHrvatauBačkoj,ukojihjepostupno, kroz naraštaje, razrađen cijelijedannačinshvaćanjaiživljenjavjere,ko-jijesvremenomzavršiokreativnimproži-manjemkršćanskihvrednotaegzistencijeikulturnihkodovazajedničkogaživota lju-di,čegasunajvidljivijeposljedicemjesneproslave,raznesvetkovine,kršćanskioboliobičajaidr.Takosekrozpovijestobliko-
HrvatskitekstKalačkogarituala GabrijelaPatačićaiz1738.
IN STI TUT
27
valainarodnakulturabačkihBunjevacaiŠokaca,kojojjevjerasastavnidio. Kao rezultat toga procesa u mnogimnarodnimobičajimabačkihHrvatakršćan-skijekontekstgotovonerazdvojivodkul-turnihaktivnostiikodova,jersugotovosviveći kršćanski blagdani dobivali narodnepridjeve (npr. uBunjevaca seupokladnovrijemeodržavaVelikoprelo,nauskrsnijeponedjeljakkarakterističanobičajpolivačaisl.).Jednakotako,vjerisedugujeraskošiočuvanostblagaumnogobrojnimsegmen-timakulturnebaštineiprakse,pasuimno-gitradicionalninarodniobičajiBunjevacaiŠokacapovezaniscrkvenimproslavama(dužijanca, prelo, kraljice, vašange…).Čaksuinošnjepostalenerazdvojnopove-zanelementuzsvečaneobredeiblagdaneCrkve, pa su tako npr. bunjevačkemajkeukorizmenovrijemeuvijekucrnojnošnji.Jednakotakoubunjevačkojišokačkojna-rodnojtradicijevrijemeseračunalopremablagdanima(npr.PrvočeloBožića–blag-danBezgrešnoga začećaBlaženeDjeviceMarije;žitosesijalouvijekokoblagdanasv.Marka25.travnja)kaoposljedicatogašto jeutjecaj crkvenihblagdana imaove-likuvažnost unjihovu životu.Najveći suinkulturatori bunjevačkih Hrvata biskupiIvanAntunovićiLajčoBudanović,sveće-niciPajoKujundžić,BlaškoRajićidr.,jersucijelisvojživotusmjerilipremaočuva-njukulturnoganarodnogaidentitetaHrvatauBačkoj,teunastojanjudaugotovosva-ki narodni običaj upletu i poneku duhov-nu vrijednost.Ako je bilo nekoga slavljaunarodu,adaononijepoprimilovjerskekonotacije,navedenibiihbačkiinkultura-toriunijeli.ToseuprvomreduodnosinaBlaškaRajića,kojijesvjetovnusvečanostzavršetkažetvedužijancuuveoiucrkveniživot.Lit.: I.Antunović,Poučne iskrice;koristnojpučkojzabaviputempoItalijigodine1869te,Temi-švar,1872;I.Antunović,Od met nik,Zagreb,1875;I.Antunović,Sla vjan,Kalača,1875;I.Antunović,Bogs’čoviekom,Vac,1879;I.Antunović,Raz pra-vaopodunavskihipotisanskihBunjevcihiŠokcih, Beč,1882;I.Antunović,Čoviks’Bogom,Kalača,1884; I.Evetović,Kratak životopis pokojnogbi-skupa Ivana pl.Antunovića, Ne ven, 2/1888, Su-
botica; I. Evetović, Štogod iz prošlosti Bunjeva-ca, Ne ven, 7/1888,Subotica;M.Evetović,NeštooBunjevcima,Književnisever,1/1925,Subotica;M.Evetović,ŽivotiradbiskupaIvanaAntunovićana rod nog pre po ro di te lja,Subotica,1935;I.Prćić,Su bo ti ca i Bu njev ci,Subotica,1936;Lj.L.Vujko-vić,Bunjevačkinarodniobičaji,Subotičkenovine, br.30/1938,Subotica;Ga u di um et spes : do ku men-ti Dru gog va ti kan skog kon ci la, Zagreb, 1970; I.Prćić,Ljudevit(Lajčo)Budanović(1873.–1958.),SubotičkaDanica–kalendarza1984.god.,Bač,1983;L.I.Krmpotić,OdnosCrkveikulture,Su-botička Danica – kalendar za 1984. god., Bač,1983;A.Sekulić,BačkiHrvati,Zagreb,1991;B.GabrićiL.I.Krmpotić,Pre lo,Subotica,1992;B.Gabrić,25.obljetnicasmrtiIvanaKujundžića,Su-botičkaDanica(nova):Kalendarza1995.godinu, Subotica,1994;B.Gabrić,OsamdesetaobljetnicasmrtiPajeKujundžića,SubotičkaDanica(nova):Kalendarza1996.godinu,Subotica,1995;B.Ga-brić,Dr.JosipAndrić(1894-1967),SubotičkaDanica (nova) :Kalendar za1998. godinu, Suboti-ca,1997;B.Gabrić,Daihnezaboravimo:BiskupLajčo Budanović (40. obljetnica smrti) : BlaškoRajić (120. obljetnica rođenja), Subotička Danica (nova) :Kalendar za1999.godinu, Su bo ti ca, 1998; L. I. Krmpotić, Sto godina poslije, u: M.Evetović,Život i rad biskupa IvanaAntunovića,na rod nog pre po ro di te lja,Pečuh2002²;L.Nemet,Inkulturacija u suvremenoj evangelizaciji,Ob no-vljeniživot,6/1997,Zagreb;L.I.Krmpotić,Litur-gijskiiparaliturgijskiobičajipodunavskihHrvatau djelima biskupa Ivana Antunovića, Pa si on ska ba šti na, 1,Zagreb,1998;Općireligijskileksikon, Zagreb,2002;M.Evetović,L.I.Krmpotić,ŽivotiradbiskupaIvanaAntunovića,narodnogpreporodi te lja,Pečuh,2002;M.Evetović,ŽivotiradPajeKujundžića,Subotica,2005;J.Šimić,Kulturaiin-kulturacijauučenju idjelovanjuKatoličkecrkveodII.vatikanskogsabora,Filozofskaistraživanja, br. 112, Zagreb, 2008; M. Stantić, In kul tu ra ci ja vjere kroz pučku pobožnost bunjevačkih Hrvata, Subotica, 2010; A. Hegedűs, Patachich Gáborka loc sai érsek éle te és restaurációs tevékenysége, Budapest-Kalocsa, 2010; S. Majdandžić-Gladić,Negdašnji obrednici korišteni napodručju današnjeistočneHrvatskeiSrijema,http://www.scribd.com/doc/31841758/Snježana-Majdandžić-Gladić-Negdašnji-obrednici-korišteni-na-području-dana-šnje-istočne-Hrvatske-i-Srijema(26.IX.2010.)
M.Stantić
IN STI TUT IVANANTUNOVIĆ→Kato-lički institut za kulturu, povijest i duhov-nostIvanAntunović
IN TE GRA CI JA
28
IN TE GRA CI JA (no vo lat. integrare: uči-niti cjelinom), izvorno označuje spajanje,okupljanje odijeljenih elemenata u jedin-stven sustav, primjerice predmeta, ideja,narodaisl.Rabiseučestaloisuprotnipo-jamdez in te gra ci jausmislu»raspadcjeli-ne« tere in te gra ci ja uznačenju»ponovnouključivanjeucjelinu«.Uznanostiimapo-najprijeznačenjecjelovitosti,aliinepomi-ješanosti.U sociologiji najčešće označujestvaranjevećihdruštvenihcjelinailiskupi-naizvišeizvornonepovezanihilislabopo-vezanihdijelovailipakzbijanjetakvihsku-pinauužepovezanecjeline.Utomsmislumožesegovoritionacionalnoj, svjetskoj,euroantlantskoj, društvenoj, državnoj i sl.integraciji,štoondaimaizravnuvažnostizapodunavskeHrvate–BunjevceiŠokce.Označuje i oblik ujediniteljskih etničkihprocesa, obično u sklopu višenacionalnihdržava (npr. Švicarska, Indija).U imigra-cijskoj se pak politici zapadnih zemaljapotkraj 1970-ih i 1980-ih pojavljuje inte-gracijska politika prema stranim imigran-timakaopokušajprevladavanjanegativnihposljedicaasimilacije isegregacije teradipovezivanja imigranata iz drugih kultura,uključujućiidrukčijuvjerskuijezičnupri-padnost,udruštvenucjelinu,uzuzajamnuprilagodbuiprihvaćanjemanjineodvećin-skogadomicilnogastanovništva. Kaosuvremenidruštvenifenomenpret-postavljamnogobrojnesocijalne,ekonom-skeipolitičkemjereiproceseprekokojihseposebniidentitetirazličitihkulturnih,et-ničkihilivjerskihgrupaodstranevećineidržaveprihvaćaju,čuvajuipoštujutekaotakviuvodeuglavnedruštvenetokove.Natajsenačinbitnorazlikujeoddrugihvrstapolitikaodnosapremaetnokulturnimrazli-kama–segregacije,akulturacijeiliasimi-lacije,aglavnesujojposljediceskladnostmeđunacionalnihodnosatelojalnostpremadržavi pripadnika etnokulturnih manjin-skihzajednica.SrazvojemzaštitemanjinauEuropitijekomposljednjihnekolikode-setljeća,akaoodgovornadiskriminacijuuetnocentričnim društvima, pojavljuje se usferimanjinskihpravakaopolitičkizahtjevnacionalnihmanjina radi njihove integra-
cije u institucije države i društva, pretpo-stavljajući najčešće postojanje institucijaočuvanja vlastite posebnosti i razmjernuzastupljenostmanjinaudržavnimtijelimaijavnimustanovama,štosenastojinorma-tivnoregulirati. Normativni sustav s tim značajkamapostao je politički model odnosa premaetnokulturnim razlikama koje trebaju pri-mjenjivati bivše socijalističke države uprocesu europskih integracija.Također sepojavljuje inakulturnomplanuupolitič-koj koncepciji integrativnoga multikultu-ralizma (nasuprot konceptima segregativ-nogamultikulturalizmailipakzadržavanjamanjinskihidentitetaisključivouprivatnojsferiudruštvimaklasičneliberalnedemo-kracije),kojemujesvrhauključivanjeoso-bitosti, vrjednote i identiteta manjinskihzajednicausvapodručjajavnostiidruštva.Pripadnici manjina u takvu pristupu do-življavaju se kao integrativni, supripadnidijelovi isastavnicecjelokupnogadruštvai nisu ograničeni na boravak u »etničkimrezervatima«.Lit.: Leksikon migracijskoga i etničkog nazivlja, Zagreb, 1998;G.Bašić, Is ku še nja de mo kra ti je u multietničkomdruštvu,Beograd,2006.
T.Žigmanov
IN TER KUL TU RA LI ZAM (engl. inter-culturalism < inter /lat: između/ + kultu-ra), međukulturnost, suvremeni društvenifenomenkojiseodnosinameđusobnopo-vezivanjeraznihetničkihkulturaunekomdruštvu.Uosnovipredstavljasloženukon-cepciju političkoga djelovanja javnih vla-sti,ponajprijeupodručjuobrazovneikul-turnepolitike,uliberalnimdemokracijamas višeetničkim stanovništvom. Pojavljujesespostmodernomkaoodgovornatoštosu,uetnokulturnomsmislu,suvremenede-mokratskedržavesjednestranejednokul-turneisamodovoljne,asdrugestranene-pravednepremakulturamaipripadnicimabrojčanomanjihetničkihzajednica.Kakobi se ti nedostaci uklonili, u zapadnim seliberalnimdemokracijamapotkrajXX.st.stvaraju i provode politike višekulturno-sti ilimultikulturalizmaimeđukulturnosti
IN TER KUL TU RA LI ZAM
29
ili interkulturalizma. I dok višekulturnostpredstavljapolitičkiinormativniidealko-jemujeciljslobodanrazvojvišeposebnihetničkihkulturakoježivejednauzdrugu,međukulturnost smjera na međukulturnukomunikaciju i razmjenumeđukulturamarazličitih etničkih i nacionalnih kolekti-viteta te njihovo zajedničko sudjelovanjeu stvaranju novih kulturnih vrijednosti, adasepritomnijednaodnjihneumanjiuvlastituopseguiznačenju,čimeseomogu-ćuje bolje razumijevanje i suradnjameđupripadnicimarazličitihkultura inaroda tesmanjenje međusobnih predrasuda i ste-reotipa.Budući da joj je glavnopolazišteuvjerenje da se vrijednosti drugih kulturane smijuocjenjivatipremamjerilimavla-stite kulture, međukulturnost ograničavauporabunacionalnihsastavnicajednekul-ture, najčešće one najbrojnije zajednice,kao instrumenta za političkumobilizacijugrađana, uz dominaciju kolektivističkihpredodžaba o identitetu, apsolutiziranjemetničkih kriterija identifikacije, manipuli-ranjemidejomidentitetakaomehanizmomizoliranja, autoreferencijskim samopotvr-đivanjem, samodovoljnošću, samodopad-nošću i homogenošću. Suprotna su mushvaćanja kulturnoga asimilacionizma,premakojemujestapanjekulturajamstvodruštvenekohezijeipolitičkedemokracije,npr.nekadašnjiameričkipojam»loncazataljenje«,premakojemujeSADsimbolič-kigolemlonackojistapadoseljenikeizra-znihzemaljaunovuijedinstvenuameričkunaciju. Normativniseidealimeđukulturnosti–međusobnopovezivanje,prožimanjeidru-ge interakcije među kulturama različitihnaroda – ostvaruju ne samo kroz stavoveiliprojekcijuželjapojedinacanegomorajubitipretočeniukonkretnepolitikeodstranejavnihvlasti.Onepodrazumijevajuprimje-ren pravni okvir, sukladne institucionalnemehanizme i za druge kulture inkluzivneprograme djelovanja državnih tijela, po-litičkihaktera i civilnihorganizacija.Nji-hovim se ostvarivanjem pomiču statičnegranicekulturnihparadigmaupravcupo-zitivnogameđusobnogadoticaja, štopod-
razumijevaotvaranjepremarazličitostimainjihovuafirmaciju.Akoupraksipostojisamo aktivna interakcija i razmjena, a nevanjskosusretanje–narazinisimulativneinterakcije,uzrazmjenufolklornihtesadr-žajaiztradicijskekulture,naštosemeđu-kulturnostuSrbijinajčešćesvodi,ona iz-iskujenaporupoznavanja i razumijevanjadrugihkultura,štosezbivaustrukturamai kroz sadržaje formalne socijalizacije uprosvjetnom sustavu država te programi-makulturnihinstitucijaikaotakvozastu-pljeno je u javnosti kao poželjan modelodnosameđu kulturama različitih naroda.Naafirmiranju interkulturalizmauEuropinakon2000.sustavnodjelujeVijećeEuro-pedonosećinizdeklaracija(npr.Deklara-cijuokulturnojraznolikosti iz2000.;De-klaraciju europskihministaraobrazovanjao međukulturnom obrazovanju u novomeuropskomkontekstuiz2003.;DeklaracijuVijećaoeuropskojstrategijizarazvojme-đukulturnoga dijaloga iz 2005.) te radećinanjihovojprovedbiudržavamačlanica-ma. Premdaseomeđukulturnostikaomo-delu političkoga djelovanja demokratskihdržavanemožegovoritidokrajaXX.st.,upovijestisemogususrestinekemeđukul-turne praksemeđu pojedincima i u civil-nomdruštvu.KadjeriječupodunavskimHrvatima–BunjevcimaiŠokcimauXIX.st. i početkomXX st., broj je takvih pri-mjeraograničenjerjetovrijemeizgradnjesuvremenemadžarskenacije isnažneasi-milacijskepolitikepremanemadžarskomustanovništvu.Paipak,prveznakovemeđu-kulturnosti uočavamo sredinom XIX. st.kada se Ludwig Friedrich Krause (rođenuSantovu1824.) javlja sprijevodimahr-vatskih lirskih iepskihnarodnihpjesama.Međuinim,namadžarskijepreveoi1857.izdao Mažuranićev ep »Smrt Smail-ageČengića«,štojebioprviprijevodtogakla-sičnogdjela. Isto tako, pojedinci izrađujuprve madžarsko-hrvatske rječnike (Am-brozijeŠarčević)iprijevodesmadžarsko-gailinamadžarski(molitveniciicrkvenepjesmarice StipanaGrgića, FranjeBodol-skogaidr.),štoćesenaposerazvitinakon
IN TER KUL TU RA LI ZAM
30
DrugogasvjetskogaratauSubotici(LazarMerković,JosipBuljovčić,MatijaMolzer,RobertTilly).UprvojpoloviciXX.st.ma-džarskepjesnike,naposeSándoraPetőfiaiJánosaAranya,prevodisvećenikBelaHor-vat.MišoJelićutodobaprevodismadžar-skogaonodobneomiljenekazališnekoma-de.TakvudjelatnostuočiII.svjetskogratau Madžarskoj nastavljaju Stjepan Velin iBarišaMandić, koji »ponašuju« (zavičaj-nom jeziku prilagođuju) i neke Nušićeve
komedije.Udrugojpolovici20.st.uMa-džarskojseobjelodanjujecijelinizprijevo-dadjelahrvatskeknjiževnostinamadžar-ski jezik,međukojimase ističuprijevodiZoltánaCsukeproznihostvarajaMiroslavaKrležeiIveAndrića.Hrvatsko-madžarskei srpsko-madžarske kazališne veze obra-đuje István Póth (Stazama prijateljstva,Budimpešta,1994).Kadjepakriječohr-vatsko-srpskimmeđukulturnimodnosima,tijekompovijesti postojali su različiti ob-lici i rezultati tihprocesa.Upodunavskihje Bunjevaca također već uXIX. st. bilopojedinaca koji su prevodili sa srpskoganamjesnohrvatsko (bunjevačko)narječje(IvanAmbrozović,FranjoBodolsky,PajoKujundžićidr.),akadjeriječoširempla-nu,onisusekretaliodkreativnogaproži-manja i suradnje, prije svegameđu istak-nutimkulturnim stvarateljima, što naposevrijedi za svršetakXIX. i prva desetljećaXX. st. (JosipPančić,AntunGustavMa-
tošiTinUjevićshrvatskestraneiliMarkoRistić sa srpske) te u vrijeme socijalizmai postojanja zajedničkoga jugoslavensko-gakulturnogaprostoraipolitike»bratstvai jedinstva«prekokoegzistencijesveomamalododira,kakvajesituacijanapočetkuXXI.st.,pagotovodopotpunogaizostan-ka pozitivnihmomenata u komunikaciji ikulturnojrazmjenizavrijemeratnihsuko-ba1990-ih. Kada je riječ omeđukulturnosti u su-vremenoj Srbiji, reafirmacija nacionalneideje pod autoritarnimMiloševićevim re-žimom 1990-ih bila je ekstreman primjernormativnoga i praktičnoga negiranja in-terkulturalizmaisnažnihinstitucionalnihiizvaninstitucionalnih pritisaka na manjin-skezajednice.IakojeprvodesetljećeXX.st.donijelonormativneipraktičnenovostiu vezi s odnosompremamanjinama, onegotovodainemajumeđukulturniheleme-nata jer je, kao i uvećinibivšihkomuni-stičkih zemalja, prihvaćena koncepcijasegregacijske ili izolacionističke višekul-turnosti, tj. politike supostojanjauspored-nihsvjetovakojisemeđusobnotoleriraju,aliseneprožimaju. Ako se govori o međukulturnosti izgledišta hrvatske manjinske zajednice uVojvodini, državne vlasti nisu postavljaletakveprogramskeokvireaktivnosti.Osimtoga,Hrvatisuuvećinskojsrpskojjavno-sti uvelike nevidljiva manjina, što je po-sljedicačinjenicedajeovdašnjajavnostuetničkom smislumonolitno i ekskluzivnoustrojena tekao takva isključujućapremaonomušto jemjesnohrvatsko,osimkadasepišeo incidentima ili negativno, što jeu funkciji (re)afirmacije Hrvata kao »ne-prijatelja«usrpskomdruštvu ivladajućihideologija, koje se potiču i sadržajima oHrvatimauudžbenicimapovijesti.Njihovaodsutnostizmeđukulturnekomunikacijeirazmjenevidljivajeiudrugimpodručjimadruštvenogaživota,naposeu segmentimavisokekultureiznanosti,gdjehrvatskisa-držaji izostaju,uz istodobnuzastupljenostonih aktivnosti koje su usmjerene na ni-jekanje hrvatskoga podrijetla Bunjevaca.Istina, hrvatskih je sadržaja katkadbilou
HrvatiiMađariusvjetluprožimanja kultura i jezika,Pečuh,1997.
IS KRU LJEV
31
timpodručjimadruštvenogaživota,nonji-hovi su autori ili subjekti međukulturnihodnosaHrvatiizHrvatske.Lit.:V.Katunarić,Jedanuvoduinterkulturalizam,u: Theleme, 2/1991, Zagreb; In ter kul tu ral nost u multietničkimdruštvima(prir.B.Jakšić),Beograd-Celovec, 1995.; J. Komšić, Šan se in ter kul tu ra li-zma i is ku še nja et no de mo kra ti je,Subotica,1997;Leksikonmigracijskogietničkognazivlja,Zagreb,1998;M.Mikeš,Jezičkisnobizamilinemoćpre-vodioca,u:Je zik da nas,br.8,NoviSad,1998;Z.Golubović,Jaidrugi:antropološkaistraživanjain di vi du al nog i ko lek tiv nog iden ti te ta, Beograd1999;S.Bosto,Evropskikulturni identitet izme-đu univerzalizma i partikularizma, u: Za rez, br.65, Zagreb, 2001; Različitost na delu : lokalnajavnaupravamultietničkihzajednicaucentralnojiistočnojEvropi,NoviSad,2002; Hr vat ska en ci-klo pe di ja,5,Zagreb,2003;G.Bašić,Is ku še nja de-mokratijeumultietničkomdruštvu,Beograd,2006;MultietničkiidentitetVojvodine(prir.P.Domonji),Beograd,2008;S.Bačić,Udžbenicipovijesti:ide-ologija umjesto znanosti, Glas rav ni ce, br. 134,Subotica,2009;S.Ilić,Srbija izmeđumultietnič-nostiimultikulturnosti,Migracijskeietničketeme, 4/2009,Zagreb;www.coe.int
T.ŽigmanoviŽ.Mandić
ISKRULJEV, Toša (Jasenovo, Banat, 5.IX.1885.–Beograd12.IV.1974.)učitelj,bilježnik,publicist,političkiikulturnidje-latnik.UčiteljskuškoluuTemišvaruzavr-šiojeuzpotporuvršačkogavladike.Isprvaje radiokaoučitelj, a poslije se opredije-liozačinovničkiposao.BiojebilježnikuČantaviru, Bačkoj Topoli, Gložanu, Izbi-štu,Riđici,BačkomPetrovomSelu,Leme-šuiKolutu.Postavljenjezačlanasubotič-kegradskeskupštine–Proširenogasenata– 1921. Za vrijeme Drugoga svjetskogarataizbjegaojeuSrbiju,anakonrataopetjeradiokaobilježnikuKolutuiStanišiću. Bio je član Radikalne stranke i poli-tički sljedbenik JašeTomića, a zatim bli-ži strankama socijalističke orijentacije.Na početku izlaženja subotičkoga lista Bačvanin 1922. bio je njegov urednik.Uslobodnovrijemebaviosepublicistikomipoviješću. Pisao je članke s nacionalnim,socijalnim,kulturnim,demografskimipo-vijesnimpredznakom,zalistoveBačvanin, No vi gla snik, Ju go slo ven ski dnev nik, Dan
idruge.Posebnosebaviojužnobanatskomregijom,odakleipotječe.Čestojepolemi-ziraosneistomišljenicima,paionimapro-hrvatskeorijentacije. UdrugomdijeluopsežneknjigeRas pe-ćesrpskognarodauSremu1914.godineiMadžari : Samadžarske granice :Bajskitro kut : Sent An dri ja, osimprikazapoloža-ja južnoslavenskoga stanovništva na pod-ručjutrijanonskeMadžarske,donesenisuidragocjenipodaciodogađajimavezanimaza samo razgraničenje. Subotički je senatnaprijedlogLazaraStipićaikupiotunje-govuknjiguzacijenuod150dinara. AutorječlankaRa di kal na stran ka me-đuBunjevcima,kojijeobjaviouIlu stro va-nomradikalnomalmanahuPašićiz1924.U njemu je osporio službenu madžarskustatistikuiz1910.ostanovništvuusubotič-komokrugutejeilustriraoputovemadžari-zacije:»Bunjevcinigdenisuimalinisvogazabavišta,nisvojeosnovneškole,aosred-njim školama ni reči nijemogo biti. Pre-davaloimsesamonamađarskomjezikuiu glavu ime se ulivalo da su oniMađari.Bunjevacjejednočinovničkomestosamotakomogao dobiti ako se istakao i lupaouprsakaovatreniMađar«.Noudrugomdijelučlanka,ukojempišeoprvimposli-jeratnimgodinama,zagovarapolitičkusu-radnjuBunjevacasRadikalnomstrankomuokvirutadaosnovaneZemljodilskekasi-ne(IvanaCrnkovića,MarkaJurića,AntunaVidakovića – Božana, Stanišu Neorčića,Šimu Rudića i Andriju Pletikosića apo-strofirakao»poštenegrađane«i»čestite«),dokostale(zapravodominantne)političkestrujemeđuBunjevcima,kao iPučkuka-sinu,naziva»klerikalcima«,smatrajućidasunakonrata»subotičkubunjevačkubraćupočeliposećivatifrankovačkiagentiizZa-grebapropagiranjemidejeHrvatstva«.Djela:O Voj vo di ni i nje noj ko lo ni za ci ji,NoviSad,1925;RaspećesrpskognarodauSremu1914godine iMadžari : Sa madžarske granice : Bajskitro kut : Sent-An dri ja,NoviSad,1936;Sr bo bran i Sr bo bran ci,NoviSad,1938.
Izvori: Historijski arhiv Subotica, Zapisnik pro-širenogSenata1921,F:47.IV5847/1935,F:47.I91/1921.
IS KRU LJEV
32
Lit.:D.Popov, Srpska štampauVojvodini19181941,NoviSad,1983;T.Kolozsi,Sza bad kai sajtó (19191945),Újvidék,1979;D.Njegovan,S.Jo-kić,TošaIskruljevoBunjevcima1924.godine,u:EtnolingvističkaistorijskaistraživanjaoBunjevcima:Zbornikradovasanaučnogskupaodržanog25. oktobra 2008. godine u Subotici, Novi Sad,2008.
S.Mačković
ISTI NA, političkilistkojijeizlaziouSu-boticinakonPrvogasvjetskogarata.Glav-niiodgovorniurednikbiojesubotičkino-vinarLazarStipić.Prvisebrojpojavionasamočetiristranice12.XII.1922.,azad-nji15.IV.1923.TiskanjeutiskariEtelkeRajčić.Izlaziojedvaputnatjedan,najpri-je srijedom i subotom, a zatimnedjeljomičetvrtkom.Kako jepočetkom1923.po-čeoobjavljivatiitekstovenamadžarskom,dokrajaveljačeimaojedvojezičannaslovIstina–Igazság.
Iz urednikova članka pod naslovomMoj pro gram uprvombrojuvidisemisi-jakojusunovinetrebaleslijediti:raditinasnaženju»čistoga,poštenogai iskrenoga«jugoslavenskoganacionalizma, na prevla-davanjusveočitijihivećihpolitičkihraz-mimoilaženja između Bunjevaca i Srba,ali,jednakotako,inazastupanjusocijalnihinteresanajširihslojeva,osobitouagrarnojreformi. Isti na je oslikavala lutanja idealistaLazaraStipićautimgodinama,koji jeodbivšegaurednikaNe ve na postaoizdavačivlasniklistasambicijamaširenjajugosla-venstva, aodpristašeSocijalističkepartijezavršio kao član radikalske Zemljodilskekasine i urednik njihovih novina Ze mljo-di lac.Bilojetosličnonjegovuprijašnjempokušajus listomNa rod,koji jezastupaoDemokratsku stranku. U zadnjem brojuIsti nepozdravljatakotzv.Markovprotokolizražavajućinadudajetopravorješenjeza
državno uređenje – riječ je o zapisniku osporazumu Radikalne stranke s federa-lističkim blokom (HRSS, Jugoslavenskiklub, Jugoslavenskamuslimanska organi-zacija)iztravnja1923.uZagrebu,nazva-nom po radikaluMarkuĐuričiću, koji jepregovaraosaStjepanomRadićem.Izvor:Historijski arhivSubotica, F:47.Gradona-čelnik1592/1922.
Lit.: T. Kolozsi, Szabadkai sajtó (19191945), Újvidék,1979;D.Popov,Srp ska štam pa u Voj vo-dini19181941,NoviSad,1983.
S.Mačković
ISTRA (tal. Istria, njem. Istrien), najve-ćipoluotokna istočnojobali Jadranskogamora.Obuhvaća3556km²,odčega3132km²uHrvatskoj,386km²uSloveniji,a38km²uItaliji.ZemljopisnakopnenagranicaprotežesecrtomodmalenaMiljskogapo-luotokau Italiji sjevernimrubomĆićarijedoKlane,KastvaiuvalePrelukekrajVolo-skoganakrajnjemsjevernomdijeluRiječ-kogazaljeva.Najvećidiohrvatskogadije-lapoluotokazauzimaIstarskažupanijana2813km²s206.344st.(2001.),amanjidioPrimorsko-goranska županija na 319 km²s37.782stanovnikast.(2001.).Usloven-skomdijeluIstreživi78.846st.(2002.),autalijanskomdijelu19.233st.(2004.). Ime.PremavećiniizvoranazivpotječeodindoeuropskoganarodaHistri(iliIstri),kojijepoluotoknaseljavaoodpočetkaže-ljeznogadoba(XI.st.pr.Kr.).Premadru-gomu mišljenju, poluotok je dobio nazivprema rijeciHistar (Dunav), zakoju seustarimvremenimamislilodaseumoreuli-jevauIstri. Naselja.Većanaseljasmještenasudužzapadne obale. Najveći su obalni grado-vi, odnosno općine, Pula (58.594) i Ko-par (slov.Koper, 49.206), a slijede Poreč(17.460), Piran (16.758), Izola (14.549),Rovinj (14.234), Milje (tal. Muggia,13.208) i Umag (12.901), dok su najve-ći gradovi i općine u unutrašnjosti Labin(12.426)iPazin(9227).Slikovitigradićiuunutrašnjostinastalisukaosrednjovjekov-nanaseljanavrhovimabrežuljakailidru-gimsličnimpoložajima(Žminj,Bale,Gra-
ZaglavljeprvogabrojalistaIsti na
ISKRULJEV
ISTRA
33
čišće,Pićan,Draguć,Hum,Roč,Kaštelir,Motovun,Grožnjanidr.).Udolinamarije-kanemavećihnaselja.PlaninskopodručjeĆićarijeiUčkevrlojeslabonaseljeno. Prirodni uvjeti. Od niske vapnenač-kezaravnizapadnogaijužnogadijelapo-luotoka (Crvena Istra) uzdiže se područjeflišnogapobrđabogatovodom(SivaIstra)te dalje prema sjeveroistoku brdsko-pla-ninsko područje Ćićarije (Bijela Istra).Hidrografija i hidrogeologija uvjetovanesugeološkomgrađom,mnogobrojnimtek-tonskim pokretima i rasjedima. Nekolikovažnijihrijekaod izvoradoušća tečepo-vršinom,dokdiovodotokaponire.Pedos-ferasesastojipretežnoodtankapokrivačarahlogatla,manjeilivišeprošaranaskele-tom.Sporaidugotrajnapedogenezauvje-tovalajeheterogenosttipovatala(polovinupovršinečinecrvenicaismeđetlonavap-nencuidolomitu).Uobalnompojasukli-majeumjerenosredozemna,ausrednjojisjevernojIstriprelaziuumjerenukontinen-tal nu. Bogatstvoiraznolikostbiljnogapokro-vaodrazjezemljopisnogasmještajaipolo-žaja,reljefa,tlaiklime.Zastupljenjebiljnisvijet (vegetacija) dinarskoga, alpskoga isredozemnoga područja s vazdazelenimšumamahrastacrnikeimakijetelistopad-nimšumamahrastamedunca,graba ibu-kve.Kopnenafaunapripadamediteranskojpodoblasti.Mnogobrojnesuživotinjskevr-stesisavaca,ptica,gmazova,vodozemacaikukaca,odkojihsunekezbogrijetkosti iugroženostizaštićene.Faunakopnenihvo-dasiromašnijajeiugroženijazbogmalenabrojavodotokailjudskihzahvatauokoli-šu.Morskafloraifaunauzistarskuobaluimajuzajedničkajadranskaobilježja. Stanovništvo.Tradicionalno je nasta-njena višeetničkim stanovništvom, u ve-ćembrojudanasovdježiveHrvati,Talijanii Slovenci.Uhrvatskomdijelu, koji obu-hvaća oko 90% poluotoka, žive većinomHrvati (75%), zatim Talijani (7%), Srbi(3%),Bošnjaci (2%) idr.Na istokuIstre,podnoĆićarije,unekolikomanjihselaži-ve Istrorumunji ili Ćići, stanovništvo ru-munjskogapodrijetlakojegovorivlastitim
(istrorumunjskim) jezikom, svojevrsnommješavinom rumunjskoga i hrvatskoga.DanassevećinomidentificirajukaoHrvati. U slovenskom dijelu, koji obuhvaćaoko 9% poluotoka, Slovenci su većinskostanovništvo. Zbog velika gospodarsko-garastaslovenskeobalenakonosamosta-ljivanjaSlovenije,mnogi susepripadnicijužnoslavenskih naroda tamo odlučili na-staniti tako da je pri popisu stanovništvaKopra 2002. gotovo 18% stanovnika kaosvojmaterinskijeziknavelonekiodostalihjužnoslavenskihjezika,doksezatalijanskiizjasnilo 2,2%. Talijanski dio obuhvaćadvijeopćine:uopćiniMuggiavećinučineTalijani,auSanDorligodellaValle(slov. Do li na) Slo ven ci. Višejezičnost je zastupljena u znatnojmjeri,atalijanskijemnogoraširenijinegoštobisemoglosuditipremaudjeluTalijanauukupnombroju stanovnika–posljedicajetovišestoljetneprevlastitalijanskeviso-kekultureivelikegospodarskemoćiItali-je,kojaprivlačiradnike,obrtnikeiintelek-tualceizcijeleIstre.UIstarskojžupanijiiuslovenskojIstriravnopravnajeslužbenaupotreba hrvatskoga i talijanskoga, odno-snoslovenskogaitalijanskogajezika. U Istarskoj županiji snažan je osjećajpripadnosti nadnacionalnomu regionalno-mu identitetu, otuda tzv. istrijanstvo kaospecifičan fenomen hrvatske političke si-tuacijeiautonomnežupanijskepolitike:uStatutuIstarskežupanijeiz2003.istaknutojeda»Istarskažupanijanjegujeistrijanstvokao tradicionalni izraz regionalne pripad-nosti istarskoga plurietnosa« te da župa-nija »promiče očuvanje lokalnih govora(čakavski, cakavski, cokavski, cekavski,kajkavski,istriotski,istrovenetskiiistroru-munjski)«. Gospodarstvo.Jošuantičkodobasta-novništvoIstrebaviloseratarstvom,vino-gradarstvom,maslinarstvom i ribarstvom.Zaobalnegradoveodključne jevažnostitrgovina.God.1807.otvarajuseprviuglje-nokopikamenogaugljenauRašiinizka-menolomazavađenjeukrasnogakamena.Nakon uspostave austrijske vlasti 1814.
ISTRA
34
ukidasekmetstvo.Pula1853.postajeglav-nom ratnom lukomMonarhije i u njoj se1856. postavljaju temelji pomorskoga ar-senala. Željeznička pruga Divača – Pula,izgrađena1876., znatno je potaknula raz-vitak istarskoga gospodarstva. Podižu setvorniceduhanaipreraderibeuRovinjuteuređujeeuropskomondeno ljetovalištenaBrijunima.NakonpriključenaItaliji1918.Istra gubi dotadašnju stratešku važnost teznatno opada zaposlenost i općenito sesmanjuje gospodarska djelatnost, osim ueksploataciji raškoga ugljena, boksita ikremenogapijeska,čijaseproizvodnjapo-većalazbogpotrebatalijanskevojneindu-strije. Istrajepretrpjelateškarazaranjauvri-jeme Drugoga svjetskoga rata te se go-spodarski oporavlja tek 1960-ih godina.Najsnažnije su se razvili prerađivačka in-dustrija i turizam. Poreč,Rovinj iUmag,nakonvelikihulaganjausmještajnekapa-citete iprateću infrastrukturu,postajupo-kretačimahrvatskogaturizma.God.1986.BDP Istre bio je 30% viši od hrvatskogaprosjeka.Iakojeuratnim1990-imaiIstrastagnirala(umnogomanjojmjerinegove-ćidioHrvatske),većpočetkomnovogati-sućljeća taj jeBDPnadmašen i u Istri sevelika pozornost posvećuje oživljavanjupoljoprivrede, poglavito vinogradarstva,maslinarstva, sustava ekološke proizvod-nje hrane i agroturizma. Slovenska obalas osamostaljivanjem Slovenije doživljavavelikgospodarski rast,osobitoKoparkaolukakojapostajekonkurentnaRijeciiTr-stu. Povijest.UXI.st.pr.Kr.indoeuropskiHistri naseljavaju zapadni i središnji diopoluotoka. Srodno ilirsko pleme Liburniživjelo jeod rijekeRašena istok iprote-zalo se današnjim Hrvatskim primorjemdoKrkeuDalmaciji.TajjedioIstrenosionazivLiburnija,podkojimjedanaspoznatkrajodPlominadoRječine.Nasjevernimrubnimdijelovima Istre,naKrasu,bili suJapodi,narodilirsko-keltskogapodrijetla. RimljanisusHistrima,počevšiod221.pr.Kr.,ratovalinekolikoputaido129.pr.Kr.potpunosuihpokorili,anakonštosu
50. pr.Kr. pokorili iLiburne, ovladali sucijelom današnjom Istrom. Znatan je diostanovništvaraseljen,auIstrusedoselilooko15.000LatinaizItalije.PrvirimskicarOktavijanAugust(63.pr.Kr.–14.)pomak-nuo jegranicuRimskogaCarstvas rijekeRižanenarijekuRašutetakopripojiovećidio istarskoga poluotoka sjevernoitalskojpokrajiniVenecijipodnazivomVenetiaetHistriakaoX.regijiRimskogaCarstva.Is-točnajeIstra, tj.Liburnija,ostalausasta-vurimskepokrajineDalmacije.SpropašćuZapadnogaRimskogaCarstva476.Istromsu najprije zavladali Goti (476.-539.), azatimBizant,čijaćevlastpotrajatisvedo788. VećakolonizacijaSlavenanastupana-kon788.,kadasuvećimdijelomIstreza-vladaliFranci,kojikaokmetoveuvećembrojudovodeSlavene.ČinjenicadajeIstraodRašeiUčkenaistokpripalaFranačko-muCarstvupospješilajepriljevslavensko-ga stanovništva u unutrašnjost Istre.U toje vrijeme sasvimpohrvaćenokvarnerskoprimorjesvedoUčkeidaljedoLabina. Pri podjeli Franačke između unukâKarlaVelikoga uVerdunu 843. Istru je usklopu Italije dobio rimsko-njemački carLotarI.SredinomXI.st.carHenrikIII.iz-dvajajeuposebnuIstarskumarkgrofoviju(poslijejojjepriključenaihrvatskaistoč-naIstra),kojucarevidajuunasljednifeudraznimvelikaškimobiteljima,a1209.do-dijelilisujeakvilejskompatrijarhu,podči-jomjevlašćuostaladoosvajanjaVenecije1420.NoPazinskajegrofovijaostalakaoizdvojeniteritorij. Jačanje istarskih gradova dovodi dosukoba s Venecijom: Kopar, Izola i Pulaustaju1145.protivVenecije,ali sunakonporaza prisegnuli na vjernost duždu.Kadje uXIII. st. vlast akvilejskoga patrijarhaoslabjela, gradovi su se, smatrajući Mle-čanemanjomopasnošću,redompredavaliVeneciji, koja je, kao saveznik i zaštitnikprimorskihgradovailiratnipobjednik,po-stupnozavladalacijelimobalnimpojasomzapadneIstreiprostoromdoPlominanais-točnojobali.
ISTRA
35
S prestankom vlasti akvilejskoga pa-trijarhasredinomXV.st. Istra, izuzevPa-zinskegrofovijeiKvarnerskogaprimorja,dolazi podvlastVenecije.Umeđuvreme-nu su Pazinsku grofoviju 1374. naslijedi-liHabsburgovci, pod čiju je vlast došla iistočna obala Istre. Na taj je način uspo-stavljena trostoljetnapodjela Istre izmeđuaustrijsko-germanskeimletačko-romanskevlasti,štojeposlijedovodilodoratnihsu-kobaizmeđuKra lje va ca(podanikaaustrij-skevlasti)iBenečana(podanikamletačkevlasti).UpravnosredištemletačkeIstrebiojeKopar.Kakopakhabsburškavlast nijeimala prejak utjecaj, položaj hrvatskogastanovništvanatompodručjubioneštopo-voljniji, pa u Pazinskoj grofoviji nastajumnogobrojniprimjerihrvatskepismenostipod snažnim glagoljaškim utjecajem. Izglagoljaškihredovapoteklisumnogiistar-skiprotestanti,npr.StjepanKonzulIstranin(Buzet,1521.),čijomjezaslugomtiskaraunjemačkomUrachuobjavila37naslovanahrvatskom, teMatijaVlačić Ilirik (Labin,1520.),jedanodnajvećiheuropskihhuma-nistaXVI.st.KatoličkaprotureformacijauIstripobjeđujetekpočetkomXVII.st.,štodovodidouzmicanjaglagoljaštva. SturskimprodoromnaBalkannastajuvelikemigracijestanovnika,kojiizosvoje-nihpodručjabježeuaustrijskeimletačkezemlje. No glavna pošast nisu bili Turci,kojisuprovaljivaliuIstrudo1511.,negovelikeičesteepidemijekuge,kolere,gro-znicei–najpogubnije–malarije(odXIII.doXVII. st.),koje sugotovodesetkovalestanovništvoIstretesuopustjelicijelikra-jevi.RatizmeđuVenecijeiAustrije1508.-23. teUskočki rat od1615.-18. donose uIstridaljnjarazaranja.Naopustjelasupod-ručja i Venecija i Pazinska grofovija na-stojale privući nove stanovnike. VenecijajekolonistimaizokolicePadove,Trevisa,Furlanije iKarnije nastojala naseliti opu-stjeluPuljštinu,nonajbrojnijejebilonase-ljavanjestanovništvakojese,bježećipredTurcima, sklanjalo na mletačko područjeuDalmacijiiotudaseprebacivalouIstru.NovisustanovnicibiliCrnogorci,Arbana-siiRumunji.SvremenomsuseArbanasi
pohrvatili,doksuCrnogorcisačuvalisvojuvjeru samouPeroju.UPazinskoj je gro-foviji car Ferdinand I. zapovjedio 1532.posebnim povjerenicima da na opustjelezemlje nasele bosanske prebjege i usko-ke.Konačnim padomTuraka podBečom1683.prestajeiseljavanjepredTurcima. Najvažnija je novovjekovnadjelatnostuIstritrgovina,osobitopomorska,kojaserazvija zahvaljujući kapitalu Židova i Fi-rentinaca.Trst1719.dobivastatusslobod-ne luke pa sada cijeli sjeverozapadni dioIstregravitirapremaTrstu,kojiuskoropo-staje najvažnijom lukom srednje Europe.NakonkratkotrajnogaNapoleonovarazdo-blja(1797.-1814.)–kadaIstrasukidanjemMletačkeRepublike1797.prelazinajprijeuaustrijskepautalijanskeruke,aod1809.usastavujeNapoleonovihIlirskihprovin-cija–Habsburgovci1814.zauzimajucije-luIstru te jepriključujuaustrijskomupri-morjusTrstomkaoglavnimgradom.Onoje 1816.-49. uključeno u novoosnovanuKraljevinu Iliriju. Istra je u tim okvirimanajprije 1822.-25. organizirana u posebanPazinskiokrug,a1825.-60.činijedinstve-noIstarskookružjesasjedištemuPazinu.Ustavnim reformama austrijskoga carstva1861.topodručjepostajeaustrijskapokra-jinaMarkogrofovijaIstra,kojomupravlja-jucarskinamjesnikuTrstuiIstarskisaboruPoreču.Od1866.Pulapostajeglavnomlukomaustrijskemornarice, što pridonosinjezinunaglomurbanomrazvitku. Druga polovina XIX. i početak XX.st.protekli suuznakuborbezanacional-nu ipolitičku jednakopravnosthrvatskogaislovenskogastanovništvauodnosunata-lijansko. Austrijskoj je upravi odgovarao
BiskupJuraj
Dobrila
ISTRA
36
takavrazvojdogađaja, jersusenatajna-činzamagljivaliproblemiiprikrivalapravaslika germanske dominacije. Hrvatsko jestanovništvobilopretežno ruralno i,osimdijela svećenstva hrvatske nacionalnosti,slaboobrazovano.Istarskojegradskosta-novništvobilopretežnotalijansko.OdnosiuIstarskomsaboru,zahvaljujućiizbornomzakonu, pogodovali su Talijanima. Pred-vodnikhrvatskoganacionalnogapokretauIstribiojebiskupJurajDobrila(1812.-82.)od1850-ih,noširenjehrvatskenacionalnesvijestibitćemukotrpnoisporo.HrvatskiintelektualciuIstrinajčešćedjelujuzajed-
no sa slovenskom nacionalnom inteligen-cijom.Prijelomnaje1884.,kadaseosnivaHrvatsko-slovenskiklub,načiječelo1889.dolaziStarčevićevsljedbenikMatkoLagi-nja.On je znatno kroatiziraoDobrilin ju-žnoslavenski panslavizam, koji se razviopodStrossmayerovimutjecajem.Osnivajusehrvatskečitaoniceinarodnidomovi(prviuKastvu1866.),kulturnadruštva(Družbasv.Ćirila iMetoda za Istru 1893.,Hrvat-skisokol1903.idr.),Maticahrvatskaimasvoječlanove,povjereništvaipododboreusvimvažnijim istarskimmjestima, razvijasenovinska i izdavačkadjelatnost (kalen-
dar Istran, 1869; listNa ša slo ga, 1870; pul-skiHr vat ski list, 1915, ur.MarioKrmpotić,kaoprve hrvatske dnevnenovine u Istri), nastajezadrugarstvo (Istarskaposujilnica,1891.idr.).Međutim, talijanskipo-litičariuIstriutjecajnijisuiboljeorganiziranitesegotovokonsenzualnoborenapoljusprječava-nja slavenizacije Istre.Budućidasuimpreteži-topripadalagradskaza-nimanja, u njihovim jerukama bila sva finan-cijska i politička moć.Industrijalizacija, kojauzimamahapotkrajsto-ljeća,iztemeljamijenjadruštvenu strukturu hr-vatskoga sela;mnoštvomladihodlaziuTrstkaonekvalificirana radnasnaga.
Izbijanje Prvogasvjetskoga rata 1914.omogućuje KraljeviniItaliji da oko Istre pre-govara s Antantom iCentralnimsilamatenakraju sklapa tajni ugo-voruLondonuutravnju1915., prema kojem je
PrijedlozizarazgraničenjeposlijePrvogsvjetskograta
ISTRA
37
Italiji za ulazak u rat na strani Saveznikaobećanaustrijskiteritorij:južniTirol,IstrasTrstomiGoricomtedioDalmacije.Ugo-voromzaključenimuRapallukrajGenove1920. Kraljevina SHS prepustila je Itali-ji Istru s još nekim područjima. Kako jeuskorouItalijizavladaofašizam,talijanskajevlastodmahnakondolaskauIstrupoče-lasustavnozatiratisveoblikehrvatskogaislovenskogajavnogainacionalnogaživotate je slijediomasovniegzodushrvatskogastanovništva u Kraljevinu SHS, odnosnoJugoslaviju, od čega jedan dio dolazi i uBačku.UočiDrugogasvjetskogaratauJu-goslavijijebilooko70.000HrvataiSlove-nacakojisuemigriraliizkrajevapodItali-jom,doksedobardioHrvatakojisuostaliasimiliraozbognizamjera:hrvatski islo-venskitoponimitalijaniziranisu1918.-23.,do1923.zatvorenesusvehrvatskeškole,hrvatski i slovenski jezik zabranjeni su uupravi1923.,ausudstvu1925,raspuštenasusvahrvatskaislovenskadruštvaičitao-nice,od1927. talijanizirajuseprezimena,aod1928.iimena,zabranjenesuhrvatskei slovenske novine, vlastima nepoćudniHrvati i Slovenci prognani su u udaljenedijeloveItalije,unovačeniHrvatibilisuuvojscibezoružja,doseljenojeoko29.000Talijana,odkojihjenajvećidioradioudr-žavnimijavnimslužbama. Kapitulacija Italije u Drugom svjet-skomratu8.IX.1943.uzrokovalajesve-opći narodni ustanak. Protjerana je faši-stička vlast, osnovani su jači partizanskiodredi ioslobođena jegotovocijelaIstra,osimPule,Vodnjana,FažaneiBrijuna.Po-kret pod vodstvom Komunističke partijenosiojejaknacionalninabojpaNOOIstredonosi 13. IX. 1943. proglas o oslobođe-njuIstreinjezinupripojenjuHrvatskoj,štoje20.XI.potvrdioiZAVNOH.Noubrzoje u njemačkoj ofenzivi Istra uključena unjemačkoJadranskoprimorjekaodioTre-ćegaReicha,asredišteotporapremještenojeuGorskikotar.UzavršnimoperacijamajugoslavenskisupartizanioslobodilicijeluIstrusTrstom20.IV.–7.V.1945.Istrajedalavelikdoprinospobjediantifašističkihsnaga1945.
