L E K S I K O N

PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA

4

Bu

HRVATSKO AKADEMSKO DRUŠTVO

Subotica, 2005.

UREDNIŠTVOSlaven Bačić, Stevan Mačković,

Petar Vuković, Tomislav Žigmanov

GLAVNI UREDNIKSlaven Bačić

IZVRŠNI UREDNIKTomislav Žigmanov

LEKTURAPetar Vuković

KOREKTURAMirko Kopunović, Márta Mačković-Papp

GRAFIČKA PRIPREMAMarija Prćić (prijelom)

Darko Ružinski (ilustracije)

ISBN 85-85103-06-1

CIP - Katalogizacija u publikacijiBiblioteka Matice srpske, Novi Sad

929(=163.42) (497.113) (031)930.85(=163.42) (497.113) (031)

LEKSIKON podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca. [Knj.] 4,Bu / [glavni urednik Slaven Bačić]. - Subotica : Hrvatsko aka-demsko društvo, 2005 (Subotica : Printex). - 74 str. : ilustr. ; 24 cm

Tekst štampan dvostubačno. - Tiraž 1.000.

ISBN 86-85103-03-7ISBN 86-85103-06-1

a) Bunjevci - Leksikoni b) Šokci - Leksikoni

COBISS.SR-ID 210261767

Bačić, dr. sc. Slaven, odvjetnik, SuboticaBačlija, Grgo, odvjetnik u mirovini, SuboticaBara, Mario, student povijesti i sociologije, Filozofski fakultet, ZagrebBažant, Eva, knjižničarka u mirovini, SuboticaBeretić, mons. Stjepan, župnik Katedralne župe sv. Terezije Avilske, SuboticaBušić, Krešimir, prof. sociologije i kroatologije, Institut društvenih znanosti

Ivo Pilar, ZagrebČeliković, Katarina, prof. komparativne književnosti, knjižničarka-bibliografkinja,

Gradska knjižnica, SuboticaČota, Antonija, dipl. iur., tajnica Narodnog kazališta, SomborČota, Zoran, dipl. iur, SomborDumendžić, Josip, BođaniDuranci, Bela, prof. povijesti umjetnosti u mirovini, SuboticaĐanić, mr. sc. Matija, prof. geografije u mirovini, SomborFiranj, Alojzije, SomborGrlica, Mirko, prof. povijesti, viši kustos Gradskog muzeja, SuboticaHoško, dr. sc. Franjo Emanuel, izvanredni profesor Katoličkoga bogoslovnog

fakulteta u Zagrebu, Teologija u RijeciHovány, mr. sc. Lajos, asistent, Građevinski fakultet u SuboticiLončar, mr. sc. Đuro, stručni savjetnik Ekonomskog fakulteta u Subotici u

mirovini, SuboticaMačković, Stevan, prof. povijesti, ravnatelj Historijskog arhiva, SuboticaMandić, Živko, odgovorni urednik, Nemzeti Tankönyvkiadó Rt, BudimpeštaRudinski, mr. sc. Ante, arhitekt, Zavod za urbanizam, SuboticaSekelj, Vojislav, književnik, SuboticaSkenderović, Petar, SuboticaSkenderović, dr. sc. Robert, viši asistent, Hrvatski institut za povijest, ZagrebStantić, Alojzije, ekonomist u mirovini, SuboticaStantić, Stipan, prof. geografije, OŠ Ivana Milutinovića, SuboticaŠeremešić, Marija, učiteljica u mirovini, SomborŠtefković, Josip, župni vikar Župe imena Marijina, Novi SadTemunović, Josip, svećenik u mirovini, Subotica

SURADNICI NA ČETVRTOM SVESKU

III

Vujković Lamić, Ljudevit, službenik u mirovini, SuboticaVuković, Ljubica, prof. povijesti i povijesti umjetnosti, Gradski muzej, SuboticaVuković, Petar, znanstveni novak, Filozofski fakultet, ZagrebVuković, Tomislav, novinar, Glas Koncila, ZagrebZelić, Naco, dipl. iur. u mirovini, ZagrebŽigmanov, Tomislav, prof. filozofije, Subotica