U burnom razdoblju nakon Drugogasvjetskogaratadošlojedoegzodusaveli-kadijelaautohtonogatalijanskogastanov-ništva:osimpomicanjemdržavnegranice,iseljavanje je bilo potaknuto postupcimajugoslavenskihvlastiitajnepolicije,kom-pleksom revolucionarnihmjera te pozivi-mana iseljavanjekoji su stizali iz Italije.Talijanskeihrvatskeprocjeneobrojuise-ljenihosobanepodudarajuse:udrugeezu-la (tal.esule: izgnanik> lat.exillium: iz-gon) spominjubrojkuod300.000,CentarzapovijesnaistraživanjauRovinju(osno-valagajeTalijanskaunija1968.)došaojedopodatkaod201.440emigranata,aVla-dimir Žerjavić govori o 163.000 Talijanai 25.000Hrvata. Drugi osjetljivimomentkoji današnja talijanska politika povezujesegzodusombrojjestradalihukraškimja-mama(tal.fojbe–zavrijemeineposred-nonakonDrugogasvjetskogarataufojbesubacanežrtveegzekucija)uIstri,Trstuinjihovukraškomzaleđunakonkapitulaci-jeItalije.Objektivnijitalijanskiistraživačigovoreobrojuod4500do6000žrtava.Udanašnjimpolitičkimmanipulacijamatomčinjenicomčesto se zaboravlja da se pre-madanašnjim istraživanjima tekčetvrtinaodnavedenogabrojaodnosinažrtvepar-tizanskih»prijekihsudova«,odnosnodaseu fojbamanalazežrtve različitih ilegalnihegzekucija. Talijanski je parlament 2004.proglasio 10. veljače Danom sjećanja naegzodusistradanjaufojbama.Dodanassesvakegodinenatajdatumvodevrlooštrepolemikeizmeđutalijanskedesnicesjednestraneihrvatskihislovenskihdužnosnika,paipredstavnikatalijanskeljevicesdrugestrane. Nakon rata područje Istre sporazumi-ma potpisanima uBeogradu 9.VI. 1945.iDevinu krajTrsta 20.VI. 1945. podije-ljenojeuzonu»A«,podanglo-američkomupravom i s talijanskimzakonodavstvom,i zonu »B«, pod jugoslavenskom vojnomupravom.Demarkacijskajelinijaišlaodta-lijansko-austrijskegranicepremaTarvisiju,odatle jeslijedilarijekuSočuizatimkre-nulanaistokpremaGoriciteposliješiro-kazaobilaženjaTrstaulazilaumorejužno
ISTRA
38
odMilja.Zoni»A«jepripalaPula,svrlouskimkružnimpojasom.Savjeostaliteri-torijčiniozonu»B«,pajegradPulačiniomalu zatvorenuenklavukoju je sostalimdijelom zone »A« povezivala samo cestaPula-Trst. Mirovnim ugovorom u Parizuuveljači 1947., koji je stupiona snaguurujnu,Pulajekaodiozone»A«pripalaJu-goslaviji,dokjeodspornogateritorijasje-vernoodrijekeMirnedoMiljaibivšezo-ne»A«formiran»SlobodniteritorijTrsta«(STT),takodajezona»A«ostalanetaknu-ta,azonasjevernoodMirne,tj.Bujštinai
Koparština,činilesuzonu»B«STT-a.Tajteritorij nikad nije profunkcionirao onakokako su to bile zamislile zapadne sile tejegraničnimsporazumomkoji su Italija iJugoslavijapotpisale5.X.1954.uLondo-nu,granicaizmeđuzone»A«izone»B«teostalogaslovenskogateritorijapostalapri-vremenadržavnatalijansko-jugoslavenskagranica.Konačnadržavnagranicautanače-na je sporazumom u talijanskom gradićuOsimu1975.
Otvaranje Jugoslavije prema svije-tu sredinom 1950-ih, a posebice 1960-ih,
za Istru je imalo vrlopovoljan gospodarskiučinak:ubrzanoseraz-vijala i postala je jakoturističko odredište, aturizam njezina najra-zvijenija gospodarskagrana. S povećanjemslobode kretanja tije-kom 1960-ih Istrani suodlazili kupovati u Ita-liju, prije svega uTrst,tenaradusezonskimilidnevnim migracijama.Uposijeratnimdesetlje-ćima u Istri su se, kaojednoj od najrazvijeni-jihregijajugoslavenskefederacije, nastanjivalipripadnicisvihjugosla-venskihnarodaizrazli-čitihdijelovazemlje.
Hrvatsko proljeće1971. u Istri vodili suuglavnomčlanoviMati-ce hrvatske, Čakavsko-gasaboraiintelektualci,azbogposvedrugačijihpovijesnihinacionalnihuvjeta ostao je zatvo-ren unutar malobrojnihgrupica.Čakavskisaborosnovan je5. II.1970.,u doba burnoga dijalo-ga o kulturnim prilika-mauhrvatskomdruštvu
SlobodniteritorijTrsta–zoneAiB
ISTRA
39
te obilježavanja 25. obljetnice sjedinjenjaIstre s Hrvatskom. Kao svojevrstan mo-del samoupravnoga kulturnoga projekta selementima i obilježjima udruge građana,znanstvenovaloriziraprinosHrvataiTali-janarazvojukulture icivilizacijenaistar-skom području, vodeći se načelima više-kulturnostiizavičajnekulturnesvijesti. Kako je istarski poluotok u sastavuJugoslavije, sukladno etničkom sastavustanovništva, bio podijeljen između Hr-vatske i Slovenije, s raspadom Jugoslavi-jefederalnegranicepostalesudržavne.UHrvatskoj je,priunutarnjemžupanijskomuređenju,formiranapotkraj1992.Istarskažupanija, čiji politički identitet gradi po-najviše regionalna stranka lijevoga centraIstarskidemokratskisabor(IDS,osnovana1990.) kao najjača lokalna stranka od pr-vihdemokratskihizbora.Istarskasežupa-nijausuvremenojHrvatskoj ističeočuva-njemantifašističketradicijeipromicanjemeuropskih,višekulturalnihvrijednosti,apotomeseodnjenerazlikujenislovenskidioIstre. Istarska samosvojnostmožda je danasnajočitijanakulturnompoljuiuhrvatskomjedijeluIstrevidljivaiupodručjukulturnepolitike: Istarska županija jedina je župa-nija uRepubliciHrvatskoj koja od 2009.ima nacrt kulturne strategije, koji ne po-stojininadržavnojrazini.Timsunacrtomobuhvaćenasvavažnijakulturnapolja,odkulturnogaamaterizmadonovihmedijskihkultura,pačakionapodručjakojaizravnonepripadajukulturnomdjelovanju,alisva-kako imaju velik utjecaj na njega:među-narodna suradnja, sponzorstva imedijskapromocija. Glavne kulturne manifestacijeu Istri, koje privlače pozornost međuna-rodnekulturne javnosti, jesu:Pulskifilm-ski festival (postoji od1954. kaonajvećamanifestacija domaćega, tada jugoslaven-skoga, od 1993. samo hrvatskoga filma),Motovunski filmski festival (od 1999.,međunarodni festival inovativnoga filmanastalogaumalimkinematografijamaine-zavisnim produkcijama), Sa(n)jam knjigeu Is tri (Pula,od1995., sajamsko-književ-na priredba hrvatskih i inozemnih pisaca,
programskinajbogatijapriredbatogatipauHrvatskoj),Međunarodnaglazbenatribina(manifestacijautemeljena1963.uOpatiji,1999.preseljenauPulu;posvećenasuvre-menojglazbihrvatskihskladateljaisklada-teljaizsusjednihzemalja),Gri sia(Rovinj,od 1967., jednodnevna natjecateljska li-kovnamanifestacija,izložbenogkaraktera,ali na otvorenom prostoru),MeđunarodnikazališnifestivalPUF(Pula,od1994.,fe-stivalalternativnogkazališta)... Dobar je pokazatelj razvoja današnjeIstreformiranjesveučilištauPuliiKopru.Sveučilište JurjaDobrileuPuliosnovanoje2006.;prerastanjevisokoškolskih insti-tucijau samostalnosveučilištedugotrajanjepothvatirezultatkontinuiranoganasto-janja prema institucionaliziranju visoko-gaobrazovanjauhrvatskojIstri,kojeimasvojekorijeneu1960-imgodinama,kadaje,zahvaljujućizauzimanjuMijeMirkovi-ća,otvorenprvidvogodišnjivisokoškolskistudijekonomije1960./61.(Višaekonom-skaškola),odnosnoPedagoškaakademijauPuli1961./62.,zakojujepakbiozaslu-žan Tone Peruško. Sveučilište danas činipet odjela: Odjel za ekonomiju i turizamDr.MijoMirković,Odjelzahumanističkeznanosti,Odjelzaglazbu,Odjelzaobrazo-vanjeučiteljaiodgajateljaiOdjelzastudijnatalijanskomjeziku. Uni ver za na Pri mor skem formirana je2003.uKopru.Njezina jeosobitostdina-mičnost i otvorenost prema suvremeniminterdisciplinarnimstudijima:Fa kul te ta za humanistične študije tako, među ostalim,imaiOdjelzaantropologiju,Odjelzakul-turalnestudijeiOdjelzamedijskestudije;ajednaodkatedaraFa kul te ta za ma na ge-ment jest iKatedrazasociologiju,polito-logijuipsihologijuumenadžmentu,čijijepredstojnik ugledni znanstvenik i aktivisthrvatskogapodrijetlaTončiKuzmanić.Lit.:Hr vat ska en ci klo pe di ja,5,Zagreb,2002;D.Dukovski,Istra–kratkapovijestdugogatrajanja, Pula,2004;Istar ska en ci klo pe di ja,Zagreb,2005;B.Crljenko,Zanemarenodjelovanje,Vi je nac, br.333-335,Zagreb,21.XII.1996;D.Kraljević,Ita-lija–našnajvećiinajmoćnijisusjed,Rijeka,2009;Na crt Istar ske kul tur ne stra te gi je, Pula, 2009;
ISTRA
40
www.istrapedia.hr; www.istra-istria.hr; www.kulturistra.hr; hr.wikipedia.org; it.wikipedia.org;sl.wikipedia.org;www.upr.si
N.Ušumović
Značenje Istre za podunavske Hr-vate.PovijestIstres jednestrane imane-koliko izravnih poveznica s Podunavljemi tamošnjim hrvatskim pukom, a s drugestrane integracijadijelanjezinihstanovni-kaskrajnjegazapadaumodernuhrvatskunacijupružanizkomparativnihmogućno-sti zabolje razumijevanjepovijestihrvat-skihetničkihskupinanaistoku–uPodu-navlju. Bertošin opis preslagivanja društvenemoći koju je posljedično prouzročio sva-kimigracijskivaluIstriuporabljivjeizapodunavske,odnosnovojvođanskeprilike:»Etnocentristička je napetost osobito ra-slau razdobljimakadasusemigracijama(najčešće organiziranim) popunjavale ti-pičneistarskepovijesne‘praznine’nastaleuratovima,gospodarskimidemografskimkrizama, društveno-političkim lomovi-ma«. Mletački organizatori kolonizacijeIstre (XVI.-XVII. st.) u nizu dokumena-ta opisuju svoju nemoć u zavođenju redaizmeđu starosjedilaca i novih stanovnika.Naime,»kadasuse‘novistanovnici’inte-griraliuistarskodruštvomletačkogadobate formalno-pravno i ‘mentalno’ postajali‘starosjedioci’, zadržavali su stare povla-sticeinegativnoseodnosilijednakoprema‘starome’žiteljstvukaoipremaonomeko-jesenaselilonakonnjih(...)sgorčinomiironijomgovorili suokonfuznomstatusuistarskih podanika podijeljenih na ‘staro’,‘staro-staro’, ‘novo-staro’, ‘novo’, ‘staro-novo’ i ‘novo-novo’ stanovništvo!« IakoMiroslavBertoša (Beograd, 1938.), inačesinistarskogaemigranta,inzistiranaetno-centrističkoj napetosti, u nekoliko povije-snihrazdobljamožesegovoritiiounuta-retničkimsukobima izmeđustarosjedilacai fu re šta, odnosnodođoša.Ovo stanjevi-šestruke sukobljenosti dobro je poznatopodunavskomstanovništvu,alijednakosetako može reći da vrijednost multinacio-nalnog suživota (tal. convivenza)nije tek
dioretorikelokalnihpolitičara,baremneusveobuhvatnojpovijesnojperspektivi. Zanimljivo tematsko područje jest ikomparacija naklonosti nezanemariva di-jela stanovnika Istre i Vojvodine premanadnacionalnomu (jugoslavenstvu), regio-nalnomu(istrijanstvoivojvođansko»auto-nomaštvo«),odnosnoetničkomuidentitetu(uBunjevaca)nasuprotnacionalnomu(hr-vatskomu,odnosnosrpskomu)identificira-nju. Složena dijalektika tih antagonizamapokazujevisokstupanjnepovjerenjapremanacionalnimintegrativnimprocesimauod-ređenimpovijesnimrazdobljima,asdrugestrane,uvelikubrojuslučajeva,razotkrivajednostavnopuke taktikepreživljavanjaunepovoljnim političkim uvjetima. Jednakiuvjetičestosuonemogućivaliprihvaćanjesupostojanjarazličitihidentitetskihsastav-nica i izgradnju složenih, a opet uravno-teženih idinamičnihdruštvenih iosobnihidentiteta. OdpočetkaXIX.st.istarskiibačkiHr-vatiživeuzajedničkojdržavipoddinasti-jomHabsburgovaca. Istra jeu timokviri-mabilakrajnjizapadnirubkontinuiranogahrvatskogaetničkogaprostora,doksuBu-njevci iŠokci činilinjegov sjeveroistočnidio. Međutim, zbog unutarnjih političkihgranica očitovale su se društveno-gospo-darskerazlikenaslijeđeneizprijašnjihraz-dobljaizmeđuHrvatauBanskojHrvatskojionihnarubnimetničkimpodručjima.Na-glašenoagrarnastrukturaistarskihibačkihHrvatabitćejedanodpresudnihčimbenikakasnijegapojavljivanjanjihovihpreporod-nihpokreta,jednakokaoivećauloganekihdruštvenihsegmenata,poputsvećenstva,unjima.Osimtoga,tedvijehrvatskezajed-nice imalesu idrugesličnosti.Političkimživotom u Istri dominirali su Talijani, uBačkoj Madžari. Visokim obrazovanjemteusponomudruštvenojhijerarhijinerijet-ko se poprimao jezik i kultura dominant-noga naroda, talijanskoga, odnosno ma-džarskoga. Socijalna raslojenost znatnimse dijelom preklapala s nacionalnom. Uzpripadnike dominantnih naroda vezivalasevisokakultura,gospodstvo,auzhrvat-ski jezikseljaštvo inižakultura.Hrvatski
ISTRA
41
jezik i bogata pučka kultura mogli su seočuvatizbogsvojevrsnogapatrijarhalnogastatičnogadruštvahrvatskogasela,uBač-koj i salaša, gdjemajke gotovo u pravilunisu govorile jezik dominantnoga naroda.Upravojejezik,temeljnaodrednicahrvat-ske posebnosti u odnosu na dominantnenarodeu Istri iBačkoj, bioosnovica okokoje su svećenici preporoditelji organizi-ralisvojudjelatnost.VezanostistarskogaibačkogaseljakauzvjeruiCrkvubilajeve-likaiznačilajeznatnovišeodpučkepobo-žnosti.Crkvaisvećenstvobilisusastavnidioživota tihhrvatskihzajednica,a imatisvećenikauobiteljibilaječastidruštveniprestiž.Svećenicićebitiprvadomaćainte-ligencijakoji ćeodvjerskihprosvjetiteljapostati prvi organizatori preporodnih po-kretauIstriiBačkoj. Iprvointenzivnijepovezivanjenakul-turnomplanuutomjenadnacionalnomdu-hu;riječjeovodećimnarodnimpreporodi-teljima–JurjuDobrilii(1812.-82.)IvanuAntunoviću(1815.-88.),kojespajanizbi-ografskih podudarnosti. Obojica su prijesvega svećenici koji djeluju kao narodnipreporoditeljimeđunarodombezgrađan-skoga sloja i kulture; u izravnoj je vezi stim i njihovo kašnjenje za Zagrebom, alii drugim imućnijimhrvatskim sredinama;obojicadjeluju idoslovnose susrećupodidejnim okriljem liberalnoga i južnosla-venskiusmjerenogađakovačkogabiskupaJosipa Jurja Strossmayera (1815.-1905.).NjihovuupoznavanjuposredovaojeStros-smayer. Iako ne postoje izravni dokazi,možesepretpostavitidasuseosobnosu-sreliizbližilinanekomodAntunovićevihputovanja. Postojala je i prepiska između
njih,kojuspominjeMatijaEvetović,alineinjezinsadržaj. Antunovićzbogbolestinijemogaona-staviti studij bogoslovije u Beču, dok jeDobrilautomgradusvojbogoslovnistudijdoveododoktorata1842.ivećjetadaupo-znaoStrossmayera,koji jedoktorirao istegodine te postao profesorom kanonskogapravanabečkomSveučilištu.KaoiAntu-nović, Dobrila je u svojem napredovanjudošaodobiskupskestolice,iakojevažnostDobrilina položaja bila veća, on je prviistarskiHrvatnovijegadobakoji jenosiotučast(od1858.biojeporečko-pulskibi-skup,aod1875.tršćansko-koparski).Obo-jica gotovo istodobno pokreću hrvatskupreporodnupublicističkudjelatnostpotkraj1860-ih:prvibrojistarskeNa še slo geizlaziistegodinekad i prvibrojAntunovićevihBunjevačkih i šokačkih novina – 1870. I jedneidrugenamijenjenesuuprvomreduhrvatskomuseljaku.Zbog togasu imale isličnuuređivačkupolitikuuprosvjećivanjupukausvimsegmentimaživota.Usmjere-nost tihdvajurubnihpreporodnihpokretajedan na drugi i snažnu empatiju moždaponajboljeoslikavajustihoviupućeniNa-šoj slo zi od uredništvaBunjevačkih i šokačkih novina, objavljeni 16. II. 1872. ubroju4:
TinakršnojobaliAdrie, aoneumagjarskomlegluravneBačke!Tiubranikuprimorskomstiegomuruci
pro ti sil noj ta li jan šti ni,onenaUgaruželjnerodaprosvjetu
pro ti bez du šnoj Ma gjar šti ni.Tiusvojemproćtudjega,
one u tu djem kraj svo je ga! Međutim,Dobrilaimamnogoširibrojsuradnika i djeluje u znatno povoljnijemkontekstu:doksuAntunovićevenovinebi-le kratkadaha,Na ša slo ga izlazila je svedo 1915. i imala je široku recepciju kodslavenskoga seoskoga stanovništva Istre,kojemu je ponajprije i bila namijenjena.Notrebareći ida jeDobrilinodjelovanjebilo bliže Strossmayeru prema sklonostiliberalnim idejama, za razliku od konzer-Naša sloga,br.1,Trst,1870.
ISTRA
42
vativnijegaAntunovića.Štosetičejezičnekulture,obojicaširetadašnjihrvatskiknji-ževnistandardugledajućisenaZagrebiutomejejedanodnjihovihnajvećihprinosauhrvatskimintegrativnimprocesima.TisuprocesivećsredinomsedamdesetihuIstrimnogo intenzivniji zahvaljujući utjecajupravašaMatkaLaginje i njegovih istomi-šljenika, koji preporodnim aktivnostimadaju ključnu hrvatsku crtu, pri čemu suistarski pravaši pokazalimnogo veću po-litičku taktičnostpremasvojemvođiAntiStarčeviću, jer slovensku naciju nisu do-vodiliupitanje,aanakronoinzistiranjenapovijesnomdržavnompravuusjenijeisti-canjatzv.prirodnogaprava,odnosnopravanarodnosti. Takvi političari nedostajali supodunavskim Hrvatima nakon Antunovi-ća,štoje,međuostalim,biloposljedicanesamo znatno jače integriranosti etničkogahrvatskogapukaumadžarskodruštvone-go prije svega oštrijega državnoga susta-vauugarskomedijeludržaveodonogauaustrijskom primorju, u kojem je državo-tvorninjemačkielementk tomubiobroj-čanoinferioran. I nakonprestanka izlaženjaBunjevačkihišokačkihnovina Na ša slo ganasvojimjestranicamapratilaizlaženjedvotjednikaBunjevačkeišokačkevile.Njezinouredni-štvou15.brojuod1.VIII.1873.pozdravi-lojenovebunjevačkenovinejersu,kakoističe,onebiledokaznarodnesvijestiBu-njevacakoja se svevišebudila te zaklju-čuju: »Doista je i vrieme, jer suMagjariovaj ogranak hrvatskoga naroda jur sma-tralisvojimneizbježnimplienom.Nadamose da će novi list naći u Hrvatskoj boljupodporu od bivših Bunjevačkih i Šokačkihnovinah.«Na ša slo gatijekomsvojegaizlaženja pratila je i sadržaj Subotičkogagla sni ka, a svoje je čitateljstvoukratkimvijestima upozoravala naHrvate u južnojUgarskoj.Donosećisredinom1876.vijestizBajmokakakosehrvatskomustanovni-štvu nameću propovijedi na madžarskomjeziku, uredništvo povlači usporedbu sIstromiističeda»ikodnasuIstriimapokoje gnjezdašce gdje se hrvatskom pukudržiblagosloviostalepobožnostiutalijan-
skom jeziku.«ObjaveAntunovićevihdje-la (Sla vjan, Kalača, 1875,Od met nik, Za-greb,1875,Bogsčoviekomnazemlji, Vac, 1879)popraćene su riječimapohvale, na-poseRazpravaopodunavskihipotisanskihBunjevcihiŠokcih (Beč,1882).PriznanjedomoljubnomuraduAntunovićaiDobrilebilojenjihovoprimanjezapočasnečlano-vezagrebačkogađačkogadruštvaHr vat ski dompočetkom1878.godine.Osimnjih,učlanstvo suprimljeniu istovrijeme JosipJurajStrossmayer,MihovilPavlinovićifraGrgaMartić, čime je društvo htjelo širitisvojudjelatnostnacijeloetničkihrvatskopodručjeprekoizabranihrodoljuba.Surad-njaAntunovićaiDobrilezavršilajeDobri-linom smrću početkom 1882., u povodukoje jeAntunović poslao brzojav sućuti,poslije objavljen uNa šoj slo zi. Nekolikogodinaposlije(1888.)umrojeiAntunović,štoutječenaslabljenjevezaizmeđuIstreiBačke. U doba zakasnjela hrvatskoga narod-nogapreporodaoddrugepolovineXIX.st.uIstriMaticaHrvatskarazvijaživuaktiv-nost,ukojojsenajvišeističunarodnisve-ćenici iučitelji,koji sunačelukulturnih,prosvjetnih i gospodarskih društava radiuzdizanja siromašna i slabo obrazovanapukapodvladajućom talijanštinom.Ta jesituacija gotovo identična onojmeđu do-njougarskim Hrvatima. Radi usporedbe,znakovit ječlanak»Maticahrvatskau Is-tri«, koji je 1913. obavilaNa ša slo ga. U njemusegovoriotomekakouIstridjelujerazmjernonajmanjepovjerenikaičlanovapabitrebalo»raditiokoosvješćivanjana-rodnihsila«. UgodinamaprijePrvogasvjetskogara-tauistarskih,adijelomiubačkihHrvata(osobito u inteligencije i krugovima okoNe ve na),svijestopripadnostihrvatskomunaroduu stalnu je usponu, a tijekom ratasveviše jača jugoslavenska ideja.Naime,suočeni s jedne strane talijanskimnamje-rama uključenja Istre u Kraljevinu Italijuprema odredbama Londonskoga ugovora(1915.), a s druge željamaMadžara da uvrijeme raspadaMonarhije u nacionalnojmadžarskojdržavizadržeštovećapodruč-
ISTRA
43
janekadašnjeKraljevineUgarske,istarskii bačkiHrvati očekivali su da na temeljuprava naroda na samoodređenje, suklad-noWilsonovimnačelima,cijeliteritorijnakojem jeuneprekinutukontinuitetuživio»troimeninarod«budeuključenujugosla-venskudržavu. Međutim, sa stvaranjem južnoslaven-ske države 1918. područje Istre i Bačke,kaoinekidrugikrajevi,postalisupredmetspora između Kraljevstva SHS i susjed-nih zemalja.Onjihovoj se sudbini,međuostalim,odlučivalonaMirovnojkonferen-ciji u Parizu, gdje su se zatekli izaslanicibačkih i istarskihHrvata.Tu suostvarenikontakti,primjerice,izmeđuLovre(Scali-era)Škaljera,odvjetnikaizPule,kojićeseposlijepreselitiuSuboticu,iBlaškaRaji-ća.NastojanjahrvatskihizaslanstavaIstreiBačkenisuseispunila.Istranijeušlausa-stavjugoslavenskedržave,kaonidioBač-ke (Bajski trokut) naseljenhrvatskim sta-novništvom.Naime,utalijanskomgradićuRapallu 12. IX. 1920. Istra, Trst, Gorica,ZadariotociCres,Lošinj,LastovoiPala-gružapripojenisuItalijiugovoromizmeđuKraljevineItalijeiKraljevstvaSrba,Hrva-taiSlovenaca,štoćepotaknutiiseljavanjedijelaslavenskogastanovništva.Opoliticitalijanskihvlastipremahrvatskomu i slo-venskomustanovništvuukrajevimapripo-jenimaItalijiredovitojeizvještavaoisubo-tičkiNe ven. NekolikotisućaizbjeglihraspršiloseiporaznimopćinamadanašnjeVojvodinesvećomkoncentracijomuurbanimsredišti-ma i bližim naseljima iz njihove okolice,poput Novog Sada, Sombora i Subotice.Fašistička politika Italije to je i poticala,pa jeMussolini 1922. jezgrovito formuli-raosvoj idealhomogenenacionalnedrža-ve:»Kadasezemljopisnemožeuskladitisetničkimkriterijima,tadasemorajupokre-nuti etničkezajednice«.Teško je razlučitiekonomskeodpolitičkihemigranata,oso-bito u agrarnoga stanovništva, a najčešćejeupitanjubilakombinacijadvajutipovamigracija. Mnogi istarski seljaci nastavi-lisusebavitipoljodjelstvomukrajevimakoje sunaselili,nomnogi suživjeliu te-
škimuvjetimakaonadničari.Većinaodtihosoba pokrenula je postupak optiranja zaKraljevinuSHSidobilatraženodržavljan-stvo. Sačuvani su podaci za dio istarskihemigranatauSubotici,odkojihsunekiuidućim godinama aktivno sudjelovali ujavnomživotugrada:IvanŽigante,AntunGrebl,LovroŠkaljer(Pula),ViktorŠkaljer(Pula), Josip Hološi (Buzet), Jakov Lirič(Žminj), Josip Gomboc (Trst), BranislavPavlović(Trst),JosipVivoda(Trst),AntunFlego(Buzet),FranjoFlego(Buzet),Dra-goFlego (Buzet),AntunLaginja (Žminj),JosipRakić (Pomer), JosipZidarić (Sovi-njak), Milan Viličić (Trst), Ćirič Žigante(Sovinjak)idr.Mnogiodnjih,poputLovreŠkaljera,čijesuimanjeuPulizapalilitali-janskifašisti,našlisuseuteškojinezavid-nojmaterijalnojsituaciji.Obrazovanijislojlakšeseuključivaounovesredine,dobiva-jući namještenja u državnim službama iligradećikarijereu slobodnimprofesijama,npr.odvjetnici,novinari idr.Najpoznatijihrvatski imigrant iz Istre bio je jedan odnajvećih hrvatskih ekonomistaMijoMir-ković(1898.-1963.),uknjiževnostipoznatpod pseudonimomMate Balota. Na pod-
ručjuVojvodineaktivanjeod1926.,kadjepostaotajnikTrgovinskekomoreuNovomSadu.NaPravnifakultetuSuboticiprešaoje1928.,kadajeizabranzadocenta,akadje 1939. izabran za redovitoga profesoraprešao je u Beograd, gdje je predavao unovoosnovanojEkonomsko-komercijalnojškoli te je sljedeće godine postao dekan.Već1941.vratioseuHrvatskutenakonra-tadokrajasvojegaživotapresudnoutječenaprofiliranjeekonomskogastudijauZa-grebu.KaosudionikPariškemirovnekon-ferencijezaslužanjezapripojenjeIstreJu-
Mijo Mirković
ISTRA
44
goslavijinakonDrugogasvjetskogarata.USubotici jematerijalno pomagao ljevičar-skustudentskuudruguSve tlost,aistaknu-tisubotičkiantifašistJovanMikićSpartak(1914.-44.) bio je pod snažnim znanstve-nimutjecajemMijeMirkovića.ISpartakjeizSuboticeprešaouBeograd1939.,gdjejeuMirkovićevojEkonomsko-komercijalnojškolidobiomjestoasistentatesenatjecaozamjestodocenta.IstarskijeemigrantiIvoMilić(1881.-1957.),inačerodomsBrača,alijenapozivMatkaLaginjedošaouIstru,gdjejebiosudacigdjeseuključioupoli-tičkiživotteje1914.izabranzazastupnikau Istarskom saboru uPoreču. Poslije ratabiojenačelnikOkružnogasudauSuboticido1923.,naPravnomfakultetuuSuboti-cipredavaojevišepredmeta1919.-41.,biojeprvipredsjednikkratkotrajneSubotičkematice iz1921. ipredsjedniksubotičkogaodbora Jadranske straže, koje nisu uspje-lepridobitiveće sudjelovanjeBunjevcaunjima.SurađivaojeusubotičkojSe ver noj po šti i Književnom severu te u stručnimpravnim časopisima iz cijele države. PodpseudonimomZvaneKastavacobjavljivaoje1930-ihčakavskekozerijeiuspomeneuzagrebačkomčasopisuistarskihemigrana-ta Istra. Pisao je o bačkimBunjevcimauKnjiževnom severu (1927) i Gla sni ku Ju-go slo ven skog pro fe sor skog dru štva (1938) o njihovu podrijetlu, imenu, običajima iidentitetu. Ime Bunjevac, prema Miliću,označavalojekatolikazarazlikuodpravo-slavnih»Rkaća«,kakosukatolicinazivalipravoslavne. Zato značenje imenaBunje-vactražiupejorativnomiporugljivomzna-čenjuriječi,stimedaseonosvremenomodomaćilo i izgubilo prvotnu negativnukonotaciju. Smatrao je da bačkiBunjevcinepotječuspodručjaokorijekeBune,jertamošnjistanovnicinegovoreistimgovo-romniti imaju kompaktnaprezimenakaobačkiBunjevci.Njihovupostojbinompri-jeBačke smatrao jekrajeve ispodDinareinjezinuokolicu(drniško,kninskoiimot-sko područje) te dijelove zapadneBosne.NapodručjuIstreidrugihkrajevapriklju-čenih Italiji stanje se dodatno pogoršalos kraja dvadesetih godina. Kao reakcijai posljedica nakon nasilnoga plebiscita u
Istri24. III.1929. tedodatnenasilne tali-janizacije slijedio je nov val iseljavanja.Istarski su se emigranti društvenoorgani-ziraliusvimonimsredinamagdjeihseza-tekaovećibroj.TakosuosnovaniogranciProsvjetnoga i potpornogadruštva Istra –Trst–Goricapocijelojdržavi,uBačkojuSubotici,uNovomSaduemigrantskodru-štvo s nazivom Istra, a istarski emigrantisvoju su organizaciju imali i u Somboru.Društvenapravilasubotičkomogrankupo-tvrđenasu1932.godine,noDruštvo,kojejebrojilooko60članova,djelovalojevje-rojatnoiprijepotvrdePravila.Poznatinje-govipredsjednicibilisuIvoMilićteLovroŠkaljer, koji je primjer stručnjaka koji seuspješnoprilagodionovojsredinitejeiuSuboticiizgradiouspješnuodvjetničkuka-rijeru.Od1928.uNovomeSadudjelovalojeUdruženjeistarskihizbjeglicaIstrasoko300 članova na čelu s dr. Ivanom Pruda-nom.Također,emigranti iz IstreokupljalisuseiubačkimpododborimadruštvaJa-dranska straža, koje je radilo na razvija-njusvijestioznačenjuivrijednostiistočneobaleJadranazajugoslavenskudržavu.Pr-vihgodinanakonnaseljavanjasuseistar-ski Hrvati uključivali u radDemokratskestranke, osobito predstavnici intelektual-ne elite (npr. IvoMilić), što jeodgovara-lonjihovojnavezanostinadržavneslužbei općemu jugoslavenskomu raspoloženjuistarskihemigranatauposlijeratnimgodi-nama.Istarskeemigrantskeudrugeizsvihkrajeva Kraljevine Jugoslavije djelovalesu pod okriljem prorežimskoga krovnogaSavezajugoslavenskihemigrantskihudru-ga u Jugoslaviji sa sjedištem uBeogradu(1931.-40.,poslijejepromijenioimeuSa-vez jugoslavenskih emigranata iz Julijskekrajine),kojemuječelnikbiodr.IvanMa-rijaČok(1886.-1948.),slovenskiodvjetnikipolitičarizTrsta.Savezjeuvrijemeosni-vanja1931.okupio23emigranstkadruštvaiz svih krajeva Kraljevine Jugoslavije, aposlije se taj broj povećao do 45. Premapodacima Saveza, sredinom 1930-ih go-dinauKraljeviniJugoslavijibilojepreko70.000istarskihemigranata.
ISTRA
45
Zanimljive su sličnosti i usporedbeistarskihibačkihHrvataurazdobljuodza-vršetkaPrvogasvjetskogaratadovremenanakonDrugoga svjetskoga rata.Naime,uvrijemerazgraničenjaKraljevineSHS,po-put istarskih Hrvata, mnogi su se HrvatiizBajskoga trokuta preselili uKraljevinuSHS, iako u neusporedivo manjem brojuzbog manjega ukupnoga broja Hrvata uBajskom trokutu.Oni koji su ostali u tri-anonskojMadžarskoj,jednakokaoiistar-ski Hrvati koji su ostali pod talijanskomvlašću, bili su izloženi snažnoj državnojrepresiji usmjerenoj na denacionalizira-nje.Takvu sličnosti ističuMarkoČović iAleksaKokić u svojoj brošuriBu njev ci i Šok ci (Zagreb, 1939.) nazivajući Bajskitrokut »našom drugom Istrom«. Za objeskupineDrugisvjetskiratimaojeizrazitonaglašennacionalnikarakter,amnogoma-njeide-ološkikarakter.MadžarskesuvlastitadauBačkojiseljavalesvepripadnikeju-žnoslavenskihnarodanaseljeneumeđurat-nomrazdoblju,uključujućiiistarskeHrva-te.NakonrataiHrvatiizBajskogatrokutapokušali su revidirati prijeratnu granicuipripojitiseJugoslaviji,alisu,zarazlikuodIstre,takvipokušajiuslučajuBajskogatrokutaostalineuspješnijerganijezauzelajugoslavenskaarmija.
Nakonpripojenja Istre Jugoslavijimi-gracijski se putovi otvaraju u oba smje-ra. Šezdesetih godina Istra postaje i turi-stičkim odredištem mnogih podunavskihHrvata, čime prvi put dolazi do »širega«
upoznavanja. Istrani su, nažalost, povrat-no iskustvo u većem broju stjecali samokaovojniciJNA.Jošjedansegmentnovo-ga modernoga društva nezaobilazan je uocrtavanjuteinterakcije,atojepopularnaglazbena kultura, koja je u Istri do danasizrazitokreativnaiinventivna.Osobitosubit ne rock-skupinekojedjelujuodosamde-setihgodina,kaoštosupunk-rock-skupinaKUD Idi jo ti, koju naOmladinskom festi-va lu u Su bo ti ci 1987. publika proglašavanajboljima,čimetajsastavdobivaistaknu-tomjestonafestivalskomalbumuNaj bo lji uživoobjavljenomeistegodine–upravojetapobjedaspasilabendodraspada. Književnarecepcijaistvaranje,među-tim, kao da idu u obratnom smjeru. Dokpotkraj 1960-ih Istra postaje gotovo sre-dišnjimpoetičkim, pa čak neko vrijeme iživotnim toposom predvodnika vrlo utje-cajne neoavangardne, postmodernističkeobnoveknjiževnostiMadžarauVojvodini(Domonkos,Tolnai,Végel),uprvomdese-tljećunovogamilenijanezanemarivajepri-sutnosthrvatskihknjiževnikaizVojvodinena istarskojknjiževnoj sceni.Novinar su-botičkoga tjednikaHrvatska riječDraženPrćić (1967.) objavio je uSubotici sport-skiromanWild Card(2006.),čijaseradnjazbivanaumaškimteniskimterenima.Riječjeoromanubezvećihknjiževnihpretenzi-ja,kojijeuIstrirecepcijuimaousportskimkrugovima. Tomislav Žigmanov (1967.)privlačiprviputvećupozornostknjiževnejavnosti u Istri svojim dvostrukim nastu-pomna književno-znanstvenojmanifesta-cijiForumTomizzauUmagu2004.Zahva-ljujućinovimkontaktimarazvijasuradnjus Istarskim ogrankom Društva hrvatskihknjiževnikateobjavljujeknjiguBibliogra-fija Hrvata u Vojvodini 1990.-2002. (pri-nosi)(Pula,2005.).ZaknjiguMinimuminmaximis–zapisisrubaonerubnome(Za-greb,2007.)dobivanagraduZvaneČrnja za najbolju knjigu eseja objavljenu uHr-vatskojodrujna2006.dorujna2007.,kojamujedodijeljenanaPulskimdanimaeseja2007. Neven Ušumović (1972.), književ-nikbunjevačkogapodrijetlakojiod1991.živiuHrvatskoj,aod2002.uIstri,ostavio
ParoleuIstriposlije Drugogsvjetskograta
ISTRA
46
jenajvišetragakaoorganizatorknjiževno-ga života u Istri. Zaposlen je uGradskojknjižnici Umag (2005. postao je vodite-ljem),kojajeglavnihrvatskisuorganizatormanifestacije Forum Tomizza (pokrenuta2000.), posvećene književnomu opusu iidejama Fulvija Tomizze (1935.-99.), ve-likoga talijanskoga književnika rođenogau umaškom kraju. Zahvaljujući njegovuzauzimanju,namanifestaciji,osimŽigma-nova,sudjelujenekolikouglednihintelek-tualacaizVojvodine:LászlóVégel,RudolfWeissiSrđanV.Tešin. Politička suradnja između Istarskežu-panije iAPVojvodine postoji od 2001. ikulminirala je Sporazumom o suradnji iz2006.,aliniizdalekanijepokazalesvesvo-jepotencijale.PripotpisivanjuSporazumazabilježenajeizjavatadašnjegapredsjedni-kavojvođanskeskupštineBojanaKostreša:»Iskustva Istarske županije dobro ćenamdoći, osobito na području europskih inte-gracija,gdjećemoslijeditiistarskiprimjeruotvaranjuvojvođanskogapredstavništvauBruxellesu«.Sporazumomsenajvišepo-tičesuradnjanapodručjuturizmaikulture,poljoprivredeiruralnogarazvitkateodrži-vogarazvojaizaštiteokoliša.Međutim,sa-držajprogramakulturnemanifestacijekojase održava od 2001. naizmjenično svakegodineudrugoj regiji –kaoDa ni Is tre u Voj vo di ni i Da ni Voj vo di ne u Is tri–svodisevećinomnakulturniturizamisamopro-mociju,učemuninakojinačinnesudjelu-juHrvatiizVojvodine.
ZavrijemeratauHrvatskojuprvojpo-lovini1990-ihjedanbrojistaknutihHrva-ta koji su napustiliVojvodinu za drugi jezavičaj izabraoIstru(tajnikDSHV-aJuli-jeSkenderović,subotičkioftalmologIvanDulić, plavljanski župnik Stipan Bošnjak2005.prešaojeuPorečko-pulskubiskupijutejepostaožupnikomuBaderni).Nekoli-komladihHrvataizVojvodinestudiralojenakon2000.naistarskimfakultetima.Izvori:HistorijskiarhivSubotica,F:47.I45/1926,VI1449/1938,IV1158/1939.
Lit.: T. Peruško, Mate Balota, u:Ma te Ba lo ta : Po e zi ja i pro za,Rijeka, 1959;K.Kuntić, Prav ni fakultet u Subotici (19191941), diplomski rad;P. Janjatović, Ilu stro va na Yu rock en ci klo pe di ja 19602000, Novi Sad, 2001; M. Bertoša, Istra, Ja dran, Sre do ze mlje,Zagreb,2003;M.Manin,N.Šetić: Prilike u Istri tijekom i uoči objavljivanja»Naše sloge«, u:Časopis za suvremenupovijest, br. 3/2007,Zagreb;D.Džeko:Ulo ga »Na še slo-ge«i»Bunjevačkihišokačkihnovina«unarodnompreporoduistarskihibačkihHrvata(18701873.), Zagreb,1990.,diplomska radnjaobranjenanafi-lozofskomfakultetuuZagrebu;N.Šetić:O po ve-zanostiIstresostalimhrvatskimzemljama:Našasloga1870.1915.Zagreb,2005;D.Tumpić: Istar-skaemigracija :svjedočanstva,Zagreb,1991;E.Radetić: Istarski zapisi,Zagreb,1969;O.Tolnai,Pje snik od svinj ske ma sti,Zrenjanin,2007;Đ.Mi-lanović,Oudruženjima istarskih izbeglicauNovom Sa du i Su bo ti ci(rukopis);www.istrapedia.hr;www.istra-istria.hr;sr.wikipedia.org.
N.UšumovićiM.Bara
ISTRA,udrugaizNovogaSadakojajeiz-međudvajusvjetskihratovaokupljalaemi-grante s područja Istre, Rijeke i Julijskekrajine (Trsta iGorice).CiljeviUdruženjaistarskihizbjeglicaIstra,kakojebioslužbe-nihnazivdruštva,osnovanogožujka1928.,bili su pomaganje nezaposlenim i siroma-šnim emigrantima iz spomenutih krajeva,podupiranje i širenje jugoslavenskenarod-nesvijesti te širenjeprosvjete ikulture.Ukasnijemrazdoblju,nakonjačanjafašizmauItaliji,Udrugajepoprimilaisnažananti-fašističkikarakter,iakoantifašizamnikadanijebiloslužbenidionjezinaprograma.ZapotrebesvojihčlanovaUdruga je izdavalapotvrde,preporuke,svjedodžbe,molbe,pre-vodiladokumente,pribavljalapotvrdeoza-
PromidžbenimaterijalzaDaneIstre uVojvodini2010.
ISTRA-TRST-GORICA
47
vičajnostiisl.Nijeimalavlastituimovinu,afinanciralaseizčlanarinatepovremenefi-nancijskepomoćikojujedobivalaodgrad-skihvlasti.ČlanoviDruštvabilisuistarskiemigrantikojisuuNoviSaddospjeliuviševalova,anajmasovnijisubiliodmahnakonpotpisivanja Rapallskoga ugovora 12. XI.1920. tenakonplebiscitarnepotporeMus-solinijevoj fašističkoj strancinaparlamen-tarnimizborima24.III.1929.
God. 1932./33. na čelu Udruge, kojajebrojalaoko300članova,bilisudr.IvanPrudan, sudacApelacijskoga suda u No-vomSadu,dopredsjednikLazaLjubotina,upravnik Burze rada, tajnik Lujo Juričić,blagajnik Jakov Pečar, dok je od članovanadzornogodborapoznatjedinoAnteMo-horović.Međuemigrantimačija jedjelat-nostduljeilikraćevrijemebilavezanazaNovi Sad najpoznati su Marin Glavina,upravnikSavezaagrarnihzajednicaizNo-vogaSada,VjekoslavKarlavaris,osnivačiprvi upraviteljNovosadskegradske štedi-onice (1927.), teBogomilKarlavaris, po-tomakemigranata,koji jenakonDrugogasvjetskogarataostvariouspješnuumjetnič-kuiprofesorskukarijeru. Društvo je prestalo djelovati s dola-skommadžarskihvlastiutravnju1941.Izvor: Istorijski arhiv Grada Novog Sada: FondGradskonačelstvoNovogSada(F.150).
Lit.:Neoslobođena braća : teška hronika našegživljapodItalijom,Beograd,1934;Pri mor ski slo-ven ski bi o graf ski lek si kon,3,Gorica,1976;Istar-ska en ci klo pe di ja,Zagreb,2005;Đ.Milanović,O udruženjima istarskih izbeglica u Novom Sadu iSu bo ti ci(rukopis).
M.CvetanovićiĐ.Milanović
ISTRA-TRST-GO RI CA,prosvjetno ipot-pornodruštvouSuboticikojejeokupljaloemigrante iz područja pripojenih Kralje-
vini Italiji nakon Rapallskoga mirovnogaugovora.Istarskiidrugiemigrantidruštve-nosuseorganiziraliusvimonimsredina-ma gdje ih se zatekao veći broj. Tako jemeđuograncimadruštvaIstraTrstGorica pocijelojjugoslavenskojdržavibioionajuSubotici.Društvenapravilasubotičkomuogrankupotvrđenasu1932.,noonjevjero-jatnodjelovaoiprijetoga.Društvojeimaloprosvjetniipotpornikarakter,aglavnimuje cilj bio prikupljanje materijalnih sred-stavanamijenjenihpomaganjusiromašnimosobamaspodručjapripojenihItaliji.Dje-latnost društva manifestirala se kroz do-brotvornepriredbeikoncerte:organiziranesu istarske zabave, izvođeni suFra ni na i Ju ri na na žminjskom čakavskom dijalek-tu,istarskenarodnepjesmeisl.Radilojeinapromidžbenompolju,informiranjujav-nostiostanjusunarodnjakanapodručjimapripojenima Italiji,održavanjupredavanjairaspačavanjuemigrantskeliterature.Bro-jilojeoko60članova,nonijeimalosvojeprostorije.Državanijeimalaposebnemje-rekojimabiimpomagalatesenadazanjihiscrpljivalaupravouraduprivatnihdrušta-vailipojedinaca.Lokalnavlastodvajalajeminimalnesumezapomoć.
JedanodnajistaknutijihčlanovabiojeLovro Škaljer, emigrant koji se uspješnoprilagodionovonastalojsituacijiiizgradiozavidnuodvjetničkukarijeru iuSubotici.Naskupštini1934.izabranjezapredsjed-nikaDruštva,kadasujošizabranidopred-sjednikAlbertRubeša,tajnikJulijeUkmar,blagajnik Matko Žmak, članovi upraveIvanSkala,IvanMaurićiAntunGrbac,tečlanovinadzornogodboraKazimirŽigan-te,JosipVivodaiIvanMohorić.Zapred-sjednikaudruge1939.izabranjeIvoMilić,profesorPravnogafakultetauSubotici.
PečatnovosadskogadruštvaIstra
Pečatsubotičkogdruštva IstraTrstGorica
ISU SOV CI
48
DruštvojeuBačkojprestaloraditina-konpovratkamadžarskihvlasti1941.,ko-jesuiseljavalepripadnikejužnoslavenskihnarodanaseljenihumeđuratnomrazdoblju.Izvor: Historijski arhiv u Subotici, F:47. IV1438/1938
Lit.:E.Radetić,Istar ski za pi si,Zagreb,1969;Đ.Milanović, O udruženjima istarskih izbeglica uNo vom Sa du i Su bo ti ci(rukopis).
S.Mačković
ISU SOV CI (jezuiti<no vo lat.Iesuita:isu-sovac), naziv za redovnike, članoveDru-žbe Isusove –DI (lat. Societas Jesu, JS),najbrojnijega muškoga reda u Katoličkojcrkvi. GesloDružbeglasiAd Ma i o rem Dei Glo ri am (AMDG) – Na veću slavu Božju (NVSB).Glavninu reda čine svećenici»profesi« s četirima svečanim zavjetima (uz triklasičnaredovničkazavjeta–siro-maštvo,čistoćaiposlušnost–jošiposebanzavjetpapida ihpošaljekamogodzatre-ba),zatimsvećenici s trima jednostavnimzavjetimakojidjelujukaoduhovnipomoć-ni ci te braća pomoćnici također s trimajednostavnimzavjetima,kojisuodgovornizakućneitehničkeposlove.Svrhajereda»navećuslavuBožjuispasbesmrtnihdu-ša«braniti ipromicativjeru,raditinadu-hovnomnapretkuvjernikauzpomoćsvihoblika»službeBožjeriječi«–propovijeda-njem,katehiziranjemipoučavanjem;zatims pomoću duhovnih vježbi, dijeljenja sa-kramenata,raznihaktivnostiduhovneima-terijalne pomoći u zatvorima i bolnicamatekrozdjelamilosrđa,sukladnoevanđelju,brinutisezasiromaheizasocijalnuprav-du.Rednemaženskugranu,alisuformal-no neovisno o njemu u vrijeme katoličkeobnoveuXVI.-XVII.st.nastalezajedniceisusovki. Osnutak. Osnivač je reda je sv. Ig-nacije Loyolski (1491.-1556.). Od 1517.bio je u službi potkralja Navare, kada je1521. teško ranjenvodeći obranu tvrđavePamploneodFrancuza,nakončegasugaFrancuziprenijeliurodnidvoracLoyoluuBaskiji.Zadugotrajnogaliječenjazapazioje da ga maštanja o svjetovnim stvarimaostavljajupraznimižalosnim,adokječi-tao ŽivotIsusovLudolfaSaskogaiŽivote
sve ta ca Jakova de Voragine ustanovio jeda ga razmišljanje o duhovnim stvarimaispunjava radošću te je doživioobraćenjeiodlučioslužitiBogu.Ozdravivši,hodoča-stiojenaMonserratusvetišteCrneGospeiondjeobaviovelikuživotnuispovijedteodložioviteškoodijeloimač.Godinudanaposvetio se molitvi i razmatranju vlastitegrješnostiiveličinemilostiBožjepajetuproživljavaoduhovnirazvoj,kojijeposlijesustavnoprikazaouknjižiciDuhovnevježbe. Punrevnostipočeojeobraćatidruge,alijepostaosumnjivinkviziciji,kojagajenekoliko puta zatvarala i ispitivala temuzabranila djelovanje dok ne završi studijteologije.Počeojestudirati1524.unekoli-košpanjolskihgradova,a1528.nastaviojestudijuParizutegadovršio1534.
Okupio je prve sudrugove – njih sed-moricu–iuveoihusvojebogatoduhovnoiskustvonašavšiidealsvojegaživotauIsu-su.OnisunaMontmartreuuParizu1534.položilizavjetedaćeusiromaštvuičistoćislijeditiIsusa,1537.uVenecijizaređenisuza svećenike, ameđu sobomsu sepočelinazivati Družbom Isusovom. Papa PavaoIII. 1540. bulom Re gi mi ni mi li tan tis Ec-clesiae – Upravi vojujuće Crkve odobriojeFormuluinstituta,ukojojjeopisanare-volucionarna struktura novoga crkvenogareda: nije se zvao, kao ostali redovi, poutemeljiteljuIgnaciju,negojesâmIgnaci-jezahtijevaodadobijuimeDružbaIsusovajersučlanoviželjeliživjetikao»prijateljiuGospodinu«.Novijeredimaouobičajene»svečanezavjete«,alijeIgnacijeprekinuoredovnničku tradiciju »stalnosti mjesta«,tj.redovnicinisuimalinistalnostboravkau istom samostanu ni dnevnu sedmokrat-numolitvuukoruniposebnoredovničko
Grbisusovačkogareda
ISU SOV CI
49
odijelo.Tradicionalnesamostaneizvanna-selja zamjenjuju tzv. re zi den ci je, sjedištaunutar gradova, namijenjene za boravakisusovacainjihovpastoralniraducrkvi iizvannje. Premda nisu osnovani kao »školskired«, razvili su kolegije za odgojno-pro-svjetnodjelovanjebudućidajesv.Ignaci-jeuFormuliinstitutapredvidiokolegijezamlade isusovce studente (tzv. skolastike),koji su predavanja polazili na vanjskimsveučilištima(1544.bilo je7 takvihkole-gija).Nanjimasuisusovačkiprofesoripo-čelidržatipredavanjaza svoje studente, aposlije jedopuštenodanapredavanjado-lazeivanjskistudenti,paje1548.uMess-ini(Italija)sagrađenkolegijzaisusovačkeizavanjskestudente,kojijepostaomodelpremakojemu sumnogi europskigradoviosnivalikolegije.Kakojesv.Ignacijezah-tijevaodauzdržavanjeiškolovanjesiroma-šnihstudenatabudebesplatno,tražiojedaseprijeotvaranjakolegijaosigurajudovolj-ne zaklade za uzdržavanje te su gradovi,natječućiseupribavljanjuzaklada,pomo-gli naglu širenju isusovačkih kolegija.Dokrajaživotasv.Ignacija1556.brojjeisuso-vacanarastaodo1000,osnovanoje13po-krajinaupeteuropskihdržavateuBrazilu,IndijiiJapanusa79kuća,odčegajebilo40kolegija.God.1608.bilojeoko12.000isusovacakojisudjelovanjeproširilinais-točnu Europu, Englesku, Srednju i JužnuAmeriku,abrojkolegijapopeosena306.Međunjimajebioizagrebačkikolegij. Znanstveniciraznihstruka djelovalisuodosnutkaredauisusovačkimkolegijima.Najpoznatiji je rimski kolegij (današnjesveučilište Gregoriana), koji je osnovaosv. Ignacije, gdje su filozofiju i teologijupredavali sv. Robert Bellarmino (1542.-1621.) i Francisco Suarez (1548.-1617.),matematiku Christophor Clavius (1538.-1612.), koji je proveo gregorijansku re-formu kalendara, filozofiju i matematikuRuđer JosipBošković (1711.-87.), koji jeodpucanja spasiokupolubazilike sv.Pe-trauRimu, teastronomijuAngeloSecchi(1818.-78.).
Barokiliisusovačkistilrazviosesredi-nomXVI.st.uarhitekturi,likovnimumjet-nostima,glazbi, književnosti i propovjed-ništvu, a rasprostranjen je bio po EuropiipomisijamauAziji iAmerici.Razvijaose istodobno s katoličkomobnovom (podutjecajemprotestantskehistoriografijepo-znatajeikaoprotureformacija)isisusov-cimakaonjezinimnajvažnijimnositeljem,budući da je barokna umjetnost najvišeodgovarala isusovačkoj duhovnosti. Prvaje barokna građevina isusovačka crkva IlGesù u Rimu iz 1568. Biseri su barokneumjetnosti uHrvatskoj crkve isusovačkihkolegijauZagrebusv.Katarineisv.FranjeKsavera,uVaraždinucrkvaUznesenjaMa-rijinaiuRijecisv.Vida.IuBačkojumje-stimaukojimaživeBunjevciiŠokciposto-jinekolikocrkavakojesunastaleuvrijemekasnogabaroka–potkrajXVII.ipočetkomXVIII. st.: u Subotici crkva sv. TerezijeAvilske, u Somboru Presvetoga Trojstva,uBačusv.Pavlaapostola,uBajmokusv.apostola Petra i Pavla, u Sonti sv.Lovre,uBačkomMonoštoru sv.Petra iPavla,uBeregu sv. Mihaela Arkanđela, u Plav-ni sv. Jakova apostola, uAljmašu (madž. Bácsalmás)Uzvišenjasv.Križa,uBajisv.Antuna, u Bikiću (madž. Bácsbokod) sv.Elizabeta,uSantovu(madž.Hercegszántó)UznesenjaBlaženeDjeviceMarijeidr. Kakosuvjeronaukdjeceiodraslihisu-sovcismatralijednomodsvojihglavnihza-daća,pisalisu,prevodiliiširilikatekizme,a među najuspješnijima je bio talijanskiDot tri na cri sti a na bre ve (Kratakkršćanskina uk) RobertaBellarminaiz1597.,kojijedoživio oko 400 izdanja na 60-ak jezika.Međunjimaje ihrvatskiprijevodBartolaKašića,objavljen1617.i1633.Međuisu-sovačkimsuapostolatomduhovnihvježbiipučkemisije–reduciraneduhovnevježbenamijenjenecijelojžupi ilipojedinimsta-ležima,uzmasovnosudjelovanjevjernika,nakojimaseiznoseosnovneistineosmisluživota,grijehu,ispovijediinovomusmje-renjuživotaiprakticiranjuvjere. Vanjske misije. Prvi isusovac kojegajepremapapinojželjisv.IgnacijeposlaoumisijebiojeFranjoKsaverski.Onje1541.
ISU SOV CI
50
otplovioumisije ipostaoapostol Indije iJapana,ačekajućinaulazakuKinu,umrojenaotokuSancianu1552.Udoba smrtisv.Ignacijaisusovcisuvećdjelovaliumi-sijama u Indiji, Japanu, Brazilu i EtiopijitemeđupravoslavcimauGrčkoj,Istanbu-lu,naCipruiuPalestini.MeđuglasovitimisusovačkimmisionarimabilisuastronomimatematičarMatteoRicci(1552.-1610.),kojijebioposlanuKinu,teod1622.nje-govnasljednikAdamSchall(1591.-1666.),vrstanmatematičarkojijereformiraokine-ski kalendar – rezultat njihovadjelovanjabiloje250.000novihkršćana. Odhrvatskihmisionaraističusudvoji-cačlanovaobiteljiRatkaj izVelikogaTa-bora:prvijeNikola(1601.-62.),kojijedje-lovaouIndiji,adruginjegovsinovacIvan(1647.-83.), koji je boravio uMeksiku, upokrajiniTarahumara.Tu jepokrajinupr-vietnografsko-geografskiopisaotezanjuizradio zemljovid. Varaždinac FerdinandKonšćak (1703.-59.) kaomisionar i istra-živačdjelovaojeuKaliforniji,gdjejedo-kazaoda jeKalifornijapoluotok i izradioprve točnekarteKalifornijskogazaljeva ipoluotoka,pa jeponjemu jedanotokna-zvanConsagRocas(Konšćakovestijene).UParagvajskim redukcijama,koje supo-čele1609.,isusovačkimisionaripomagalisu Indijancimadaumjesto selilačkogaži-vota lovačkih plemena prihvate poljopri-vredniustalnimselima, tzv.redukcijama,zajednicamaorganiziranimpremakršćan-skimnačelima.Među njima je djelovao iRiječanin Ivan Marchesetti (1704.-67.).Zagrepčanin Nikola Plantić (1720.-77.)djelovaojeuParagvajukaoprofesoruko-legiju.UBrazilusumisionariliiistraživaliAmazonuVaraždinacFranjoKsaverHaller(1716.-55.)iIgnacijeSzentmartonyizKo-toribe(1718.-93.).GlasovitimisionarAnteGabrić (1915.-88.) izMetkovićadjelovaojeuIndijiisurađivaosMajkomTerezom. Ukinuće i obnova. Isusovci su vodilimnogasveučilišta,bilisu istaknutimisio-nari,savjetniciiispovjednicinavladarskimdvorovima, propovjednici i znanstvenici.ZbognjihovavelikogautjecajauCrkvi,aliizbogkontrolenadmisijskimpodručjima
te nekih teoloških kontroverzija, pojedinieuropskivladarizahtijevajuukidanjereda.Početakukidanjazbiose1700.uPortugalui1764.uFrancuskoj.Španjolskikraljuki-dareduŠpanjolskojisvimnjezinimkolo-nijama1767.teprotjerujeoko5000isuso-vaca.Onisumoralinapustiti232kolegijai 470.000 Indijanaca, koji su se oružjemneuspješno pokušali obraniti od španjol-skevojske.Ukinućeredatražilisu odpa-peKlementaXIII. Francuska, Španjolskai Napulj, i to pod prijetnjom shizme, tj.prekidavezespapom,alisugaisposlovaletekodnjegovanasljednikaKlementaXIV.,koji je red ukinuo svojim pismomDo mi-nus ac Re dem tor – Go spo din i Ot ku pi telj 1773.Utojevrijemebilooko23.000isu-sovaca,odkojihje15.000djelovalou869institutazaodgojiobrazovanje.Onisubezkvalificiranogavodstvaiosobljapropadaliizatvaralise. Rednijebiodokinut samouzemljamaukojimavladari,dabisačuvalidobroor-ganiziranekolegije,nisudopustilidasepa-pinopismooukinućujavnoproglasi.TakojeprotestantFriedrichII.Veliki(1712.-86.)zabranioobjavljivanjepapinskogapismatejeodobrioisusovcimadapoddrugimime-nom nastave zajednički život i rad u šle-skimkolegijima do 1800.NiKatarina II.Velika (1729.-96.)upravoslavnojRusiji iBjelorusijinijedopustilaobjavljivanje to-ga papinskoga pisma te je spasila jedinedobroorganiziraneškole,aredjeostaonaživotu.PreživljavanjeredaodobriojePapaPioVI.privatno(1783.i1798.),apapaPioVII. službeno (1801.) papinskim pismomCatholicaefidei–Katoličke vjere.Ume-đuvremenunastaju zajednicekojenastojepripremiti ponovno osnivanje isusovaca,npr.Zajednica otaca presvetogaSrca Isu-sova(1794.). Obnovljena Družba Isusova (lat. So-cietas Jesu restituta) ponovno je službenouspostavljena 1814.bulompapePijaVII.Sollicitudoomniumecclesiarum–Brigazasve Cr kve,uzuvjetdaisusovcinepotražu-jupovratsvojihbivšihnepokretnihdobara(rezidencije, crkve, kolegiji i sveučilišta).Međutim,već1820.protjeranisuizRusije,
ISU SOV CI
51
a umiru sumogli djelovati do 1914. sa-mouSAD-u iKanadi teuEngleskoj, Ir-skojiBelgiji(poslije1830.),doksuostalih20-akzemaljaEuropeiLatinskeAmerikečesto proganjani. No progoni članova re-dauMeksikuiŠpanjolskojpojačalisuse1914.-64.,ajošstrašnijeprogonevodilisuboljševici u Sovjetskom Savezu i nakonDrugogasvjetskogaratauvelikubrojuko-munističkihzemalja,kao inacistiuvrije-mesvojestrahovlade,posebiceuPoljskoj. U parlamentu Kraljevine Jugoslavije hajkanaisusovce diglase1933.PredlagaoseizgonisusovacaizKraljevineilidaihseizsvihmjestagdjesudjelovaliprognanaotokVis,ali jenakonprosvjedakatoličkejavnostitospriječeno.UkomunističkojJu-goslavijinekolikoje isusovacabiloubije-no,poputPetraPerice,autorapjesamaDo ne be sa i Zdra vo Dje vo,kojegasupartizanistrijeljali25.X.1944.naotočićuDaksikodDubrovnikas još6svećenika i30drugih»dubrovačkihžrtava«,avelikbrojisusova-ca bio je osuđen na logor, gdje su neki iumrli. Unatoč svim nevoljama i progonima,Družbajedoživjelaponovniprocvatipo-stiglajošvećibrojčlanova,paje1965.biločak36.036isusovaca,odčegaihjeumi-sijamadjelovalo7450.Danasupravljajusa710 instituta (uključujući 53 sveučilišta i45sveučilišnihinternata)svelikimbrojemstudenata te s4000osnovnihškolasvišeod 800.000 učenika.Vode i 145 domovazaduhovnevježbe,ukojimasenagodinuodržioko2600tečajevasvišeod215.000sudionika.U2009.Družbaima19.216čla-nova,odkojihje13.491svećenik,te1758rezidencijaikolegija,kaoikućasraznimnamjenama. Isusovci iHrvati. Isusovci su došli uHrvatskujošzaživotasv.Ignacija.Otvori-lisumnogobrojneškolepohrvatskimgra-dovimaterezidencijeukojimasurazvijalisvoj apostolat. U Zagreb prvi put dolaze1606., gdje već sljedeće godine otvarajugimnaziju, uz koju grade crkvu sv.Kata-rine,kolegij ikonvikt,štodanastvoriba-rokni gornjogradski Jezuitski trg. Studijfilozofije u zagrebačkoj gimnaziji 1662.
uzdignutjenarangakademije,kojojjecarLeopoldI.dodijeliosveučilišnapravaipo-vlastice1699.,štojepočetakzagrebačkogasveučilišta.GimnazijuuRijeciisusovcisuotvorili 1627., u Varaždinu 1636., u Du-brovniku 1658., a kolegij (školsku zgra-du)izgradili1662.,uOsijekdolaze1687,.uPetrovaradin1693.,uPožegu1698.,auSplit1722. Poznati isusovci stare Družbe bili suBartol Kašić (1575.-1650.), pisac prvehrvatske gramatike, prevoditelj Biblije iRi tu a la rim sko ga; zatim Jakov Mikalja(1601.-54.), autor velikoga hrvatsko-ta-lijansko-latinskoga rječnika Bla go je zi ka slo vin sko ga; filozof, matematičar, fizičari astronom Ruđer Bošković (1711.-87.);Ivan Vreman (1583.-1620.), matematičari astronom; Stjepan Glavač (1627.-80.),profesorfilozofije,slikariautorprvogaze-mljovidaHrvatske.
Obnovljeniisusovcipreuzelisuodpija-ristasvojdubrovačkikolegij1854.,sjeme-ništeuZadru1865.,auTravnikusuotvorilirezidenciju igimnaziju1882.Administra-torBačkeapostolskeadministraturebiskupLajčo Budanović svećeničke kandidateizmeđu dvaju svjetskih ratova slao je uTravnik.Mnogiodnjihpostalisusvećeni-ci(TomoBukvić,GavroCrnković,NikolaDulić,IvanKujundžić,AleksaKokić,JosipPašić,IvanTopalić,FranjoVujković,Mati-šaZvekanovićidr.),anekipoznatiintelek-tualci(MarkoČović,AnteJakšić,StjepanBartolović,AlbeVidaković,BelaGabrićidr.,atamojejošuMonarhijisvojusrednjunaobrazbu završio i Matija Evetović). UZagrebuPalmotićevuulicudošlisu1902.unovosagrađenvelikisamostanivelebno
RuđerJosipBošković
ISU SOV CI
52
svetišteSrca Isusova, koje je 1941. dobi-lonazivbazilika.Unjojsenalazigrobbl.IvanaMerza (1896.-1928.).Tu je uredni-štvoGla sni ka Sr ca Isu so va,kojisedistri-buira imeđu bačkeHrvate, te drugih ča-sopisa i izdanja (Obnovljeni život, Vre la i pri no si),zatimsjedišteapostolatamolitve,djevojačkihdruštavaSrcaIsusovaibrojnihMarijinih kongregacija, a zastupljena je ikaritativnadjelatnost–tusuosnovaneKap do bro te i Zaklada biskupa Josipa Langa,1990-ihpomaganisuizbjeglice,prognani-ciipotrebiti. Nadbiskup Antun Bauer darovao imje veliko gradilište na Jordanovcu, gdjeje 1930. sagrađen velik kolegij s novici-jatom i domom duhovnih vježbi, a 1937.tu je smješten i Filozofski institut (posli-je: Filozofsko-teološki institut). Pokrajkolegija sagrađena je 1995. župna crkvaBezgrješnoga Srca Marijina, zatim 1999.KnjižnicaJurajHabdelić, a 2000. zgradaFilozofskogafakultetaDružbeIsusove,ko-jipohađapetstotinjakstudenatafilozofijeireligijskih znanosti. Filozofske i teološkestudije kod isusovaca završio je i jedanbrojsvećenikaSubotičkebiskupije(FranjoLulić,AndrijaAnišić,TiborDobó,ÁrpádPásztor,GergelyBeer,IllésCsúzdi,FranjoIvanković,MiroslavOrčić,OszkárSzeles,Róbert Erhard, Josip Kujundžić, KárolyVajda, Fehér Tivadar, Željko Šipek, Ma-rinko Stantić, Josip Štefković, GoranVi-
lov,GoranJovičić,IvicaIvankovićRadak,MarijanVukov itd.), a jedan od predava-čanaInstitutu,odnosnoFakultetu,biojei
TomoVereš.IsusovcisuupravljaliDječač-kim sjemeništem na Šalati teNadbiskup-skomklasičnomgimnazijom1937.-98.,auOsijekuod1998.vodeklasičnugimnaziju.Brojnihrvatskiisusovcidjelujuusveučili-šnojnastavi,radeuizdavačkojdjelatnosti,natelevizijiiradiju,vodežupeikatehizi-raju. Članovi Obnovljene Družbe Isuso-ve, uz obilan dušobrižnički rad, bavili suse i znanošću i pisanjem.MiroslavVanin(1879.-1965.)povjesničarje,čijeježivot-nodjeloIsusovciihrvatskinarodobjavlje-noutriopsežnasveska.Poznatisufilozo-fi izXX. st.KarloGrimm (1898.-1952.),Ivan Kozelj (1896.-1922.), Franjo Šanc(1882.-1953.), Miljenko Belić (1921.-2008.),JosipĆurić(1926.),teIvanKoprek(1954.),AntoMišić (1953.),NikolaStan-ković(1946.)iIvanŠestak(1960.). Hrvatska pokrajina Družbe Isusoveosnovanaje1963.,apočetakjojjeuHrvat-skojmisijiDružbeIsusoveiz1909.iJugo-slavenskojmisijiDružbeIsusoveiz1918.Danasimaoko150redovnikai obuhvaćateritorij Hrvatske, Bosne i Hercegovine,Srbije,CrneGore,Makedonije,BugarsketeKosova,gdjeuPrištinidjeluje Loyola-Gymna si umikonvikt s43profesoraiod-gojiteljate560učenika.Nekolikočlanovadjeluje umisiji u Zambijsko-malawijskojprovinciji,međukojimajeibratpomoćnikIlijaDilber,kojijeondje,vodećigrupugra-ditelja26godina,sagradio20crkava. DjelovanjeuPodunavlju.NekolikojecentaraisusovačkogadjelovanjauPoduna-vljuvažnozaHrvate. Prviisusovackojijedjelovaona tompodručju bio jeDubrov-čaninBartolSfondrati,kojije1580.pratioapostolskogavizitatorastonskogabiskupafra Bonifacija de Stephanisa. AleksandarKomulović(1548.-1608.)pratiojeapostol-skogavizitatoranaBalkanuisusovcaTomuRaggio1584.-87.,aisamjepostaoisusov-cem1599.Nakane,osjećajeiširinudušo-brižničke djelatnosti isusovaca u Poduna-vlju ponajbolje izražavaju riječi isusovcaJurja Muliha u Prid go vo ru Bo golyub nim Scti oc zem u Duhovnoj pisanici (Zagreb,1754.): »Plemenita, poglavita, svake ča-
FilozofskifakultetDružbeIsusoveuZagrebu
ISU SOV CI
53
sti, ljubavi i pozdravljenja dostojna pri-dragabraćo!......Moguvamdoistakazati,isada,kaonomojesrceotvoriti:dasamvasvazda,tereveomamilovao,kakosamvaspriedvadesetiosamgodinahnajprijekodPožegepoznao:aposlietogaokoPećuha,Osika,Petrovaradina,Đakova,Baje,Baća,Segedina,Sombora iBudima, vidio i po-zdravio«. Beograd. PapinvizitatorBartolKašićsa Stjepanom Szinijem u Beograd je do-šaopotkraj jeseni1612. radipastoralnogadjelovanjameđu dubrovačkim trgovcima,o čemu opširno piše sam Kašić u svo-jojAutobiografiji. God. 1613. priredio jesve potrebno za osnivanje latinske školeza katoličkumladež, koju je vodio Szini.Ponovnojeposlankaovizitator1619.-20.Gimnazija je djelovala do 1623., a otadase spominje kao škola kršćanskoga nau-kauisusovačkojrezidenciji.Zadnjiutomrazdobljubio jeJakovTugolin,kojega su1632.TurciprotjeraliizBeograda. Tijekom Velikoga bečkoga rata saustrijskom su vojskom uBeograd 1689.došla i četiri isusovca: Ignacij Pezizhoffi Filip Sumatinger, propovjednici za nje-mačkevojnike,teMartinDarasocziiTomoGlavinić, koji su propovijedali hrvatskimvjernicima,alisuvećsljedećegodineTur-ci osvojili grad. Kada je Eugen Savojski1716.ponovnooslobodioBeograd,unje-govojsuvojscibila94vojnakapelana,odkojih27isusovaca.NakonPožarevačkogamira1718.obnovljenajeisusovačkarezi-dencijanamolbuaustrijskogaprovincijala StjepanaDinarića.Dopuštenje za podiza-njelatinskeškoledobivenoje1724.,prvadvarazredaotvorenasu1726.,adrugadva1727.,kadajepočelaizgradnjanoveškole.Svojucrkvuisusovcipočinjugraditi1732.,ali su 1739. Turci ponovno zauzeli Beo-grad. U Kraljevini Jugoslaviji beogradskinadbiskup fra Rafel Rodić (1870.-1954.)pozvaojeisusovceuBeogradtejepotkrajsrpnja 1929. došao Ivan Nepomuk Zorč,koji je pomagao župniku Krista Kralja ukatehizaciji1200katoličkihučenikaipri-premao teren za dolazak isusovaca.Kada
je 1930. ustanovljena župa sv. Petra apo-stola, predana jenaupravu isusovcima, azasjedištežupeiuredenadbiskupijajeku-pila ipredalauvlasništvodružbireziden-cijalnukućuuPoincarévoj(danasMake-donskoj)br. 23.Udvorišnomdijelukućeadaptirana jeprivremenakapelasv.Petra.Kada je za novoga župnika 1933. došaoFranjoJambreković,uprodužetkudvorištasagrađenajemodernacrkvapremanacrti-mazagrebačkogaarhitektaJurjaDenzlera,dokjebivšakapelapretvorenaudvoranu.Izgrađenajezasamo71dan,unatočmno-gobrojnim teškoćama, koje su potankoopisane u brošuriCr kva sv. Pe tra u Be o-gra duiz1933.GlavnioltarkrasilajeslikaIsuspredajeključevecrkvesv.Petru,kojujeuRimunaslikaoruskislikarMaljčev.Upobočnojlađinalazesetrioltara:sv.Josi-pa,SrcaIsusovaiBogorodicebeogradske(prenesena iz Tekija 1934.). Za Drugogasvjetskoga rata isusovci su na tavanu ku-ćesakrivalivišeŽidova,unatočopasnostijersuucrkvudolazilimnogiNijemciinje-mačkivojnici. U razdoblju 1960.-64. crkva je oblo-ženamramoromipostavljenajenovapri-česnaograda,anaglavnioltarpostavljenjekipIsusaisv.Petrauterakotite14re-ljefnihpostaja Križnogaputa.Nakonprvadvažupnika,ZorčaiJambrekovića,djelo-valisuFerdinandKobi,PetarHess,JanezKoncilja,AndrijaGlavaš,AntonZupančič,ZvonkoGutal,SrećkoCetinić,MirkoPol-gar, IvanCindori,VladimirHorvat, Igna-cijeBelak,LorandKilbertus,aunajnovijevrijemeMatoAnić,VinkoMaslać i IvanVinkov. U župi su od osnutka djelova-le laičkeudrugeMarijinekongregacijezadjevojke i za žene, Apostolat molitve teBratovštinakršćanskognauka.Pastoral jetijekomvremenabioraznolik:misenavi-še jezika,krunica,križniput,katehezezaučenikeistudente,procesije,duhovnevje-žbe,susretiiduhovneobnoveteliturgijskiobredi. Broj krštenja između dvaju svjet-skih ratovakretao se100-200godišnje, aod 1990-ih zbog raseljavanja ima ih tek10-ak.KadajeZvonkoGutalbiovjerouči-teljikapelan1962.-70.,azatimižupnikdo
ISU SOV CI
54
1977., svojim jezanimljivimpropovijedi-ma,predavanjima,predstavama te raznimprogramimaiaktivnostimaprivlačiovelikbrojmladih.KakosesdrugestranecestenalaziDomomladine,kojiimamnogovećiprostor, ali nije privlačiomlade, snimljenje duhovit kratki dokumentarni filmPre-ko pu ta (1973.), u režijiNikole Jovičevi-ćapremascenarijuSvetozaraĐonovića,ukojemu je konfrontirankulturni i zabavniživotmladihkojisuorganiziraleobjeusta-no ve. Nakonpetogodišnjihproblemasdobi-vanjemdokumentacije radiobnovedotra-jalekuće,njezinatemeljitaobnovaizvršenaje1985.-87.,kadasuproširenevjeronauč-neprostorijenazvaneDvoranaBar tol Ka-šić,ukojojsuposlijeorganizirane tribineijavneraspraveoreligijskojkulturiieku-menizmu, a u crkvimnogobrojni koncer-ti. Cijela jekućascrkvomspomenikkul-ture,a isusovcisusvojimdjelovanjemodnje stvorili svojevrstan beogradski centarvjerskogaikulturnogazbivanjaiokuplja-lište za mlade. Nakon dolaska VladimiraHorvatauBeograd1986.,gdjeje1970.di-plomiraonaFilološkomfakultetu,bivšisukolegeposjećivaližupu,pokazujućivelikozanimanje za religijske teme.Organiziraoje posjećene tribine s religijskom temati-kom,čakiodstudenataiprofesoraPravo-slavnogateološkogafakulteta.NazamolbuurednikâMla do sti,izdavačkekućeSavezasocijalističke omladine Jugoslavije, pri-redio je knjiguNačela jezuita, s autobio-grafijom, duhovnim vježbama i izboromizostalihspisaIgnacijaLoyole(Beograd,1987,1990²).NasimpozijuDva ve ka Vu ka 1987.izniojesvojeotkrićedajeBartolKa-šićprviHrvatskotalijanskirječniknapisao1599., a Gra ma ti ku1604.,višeoddvasto-ljeća prije Vuka. Beogradski nadbiskupFrancPerko, potaknutplodnimiskustvomisusovačkih tribina, osnovao je 1990. In-stitutzareligioznukulturubeogradskeme-tropolije,ukojemusuradiliisusovciJosipJelenićiJosipAntolović.Njihovimzauzi-manjemdrugoizdanjeEnciklopediježivihre li gi ja (Nolit,Beograd,1990.) dopunjenoje poglavljimaKa to li ci zam na Bal ka nu i
Paralelni registar pravoslavne i katoličke ter mi no lo gi je. Svojevrstannastavaktihdijaloga bila je i In ter kon fe si o nal na pe ti-ci ja za vjer ske slo bo de,kojajeimalazna-tanmedijskiodjekipridonijelapopuštanjukrutihkomunističkihiprotureligijskihsta-jališta. Temišvar.PrviisusovackojijeboraviouPodunavljuBartolSfondratidjelovaojeiuTemišvaru,gdjejeiumro1583.UTemi-švarujenajduljeradioJakovTugolin,kojijerođenuBosnioko1576.,aumrouTe-mišvaru1636.UvišenavratauTemišvarjenailazio iBartolKašić. I drugipoznatijezikoslovac Jakov Mikalja boravio je uTemišvaru1637.-44.,gdjejeispovijedaoiradionasvojemrječnikuBla go je zi ka slo-vin sko ga.IzTemišvarajeposlanuLoreto,gdjejepočeotiskatirječnik1649.,adovr-šiojestiskanjem1651.uAnconi. Petrovaradin. Nakon oslobođenjaod Turaka 1687. Petrovaradin i tamošnjatvrđavabilisupuniaustrijskevojske.Na-stojanjem kardinala Leopolda Kolonićaisusovci su se nastanili u Petrovaradinu1693.Njihova zadaća najprije je bila du-šobrižnička, osobito za vojnike, a zatim iza puk, kojem se propovijedalo hrvatski,madžarski i njemački. Napuštenu džami-jupretvorilisuucrkvuposvećenuBezgr-ješnomzačećuBlaženeDjeviceMarije, aobavljalisuižupničkeposlovepaje1701.uTvrđiosnovanažupa.Istejegodinepo-čelagradnjanovecrkve,koja jedovršena1714. Isusovci su 1713. osnovali Bratov-štinuMuke i Smrti Isusove, po značenjusličnupobožnostiSrcu Isusovu, svišeod600članova,HrvataiNijemaca.Kadjenablagdan Snježne Gospe 1716. austrijskavojska pod zapovjedništvom Eugena Sa-vojskoga potukla Turke kraj Petrovaradi-na,razvilasepobožnostGospiSnježnojnapetrovaradinskimTekijama.Prvuosnovnukatoličku školu uSrijemuotvorili su isu-sovciuPetrovaradinu1729.ukućikojaimjedarovana. Kad se 1739. austrijska vojska povla-čila iz Beograda, isusovci su ponijeli ču-dotvornu sliku Majke Božje, pomoćnicekršćana,ipostavilijeuobližnjemmarijan-
ISU SOV CI
55
skomsvetištuTekije,anadslikomsudaliurezatilatinskinatpiskojiuhrvatskompri-jevoduglasi:»Djevice,izgnanaizBeogra-da, svojomzaštitomneprestanočuvajPe-trovaradince«.KadasuseIsusovcivratiliuBeograd1933.iizgradilicrkvu,napobočnioltarvratilisuslikuMajkeBožje,kojaseotada štuje kao Beogradska Gospa. God.1765.isusovcisuuPetrovaradinuotvoriliigimnazijus30učenika,koju1767.udo-mljuje isusovačka rezidencija. U vrijemeukinućareda1773.uPetrovaradinujedje-lovalo11isusovaca,9svećenikaidvojicabraće,agimnazijajeprešlausvjetovneru-ke. Trnava. Isusovci su sveučilište osno-vali 1635., koje je 1779. premješteno uBudim (Madžari ga drže pretečom dana-šnjega najprestižnijega madžarskoga sve-učilišta Eötvös Loránd). U vrijeme kul-turno-crkvenoga procvata Trnava (madž. Nagyszombat) jebilavrlovažan tiskarskicentar, kojega je utemeljio kardinal Leo-poldKolonić–unjemujeizdanovišeod5000naslova,međukojimajebilo iknji-ganahrvatskomjeziku(primjerice,Krat ka azbukvica i kratak kerstianski katoličanski na uk P. O. Pe tra Kan zia dru štva Ime-naIsusovasloženuSlavinski jezik /1696/i Krat ka abe ka vi ca i kra tak ker sti an ski ka-to lic san ski na uk Poscto va no ga Ot ca Pe tra Ka ni sia Drusctua Ime na Isu so va Slo xen u Sla vin ski Je zik/1697/,odIvanaGabelića)tedjelahrvatskihpisacanalatinskomjezi-ku. Kalača.Djelatnost isusovacauKalačipočinje1760.,kadasunapozivnadbisku-pa Józsefa Batthyánya (1727.-99.) stiglatrojica isusovaca kako bi pomogla u du-šobrižničkojdjelatnosti.Snažnosusedoj-milenjihovepropovijedi,međuinima,iubačkimhrvatskimmjestima,npr.uSanto-vu.PoslijeraspuštanjanjihovaredapotkrajXVIII.st.,višejeisusovacanašlosvojdomuKalači. Isusovce, kao učiteljski red, uKalačujepozvaonadbiskupJózsefKunszt(1790.-1866.)kadaje1852.ustoličen,jerjevidiodapijaristinisusposobnirazvitiškolstvouKalačko-bačkojnadbiskupiji.Do1866.na-
rečenijenadbiskupKalačurazviouškolskigraddržavnogaranga,itouznatnojmjerizahvaljujući isusovcimačija jeGimnazija»Sveti Stjepan« djelovala 1860.-1948., ispadala među najistaknutije srednjoškol-skeustanoveuzemlji.Unjojsupredavalipoznatiprofesori,glasovitiznanstvenici,aimalajebogatoopskrbljenekabineteizbir-ke.Isusovcisuvodiliisjemenište,kojeje1866. imaloveć412đaka.U isusovačkojtiskariobjavljenojemnoštvoknjiga.Međuznamenitosti grada Kalače spada i isuso-vačkacrkvasv.Stjepana,posvećena1860.ZaDrugogasvjetskogratakalačkiisusovcispašavalisuizbjeglice,Židoveivojnebje-gunce.Redsuraspustilekomunističkevla-sti1950.Redovničkiživotugradujeopetzaživio1989.
UKalačusuizobrazbusteklidvabač-kaHrvataisusovca,kojisudjelovalinahr-vatskomejezikuuMonarhiji:PetarPančić(Čavolj,28.VI.1853.–Szatmár,?,1905.)iMatijaKulunčić(Subotica,15.II.1855.–Zagreb,24.VI.1945.).Osimtoga,zabač-keHrvate je značajno što su svi velikanibačkihHrvatado1918.primilisvećeničkunaobrazbu upravo od isusovaca uKalači:Ivan Antunović, Lajčo Budanović, PajoKujundžić,IvanPetreš,AnteMiroljubEve-tović,PetarEvetović,TomoGerardStantićitd.,pričemusebîtisusovačkogautjecaja
IsusovačkacrkvauKalači
ISU SOV CI
56
nijeogledalananacionalnomeplanu,većutemeljitoj izobrazbi,snažnojduhovnostiprožetomisusovačkimznačajkamatesmi-sluzaredirad.
Ž.Mandić
Subotica.Kadaje1734.isusovačkimi-sionarJurajMulihsnjemačkimimadžar-skimpratiocemodržavaomisijeuSubotici,nakojimasusudjelovaletisućehrvatskih,madžarskihinjemačkihvjernika,došlojeiizaslanstvoizSegedinadaizmolimisijuzasvojgrad.MisionarisupristaliiuSegedi-nusubilinajsvečanijedočekani,narodimjeizašaoususretuorganiziranojprocesiji,ajedanihjepropovjednikpozdraviovatre-nim riječima na tri jezika, na svakom početvrt sata. Najprije je govorio njemački,zatimmadžarski,aondahrvatski. Vrijedi spomenuti još ineuspješnipo-kušaj gradskoga poglavarstva u Subotici1891.dagimnazijuugradupreuzmu isu-sovci te katoličke misije koje su potkraj1895. i početkom 1896. držala četvoricaredovnikaDružbeIsusova,dvojicanama-džarskom i dvojica na hrvatskom jeziku.OdHrvatatosubiliPetarPančićiMatijaKulunčić.Te jemisijeorganiziraožupniksv.TerezijeMatijaMamužić,ananjimasusudjelovaletisućesubotičkihvjernika.Pe-tarPančićtakođerjedržaomisijeuBudim-peštiipoStolno-biogradskojžupanji1903.na hrvatskom, njemačkom i madžarskomjezikuteuBačuipoBaranji1904.,apre-minuojepredmisijeuDušnoku1905. NoviSad.Župusv.ElizabeteUgarskeuNovomeSadu,kojajeutemeljena1956.,prvihsugodina(1956.-60.)vodiliisusovci. Hrvatski isusovci iz Podunavlja. U vrijeme Monarhije više je bačkih Hrvatabilo članova isusovačkoga reda: EmerikVujković(oko1740.–Kalača,1798.),Pe-tar Pančić (1853.-1905.), Ivan Kujundžić(1872.-1933.), Matija Kulunčić (1855.-1945.), Tomo Omerović (1884.-1957.),Ivan Vukov (Subotica, 27. XII. 1887. –Budimpešta,11.VIII.1933.),GrgoKnezi(Lemeš,18.II.1892.–Budimpešta,12.V.1944.)idr.
Brojni su članovi Hrvatske pokrajineDružbe Isusove rođeniuPodunavlju:Ro-bertBacsváry(Budimpešta,10.XI.1922.–München, 13. IX. 2000.),EdomirCiko(Subotica,12.IV.1925.–Zagreb,21.IV.1977.),StjepanKrizinFlodin(Ruma,6.I.1894.–Zagreb,27.VII.1974.),WendelinGruber(Filipovo,danas:BačkiGračac,13.II. 1914.–Zagreb,14.VIII. 2002.), IvanHang(NoviSad,3.VII.1940.),PetarHess(St.Hubert,danas:BanatskoVelikoSelo,25.VIII.1910.–?,SAD,7.II.1985.),Fi-lipJohler(Filipovo,3.X.1919.–BadNi-edernauamNeckar,21.V.1995.),LorandKilbertus (Sečenovo, danas: Dužine, 25.IX.1928.–Beograd,28.IX.2005.),AntunKönig(Apatin,8.V.1915.–Ravensburg,8.XI.1996.);MarinKovačev(Bereg,12.III.1912.–Cochabamba,Bolivija,30.III.1998.), IvanKujundžić(Subotica,15. IX.1872.–?,1933.),MatijaKulunčić(Subo-tica,15.II.1855.–Zagreb,24.VI.1945.),JosipMüller(Filipovo,9.VII.1915.–Za-greb,30.X.1988.),TomoOmerović(Su-botica, 19. VIII. 1884. – Pannonhalma,Madžarska, 7. V. 1957.), Adam Periškić(BačkiMonoštor, 2.VI. 1918. – Zagreb,20.X.1991.),IvanPalSztrilich(Sombor,26.VI.1927.),MihálySzentmártony(NoviSad,22.II.1945.),StjepanTumbas(Subo-tica, 11.VIII. 1916. –Messina, Italija, 1.XII.2000.),IvanVinkov(BačkiBreg,25.VI. 1962.).
NadbiskupskagimnazijaisjemeništeuTravniku(danas:NadbiskupskosjemeništeiKatoličkiškolskicentarPetarBarbarić)
IŠPAN
57
Lit.:Ne ven, 1/1895, 2/1906, Subotica; I. Ivanić,Bunjevci i Šokci u Bačkoj, Baranji i Lici, Beo-grad, 1899; Schematismus cleri archidoecesisColocensisetBacsiensisadannumChristi1942, Coloczaae,b.g.;A.Sekulić,Isusovačkoprožima-njeduhovnogikulturnogživotabačkihHrvata,u:Isu sov ci u Hr va ta,Zagreb-Beč,1992;L.I.Krmpo-tić,25.obljetnicaosamostaljenjaSubotičkebisku-pije (1968.-1993.), Subotička Danica : kalendarza1993.,Subotica,1992;Općireligijskileksikon, Zagreb,2002.
V.Horvat
IŠPAN (madž. ispán>slav. župan),upo-dunavskih Hrvata u značenjima: 1. nad-stojnik, upravitelj velikih imanja; 2. žu-pan,upraviteljžupanije(madž.vármegye,megye>slav.međa; lat.comitatus). Iakoje posrijedi izvorno slavenska riječ kojusuMadžaripreuzelinakonštosuuX.st.zauzeliPanonskibazen,upodunavskehr-vatske (i srpske) govore vratila se izma-džarskogajezikauizmijenjenuobliku,kojije,međutim,uznačenjuupraviteljažupani-jeposlijezamijenjenizvornimslavenskimnazivom. Odriječiišpanizvedenojebunjevačkoprezime Išpanović (Išpančević, Išpanov,Išpanjev, Išpanjević), u srijemskihHrvataŠpanović i sl. Išpan, odnosno župan, za-pravo jeskraćeninazivzavelikogažupa-na (madž. főispán, njem. Obergeschpan),kojemusuodkrajaXVII.st.pado1870.pomagali dožupani (madž. alispán, njem. Vicegeschpan). Župan je u ugarskom Podunavlju odXVIII. st.do1848.,kaokraljevpredstav-nik,bionositeljvlastiužupanijama,ukoji-majeplemstvoprekožupanijskihskupštinaobavljaloupravnu i sudbenuvlast.Uraz-dobljuapsolutizma1849.-60.županijskijesustavbioukinut,anakonAustro-ugarskenagodbe 1867. županije su postale samoupravna tijelapodređena središnjojvlasti,dokježupanpostaodržavnimčinovnikomkojijeodgovaraovladiuBudimpešti. Od podunavskih Hrvata titularni na-slov bodroškoga velikoga župana nosi-li su grof Leopold Drašković 1746.-59. iAntun Grašalković ml. 1759.-94.; bački,odnosnobačko-bodroški veliki župani bi-
li su nadbiskup Gabrijel Patačić 1733.-45.,barunJosipRudićAlmaški1837.-48.,1861.te1865.-67.,barundr.StipanVojnićBajšanski 1895.-1901., Pavle Latinović1901.-06. i Stipan Vojnić Bajšanski ml.1912.-13.Više ih jeobnašalodožupanskučast:bodroškidožupanbio jebarunĐuroPejačević1717.-18.,doksubački,poslijebačko-bodroški dožupani bili Đuro Peja-čević 1712.-16., Petar Latinović 1748.-73.,AntunPiuković1781.-85.i1790.-91.,IvanLatinović1786.-89.,TadejLatinović1797.-1801.,FabijanVojnić1801.-19, Jo-sip Sučić 1819.-23. i 1825.-29., AlbertAntunović1825.-30.,AntunVojnićPačir-ski1830.-32., barun JosipRudićAlmaški1832.-37.,DanielRudić1838.-41.,AntunKnezi 1841.-49., Karlo Latinović 1845.-48., Ago Piuković 1848.-49., SigismundLatinović1849.,AntunKovačić1861.-63.,Moric Latinović 1863.-67. i Stipan Voj-nićBajšanskiml. 1906.-09.Osim toga, ugrađanskom razdoblju uvedena je i funk-cija gradskoga župana, na koju je vladaimenovala Feliksa Parčetića za Novi Sad1882.-89. i Baju 1887.-89., zatim barunadr.StipanaVojnićaBajšanskogazaSubo-ticu1893.,zaBajuiSombor1896.-98. tezaSombor1899.-1901.,aStipanaVojnićaBajšanskogaml.zaSombor1912.-13. U vrijeme Kraljevine SHS imenovanisubotički gradonačelnici, koji su ujednoimalii(uglavnomprotokolarne)ovlastive-likogažupanabilisu,međuostalim,StipanMatijević1918.-.20.,dr.VranjeSudarević1920.-22.,MirkoIvkovićIvandekić1924.idr.KarloStipić1927.,adokjeubajskomtrokutuicijelojBaranjibilasrpskavojska,zavelikogažupanauBajiiPečuhu4.XII.1918. nominalno je postavljen dr. StipanVojnićTunić,alijeuskoropodnioostavku,aMartinMatićtujedužnostobavljaouBa-ji5.XI.1919.–1.V.1921.Onisuodgova-raliprovizornojNarodnojupraviuNovomSadu,anakonnjezinaukidanjapočetkom1919.vladiuBeogradu.FunkcijavelikogažupanauSuboticiukinuta je17. I.1929.,aujesenistegodineukinutjeinaslijeđenižupanijskisustavtesuuspostavljenebano-vi ne.
IŠPAN
58
Izvor: Historijski arhiv Subotica, F:47. Gr.387/1929.
Lit.: BácsBodrogh vármegye egyetemes monografiája,2,Zombor,1896;V.Mažuranić,Pri no si za hrvatski pravnopovijesni rječnik, 2, pretisak,Zagreb,1975;Ž.Mandić,Po vi je sna an tro po ni mi-jabunjevačkihHrvatauMadžarskoj,Budimpešta,1987;A.Kuntić,IzistorijebačkihBunjevaca,Spo-me nik SA NU,CXXXII,Odeljenjeistorijskihnauka8,Beograd,1991;S.Mačković,SreskonačelstvoSubotica(1934-1941),Ex Pan no nia,3-4,Suboti-ca, 2000;M.Szluha,Bács-Bo drog vármegye ne-mes családjai,Budapest,2002;A.Sekulić,RječnikgovorabačkihHrvata,Zagreb,2005;I.Žarković,Zaboravljeni rječnik :govorgolubinačkogkraja, Subotica, 2009;E.Apró,Bács-Bo drog vármegye közigazgatásaéshivataltörténeteapolgárikorban:Avármegyetisztségviselői(http://www.pestmlev.hu/data/files/166339000.pdf).
S.BačićiS.Mačković
IŠPANOVIĆ, Alojzije Stipan (Ispano-vits,Alajos István, Bajmok, 1. X. 1906.– Budimpešta, 13. XII. 1972.), cistercit,gimnazijski profesor. Sin je Stipana iTe-rez, rođ. Györfi. U Red je stupio 1924.,svečane zavjete položio je 27.VI. 1931.,za svećenika je posvećen iste godine.Od1931. studirao je matematiku i fiziku naSveučilištuPéter Pázmány uBudimpešti,gdje je 1934. diplomirao. Doktorirao je1936. Od 1934. predaje u stolnobiograd-skoj(Székesfehérvár),aod1939.upeču-škoj gimnaziji. Stekao je habilitaciju zasveučilišnogaprivatnogadocenta,aligajenjegovredspriječiodazauzmetakvorad-nomjesto.Od1958.dosmrtipredavaojefizikuuBudimpeštiuEkonomskojtehnič-kojškoliStje pan I.uMesterulici,anekovrijeme i u Tehničkoj školi József At ti la (GépirariTechnikum).Uradujepokazivaoiznimnupedantnost i ljubavpremasvoje-mu predmetu.Komunističke vlasti nudilesumu radnomjestona sveučilištu, ali gajeodbiojersuodnjegatražiliprotuuslugu.Djela: A fizika okságfogalma filozófiai megvilágításban (Pojam uzročnosti fizike u filozofskomsvjetlu),Budapest,1936;Afizikatanítása (Podu-čavanjefizike),Pécs,1941.