IV

BUBLJA, 1. valjak od slame ili pljeveuvaljane u blato dug šezdesetak i promjeradesetak centimetara. Služio je najčešće zazidanje tradicionalnih salašarskih peći, akatkad i za učvršćivanje većih dimnjaka utavanicu te jačanje tavanice na salašu prijeskladištenja pšenice. Radi produženja traj-nosti u njih su se katkad miješale i svinjskedlake; 2. sir oblikovan u oveću plosnatugrudu, koji se mogao konzumirati ili do-datno prerađivati; 3. zamiješeno tijesto ob-likovano u kalotu od kojega se, nakon štoodstoji, izrađuju različite vrste tjestenine.Lit.: A. Stantić, Kruv naš svagdanji, Subotica, 2001.

A. Stantić

BUBREG, Angela Đurđica (Baja, 7. XII.1969.), hrvatska društvena djelatnica i dip-lomatkinja. Nakon završene pučke škole uGari i gimnazije u Baji upisala je 1988.studij hrvatskog jezika i književnosti tekulturologije na Filozofskom fakultetuSveučilišta Janus Pannonius u Pečuhu.Diplomirala je 1993. temom Govor gar-skih Bunjevaca. U svojstvu referentice zakulturu i školstvo djelovala je u SavezuHrvata u Madžarskoj 1993. i 1994. U kon-zularnom odjelu hrvatskog veleposlanstvau Budimpešti radila je kao administrativnai viša stručna referentica 1994.-2001., azatim u Ministarstvu vanjskih poslova ieuropskih integracija u Zagrebu u diplo-matskom zvanju II. tajnika. Tijekom 2002.završila je jednogodišnji stručni diplomskistudij na Diplomatskoj akademiji Minis-tarstva vanjskih poslova i europskih inte-gracija Republike Hrvatske. Bavila se folk-

lorom u hrvatskim kulturnim društvima uGari i Santovu, suosnivačica je KUD-a Ta-nac u Pečuhu.

N. Zelić

BUBUŠ, nadnaravno biće izmišljeno radiplašenja djece. Nevidljiv je, opak i zao, aživi u mraku, obično u nekoj zatvorenojprostoriji. Odrasli ga često prizivaju kadžele zaplašiti djecu i navesti ih da se po-našaju na poželjan i prihvatljiv način. Ubunjevačku tradiciju preuzet je iz madžar-ske.

Naziv toga nadnaravnog bića iskoristioje Ivan Ivković Ivandekić u svojem ama-terskome kratkome igranom filmu Bubuš,koji je snimljen 2004. u privatnoj produk-ciji u okolici Subotice.

A. Stantić

BUČANSKI, Alojzije (Bučánský, Bu-csánszky, Alajos) (Jegra, madž. Eger,1802. – Budimpešta, 13. II. 1883.), tiskar inakladnik. U Bratislavu se preselio 1818.,gdje je 1831. primljen među požunskegrađane te u ceh tamošnjih knjigoveža.Bavio se i knjižarstvom te izdavanjemknjiga, a 1847. nastanio se u Pešti.

Objavljivao je isprva školske i vjerskeknjige te narodne kalendare, a od 1830-ih idječje knjige. Izdaje ih u mekom uvezu i uvelikoj nakladi, ali s vremenom počinjeobjavljivati i bogato ilustrirane skupljeknjige. Ilustracije su u njegovim knjigamarađene u drvotisku, a za taj je posao an-gažirao požunskog drvotiskara Mihalo-vića. Objavljivao je uglavnom knjige na

1

madžarskome, njemačkome i latinskom je-ziku, u znatno manjem broju i na drugimjezicima kojima se govorilo u Ugarskoj.