Lit.:SchematismusCongregationisdeZircS.Or-dinisCisterciensis adannumscholarem1942/43,
Budapest, 1942; http://lexikon.katolikus. hu/I/Is-panovits.html.
Ž.Mandić
IŠPANOVIĆ,Ivan(Kaćmar,14.V.1935.),veterinar,skulptoramater.SinIvana,pod-rijetlom iz Bikića, i Katice, rođ. Petreš.Rano jemorao napustiti kaćmarski salaš,gdjejerođeninakojemjeproveo»najlip-šegodine«.SdesetjegodinapošaouBa-juuškolu,gdjejeisprvateškonapredovaojerjejedvaznaomadžarski.Kadasuutomgradiću čistili korito dunavskoga rukavcaŠugavice,privuklogajeizvađenoblatotejeosjetioneodoljivuželjudaodtogaobli-kujeneštolijepo.Nakonzavršeneosnovnei građanske škole polazio je bajskuGim-naziju Be la III., gdje je i maturirao. Zadaljnješkolovanjetrebaojenaznačitidvijesveučilišneustanove,štonijebilolakojertadašnjevlastionjemunisudalepovoljnokadrovskomišljenje.OpredijeliosezaVe-terinarskosveučilišteuBudimpešti,gdjejeotpočeostudij1954.,adiplomiraoje1959.Nakonodsluženjavojnogarokakaoprak-tikantbiojezaposlenuGari,petjegodina
radionaKelebiji,azatimjesvedoumiro-vljenjabiomjesniveterinarubačvanskomKiskőrösu,gdjeidanasživi. »Nisam ‘tio bit veterinar, već učitumjetnost, al’ otac nije ‘tio ni čut za to.Nisu poštivali umjetnički rad.Oni su ga-zdovali,biliratari,njimatonijebiloništa«,govoriojeosebi.Napitanjekojetemeob-rađujeodgovara:»Svejenasokaku,samotribagledat,odemkući,skiciramizatimra-dim.«Radouzimalikoveiprizoreiz»sta-rovinskoga«bunjevačkogaživota,asvojeuratkeimenuje:Si du na so ka ku, Maj ka sa si nom, Iđuna zornicu s fenjerom, Orač s
IvanIšpanović
IŠPANOVIĆ
59
plu gom, Kočijaš s konjskom zapregom, Ženaspreslicom, Oso ba s tra glja ma, Mo-mačkokolo, Krčmarsdruštvomidr.Radooblikuje i domaće životinje. Imao je višeizložaba,uBaji,Budimpešti,KečkemetuteKiskőrösu.Stvara i tzv. terakote–umjet-ničke predmete od pečene, caklinom jošnepresvučene, lončarske gline. Ne koristise nikakvim tehničkimpomagalima – sa-moprstimaoblikujesvježuglinenumasu.Nakipovimasuprimjetneietničkespeci-fičnosti, koje se ogledaju u životnim sli-kama pojedinih prepoznatljivih hrvatskih,slovačkih,madžarskihiromskihfigurativ-nih osoba, odnosno u njihovim odjevnimoznakama. Uspio je iskoristiti dane mogućnostisirovosti glinenogaoblikovanja svojih ra-znolikih figura i minijaturnih kiparskihostvaraja, koji karikativno predstavljajusvijetštogajeumladostidoživio.Temat-ska raznolikost njegovih radova otkrivaemotivnoga čovjekakoji je odmalena žu-diozaoblikovanjemsvojeokoline išaro-like okolice.Nema s kim»divanit bunje-vački«,stogautjehutražiuuspomenamaiposvećuje se radu.Pritomsluša»našepi-sme«,odkojihmujenajdražaEj, sa la ši na sjeveruBačke.Lit.:Hr vat ski gla snik,br.3/2008,Budimpešta.
Ž.Mandić
IŠPANOVIĆ,Josip–Đano(Su bo ti ca, 15. III.1926.–BaranjskoPetrovoSelo,?,III.1945.),sudionikpokretaotporauDrugomsvjetskom ratu. Sin je gostioničara Lazei Antonije, rođ. Gabrić. Nakon završenepučkeškoleučiojevodoinstalaterskiobrt.Spokretomotporaupoznaoseukruguno-gometašaBačke,kojisuseokupljaliuoče-vojgostionicikraj stadionaNKBačke. U pokretseuključio1943.rasturanjemletakaipisanjemantifašističkihparolauSubotici.Nakonulaska jugoslavenskevojskeuSu-boticu 10.X. 1944. postao je boracVIII.vojvođanskeudarnebrigade.Biojepripad-nikpostrojbe In ten dan tu ra,ukojoj jebiozadužen za skrb o konjima angažiranimaubrigadi.Sudjelovao jeubitkikodBati-neustudenom1944.,sbrigadomjeprošao
krozBaranju te je sudjelovaoubitki kodBolmanskogamostobrana u ožujku 1945.Ukaosunastalomnakontebitkepoginuoje nesretnim slučajem od zalutalogamet-kakojijenanjemačkezarobljenikeispaliopripadnik sovjetskeCrvene armije. Poko-pan je u obiteljskoj grobnici naKerskomgrobljuuSubotici.Lit.:I.Bašić,Spomenicapalimborcimaižrtvamafašističkogterora19411945., Su bo ti ca, 1988.
T.Žigmanov
IŠPANOVIĆ, Marko (Lemeš, 28. XII.1872. – Subotica, 28. X. 1959.), obrtnik,vlasnik prve kemijske čistionice i boja-oniceSubotici.SinjeMaksimilijanaiKa-te,rođ.Bešlić.Osnovnuškolupolaziojeurodnommjestu,anakonnjezafarbačatka-nineučiojekodjednogaNijemcauSom-boru.Kratko ježiviouSomboru,a1893.preselioseuSuboticu,gdjejeotvoriopr-
vukemijskučistionicuodijelau tadašnjojKazinczyjevoj ulici, u narodu poznatoj ikaoGomboškiiliGomborskisokak(imejedobila po izrađivaču pucadiAntunuHor-vatoviću,madž.gomb:puce).Osimparnekupelji, privatnoga lječilišta i rodilišta, unjojsusenalazileimnogobrojneobrtničkeradionice, zgrada Pučke kasine, a od po-znatihosobasvojesukućeondjeimaliidr.StipanMatijevićteIcoMalagurski. ČistionicaIšpanovićbilajejednaodri-jetkihuzemljiukojojsevunapralaibojilau velikim količinama. Svoju trojicu sino-vaMarka,Ladislava i Josipa postupno jeuvodiouposaotakodasupotkraj1930-ihpočelipreuzimatiraduradionici.Utovri-
MarkoIšpanović
IŠPANOVIĆ
60
jeme uvezli su izDanske najsuvremenijuopremuzačišćenjeodijelapoznate tvrtkeGem,kakva jeu tadašnjojdržavipostoja-la još samouZagrebu iBeogradu.Međuprvima se počela reklamirati ne samo unovinamanegoiukinima,ukojimasenadijapozitivuseprikazivalaosnovnadjelat-nosttvrtkeuzslogan»Najljepšefarba,či-stiipeglaodijela«.Istitajnatpisstajaojeinaprvojsvjetlećojreklamiugradu,kojajebilaobješenaiznadprozoračistionice.Obi-teljskaradnjazatvorenaje1970.Izvor:KazivanjeMarkaIšpanovića,unukavlasni-kačistioniceMarkaIšpanovića,izSubotice.
Lit.:Subotičkenovine, 2. VII. 2004, Su bo ti ca.P.Skenderović
IŠPANOVIĆ,Martin (Marco) (Kaćmar,19.VI. 1951.), inženjer, društveni djelat-nik.SinVeceiTeze,rođ.Vujkov.Osnovnoškolovanjezavršiojeurodnomselu,uta-dašnjojBunjevačkojškoli.UpečuškojTeh-ničkojškolimaturiraoje1969.,anaTeh-ničkomfakultetuuBudimpeštidiplomiraoje1975.Kaoelektroinženjerzaposlioseubudimpeštanskom Uredu za projektiranjeMélyépterv.Ujavnuslužbustupioje1995.te jepostaopročelnikomOdjelazahrvat-skuislovenskumanjinuuUreduzanaci-onalneietničkemanjinemadžarskevlade.Od2007.savjetnikjeuUredupredsjednikaVladeRepublikeMadžarske. Upolitičkaidruštvenazbivanjahrvat-ske zajednice u Madžarskoj uključio se1993.Kao predsjednikRoditeljske zajed-nicehrvatsko-srpskeosnovneškoleigim-nazije uBudimpešti imao je važnuuloguu odvajanju i utemeljenju samostalne hr-vatskeobrazovneustanove.Od1993.članje SavezaHrvata uMadžarskoj, a iste jegodine izabran za predsjednika Zemalj-skoga odbora Saveza.Tu dužnost obnašadodanas.Uočimanjinskih izbora1994.sMatomFilipovićem organizirao jeHrvat-sku manjinsku samoupravu u X. okrugu(zvanomMajdan) Budimpešte i u prvomjemandatubionjezinpredsjednik(1994.-98.). Kao djelatnik u Uredu za nacionalnei etničke manjine poticao je i podupirao
izgradnju kulturne autonomije hrvatskemanjinskezajedniceuMadžarskoj tepre-uzimanjeiutemeljenjehrvatskihustanovaod strane državne samouprave. U javnojslužbiimaojeuloguuoblikovanjudržav-nemanjinskepolitike, sudjelovao jeu iz-mjenimanjinskogazakonaiuodređivanjugodišnjega proračuna za manjine. U višenavrata je sastavio ili uređivao Vladinodvogodišnje izvješćeopoložajunacional-nih i etničkih manjina u Madžarskoj. Zamadžarskustranupripremaojeizvješćazameđuvladin Mješoviti odbor za praćenjeprovedbe međudržavnoga sporazuma iz-međuHrvatske iMadžarskeo zaštitima-njina1995.-2007. God.2006.odlučnosesuprotstavioma-nipulacijama radi priznavanja samostalnebunjevačkenarodnostismatrajućitopoku-šajem dijeljenja hrvatskoga nacionalnogakorpusa uMadžarskoj. U svojem govorupredparlamentarnimOdboromzahumani-tarnapravatemanjinske,civilneivjerskeposlovezauzeosezapripadanjeBunjevacahrvatskomunarodu,štojenakrajumadžar-ski parlament golemom većinom zastup-ničkihglasova(334za,18protivi7suzdr-žanih) potvrdio svojomodlukom18.XII.2006.prihvativšistajalištaVladeRepubli-keMadžarske,njezinaUredazamanjineteMadžarskeakademijeznanosti.Djela: Kisebbségek Magyarországon 20022003, ur. É. Mayer [sastavio: Martin Išpanović], Bu-dapest 2004; Kétnyelvűség fejlesztési lehetőségei Magyarországon, ur. M. Išpanović iM. Braunsteiner, Budapest, 2004; Ki sebbségek Magyarországon 20042005, ur. É. Mayer, [sa-stavio: Martin Išpanović], Budapest, 2005; Ki-sebbségekMagyarországon20062007, [sastavio:Martin Išpanović], Budapest, 2008;Ki sebbségek Magyarországon 20072009, [sastavio: MartinIšpanović],Budapest,2010.
Ž.Mandić
IŠPANOVIĆ, Matija (Su bo ti ca, 11. II. 1874. – Subotica, 30. IV. 1935.), učitelj,kulturni i politički djelatnik. Sin Vince iBarbare,rođ.Baginyi.Petrazredagimna-zijezavršiojeuSubotici,aučiteljskuškoluuKalači.God.1894.postavljenjezaučite-ljanaBikovu,nakončegajepremještenna
IŠPANOVIĆ
61
Pavlovac.Odatleje1897.prešaouSuboti-cu,gdjejebioravnateljosnovneškolesv.Đurđa(II.kvart).Kaoučiteljbiojeveomapopularan, a djeca su širila glas o njemu»da je dobar kao ni jedan do sada«.Me-đutim,kadsenahrvatskomjezikuvjenčaos učiteljicomAntonijomMačković 1900.ucrkvisv.TerezijeAvilske,unatočzauzi-manju Paje Kujundžića i Mije Mandića,smijenjenjespoložajaravnatelja–protivnjega je poveden stegovni postupak, u ti-skusuprotivnjegaobjavljivaničlanci,biojeizvrgnutprijeziruiprogonimavlasti.Naneko jevrijememoraonapustitiučiteljski
poziv te je bio bankarski činovnik. God.1901. izabran je za bilježnika Školskogaodbora Zanatsko-trgovačke škole, čiji jeradznatnounaprijedio.Ipak,usvojemna-cionalnom radu nije popustio te je nasta-viosudjelovatiuradubunjevačkihdrušta-va,pratiojekulturnedogađaje,aimaojeibogatuosobnuknjižnicu.Bio je jedanodnajboljihprijateljaMijeMandića,skojimjesurađivaoutiskuinapoljujavnogadje-lovanja.UztojebiotamburašuDobrovolj-nojtamburaškojdružini,jedanodosnivačaPotrošačkezadrugesubotičkihdržavnihči-novnikainamještenikaudržavnojizako-nodavnojslužbi(1906.-08.)tevišegodinapredsjednik Dobrovoljnoga vatrogasnogadruštvauSubotici. Odmah nakon svrgavanja madžarskevlasti ujesen 1918. postao je upravnikomGradskeekonomijenaPaliću,azatimjesMijomMandićemagilnoradionaslaveni-ziranjuškolauSuboticiinasalašimateseboriozaravnopravnuuporabulatinice.Za
ravnateljapučkihškolapostavljenje1919.,poslijejebioupravnikobrtničkihškola,anakrajujepreuzeopoložajupraviteljaTr-govačko-šegrtskeškole.Natomjemjestuostaodo1921.,kad jepodnioostavku.Uprosvjetijeproveonajvećidioradnogavi-jeka.Odlukomministratrgovineiindustri-jeod15.X.1925.postavljenzaupraviteljaOpćeobrtničkeškole,a1926.zaškolskoganadzornika.Stejedužnostiprisilnoumiro-vljen1927. InakonPrvogasvjetskogaratabiojeme-đukulturnoipolitičkinajangažiranijimbu-njevačko-hrvatskimintelektualacima.Biojemeđusubotičkimpredstavnicimanasamo-proklamiranojVelikojnarodnojskupštiniuNovomSadu25.XI.1918.,kojajeprogla-silaraskidvezasAustro-Ugarskom.JedanjeodosnivačaProsvjetnogadruštvaNe ven (poslije Hrvatskoga prosvjetnoga društvaNe ven),čiju jeosnivačkuskupštinuosob-no otvorio 30.VIII. 1920. te je od 1927.bio i njegovpredsjednik.Sudjelovao jeupripremanju iorganiziranju lokalnemani-festacijeobilježavanjatisućugodišnjiceHr-vatskogaKraljevstva1925.,kojaseslavilanarazinicijelezemlje.BiojenačeluPrire-đivačkogaodborazaproslavu tisućugodi-šnjiceHrvatskogaKraljevstva 1925., kojijeosnovalajednastruja,uzpomoćBŠS-aihrvatskihkulturnihdruštava,uprvomre-duHrvatskogaprosvjetnogadruštvaNe ven izSubotice.Iakojedrugastrujauzpomoćgradskihvlasti,senata,sokolskogadruštvaiVojvođanskepučkestrankevećorganizi-ralaproslavu8.rujna,ionisupriredilivla-stitu te su, uz sudjelovanjemnogobrojnihgostiju izHrvatske, naTrgu kraljaTomi-slava20. IX.1925.postavili spomen-plo-čunakojojjeizrekomstajalodajepodižubunjevački Hrvati. Kada je 12. X. 1929.osnovana subotičkapodružnicaHrvatsko-gakulturnogadruštvaNa pre dakizSaraje-va,izabranjezanjezinapredsjednika.Bioje i dopredsjednik subotičke podružniceHrvatskoga radiše, odbornik HrvatskogaprosvjetnogadomauSubotici,počasnibi-lježnikPučkekasineidr. Politički je najprije bio aktivan uBu-njevačko-šokačkoj stranci (BŠS), a u po-
Matija Išpanović
IŠPANOVIĆ
62
djelama1925.priklonioseliberalnojstru-ji,kojusučiniliMirkoIvkovićIvandekić,Stjepan Vojnić Tunić i drugi, uglavnomprofesoriiodvjetnici,nasuprotpučkoj,ko-jusučiniliVranjeSudarević,BlaškoRajićidrugi,uglavnomsvećenici,apodupiraojuje iLajčoBudanović.Spribližavanjem,azatim iujedinjenjemBŠS-a iHSS-a,pre-lazisostalimčlanstvomuredoveHrvatskeseljačke stranke Stjepana Radića. On gaje,kaoministarprosvjete,uveljači1926.u Subotici postavio za školskoga nadzor-nika na mjesto smijenjenoga AleksandraMikića. Do prosinca 1927. u subotičkojkotarskoj organizaciji HSS-a bio je drugitajnik,anakonostavkeStjepanaDoljaninanatajničkufunkcijupostaojeprvimtajni-komkotarskeorganizacije.Organizirao jei pratio rad ogranaka u Subotici s okoli-com, zatim u okoliciBačkeTopole, te jepriredioniz skupštinauvrijemepripremaza izbore.Budućida jena lokalnimizbo-rima1927.izabrannalistiHSS-a,biojeičlan Kluba gradskih odbornika HrvatskeseljačkestrankeuSubotici.Osnovanje25.III. 1928., a činili su gaodborniciHSS-aizabrani na prvim općinskim izborima uVojvodiniustudenom1927.:StipanVojnićTunić,JosipVukovićĐido,MirkoIvkovićIvandekić,NikolaMatković,Matija Išpa-novićidr. U vrijeme obnove stranačkoga živo-ta 1931. nakon Šestosiječanjske diktaturekraljaAleksandra,sjošnekolikoistaknutihbunjevačkihpolitičara(braćaMirkoiIvanIvković Ivandekić) podupirao je vladinupolitikuintegralnogajugoslavenstvadjelu-jućiu Jugoslavenskoj radikalnoj seljačkojdemokraciji (JRSD,poslije jepromijenilaime u Jugoslavenska nacionalna stranka).BiojetajniksubotičkepodružniceJRSD-a1933.SudjelovaojenaosnivačkomskupuMaticesubotičke14.I.1934. Književnuzaostavštinu ibogataosob-naknjižnicanestalesunakonnjegovesmr-ti. U subotičkom Ne ve nu objavljivao je1890.-1929.realističnepripovijetkeicrticeizsvakodnevice,anakon1918.ipolitičkeuvodnike te člankeoprosvjeti, školstvu idruštvenimpitanjima.Surađivaojeiudru-
gim subotičkim časopisima i novinama(Subotička Da ni ca, Hr vat ske no vi ne, Su bo-tički gla snik, Na rod na slo ga, Glas na ro da). PotpisivaosesI.,Dizdar,D. Imao je jedanaestero djece, od kojihje petero ostalo živo: Irenu (1907.), Len-ku (1912.),Tonku (1908.),Tošu (1914.) iMirka(1919.).NjegovajeunukaVeronikaIšpanović-Radojković.Izvori:HistorijskiarhivSubotica,F:47.II19/1921;F:47,II132/1925.
Lit.:Ne ven,Subotica,9/1900,8/1926,44,49/1926,33, 37, 47, 50, 51/1927, 15/1928;Glas na ro da, Subotica, br. 19/1935; Subotička Danica ili bunjevačkošokački kalendar za prestupnu godinu1936,Subotica,1935;G.Kikić,An to lo gi ja pro ze bunjevačkihHrvata,Zagreb,1971;J.Temunović,Subotičkamatica,Subotica,2002;R.Skenderović,BlaškoRajićiHrvatskaseljačkastranka–različitikonceptinacionalnogidentitetabačkihHrvata,u:Dijalogpovjesničara–istoričara8,Zadar26.28.rujna2003.,Zagreb,2004;S.Mačković,Obilježa-vanje tisućgodišnjicehrvatskogkraljevstvauSu-botici,u:Klasjenašihravni,3-4/2005,Subotica;Hr vat ski bi o graf ski lek si kon,6,Zagreb,2005;M.Cindori-Šinković,E.Bažant,Ne ven: Za bav no-po-učni misečnik za Bunjevce i Šokce (18841914):Bibliografija,Beograd–Subotica,2008;M.Eve-tović, Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkihHr va ta, Su bo ti ca, 2010.
S.MačkovićiE.Bažant
IŠPANOVIĆ, Mirko (Su bo ti ca, 6. III. 1919.–krajBačkePalanke,29.IV.1944.),sudionik antifašističkoga pokreta otpo-ra.SinjeučiteljaidruštvenogadjelatnikaMatijeteAntonije,rođ.Mačković,bratod-vjetnika Toše. Osnovnu školu i Državnumuškugimnazijuzavršiojeurodnomgra-du.NaPravnifakultetuSuboticiupisaose1937.,aliga, iako jebio izvrstanstudent,nijeuspiozavršitijerfakultetprestaoraditiprijeizbijanjaratapočetkomtravnja1941. Još u gimnazijskim danima postao ječlanomSKOJ-a.Zavrijemestudijabiojeaktivan u fakultetskoj studentskoj udru-zi Se ver, koja je bila pod komunističkimutjecajem.Surađivao jeusubotičkomlje-vičarskom listuHíd, za koji je 1939. na-pisao raspravuVojvođanska industrija. U rujnu1941.uhitilagajemadžarskapolicija
IŠPANOVIĆ
63
te je upućen u istražni zatvor u Žutu ku-ću,gdjejebiopodvrgnuttorturi.Osuđenje19.III.1942.na5mjesecizatvora,akaznuje odslužio segedinskom zatvoru Csillag.Ubrzo jemobiliziranumadžarskuvojskuupostrojbuPograničnilovci,kojajeposli-jepremještenauBačkuTopolu,azatimuBačkuPalanku.Iuodorijedjelovaonaor-ganiziranjuipovezivanjukomunistatenanjihovuprebacivanjuuSrijem.Stradao jeu pokušaju prelaska prekoDunava u Sri-jem,doksudrugadvojicavojnikakojasusudjelovala u akciji, Albe Francišković iDančoBartuš,uhićena,osuđenanasmrtteobješena.
Pokopan je na bačkopalanačkom gro-blju,a1945.obiteljjenjegoveostatkepre-nijela u obiteljsku grobnicu na BajskomgrobljuuSubotici.Izvor: Historijski arhiv Subotica, F:176. Zbirkamaterijalao radničkom inarodnooslobodilačkompokretu–Subotica,1903.-89.
Lit.: M. Dubajić, Mirko Išpanović, Ru ko vet, 6/1984,Subotica.
S.Mačković
IŠPANOVIĆ, Pajo (Kaćmar?, 1886. –Kaćmar,20.IV.1941.),ratar,političkiak-tivist. U njegovu je rodnom selu, premaslužbenojstatistici,1890.biloje4884sta-novnika, od kojih suNijemci činili 52%,Hrvati (Bunjevci) 25%, a Madžari 21%stanovnika.Usvojojjezajednicisloviozarodoljubailjubiteljapisanehrvatskeriječi.Nacionalnusvijest jošmu jevišeosnažioaljmaški župnikLajčo Poljaković, koji jeondjeslužbovao1905.-23.Stekaojezavid-no imanje, a prije Prvoga svjetskoga rataimaoikrčmuuAjzibanskomsokaku.Bioje i »ordinacoš«, tj. službeni seoski koči-jaš,čijajezadaćabilavlastitimkarucama
vozitiseoskečelnikeiobavljatidrugeza-daće.Tosezvanjemoglodobitisamopre-konatječaja.Odsiječnja1913.bioječlanseoskogazastupničkogatijelas40članova.UPrvom svjetskom ratu bio je vojnik natalijanskojinaruskojbojišnici. Nakon što je srpska vojska 13. XI.1918.zaposjelaBajskitrokut,umjestodo-tadašnjihkaćmarskihčelnikauimeNarod-nogaodborauKaćmaru je izabranonovoseoskovodstvos19hrvatskihi7njemač-kih članova. Pajo Išpanović izabran je zakneza, a za potkneza Ferenc Schnobl. Usuglasnosti s beogradskom vladom i Na-rodnom upravom u Novom Sadu, novesu vlasti s velikomnadomuPariz posla-lebačvanskoizaslanstvos25članovaka-ko bi ondje od pobjedničkih sila zatražilipriključenjeBajskogatrokutanovonastalojjugoslavenskojdržavi.NačeluizaslanstvabiojebajskivelikižupanVasoDolinka,ačlanovi sumubili ŠimunRudić, dr. IvanAbramovićiStefanNitschizAljmaša,Jo-sipVukovićĐido izBikića,JozaVelin izSantova, Petar Pekić iz Sentivana, PajoIšpanović i Ferenc Schnobl iz Kaćmara,iz Baje Sándor Schwarzinger, bivši grad-ski porezni činovnik, i RadoMirosavlje-vić,zatimBlaškoRajić,subotičkižupnik,Franjo Pijuković, tadašnji somborski, od-nosno monoštorski župnik rodom izAlj-maša, i drugi.Uloguprevoditelja imao jedr.MartinMatić,somborskipravnikipo-reznipovjerenikbeogradskevladeuBaji.Izaslanstvo je iz Baje krenulo brodom uBeograd, a odande 22. IX. 1919. vlakomuPariz.PrimioihjepukovnikPolk,povje-renikameričkogapredsjednikaWoodrowaWilsona. Iako suuParizupregovori teklina engleskom i francuskom jeziku, kojevećinačlanovaizaslanstvanijerazumjela,svisupotpisalizapisnikotomedapreteži-tuvećinustanovništvanaseljakojaoniza-stupajučineSlaveni,kojiseželepriključitijugoslavenskojdržavi. Nakon povratka na sjednici mjesneskupštineodržanoj13.XI.1919.IšpanovićiSchnobltražilisupo8000krunazapod-mirivanjetroškovaputovanjauPariz,kojesuidobili,budućidase12.000krunadobi-
Mirko Išpanović
IŠPANOVIĆ
64
venihodbeogradskevladepokazalonedo-voljnim. NakonštosusileAntantenazasjedanjuuSanRemu24.IV.1920.donijeleodlukuo tomedaćeBaja iBajski trokutostatiusklopuMadžarske, pripadnici srpske voj-ske21.VIII.1921.napustilisutopodručje.Snjimasuotišliinjihovipristaše,kojimasu beogradske vlasti osigurale političkiazil,međunjimaiPajoIšpanovićiFerencSchnobl. Išpanović je uKaćmaru ostaviotrivelikekućeizemlju,kojusumadžarskevlastistavilepodsekvestar,aunjegovugo-stionicunaželjezničkojpostajismjestilisupograničnuvojsku,kojajesvedevastirala.UBajmokusuobojicadobilipo50jutarazemljeikuću.Ondjesuživjeliigospodariligotovo20godina. NekolikodananakonštosumadžarskevojnesnageušleuBačku13.IV.1941.,uBajmoku su uhićeni Pajo Išpanović i Fe-rencSchnobltesuvraćeniuKaćmar,gdjesu zatvoreni u podrum. Sutradan su ihdvojica madžarskih pričuvnih domobranaSándor Hornyák i János Keserű (Krekić)trebala otpratiti pješice uBaju, noukać-marskomsuihpoljuubilihicemupotiljak.UbrzosuihpokopaliukaćmarskomSen-ćanskom groblju, bez ikakva obilježja.Uslužbenumatičnuknjiguumrlihupisanisukao»nepoznati«. NekolikomjesecinakonštosuuKać-mar21.X.1944.stiglesovjetskepostrojbe,asnjimaimladikaćmarskiBunjevcikojisuprije togaotišli upartizane,uproljeće1945.PajoIšpanovićiFerencSchnobleks-humiranisuisvečanopokopani.Njihovisuubojiceuhićeni1946.,a1948.iosuđenina6,odnosno5godinaprisilnogarada.Izvori: SzegediNépbíróság 7/14/48. sz. periratok;Usmjenokazivanjepok.JózsefaZornaizKaćmara.
Lit.: P. Pekić, Bunjevci naMirovnoj konferenci-jiuParizu,Klasjenašihravni,1,Subotica,1935;T. Iskruljev, Raspeće srpskog naroda u Sremu1914 godine i Madžari : Sa madžarske granice: Baj ski tro kut : Sent-An dri ja, Novi Sad, 1936;M. Hellenbarth,Katymar : Ein ungarndeutschesDorf in Nord-Bac ska,Schwäbisch-Gmünd,1980;A. Schmidt, Erinnerung (rukopis uMuzeju TürrIstvánuBaji);A.Zorn,Ispánovity Pál(rukopis).
Ž.Mandić
IŠPANOVIĆ,PetarDušan(Budimpešta,24. X. 1980.), fizičar, matematičar, pro-gramer. Sin Martina i Eve, rođ. Kozma.OsnovnoškolovanjezavršiojeuBudimpe-šti,utadašnjojHrvatsko-srpskojosnovnojškoli. God. 1998. maturirao je u budim-peštanskojGimnazijiMiklós Radnóti.Di-plomirao je na Prirodoslovnom fakultetuSveučilišta Loránd Eötvös u Budimpešti2005.,gdje je2009. idoktoriraoobraniv-ši disertaciju Statističke metode u dinami ci dis lo ka ci je (Sta tis zti kus módszerek a diszlokáció dinamikában). Od1.VIII.2009.kaoznanstvenisurad-nik radiu InstitutuPaulScherrer (PSI) u Švicarskoj.Baviseistraživanjemsvojstavatvari, proučavanjem dislokacije kristalnihstruktura.RadovejeobjavljivaouPhysicalReviewB (NewYork, 2007, 2008),Jo ur-nalofStatisticalMechanics (Bristol,UK,2008) i PhilosophicalMagazine(London,2010).
Ž.Mandić
IŠPANOVIĆ-RADOJKOVIĆ, Veronika (Subotica,24.X.1944.),sveučilišnaprofe-sorica,neuropsihijatrica.KćijeTošeIšpa-novića,odvjetnika,iViktorije,rođ.Čelju-ska, unuka Matije Išpanovića. OsnovnuškoluigimnazijuzavršilajeuSubotici,adiplomirala je 1969. naMedicinskom fa-kultetu u Beogradu. Isprva je radila kaoliječnicaopćeprakseuambulantamaDo-ma zdravlja u Subotici 1969.-72. Bila jespecijalizantica na Klinici za neuropsihi-jatriju i na Institutu zamentalno zdravljeuBeogradu1973.-75.,aspecijalistički is-pitpoložila je1976.Nakon toga radila jekaospecijalistica,odnosnokaošeficaOd-sjekazakliničkuneurofiziologijunaNeu-rološkom odjeluOpće bolnice u Subotici1976.-77.OtadaradiuBeogradu,isprvanaKlinici zadječjuneurologiju ipsihijatriju1977.-82.,azatimuInstitutuzamentalnozdravlje,gdjejebilašeficaOdsjekazane-uropsihologiju1982.-91.,načelnicaOdjelazaznanstveno-istraživačkirad iedukaciju1991.-2001.,šeficaOdsjekazaistraživanjeu dječjoj psihijatriji 2002.-05. te vršitelji-ca dužnosti pomoćnice direktora Instituta2000.-01. i 2004.-05. U razdoblju 2005.-
IŠPANOVIĆ-RADOJKOVIĆ
65
06. obnašala je dužnost pomoćnicemini-strarada,zapošljavanjeisocijalnepolitikeuSektoruzaharmonizacijupropisasprav-nomstečevinomEuropskeUnije,međuna-rodnusuradnjuiupravljanjeprojektima. Na poslijediplomskom studiju iz Kli-ničke neurofiziologije i epileptologije naMedicinskom fakultetu u Beogradu obra-nilajemagistarskuradKliničkiaspektipsihomotornihnapada1978.,anaistomjefa-kultetu1983.obranilaidisertacijuizdječjeneuropsihologijepodnazivomToničnoposturalna,psihomotornaisaznajnaorganizo va nost de ce sa raz voj nom kon struk tiv-nom dis prak si jom. Polazila je doktorskistudijinaSveučilištuParisDescartes(Pa-risV),aubolniciHen ri Ro us sel leradilajekaostranaasistenticanaKatedrizadječjuneuropsihijatriju istoga sveučilišta 1979.-80. Radi stručnoga usavršavanja boravilaje 1985. na Nacionalnom institutu za is-traživanje hendikepa u Washingtonu te1989.nastudijskomboravkunaNeurolo-škominstitutuuBristolu,VelikaBritanija.Na Defektološkom fakultetu u BeogradunapredmetimaNeurologija ipsihijatrija iNeuropsihologijasreedukativnimmetoda-mabilajeasistentica1982.-86.,docentica1986.-90., izvanredna profesorica 1990.-95.teredovitaprofesoricaod1995. Kao svjetski priznata stručnjakinja zamentalno zdravlje djece, sudjelovala je uizvedbi ili jebilaglavna istraživačicave-ćegabrojadomaćihimeđunarodnihznan-stveno-istraživačkihprojekatatekoordina-toricapsihosocijalnihprojekatapodržanihod međunarodnih organizacija (UNICEF,Save the Children, Han di cap In ter na ti o-nal),kojisunamijenjeniočuvanjumental-nogazdravljaizaštitipravadjeceimladihizloženihstresovimarata,izbjeglištva,ne-povoljnimdruštvenimokolnostimainasi-ljuuobitelji. Sudjelovalajeuraduvećegabrojavla-dinihtijelatenacionalnihimeđunarodnihekspertnihskupina:VijećazapravadjetetaVladeSrbije(od2002.);ekspertneskupineMinistarstva za socijalnu politiku (2002.-03.);UpravnogaodboraprojektaPaktazastabilnostjugoistočneEvropeSEE Men tal
Health Network (predsjednica 2003.-08.),NacionalnekomisijezamentalnozdravljeMinistarstvazdravlja(od2003.);ekspertneskupineMinistarstvaradaisocijalnepoli-tikezaizraduNacionalnestrategijeiAkcij-skogaplanazaprevencijuizaštitudjeceodnasilja(2007.-09.),kojojjebilapredsjedni-ca;ekspertneskupineprojektaUNICEF-aŠko la bez na si lja (od 2005.); ekspertneskupineVijećaEuropeza izraduKonven-cijeozaštitidjeceodseksualnezloporabei seksualnoga iskorištavanja (2006.-07.);ekspertne skupine Svjetske zdravstveneorganizacije (WHO) za izradu Europskedeklaracije o djeci imladima s intelektu-alnimteškoćama(od2008.);regionalnogaprojektaWHO-aZdravstvenamrežajugoistočne Europe za unapređenje položajadje ce sa smet nja ma u raz vo ju (regionalnakoordinatoricaod2009.).
Bila je tajnica Psihijatrijske sekcije(1982.-86.) i Sekcije za dječju neuropsi-hijatriju (1985.-90.) Srpskoga liječničko-gadruštvaijednaodosnivačaDruštvazadječju i adolescentnu psihijatriju i srodnestruke Srbije (dopredsjednica 2004.-09.,predsjednicaod2010.).ČlanicajeIzvršno-gaodboraOdsjekazadječjuiadolescent-skupsihijatrijuSvjetskepsihijatrijskeaso-cijacije od 2006., Europskoga društva zadječjuiadolescentskupsihijatriju(Escap),Međunarodne asocijacije za dječju i ado-lescentsku psihijatriju i stručne struke
V.Radojković-Išpanović, Nespretnodete:poremećajiproksijeu
detinjstvu,Beograd,1986.
IŠPANOVIĆ-RADOJKOVIĆ
IŠPANOVIĆ-RADOJKOVIĆ
66
(IACAPAP),Svjetske asocijacije zamen-talnozdravljedjece(Waimh),Međunarod-nogadruštvazaprevencijuzlostavljanja izanemarivanja djece (ISPCAN), Britan-skeasocijacijezaproučavanjeiprevencijuzlostavljanja i zanemarivanja djece (BA-SPCAN)idr. Samostalno iusuautorstvuobjavila jevelikbrojradovaustručnojdomaćojperio-dici(Ru ko vet,Subotica,1964;Psihijatrija da nas,Beograd, 1981, 1982, 1984, 1985,1987, 1989, 1990, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997,1999,2001,2002,2005,2006;Učitelj,Beograd,1983;De fek to lo gi ja,Zagreb,1983;Gla snik Za vo da za za šti tu zdra vlja Sr bi je,Beograd,1995;De fek to lo ška te o ri-ja i prak sa,Beograd,1982,1996;Istraživanja u de fek to lo gi ji,Beograd,2002;Zbor nik ra do va Sim po zi ju ma raz voj ne ne u ro lo gi je i psihijatrije,Beograd,2002,2003,2004,2005; So ci jal na mi sao, Beograd, 2003;Be o grad ska de fek to lo ška ško la, Beograd,2003; Zbor nik Pe di ja trij ske ško le Sr bi je, Beograd,2009)iumnogiminozemnimpu-blikacijama (Neuropsychiatrie de l’enfance et de l’ado le scen ce,Paris,1982,1990;Žurnalnevropatologiiipsihiatrii,Moskva,1991; Pe di a tric and Pe ri na tal Epi de mi-o logy, Bristol, 1996; Pe di a ter, Budapest,1997; InfantMentalHealth Journal,EastLansing,MI,2002; In ter ven tion: In ter na-tional Journal ofMentalHealth, Psychoso cial Work and Co un sel ling in Are as of ArmedConflict,Amstelveen,2003;Child:Care, Health and Development, Oxford,2003;TheInternationalJournalofMentalHealthPromotion,Stafford,2005).Djela:Priručnikzaprocenupishomotornograzvoja pred škol ske de ce (suautorica),Beograd, 1984;Nespretno dete: poremećaji praksije u detinjstvu (autorica),Beograd,1986;Stre so vi ra ta(urednica,suautorica),Beograd,1994;Zdra vlje pod sank ci-ja ma (urednica, suautorica),Beograd, 1994;Psi-hosocijalnapomoćuškoli(suautorica),BanjaLu-ka, 1996;PrimaryHealthCareWorker TrainingMa nual (suautorica),Beograd,2000;Priručnikzapri me nu op šteg pro to ko la za za šti tu de ce od zlo-sta vlja nja i za ne ma ri va nja(urednica,suautorica),Beograd,2006.
E.Libman
IŠTVANČIĆ, Branko (Su bo ti ca, 5. IV. 1967.), filmski i televizijski redatelj. UzocaStipana,zemljoradnika,imajkuGizu,rođ.Vujić,kućanicu,djetinjstvojeproveonaČikerijiiuTavankutu.UTavankutujezavršioosnovnuškolu,dokjesrednjupro-metnuškoluzavršiouSubotici.Od1986.doodlaskana studijbio jeotpravnikvla-kovanaželjezničkojpostajiuTavankutu.Od svoje petnaeste godine amaterski sebaviofilmom,učećiodnastavnika ifilm-skogapedagogaZoltánaSiflisa.NakonštojeudvanavratabioodbijennaprijamnimispitimauNovomSaduiBeogradu,1991.upisaosenastudijfilmskerežijenaAkade-mijidramskeumjetnostiuZagrebu,gdjeje1999.idiplomirao. Prvihgodina studija započeo jehono-rarnoraditidokumentarnefilmoveiemisijenaHrvatskoj televiziji, isprvakaovanjskisuradniku svojstvu samostalnogumjetni-ka, a od 2003. u stalnom radnomodnosukaoredatelj.NjegovstudentskifilmRa sta-nak(1993.)nagrađenjenameđunarodnojsmotrifilmskihškolauMünchenu,azakla-daFirst Film Fo un da tionizLondonaiLosAngelesauvrstilagajeuizborNewDirec
PlakatfilmaDuhumočvari, 2006.
IŠPANOVIĆ-RADOJKOVIĆ
IŠTVANČIĆ
67
tion,sastavljenodfilmovašestnajperspek-tivnijihmladiheuropskihredatelja. Unjegovojfilmografiji posebno se is-tiču raniamaterski8-milimetarskifilmoviiz obiteljskoga i zavičajnoga života Po-kret ne sli ke mo ga di de (1982.) i Ber ber na bi ci klu (1983.).Njegujući stil tzv. čistogadokumentarizma,ukojemsenađemjestaizahumor izaemocije,većs ranimdje-lima osvajao je razne prestižne nagrade iuvrstio se među vodeće autore hrvatsko-ga dokumentarnoga filma na prelasku izXX.uXXI.st.ZaSlavonskežetveneobičaje (1995.)dobio jeZlatnuuljanicu,na-gradu katoličkoga tjednika Glas Kon ci la zapromicanjeetičkihvrijednostinafilmu.Najboljimfilmomna7.danimahrvatsko-ga filma u Zagrebu proglašen jePla ši telj kor mo ra na(1998.),apripalamujeiugled-nanagradafilmskihkritičaraOktavijanzanajboljidokumentarnifilm.Jošvećifesti-valskiodjekizazvaojeBu nar man (2003.), koji je,osimnagradeOktavijan inagradezanajboljurežijuna12.danimahrvatsko-gafilma,dobioniznagradanafestivalimau Rumunjskoj (Bukurešt, 2003.) i Italiji(Siena i Imola, 2003.). Nagrađivani su injegovi dokumentarni filmovi Željeznicugutavećdaljina (2000.), Iz gu blje no bla go (2005.) i Beračkamena (2006.). Nakon što se okušao kao redatelj TVdrame Za mr znu ti ka dar (1999.), snimioje svoj prvi igrani film Duh u močvari (2006.),premaromanuzadjecuosječkogapiscaAnteGardaša.Biojetonajgledanijidomaći film uHrvatskoj te godine i dru-gi po broju gledatelja u posljednjih desetgodina.FilmjenagrađenzanajboljurežijunafilmskomfestivaluSilauItaliji2009.,asudjelovaojeinajoštridesetakfilmskihfe-stivala,ponajvišespecijaliziranihzadječjifilm.Zapaženajebilainjegova15-minutnaepizodaRe ci kli ra njeu igranomomnibusuZagrebačke priče (2009.), koji je zajed-ničkodjelodesetmladihhrvatskihautora.Nakontogapristupiojedvogodišnjojreali-zacijizahtjevnogprojektadugometražnogadokumentarnoga filma u hrvatsko-srpskojkoprodukcijiOd zr na do sli ke(2010.)sna-mjeromdaotmezaboravu likovnuumjet-
nost žena »slamarki«, taj dragocjen ele-mentkulturnebaštineiprepoznatljivznakidentiteta bunjevačko-hrvatske manjinskezajedniceuVojvodini.Zatajfilm,kaoizanekolikoprethodnih,glazbumujeskladaobratPereIštvančić.Lit.: T.Kurelec,Noviuzletdokumentarizma,Vi je-nac,br.110,Zagreb,1998;J.Pavičić,Hrvatskido-kumentarac devedesetih,Hrvatski filmski ljetopis, br.33,Zagreb,2003;I.Škrabalo,Hrvatskafilmskapo vi jest ukrat ko,Zagreb,2008;www.istvancic.com.
I.Škrabalo
IŠTVANČIĆ, Pere (Subotica, 8. IX.1975.),glazbenik,skladatelj.SinjeStipa-naiGize,rođ.Vujić,sČikerije,bratBran-kaIštvančića.OsnovnuješkoluzavršiouTavankutu,asrednjuglazbenuuSubotici.God.1995.upisaosenaMuzičkuakademi-juuZagrebu,smjerprofesorglazbenekul-ture,nakojojjediplomirao2006. Zavrijemeosnovneisrednješkolesvi-rao basprim u Subotičkom tamburaškomorkestru,kojivodiStipanJaramazović, teječestonastupaonakoncertimatogaorke-stra pod ravnanjem ZoranaMulića. God.1998. zaposlio se u Ansamblu narodnihplesovaipjesamaHrvatske La donamjestuglazbenika svirača, svirajući kontrabas isrijemskiA-brač,tejebiovoditeljorkestrauansamblu2003.-08.Od2008.zaposlenjeuTamburaškomorkestruHRT-anamjestukontrabasista. S obama orkestrima nastu-paojenabrojnimkoncertimauHrvatskoji svijetu te je sudjelovaou snimanju višeod 20 nosača zvuka. Stalni je član bendaKužiš,starimojteTamburaškogaorkestraZvo na ri. Bavi se i komponiranjem i programi-ranjem filmske glazbe, aranžiranjem tekomponiranjem za tamburaške orkestre.Komponiraojeglazbuzavišeod30doku-mentarnihfilmovapoznatihhrvatskihreda-telja:SilvijaMirošničenka(Sno vi na pe ro-nu dje tinj stva, Licaobilježenavremenom, Ophodarpruge, Božjepijanice...),BrankaIštvančića(Pla ši telj kor mo ra na, Lo vac na puhove,Upotrazi zaDžambasima, Do ba ve se log stro ja...), Irene Škorić (On Off, P.M., Ra sta nak...), Nenada Puhovskoga
IŠTVANČIĆ
68
(Lora – Svjedočanstva),MireBrankovića(Ve dran),AnteMarića(Potopljenizavičaj, Lički sportaš stoljeća...),Gordana Stojića(TajanstvenaHrvatska:serijal, Pa la tuc ci I i II,OdlučilisuHitleriTito...),DraženaPiškorića(Lovištebr.25).Obrađuje tradi-cijskuglazbutepišearanžmanezatambu-raškeorkestreAnsamblanarodnihplesovaipjesamaHrvatskeLa do,HRT-ateZvo na-re.NajpoznatijesumutamburaškeskladbeBunjevačka sićanja, Sla vo ni ja i Tamburaje sve što imam.
T.Žigmanov
IVANČEVIĆ,Irina,rođ.Budimac(Som-bor,16.III.1920.–Sombor,27.VI.2004.),profesorica engleskoga jezika, gimnasti-čarka,trenerica,međunarodnagimnastičkasutkinja.KćijeAntunaiMarije,rođ.Par-četić.Osnovnu školu i gimnaziju završilajeuSomboru,aengleskijejezikdiplomi-rala na Filozofskom fakultetu u Beogra-du.Počela jevježbati1931.uSokolskomdruštvuuSomboru,isprvaritmiku,azatiminagimnastičkimspravama.Ubrzojepo-stalačlanicomžupskevrste,reprezentacijeSokolske župeNoviSad, te je sudjelova-la na saveznomnatjecanju.Uperspektiv-nomgimnastičkom razvojuu najboljoj jujedobiomeoDrugisvjetskirat.God.1948.postala je gimnastičkom prvakinjomVoj-vodine.
UtovrijemeVojvodinajebilasredištejugoslavenskeženskegimnastike,aIrinasetadaposvetilapedagoškomuraduipostalanjihovom trenericom.Nakon što se udalazaIvanaIvančevića, jednogaodnajboljihjugoslavenskih gimnastičara u međurat-nom razdoblju, počeli su skupa stvarati
buduće asove u ženskoj imuškoj gimna-stici. Kao priznata stručnjakinja, autoricajebrojnihvježbaitrenericareprezentacijeJugoslavijenaOlimpijskimigramaHelsin-kiju1952.iSvjetskomprvenstvuuBaselu1954.Kaomeđunarodnagimnastička sut-kinjanaOlimpijskimigramauMünchenu1972.sudilajeobvezneislobodnesastavegimnastičarkinagredi.Obavljalajeuspje-šno,potpunoamaterskiivolonterski,mno-gedužnostiugimnastičkomsportu.Međuostalimbilajepredsjednicažensketehnič-kekomisijeGimnastičkogasavezaVojvo-dine i Jugoslavije tepredsjednicaGimna-stičkogasavezaVojvodine. Svojradnivijekpočelajekaonastavni-catjelesnogaodgoja,zatimjebilaškolskainspektoricazatopodručje,astudirajućiuzrad,steklajeidiplomuprofesoriceengle-skogajezika.Kaoprosvjetnasavjetnicazastrane jezike uMeđuopćinskom prosvjet-no-pedagoškomzavoduuSomboru radilajeod1960.doodlaskaumirovinu1977.Izvor:HistorijskiarhivuSomboru:KazivanjaIri-neIvančević.
Lit.:D.Kolundžija,Som bor ski olim pij ci,Sombor,1984;D.Kolundžija,Lek si kon som bor skog spor ta, Sombor,1990;D.Kolundžija,41somborskiolimpi jac (rukopis).