U Pešti je 1862. tiskao dvije knjige nahrvatskome. Djelo Petdeset i dvie Suboteblažene Dievice Marie bilo je rašireno imeđu pukom u, a prijevod s njemačkogaKnjiga čudesah – sveta predavanja i pučkepričice osobit je zbog velika broja ilustra-cija. Tiskao je usto i hrvatske, slovačke injemačke prijevode madžarskih narodnihkalendara, a u istoj tiskari tiskani su i na-kon njegove smrti.Lit.: Pallas Nagy Lexikona, 3, Budapest, 1893;I. Ivanić, O Bunjevcima, Subotica, 1894; M.Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih i šokač-kih Hrvata (rukopis); http: //www. mek. iif. hu/por-ta/szint/tarsad/konyvtar/tortenet/kalendar/html/04.htm

S. Beretić

BUDANOVIĆ, Antun (Subotica, 6. VI.1847. – Subotica, 7. IV. 1904.), učitelj iškolski ravnatelj. Potkraj 1888. izabran jeza ravnatelja svih subotičkih pučkih škola,a 1894. za pomoćnog nadzornika pučkihškola u Bačkoj. Iste godine izabran je i začlana sedmeročlanog odbora Školske stoli-ce u Subotici, koji je trebao pronaći rješe-nje kako bunjevačkoj djeci omogućiti nasta-vu na materinskom jeziku. Kad je u si-ječnju 1896. Školska stolica glasovala o

prijedlogu Paje Kujundžića da bunjevačkadjeca, sukladno ugarskim zakonima, naj-prije uče materinski jezik, više glasova do-bio je prijedlog Mate Vojnića ml. da se bu-njevačka djeca u pučkim školama u kojimasu u većini poučavaju prema planu AntunaBudanovića, koji je odgovarao načelimaVilmosa Groóa, poznatog pobornika madžari-zacije nacionalnih manjina u pedagogiji.Kao ravnatelju i nadzorniku, od 1884. do1897. ime mu se nalazi na desetak školskihizvješća na srpskom jeziku za subotičkesrpske škole te na madžarskom jeziku zagradsku obrtničku i trgovačku školu. Bioje jedan od prvih suradnika gradonačelni-ka Lazara Mamužića. Zbog bolesti je umi-rovljen 1900.Lit.: Subatički glasnik, Subotica, 9. VIII. 1873;Neven, Subotica, 11/1888, 7/1894, 11/1894;Subotičke novine, Subotica, 2. II. 1896; Sza-badkai Közlöny, Szabadka, 10. VII. 1904; I. Szent-györgyi, E. Bažant, Subotička bibliografija 1870-1918, Subotica, 1993.

M. Grlica

BUDANOVIĆ, Lajčo (Ljudevit) (Baj-mok, 27. III. 1873. – Subotica, 16. III.1958.), pisac, svećenik, biskup. Sin Albe,zemljoposjednika, i Đule, rođ. Dulić teunuk Đene Dulića, prvog predsjednikaPučke kasine. Osnovnu školu pohađao je uBajmoku, a gimnaziju u Subotici i Kalači.Teologiju je završio u Kalači, nakon čegaje 24. VI. 1897. zaređen za svećenika.Službovao je u Santovu, Kaćmaru, Suboti-ci, Novom Sadu, Somboru, Beregu i Baji,a župnikom središnje subotičke župe sv.Terezije imenovan je 12. I. 1920. Nakonšto je Trianonskim mirovnim ugovoromveći dio Bačke pripao Kraljevini SHS, Bu-danović je 10. II. 1923. postao administra-torom Bačke apostolske administrature,nove crkvene pokrajine izravno podvrgnu-te Vatikanu i osnovane u dijelu Kalačko-bačke nadbiskupije što se našao u novojjužnoslavenskoj državi. Za naslovnog bi-skupa cizamskoga imenovan je 28. II.1927., a biskupsko posvećenje primio je 1.V. 1927. u Subotici u crkvi sv. TerezijeAvilske.