Z.Čota
IVANČEVIĆ,Ivan(Sombor,12.X.1913.– Sombor, 11. VIII. 1990.), gimnastičar,sportskidužnosnik,šumarskiinženjer,gla-zbenik.SinjeMihajlaiEtelke,rođ.Járási.Osnovnuškolu irealnugimnazijuzavršiojeuSomboru,anaPoljoprivredno-šumar-skom fakultetu u Zemunu diplomirao je1937.Uosnovnojškolipočeojeučitisvi-rativiolinu,as12godinapostaoječlanomSomborskefilharmonije,ukojoj je sviraodrugu violinu 1927.-40. te prvu violinu1950.-65. Prviposaodobiojenapoljoprivrednomdobru Be lje u šumskoj upravi na Batini.PredDrugisvjetskiratmobiliziranjetejeuborbisNijemcimakodKlenakakrajRu-mebioranjen,azatimzarobljen,noubrzojepuštenkućibudućida jebio izkrajevakojisubilipodmadžarskomvlašću.Nakon
Irina Ivančević
IŠTVANČIĆ
IVANČEVIĆ
69
oporavkauSomboruvratioseuBaranjutejeondjeradiokaoupravnikšumskeupraveuZmajevcu(madž.Vörösmart). NakonBatinskebitkebiojetajnikMje-snoganarodnooslobodilačkogaodbora,aupoljoprivrednomdobruBe ljeupravnikšu-maBaranje do 1950., kada se trajno vra-tiouSombor.Ondjejeradiokaoprofesorbiologije u Učiteljskoj školi i Gimnaziji.Bio je šumarski inspektor Kotara Subo-tica 1955.-65., a nakon ukidanja kotara uVojvodiniiuvođenjakomunalnogasustavapostavljen je 1965. za općinskoga lovno-šumskogainspektorauPodunavljuuŠum-skomgazdinstvuSomborzasvepošumlje-nedijelove,uključujući iparkove, svedoodlaskauinvalidskumirovinu1971. Sportomsepočeobaviti1919.kaoše-stogodišnjakuSokolskomdruštvu,gdjejepokazaosportskusvestranost,nonajvišejeuspjehapostigaougimnastici.Državnire-prezentativacbioje1932.-40.Zbogspletaokolnosti nije sudjelovao naOlimpijskimigramauLosAngelesu1932.,kada jeot-kazano sudjelovanje reprezentacije Jugo-slavije, ni na svjetskom prvenstvu 1934.u Budimpešti, kad je jugoslavenska vrstau posljednji čas odustala zbog političkihrazmiricasMadžarskom.KaozamjenuzaneodlazaknaOlimpijskeigre1932.nastu-piojeistegodinenaSveslavenskomprven-stvuuPraguiuekipnomvišebojupomo-gaouosvajanjudrugogamjesta,anajboljipojedinačniplasmanbiomuje6.mjestonakrugovima.Biojedržavniprvakuvišeboju1934.uLjubljaniuočiodlaskanaSvjetskoprvenstvouBudimpešti.Nakonotkaziva-nja odlaska na Svjetsko prvenstvo, Jugo-slavenskisportskisavez(JSS)organiziraoje turneju po Čehoslovačkoj, gdje je nadvameđudržavnasusretaprotivdomaćinapobijedio na krugovima tadašnjega svjet-skoga prvaka Aloisa Hudeca. Nastup naOlimpijskim igrama 1936. uBerlinu samjeotkazaozbogobvezanafakultetu, iakojebiouživotnojformi.NaSveslavenskomprvenstvu u Sofiji 1939. osvojio je četi-ri odličja pojedinačno: zlatno u cjelokup-nomplasmanuinakrugovima,srebrnonaručama,brončanonapreči, a treće zlatno
odličjekaočlanpobjedničkevrste.Tadajedobionadimak»SveslavenskiCar«. Nakon Drugoga svjetskoga rata po-svetio se pedagoškomu radu te je postaovodnikomitrenerommuškereprezentacijeJugoslavije1950.-58.VodiojeJugoslavijuna svjetskim prvenstvima 1950. uBaselu(četvrtomjesto),1954.uRimu(11.mjesto)
i1958.uMoskvi,kadajeMiroslavCerarosvojioprvoodličjenakon ratazamuškuizabranuvrstu(uukupnomplasmanušestomjesto).NaKongresuSvjetskegimnastič-kefederacije(FIG)uRimu1960. izabranjezačlanaTehničkogakomiteta,najvažni-jegatijelasvjetskegimnastike.Za16godi-na,koliko jeproveou tom tijelu,napisaojePravilasuđenja,postaojeprvimeđuna-rodnigimnastički sudacu svijetu,organi-zirao natjecanja gimnastičara naOlimpij-skimigramauMéxicu1968. iMünchenu1972.AutorjeobveznihvježbanaručamanaSvjetskomprvenstvu1966.uDortmun-du,natlunaSvjetskomprvenstvu1970.uLjubljani,nakonjushvataljkamanaOlim-pijskimigrama1964.uTokijuinakrugo-vimazaOlimpijske igre1968.uMéxicu.Dobitnik jemnogobrojnihpriznanjauze-mlji isvijetu,međuostalimiListopadskenagradeSombora1963.Izvor: Gradski muzej Sombor: Kazivanja IvanaIvančevića,audiovrpceI-VI.
Lit.:D.Kolundžija,Som bor ski olim pij ci,Sombor,1984;D.Kolundžija,Lek si kon som bor skog spor ta, Sombor,1990;D.Kolundžija,I.Ivančević,Vir tu oz na kru go vi ma,Sombor,2005;Bunjevačkenovine, br.48,Subotica,2009;RičBunjevačkematice,br.35-36,Subotica,2009;D.Kolundžija,41somborski olim pi jac(rukopis).
Z.ČotaiE.Hemar
IvanIvančević
IVANČIĆ
70
Theologicae deDeoUnoetTrino,delegibus,depec ca tis et pec ca to rum po e nis..., Vi en nae, 1765.
Lit.: E. Horányi, Me mo ria Hun ga ro rum et Pro-vin ci a li um scrip tis edi tis no to rum, I-III,Viennae,1775–77;I.Katona,Hi sto ria cri ti ca reg num Hun-ga ri ae,IX,Buda,1794;G.Fejér:Hi sto ria aca de-miae scientiarumPazmanianae archiepiscopalisac.M.Thersenianaeregiaeliteraria,Budae,1835;P.Sedlák,LikovihrvatskogpodrijetlaucrkvenojpovijestiSlovačke,Scri nia Sla vo ni ca,4/2004,Sla-vonskiBrod.
L.Heka
IVANČIĆ,Jasna,rođ.Kulešević(Suboti-ca,20.V.1947.), leksikografkinja,biblio-grafkinja.KćijeBlaška,dipl.ing.geodezi-je, iAmalije, rođ.Vidaković,gimnazijskeprofesorice.Osnovnuškoluinižuglazbenuškolu (klavir) završila je u Subotici, gdjeje 1966. stekla i gimnazijsku maturalnusvjedodžbu. Komparativnu književnost iruskijezikdiplomiralaje1974.naFilozof-skom fakultetu uZagrebu.Bila je biblio-tekarka Sveučilišne knjižnice uMariboru(1974.-78.), srednjoškolska profesorica uSlavonskomBrodu(1978.-80.),aod1980.zaposlena je u Leksikografskom zavoduMiroslavKrležauZagrebu. Sudjelovalajeuradunavišezavodskihbibliografskih i leksikografskih izdanja.Najprije na bibliografskim dvosveščanimizdanjima:Bibliografijaraspravaičlanaka : Mu zi ka (Zagreb,1984. i1986.) iBi-bliografija rasprava i članaka :KazališteuHrvatskoj i Bosni iHercegovini 1826.1945. (Zagreb, 2004.), a zatim na jedno-sveščanoj Bibliografiji »Hrvatske re vi je« 1951.2000.(Zagreb,2003.).Od1993.ob-javljuje članke uHr vat skom bi o graf skom lek si ko nu (Zagreb1983.-) izpodručjaka-zalištaiknjiževnosti,uključujućiibiogra-fijebačkihHrvata(npr.VlatkoDulić,An-tunKaragić,JakovKopilović).Surađivalaje i na ostalim zavodskim izdanjima:Kr-ležijani(Zagreb,1993.i1999.),Hr vat skoj en ci klo pe di ji (Zagreb, 1999.-2009.), gdjeje,primjerice,napisalačlankeoMatijiPo-ljakoviću iAnti Sekuliću,Hr vat skoj knji-ževnoj enciklopediji (u pripremi). Izvršnaje urednicaKa za li šno ga lek si ko na (u pri-premi).
IVANČIĆ, Ivan (Iváncsics, Ivanchich,János) (Komoran, madž. Komárom, 25.XI. 1722. –Trnava,madž.Nagyszombat,17. VII. 1784.), isusovac, filozofski i te-ološki pisac.UDružbu Isusovu stupio je1740.uStolnomBiogradu(madž.Székes-fehérvár). Nakon završetka školovanjaproveo je jednugodinukaopropovjednikurodnomgradu,azatimješestgodinapro-fesornaisusovačkomsveučilištuuTrnavi.PremaJ.Szinnyeiju,predavao jepedago-giju,tj.filozofiju,ijednugodinupovijest,dok je premaMadžarskomu katoličkomulek si ko nu predavao matematiku i fiziku,štosečinitočnijim,jerjedannjegovudž-benikmatematikebiodugorabljenunasta-vi.Funkcijuduhovnogaravnateljamadžar-skogabogoslovnogazavodaPa zma ne um u Bečuobnašao jeod1761. (poSzinnyeiju1760.) do 1762., poslije je bio profesordogmatike na bečkom sveučilištu, a nad-zornik nastave (Pra e fec tus ge ne ra lis stu-di o rum)naSveučilištuuTrnavi1770.-73.Nakon raspuštanja isusovačkoga reda po-staojekanonikomostrogonskogakaptolainaslovniopatuSiklósu.BiojerektorBo-goslovnogafakultetauTrnavi1775.-77.,aposlijearhiđakonuHontu,sjevernoodBu-dima.Napisaojevišefilozofskihknjigatedjelaizmatematikeifizike.Djela:Pro so po pe jae ex sac ris li te ris de sump tae, honori...duorumneobaccalaureorum,dumi...universitateCassoviensi,primaaa.ll.etphilosophiaela u re ae in sig ni ren tur, pro mo to re Franc. Xav. Ex-terreicher, a poetis Cassoviensibus dicatae, Cas-soviae,1747;Ele men ta op ti cae,Tyrnaviae,1750;Ora tio de San ctis si mae Vir gi nis in ta mi na to con-cep tu..., Tyrnaviae, 1752; Universae matheseosbre vis in sti tu tio theoreticopracticaexoperibus P. P.Soc.Jesucollecta,complectenshacprimapartearithmeticam,geometriam, trigonometriam,mechanicam, staticam, hydrostaticam, hydraulicam,aero me tri am,Tyrnaviae,1752; Pars II. Com plec-tens op ti cam, ca top tri cam, di op tri cam, astro no mi-am,Tyrnaviae,1753;ParsIII.Complectensarchitecturam militarem, algebram et horographiam, Tyrnaviae, 1755;Pa negyri cus D. Ig na tio dic tus, Tyrnaviae,1753;In sti tu ti o nes Lo gi cae in usum di-sci pu lo rum con scrip tae,Tyrnaviae,1757; In sti tu ti-onesMetaphysicae,Tyrnaviae,1758;In sti tu ti o nes Physicae, Tyrnaviae, 1759; As ser to i nes ex Uni-versaPhilosophia..,Tyrnaviae,1759;As ser ti o nes
IVANDEKIĆBELAIMARICA
71
Izvanmatične kuće, u suradnji sa Sa-njomKreković-Štefanović,prikupilajebi-bliografsku građu i uredila knjiguGrađazabibliografijuIvanaMeštrovićaod1899.do1993.(Zagreb,1993.).NakonsmrtiJo-sipaBuljovčića priredila je knjigu njego-vih teatroloških tekstovaSubotičkikazališni za pi si (Zagreb,2008.).StručnečlankeobjavilajeuperiodiciHrvatskiiseljeničkizbor nik (2005. i 2007.), Ko lo (3/2005), Stu-dialexicographica(br.1,2007)teuzbor-nicima(npr.Zbor nik ra do va s II. znan stve-nog skupa»Dani IlijeOkrugića«,Zagreb–Zemun,2007.), aproznecrtice i kratkeknjiževne osvrte sporadično objavljuje usubotičkom časopisuKlasje naših ravni i kalendaruSubotičkaDanica.
N.Zelić
IVANČIĆ, Viktor (Ivanchich) (Pešta,20. II. 1812. –Beč, 9. III. 1892.), doktormedicine. Nakon završetkamedicinskogafakulteta 1834. proveo je godinu dana nastažiranju kao pomoćni liječnik u bolnicisv.Roka uPešti, a zatim je radi učenja inapredovanjaustrucipošaouPariz.Oda-tlese1836.vratiourodnigrad,alise1838.trajnonastaniouBeču,gdje jepostao je-danodnajvrsnijihliječnikaiznanstvenika.OdlikovanjeredomvitezaŽeljeznekruneIII. reda, bio je nositelj ruskoga carskogaodličjaStanislavovekrune tedobitnik ru-munjskoga odličja Kraljevskoga zvjezda-noga reda. Bio je član više znanstvenihudruga. U mirovinu se povukao 1881. Srodnim je gradom kontinuirano održavaokontaktetejepriBudimpeštanskojudruziliječnikaosnovaofondzaliječnikeunevo-lji,zanjihoveudoviceisiročad,sfondomod15.000 forinta, dok je za zgradu liječ-ničkeudrugedarivaotisućuforinta. Biojejedanodpioniranapoljuurolo-gije, napose se istaknuo na polju istraži-vanja kamenca na mokraćnim putovima.Budućidajebioikirurg,nakondolaskauBečbio jemeđuprvimakoji su sebavilioperiranjemkamenaumokraćnimputovi-ma.Tomujepitanjuposvetiomnogestudi-je,kojejeobjavljivaouOrvosiTár(Pest),Ne ue Zeitschrift für Natur und Heilkunde (Dresden),Wiener medizinische Woc
henschrift (Wi en) i Mit te i lun gen der. k.k. GesellschaftderÄrzte (Wi en)Djela:Dis ser ta tio ina ug. Me di ca : Mu si ca me di ca, Pestini, 1834;KritischeBeleuchtung der Bla sen-steinzertrümmerung,wiesieheutedasteht,gestütztaufeineErfahrungvon23gelungenenFällen,Wi-en, 1842;Über die organische Verengerung derHarnröhre und ihre auf pathologische Anatomieund zahlreiche Erfahrung gegründete vollkommen ste He i lung,Wien, 1846;Einundzwanzig neueFälle vonBlasensteinzertrümmerung.AusderPra xis,Wien,1846;NeuerBerichtüber19Fälleausgeführter Blasensteinzertrümmerung. NebsteinemAnhange:ÜberdenFortschrittinderLithotripsiedurchBeziehungderÄtherNarkose, Wi en, 1851;26NeueFälle vollführterBlasensteinZertrümmerung; zuweilen mit Beihilfe der Chloroform-Nar ko se, Wien, 1854; Mein Epi log, Wi en, 1881;Akőmorzsolásról :Válogatott fejezetekdr.Ivanchichmunkáiból,Budapest,1892.
Lit.: L. Eisenberg,Das Ge i sti ge Wi en, 2, Wi en, 1893; B. Pitrolffy-Szabó, A magyar származásúIvánchich Viktor az első urológiai magántanár,Orvostörténe ti közlemények, 27,Budapest, 1963;L Vértes, Dr. Ivanchich Viktor, Orvosi hetilap, 125, Budapet, 1984; L.Mercz, IvanchichViktoréletműve(1812-1892),Orvosihetilap,133,Buda-pest,1992.
L.Heka
IVANDEKIĆ BELA I MARICA, me-morijalni turnir u gimnastici za pioni-re i pionirke. Održavao se u organizacijiGimnastičkoga saveza Vojvodine u častgimnastičkomutreneruBeliIvkovićuIvan-dekićuinjegovojkćerigimnastičarkiMa-rici(Mariji)IvkovićIvandekić,kojisutra-gičnopreminuli16.IX.1967. Početnajeidejabiladaseturnirsvakegodine održava u drugom vojvođanskomgradu radi popularizacije gimnastike. Pr-vi je turnirodržan1969.uSubotici, ado1973.domaćiniturnirabilisudvaputNo-viSadijedanputSrijemskaMitrovica.Od1973.gradukojemsuživjeliiradiliBelaiMaricaIvkovićIvandekić–Subotica–po-staojestalnimdomaćinomnatjecanja.Po-sljednjiturnirodržanjeuSubotici16.XII.1990., a nakon raspadaSFRJviše senijeodržavao.Lit.:FizičkakulturaisportuVojvodini19451975, ur.M.Vranić,NoviSad,1975.
P.Skenderović
IVANDEKIĆ
72
IVANDEKIĆ,Marica→IvkovićIvande-kić,Marija
IVÁNFALVA→Lenija
IVANIĆ (Ivanich, Ivanyich, Ivanics), plemićka porodica. Kralj Ferdinand III.dodijelio je 20. I. 1656. plemićki naslovAndrásu Kalapátyju i njegovoj porodici,šurjaku Ivanu Ivaniću (János Ivanych),njegovoj supruziAniKalapáty i sinuAl-bertu. Plemstvo je proglašeno iste godineu Heveškoj županiji. Na temelju potvrdetežupanijemeđuplemićeBačko-bodroškežupanijeprimljenisuJosip,IvaniEmerik
(Mirko)Ivanić1780.godine,zatimJakoviTomo1790. te Josip,Đuro i Ivan1799.godine. Iz te je porodice Đuro Ivanić 9.XII. 1803. dobio donaciju na 6/24 posje-da u Lemešu (madž. Nemesmilitics, srp. SvetozarMiletić).Pripopisužupanijskogapučanstva1841.uSuboticijepopisanode-setčlanovateporodice,uMolujedan,auLemešu23. Opisgrba(1656.):Naplavompoljunazelenoj zemlji iz srebrne se rijeke uzdižedvorepizlatnilavsasabljomudesnojšapi.Iznadnjegajesrebrnipolumjesecsdesnestrane,azlatnazvijezdaslijevestrane.Ka-ciga:nakrunistojibijeligolubsazelenommaslinovom grančicom u kljunu. Plašt:plavo-zlatan,crveno-srebrn.Lit.:E.Reiszig,Avármegyenemescsaládai,Bács-Bo drog vármegye,2,Budapest[1909];V.Duišin,Plemićke porodice II, Voj vo di na, 2, Novi Sad,[1941];M.Szluha,Bács-Bo drog vármegye ne mes családjai,Budapest,2002.
L.Heka
IVANIĆ, Aleksandar (Lemeš, 15. III.1915. – Sombor, 7. I. 2000.), hrvač. SinMatije i Julijane, rođ. Kolar. Nakon štoje 1930. kao petnaestogodišnjak došao uSombor na izučavanje kovačkoga obrta,počeosebavitihrvanjemuHrvačkomklu-bu Radnički.Na prvenstvuDunavske ba-novine1932.biojedrugi,aprvakDravskebanovinepostaoje1936.RadiposlaotišaojenajprijeuMaribor,gdje jenastupaozatamošnji ŠKMarathon, zatim se vratio uSombor,a1939.otišaojeuSarajevo,gdjeje postao članHKHaj duk.Neko vrijemebio je ičlanŠKCro a tia (Zagreb).Nadr-žavnim prvenstvima Kraljevine Jugosla-vije triput jeosvajaodrugomjesto:1936.u kategoriji do 79 kg kao članMarathona, 1938. do 72 kg kao članRadničkoga i 1939. do 72 kg kao članHaj du ka.Naj-većiuspjehpostigaojenastupomzarepre-zentaciju Jugoslavije 1940. na prvenstvuBalkanauIstanbulu,nonijeuspioosvojitiodličje. God.1943.uBudimpeštijezavršiote-čaj za trenera hrvanja slobodnim stilom inakonpovratkauSomborosnovao jeHr-
vačkiklubslobodnogastilaLe ven te,uko-jemjebiotrener.Usportskojkarijeri,kojaje trajala više od 20 godina, posljednji jenastup imao1951.uSomboruuprijatelj-skom susretu reprezentacija Jugoslavije iRumunjske.Lit.:D.Kolundžija,Rva nje u Ju go sla vi ji,Beograd,1998; D. Kolundžija,RK »Radnički« 19122012 (rukopis).
Z.ČotaiE.Hemar
Aleksandar Ivanić
GrbplemićkeporodiceIvanić
IVANIĆ
73
IVANIĆ, Ivan (Tiszaföldvár, srp. Bač-koGradište,6.VII.1867.–Beograd,31.I. 1935.), diplomat, novinar, književnik.Osnovnu i srednjuškolupolazio jeuNo-vomSadu,VrbasuiSrijemskimKarlovci-ma, apravo je izvanredno studiraouBu-dimpešti. Zbog nacionalne aktivnosti biojeproganjaniinterniran.IzBudimpeštejenajprijepobjegaouRumunjsku,auSrbiju(1888.),odaklejeopetprotjeranuRumunj-sku.USrbijusetajnovrationakonabdika-cije kraljaMilanaObrenovića 1889. te jepočeo raditi kao činovnik u MinistarstvuvanjskihposlovaSrbije.Kaokonzularniči-novnik(pisar,vicekonzul,tajnik)služiojeu susjednim zemljama –Austro-Ugarskoj(Budimpešta, 1893.-94., 1905.-08.) iTur-skoj(Priština,1894.-95.,1898.-99.;Solun,1895.-98.; Bitolj, 1899.-1900.; Skoplje,1900.-03., Carigrad, 1904.-05.). ObnašaojedužnostšefapresbiroaMinistarstvavanj-skih poslova 1908.-12. Nakon rata 1918.bio je državni povjerenik u Vršcu, a po-sljednjihdesetgodinašefSredišnjegapres-biroauRijeci,Trstu iFrankfurtunaMaj-ni.Biojeurednikvišelistovaičasopisatedopisnikvišeinozemnihlistova.Bavioseiknjiževnošću,pisanjempovijesnihradovaipublicistikom.UpovijesnimdjelimabavioseSrbimauUgarskoj iTurskoj.Objavlji-vaojepodpseudonimimaSrbin,Srbinović,SrbinSrbinović–Vojvođanin,I.I-ć. Za podunavske Bunjevce značajan jekao autor povijesno-etnografske raspraveO Bu njev ci ma, koja je 1893., kao jediniprispjeli rad, nagrađena sa 100 forinta nanatječajuMaticesrpskekojijenatutemuvećnekolikoputaprijetogabioneuspješnoraspisivan.RaspravajeistegodinepodtimnaslovomtiskanauLe to pi su Ma ti ce srp ske (br.3i4),anakontogaikaodopunjenoiispravljenoposebnoizdanje1894.uSubo-tici u štamparijiDušanaPetrovića.Novo,izmijenjenoidopunjenoizdanjepodnaslo-vomBunjevci i ŠokciuBačkoj,Baranji iLici(istorija,etnografija,kultura,društvo,brojnoiprivrednostanje,etničkeosobine) tiskanoje1899.zasrpskečitateljenaćiri-liciuBeogradu.
U njoj izražava mišljenje da ime Bu-njevacnemožeoznačavatinečiju»narod-nost«,već»imenomBunjevcaoznačavasevišezemljak(kaonapr.Bačvanin,Sremac,Ličanin, Krajišnik itd.)«. No kategoričkizastupa stajalište da su »Bunjevci po na-rodnostiSrbi«zato što»staranjihovapo-stojbina, otkuda se ovamo doseliše, nije
zemlja, više naroda u njoj je samo jedannarod i tosrpski,koji ispoveda trivere,apripadasamojednojsrpskojnarodnosti«,aistojesmatraoizabačkeŠokce.TvrdiojedajejezikkojimgovoreBunjevciiŠokci»srpski jezik i to još najčistiji«, pri čemusu bački Bunjevci postali ikavci, ali nisupostali Hrvati »u prvom redu zato što suštokavciteosimtogaštogovorečistosrp-skimjezikom«.Iakojeuraspraviprikupiomnoge važne podatke za bačkeBunjevceiŠokce,onajeimalanaglašenuideološkufunkciju, koja, primjerice, dolazi do izra-žajakadgovorioprapostojbiniBunjevaca:»Hercegovinakaopokrajinabilajesastav-nideovelikogsrpskogcarstvakojezauzi-mašecelobalkanskotropoljeikojezaplju-skivahučetirimora.ZavremeTurakabešeunjojsamojedannarod,srpski,aidanasspadaonaunajčistijesrpskekrajeve.«Topotvrđujuinjegovastajalištaudrugimdje-lima,npr.uknjiziMaćedonijaiMaćedonci piše da je »svebilo srpsko«odTesalije iEpiradoSaveiDunava,»dozemaljaugar-skihnaSeveruimletačkihnaZapadu«.
I.Ivanić,O Bunjevcima, Subotica, 1894.
IVANIĆ
74
Djela: O Bunjevcima : povesničkonarodopisnaras pra va,Subotica,1894;BunjevciiŠokciuBačkoj, Baranji i Lici (istorija, etnografija, kultura,društvo,brojno iprivrednostanje,etničkeosobine),Beograd,1899;IzMaćedonijeoMaćedoniji, NoviSad,1901;IzcrkveneistorijeSrbauTurskoju XVI II. i XIX. ve ku, Beograd-Novi Sad, 1902;NaKosovu:SaŠara,poKosovu,naZvečan,Be-ograd,1903;Maćedonija iMaćedonci,1-2,Beo-grad,1906-08;RumuniuMaćedonijiiEpiru, No vi Sad,1909.
Lit.:Subotičkenovine,6.I.1894,14.X.1894,17.VII.1897;Ne ven,3/1894,8/1901,4/1904,Subo-tica; Narodna enciklopedija srpskohrvatskaslovenačka, 2, ur. S. Stanojević, Zagreb, b.g.; Lek-si kon pi sa ca Ju go sla vi je, 2, Novi Sad, 1979;A.Sekulić,Bački Bunjevci i Šokci, Zagreb 1989; I.Szentgyörgyi,E.Bažant,Subotičkabibliografija:Aszabadkaikiadványokbibliográfiaja18711918, Subotica,1993;O.Milosavljević,U tra di ci ji na ci-onalizmailistereotipisrpskihintlektualacaXXveka o »na ma« i »dru gi ma«,Beograd,2002;Srp ski biografskirečnik,4,NoviSad,2009. M.GrlicaiS.Bačić
IVANIĆ, Juraj (slovač., Juraj Ivanič, madž., György Ivanics) (Binóc, slovač. Bíňovce,iliKinorány,slovač.Chynorany,3.V.1656.–Budim,3.IV.1723.), isuso-vac, profesor, rektor sjemeništa, vjerskipisac.UDružbu Isusovu ušao je 1675. uTrnavi.NakonstudijauTrnavi,VaraždinuiZagrebubiojeučiteljuTrenčinu(madž. Trencsén)iLevoči(madž.Lőcse).Profesorretorike bio je na sveučilištu uKošicama1700.-12.,gdje je radiokao ispovjednik ipredsjednik kongregacije studenata i su-radnik orguljaša u košičkom sjemeništuKišidianum.Poslijejebioravnateljisuso-vačkogasjemeništauBudimu.Budućidajebiohrvatskogapodrijetla,ak tomu ro-đennapodručjudanašnjeSlovačke,biojepoznat ikao»totski« (slovački iopćenitoslavenski)propovjednikuBudimu.Upra-vljao je i usmjeravao poslove vezane uzizgradnju i unutarnje uređenje zgradebu-dimskogaisusovačkogasjemeništa,paseuMadžarskomkatoličkomleksikonu spomi-njeikaograditelj.Autorjevišeradovakojisuostaliurukopisu.Djela:Sep tem Al lo cu ti o nes Mi li ta res Bel li-Du cum nostri Temporis, Leutschoviae, 1694;Vir go De i-
pa ra expraeviisChristimeritisaboriginali labepra e ser va ta,Cassoviae,1696;Pen tas Qu e sti o num Cu ri o so rum,Leutschoviae,1697.
Lit.: K. Szabó, Régi magyar könyvtár II. Az 1473–1711ig megjelent nemmagyar nyelvű hazai nyomtatványok jegyzéke,Budapest, 1885.;C.Sommervogel-Augustin et A. de Backer, Bi bli-othèquedelaCompagniedeJesus,1-10,Bruxel-les-Paris, 1890-1909; J. Szinnyei, Magyar írók éle te és munkái,5,Budapest,1980;Katolícke no-viny,Bratislava,29.IV.2001;P.Sedlák,Likovihr-vatskogpodrijetla u crkvenoj povijestiSlovačke,Scri nia Sla vo ni ca,4/2004,SlavonskiBrod.
L.Heka
IVANIĆ,Karlo (Subotica, 9.X. 1928. –Subotica, 28.VII. 1985.), atletičar.Sin jeFranjeiTereze,rođ.Pletl.Osnovnuisred-nju ekonomsku školu te Ekonomski fa-kultet završio jeSubotici.Kaoekonomistradio je u nekoliko subotičkih poduzeća.Atletikom se počeo baviti nakon Drugo-ga svjetskoga rata u subotičkom Atlet-skomklubuSpar tak.Nastupao jeu trimadisciplinama:110mprepone, skokuvis itroskok.Najvećiuspjehostvario jenadr-žavnomprvenstvuJugoslavije1952.uSu-botici,kadjebiopetiutroskokuisedmiuskokuuvis.Zapaženerezultateostvariojeinapokrajinskojrazini:prvomjestouskokuuvisnalakoatletskomprvenstvuVojvodineuNovomSadu1947.;drugomjestousko-kuuvis te u utrci na 110m s preponamanaprvenstvuVojvodineuSubotici1948.;trećamjestauskokuuvisiuutrcina110mspreponamananatjecanjureprezentaci-jaVojvodine i rumunjskogadijelaBanatauTemišvaru1948.;drugamjestau skokuuvisteskokuudaljnaturniruželjezničkihklubovauSubotici1948.;drugomjestouutrcina110mspreponamanaatletskommitinguSDMla dostuSarajevu1949.;pr-vomjesto u utrci na 110m s preponamana svearmijskom prvenstvu u atletici uNovom Sadu 1949.; druga mjesta u sko-ku uvis i u utrci na 110 m s preponamanaatletskomprvenstvuVojvodineuSenti1953.;prvomjestou skokuuvisnaatlet-skomprvenstvuVojvodineuNovomSadu1955.Najvećisumuuspjesiuutrcina110mspreponama16,2s(1953.),uskokuuvis180cmtehnikom»horajn«(1954.),autro-
IVANIĆ
75
skoku 12,67m (1954.)Atletikom se pre-staobaviti1960.Lit.:E.Tili,AtletikauSubotici19451963,Subo-tica,1963;Lj.Gajić,Se ni or ska pr ven stva Ju go sla-vi je,Jagodina,2007.
P.Skenderović
IVANIĆ, Pavao (Ivanich, Ivanics, Pál,PaulusdeIwanich,PavaoizIvanića)(?– ?), svećenik, kroničar i kraljevski pisarizXV.st.Sin jeDimitrija (Demetra) Iva-nića.Kad je hrvatski humanist, diplomat,odgojitelj i kancelar hrvatskoga i ugar-skogakraljaMatijeKorvinaIvanVitezodSredne(umadžarskojpovijestipoznatkaoJánosVitéz), izabran za varadinskoga bi-skupa (madž. Nagyvárad, rum. Oradea)1445.,poveogajesasobomizzagrebačkebiskupijeuVaradinkaosvojegaprijateljaipouzdanika,gdje jebiodvorski svećenik.Zahvaljujući Vitezovoj potpori imenovanjenositeljempočasnoganaslovaupravite-ljaoltarasv.PavlaApostolauVaradinu,abio je i član varadinskoga kaptola.Tako-đerjeuzVitezovupotporuimenovan1445.notarom, a 1448. protonotarom Ugarskekraljevske dvorske kancelarije uBudimu.Pripadao jeudvorski intelektualnihuma-nističkikrugokoIvanaVitezaodSredne,koji sučiniliznanstvenici ipiscinavara-dinskom dvoru. U siječnju 1447. bio ječlan ugarskoga izaslanstva u Beču radismirivanja sukoba s Habsburgovcem Fri-edrichomIII.Štajerskim.NapustivšiVite-zovu službu,prodao je roditeljsko imanjei otišaoRim,gdje se1451. spominjekao
prevoditelj za turski jezik na papinskomdvoru.Vitezovom potporom imenovan jepotkrajživotačazmanskimkanonikom. Premda je i sam,kaosolidnohumani-stičkinaobražen,biodobarpisac(rukopisimusečuvajuubečkojDvorskojknjižnici),upovijestijeostaozabilježenpotomeštoje skupio službenukorespondenciju IvanaVitezaodSredne,koju jevodiokaopisarbudimskekraljevskekancelarije1445.-51.,i uobličio je u knjigu koju je sam uredio(1451.), napisao zabilješke i objašnjenja.Ona sadržava osamdesetak pisama IvanaVitezaodSredneismatrasevažnimdjelommađarskeknjiževnosti iz razdoblja huma-nizma.Pismasuprviputobjavljena1746.uBeču(J.G.Schwandter,IohannisdeZred-na Epistolae,... per Paulum de Iwanich,Sr cip to res re rum Hun ga ri ca rum ve te res, ac genuini, 2. BibliopolaeVindobonensis, 1746),a1980.kaokritičko izdanjeuBu-dimpešti(IohannesVitézdeZredna,Ope ra qu ae su per sunt,ur.I.Boronkai,Budapest,1980).Knjiga je važnovreloproučavanjamadžarskeknjiževnostiilingvistike.Lit.: A.Barits,Scrip to rum ex reg no Sla vo ni ae a sa e cu lo XIV. usque ad XVII. in clu si ve col lec tio, Varasdini, 1774; J. Pauer,Az egyházi rend érdemei, Székesfejérvár, 1847;V.Bunyitay,A váradipüspökség története, I-III, Nagyvárad, 1883-84;Hr vat ska en ci klo pe di ja,5,Zagreb,2003;Hr vat ski bi o graf ski lek si kon,6,Zagreb,2005.
L.Heka
IVANIĆ,Stipan (Subotica,21.XI.1862.– Subotica, 9. IV. 1897.), glavni gradskiračunovođa. Završio je gimnaziju u rod-nomgraduidržavniknjigovodstveniispit.Činovničku karijeru počeo je 1. I. 1893.kaopodračunovođa,od1.XI.1884.biojeračunopolagač, a od 1.XI. 1887. računo-vođa.ZaglavnogaračunovođuuSuboticipostavljenje1888.iobnašaojetudužnostdokrajaživota.Biojereformističkevjero-ispovijedi,agovoriojemadžarskiihrvat-ski(»dalmatinski«)jezik.Lit.:M.Grlica,Svetlopisommeđučinovnike:či-novnici gradske uprave u albumu nastalom po-vodom proslave decenije upravljanja Suboticomgradonačelnika Lazara Mamužića, Museĩon, 8, Su bo ti ca, 2009.
M.GrlicaP.Ivanić,IohannisdeZrednaEpistolae,
Beč,1746.
IVANIŠEVIĆ
76
IVANIŠEVIĆ, Mate (Mato, Matija)(Valpovo, 9. IV. 1870. –Vođinci, 26. IV.1925.),franjevac,svećenik,pisac.Gimna-zijujepolaziouOsijeku,filozofijujestudi-raouBeču,abogoslovijuuBaji.ZaređenjeuKalači1894.Objavljivatijepočeokaofranjevački bogoslov uBaji u krugu pre-poroditelja bačkih Hrvata. Pod svojim seimenomjavioknjiževnimradovima1893.u Hr vat skom bra ni ku. Iste godine bio jeurednikspomen-knjigeIbrišimoviću1893.franjevačkibogoslovi(Zagreb,1893.).Me-đubogoslovimaiučiteljimafranjevačkogaučilištauBajikojisusudjelovaliuizdava-njuteknjigebilisuifraAnteEvetovićMi-roljub,fraIvanRafaelRodićifraMladenBarbarić.PremačlankuFra tri spram Bu-nje va ca (Ne ven,2/1909.),zajednosnave-denomtrojicomredovnikabiojeisuradniksubotičkogalistaNe ven. Izfranjevačkogredaistupioje1897.teje postao svjetovnim svećenikom. Od ta-dakaokapelanižupnikdjelujeuVrpolju,Ivankovu, Nikincima, Nijemcima, Osije-ku,Vinkovcima, Hrkanovcima, Bošnjaci-ma, Piškorevcima i Vođincima. Zajednos Anton Evetovićem Miroljubom bio je1909.jedanodsuosnivačaKlubahrvatskihknjiževnikauOsijeku,čijijeglavniciljbi-lopromicanjehrvatskeknjiževnosti,jezikai kulture.Objavljivao je u brojnimhrvat-skim časopisima i listovima: Franjevačkom gla sni ku, Gla sni ku bi sku pi ja bo san ske i sri em ske, zagrebačkom Ob zo ru, Hr vat-skom bra ni ku, Na rod noj ob ra ni i drugi-ma.Ujavnimistupimaičlancimasuprot-stavljao se režimu Khuena Héderváryja imadžarizaciji, pa ga je Mladen Barbarićocijenio»čistimstarčevićancem«.U tiskusepojavljivaopodpseudonimimaIvaniše-vić-Zdenčić Daroljub Matej, Kir-Milek iokresivačĐurkovečki.Djela:Pripovijetkezahrvatskinarod,Zadar,1893;Zrcaloćudorednogživota,Zadar,1894.
Lit.:FratrispramBunjevaca,Ne ven,Subotica,br.1, 2/1909; M. Barbarić, Prijatelju Mati Ivaniše-viću,Hr vat ski bra nik,br.33,Mitrovica,1896;S.Marijanović:Spomen-knjigafraLukiIbrišimovićufranjevačkih bogoslova redodržave Kapistranske(1893.),u:FraLuka Ibrišimović injegovodoba,
ur. Filip Potrebica, Jastrebarsko, 2001; Hr vat ski bi o graf ski lek si kon, 5,Zagreb, 2005;R. Skende-rović,Sudjelovanjeslavonskihfranjevacaunaci-onalnompokretupodunavskihHrvatatijekom19.i početkom20. stoljeća,Scri nia sla vo ni ca, br. 6,SlavonskiBrod,2006.
R.Skenderović
IVANKOVIĆ, nekadašnji željeznički ko-lodvor sjeveroistočno od Lemeša (srp. Svetozar Miletić) na 7. kilometru prugepremaBajmoku.Biojeokružengustona-seljenimKnezovačkimSalašima temu jegravitiralooko100salaša.Željezničkapru-gaSegedin-Subotica-Somborpuštena jeuprometustudenom1869.,akolodvorotadaslužizaputničkiiteretnipromet.Nakolo-dvorusutovarenirobniviškovikukuruza,pšeniceizobi.Prugajebilaiznimnovažnazaokolnesalašejerjeasfaltniputizgrađentek u XX. st. Za novčanu naknadu kolo-dvorjenazvanpoZoltanuIvankoviću,ko-jijesnjegaputovaouSombornaposaougradskuupravu.Uzkolodvorjebilačarda,aizmeđudvajusvjetskihratovapokrenutoje i osnivanje škole naokolnim salašima,alibezuspjeha.Ujesen1944.nakolodvorujeistovaranooružjeistreljivozaBatinskubitku. Kolodvor je zatvoren u studenom1977.Danassukolodvorinekadašnjesala-škonaseljeupotpunostiopustošeni.
L.Tošaki
IVANKOVIĆ, plemićka porodica. KraljFerdinand III. darovao je u Beču 31. X.1643. plemićki naslov Blažu Ivankoviću,njegovoj supruzi Ursuli Sevetić te djeciIvanu,Davidu,Jeleni,AniiKatarini.Ple-mićkinaslovproglašenjeistegodineuŽe-ljeznoj županiji (Vasmegye). Pri naselja-vanjuLemešaonamosusedoseliliAntuniNikolateje28.IV.1744.proglašenonjiho-vo plemstvo u Bačko-bodroškoj županiji.Užupanijskompopisuplemića1798.ubi-lježeni suAlbert,Tadej,Martin iMihovilkaoplemićiuLemešu,a1808.jošiĐuro.Porodica je 3.XII. 1803. dobila darovni-cuzaposjeduLemešu.Potomciporodiceidanasživeutommjestu. Opis grba (1643.):Na plavoj površininazelenojzemljinalazi seviteznabijelukonju, odjeven u crvenu odjeću sa žutim
IVANKOVIĆ
77
čizmama,kojiudesnicidržisablju,aulije-vojrucivagu.Kaciga:ugnijezdusjedipeli-kan,kojisvojemladeptićehranivlastitomkrvlju.Plašt:plavo-zlatan,crveno-srebrn.Lit.: V. Duišin, Plemićke porodice II, Voj vo di-na,2,NoviSad,[1941];M.Szluha,Bács-bo drog vármegye ne mes családjai,Budapest,2002.
L.Heka
IVANKOVIĆ, Ivan (Ivánkovits, János)(Segedin, 24.XII. 1846. –Alag krajBu-dimpešte,31.III.1910.), biskup,naslovniopat, zastupnik u Ugarskom saboru. Ro-đen je kao prvo dijete u obitelji staklaraJánosa Ivánkovitsa (1818.-93.) iRozálije,rođ.Mikula.Imaojetribrata:Aleksandra(Sándor), Oskara (Oszkár) i Kolomana(Kálmán)tedvijesestre:Tereziju(Terézia)i Ljudmilu (Ludmilla). Osnovnu školu igimnazijukodpijaristazavršio je1864.urodnomgradu.IšaojeuistirazredsAnta-lomBérczyjem, sinomgradskoga kapeta-naAntalaBérczyja,sDimitrijemVukovi-ćem(DömeVukovics), sinomAleksandraVukovića (Sándor Vukovics), srpskogapravoslavnoga župnika u Segedinu, te saSamuelomLőwom (Sámuel Lőw), sinomučenoga segedinskoga rabina Leopolda(Lipót) Lőwa. Nakon mature pošao je uTemišvarna studij teologije, koji je zavr-šio1868.Budućidajošnijebiosazriodokanonske dobi, dvije je godine radio kaokućniodgojiteljkodLajosaMuraya,vele-posjednikauTolnanskojžupaniji. ZasvećenikagajezaredioJánosNehi-ba,naslovnibiskupkninskiuKalači5.V.1870.,aod1871.biojekapelanuNovom
Bečeju,odaklese1873.vratiouSegedin.Ondje je obavljao službu kapelana, a od1877.vjeroučitelj jeu središnjojgradskojžupi (Belvárosi plébánia). Kao katehetaimaoje75satina tjedan(uGlavnojreal-noj školi, uUčiteljskoj školi teugrađan-skojškolizadječake iugrađanskojškolizadjevojčice,odnosnouosnovnojškolizadječake),pajeunemogućnostiodržavanjatolikogabroja sati predložio reformuvje-roučiteljskeslužbe.OnajeprihvaćenatejeposlijepodučavaovjeronauksamouGlav-noj realnoj školi i u pučkoj školi. Nakonšto je1885.oslobođenomjestožupnikauŽupisvetogaRokautadajošnovomdijeluSegedina,imenovanjezatamošnjegažup-nika.Budućida jezbogkatastrofalnepo-plave1879.crkvabilapopriličnooštećena,dao ju jeobnoviti tesagraditinoviglavnioltar.U to je vrijeme bio važan sudionikdruštvenoga života Segedina, kao stalnisuradnik više listova i časopisa, ravnateljobrtničke škole, član i predsjednik pro-svjetnihudruga te osnivačUdrugeDu go-nics (Dugonics-Társaság), koja do danasnjeguje uspomenu na Andriju Dugonića.Od1.X.1888.obnašaojedužnostdekanasegedinskogadekanata.Franjo Josip ime-novaogaje4.VI.1891.zanaslovnogopa-tauobližnjemHódmezővásárhelyu. Aktivnoseuključioupolitiku1887.inaizborimaodržanima17.lipnjakaokandidatSlobodarskestranke(SzabadelvűPárt,na-stala1875.ujedinjavanjemstrankeFerencaDeáka i stranke lijevoga centra KálmánaTisze,vladalajeuUgarskoj30godina,svedo1905.)pobijedionaizborimausegedin-skom drugom izbornom okrugu dobivši1148 glasova, dok je njegov protukandi-datOttóHermandobio770glasova.Her-mana često nazivaju posljednjimmadžar-skim polihistorom, pa je nezadovoljstvozbog njegovih izbornih rezultata izrazio ijedanodnajvažnijihmadžarskihpolitičaraLájosKossuth,koji jerekaokako»upar-lamentnijeušaojedanodnajgenijalnijihinajmadžarskijihnašihznanstvenika«.Tije-komobnašanjazastupničkedužnostibiojeizabran za člana Parlamentarnoga odboraza javnuprosvjetu.Nopolitičkeprilikeu
GrbplemićkeporodiceIvanković
IVANKOVIĆ
78
zemljidoneklesuseizmijenile te jezbognezadovoljstvapolitikomTiszinevlade28.I. 1889. u Segedinu skupina oporbenjakarazbila prozore uredništvamjesnoga libe-ralnogaglasilaSze ge di Híradó teprozorenanjegovojkući.Na izborimaodržanima28.I.1892.dobioje703glasatejeizgubioodEmilaBabóa,kandidataNeovisnestran-ke,zakojegajeglasovalo1798birača. Unatoč izbornomuporazu, nastavio jepolitičku djelatnost jer ga je Franjo Josip1892. imenovao savjetnikom u Ministar-stvu vjera i obrazovanja odgovornoga zakatolička pitanja. Novu je dužnost u Bu-dimpešti preuzeo 1. I. 1893. te je 12. II.1893. odstupio s funkcije župnika ŽupesvetogaRoka u Segedinu.Tijekom refor-maucrkvenojpoliticikojujeprovelavla-daSándoraWekerleazastupaojekatoličkeintereseuMinistarstvutegajezazaslugeu tim poslovima Franjo Josip 1895. ime-
novao za izbornoga naslovnoga biskupaUlcinja(electusepiscopusDulcignoensis),a sljedeće godine za biskupa u Rožňavi(madž. Rozsnyó, njem. Rosenau, lat. Ro-snavia), u današnjoj Slovačkoj. Pod nje-govom se jurisdikcijom nalazilo 182.785rimokatolika i 10.165 grkokatolika. Kaobiskup nastojao je unaprijediti prosvjetnudjelatnost,nozboglošeisloženematerijal-nesituacije1904.odstupiojesdužnostitesepovukaouAlagkrajBudimpešte,gdjejeipreminuo. Važna je njegova književno-publici-stičkadjelatnost,usklopukoje jeobjaviomnogobrojne teološke napise, ali i član-ke iz područja povijesti, crkvene politikeipolitike.Bio jesuradnikstručnih listova
Iparügyek i Ha vi Közlöny (1887.), a petjegodina (1882.-86.) uređivao segedinskiIlu stri ra ni ka len dar (Képes Naptár)učastSrcaIsusovaiBlaženeDjeviceMarije.Djela:Arómaikatholikusegyházszertartásainak és ünnepeinek rövid értelmezése, Szeged, 1881(1883², 1888³, 18954); Emlékbeszéd Csernák János polgári is ko lai tanár fe lett, Szeged, 1882;Akatholikusegyház történelme,Szeged,1884;A sze ged-alsóvárosi Ha vi Bol do gasszonyról címzett fe je del mi tem plom történe te, Szeged, 1884;Ünne pi beszéd a királyhalmi szobor leleplezésealkalmával,Szeged,1884;Egyháztörténelem,1-3,Szeged, 1885; A sze ged-alsóvárosi Mátyás-tem-plom történe te,Szeged,1883;Imakönyv a középi-sko lai ifjúság számára,Szeged,1884;Katholikusekölcstan,Szeged,1885;Felolvasás a sze ge di ipa-rosifjúságképzőéssegélyegyletnegyedszázadosünnepélyén,Szeged,1890;Egyházibeszédei,Sze-ged,1891.
Lit.:J.Szinnyei,Magyar írók éle te és munkái, 5, Budapest,1897;G.Habermann,Személyi adattár a szegedi polgárcsaládok történetéhez, Szeged,1992;L.Heka,A sze ge di dalmaták,Szeged,2000;P.Miklós,IvánkovitsJánosrozsnyóipüspöksze-gedi évei, Magyar Egyháztörténeti Vázlatok, 3-4/2001,Budapest;L.Heka,Po vi jest Hr va ta Dal-ma ti na u Se ge di nu, Budimpešta-Pečuh, 2004; L.Heka,Aszegedidalmaták(bunyevácok)története:PovijesnaulogaiznačenjeHrvataDalmatinauživotuSegedina,Szeged,2009.
L.Heka
IVANKOVIĆ,Kata (Tavankut, 18.VIII.1925.), pučka pjesnikinja. Rođena je kaoprvo od trinaestero djece Pere Stantića iDominike,rođ.Jozić.Završilaječetiriraz-redaosnovneškoleuTavankutu,nakonče-gajeprivatnopohađalaGrađanskuškoluuSubotici. Završivši prvi razred, prekinulaje školovanje zbog materijalnih razloga,no nastavila je osobnu izobrazbu čitajućivjerskuinabožnuliterature.Iakoježeljelapostati redovnica karmelićanka, na nago-vorbiskupaLajčeBudanovića,azbogne-povoljnihprilikakojesuzaCrkvunastalenakonDrugogasvjetskogarata,odtogajeodustalatejesklopilabraksGrgomIvan-kovićem,skojimje imaladeseterodjece.Svećeničko i redovničko zvanje, koje jebilo zastupljeno u objema njezinimporo-dičnimgranama,potvrdilose iunjihovojobitelji:sinFranjopostaojesvećenik,akći
BiskupIvan Ivanković
IVANKOVIĆ
79
Bernardicaredovnicadominikanka(s.Na-da).PrijedolaskauSuboticuživjelisučetr-desetgodinanasvojemžedničkomsalašu.