U djelovanju Lajče Budanovića moguse razlikovati dva razdoblja: svećeničko

2

BUČANSKI

Katolički koledar sa slikama,za prostu godinu 1911, Budimpešta

1897.-1923. i administratorsko-biskupsko1923.-58. U prvom razdoblju bavio se po-najprije pastoralno-duhovnim radom. God.1902. sastavio je prvi veliki molitvenik Ve-lika slava Božja, koji će u kratko vrijemedoživjeti nekoliko izdanja, a poslije će iz-dati i veći broj drugih molitvenika te na-božnih knjižica za potrebe puka. U NovomSadu skrbio je za siromašne radnike, u Ba-ji je osnovao Bajsku kršćansku čitaonicu, au Beregu čitaonicu i udrugu Kultura. Usvim mjestima u kojima je službovao poti-cao je vjernike da školuju djecu i materijal-no im pomagao.

Nakon što je imenovan administrato-rom 1923., prva mu je briga bila postavititemelje za odgoj svećenika. Već 1924.otvorio je mala sjemeništa u Baču i Senti,a njihovi su pitomci završne ispite polaga-li i u državnoj školi. Sjemeništa međutimnisu djelovala dugo te je Budanovićsvećeničke kandidate poslije slao u isuso-vačku klasičnu gimnaziju u Travniku. Uzgradama svoje zaklade u Subotici uteme-ljio je 1938. malo sjemenište Paulinum,zapravo svojevrsni internat gdje su živjelisvećenički kandidati koji su pohađalidržavnu gimnaziju. Sjemenište je s vreme-nom trebalo prerasti u klasičnu gimnaziju,no tim je planovima na put stao rat 1941.

Budanović je intenzivno radio i na ure-đenju crkvene pokrajine kojoj je bio načelu. Osnivao je crkvene općine koje suimale status pravnih osoba, a 1923. tiskaoje pravilnik i poslovnik crkvenih općina teustanovio njihov senat. Nakon toga pravnoje i administrativno uredio Bačku apostol-sku administraturu. S pomoću nekoliko crk-veno-pravnih akata pripremio je biskupij-sku sinodu 1936., a njezin je rad sažet uBačkom zakoniku (Codex Bačiensis).Premda je Zakonik bio rezultat rada većegbroja pojedinaca, glavni mu je autor ne-sumnjivo Lajčo Budanović.

Budanović se brinuo i za crkvenu infra-strukturu te je kupovao zemljišne čestice igradio nove crkve i župne urede. U Subo-tici je predvidio širenje grada te je podigaocrkvene zgrade na izlazima iz grada premaPaliću i Kelebiji. U njima je, kao i u kape-li u Dudovoj šumi, što ju je dobio od Mari-je Vojnić-Tošinice, osnovao filijale, koje ćenedugo poslije postati samostalnim župa-ma. Nove crkve podigao je i u Maloj Bo-sni, Kelebiji, Đurđinu, Bačkom Petrovcu,Feketiću, Hajdukovu, Bačkim Vinogradi-ma, Apatinu i drugdje, a na zapadnom rubuSubotice počeo je gradnju crkve Isusovauskrsnuća, koja je trebala postati katedra-lom. Zbog rata crkva nikad nije dovršena,a Budanović nije uspio ni u planiranomosnivanju bogoslovije. Kao administratoru međuraću je podupirao djelovanje redov-ničkih zajednica, osobito ženskih, a nakonDrugoga svjetskog rata u Suboticu je do-veo dominikance.

U želji da osnuje katoličko-hrvatskidom kako bi se pod jednim krovom našlesve hrvatske katoličke udruge radi us-pješnijeg upravljanja i koordiniranijeg dje-lovanja, počeo je kupovati pojedinačnezgrade u središtu Subotice. God. 1924. ku-pio je zgradu u Harambašićevoj ul. br. 7, aiduće godine i susjednu zgradu na br. 5.Vlastitim novcem 1933. kupio je zgraduBunjevačke prosvjetne matice u ulici PajeKujundžića te je ondje osnovao Subotičkumaticu, koja je trebala postati središnjomkulturnom institucijom bunjevačkih Hrva-ta. Od crkvenih općina »katolika Slavena«osniva Humano-prosvjetni odbor, koji će

3

BUDANOVIĆ

Lajčo Budanović

biti u vezi s ostalim udrugama unutar Ka-toličke crkve i s onima izvan nje. OdlukomSenata crkvenih općina u Subotici od 20.VII. 1933., koju je kao biskup i potvrdio,osniva i Zakladu biskupa Budanovića, čijije konačni oblik i sadržaj bio određenOsnovnim listom iz 1941. i oporukom iz1942. Imovinu Zaklade činile su zgradekupljene 1937., zgrade u ulici Matije Gup-ca br. 8 i 10, 54 jutra zemlje u Bajmoku i53 jutra u Lemešu. Svu tu imovinu stavioje pod upravu Subotičke matice.

Budanović je bio dobar poznavatelj crk-venoga i civilnog prava te je svoje ustano-ve nekoliko puta branio pred crkvenim isvjetovnim sudovima. Prvu je parnicu pok-renuo protiv općinstva grada Subotice1922. tražeći da općina ispuni obveze kojeje, kao patron, imala prema župi sv. Tere-zije, u kojoj je on tada bio župnik. Parnicaje trajala sve do 1927., a Budanović je ci-jeli proces opisao u knjizi Lukno ili kongrua.

Njegov rad i planove prekinuo je Dru-gi svjetski rat. Nuncijatura u Budimpeštirazriješila ga je naime nakon ulaskamadžarske vojske u Bačku službe apostol-skog administratora, a novim je admini-stratorom 26. V. 1941. imenovan kalačkinadbiskup grof Julije Zichy. Budanović jeveć 1. VI. 1941. interniran u dominikanskisamostan u Budimpešti, a nešto poslijepremješten je u franjevački samostan uMátraverbélyu u Karpatima. Ondje jeostao do sredine 1943., kad se vratio u Su-boticu. Potkraj rata, u prosincu 1944., ime-novan je »generalnim vikarom za onaj dionadbiskupije kojim se upravljalo kao ad-ministraturom«, a službu apostolskog ad-ministratora Bačke ponovno je preuzeo 13.VI. 1946. prema odluci nuncijature u Beo-gradu. Komunističke vlasti Crkvi sumeđutim oduzele gotovo svu imovinu, crk-vene i nacionalne udruge bile su zabranji-vane, a svećenici i istaknutiji kršćanski la-ici zatvarani i proganjani. I sam je Buda-nović bio fizički zlostavljan 1952., kad muje onemogućeno krizmanje u Somboru na-kon što je nasilno izvučen iz župnog stanai preko noći vraćen u Suboticu.

Bavio se i književnim radom, a prilogeje objavljivao u onodobnoj periodici. Prvi

uradak objavio je u Subotičkim novinamajoš 1894., a poslije je pisao najviše za Ne-ven i Subotičku Danicu. Osim djelâ vjer-skoga i nabožnog karaktera, povremeno jeobjavljivao poučne novele, uglavnom ro-doljubne i ćudoredne naravi, putopise, cr-tice iz bunjevačke povijesti i kraće povije-sne rasprave. Objavio je međutim i nekoli-ko članaka o pravopisu, rodoljubnih pjesa-ma te prijevoda. Služio se pritom pseudo-nimima Veco Labudić, V. Labudić, V. L.,Lovro Ratanski, Lošo R., L. Ratanski,Ano-Nimka i Ano-Nimko. Na naklad-ničkom je planu važno i djelovanje Kato-ličkoga književnog društva Alfa, koje jeBudanović osnovao u Subotici 1923. Mo-ralno i materijalno podupirao je usto Subo-tičke novine, Subotičku Danicu i Klasjenaših ravni te hrvatske katoličke udruge uSubotici.