Poezijujepočelapisatikaoplodduhov-nihtraganjaiangažiranogavjerničkogaži-vota.Osimpjesamareligijskogakaraktera,pisalajeiromantičarskiintoniranestihoveposvećeneživotu iobičajimabunjevačkihHrvata, zatim zavičajnim, vjerskim i kul-turnimvelikanimaterodoljubnojtematici,s jasnim stavom o pripadnosti Bunjevacahrvatskomunarodu.Pjesmesujojčitanenamnogimprigodnimsvečanostimaucrkva-maisvetištimauSuboticiiokolici.Jednajeodrijetkihpučkihbunjevačkihpjesniki-njakojanjegujepisanjekraljičkihpjesama. PjesmesujojobjavljivaneukatoličkojperiodiciuBačkoj:ukalendaruSubotičkaDa ni ca,vjersko-informativnomlistuBačko kla sjetekatoličkommjesečnikuZvo nik. Zastupljena je i u knjiziBunjevačke kraljičke pisme (Subotica, 1996.).Za70. ro-đendannjezinadjecaobjavilasujojzbirkupjesamaRukumirapružamsvima.Sudje-lovala je na svim pokrajinskim susretimapučkihpjesnikapodnazivomLi ra na i va, a uistoimenimzbirkamanalazeseinjezinepjesme.Djela:Rukumirapružamsvima, Su bo ti ca, 1995.
Lit.:Zvo nik, br. 154, Subotica, 2007;Li ra na i va 2009., Su bo ti ca, 2009.
K.Čeliković
IVANKOVIĆ,Tereza–Cuca,ud.Rafaj-lović(Subotica,21.XI.1931.),atletičarka,
rukometašica.Rođenajeubunjevačkojpo-rodiciAntunaiJulije,rođ.VojnićHajduk.OsnovnuškoluimalumaturuzavršilajeuSubotici,nakončegasezaposlilakaoslu-žbenicautrgovačkompoduzećuNa ma teks. Sportom se počela baviti 1946., uspored-no trenirajući atletiku i veliki rukomet uFiskulturnom društvu Slo bo da (današnjaBačka), sve do njegova ukidanja 1949.,kadjeprešlauRukometniklubSpar tak. Na atletskim natjecanjima osvojila jenekolikoprvihmjestanarepubličkimidr-žavnim prvenstvima u disciplinama krosteutrkamana200mi800m.God.1947.osvojilajeprvamjestanarepubličkomna-tjecanjuukrosuuBeograduna1800mtenaprvenstvuJugoslavijeuOsijekuukro-su na 2000 m rezultatom 6:58,2 minute.SljedećegodineosvojilajeprvamjestanadržavnomprvenstvuuSkopljuukrosuna1000mrezultatom3,54minute,napokra-jinskom prvenstvu u Somboru u utrci na800msrezultatom2,42minuteteuutrcina200mrezultatom29,00s,dokjenasa-veznomnatjecanjuuZagrebuuutrcina200mosvojiladrugomjesto.NastupivšizaAKSpar tak 1950., na republičkom prvenstvuuSubotici1950.uutrcina200mosvoji-lajedrugomjestosrezultatom29,02s,anadržavnomprvenstvuuZagrebuSpar ta-ko vaštafeta3x800musastavuIvanković–Csanádi–Kolarosvojilajeprvomjestorezultatom7:29,8minutaštojeujednobioidržavnirekord.God.1951.nadržavnomprvenstvuuVaraždinukaoseniorkaosvo-jila je treće mjesto na 800 m rezultatom2:20,4. Istegodinenastaziod100mpo-stigla je rezultat13,2 s, što joj jenajboljirezultatukarijeri.God.1952.uBorovunaprvenstvudržaveukrosuna2.000mosvo-jilajeprvomjestorezultatom6:01.0,anapojedinačnomprvenstvudržaveodržanomuSuboticinastaziod800mdrugomjestosrezultatom2:20,1.Istegodinenastaziod200mpostigla je rezultat 27,1, što joj jenajbolji rezultatukarijeriu tojdisciplini.Imalajejedannastupzadržavnureprezen-taciju – na tromeču Jugoslavija-Austrija-SRNjemačka7. IX.1952.uLjubljanina
K.Ivanković,Rukumirapružamsvima, Subotica, 1995.
IVANKOVIĆ
80
utrcina800mosvojilajedrugomjestore-zultatom2:20,4. Jednakojeuspješnabilaiuvelikomru-kometu. Počela je trenirati u FDSlo bo da 1946. i igrala je namjestu desnoga krila.Igrujojjeodlikovalabrzina,oštaripreci-zanudaractepožrtvovnost.VrijedilajezanajbržekrilouJugoslaviji.Bilajeuekipikojaje1946.odigralaprvujavnurukomet-nu utakmicu nakon Drugoga svjetskogarata između subotičkih klubova Slo bo de i Je din stva(4:2).IstegodineuStarojKa-njiži (danasKanjiža) održano je prvo ne-službeno prvenstvoVojvodine u ženskomrukometu,nakojemjeprvomjestoosvoji-laekipaSlo bo de.NakonukidanjaFDSlo-bo da1949.većinasportašaizsvihsekcijadruštva(nogomet,atletika,rukomet)prešlajeuSportskodruštvoželjezničaraSpar tak, tejeionauRukometnomklubunastavilaigratidokrajasportskekarijere1956.KaočlanicareprezentacijeSuboticeosvojilajeprvo prvenstvo Jugoslavije u velikom ru-kometu 1948. u Subotici. Sa Spar ta kom je osvajala naslov prvaka Jugoslavije uvelikomrukometu1953.,1954. i1956. tedrugamjesta1950.,1951.i1955.Imalajejedannastup za rukometnu reprezentacijuJugoslavijeuGrazuprotivAustrije23.V.1953. KaoumirovljenicaživiuSubotici.Izvor:OsobnaarhivaikazivanjeTerezeIvanković,ud.Rafajlović.
Lit.:E.Tili,AtletikauSubotici19451963,Subo-tica,1963;Četvrt vekau službi sportske kulture:Negyed évszázad a sportkultúra szolgálatában;Sportskodruštvoželezničara»JovanMikić–Spartak«,Subotica,1970;SportuSubotici19441984, Subotica,1984;AlmanahRukometnogsavezaJugoslavije19491989,Beograd,1991;F.Mikić,D.Vukić, V. Ilić, Pe de set go di na atle ti ke Spar ta ka 19451995,Subotica,1995;Sportskodruštvoželezničara»JovanMikić–Spartak«,Subotica,1995;Ž.Rafajlović,Veterankesubotičkogrukometa,Su-botica, 1997; Lj. Gajić,Pr ven stva Ju go sla vi je u atle ti ci,Jagodina,2003.
P.SkenderovićiE.Hemar
IVANOVIĆ,Adela, ud.Fehér (Sombor,9.X.1961.),gimnastičarka.Kći jeJosipaiJulijane,rođ.Periškić.Osnovnuisrednju
medicinskuškoluzavršilajeuNovomSa-du.Gimnastikomsepočelabaviti1970.ugimnastičkomdruštvuPar ti zanizNovogaSada,atrenerisujojbiliotacJosipimajkaJulijana.Imalajeuspjehausvečetirižen-ske gimnastičke discipline na preskoku,ručama,grediitlu.Nasvomprvomsenior-skomprvenstvuJugoslavije1976.uKopruupojedinačnomvišebojupodijelilaje7.i8.mjesto.NaseniorskomprvenstvuJugosla-vije1977.uBanjaLucibilaješestaupoje-dinačnomvišeboju,aistegodinenastupilaje za juniorsku reprezentaciju JugoslavijenaBalkanskomprvenstvuuAtenigdjejeekipnoosvojilabrončanumedalju.Nase-niorskomPrvenstvu JugoslavijeuPrištini1978. u pojedinačnom višeboju osvojilatrećemjesto tena razboju,gredi iparterudrugo mjesto. Na Turniru gradova SFRJuNovomSadu osvojila je prvomjesto upojedinačnom i ekipnomvišeboju. Iste jegodine nastupala za reprezentaciju Jugo-slavijenaBalkanskomprvenstvuuCluju, gdjejeuekipnomplasmanuseniorkiosvo-jilatrećemjestoiupojedinačnomvišebo-ju 15mjesto.Na III. sportskoj olimpijadiškolske mladeži Vojvodine (SOŠOV) uSubotici1978.osvojilajepetzlatnihodlič-ja(svespraveiuukupnomplasmanu).NaprvenstvuJugoslavijeuParaćinu1979.bi-lajedrugaupojedinačnomvišebojuiprvauekipnomvišebojutenaspravamadruganarazbojuiparterui trećanapreskokuigredi.Zajugoslavenskureprezentacijuna-stupalajenaMediteranskimigramauSpli-tu1979.,kadajebila20.upojedinačnomvišebojuifinalisticanatlu(međuprvih6).NaBalkanskomprvenstvuuLjubljaniistegodinebilaje13.upojedinačnomvišebojuiosvojila jebrončanumedaljuuekipnomvišeboju te finalistica na gredi i ručama(među prvih šest).Na prvenstvu Jugosla-vije1980.uSuboticiosvojilajetrećemje-stoupojedinačnomvišebojuteprvomjestogredi.Ujesen1980.povlačiseizaktivnogsporta. Neko vrijeme bila je gimnastičkasaveznasutkinja,akratkojetreniralaipio-nirke.Početkom1980-ihsurađivalajekaosportskanovinarkauDnev ni ku.
IVANOVIĆ
81
Urazdoblju1985.-91.radilajenaInsti-tutuzakardiovaskularnebolestiuSrijem-skojKamenici.NakonizbijanjarataodlazisobiteljinajprijeuMadžarsku,aod1994.živiiradiuVancouveruuKanadi.Lit.:Almanah jugoslovenskog sporta 19731976, Beograd, 1977; Almanah jugoslovenskog sporta 1977, Beograd, 1979; Almanah jugoslovenskogspor ta1978,Beograd,1979;Almanahjugoslovenskog spor ta1979,Beograd,1980;Almanahjugoslo ven skog spor ta1980,Beograd,1981.
E.Hemar
IVANOVIĆ,Josip(Baškut,30.VIII.1862.– ?), novinar, književnik. Školovao se uBajiiBudimpešti.Od1879.do1883.radiojeubudimpeštanskomdioničkomdruštvuAthenaeum1879.-83.,a1884.imenovanježeljezničkimčinovnikomuZemunu,oda-kle je svakodnevno prelazio u Beograd,u tamošnji tiskovni ured, uministarstva iuredništva, pa je prikupljene vijesti slaolistovima Bu da pe sti Hírlap, Egyetértés, Nem zet, Bu da pest i Pe ster Lloyd,aunjimajeobjavljivaoisvojepolitičkečlankeifelj-tone,najčešćebezimenoilipotpisavšises-cs.Željeznicujenapustio1888.iposvetioseisključivonovinarstvutejeuBeograduzastupao samo Bu da pe sti Hírlap. Premanalogutogalistapotkrajsrpnja1889.,pri-godomkosovskihsvečanostiistupanjanaprijestolje kralja Aleksandra Obrenovića,proputovao je Srbiju. Srpska ga je vladaprotjerala1890.OtadajenaizmjencepisaozaBu da pe sti Hírlap i Egyetértés, a s po-kretanjemMagyar Hírlapa 21. III. 1891. postao je njegovim stalnim suradnikom.Bavio se i književnim radom, od 1883.pisao je pjesme, popularne novele, ogle-de i crtice,koje sumuobjavljivali listoviKépes Családi Lap, Ba jai Közlöny, Pan-cso va és Vidéke, Ha las és Vidéke, Magyar Nők Lapja, pančevački Határőr (1892.-93.)ivršačkiDélvidék(1895.),ačlankeifeljtone i dalje je objavljivao u listovimaEgyetértés, Bu da pe sti Hírlap, Magyar Hírlap, Vasárnapi Újság, Bu da pest i Po li-ti kai Újdonságok.U listuMagyar Sa lon i Bu da pesttiskanomujevišenarodnihpje-sama pod pseudonimomZi monyi. Preveojenamađarski(1884.)knjiguDespotĐu
rađBranković,opsežno,dvosveščanodje-losrpskogapovjesničaraČedomiljaMija-tovića, bivšegapredsjednikavladeSrbije.Prijevod je poslao Madžarskoj akademijiznanosti,alinijeodobrentegajepotpunopreradioinamjeravaogaizdatipodnaslo-vomBran ko vics és ko ra (Brankovićinjego vo do ba).Lit.:BácsBodrogvármegyemonographiája,2,ur.SBorovszky,Budapest,[1909].
Ž.Mandić
IVANOVIĆ,Josip–Vanjica (Josif,Som-bor,25.VII.1926.),gimnastičar,profesor,sportski djelatnik. Sin jeMatije i Etelke,rođ.Laczkó.Otacmu jekaoaustro-ugar-skivojnikzarobljenuGaliciji1916. te jebiozatočenuSibirudo1921.Umaticuro-đenihsamovoljommatičaraupisan jekaoJosif.Osnovnu igrađansku školu te trgo-vačku akademiju završio je u Somboru.Poslije ulaska jugoslavenskih partizana uSombor1944.mobiliziranjeu36.vojvo-đansku diviziju III. jugoslavenske armije.NakonradaugradskomureduupisaosenaDržavni institutzafiskulturuuBeogradu,nakojem jediplomirao1953.Specijalizi-raojevježbenaspravama.Biojesavezniprvaknakrugovimameđučlanovimaprvo-garazredanaPrvenstvuJugoslavijeugim-nastici 1949. uBeogradu. Isprva je radiokaoprofesortjelesnogaodgojauGimnazi-ji iuUčiteljskojškoliuSomboru(1950.-63.),gdjejejošpredavaoimetodikutjele-snogaodgoja, a poslije je biopokrajinskisavjetnikzatjelesniizdravstveniodgojzaosnovneisrednješkoleuProsvjetno-peda-goškomzavoduVojvodineuNovomSadu(1963.-90.). Autorjemnogobrojnihvježbazasleto-veisportskepriredbe(npr.zazadnjisletzaTitovrođendan,zagodišnjeproslaveUči-teljskeškoleuSomboruidr.).BiojetrenergimnastičkihdruštavaPar ti zanizSombo-ra iPar ti zan izNovoga Sada, trenirao jezaprvirazredomladinskuekipuPar ti za na izSomborakojajeosvojilaprvomjestonaPrvenstvuJugoslavijeuKragujevcu1965.te sa suprugom Julijanom žensku gimna-stičku reprezentacijuVojvodine.Kaome-đunarodni sudac gimnastike za vježbe na
IVANOVIĆ
82
spravama sudio je namnogobrojnimme-đunarodnimnatjecanjimatijekom1950-ihi 1960-ih.Ugimnastičkomsportu surađi-vaojesIvanomIvančevićem.Autorjevi-šeknjigaogimnasticiitjelesnomodgojuuškolama.Međuostalim,izradiojenastav-neplanoveza tjelesniodgojzaosnovne isrednješkoleuVojvodini1970-ih,kojesuposlijepreuzele i prosvjetnevlastiSrbije,Kosova i Crne Gore. Jedan je inicijato-ra četvrogodišnjega natjecanja SOŠOV-a(Sportske olimpijade školske omladineVojvodine), kojime je bila obuhvaćenaosnovnoškolskaisrednjoškolskaomladina1970-ih i 1980-ihgodina, svelikimzavr-šnimnatjecanjimaunekomodvojvođan-skihgradova. Zauspješanradvišesugaputanagra-đivaliSSRNJtesportskisaveziiklubovi,dobitnik je povelje Gimnastičkog savezaJugoslavije 1978., medalje Saveza za fi-zičkukulturuVojvodine1978,Svibanjskenagrade Saveza za fizičku kulturu Srbije1983.,azapokrajinskinastavniplanzatje-lesniodgojdobiojeirepubličkunagradu. Kaoumirovljenikod1990.živiuSom-boru.Izvor:OsobnidosjeizProsvjetno-pedagoškogza-vodaVojvodine;kazivanjeJosipaIvanovića–Va-njice.
Djela: Planovi i programi vaspitno-obrazovnograda za obrazovanje stručnih radnika tehničarazdravstvene struke, Sa vre me no obra zo va nje, 7, Novi Sad, 1977 (suautor sB.Vuleković); Gim-nastička sportska škola za muškarce, Novi Sad,1980;RealizacijastavovaiodlukaKPJ/SKJofi-zičkomvaspitanjuisportuuSAPVojvodini,Pe da-go ška stvar nost,3-5/1980,NoviSad;Marksističkoobrazovanjeufunkciji ideološkeborbeKPJ/SKJ,Pe da go ška stvar nost,3-5/1980,NoviSad.
S.Jukić
IVANOVIĆ, Josip (Sombor, 16. III.1954.),sveučilišniprofesor,društvenidje-latnik. Sin je Đure i Marije, rođ. Palić.Osnovnuškolu iklasičnugimnazijuzavr-šio je u Subotici. Na Filozofskom fakul-tetuuZagrebudiplomiraojepedagogijuisociologiju1981.,obranivšidiplomskiradPovijest subotičke gimnazije.Na istom je
fakultetu 1989. obranio magistarsku rad-njuDjelovanje subotičke gimnazije u odgoju i obrazovanju mladih generacija(1747.1977.),anaFilozofskomfakultetuuNovomSadu2007.obraniojedoktorskudisertacijuPo ve za nost re li gi o zno sti i re li-gijskogaznanjasosobinamaličnostisrednjoškolskemladeži. Radio jeunekolikosubotičkihosnov-nih i srednjih škola1982.-99.,naUčitelj-skom fakultetu uSomboru bio je asistentza uže znanstveno područje Pedagogijskeznanosti 1999.-2006., a od 2007. docentje na Učiteljskom fakultetu na madžar-skomnastavnomjezikuuSubotici.Ondjeje2008.izabranjezapredstojnikaKatedreza društvene znanosti, a od 2009. prode-kan jezanastavu i znanost.Kaogostuju-ćiprofesorpredajenamadžarskomjezikupedagogijske kolegije na Filozofskom ina Prirodoslovno-matematičkom fakulte-tuuNovomSadu,agostujući jeprofesori na Učiteljskom fakultetu u Osijeku. NaTeološko-katehetskom institutu Subotičkebiskupije predavač je odnjegovaosnutka1994. Stručne i znanstvene radove na srp-skom, hrvatskom i madžarskom jezikuiz povijesti školstva i prosvjete, sustavastručnogausavršavanjanastavnika,vrijed-nosnoga sustavamladih (posebno religio-znosti), obrazovanja na jezicima manjinate rada s darovitim učenicima u višekul-turnojsrediniobjavljivaojeuZbor ni ku za historijuškolstvaiprosvjete(Zagreb-Beo-grad-Ljubljana,1981),Oktatás és Ne velés (Szabadka, 1988), Subotička Danica (za1997., 2000. i 2003.), Na sta va i vas pi ta-nje (Beograd, 1998), Új Kép (Szabadka,1999, 2001, 2003), CMK In for ma tor o ma njin skim za jed ni ca ma u Voj vo di ni (No-vi Sad, 2002, 2003), časopisu Hrvatskekulturne zajednice u Švicarskoj Dru štve-ne oba vi je sti (Zürich, 2003),Mi sao (No-vi Sad, 2003, 2006, 2007), Az Újvidéki Tudományegyetem Magyar TannyelvűTanítóképző Kar Évkönyve (Szabadka,2006, 2007, 2008), Pedagogijska istraživa nja (Zagreb, 2006), Od goj ne zna no sti (Zagreb,2009)teuvišezbornika(Gymna-
IVANOVIĆ
83
sium 17471997, Szabadka, 1997; Zbor-nik ra do va sa znan stve nog sku pa »Du šev-no zdra vlje«, Subotica, 2000; Tíz éves aVajdaságiPaxRomana19932003Jubileum, Újvidék,2003;Uvažavanjerazličitostii obra zo va nje,Beograd,2003;MultietničkiidentitetVojvodine:izazoviu200708., Beograd,2008.idr.).KraćeiduljenapiseobjavljivaojeusubotičkomŽigu, Zvo ni ku, Hr vat skoj riječiidrugdje.
Bio je član izdavačkoga vijeća peda-gogijskoga časopisa Oktatás és Ne velés 1984.-88. u Subotici, a od 2010. član jeuredništva pedagoškoga časopisaNor ma, kojiizdajePedagoškifakultetuSomboru. Obnašao je nekoliko visokih društve-nihfunkcija(članVladineKomisijezaor-ganiziranje i ostvarivanje vjerske nastaveuškolamaRepublikeSrbije,tajnikSavjetaMinistarstva vjera Republike Srbije, članKomisije za razvoj školskoga programaMinistarstva prosvjete i sporta RepublikeSrbije), abio je i prvipredsjednikHrvat-skoganacionalnogavijećauSrbijiiCrnojGori. Bio je dužnosnik i član više struč-nih i znanstvenih asocijacija (predsjednikMeđuopćinskoga aktiva školskih pedago-ga,psihologaisocijalnihradnikasubotič-ke regije, predsjednik Društva pedagogau Subotici, članZnanstvenoga društva zahungarološka istraživanja i Hrvatskogapedagogijskoga društva). God. 2007. pri-mljenjezačlanaopćegaznanstvenogajav-noga tijelaMadžarskeakademijeznanosti
u Budimpešti. Bio je među osnivačimaviše hrvatskih institucija i organizacija uVojvodini:Katoličkoga instituta za kultu-ru, povijest i duhovnost Ivan Antunović, Hrvatskoga akademskoga društva, Hrvat-skoga informatičkog centra, Hrvatskogadruštvazapomoćučenicima i studentimaBelaGabrić,HrvatskečitaoniceiDruštvahrvatsko-srpskogaprijateljstva. DobitnikjePriznanjaMinistarstvapro-svjeteiMinistarstvazaznanostitehnologi-juRepublikeSrbijeteRepubličkogacentrazatalenteizprirodnihitehničkihznanostizapostignuterezultateumentorskomradusučenicimana40.smotriznanstveno-istra-živačkogastvaralaštvamladihSrbijeuNi-šu2001.Djelo:A középiskolások vallásosságának mo del-ljei,Újvidék-Szabadka,2008.
Uredništvo
IVANOVIĆ, Julijana (Sombor, 26. IX.1934.), gimnastičarka, gimnastička trene-rica i sutkinja. Kći je Stipana Periškića,predsjednikaHrvatskoga doma uSombo-ru, i Marte, rođ. Kovač, oboje rodom izBačkoga Monoštora. Osnovnu i srednjumedicinsku školu završila je u Somboru,aVišumedicinskuškoluuBeogradu.Pre-davalajeusrednjimmedicinskimškolamauSomboruiNovomSadudoumirovljenja1988. Gimnastikujepočelatreniratiutrećemrazredu srednje škole kod Ivana i IreneIvančević u somborskom GimnastičkomdruštvuPar ti zan, a u vrijeme studija tre-niralajeubeogradskomŽeljezničaru.Na-stupala je u svim četirima ženskimdisci-plinama(preskok,dvovisinskeruče,gredaitlo).Zareprezentacijujenastupalatriputtijekom1950-ih. BilajetrenericagimnastičkihdruštavaPar ti zanizSomboraiPar ti zanizNovogaSada.Napočetkusvoje trenerskekarijeretreniralajeviceprvakinjuusaveznomraz-redu seniorkiRadojkuGaletin iz Sombo-ra početkom 1960-ih. S ekipom seniorkinovosadskoga Par ti za na bila je prva naPrvenstvuJugoslavijeuBanjojLucisredi-nom1970-ih.SasuprugomJosipombilaje
J.Ivanović,A középiskolások vallásosságának mo del ljei, Újvidék-Szabadka,2008.
IVANOVIĆ
84
trenericasvojihkćeriAdele,državneprva-kinjeireprezentativke,teLidije. Bila je i trenerica ženske gimnastičkereprezentacije Vojvodine 1970-ih te žen-ske reprezentacije Jugoslavije naMedite-ranskim igrama u Splitu 1979. Djelovalaje i kao savezna temeđunarodna sutkinjazaženskugimnastiku.DobitnicajepoveljeGimnastičkogsavezaJugoslavije1978. KaoumirovljenicaživiuSomboru.
S.Bačić
IVANOVIĆ,Marko–Ćiro(?–?),nepo-znatiautordvajuspjevovakojisutiskaniuSuboticinakonPrvogasvjetskograta.Djela:PesmaoFranjiMarjanušiću, koji je ubiočetvero lica kod Žednka na salašu Janoša Vegelja1919.god.iprebegaouMadjarsku.Vrativšise1921. god. u Subotici bude uhvaćen i zbog togazločinastreljan,Subotica,1922;Život:Devojačkoimomačkoudruženje,Subotica,[1926].
Lit.:G.Kiss,E.Bažant,K.Čeliković,SubotičkabibliografijaIII/1,Subotica,2003;N.Zelić,Pu bli-kacijebačkihHrvata,Zagreb,2009.
S.Bačić
IVANOVIĆ,Pavao(Ivanovics,Pál)(Za-greb,?–Lepoglava,?,1672.),pavlin,po-glavar reda, biskup. Školovanje je počeou konviktuFer di nan de um uGrazu, a za-tim je položio zavjet u lepoglavskompa-vlinskomsamostanu,gdjejebionovicijat.Studirao je filozofiju i teologiju u Beču,nakončegajebiopriorsamostanasv.Jele-neuČakovcu.NapozivbarunaMenyhértaAlaghyjaslužbovaojenabečkomdvoru,anakonbarunovesmrtivratioseuUgarsku,usamostanMáriavölgy(slovač.Mariánka)upožunskomkraju,kojijekraljLudovikI.darovaopavlinima(natomhodočasničkommjestunalazilosesjedištepavlinskogare-daodsredineXVI.st.padoukidanjareda1786.).Nakon1526.unaseljeiokolicuuvelikususebrojunaseliliHrvatibježećiodTurakaitadajenastalodanašnjenaselje. Obnašao je dužnosti vikara u pavlin-skom samostanu u mjestu Horné Lefan-tov ce (madž. Felsőelefánt), a 1651. u Máriavölgyuizabranjezageneralapavlin-skoga reda. U Trnavi je 1653. utemeljio
sjemenište,a1659.postao jeskradinskimnaslovnim biskupom te ostrogonskim ka-nonikom i prepoštem u Szenttamásu (da-nassrp.Srbobran).Zaređenjezakninsko-gabiskupa1661.,no1663.odstupiojesasvih funkcija te se vratio u pavlinski red,čiji ga je veliki kaptol izabrao za pogla-vara reda. Iste je godine iz samostana uMáriavölgyuizbjegaopredTurcimanosećisa sobom slikuČudotvorneBlaženeDje-viceMarije.SkloniosenajprijeuPožun,azatimuLepoglavu. KadasunahrvatskomsaboruuZagre-bu 5. IV. 1646. izabrani hrvatski nuncijizaugarskisaboruPožunusazvanza1.V.1646.,bioje,kaozastupnikredovnikapa-vlinskogareda,članodborakoji jenunci-jimasastavionaputakzaradnaugarskomsaboru.Uvrijemedokjebiovikarpavlin-skogasamostanauLepoglavidaoje1649.izraditiorguljeucrkviBezgrešnogazačećaBlaženeDjeviceMarijeuLepoglavi(1737.restaurirane), koje i danas predstavljajujednuodznamenitostitecrkve.Lit.: F. Kollányi, Esztergomi kanonokok 1100–1900, Esztergom, 1900; E. Kisbán, A magyar pálosrend történe te,1-2,Budapest,1940.
L.Heka
IVA NO VO SE LO, naziv za nekadašnjenaseljeuokoliciSombora.Naprostoruis-točnoodSombora,azapadnoodČonopljeiKljajićevateizmeđuputovakojipovezu-juSomborsnavedenimmjestimanalazesedanasLenijaSalaši,naseljekojejedokra-jaXIX.st.bilopoznatokaoIvanovoSelo.God.1411.nanavedenompodručjuudalje-nom6do8kmistočnoodtadašnjegaCo-bor Szentmihálya (današnjega Sombora)nalazilo se naselje Ivánfalva (hrv. Ivano-voSelo).IsprvajebilouposjeduporodiceCzobor,kojagaje1481.darovaladomini-kancima.KakoseovdjeuXVI.st.spomi-nje i toponim Ivanija, postoji vjerojatnostdajeupitanjuistonaselje. Tijekom turskevladavine, većuXVI.st., u arhivskimdokumentima na područ-juistočnoodSomboraicesteštopovezujegrad s Čonopljom spominje se i IvanovoSelo. Samnaziv upućuje na to da su sta-
IVÁNYI
85
novnici toga naselja bili Slaveni te da suTurci taj toponimpreuzeliodnjih idasusekoristilinjimesvevrijemesvojevlada-vine.Brojkućanstavatogastaništatijekomvremenamijenjao se – 1554. popisano jedevet,a1590.četrnaestkućanstava.
NakonturskevladavinevođenojekaopustarakodSombora,kojaje1740.pripalasomborskomuvojnomuopkopu,anaselilisujevojnigraničari.PremaPoveljiMarijeTerezijeiz1749.kojomjeSomborpostaoslobodnim kraljevskim gradom, Ivano-voSelo skupa s još 10 pustara pripalo jeSomboru.Dokumentiikatastarskizemljo-vidiiztogavremenalocirajuganapodruč-jesadašnjihLenijaSalaša.NazivIvanovoSelo, koji je korišten više od 300 godina(Ivanovoszeloisl.),nakon1884.višenijebiouuporabi,asalašištosupodizanidužtamošnjegauskogakolskogaputaililenije,kako se to ondje kaže, nazvani suLenijaSalaši.Lit.: M. Beljanski, Som bor ski sa la ši, Sombor,1970;A. Sekulić,Hrvatski bački mjestopisi, Za-greb,1994. M.Đanić
IVÁNYI, István (rođ. Ivanovszky, Lu-goš, Erdelj, danas rum. Lugoj, 17. XII.1845. – Subotica, 17.VII. 1917.), povje-sničar, knjižničar, gimnazijski profesor,pisac. Gimnaziju je polazio uTemišvaru,Kečkemetu iSegedinu.Teologiju jezavr-šiouPožunu(danasBratislava).Od1866.,
kaočlanpijarističkogareda,predavaojeuPešti,Kanjiži(madž.Nagykanizsa,Zalskažupanija), Nitri, Temišvaru i Segedinu, a1867. promijenio je rođeno prezime Iva-novszkyu Iványi.God.1875.nastanioseu Subotici, gdje je u gimnaziji predavaoklasičnufilologiju.Od1880. surađivao jenastvaranjuunijeprotestantskihcrkvenihorganizacijauSubotici.Jedan jeod inici-jatora stvaranja gradskogamuzeja i osni-vač je javneknjižniceuSubotici tePovi-jesnoga društva Bačko-bodroške županijeuSomboru,čiji jedopredsjednikposlije ibio.BavioseradomnasređivanjuarhivskegrađeMagistrataSubotice i timepostaviotemeljezakasnijiustrojgradskogapovije-snogaarhiva. Opsežnu publicističku djelatnost po-čeo je 1865.Objavljivao namadžarskomi njemačkom jeziku studije, članke i kra-ćeprilogeizpodručjapedagogije,povijestii etnografije.Upovijesnim istraživanjimabavioseuglavnomBačkom.VišenjegovihdjelavažnojeizabačkeBunjevce.Najva-žnijamujedvosveščanapovijestSubotice(Sza bad ka sza bad királyi város történe te, I-II, Szabadka, 1886.-1892.), u kojoj jetemeljito, na osnovi izvora, obradio po-litičku, gospodarsku i kulturnu povijestgrada.OsimštojeknjigaodprvorazrednevažnostizapovijestbačkihBunjevacana-kondoseljenjauugarskoPodunavlje,kojajeneodvojivaodrazvojaSuboticeosobitodosredineXIX.st.,udrugomdijeluknji-ge u posebnom je poglavlju posvećenomBunjevcima i njihovim običajima pisaoo imenu i prapostojbiniBunjevaca tedaodragocjene etnografske opise subotičkihBunjevaca i njihovih običaja (odjeća, ku-će,obiteljskiživot,domaćaradinostidr.).O dvadesetak bunjevačkih plemićkih po-rodica(Bunyevácnemességünk)iaudijen-cijiPetraJosićakodMarijeTerezije1776.(AJósicsPéteraudienciájaMáriaTeréziakirálynőnél) pisao je u godišnjaku Povi-jesnoga društva Bačko-bodroške župani-je (Bácsbodrogh vármegyei történelmitársulat évkönyve, 1/1896). Također jevažan i njegov petosveščani geografsko-povijesni imenik Bačko-bodroške župa-
Ivanovoselo1717.
IVÁNYI
86
nije (Bács-Bo drog vármegye földrajzi és történelmihelynévtára,1889.-1907.),uko-jemseuopisimapojedinihmjestanalazeivažnipodaci obačkimHrvatima,premdasuoniskrivenipodrazličitimnarodnosnimimenima(Bunjevci,Šokci,katoličkiRaci,ostaliidr.)tenazivimajezika(bunjevački,šokački,srpski,dalmatinski,ilirskiisl.).Djela: Bács-Bo drog vármegye történel mi iro dal-ma,Budapest,1887;Szabadkaéskörnyéke18481849ben, Szabadka, 1888; Sza bad ka sza bad királyi város történe te,1-2,Szabadka,1886-1892;Bács-Bodrogvármegyeközségei(suautorsF.Vir-ter); Szabadka; Magyarkanizsa, u: Bács-Bo drog vármegye,1,ur.S.Borovszky,Budapest,[1909];Bács-Bo drog vármegye földrajzi és történel mi helynévtára,1-5,Szabadka,1889-1907.
Lit.:En ci klo pe di ja Ju go sla vi je, 5, Zagreb, 1988;Bunjevačkenovine,br.14,Subotica,2006;Srp ski biografskirečnik,4,NoviSad,2009.
S.Mačković
IVANJE,(sveti)IvanCvitnjak,nazivzablagdansv.IvanaKrstiteljakojiseslavi24.lipnja.Tojedanljetnogasolsticijauzko-jisestogavezujuobičajikojimasepotičemagijskasnagaprirodeteotudaiubačkihBunjevacapostojebrojnavjerovanja.Ob-jašnjenja značenja toga dana razlikuju seodmjesta domjesta. Ponegdjemu se nepridajeposebnoznačenje(Lemeš,Lugovo,Tavankut),doksedrugdjevjerujedaćesv.Ivanzaštititižitoigospodarskezgradeodpožara(NenadićSalaši)ilićesepopećiži-lenažitu,paćeranijesazreti(Bajmok).UŽednikusevjerujedajetajdanblagoslovzažito,dasežrtvujeslamadabižitoranijesazrelo,auĐurđinudaseslavljenjemsv.Ivanaobilježavapočetakljeta. KarakterističanobičajnaIvanjeubač-kihBunjevacajestpaljenjeivanjskihvatra,kaoiugotovosvimhrvatskimkrajevima.Zaivanjskevatre,kaoizasamdansv.Iva-na,postojiispecifičannazivcvit njak,kojimože imati različita značenja.ZanimljivojeistaknutiprimjerŽednika,gdjeseobje-dinjujusvamogućaznačenja: (sveti) IvanCvit njak ili samocvit njak naziv je zava-tru,zadansv.Ivana,zacvijećeodkojegasepletuivanjskivijenciizabakljekojeseuzvatrupale.Tasuznačenja(osimnaziva
zabaklje)mogućaiudrugimmjestima,alipokrivajujedandodvaodnavedenihfeno-mena,tojeststvari. Ivanjskevatrepalilesuseuvećinibu-njevačkihnaseljausumrakuočisv. Ivanapribližnodo1940-ihi1950-ih.Većinomsepalevatretrivečerizaredom,dokseusom-borskom kraju pretežno pali samo jednavatra.Gorivozavatruslagaloseuhrpu,asastojalosenajčešćeodslame,kukuruzovi-neigranja.Upojedinimmjestima(NenadićSalaši,Lugovo,Žednik,Tavankut)uzvatresu sepalile ibaklje,koje su se izrađivaleodstaremetleiliodtrske,ponegdjesubileukrašenebuketimacvijeća(Bajmok)ilivi-jencemod cvijeća (Žednik).Najvažniji jeobičaj bilo preskakanje vatre na nekolikonačina:pojedinačnoiliuparu,sbakljamailisvijencimauruci,svijencimanaglavi.Vijenciodpoljskogacvijećaplelisusesa-mousubotičkomkraju,apreskakanjevatreipletenjevijenacaodcvijećapoznatojeiuČavolju uBunjevaca umađarskomdijeluBačke.Upojedinimmjestima(NenadićSa-laši,Lugovo,BajmokiŽednik)plelesuseinarukviceodraznobojnogakonca,kojesusepripreskakanjuvatrestavljalenaruke. Mnogi različitipostupcivezaniuzva-trupraćenisuvjerovanjimakojasu imalapreventivnu i zaštitnu funkciju, usmjere-nu ponajprije prema zdravlju. Riječ je orazličitim vjerovanjima koja se razlikujuu pojedinostima od mjesta do mjesta. ULemešusevjerovalodaonajtkopreskače
Preskakanjeivanjskevatre, sekvencaizfilmaJeka mog ditinjstva
(2004.)
IVEZIĆ
87
ivanjskuvatrunećebitikrastav.UŽednikujeskakanjeprekovatrevišeznačno:tkojepreskoči,nećeseupišatiilićemuseistre-stibubeilićesežileodžitapopeći,štojeznačilodaćežitoprijesazreti.UČavoljusupreskakalivatrudabiseobraniliodbo-lesti,aposebnojebilovažnouspješnopre-skočitivatruzadjevojku,jerjetoznačilodaćeseonaidućihpokladaudati,dokćepjegavadjevojka izgubitipjege.Djevojkesupreskakalevatruzajednosmomcimanebiliimaleuspješanporod.Žeravicusuga-siliprstimadanemajuzanoktica(Bajmok,Žednik),apoostacimažeravicehodalosedanebudena bo lja nanogama(Žednik,Ta-vankut)ilidasenogeneznoje(Bajmok). UNenadićuiLugovutrebalojesačuva-tinarukvicuskojomsepreskakalavatradabisekroznjuprviputpopilomladovino;uLugovu tumače da se to činilo kako bisespriječilagroznica.UŽednikusevjero-valodanarukvicaštitiodupalezglobova,dokseuBajmokunarukvicanastojala iz-gubiti, jerbi toznačilodaćese izgubiti ibube koje izjedaju žito.U Žedniku su senatjecaliu trčanjusbakljamaodvatredovatresuvjerenjemdaćeonajtkoprvistig-neiudaribakljompovatriprvikositiilidaćesesačuvatižitoodpožara.UTavankutusetrčalosbakljamakrozkupusnebilisespriječilodabudecrvljiv. Ponegdje se pepeo od ivanjske vatrenosiokućiibacaopopoljudasezaštitiodštetnika (Bajmok) ili sebacaouvrtdaseljetinazaštitiodmunje,groma, leda ipo-žara(Žednik).UČavoljuseneštoostatakažariodivanjskevatrestavljalouhranusvi-njamadanebudubolesne.UTavankutuseivanjskivijenacbacaonakrovsalašajersevjerovalodaćesenatajnačinzaštititikućaodpožara,kaoiuČavolju,gdjesesistomsvrhomvijenacmogaoobjesitiinaproče-ljekuće. UbačkihBunjevacasačuvanojeidje-vojačkogatanjeoudaji.UŽednikujepo-tvrđenodasudjevojkebacaleivanjskivije-nacnadudovodrvoiliuvodupase,prematomenakojujestranuvijenacpaoilikamogajevodaodnijela,tumačilonakojućesestranu djevojka udati. Bacanje vijenaca u
vodu sa svrhom gatanja o udaji važna jepotvrdaobičajakojijeuHrvatagotovopo-sveiščeznuo,alimutragaimaunarodnimpjesmama,apoznatjeiunekihslavenskihnaroda,osobitouPoljakaiRusa.Lit.:M.Mandić,IzosamstoljetnekronikeČavolja, Budimpešta,1984;M.Gavazzi,Godinadanahrvatskihnarodnihobičaja,Zagreb,1988;M.Černe-lić,Bunjevačkestudije,Zagreb,2006.
M.Černelić
IVEZIĆ, Zvonko (Labudnjača, krajVaj-ske, 17. II. 1949.), nogometaš, nogomet-nitrener.SinjeMileiAnice,rođ.Vorgić.Niže razrede osnovne škole završio je uKarađorđevu,avišeuBaču iNovomSa-du, gdje je završio i srednju građevinskuškolu. Nogomet je početo igrati 1963. uFK Voj vo di ni (Novi Sad), za čiju je prvuekipu profesionalno nastupao 1967.-76.,a bio je i kapetan momčadi. Odmah na-kon odsluženja vojnoga roka prešao je uFC Sochaux(Francuska),zakojijenastu-pao1976.-82., aposlijeuParis–RacingClub Pa ris(Francuska)1982.-83.Igraojenamjestu stražnjega veznoga igrača.Od-bio je primiti francusko državljanstvo ra-di nastupa za francusku reprezentaciju naSvjetskom nogometnom prvenstvu 1978.uArgentini.UVoj vo di nu se vratio 1983.,gdjejeposlijebiotajnikitehničkidirektor.JedanjeodnajboljihklupskihstrijelacaupovijestiVoj vo di ne:na458službenihutak-micapostigaoje170pogodaka,odčegaječetiriputapostigaohattrick(protivParti-zana,DinamaiTroisa,tenasparingutak-mici s reprezentacijomMadžarske), a dodanas je zadržaonaslovnajučinkovitijegafrancuskoga stražnjega veznoga igrača. SmomčadiVoj vo di neosvojiojedrugomje-stonaprvenstvuJugoslavije1974./75.,tesekipomSochauxanaprvenstvuFrancuske1979./80.Snjomeje1981.stigaoidopo-lufinalaKupaUEFA-e.Odigraojeukupno413utakmicaujugoslavenskojifrancuskojprvoj ligi te postigao 113 pogodaka. Zamladu reprezentaciju Jugoslavije odigraoje 5 utakmica, a za seniorsku reprezenta-ciju4utakmicetepostigao2pogotka.De-bitiraoje31.V.1975.protivNizozemskeu
IVEZIĆ
88
Beogradu(3:0),azadnjuutakmicuodigraoje25.IX.1976.protivItalijeuRimu(0:3). KaotrenerdjelovaojeuVoj vo di ni(pr-vakJugoslavijesjuniorima1987.),FKSla-vi ji(NoviSad),ČSKPi va ri(Čelarevo),FKŠaj ka šu (Kovilj), FKBečeju (Bečej), FKInđiji (Inđija), FK Radničkom (Stara Pa-zova),FKMla do sti (BačkiPetrovac),FKMla do sti(BačkiJarak),FKRu da ru(Uglje-vik, BiH) i FKKul pi nu (Kulpin). Najve-će uspjehe postigao je sČSKPi va rom, skojom se uspeo 5 rangova, od zonske doDruge srpske lige, i do četvrtfinala kupaSRJugoslavije, sFK Inđijom,koju jepr-viputkaobodovneprvakeuveouDruguligu1992.idošaodočetvrtfinalakupaSRJugoslavije,sFKBečejomskojim1995.jeizborio četvrtfinale Intertoto kupa i 1996.sudjelovanjeuUEFAkupu,tesRu da rom, kojijebiodvaputdrugiuDrugojligiRe-publikeSrpske.BiojeizbornikRepublikeSrpske2000.godine. ŽiviuNovomSadu.Lit.: V. Stojković, Le gen de fud ba la, Beograd,1985; L. Đukić, 80 godina fudbala u Čelarevu, Čelarevo, 2005; http://www.reprezentacija.rs/index.php?option=com_content&view=artic-le&id=1106&Itemid=12(26.IX.2010.).
E.Hemar
IVIĆ,Aleksa(Buđanovci,Srijem,23.XII.1881.–Beograd,23.XI.1948.),povjesni-čar, sveučilišni profesor.Otac je lingvistaPavla Ivića. Nakon školovanja u rodnommjestuiNovomSadu,naSveučilištuuBe-čustudiraojeslavistikuipovijest,aondjeje i doktorirao 1905.Odlučujući je znan-stveni utjecaj na njega imao češki povje-sničarKonstatntinJireček.Isprvasebaviosrednjovjekovnompoviješću,alijeposlijeistraživao i novovjekovnu. Posebno ga jezanimalapovijestSrbauMonarhiji(južnojUgarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji). NakonpovratkaizBečauključioseaktivnoupoli-tičkiživotteje1910.izabranzazastupnikauHrvatskomsaboru.PreselioseuZagreb,gdje je, službujući u Zemaljskom arhivu1912.-20.,nastavioistraživanjaipisanjete1914. nastaje njegova studija Isto ri ja Sr-ba u Ugar skoj od pa da Sme de re va do se-
obe podČarnojevićem. Iz nje je petnaestgodinaposlijenastalavelikasintezapovi-jestiSrbau južnojUgarskojodkrajaXV.dopočetkaXVIII.st.NakonPrvogasvjet-skogaratadoselioseuSuboticu,gdjejenanovosnovanomPravnom fakultetu7.XII.1920.postavljenzaizvanrednogaprofeso-ranapredmetuPovijestSrba,auprosincu1923.zaredovitogaprofesora.Nakonras-padaKraljevineJugoslavije1941.izbjegaojeuRumu,azatimuBeograd.Umirovljenje1945. Bio je redovit suradnik subotičkogačasopisaKnjiževni sever, u kojem je ob-javljivao i radove s temama iz prošlostiBunjevaca i Subotice (Četiristogodišnjicaosni va nja gra da Su bo ti ce,8/1925;Bu njev-ci, Sr bi i Hr va ti, 7/1925; Iz pro šlo sti Bu-nje va ca,3-4/1927;Ka ko su go vo ri li i pi sa li Bu njev ci u XVI II. ve ku?,3-4/1927).Unji-ma,kaoiusvojimostalimradovima,Bu-njevcenaziva»Srbimakatolicima« i pro-pagira njihovu suradnju s »pravoslavnombraćom«.NoustudijiOsrpskomihrvatskom ime nu (Beograd,1922.)ontočnoob-jašnjava»zaštoŠokciuBaranjiiBunjevciuBačkojneprihvatišekaoslavonskiibo-sanskikatoliciimehrvatsko:…silanuticajpriširenjuhrvatskogisrpskogimenavršilesu škola i crkva,učitelji i popovi i ostalainteligencijanarodna. InteligencijabačkihBunjevaca i bosanskih Šokaca školovanaje umadžarskim školama i zadojena bilamadžarskimduhom.Rodoljubivi pojedin-ci,kojisuindividualnobili jakinisupod-legli uticajuMadžarstva, nisu ipak bili ustanjudaparališuuticajdržave,kojajepo-moćuškoleicrkve,vojskeiadministraci-je isvihdrugihoblastisuzbijalaunaroduisrpskoihrvatskoime.Dasubunjevačkiučiteljiipopovi,kaoštosuonipoSlavoni-ji,školovanibiliuZagrebu,davnobiBu-njevciprihvatiliimehrvatsko«.BavioseiistraživanjimaosamozvanomcaruJovanuNenadutejebiočlanakcijskogaodborazaproslavučetiristoteobljetnicenjegovesmr-tiipodizanjespomenika1927.,kojemujepredsjednik bio Mijo Mandić. Spomenikautora Pavla Palavičinija postavljen je uzvelikupompuiunazočnostiprorežimskih
IVIĆ
89
lokalnih i državnih dužnosnika, a izdanaje ibrošuricaSpo me ni ca na Ca ra Jo va na Nenada subotičkog 15271927., kojoj jedoprinos dao i Ivić. Spomenik je srušen1941. nakon ulaskamadžarskih postrojbau Suboticu, a ponovno je, uz protivljenjegradskih vlasti, postavljen na središnjemgradskomtrguuvrijemeratauHrvatskojujesen1991. Na političkom planu bio je jedan odvođaNarodneradikalnestrankeuSuboti-ci. Pripadao tzv. protićevcima, političkojstrujiradikalakojajekritiziralaNikoluPa-šića.Nalokalnojpolitičkojpozornicioštri-ca njegovepolitičkenesnošljivosti bila jeusmjerena prema Bunjevcima koji nisuslijedili smjernice izBeograda,ponajprijeonimavezanimauzNe ven,klerikalcimatesvimakojisubiliprohrvatskiorijentirani.Bio je inicijator za pokretanje subotičko-ga radikalskoga listaBačvanin 1921. kaozajedničkoga organa Narodne radikalne iZemljodilskestrankeuSubotici.Tajjelistdjelovaonaagitacijidoparlamentarnihiz-bora 1923., kad je prestao izlaziti.Bio jei jedan je od osnivača »patriotske udrugenacionalnih i kulturnih radnika« Se ver na zve zda 1928.,izčijegjemiljeapokrenutisubotički dnevni list Ju go slo ven ski dnev-nik. Surađivao se i s novosadskim listomDan,kojijeod1935.bionastavakJu go slo-ven skog dnev ni ka.Odabranadjela:Se o ba Sr ba u Hr vat sku i Sla vo ni-ju,prilog ispitivanjusrpskeprošlosti tokom18. i17.veka,SremskiKarlovci,1909;Austri ja pre ma ustankuSrbapodMilošemObrenovićem,Zagreb,1917; O srpskom i hrvatskom imenu, Beograd,1922;KratkaistorijaVojvodine,1-2,u:Književnise ver,1,2/1925,Subotica;Isto ri ja Sr ba u Voj vo di-ni.Odnajstarijih vremenadoosnivanjapotiškopomoriške granice (1703),Novi Sad 1929;Spi si bečkih arhiva o Prvom srpskom ustanku, 1-11,Beograd, 1935-1977; Potpuna bibliografija u:A.Vasić,BibliografijaradovadrAlekseIvića,Istraživa nja,10,NoviSad,1983.
Lit.:MalaEnciklopedijaProsveta–OpštaEnciklo pe di ja, 1,Beograd 1959;En ci klo pe di ja Ju go-sla vi je,4,Zagreb,1960;B.Duranci,V.GabrićPo-čuča,Jav ni spo me ni ci Op šti ne Su bo ti ca, Su bo ti ca, 2001;G.Kiss,E.Bažan,K.Čeliković,Subotičkabibliografija19181944,III/1,Subotica,2003;E.
Bažant,N.BašićPalković,Književnisever(19251935) :Bibliografija,Beograd,1999;Srp ski bi o-grafskirečnik,4,NoviSad,2009.
S.Mačković
IVIĆ,Blaško(Subotica,9.II.1920.–Za-greb, 17. IX. 1994.), agronom, pisac. Sinje Stipana, gradskoga bilježnika, poslijeravnatelja staračkogadoma, i Jelene, rođ.Moravčik.Osnovnuškolu igimnazijuza-vršiojeurodnomgradu.Uknjiževnostisejaviokao srednjoškolacpišućinovele, cr-tice ipučke igrokaze,prilogeonarodnimobičajimaiplesovimatepjesmenabunje-vačkojikavici,kojejeobjavljivaouObi te-lji, Klasjunašihravni, Re dar stvu, Subotičkoj Da ni ci i Bunjevačkomžackalu.Nakongimnazije1939.odlazinastudijuZagreb,gdje jediplomirao1947.naPoljoprivred-
no-šumarskomfakultetu.Zavrijemestudi-jabiojeaktivanuDruštvubačkihHrvata. Nakon rata zaposlio se na Paliću uGradskojekonomiji,apočetkom1946.oti-šaojeuZagrebnaspecijalizacijuiusavr-šavanje.Ujesen1947.premještenjeuZa-vodzavoćarstvoipreraduvoćauČačku.Zbog izvrsnoga poznavanje madžarskogajezikaujesen1948.vratioseuSuboticutejepostaonajprijenastavnikom,aposlijeiprofesoromusrednjojpoljoprivrednojško-li.God.1950.imenovanjenjezinimravna-teljem.Kad je 1951. škola premještena uSombor, postavljen je za direktora Poljo-privredneškoleuRumi,alikakonijepri-hvatiopostavljenje,premještenjezaupra-vitelja seljačke radne zadruge na Paliću.Nakon šestmjeseci prešao jeuPovjeren-stvozapoljoprivreduišumarstvouSubo-tici,a1957.postaojerepubličkiinspektorza kontrolu voćnoga i sadnogamaterijalai sjemenske robe u Subotici. God. 1958.postaojenačelnikomTajništvazapoljopri-vreduišumarstvokotaraSubotica,a1961.
Blaško Ivić
IVIĆ
90
generalnim direktorom Poljoprivrednogakombinata Palić. U Privrednoj komori uSuboticiradiojeod1963.,anakonnjezi-na ukidanja 1967. bio je stručni suradnikZavodazaekonomikuiprivrednirazvojuSubotici, poslije savjetnik EkonomskogainstitutapriEkonomskomfakultetuuSu-boticidoumirovljenja1981. Cijeliježivotradioupoljoprivredi.Od1945.do1986.održaojeoko1450preda-vanjaspodručjavoćarstva,vinogradarstvaipreradevoćaigrožđa,aoko300ihseod-nosilonaratarstvoivrtlarstvo.PredavanjasubilanahrvatskomimadžarskomjezikuuSuboticiiokolici,uZagrebu,Splitu,Ma-riboru,Peći,naotokuBračuidrugdje.Kaopredavači izlagačsudjelovaojenaSvjet-skom savjetovanju Organizacije Ujedi-njenihnarodazaprehranu ipoljoprivredu(FAO)1964.uBudimpeštistemomVoćar-stvo u Jugoslaviji.Također u organizacijiFAO-aodržaojepredavanjeuBratislavinatemuApo plek si ja ma re li ce 1966., a 1968. u SuboticijebioglavniorganizatorMeđuna-rodnogasimpozijaomarelicitepredavačstemomIstraživanjauzročnikaiekonomskašte ta od pri je vre me nog iz u mi ra nja sta bla marelice na Subotičkohorgoškoj pješčari1950.68..Objaviojevišeod800članakaistručnihradovaunovinamaičasopisima(Hrvatska riječ, Subotičke novine, Agro-nom ski gla snik, No vi pri vred nik, Bil ten Po-ljo do bra, Magyar szó, Föld Népe, 7Nap, Go spo dar ski list, Agrotehničar, Vojvođanski po ljo pri vred nik, Žig i dr.). Podigao jevišeod40rasadnikaivoćnjakateprovodioeksperimenteskemijskimsredstvima. UmladostijebionogometašNKBačka 1936.-39,a1971.i1972.članIzvršnogavi-jećaNKBačkateglavniiodgovorniured-nikSportskoglistaFKBačke1970.-72.ZazaslugezarazvojklubadobiojeZlatnupla-ketu u povodu70. obljetnice njegova po-stojanja1971.Važanjeinjegovsakupljač-kiradnapodručjubunjevačkeonomastikePrezimenabačkihHrvataBunjevacauSubo ti ci i oko li ni (SubotičkaDanica:Kalendarza1993.,Subotica,1992,138-145.). SMartinomBruckomdobiojenovčanunagraduzapatentiranjekemijskihsredstva
zasuzbijanjeperonosporenavinovoj loziBru ma cin 1961. Dobitnik je ListopadskenagradegradaSuboticezapodručjepoljo-privredeza1968.iPoveljeSavezneskup-štineinženjeraitehničara1981.IakonikadnijebiočlanSavezakomunista,odlikovanjeOrdenomradasasrebrnimvijencemzapostignute uspjehe u radu od važnosti zanapredakJugoslavije1986. IzobiteljskihrazlogapreselioseuZa-greb1989.Pokopanjeuobiteljskojgrobni-ciuBjelovaru.Djela:Priručnikzaštitebilja(suautorS.Mihajlo-vić),Subotica,1954;Zaštitavoćakaivinoveloze (suautoriS.MihajlovićiT.Tili),Subotica,1968;Opa sno sti i za šti ta zdra vlja u po ljo pri vre di (sua-utorI.Rudinskiidr.),Zagreb–NoviSad,1984.
Lit.:M. Evetović,Kulturna povijest bunjevačkihi šokačkih Hrvata (rukopis); J. Andrić, DruštvobačkihHrvata,u:Klasjenašihravni,1/1942,Za-greb;Našisuradnici,u:Klasjenašihravni,Zagreb,1944; Hr vat ski bi o graf ski lek si kon, 6, Zagreb,2005.
M.Ivić
IVIĆ,Pavle(Beograd,1.XI.1924.–Be-ograd,19.IX.1999.),srpskijezikoslovac.Sin je povjesničaraAlekse Ivića te je ti-jekom1930-ih,uvrijemedokmu jeotacpredavaonamjesnomPravnomfakultetu,živiouSubotici.NabeogradskomFilolo-škomfakultetudiplomiraoje1949.,adok-torirao1953.Od1949.radiojeuInstitutuza srpski jezik u Beogradu, od 1954. naFilozofskom fakultetu u Novom Sadu, a1972.-75.naFilološkomfakultetuuBeo-gradu.BioječlanSrpskeakademijeznano-stiiumjetnosti(dopisniod1972.,redovitiod 1978.) te još sedam akademija: ruske,američke, austrijske, poljske, makedon-ske,slovenskeinorveške.Držaojepreda-vanja na šezdesetak sveučilišta u Europi,Americi, Aziji i Australiji te sudjelovaou radumnogihmeđunarodnih jezikoslov-nih društava. Bio je glavni urednik časo-pisaZbornikMatice srpske za filologiju ilin gvi sti ku, Ono ma to lo ški pri lo zi i Srp ski di ja lek to lo ški zbor nik teosnivačiurednikčasopisaPriloziproučavanjujezika. Ba vio se slavenskom, srednjojužnoslavenskom isrpskom dijalektologijom, srpskom jezič-
IVIĆ
91
nompoviješću i poredbenom slavenskomgramatikom. Kao jedan od najcjenjenijihsvjetskihslavista,obilježio jesrpsko jezi-koslovljedrugepolovineXX.st.,anjegovje prinos bio osobito važan na područjudijalektologije. U srednjojužnoslavenskudijalektologiju uveo je strukturalističkumetodologiju i isticao važnost terenskogarada,asudjelovaojeiuizradiopćeslaven-skogaieuropskogalingvističkogaatlasa. Isprva je imao umjerena stajališta osrpsko-hrvatskim jezičnim odnosima, nood kraja 1960-ih postupno je prihvaćaoideje bliskeKaradžićevu »jezičnomu srp-stvu«.Unjegovim radovima to seogledaponajprijeunačinunakojirelativnukrono-logiju fonoloških imorfoloških promjenatestrukturnaobilježjanarječjaidijalekatapovezujesasuvremenimetničkiminacio-nalnimafilijacijama,prenaglašavajući,pri-mjerice, strukturnu igenetskupovezanostkajkavskoga sa slovenskim dijalektima, aumanjujućipovezanosttorlačkogasbugar-skima i makedonskima. Izbjegavao je uzto uporabu etnonima Hrvat za »štokavcekatolike«. Početkom1990-ih bio je jedanodosnivačaudrugeSrp ski sa bor»zašire-njeistineoSrbimauodcepljenimkrajevi-ma«, no potkraj života svoja je radikalnastajalištarevidirao.Primjerice,uposmrtnoobjavljenomraduSrpskidijalektiinjihovaklasifikacija(2009.)ističekakosesrpskimdijalektimamogu smatrati samooni koji-magovore»populacijekojesvojgovorna-zivajusrpskim«. IzperspektivepodunavskihHrvataIvićjezanimljivponajprijezbogsvojegačlan-ka»Tragpromenelnakrajuslogauaugo-vorubačkihBunjevaca«(Zbor nik raz prav izslovanskegajezikoslovja.TinetuLogarjuob se dam de set tlet ni ci,Ljubljana,1989),ukojemsebaviimenicomdužijanca.Navodikakojeonanastalaodoblikadožel+nica, pričemujezapravorijetkapotvrdatogadal na kraju sloga u bunjevačkimgovorimanije davalo samo o (ra dio, ra di la), negoi a (ra di ja, ra di la),što je inačekarakteri-stičnozaštokavske,aliičakavskegovoreuDalmaciji.Polazećiod te interpretacije,Sekulićjeposlijenajednaknačintumačioi
imeniceuz li van ca i pri di kan ca.Ivićjekto-mu,skupasAleksandromMladenovićem,u Zborniku Matice srpske za filologiju ilin gvi sti ku (3/1960) objavio dijalektalnizapis»Vinčanje«premasnimcinačinjenojuSubotici,soznačenimnaglascimaispe-cifičnomfonetskomvrijednošćupojedinihglasova.Djela: O govoru Galipoljskih Srba (Beograd,1957), Die serbokroatischeDialekte: Ihre Struktur und Entwiklung. I. Allgemeines und die štokavischeDialektgruppe, (Hague-Paris,1958,srp-ski prijevod: SremskiKarlovci-Novi Sad, 1994),O Vukovom Rječniku iz 1818. godine (Beograd,1966), Srp ski na rod i nje gov je zik(Beograd,1971,2001), Word and Sen ten ce Pro sody in Ser boc ro-a tian, (CambridgeMA,1986, suautor I.Lehiste,srpski prijevod: Srijemski Karlovci-Novi Sad,1996), O je zi ku ne ka da šnjem i sa da šnjem (Beo-grad,1990),OVukuKaradžiću (Beograd,1991),Pre gled isto ri je srp skog je zi ka (Beograd, 1998),Srpski dijalekti i njihova klasifikacija (SremskiKarlovci-NoviSad,2009).
Lit.: S. Remetić, Academician Pavle Ivić, Fac-ta Uni ver si ta tis: Lin gu i stics and Li te ra tu re, 2 (6),Niš,1999;Hr vat ska en ci klo pe di ja5,Zagreb,2003; Srpska porodična enciklopedija 10, Beo-grad,2007.
P.Vuković
IVIĆ,Šime(Subotica,9.VIII.1834.–Su-botica,28.II.1903.),pučkipjesnik.SinjeIvanaiKlare,rođ.Nimčević.Radiojeispr-vakaopodvornikuPučkojkasini,aposlijejebiocestar.Seljačkogajepodrijetla,nijebioškolovanijedvajenaučiopisati,alijeznaosročitiveseleišaljivepjesmeonarod-nimprilikamaugraduinaselu.Biojevr-
Pisma Gospi Judskoj, Subotica, 1877.
IVIĆ
92
stanpjevačbunjevačkihgroktalica.Utkaojeusvojedeseterceljudeidogađajeizpo-litičkoga života Subotice (Ve se le pi sme i događaji), a pisao je i pjesme nabožnogakaraktera(Pi sma Go spi Jud skoj, Pi sma na slavuBožijuodSvetogGjurgjamučenikai patrona vire krstjanske katholičanske). Dobrojeosjećaoduhnarodabudućidaje»uvijekbioudruštvunaroda«.Autorješa-ljivogaigrokazaSkupštinanaćoši.Surađi-vao je u somborskom listuBu nje vac (10. II. 1882.), u Ne ve nu (1/1890.),Subotičkimno vi na ma, Danici ili bunjevačkošokačkom ka len da ru (1889.).Pjesmejeizdavaoikaozbirkeuoblikubrošuratekaopojedi-načnaizdanjaodjednogalista.Djela:Na rod ne pi sme,Subotica,1885;Ve se le pi-smeidogađaji, Su bo ti ca, 1891.
Lit.:P.Pekić,Po vi jest Hr va ta u Voj vo di ni,Zagreb,1930; I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibli-ografija : Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkihHrvata,Rad JA ZU, 355, Zagreb, 1969;G.Kikić,AntologijapoezijebunjevačkihHrvata, Zagreb, 1971; I. Szentgyörgyi, E. Bažant, Su bo-tičkabibliografija18701918,NoviSad-Subotica,1993;M.Cindori-Šinković,E.Bažant,Ne ven : Za-bavnopoučnimisečnikzaBunjevceiŠokce18841914:Bibliografija,Beograd-Subotica,2008;M.Evetović,Kul tur na po vi jest Bu nje va ca i Šo ka ca, Su bo ti ca, 2010.
E.Bažant
IVKOVIĆ,Bela(Subotica,14.X.1939.),odvjetnik, društveni djelatnik. Sin je Pe-traiJustine,rođ.Matković.Osnovnuško-lu završio je u rodnomgradu, aKlasičnunadbiskupsku gimnaziju u Zagrebu.God.1963. zaposlio se u subotičkom Zavoduzasocijalnoosiguranje,aod1973. radiuSIZ-uzakomunalnedjelatnosti.UzradjezavršioVišuupravnu školuuNovomSa-du1965.,anadislociranomodjeluniškogaPravnoga fakulteta u Subotici diplomiraoje1972.OdvjetničkiureduSuboticiotvo-rioje1978.iunjemujeradiodoodlaskaumirovinu2008. Osim što je radio u struci, angažiraoseuradukulturnihinstitucijaipolitičkomdjelovanju.Bio je član Inicijativnoga od-bora za osnivanje HKUD-a Bunjevačkoko lo1969.iposlijejedanodosnivačaDru-
štva.BiojepredsjednikBunjevačkogakola 1991.-2003. te jedaovelikprinos širenjuaktivnostiDruštva,obnoviradaiosnivanjunovihsekcija.Obavljaojetudužnostuiz-nimno teškimvremenimazavojvođanskeHrvate,aosobitojevažnanjegovaulogauvraćanjuhrvatskogakarakteraDruštvu,štoje1995.rezultiralonjegovimpreimenova-njemuHrvatskikulturnicentar.Biojepo-sebno angažiran u organiziranjuVelikogaprelaiDužijancekaomanifestacijaHKC-aBunjevačkogakolakojesuprerasleunaj-masovnijekulturnepriredbeHrvatauBač-koj. Jedan je od osnivača Demokratsko-gasavezaHrvatauVojvodini iHrvatsko-ga narodnoga saveza.Unekoliko navratabio vijećnik u SkupštiniOpćine Subotica(1969.-74.,2000.-04.ispredHNS-a)tevi-jećnikprvogasazivaHrvatskoganacional-nogavijeća. Osnivač je iHrvatskogaakademskogadruštvateKatoličkogainstitutazakulturu,povijest i duhovnost Ivan Antunović. Bio je član Hrvatskoga svjetskoga kongresa1992.-2004.Zasvojjerad2008.dobiopri-znanjePro Ur beSkupštineGradaSuboti-ce.Lit.:Žig, br. 14, Subotica, 1995;Hrvatska riječ, br. 285, Subotica, 2008;Dodjela zvanjaPočasnigrađaninGradaSuboticaiPriznanja»ProUrbe«, brošura,Subotica,2008.
T.Žigmanov
IVKOVIĆ, Gustav – Gustika (Suboti-ca,5.XI.1910.–Ljubljana,23.II.2003.),atletski trener i sportski djelatnik. Sin jeMije iKolete, rođ.Vizin.Bio ječlanSu-botičkoga lakoatletskoga kluba (SLAK).NaprvenstvuSrbije1939.osvojiojeprvomjestona1500m.Nakonratadjelovaojekaoatletskitrenerisportskiidruštvenidje-latnik.JedanjeodosnivačaFiskulturnogaomladinskoga sportskoga društvaSpar tak uSubotici1945.,kojejeodmahimaloila-koatletskusekciju.Kao trenerdjelovao jeu AK Spar tak, AK Slo ga-Voj vo di na (No vi Sad),AKZrin ski (Petrovaradin),AKMa-rathon (Sombor), AK Mla dost (Odžaci),AK Bra nik (Maribor), AK Dra va (Ptuj),AK Olim pi ja (Ljubljana) i AK Slo van
IVKOVIĆ
93
(Ljubljana).Kaovelikpropagator atletikeu sredinama u kojima je djelovao, zaslu-žanjezarazvojmnogihklubovaistvaranjevrhunskih atletičara. Kroz njegovu ško-lu atletike prošlo je više od 100.000 dje-ce.Oko150atletičara iatletičarkikoje jetreniraoosvojilojeodličjanaprvenstvimaJugoslavijeiBalkana,njihvišeod50osvo-jilojenaslovdržavnogprvaka,asrušilisu24državna rekorda.Odgojio je25držav-nih reprezentativaca,ameđunajistaknuti-jimsportašimakojejetreniraoizdvajajuseMargaŠandorkić (Subotica),AnaSunarić(Sombor), Stevan Gromilović (Sombor),Franc Gluk (Maribor), Miloš Mele (Lju-bljana)idr.
Kao atletski i društveni djelatnik oba-vljao jemnoge istaknute dužnosti.Bio jedopredsjednik Atletskoga saveza Srbije,prvi predsjednik Atletskoga odbora APVojvodine, dopredsjednik gimnastičke or-ganizacijeAPVojvodine,prvipredsjednikPokrajinskoga odbora narodne tehnike,dopredsjednik Saveza sportova Vojvodi-ne,članKomisijezatjelesniodgojpriIz-vršnomvijećuVojvodine,prvipredsjednikAK Slo ga-Voj vo di naidr.Baviosesaatlet-skomstatistikom,asvojejeradoveobjaviounekolikoprigodnihpublikacija. Dobitnik je Zlatnih plaketa Atletskogsaveza Jugoslavije iAtletskog saveza Sr-bije. Nakon odlaska u mirovinu ostao ježivjeti u Ljubljani, nedaleko od stadionaŠiška.Izvori:OsobnaarhivapovjesničaraatletikeLjubi-šeGajićaizJagodine.
Lit.: Jugoslavenska atletika 19211971, Beograd1971, Sport ski lek si kon,Zagreb,1984;M.Brustu-lov, SportuSubotici19441984, Su bo ti ca, 1984.
E.Hemar
IVKOVIĆ,Josip(Su bo ti ca, 6. II. 1950.), hokejašnatravi,treneruhokejunatraviitenisu. Sin je Petra, zaslužnoga sportsko-gadjelatnika,imajkeRozalije,rođ.Dózsa.Osnovnuškolutesrednjuivišuugostitelj-skuzavršio jeuSubotici.Sportomsepo-čeobaviti1963.uSportskomdruštvuElek-tro voj vo di na izSuboticekaonogometaš ihokejašna travi.Bio je članHKElek tro-voj vo di na,koji je1972.osvojiodvostrukitrofej–prvenstvodržaveiKupJugoslavi-je, zbogčega jeklub tegodineproglašennajboljimsportskimkolektivomuSuboti-ci.Nakon povratka s vojne službe kratkovrijemenastupazaHKElek tro voj vo di naizNovogSada,a1974.prelaziuHKSu bo ti-čankauSubotici,gdjejeistodobnoigračitrener.Republičkisudacuhokejunatravipostaoje1975.God.1980.otišaojeuSRNjemačku, gdje jedo1990. igrao zaHo-kejskiklubHornizBremena.Umeđuvre-menu je uNjemačkoj završio i trenerskuškolu,stekaojemeđunarodnulicencijutre-neratejeradiokaotreneruhokejunatraviitenisu.Od1990.do2006.treniraojeklubzakojijeprijenastupao. Igrajući za najbolje hokejske kluboveutadašnjojdržavi–Elek tro voj vo di nu i Su-botičanku izSubotice–osvojiojenekoli-koputanaslovdržavnogaprvakatejebiopobjednikKupaJugoslavije.VećkaomladigračsHKElek tro voj vo di nanameđurepu-bličkomprvenstvudvajeputaosvajaona-slovjuniorskogaprvakaJugoslavije–1968.uZagrebui1969.uSubotici,a1970.dru-gomjestoizazagrebačkogaHKTrešnjevka.Kaočlanistemomčadibiojesudionikmnogihmeđunarodnih turnira – 1968. nameđunarodnom turniru u Bad Homburgu(SRNjemačka) osvojili su drugomjesto,1969.uPiešťanyma(Čehoslovačka)igralisuneodlučenosreprezentacijomČehoslo-vačke,anameđunarodnomturniruuJele-niojGóri (Poljska) iste godinenadmoćnosuosvojiliprvomjesto.Udomaćemprven-stvu u sezoni 1971./72., kada jeElek tro-voj vo di naosvojiladvostrukukrunu,biojenajboljistrijelacprvenstvas11pogodaka.KaoigračitreneruHKSubotičankaosvo-jiojeprvenstvodržave1974.,1976.,1978.,
Gustav Ivković
IVKOVIĆ
94
1980., aKup Jugoslavije zaredom 1974.-80.Uvrijemeaktivnogaigranjahokejabiojemeđunajboljimeuropskimigračima.
Nastupaojezaomladinskureprezenta-cijuJugoslavije9puta,azaseniorsku110.BioječlanreprezentacijeJugoslavijekojaje 1979. osvojila zlatnumedalju naVIII.mediteranskim igrama u Splitu. Kao vr-hunski i zaslužni sportaš izabran je2000.među 100 najboljih sportaša grada Subo-tice u sklopu manifestacije 100 sportovau 100 godina. Nakon završetka sportskekarijereuSRNjemačkoj2006.vratioseuSuboticu,gdjejeuSrpskomšoruizgradioPark spor to va,kojivodikaoprivatnipodu-zetnik.Lit.:18761971Elektrovojvodina:Suboticatrans:95, Subotica,1972;SportuSubotici19441984, Subotica,1984;KlubhokejanatraviElektrovojvodinaSubotica19491999:50godinapostojanja, Su bo ti ca, 1999.
P.Skenderović
IVKOVIĆ, Luka (Ivković Ivandekić) (Subotica,1.IX.1935.–Subotica,30.III.1998.),novinar.Sin jeAntuna iAntonije,rođ.Šarčević.Osnovnu školu igimnazijuzavršiojeuSubotici.Prijenegoštosepo-čeobavitinovinarstvom,radiojenekovri-jemeuSlužbidržavnesigurnostiuSuboti-ci. Isprva jepočeopisatinovinskečlankezaSubotičkenovine,apokraj1960-ihgo-dinaangažiranjezabeogradskidnevnilistPo li ti kakaostalnidopisnikizSubotice,štojeradiosvedosredine1990-ihgodina.Unovinskim izvješćimazastupao je tezudaBunjevci nepripadajuhrvatskomunarod-nomukorpusu.Lit.:N.Zelić,HrvatskoproljećeibačkiHrvati,Su-bo ti ca, 2009.
G.Bačlija
IVKOVIĆ,Petar(Su bo ti ca, 17. VI. 1924. –Subotica, 18. IV.1998.), sportaš, trenerzahokejnatravi,sportskidjelatnik.SinjeJosipa i Kriste, rođ. Gaković. Osnovnu isrednjuobrtničkuškoluzavršiojeuSubo-tici.Kaomladićuključioseupolitičkiži-votutravnju1944.sudjelujućiuosnivanjuGradskoga komiteta SKOJ-a u Subotici.Nakon Drugoga svjetskoga rata zaposlioseusubotičkojelektričnojcentrali,gdjejeradiokaošefopćegasektora.Uzradjeza-vršioVišuupravnuškoluiPravnifakultetuNovomSadu. Snekolicinommladihkolega1948.or-ganiziraojesportskiživotupoduzećutejeosnovao Sportsko društvo Di na mo, kojejevećsljedećegodinepromijenilonazivuSD ElektričnacentralaSubotica.Biojepr-vitajnikkluba,apredsjednikjebioJánosFranzer.Utojevrijemekaonogometašbiostandardni prvotimacNKElektrična centra la.Ujesen1949.biojeglavniinicijatorosnivanjaprvogasubotičkogaklubauho-kejunatraviElektričnacentrala.Odtadapado1966.aktivno igrahokejna traviuElektričnoj centrali (poslijeElek tro voj vo-di ni) i član je momčadi koje su osvajaleprvenstvaSrbije1950-ihgodina te1963.-66.,tedrugomjestonasaveznomnatjeca-nju1952.God.1953.imaojedvanastupazareprezentacijuJugoslavije.Kadajezbogmasovnosti toga sporta utemeljen (1950.)Savez hokejskih klubova na travi Srbi-je, izabran je za prvoga predsjednika. Zapredsjednika jugoslavenskoga hokejskogasavezaizabranje1963.,obnašajućitudu-žnostnekolikomandata. Od 1966. posvećuje se trenerskomupozivutejekaostručnivoditeljuElek tro-voj vo di ni ostao do 1972., kad jemomčadosvojilanaslovdržavnogaprvakaiKupJu-goslavije,zaštojebiojedanodnajzaslužni-jih.UHKSubotičankaprešaoje1973.ido1980. radio jeunjemukao trener imena-džer.Osvojiosesnjimnekolikoputanaslovjugoslavenskihprvaka–1974.,1976.,1978.i 1980., aKup Jugoslavije 1973.-80.U toje vrijeme u Kupu europskih prvaka HKSubotičankabiosudionikfinalnihturnirauFrankfurtu1975.iLondonu1977.tedoma-ćinkvalifikacijskihturnira1975.i1979.
Josip Ivković
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
95
Imao je licenciju republičkoga, save-znoga imeđunarodnoga suca zahokejnatravi.Biojeiizbornikseniorskereprezen-
tacije Jugoslavije 1977.-81., s kojom jeosvojio zlatno odličje na MediteranskimigramauSplitu1979.Pokopanjenasubo-tičkomBajskomgroblju.Lit.:18761971Elektrovojvodina:Suboticatrans:75, Subotica,1972;SportuSubotici19441984, Subotica, 1984; Fud bal ski klub »Elek tro voj vo di-na«19251995.,ur.M.Brustulov,Subotica,1995:Klub hokeja na travi Elektrovojvodina Subotica19491999:50godinapostojanja, Su bo ti ca, 1999.
P.Skenderović
IVKOVIĆIVANDEKIĆ,Ivan (Su bo ti ca, 26.V.1882.–Subotica,6.XI.1968.),ge-odetski inženjer, političar. SinAmbrozija–BozeiMarije,rođ.Pertić,bratpolitiča-raMirka.Nakonzavršenegimnazije1901.upisaosenaTehničkifakultetuBudimpe-šti.Diplomiraojeurujnu1905.tejepostaoinženjeromgeodezije i arhitekture.Bio jeaktivanujavnomkulturnomživotuiprijePrvogasvjetskogaratapajepriosnivanjuPjevačkoga i tamburaškogadruštva 1912. izabran za dopredsjednika. Kao vojnikhonvedskogapukaizOsijekazarobljenje1915.naruskombojištu. U vrijeme raspada Austro-Ugarskes bratom Mirkom bio je član Bunjevač-ko-srpskoga narodnoga odbora u Subo-tici, osnovanoga 10. XI. 1918. u kavaniHun ga ria (donedavno zgrada kinaLif ka), abio je i član subotičkoga izlasanstvanasamoproklamiranojVelikojnarodnojskup-štini u Novom Sadu 25. XI. 1918., kojajeproglasilaodcjepljenjeodUgarske.Odstudenoga1918.,spotiskivanjemMadžarasvlastiuSubotici,počinjeinjegovuspon
kao političara. U prvom sastavu civilnegradskeizvršnevlasti–senatu,osnovanom19. XI. 1918. godine, kratkotrajno (četiridana)bio jenapoložajuvelikogakapeta-na(prvičovjekgradskepolicije),aod24.XI.nastavio je raditinamjestimakojasuodgovarala njegovoj struci – kao tehnič-kisavjetnik,aod20.III.1920.kaoglavnigradskimjernik.Tujefunkcijuobnašaodo30.IV.1920.Stihpozicija,nakojejemo-gaodoćisamozahvaljujućisnažnojpolitič-kojpotporikojujeuživao,sudjelovaojeuključnom procesu koji je bio osmišljen uBeograduradipromjenegospodarskeslikenovostečenihpodručja–uagrarnojreformiikolonizaciji,pajetakood1919.članKo-misijezapripremuagrarnereforme. Politički angažman počeo je uBunje-vačko-šokačkoj stranci (BŠS), a poslijeje djelovao u Hrvatskoj seljačkoj stranci(HSS). U kotarskom ogranku subotičko-gaHSS-aobnašaojevišedužnosti.Biojepotpredsjednik organizacije za subotičkiI.gradskikrug,pokretaojeogrankeuSu-botici i okolici te održavaomnogobrojneagitacijske skupštine. Na parlamentarnimizborimaurujnu1927.biojenositeljlistezakotarKanjižu.NakonpopuštanjastegaŠestosiječanjskediktature i obnoveparla-mentarnogaživotaoktroiranjemUstavaiz1931.sbratomIvanomdjelovaojeuvla-dinoj Jugoslavenskoj radikalnoj seljačkojdemokraciji (poslije preimenovanoj u Ju-goslovensku nacionalnu stranku), a zatimiuJugoslavenskojradikalnojzajednici. To je bio preduvjet da dospije na po-ložaj prvoga čovjeka u gradu, pa je du-žnost gradonačelnika obnašao 1933.-34.,odnosno, kako se funkcija poslije zvala,predsjednikaopćine1934.-38.Time je tajpoložajuspiozadržatinajdužeodsvihgra-donačelnikaumeđuraću,budućidajesvegradske dužnosnike tada postavljala sre-dišnjavlast.Iznimkasezbilasamo1927.,kada su održani jedini lokalni izbori zagradske predstavnike. Funkciju je predao18.XI.1938.MarkuJuriću,azapokazanulojalnostbeogradskesugavlastiistegodi-neimenovalezavijećnikauBanovinskomvijeću Dunavske banovine i senatora, tj.
Petar Ivković
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
96
članagornjegadomajugoslavenskogapar-lamenta. Bio je urednik tjednika Slo ga (poslijeNa rod na slo ga), koji je pokrenut 17. XI.1932. kao sredstvo propagande u svrhusnaženjapolitičkogapoložajabraće IvanaiMirkaIvkovićaIvandekića,alijelistpre-staoizlazitivećsljedećegodine. Kao pripremu predizbornih političkihborba, koje su dovele do petosvibanjskihparlamentarnihizbora1935.,braćaIvande-kić sudjelujuupokretanjuiaktivnomure-đivanju subotičkog tjednikaGlas na ro da, stranačkoga glasila desničarske dvorskeJugoslavenske nacionalne stranke (JNS).Unjemusutekstovipisanilatinicom,eka-
vicom, ikavicom, katkad i jekavicom, či-me se, kao i pojavljivanjemprvoga brojaupravo na Badnju večer u petak 24.XII.1933.godine–demonstriralajasnaorijen-tacijanadomaćebunjevačkostanovništvo.Zadnji se broj pojavio 3.V. 1935. BraćaIvandekić stavila su ga u funkciju propa-gande i agitacije ne bi li zadržali i učvr-stilivlast iključnepolitičkepozicijekojesutadadržali–Ivankaogradonačelnik,aMirkokaozastupnikunarodnojskupštini(donjemdomujugoslavenskogaparlamen-ta).Uspjehjebiodjelomičan:Ivanseodr-
žaonafunkcijigradonačelnika(poslijekaopredsjednikopćine),nakojugajepostavilasredišnjavlast,dokjeMirkanaglasovanjuzanarodnezastupnike5.V.1935.pobije-dioprotukandidatJosipVukovićĐido. Bio je nazočan na osnivačkom skupuMatice subotičke14. I. 1934.Obnašao jeviševodećihfunkcijaugradskimstručnimi kulturnim udrugama, primjerice 1922.biojenačelusubotičkepodružniceUdru-ženja jugoslavenskih inženjera i arhiteka-ta, 1927. starješina Hrvatskoga sokola, a1933.počasnipredsjednikDobrotvornogavatrogasnogadruštva. Vrijediojezadobrosituiranogagrađa-nina,budućida jebiovlasniknekretnina,kuće,zemlje,aliidionicaunekolikosubo-tičkih tvrtki (Hrvatskaštedionicad.d., In-dustrijaželjeznognamještajaimetalad.d., Korzobioskopd.d.).Izvori: Historijski arhiv Subotica, F:047. F:47 I65/1919,F:47.III138/1923.
Lit.: Ne ven, Subotica, 36, 48, 50/1926, 35, 47,50/1927;P.Pekić,Po vi jest Hr va ta u Voj vo di ni od najstarijihvremenado1929.godine, Zagreb,1930;T.Kolozsi,Szabadkaisajtó(19191945),Újvidék,1979;D.Popov,SrpskaštampauVojvodini19181941,NoviSad,1983;S.Mačković,Suboticaibu-njevačkigradonačelnici (1918-1941),1-2,Bu nje-vačke no vi ne,5,6,Subotica,1999;J.Temunović,Subotičkamatica,Subotica,2002;R.Skenderović,BlaškoRajićiHrvatskaseljačkastranka–različi-ti koncepti nacionalnog identiteta bačkihHrvata,Dijalogpovjesničaraistoričara8,Zadar26.28.rujna2003.,Zagreb,2004;K.Bušić,Odjeciuspo-staveBanovineHrvatske u hrvatsko-bunjevačkojjavnosti,Društvena istraživanja: časopis za općadruštvenapitanja,Zagreb,4-5/2005;M.Bara,SomborskadeklaracijainjezinoznačenjezabačkeHrvate,Časopiszasuvremenupovijest,3/2006;M.Bara,T.Žigmanov,Hr va ti u Voj vo di ni u po vi je sti i sadašnjosti:osnovnečinjenice,Subotica,2009;M.Evetović,KulturnapovijestbunjevačkihišokačkihHr va ta, Su bo ti ca, 2010.
S.Mačković
IVKOVIĆIVANDEKIĆ,Ivan(Bajmok,20.VII.1965.),filmskiifotoamater.SinjeMarka i Jelene, rođ. Buljovčić. OsnovnuškoluzavršiojeuBajmoku,asrednjustro-jarskuškoluuSubotici.MeđuosnivačimajeDemokratskogasavezaHrvatauVojvo-
IvanIvkovićIvandekić(desno) sMilanomStojadinovićem
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
97
dini1990.Snimanjemamaterskihigranihidokumentarnihfilmovaivideatefotografi-japočeoseintenzivnijebavitinakon2000.Snimioješestkratkihigranihfilmova(Kla-pim2003.,Bubuš2004.,Kanikula 2005.,Jazz pod Dudom 2005., Steščano vrime2007. i Molitva za Magdalenu 2007.) tedevet dokumentarnih filmova (Klapljenjatavankuckiklapljenja2005.,Umaglikla-pljenja 2005., Zlatne papuče 2006., Zbo-gom, bili salaši 2007., Ivanova klapljenja2007., Zvečke u srcu 2007., Od pera dosvirke 2007., Mekane sare 2007. i Duži-janca u pisku 2009.).Teme imotive crpiizbunjevačketradicijeikrajolikazavičaja,atraganjezavlastitomsudbinomizapita-nostnadnjomčestojepolazišteufilmskimnaracijama. Folklornu tradiciju i običajebunjevačkih Hrvata obrađuje autoportret-nim pristupom, a kroz sudbinu pojedincapokušava reflektirati kolektivnu sudbinu itragikubunjevačkogasvijetaosuđenogananeizvjesnostiizumiranje. Najnagrađivaniji i jedan od njegovihnajzapaženijih filmova jest kratki igranifilm Klapim, koji je na MeđunarodnomfestivaluamaterskogfilmaŽISELuOmo-ljici 2004. osvojioGrandPrix za najboljifilm te nagrade za najbolju režiju, scena-rij,montažu inagraduzanajboljuženskuuloguZlatniprsten(BiserkaJaramazović).DrugikratkiigranifilmBubušnaistomjefestivalu2005.osvojionagraduzanajbo-ljukameru (ZvonimirSudarević) inagra-duzanajboljuženskuuloguZlatniprsten(TanjaDulić).NaFestivalukratkogafilma
uDugomSeluuHrvatskojfilmBubušdo-biojenagraduzanajboljusporednumuškuulogu(IvanIvkovićIvandekić).Idućikrat-kiigranifilmKanikulanafestivaluŽISELuOmoljici 2006. dobio je nagraduZlatniprsten za najbolju žensku ulogu (DejanaBalažević),adokumentarnifilmZbogom,bilisalašinaistomjefestivaludobioprvunagradu festivala – Plaketu Zlatni sunco-kret2007.Filmovi sumubiliprikazivaniinaRevijiamaterskogfilma–RAFuZa-grebu(2004.,2005.).Autorskufilmskuve-čer imao jeuSubotici iZagrebu2007.,asamostalneizložbefotografijauTavankutu2003.,Subotici2003.iVinkovcima2006.Lit.:Hrvatskariječ,br.80,131,215,233,Suboti-ca, 2004, 2005, 2007.
B.Ištvančić
IVKOVIĆIVANDEKIĆ,Marija–Ma-ra(Đurđin,10.IX.1919.–Đurđin,5.XII.2006.),zemljoradnica,slamarka, jednaodutemeljiteljicalikovneumjetnostiutehnicislame.Devetoje,najmlađedijeteFranjeiMarte, rođ. Skenderović.Završila je četi-rirazredapučkeškole.Nakonočevesmr-ti 1948. preuzela je brigu za gazdinstvo,osiguravajući teškimpoljodjelskimradomu obiteljskom gospodarstvu sebi i svojimsestramasvagdanjikruh.Svedosmrtiosta-lajenaobiteljskomsalašuna»gredi«nadvelikimđurđinskimdolom. U najranijoj mladosti počela je plestiukraseodžitneslame–prstenje,perliceidijademe,adružećiseposlijesneštostari-jomKatomRogićod1959.plelajeodžitneslameiklasjavijence,krune,vjerskesim-bole i druge ukrase za proslave žetvenihsvečanostiusvojojžupisv.JosipaRadnikauĐurđinuiukatedralnojcrkvisv.Terezi-jeAvilskeuSubotici,aliizatzv.gradskudužijancu,koja jeorganiziranauSuboticiod1968.God.1965.pristupilajeLikovnojkolonijiHKPD-aMa ti ja Gu becuTavanku-tu,ukojojsevećafirmiralagrupaslikaricaslamarkinačelusAnomMilodanović.VećsljedećegodineizlagalajenaizložbiTražimonajljepši suvenir,održanojugalerijiLIKUMuZagrebu(23.-30.VII.1966.),aprvu sliku od slame izradila je 1969. Odtada su učestala njezina sudjelovanja naNaslovnicafilmaKlapim, 2003.
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
98
izložbamaTavankutske likovnekolonije iHKPD-aMa ti ja Gu bec,čijajebilačlanica.Od osnutka do smrti bila je sudionica 21sazivaLikovnekolonijenaiveutehnicisla-meuTavankutu(1986.-2006.).Izlagalajenavišeod200izložaba,odkojihsumno-gobrojne priređene u inozemstvu (Italija,SSSR,Madžarska,Njemačka,Rumunjska,Hrvatskaidr.).ImalajesamostalneizložbeuĐurđinu(1986.),Borovu(1987.),Subo-tici(1987.)iZagrebu(1998.).
Mnogobrojna njezina pletiva za pro-slave žetvenih svečanosti čuvaju se uBi-skupijskommuzejuuSubotici teuPasto-ralnomcentru župeuĐurđinu, a sakralnipredmeti i vjerski simboli izrađeni u teh-nici slame nalaze se u nuncijaturama, bi-skupijama ikardinalskimkurijamadiljemsvijeta.Jednajenjezinaslikadarovanaju-goslavenskomu predsjedniku Josipu Bro-zu Titu tijekom njegova posjeta Subotici(1969.).Slikeizrađeneutehnicižitnesla-mečuvajujojseustalnojpostavcizbirkeLikovnekolonijeHKPD-aMa ti ja Gu bec u Tavankutu,užupnomdvoruuTavankutu,uGradskommuzejuuSuboticiiuprivat-nimzbirkama.NajpoznatijejojjesakralnodjeloKrižniputu14postaja,čijujeizradupočela1990.sKatomRogić,akaostalna
izložbapostavljenje1997.ucrkvisv.Jo-sipaRadnikauĐurđinu.Dobitnica jeLi-stopadske nagrade SO Subotica (1987.),PriznanjaRad-mir-slo bo da (1988.),Antu-šovenagrade Katoličkogainstitutazakul-turu, povijest i duhovnost IvanAntunović (1996.)ipriznanjaPro ur be,štogadodje-ljujeSkupštinaOpćineSubotica(2004.)Izvor:PrivatnaarhivaStipanaŠabića,Subotica.
Lit.: KUD »MatijaGubec« : Likovna kolonija –Tavankut, Subotica, 1967; B. Duranci, S. Torok,Likovno stvaralaštvo :Képzőművészeti alkotások:Subotica–Szabadka19451970,Subotica,1970;Subotičkenovine,19.VI.1987,Subotica;Tavankut‘96:XI.sazivKolonijenaiveutehnicislame, Tavankut, 1996; Žig, br. 67, Subotica, 1997;A.Sekulić,Umjetnost igraditeljstvobačkihHrvata, Zagreb,1998;N.Zelić,Pro tiv za bo ra va : Hr vat-sko kul tur no pro svjet no dru štvo »Ma ti ja Gu bec« Tavankut 19451996, Zagreb, 2000; B. Duranci,Kreativnost slamarki, u: Krhka ljepota – trajnavri jed nost,Subotica,2003;L.I.Krmpotić,Umjet-nostutehnicislame,Subotica,2004;Do de la zva-njaPočasnigrađaninOpštineSubotica iPriznanja Pro Ur be [katalog], Subotica, 2004; Zvo nik, 12/2006,Subotica.
N.Zelić
IVKOVIĆIVANDEKIĆ,Marija (Ivan-dekić, Marica), ud. Aradski (Su bo ti ca, 20.VIII.1925.–Srbobran,16.IX.1967.),gimnastičarka,trenerica.Kćijegimnastič-kogatreneraBeleimajkeRoze,rođ.Kiš.GimnastikomsepočelabavitinakonDru-gogasvjetskogarataugimnastičkojškoliipod stručnim nadzorom JosipaKujundži-ća–Keje.NaprvenstvuJugoslavije1951.osvojila je drugomjesto u pojedinačnomvišeboju.ZareprezentacijuSrbijenastupa-lajetriput,azareprezentacijuJugoslaviješest puta. Sudjelovala je na OlimpijskimigramauHelsinkiju1952.,gdjejeosvojila96.mjestoupojedinačnomvišeboju. Početkom1960-ihpočelasebavititre-nerskimpozivomtejeskupasocemBelomvodilaženskusportskugimnastikuuGim-nastičkomdruštvuPartizan–Železničar u Suboticisvedo1967.,kadjetragičnostra-dalauprometnojnesrećiuokoliciSrbro-brana.Bilajeveomainventivnaukreiranjunovihsastavaiteškihelemenata.Gimnasti-čarkekojejetreniralaosvojilesu1967.na
Mara Ivković Ivandekić
PostajaKrižnogaputaodslame MareIvkovićIvandekićucrkviuĐurđinu
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
99
državnomprvenstvuprvomjesto u omla-dinskoj konkurenciji. Njezina skupina od16djevojčicapobudilajevelikupozornostnaIV.GymnaestradiuBeču1965.Imalajeznatnustručno-pedagoškuuloguuženskojsekcijiGimnastičkoga savezaVojvodine iJugoslavije.Lit.:Subotičkenovine,22.IX.1967,Subotica;Fi-zičkakulturaisportuVojvodini19451975,ur.M.Vranić,Subotica,1975;Enciklopedijafizičkekultu re,2,Zagreb,1977;SportuSubotici1944–1984: Sportélet Szabadkán,ur.M.Brustulov,Subotica,[1984].
P.SkenderovićiE.Hemar
IVKOVIĆIVANDEKIĆ,Mirko(Suboti-ca,12.II.1884.–Subotica,13.XII1974.),odvjetnik,političar.SinjeAmbrozija–Bo-zeiMarije,rođ.Pertić,bratgeodetaIvana.StudijpravazavršiojeuBudimpešti1909.,gdjejeipoložioodvjetničkiispit1911.UkućiVeceMamužićaistejegodineotvorioodvjetnički ured.Bio je aktivan i nadru-štvenom polju: tajnik je Pogrebnoga dru-štva Sv. Križa 1908. i jedan od osnivačaBunjevačkeškolskezadruge1913.teglav-ni iodgovorniurednik listaNe ven 1913.-14.UPrvomsvjetskomratubiojeuvoja-čen u topničku postrojbu u Temišvaru, ukojojjeinače1905.služiovojnirok.Kaotopničkizapovjednik,snjomejeslužionasrpskom i ruskom bojištu te u Albaniji,a kraj rata dočekao je s činomporučnika(madž.főhadnagy).ZavrijemeratanjegovotacAmbrozijebioje11.I.1915.osuđennajednugodinuzatvorausegedinskomza-tvoruCsillagsamozatoštojeubrijačnici»divanioracki«. Uprijelomnimtrenucimazavršetkara-ta1918.djelovaojeuskupinimladihhrvat-skih intelektualacakoji su sepojavilikaojasna politička snaga, spremna odgovoritinatadašnjukriznusituaciju.VodećuriječuskupinipreuzelisuliječnikVranjeSudare-vićisvećenikBlaškoRajić,alisuvrlova-žnuulogu igrali imnogidrugi,ponajprijepravniciMirkoIvkovićIvandekićiStipanVojnić Tunić, svećenici Lajčo Budanovići IvanEvetović te učiteljiMijoMandić iMatijaIšpanović.
KaočlanJužnougarskogaklubaUgar-skoga sabora i subotički predstavnik Na-rodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba,sBlaškomRajićem i StipanomVojnićemTunićemsudjelovaojenapovijesnojsjed-nici Hrvatskoga sabora 29. X. 1918., nakojoj je proglašen raskid državnopravnihvezasAustro-UgarskomiuspostavaDrža-veSlovenaca,HrvataiSrba.SaStjepanomVojnićemTunićemostao jeuZagrebudo13.XI.,dok seBlaškoRajićvratiouSu-boticu, gdje je 5. XI. organizirao susretmjesnihhrvatskihisrpskihnarodnihvođa.Natomjesusretuodlučenodaseugraduustroji bunjevačko-srpska narodna garda,kojajetrebalaodržavatiredugradu,tebu-njevačko-srpskinarodniodbor.Bioječlansubotičkogaizaslanstvanasamoproklami-ranojVelikojnarodnojskupštiniuNovomSadu25.XI.1918.,kojajedonijelaodlukuoodcjepljenjuBaranje,BačkeiBanataodUgarske,te,uočekivanomskoromjužno-slavenskome ujedinjenju, o prethodnompripajanjuKraljeviniSrbiji.Takvaodlukabila jeplodutjecaja radikala JašeTomićai krugova oko njega, iako su na pretkon-ferenciji održanoj u Matici srpskoj prijeskupštine neslaganje s ponuđenim rješe-njemizraziliMirkoIvkovićIvandekić,Ba-bijanMalagurski iBlaškoRajić.Sudjelo-vaojeuiraduVelikoganarodnogasavjeta–svojevrsnojvladiodcijepljenihpodručjaBaranje,BačkeiBanata1918.-19. Nakon rata obnašao je dužnost glav-noga gradskoga odvjetnika 24. XI. 1918.–30.V.1921.BiojejedanodčelnikaBu-njevačko-šokačke stranke (BŠS) i vođanjezineliberalne frakcije,kojajeokupljalauglavnomodvjetnikeiprofesorenačelusaStjepanom Vojnićem Tunićem i MatijomIšpanovićem,nasuprotpučkoj,okupljenojoko crkvenih krugova na čelu sBlaškomRajićem i Vranjom Sudarevićem, koje jepodupiraoLajčoBudanović.Potkraj1924.,nakonpolitičkogarazlazasvođomBŠS-aBlaškomRajićem,koji je izašao iz stran-ke iosnovaoVojvođanskupučkustranku,postao je njezinim predsjednikom. Iste jegodineponovnopokrenuoNe ven,kojemujebio glavniiodgovorniurednikdo1929.,
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
100
a list je postao glasilomBŠS-a.U njemujeobjavljivaonepotpisaneuvodnikeiprav-no-gospodarskečlanke. Kao plod dogovora BŠS-a s novomvladom, koju je predvodila DemokratskastrankaLjubeDavidovića,Mirko IvkovićIvandekić bio je veliki župan i gradona-čelnikSubotice12.X.–11.XI.1924.,alikakojekraljveć6.XI.1924.vratioPašić-Pribićevićevuvladu,kojajeodmahpočelauklanjatičlanoveBŠS-asgradskihikotar-skihfunkcija,12.XI.ionjesmijenjen. Nakon toga nastavio je politički dje-lovatiuoporbi, a sudjelovao je iudogo-vorima oko ujedinjenjaBŠS-a iHrvatskeseljačke stranke (HSS). Kao predsjednikBŠS-agovoriojenaNarodnomzborukojisuorganiziraličlanovisubotičkogaHSS-apridolaskuStjepanaRadićauSuboticu17.I.1926.Zborjeupotpunostiuspiojerjenanjemusudjelovalovišeod25.000 ljudi, augovorimadvojicepredsjednikastranakadalosenaslutitinjihovoskoroujedinjenje,kojejeprovedenouSomboru24.V.1926.PrijesamejavneskupštineHSS-anasom-borskomTrguPresvetogaTrojstvaStjepanRadićinjegovapratnjauputilisusedoku-ćeJosipaPalića,članavodstvasomborsko-gaHSS-a,gdjejeIvandekićsizaslanstvomBŠS-a pročitao Somborsku deklaraciju ostupanju BŠS-a u HSS. Sadržaj deklara-cijeuimevodstvaBŠS-aponoviojepredokupljenimmnoštvom na skupštini te iz-javiodasu»Bunjevci iŠokciHrvati idaHrvatimaželeostati«.Istaknuojedaizme-đuBŠS-aiHSS-anemanikakverazlikeipročitaodeklaracijupremakojojBŠSkaotakavprestajepostojati, svenjegovemje-sne organizacije postaju organizacijamaHSS-a,aNe ven,dotadašnjeglasiloBŠS-a,postaje glasilomHSS-a zaSrijem,Banat,BačkuiBaranju. I uHSS-u je imao političkih uspjeha:bio je jedan od vodećih ljudi u kotarskojorganizaciji za Suboticu, sudjelovao je usjednicama Glavnoga odbora HSS-a kaozastupnik iz subotičkoga kotara, StjepanaRadićadočekivao je i prationanjegovimskupštinamauSubotici,apomagaomujeiukomunikacijismadžarskimčlanstvom
(npr. okupljenomu madžarskomu stanov-ništvutumačiojeRadićevgovorsredinomkolovoza 1927. u Ludašu).Na parlamen-tarnim izborima u rujnu 1927. bio je no-siteljlisteHSS-azagradSuboticu.Nakonšto je izabran na listiHSS-a na lokalnimizborima u studenom 1927., bio je član ipredsjednikKlubagradskihodbornikaHr-vatskeseljačkestrankeuSubotici.Tojeti-jeloosnovano25.III.1928.,ačinilisugaodborniciHSS-aizabraninaprvimopćin-skim izborima u Vojvodini 1927.: StipanVojnićTunić, JosipVukovićĐido,MirkoIvković Ivandekić i dr. No na unutarsta-načkimizborimazakotarskuorganizacijuHSS-a27. III.1927.nije izabrannionnitko drugi iz njegove skupine, negoTomaMatković. KadjekraljAleksandarnakonŠestosi-ječanjskediktaturedonionovustav1931.,dio nekadašnjih subotičkih HSS-ovaca,okupljen okoMirka Ivkovića Ivandekića,Ivana Ivkovića Ivandekića i Matije Išpa-novića, uključio se u rad vladine Jugo-slavenske radikalne seljačke demokracije(poslijeJugoslavenskanacionalnastranka)teposlijeJugoslavenskeradikalnezajedni-ce (JRZ). Tako je nekadašnji prvi čovjeksubotičkoga HSS-a, koji se deklarativnonacionalno i politički preobratio nakonukidanja diktature 1931., u predizbornojkampanji iste godine izjavio: »Napustiosamhrvatsku liniju i postao Jugoslaven«,štoilustriratadašnjevladajućeprilikeuze-mlji. Slična je i njegova izjava na jednojsjedniciJRZ-a:»Jugoslovenstvojenajsreć-nijerešenjezanasBunjevce,jersmoovakoizjednačenisaSrbima,HrvatimaiSloven-cima,jersmoovakosviJugosloveni!«Naizborima8.XI.1931.,kojesukarakterizi-ralisamojedna,vladinazemaljskalistage-neralaPetraŽivkovićaijavnoglasovanje,biojenjezinnositeljuSubotici.Nanjimajedobio11.147glasova(od18.416izašlih,odnosnoukupnoupisanih28.861birača)itimezastupničkimandatuNarodnojskup-štini, tj. donjemdomuparlamenta.Nonapetosvibanjskimizborima1935.godinesi-tuacijasepromijenila–režimjerezultati-maizborabioozbiljnouzdrmaniprisiljen
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
101
prilagođavatise,štoćeukrajnjojinstancijidovestiidopromjenepristupainicijativa-ma iz Zagreba.U subotičkoj izbornoj je-dinici,gdjejebilo32.475upisanihbirača,naizborima,kojisutakođerbilijavni,su-djelovalojenjih17.941.Zalistuudružene
oporbe,kojujepredvodioVladkoMaček,anositeljuSuboticibiojojjeJosipVukovićĐido, glasovalo je 9818 birača (54,72%),pajeoniizabranzazastupnikauNarodnojskupštini, dok jeprotukandidatMirko Iv-kovićIvandekićdobiosamo2019glasova(11,25%). S bratom Ivanom usmjeravao je i ob-likovaoprofillistaGlas na ro da1933.-35., kojijepokrenutkaoglasiloJNS-a,akrozsvojeglasiloSlo ga promicaojeideologijuintegralnogjugoslavenstva1932.-33. BiojedioničarusubotičkojtvrtkiKor-zobioskop, d.d.KaočlanOdvjetničkeko-moreVojvodinebioječlanOdborakomore1929.-35. te advokatski sudac pri Kacij-skomsuduuNovomSadu1935.-41.Ina-konratabavioseodvjetništvom1951.-56.Izvori: Historijski arhiv Subotica, F:47. Gr.1985/1924;F:57.5329/938;F:68.XVIII94/950;F:176.15
Lit.:Ne ven, Subotica, 36, 48, 49/ 1926, 20, 21,35, 50/1927, 38/1937; Subotički glasnik, 27. III. 1927, Subotica; M. Protić, Zlat ni da ni Su bo ti-ce, Subotica, 1930; P. Pekić, Po vi jest Hr va ta u Voj vo di ni, Zagreb, 1930; J. Šokčić, Su bo ti ca pre i posle oslobođenja, Subotica, 1934; A Magyar ka to na: századunk legs zebb magyar csatái, ur.E.Ajtay,Budapest,1942;Stanovištabunjevačkihpolitičaraocentralizmu,autonomijiifederalizmu
1918-1929,ZbornikCentrazadruštvenaistraživanja Sla vo ni je i Ba ra nje, 1/1984,SlavonskiBrod;75 godina Advokatske komore Vojvodine (19211996), ur. S. Beljanski,Novi Sad, 1996; Isto ri ja ju go slo ven ske advo ka tu re,1,Beograd,1998;J.Te-munović,Subotičkamatica,Subotica,2002;A.Se-kulić,Hrvatiizjužnougarskihpodručjaugodina-maod1918.do1920.,u:Zbornikuz70.godišnjicuživota Dragutina Pavličevića, Zagreb, 2002; R.Skenderović, Blaško Rajić i Hrvatska seljačkastranka–različitikonceptinacionalnogidentitetabačkihHrvata,Dijalogpovjesničaraistoričara8,Zadar26.28.rujna2003.,Zagreb,2004;S.Mač-ković,JednoizvješćeoBunjevcimaiz1934.,Kla-sjenašihravni,5-6/2004,Subotica;S.Mačković,Proslava250.obljetnicedoseljavanjavećeskupineBunjevaca (1686-1936),Hr vat ska re vi ja, 3/2005,Zagreb, 2005; R. Skenderović, Hrvatska seljač-kastrankauBačkoj1918-1941.,Hr vat ska re vi ja, 5/2005, Zagreb;Hr vat ski bi o graf ski lek si kon, 6, Zagreb, 2005;M.Bara, Somborska deklaracija injezinoznačenjezabačkeHrvate,Časopiszasuvre me nu po vi jest,3/2006,Zagreb;R.Skenderović,Bunjevačko-šokačkastranka1920.-1926.,Časopisza su vre me nu po vi jest,3/2006,Zagreb;S.Mačko-vić,BunjevciSubotice izmeđudva svjetska rata,u:UrbaniŠokci:zbornikradovasmeđunarodnogokruglog stola 28. travnja 2006., Osijek, 2006;M. Bara,Drugi narodni preporod bačkih Hrvata (1918.1941.), rukopis;M.Evetović,Kul tur na povijestbunjevačkihišokačkihHrvata, Su bo ti ca, 2010. S.Mačković
IVKOVIĆ IVANDEKIĆ, Pajo (Suboti-ca,22.X.1890.–Subotica,12.I.1973.),liječnik,zdravstvenidjelatnik.SinjeJosi-paiKolete,rođ.Dulić.NakonosnovnogaisrednjegaškolovanjauSuboticiupisaosenaMedicinskifakultetuBudimpešti,gdjejediplomirao1913.Nakonstudijastažiraoje i bio sekundarni liječnik u subotičkojbolnici. Tijekom Prvoga svjetskoga ratabio je postavljen za vršitelja dužnosti še-faOdjelazakirurškeiženskebolestiOp-će bolnice u Subotici, a u siječnju 1919.postaojeupraviteljbolnice.Tujedužnostobnašaodotravnja1941.idolaskamadžar-skihvlasti,kadajejednovrijemebioiza-tvoren.Nakonlistopada1944.vraćenjenamjestoupravitelja bolnice.Na tom jepo-ložajuostaodoodlaskaumirovinu1953. IzmeđudvajusvjetskihratovavodiojeiOdjelzakožno-veneričnebolestiteOdjel
Mirko Ivković Ivandekić
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
102
zaumobolnebolesnike.Zavrijemenjegovamandata kaoupravitelja izgrađen je 1937.novpaviljonOdjelazaginekologijuiaku-šerstvo,apotkraj1939.osnovanjeipose-banOdjelzabolestiuha,nosaigrla,čijijeprvinačelnikbioAnteŠokčić.U liječenjupsihijatarskih bolesnika, koji su pripadalishizofrenoj skupini, odnosno koji su obo-ljeliodluetičnihpromjenasredišnjegaživ-čanogasustava,uveojeterapijuhipertermi-jom(malarijom),aubolesnikasendogenimpsihozama primjenjivao je konvulzivnu(kardiazol)terapijuiterapijuinzulinom,od-nosnonativnuelektro-šokterapiju.
Tijekomsvojegadugogodišnjegavođe-nja,unatočteškimmaterijalnimuvjetimaukojima se nalazila subotička bolnica, na-stojaojepoboljšatinjezinradiuskladitigasasuvremenimnačelimamedicinskestru-ke–obilazio jemnogeklinikeu inozem-stvuiupoznavaonovetrendoveutretmanubolesnika i organizaciji bolničke službe.BiojeugledančlanliječničkihdruštavauSubotici, član prvoga upravnoga odboraDruštvaliječnikaBanata,BačkeiBaranje,član i liječnikJugoslavenskogaatletskogaklubaBačka, dugogodišnji dopredsjednikDruštvazapomaganjebijednihinevoljnihDo bro dje lo. Odlikovan je Ordenom sv.SaveIV.reda1930.godine.Izvori:HistorijskiarhivuSubotici,F:047,pred.br.333/eln.1919;F:047,inv.br.1003;Imenikzubnihlekara,zubnihtehničara,babica,privatnihigrad-skihlekara1922-1937.inekipodaciolekarimaod1887.godine.–Szabadka,szabadkir.város»Ma-riaValeria«közkórházánakAlapszabalyzata1896.u: F:002, pred. br. X-318/1897; F:047, zapisnikGradskogvećaSuboticaod14.marta1935.br.35G.V./IV-797-1935.
Lit.: Pra vil nik Grad ske bol ni ce gra da Su bo ti ce, Subotica,1934;M.Sente,Prof.dr.AnteŠokčić:u
povodu55-ogodišnjiceosnivanjaORLodeljenjauSu bo ti ci, Me di cin ski pre gled,7-8/1994,NoviSad;E.Libman,IstaknutilekariSubotice(17921992), Subotica,2003;E.Libman,Le kar ska dru štva u Su-bo ti ci (18802005), Su bo ti ca, 2005.
E.Libman
IVKOVIĆIVANDEKIĆ,Pajo (Su bo ti ca, 3.V.1918.–Beograd,5. IX.1971.),višiznanstveni savjetnik, društveni djelatnik.Sin jeMirka iVerone, rođ.Odri.Osnov-nu i srednju školu završio je u Subotici.Diplomirao je na Pravnom fakultetu naSveučilištuuParizu1939.NaSveučilištuuKolozsváru (rum.Cluj)doktorirao je izpodručjapravnihznanosti1942.,asljedećegodinenaistomjesveučilištudoktoriraoiizpolitičkihznanosti. Nakon Drugoga svjetskoga rata bioje načelnik uprave zakomunalneposloveNarodne Republike Srbije 1947.-52., za-tim savjetnik predsjednikaVlade SFRJ uDunavskoj komisiji 1964.-66., članSave-znekomisijezaurbanizamiprostornopla-niranje1968.,aradnijevijekzavršiokaoznanstvenisavjetnikuEkonomskominsti-tutuuBeogradu.Objaviojevišeodstotinuznanstvenih i stručnih radova u domaćimi inozemnim časopisima i zbornicima izpodručjaurbanizma,stambeno-komunalneproblematike,općeizajedničkepotrošnje,ekonomske problematike javnih služba idruštvenogastandarda.ZaprviijedinibrojčasopisaNji va,kojije1947.izdaloHrvat-skokulturnodruštvo izSubotice, napisaoje esej o francuskom skladateljuClaudeuDebussyju te tekst o umjetnosti violinistaZlatka Balokovića. Dobitnik je Sedmosr-panjske nagrade SR Srbije za znanstvenirad1963.ŽiviojeiumrouBeogradu.Lit.: Ko je ko u Ju go sla vi ji, Beograd, 1970; L.Merković, Njiva i Rukovet dva poratna književ-na časopisa u Subotici, Klasje naših ravni, 11-12/2009,Subotica.
G.Bačlija
IVOŠEV, Marin (Bereg, 16. II 1946.),strojarskiinženjer,doktortehničkihznano-sti,energetičar.SinjeAleksandraLebede-vaPavlovičaiAnice,rođ.Ivošev.OsnovnuškoluzavršiojeuBeregu,asrednjutehnič-kuškoluistrojarskifakultet,odsjektermo-
Pajo Ivković Ivandekić
IVO ŠEV
103
energetike,uNovomSadu.MagistriraojenaStrojarskomfakultetuuKragujevcurad-njomEko lo ški aspek ti iz ga ra nja ener ge na-ta u tvor ni ci Za sta va 1990.Doktorirao jenaFakultetu tehničkih znanosti uNovomSadudisertacijomEnergetskaučinkovitostparnihkotlovanaugljenuzekološkaograničenja 2005. Na početku profesionalne karijere ra-diojeuNovomSadunaprojektiranjugri-janja(ProjektnopoduzećeKon struk tor), a zatimjeprešaoutvornicuZa sta vauKra-gujevcu1975.Počeojeraditikaoinženjervježbenik,abiojeigeneralnidirektorZa-sta va ener ge ti ke 1991.-92. Sudjelovao jesizlaganjimanatridesetakdomaćihime-đunarodnih znanstvenih skupova s pod-ručja energetske i ekološke učinkovitostiproizvodnje i konverzije energije. Struč-ne i znanstvene radove objavljivao je uEnergetskotehničkom glasniku (Beograd,1984.) i Ener gi ja (Beograd,1997.i1998.).ObnašaojevišedužnostiutijelimaSavezaenergetičara Srbije i Jugoslavije, Privred-nojkomoriJugoslavijeiKonferencijigra-dova i općina Jugoslavije (član upravnogodbora, organizacijski odbori susreta to-plana Jugoslavije, član ekspertne skupinePrivredne komore Jugoslavije za obnovuenergetskihpostrojenjanakonbombardira-nja1999.idr.).Od2007.stručnijesavjet-nikdirektorameđunarodnetvrtkeCon cor-de Wa ter Sup pli es izDublinaza tretmanesvihvrstavoda.Zbogsvojihstručnihrefe-rencija i zbog sudjelovanja u radu nevla-dinih ekoloških organizacija imenovan jezaLideraodrživogarazvojaiživotnesre-dine (Ambassade van het Koninkrijk derNederlanden,EnviromentalAmbassadors,Beograd, svibanj 2007., u sklopu projek-ta Indentificationof SustainableDevelopment and Environmental Leaders for Tomorrow). Bio je dužnosnik u više košarkaškihklubova i u sportskim forumima gradaKragujevca (predsjednikKK21. oktobar, članUpravnogaodboraKKRadnički i KK Za sta va, član Skupštine familije klubovaSDRadnički,predsjednikSkupštineŽKKRadnički). Predsjednik je nevladine orga-
nizacijeEkološkipokretgradaKragujevca.ŽiviiradiuKragujevcu.
I.Gutman
IVOŠEV, Mika (Nikola), Bereg, 30. V.1901.–Bereg,6.X.1959.),narodnisvirač.Rođenjeubrojnojsiromašnojbiroškojobi-teljiodocaMatijeimajkeTeze,rođ.Man-dić.U rodnommjestuzavršio je šest raz-redaosnovneškolenamadžarskomjeziku.ViolinujenaučiosviratizavrijemePrvogasvjetskogarataodruskogazarobljenikanajednom njemačkom salašu u kolutskomataru, gdje je njegova obitelj nadničarila.Pokazao se veoma talentiranimzaglazbutejemelodijelakopamtio.Imaojeijezič-nidar–odsvojegaglazbenogaučiteljana-učiojeruski,aodvlasnikasalašanjemač-ki.Svladavšikaosamoukosnovesviranja,uspioseuključitiuorkestarkojijeuBere-guvodioMataBalatinac, a poslijeMarinStipankovĆerasko, s kojima je svirao ti-jekomPrvogasvjetskogarataiodmahna-konnjega.Njegovojezanimanjezaglazburaslo,aželjazaučenjemvodilagajedalje.DirigentbereškogapuhačkogaorkestraNi-jemacFranjoTraksernaučiogajenotama,štomujeomogućilodaljnjenapredovanje. U dvadesetoj godini života osnovaoje svoj orkestar – Mikino šokačko tam-buraško društvo, koji je vodio do smrti.Kako jepoznavaonote,upoznao je snji-maičlanoveorkestra,askladbejepjevaonahrvatskom,njemačkom imadžarskom.
U vrijeme između dvaju svjetskih ratovaMikinjeorkestarbiojedanodnajboljihuširem okružju.Osim na plesovima, svad-bama,prelimaidrugimproslavama,svirali
Mika Ivošev
IVO ŠEV
104
suiuznijemefilmoveuprivatnomkinuuBereguukućiMarinaAljmašca1929.-31.Uvijeksunastupaliušokačkimnarodnimnošnjama,apovremenosusnjimanastu-paleibereškepjevačicenarodnihpjesamaMacaPeićArjanovaiMaricaKolar.OsimuBereguiususjednimselima,utovrijemesviralisuiusomborskomhoteluSlo bo da, napriredbamasomborskogaHKD-aMi ro-ljub,prekoljetauMakarskoj,naPaliću,uBeograduurestoranuMo star iudrugdje.God.1936.MikaidrugičlanoviorkestaraživjelisuisviraliuZagrebu,družećisesasuzavičajnikomknjiževnikomAntomJak-šićem,asviralisuizanastupMariceKolarnaRadioZagrebu,kojajepjevalaizvornešokačkenarodnepjesmeizBerega.Sasvo-jimorkestromuZagrebu snimio je i gra-mofonskuploču.Okušaoseikaoskladatelj–skladaojeMi ki no ko lo i Sva to vi ura ni li. Za vrijeme Drugoga svjetskoga ratasviraojemanjejersugamadžarskevlastisprječavaleutome.Nakrajurataodvedenje na prisilni rad u sjevernuMadžarsku iNjemačku. Nakon rata vratio se kući na-rušenazdravlja,koje senikadnijepopra-vilo.Bio jemeđuosnivačimaHrvatskogakulturnoga društva uBeregu 1947., a svičlanoviorkestrabilisunjegovičlanovi.Smalozemlje,inakonratateškojeuzdrža-vao brojnu obitelj. Nastavio je svirati posvadbama, plesovima, na proslavama i unekimkavanama,nonezadugo, jersugatežak tjelesni rad umladosti i za vrijemezarobljeništva, siromaštvo te noćni rad uzadimljenim kavanama iscrpli. Preminuoje u 58. godini. U povodu njegove smrtiSom bor ske no vi neobjavilesučlanaksna-slovomPe vao je i svi rao od Be o gra da do Za gre ba. U znak sjećanja na njega mještani iHKPD SilvijeStrahimirKranjčevićpodiglisumu1998.spomenikuprirodnojveličiniucentrusela(mjesnivandalisrušilisuga2004.)teutemeljilikulturnumanifestacijuMikinidani–susret tamburaškihorkesta-ra,kojaseod tadaodržavasvakegodine.Pjevač i skladatelj Zvonko Bogdan podi-gaomujesvojevrstanspomenikkadagajespomenuousvojojpjesmiNemogusetač
no se tit le ta,ukojojkaže:»Bićevina,šatriidvoprega,asviraćeMikaizBerega.Mikasvirasvesezaboravi,neznašdal’siusnuil’najavi!«Lit.:S.S.MatićiS.Matić,Zvonkovopripoveda-njeopesmi»Nemogusetačnosetit’leta«,u:Ci-ganemoj!(RomiuVojvodini),ur.V.Lazić,NoviSad,1997;I.Kovač,Mi ka iz Be re ga i nje go vi da ni, BačkiBreg,1999; I.Kovač iM.Katačić,Hr vat-skokulturnoprosvetnodruštvo»SilvijeStrahimirKranjčević«uBačkomBregu,BačkiBreg,2004.
I.Kovač
IZ NA ŠE PRO ŠLO STI, časopis za povi-jest. Izdavaoga jeDemokratskisavezJu-žnihSlavena,krovnaorganizacijaHrvata,SrbaiSlovenacauMadžarskoj,aobjavlje-nasusamotribroja(1979.,1980.,1981.)u formatuB5.Urednici sumubiliMarinMandićiMišoMandić.Tiskanjeubudim-peštanskomPoduzećuzaizdavanjeudžbe-nika – Tankönyvkiadó. Pod naslovom U zna ku ju bi le ja,prvibroj(186stranicatek-
sta,12stranicafotoprilogaikartajužnosla-venskihobrazovnihiprosvjetnihustanova)obuhvaćačetiristudije:G.Kemény–Ma-rinMandić:MocsáryiŠarčević; S.Velin:I onisudalisvojudio(BačvaniuNOVJugoslavije);MarinMandić:Ne ke svoj stve no sti našegaškolstvaodoslobođenjadogodinepre o kre ta; MišoMandić: Po gla vlja uz kro-ni ku DSJS-a; drugibroj(200str.)obrađu-je povijest Demokratskoga saveza JužnihSlavena od osnivačke sjednice Antifaši-stičkoga fronta Slavena u Mađarskoj 18.II.1945.doukidanjaautonomijeSavezauproljeće1948.(autor:LjubomirS.Lastić),
NaslovnicačasopisaIz naše prošlosti
IZ BO RI
105
atreći(196str.)obuhvaćastudijeizpovi-jesti školstva Hrvata, Srba i Slovenaca uMadžarskoj, od kojih se izdvajaju studijeMarinaMandićaOsni va nje i pr ve go di ne ra da na še gim na zi jeiMišeMandićaPo da-cioškolstvuužupanijiBácsKiskun.
Ž.Mandić
IZ BO RI, 1. u širem, tehničkom, smislurazličiti institucionalnipostupci i sredstvauspostavepredstavničkihpolitičkihtijelaipostavljanjapojedinacanajavneposloveteučelništvarazličitihnedržavnihorganiza-cija.Upovijesneprimjereinstitucionalizi-ranih postavljanja ulaze ždrijeb ili kocka,nasljedno pravo, aklamacija, investitura,imenovanje (npr. parlamentarni virilistikoje je uAustro-Ugarskoj postavljaovla-dar ili su to bili po svojempoložaju, kaoštosunajvišicrkveniidržavnidužnosnici),kojiserazlikujuodneinstitucionaliziranihnačinauspostave,poputratova,revolucija,uzurpacijavlasti i sl.;2.uužem, sadržaj-nom,smislu,procestvorbepolitičkevoljekojisetemeljinamogućnostibiračadaseodlučeza jednuodvišeponuđenihopcijatenaslobodiizborabiračameđutimopci-jama–mogućnostbiranjaislobodaizboraaksiomatske su sastavnice pojma izbora,zbogčegasuoniosnovasuvremenogade-mokratskogaporetkaipredstavništva. Osnovicu izbora čini biračko pravo. Ono može biti: a) ak tiv no (pravo bira-ti predstavnike) i pa siv no (biti biran kaopredstavnik); b) opće (svi građani imajupravo birati i biti birani neovisno o svo-jim posebnim obilježjima) i ograničeno ili po seb no (imovinski cenzus /posjedo-vanje nekretnina, visina porezne obveze,visina ostvarenoga prihoda/, obrazovnicenzus /pismenost, stupanj obrazovanja/,rezidencijalni cenzus /određeno razdobljenastanjenosti/, spol, rasa, vjera, nacija...);c) jed na ko (glas svakoga birača jednakovrijedi)ine jed na ko(kurijskiglas/glasova-nje prema staležima u feudalnim skupšti-nama/;podjelabiračkogatijelanajednakekurijekojenemajujednakbrojbirača,npr.uovisnostiovisiniporezneobveze/Pruska1849.-1919./ilipremastaležima/Habsbur-škaMonarhija 1849.-1907.: veleposjedni-
ci,većigradovi,trgovačkekomoreiseoskeopćine/, umnoženi glas /npr. glas oženje-nih, fakultetski obrazovanih, zaposlenihu državnim službama, članova vladajućihpartija /npr. SKJ i satelitskih organizacijau SFRJ/; dvostruko pravo glasa manjina,koje glasuju i za predstavnike svoje ma-njinske zajednice i za općega političkogapredstavnika);d)ne po sred no(predstavnicisebirajuizravno)ilipo sred no(predstavni-ci se biraju putem posredničkih izbornič-kihtijela/predsjednikaSAD-abiraizbornikolegij koji čine izbornici, engl. electors,izabrani prema pojedinim državama; de-legacijeudelegatskomsustavuSFRJ,ko-je su činili izabrani delegati; elektori naizborima za manjinska nacionalna vijećau Republici Srbiji te za područna vijeća(županijska i glavnogradsko) i HrvatskudržavnusamoupravuuRepubliciMadžar-skoj); e) jav no ili taj no (izborna odlukasvakogapojedincajamčiserazličitimme-hanizmima,npr.zatvorenimglasačkimka-binama,zapečaćenimglasačkimkutijamaidr.);f)slo bod no(biračkopravoshvaćasesamokaograđanskadužnost) iliob ve zat-no(neizlazaknaizborepravnosekažnjava– teškoćama u dobivanju putovnica i vo-začkihdozvola,novčano,čakizatvorskiisl.,primjericeuGrčkoj,Belgiji,Australiji,Singapuru...).Unatoč različitimmodalite-tima,suvremenodemokratskobiračkopra-voupravilujeopće,jednako,neposrednoitajno,aograničenojedržavljanstvom,pre-bivalištem,donjomdobnomgranicom,du-ševnimzdravljemiupisomupopisbirača,dok je pasivno biračko pravo ograničenojoš ivišomdobnomgranicom,nespojivo-šćusnekimfunkcijama,dužinomnastanje-nostiisl. Pretpostavka korištenja biračkim pra-vomjestupisupopisbirača–pravnidoku-mentkojisadržavaimenasvihosobasbi-račkimpravom:tekupisomupopisbiračaosobe stječu biračko pravo. Popisi biračarazlikujusepotomejeliregistracijabiračadragovoljna ili prisilna, opća ili posebna,državnailiosobna,arazlikujeseiprivre-meniilistalnipopisbirača.Uvećinisuvre-menihdemokracijapopisjebiračaopći,a
IZ BO RI
106
državna tijelaautomatskiupisujusvakogadržavljaninakadnavrši zakonski propisa-nudobzastjecanjebiračkogapravaiakozatonemadrugihzakonskihzapreka(npr.duševnozdravlje),dokjezaizravneizborezamanjinskavijećauRepubliciSrbijiiRe-publiciMadžarskojuvedenposebanpopisbirača za svaku nacionalnumanjinu, kojisetemeljinanačeludobrovoljnosti,priče-mujeuSrbijipopisbiračastalan,dokseuMadžarskojregistracijabiračavrši iznovapredsvakeizbore.Popisubiračanadržav-nimizborimaekvivalentjenanedržavnimizborimačlanstvouodnosnojorganizaciji(udruzi,političkojstranciisl.). S obzirom na vrstu institucija koje seuspostavljaju, izborimogubitipar la men-tar ni i predsjednički (postoji i rjeđislučajpremijerskihizbora),auovisnostiorazininakojojseprovoderazlikujusenad na ci-o nal ni(europski),na ci o nal ni, re gi o nal ni i ko mu nal niizbori.Osimizborazadržavnati je la,izboriseprovodeizačelništvaraz-ličitih nedržavnih or ga ni za ci ja (političkestranke, civilne /nevladine/ organizacije,crkvena tijela, korporacije, samoupravnatijelaidr.).Nonajvažnijejerazlikovanje:a) kompetitivnihizbora,kojisetemeljenaneograničenoj mogućnosti biranja međurazličitim političkim opcijama i potpunojslobodi između jedneodnjih(samosu toizboriuužem,pojmovnom,smislu);b)po-lukompetitivnih izbora,gdjejeograničenamogućnostbiranjapolitičkihopcijaidjelo-mičnasloboda izbora,akarakteristični suza autoritarne režime (npr. izbori u Fran-covoj Španjolskoj, izbori u nekim latin-skoameričkimzemljama,režimSlobodanaMiloševića); c) nekompetitivnih izbora, ukojimanemanimogućnostinislobodebi-ranjameđurazličitimpolitičkimopcijama,štojeznačajkatotalitarnihdiktatura(npr.usocijalističkimzemljama). Iz bor nijesu stavinstitucionalnimodusunutar kojega birači izražavaju svoje po-litičkepreferencijeuoblikuglasova,unu-tarkojega se tiglasovipretvarajuuman-date premanizumatematičkih postupaka.Prema pravilima odlučivanja i načelimapredstavništva, izborni se sustavi dijele
na većinske i raz mjer ne: prvi se temeljenapraviluvećine i načelu tvorbe stabilneparlamentarne većine, a drugi na pravilurazmjernosti inačelupravednogapredsta-vljanjacijelogabiračkogatijela. Bitan su strukturni element izborno-gasustava iz bor ne li ste–popiskandidatanominiranih za izborno natjecanje. Listemogu nominirati političke stranke, neo-visni kandidati, građanske udruge, pokre-ti i inicijative,apostoje i zajedničke listeizbornih koalicija. Najčešće se razlikujuzatvorene iotvorene liste.Za tvo re na listaomogućujeglasovanjezalistuikandidatesamojednestranke,pričemupostojizatvo-renablokirana lista (redoslijedna listi sa-stavljapredlagačliste,amandatisedodje-ljuju prema ranije utvrđenom redoslijedunalisti)izatvorenaneblokiranalista(biračimoguglasovatizarazličitekandidateunu-tarjedneliste,paokonačnomredoslijeduodlučujubirači).Otvo re nelisteomogućujuglasovanjezakandidatesrazličitihlista,apretpostavljajusloženeizbornemehanizmeukojimabiračiimajuvišeglasovatesuupraksiznatnorjeđi. Izboreprovodiiz bor na ad mi ni stra ci ja, kojasestrukturirapremadvamaosnovnimmodelima:1.izvršnavlastinjezinaadmi-nistrativna tijela preuzimaju sve posloveizborne administracije, posebno lokalnevlasti; 2. stalna izborna administrativnatijela,koja suneovisnao izvršnojvlasti ipodložnapravosudnomunadzoru.Izbornaadministracija mora biti učinkovita, poli-tičkineutralnaijavnoodgovornajerjenje-zina pristranost institucionalni preduvjetizbornihprijevaraikrivotvorenjaizbornihrezultata,čemusunajboljiprimjerbili iz-boriuvrijemevladavineSlobodanaMilo-ševićatijekom1990-ihgodina. Političkijeidealcjelokupnogaizborno-gaprocesaostvarenjeslobodnihipravičnih(eng.freeandfair)izbora.Zatosuisuvre-meni masovni mediji aktivni akter izbor-noga procesa jer njihova uloga nije samopredstavljanje kandidata i programa negoi oblikovanje javnogamišljenja (štomožeimati posebno negativne posljedice kadamediji nisu slobodni, za što je ilustrativan
IZ BO RI
107
primjer također bio Miloševićev režim).Zbogtogasepropisujeizbornašutnja–krat-korazdobljeneposrednoprijeglasovanjaukojemjezabranjenasvakaizbornapromidž-ba,objavljivanjeprocjenaizbornihrezultatailineslužbenih rezultata izbora,objavljiva-nje fotografija u sredstvima javnoga infor-miranja–najčešćepočinje24sataprijedanaodržavanjaizbora,atrajedozatvaranjabi-račkihmjesta.Nomedijimoguimativažnuuloguukontroliizbornogaprocesa. Matematičke metode pretvaranja gla-sovaumandatesvrstavajuseume to de iz-bor no ga bro ja i me to de naj vi še ga bro ja. U prvoj skupini brojmandata svake listeutvrđuje se kao količnik ukupnoga brojaglasova neke liste i izbornoga broja, kojisedobivadijeljenjemukupnogabrojagla-sovabrojemmandata što se raspodjeljujuu izbornom okrugu (npr. Hareova meto-dau izbornomzakonuKraljevineSHS iz1920.).U drugoj skupini postupakaman-datiseutvrđujudijeljenjemukupnogabro-jaglasovasvakestrankeodređenimnizomdjelitelja (npr. d’Hondtovametoda, usvo-jenausuvremenomsrpskom,hrvatskomimadžarskome izbornom zakonodavstvu).Ubitneelementeizbornogasustavaubrajase i iz bor ni prag,kojimsepravosudjelo-vanjau raspodjelimandatauvjetujeosva-janjemodređenogabrojapostotkaglasovaili broja izravnihmandata, kojimože bitiza kon skiprag(zakonompropisanpostotakglasova ili izravnihmandata što ih stran-kamoraosvojitidabisteklapravosudje-lovanja u raspodjelimandata) ilipri rod ni (minimalnipostotakglasovaštoihstrankamoraosvojitiunajpovoljnijimuvjetimazajedanmandat). Nakonprebrojavanjaglasova(usluča-juparlamentarnihizboraiutvrđivanjabro-jamandata,tj.predstavnikasvakeizborneopcije), izbori završavaju proglašavanjemizbornihrezultataodstraneizborneadmi-nistracijeteformalnimkonstituiranjemno-vihpredstavničkihtijela. Mjere afirmativne akcije (pozitivnediskriminacije) manjina. U drugoj po-loviniXX.st.uzemljamasasloženimet-ničkimilivjerskimsastavomstanovništva
uvodese različitemjerekojimasenastojiosigurati da u parlamentu budu predsta-vljene i one manjinske zajednice ili sku-pinekojeprimjenomopćihmjerilazaras-podjelu mandata ne bi ispunile uvjete zaosvajanje zastupničkogamandata:unapri-jedrezerviranzastupničkimandatzapred-stavnike manjina (Slovenija, Hrvatska,Kosovo), propisivanje prirodnoga pragaza manjinske liste, posebne zemljopisneilinezemljopisneizbornejedinicezaizbormanjinskihzastupnikaidr. UMadžarskojseneprimjenjujumjereafirmativneakcijenaizborimauodnosunapripadnike manjinskih zajednica te je pi-tanjeparlamentarnogazastupstvamanjinapredmetdugogodišnjihmanjinskihpolitič-kihzahtjeva. USrbijijeposljednjihgodinanarepu-bličkoj,pokrajinskoj i lokalnoj razini sni-žen izbornipragzamanjinske listesaza-konskoganaprirodni,alitonarepubličkojrazini nije pratilo snižavanje broja biračakoji podupiru kandidatske liste, za razli-kuodvojvođanske i lokalnih razina,gdjejetoučinjeno.Metodaprirodnogapraganarepubličkojrazinivažnajesamozanajve-ćemanjine (madžarsku i bošnjačku), dokhrvatskamanjinskazajednica,osimnare-ciprocitetu,inzistiranaprovođenjučlanka9.SporazumaozaštitimanjinaizmeđuSr-bije i Hrvatske, kojim se Srbija obvezala»osigurati zastupljenost hrvatske manjineupredstavničkimtijelima«. Izbori za manjinske samouprave.Madžarska. Zakonski članak LXXVII.iz 1993. opravimanacionalnih i etničkihmanjina, s izmjenama iz 2005. i 2010.,
IzborizaHNV,Subotica,2002.
IZ BO RI
108
propisaojemogućnostosnivanjamjesnih,općinskih i županijskihmanjinskih samo-uprava,apostojiimogućnost(neiobveza)izbora državnih manjinskih samouprava.Osimopćihuvjeta,posebanuvjetzastjeca-njeaktivnogaipasivnogabiračkogapravazamanjinskesamoupravejestupisupopisbiračahrvatskemanjine,kojisevršiiznovapredsvakeizbore.Od1994.izboriseodr-žavajusvakečetvrtegodine. Mjesne i općinske samouprave birajuse neposredno.Mjesni izborni stožerma-njinskesamoupravne izbore raspisujeakou danom naselju ili okrugu (Budimpešta)na popisu birača ima najmanje 30 osoba.Kandidatmožebitiosobakojajeupisanaupopisičijukandidaturupodupirenekagra-đanska organizacija.Birač se, neovisno omjestu stanovanja,možekandidirati ubi-lokojemnaselju.Kandidatse treba javnoizjasniti o tome da prihvaća zastupništvodane manjine te da poznaje njezin jezik,kulturu i tradicije. Zastupnicima postajuonikojidobijunatpolovičnuvećinuglaso-va (većinski izborni sustav). Zastupničkotijelo mjesne manjinske samouprave ima4 člana (do 2010. – 5).Na prvim izbori-ma 1994. izabrana je 51 hrvatskamjesnasamouprava,anaizborima2010.biranoje127 samouprava (u naseljima, gradovimailičetvrtimagradaBudimpešte). Izbori za županijske, glavnogradsku idržavnusamoupravuposrednisu:svi iza-branizastupnicimjesnihmanjinskihsamo-uprava(tzv.elektori)birajupodručnovijećeudanojžupanijiiBudimpeštiteHrvatskudržavnu samoupravu prema razmjernomesustavu,araspodjelamandatavršisepre-mad’Hondtovomepravilu.Svojglasmo-gudatizaliste,pričemujenaizborimazadržavnusamoupravudo2006.uvijekbilajednalista–SavezaHrvatauMadžarskoj,jerjejedinoonispunjavaouvjetezakandi-diranjeliste(10%odukupnogbrojaelek-tora),a2011.svojulistuimatćeiDruštvogradišćanskihHrvata.Od2011.županijskeiglavnogradskamanjinskaskupština imatće7(prije9)članova,aHrvatskadržavnasamouprava29vijećnika(uprva triman-data imala je 51 člana, a 2006. bilo ih je
39). Za predsjednika glavnogradske i žu-panijskihsamoupravateHrvatskedržavnesamoupravemože biti izabran samo nekiodelektora. Srbija. Prvo Hrvatsko nacionalno vi-jeće od 35 članova izabrano je 2002. po-srednim(elektorskim)izborimauSubotici.IzborniprocesbiojeuređensaveznimZa-konomozaštitipravaislobodanacionalnihmanjina iz 2002. i Pravilnikom o načinuradaskupštinaelektorazaizborvijećana-cionalnihmanjina,kojijedonijelasaveznavlada.Elektorisubilizastupniciivijećni-cihrvatskemanjine,po jedanpredstavniksvakehrvatskeorganizacijetesvakaosobakojujesvojimpotpisimapoduprlo100Hr-vata.Tajnimglasovanjem,premarazmjer-nomizbornomsustavu,ukupno198izašlihelektora biralo je između listeA, koju jepredložioForumHIOV,telisteB,kojujepredložio DSHV. Primjenom d’Hondtovemetode,listaAosvojilaje20,alistaB15mandata. Mjerodavno tijelo za provedbuizborabilojeSaveznoministarstvozaljud-ska i manjinska prava. Osnovni problemlegalnosti i legitimnosti tih izboraproiza-šaojeiztogaštopotpisipotporeelektorimanisumoralibitiovjereniodstranedržavnihtijela,atojeotvoriloprostorzazloporabu. Drugo Hrvatsko nacionalno vijeće od29članovaizabranojetakođerposrednimputem, budući da u poseban popis biračahrvatskemanjinenijebioupisanzakonompotreban broj pripadnika zajednice da bisemoglopristupitineposrednimizborima.IzbornipostupakuređenjeZakonomona-cionalnim vijećima nacionalnih manjinaiz2009.Naelektorskoj skupštini2010.uSuboticielektorisubiliosobekojejepod-uprlo100osobakojesusedeklariralekaoHrvatiičijisupotpisipotporebiliovjereniusuduilidrugimdržavnimtijelima.Ukup-no134izašlaelektorabiralasutajnimgla-sovanjem prema razmjernom izbornomsustavu između liste br. 1 Hrvatska listaza europsku Srbiju, koju su činili udrugeipojedinciokupljeniokobeogradskeDe-mokratske stranke, te liste br. 2 DSHV ihrvatske udruge, s udrugama i neovisnimelektorimaokupljenimaokoDemokratsko-
IZLOŽBA
109
gasavezaHrvatauVojvodini.Primjenomd’Hondtove metode, lista okupljena okoDS-aosvojilaje11mandata,alistakojujepredvodioDSHV18mandata.MjerodavnotijelozaprovedbuizborabilojeMinistar-stvoza ljudska imanjinskaprava.Pitanjelegitimnosti posrednoga izbornoga susta-vaublaženojejamstvomlegalnostikojejepružilaovjerapotpisapotporeelektorima.Lit.: M. Kasapović, Iz bor ni lek si kon, Zagreb,2003; S.Bačić,Osvrt na probleme i perspektivepolitičkereprezentacijemanjinauSrbiji,Ha bi tus, br. 9-10,NoviSad, 2003-2004;G.Bašić,K.Cr-njanski,PolitičkaparticipacijaikulturnaautonomijanacionalnihmanjinauSrbiji,Beograd,2006;M.Pajvančić, Izborni sistem i pravonacionalnihmanjina na reprezentovanje,Gla snik Advo kat ske ko mo re Voj vo di ne,3-4/2007,NoviSad;S.Bačić,Makinacije izvan očiju javnosti, Hrvatska riječ, br.375,Subotica,2010;Hrvatskariječ,br.1,378,Subotica,2003,2010;Hr vat ski gla snik,br.34,39,40,41,42/2010,Budimpešta.
S.BačićiŽ.Mandić
IZLOŽBASUBOTIČKIHBUNJEVAČ-KIH SLI KA RA,prvaskupnaizložbabu-njevačkih slikara, otvorena u subotu 26.XI.1927.uvestibiluGradskekućeuSu-botici.Otvorenjejeodržanousklopupro-gramaupovoduotkrivanjaspomenikacaruJovanuNenadunagradskomtrgu,odnosnoobilježavanja400.obljetnicenjegovesmr-ti.Uz sudjelovanje odbora za proslavu teobljetnice,Izložbusubotičkihbunjevačkihslikara otvorilajeTasaManojlović,supru-ga velikoga županaDušanaManojlovića,kojajebilainjezinapokroviteljica. Izložbajebilaprodajna,asvojesura-dove prikazali subotički slikari MartinDžavić, Jelena Čović iAngelina Mačko-vić.VećidioizložbečinilesuslikeMartinaDžavića, tadašnjega stipendista gradaSu-botice,kojijeizložiopedesetsvojihrado-va:akvarele,uljeneslikeicrteže,itoonekojisunastaliuSuboticipriješkolovanjate one iz razdoblja školovanja u Beogra-du od 1927. Jelena Čović izložila je tri-desetšest,aAngelinaMačkovićčetrnaestradova. Kataloški popis izloženih radovaujednojeiprikaztematskogapodručjako-jega su se autori do toga vremena najče-
šćedržali.TakoMartinDžavićna izložbiprikazuje nekoliko portreta (Mo ja maj ka, Moj otac, Auto por tret…),zavičajnepejza-žeetnološkogaprizvuka(Bunjevačkikraj, SalašsaČikerije, Svečerinasalašu, Zim-skanoć…),studijeaktova,studijeportreta,motivegradskihulica(Terazije, Ska dar ska uli ca, Uli ca iz Pri šti ne…) te teme poputMotiv sKosova –Muratovo turbe.Međučetrnaest izloženih radovaAngelineMač-ković našle su se kopije starihmajstora ipejzaži,dokjeJelenaČovićizložilaneko-liko kopija religijske tematike (Ma ri ja s
Isu som, Isusmeđuanđelima, Christus…),nekoliko aktova, lokalnih pejzaža (Palić, Predio iz subotičke okolice…), pejzažneprikazegodišnjihdoba(Je sen, Lje to, Zi ma) teslikemitološketematike. Subotički kolekcionar dr. JovanMile-kić, osnivač nekadašnjega Bačkoga mu-zeja,otvorenogauljeto1927.uManojlo-vić-palači uSubotici, otkupio jenekolikoradovasteizložbezasvojukolekciju.OnajenakonDrugogasvjetskogaratavećimdi-jelomušlausastavGalerijeMaticesrpskeuNovomSadu,amanjidio,kojiseodno-sio na slike »bunjevačkih slikara«, nalazise u likovnoj zbirci Gradskogamuzeja uSu bo ti ci.Lit.: Izložbasubotičkihbunjevačkihslikara(kata-log),Subotica,1927;Ne ven,3.XI.1927,10.XI.1927,Subotica;CarJovanNenad,u:Ze mljo dil ski kalendarzaprestupnu1928,Subotica,1927;Po-laganje temelja spomenikuCara JovanaNenada,u:Zemljodilskikalendarzaprestupnu1928,Subo-tica, 1927;O.K.Ninkov,MartinDžavić (1900.1957.), Su bo ti ca, 2001.
Lj.Vuković-Dulić
Naslovnicakataloga Izložbesubotičkih
bunjevačkihslikara
TISKANJEOVOGSVESKAPOMOGLISU:
MinistarstvokultureRepublikeSrbijePokrajinskotajništvozakulturu
Ministarstvoznanosti,obrazovanjaišportaRepublikeHrvatskeGeneralnikonzulatRepublikeHrvatskeuSubotici
JKPSuboticaplin,SuboticaSamostalnisindikatradnikaukomunalnimisrodnimdjelatnostimaHrvatske,Zagreb
TISAKPrintex
Subotica
NAKLADA1500