Lajčo Budanović glavni dio svojih ak-tivnosti posvetio je potrebama Crkve, pričemu je podjednako služio vjernicimaMadžarima, Nijemcima i Hrvatima. Dobroje govorio sva tri jezika i u pastoralnom ra-du među njima nije pravio razlike, no kaopravi rodoljub i sljedbenik Ivana Antuno-vića, za svoj je narod napravio iznimnomnogo. Usprkos tomu, njegovo mjesto upovijesti bačkih Hrvata i Katoličke crkve uBačkoj do danas nije primjereno vredno-vano.Djela: Slava Božja u molitvama i pismama, Bu-dimpešta, [1902]; Mala Slava Božja u molitvama i

BUDANOVIĆ

4

L. Budanović, Slava Božja u molitvamai pismama, Budimpešta, 1902.

pismama, Budimpešta, 1907; Velika Slava Božja umolitvama i pismama, Budimpešta, 1908; Pravil-nik i poslovnik za rim. kat. crkvene općine, Subo-tica, 1923; Veliko jubilejsko proštenje god. 1926. ubačkoj biskupiji, Subotica, 1926; Krizmanje ili do-lazak Duha Svetoga, Subotica, 1927; Budite svije-sni katolici!, Subotica, 1928; Lukno ili kongrua,Subotica, 1928; Jubilarno hodočašće u Rim, Su-botica, 1929; Codex Bačiensis, Subotica, 1937;Katolička akcija na području Bačke biskupije, Su-botica, 1938.

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); K. Bunić [I. Ku-jundžić], Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata, Subotica, 1946; I. Kujundžić,Bunjevačko-šokačka bibliografija. Rad JAZU,355, Zagreb, 1969; A. Sekulić, Cjelovit lik LajčeBudanovića, Subotička Danica. Kalendar za1971. god., Subotica, 1970; T. Vereš, Jednostavnivelikan. Subotički biskup Lajčo Budanović (1873-1958), Danica 1979, Zagreb, 1979; T. Vereš, Do-pune o Lajči Budanoviću, Marulić, 4, Zagreb,1979; I. Prćić, Ljudevit (Lajčo) Budanović (1873-1958.), Subotička Danica. Kalendar za 1984.god., Bač, 1983; T. Vereš, Socijalni rad Lajče Bu-danovića, Obnovljeni život, 2, Subotica, 1984 (Su-botička Danica kalendar za 1985. god., Subotica,1984²; Bunjevačko pitanje danas, Subotica,1997³); A. Anišić, Marija kao uzor savršenogživota u propovijedima biskupa Lajče Budano-vića, Subotička Danica. Kalendar za 1985. god.,Subotica, 1984; L. I. Krmpotić, Lajčo Budanovićkao pisac članaka i poučnih pripovijedaka, Subo-tička Danica. Kalendar za 1985. god., Subotica,1984; S. Kos, Pravni doprinos Lajče Budanovićauređenju apostolske administrature, SubotičkaDanica. Kalendar za 1986. god., Subotica, 1985;Hrvatski biografski leksikon, 2, Zagreb, 1989; A.Sekulić, Lajčo Budanović kao duhovni pisac, Su-botička Danica. Kalendar za 1990. god., Suboti-ca, 1989; A. Sekulić, Hrvatska preporodnaknjiževnost u ugarskom Podunavlju do 1918., Zag-reb, 1994; Zvonik, br. 41, Subotica, 1997; J. Te-munović, Zadužbina biskupa Budanovića, Suboti-ca, 2002; J. Temunović, Subotička matica, Suboti-ca, 2002; Subotička bibliografija, sv. 3 (1918-1944), 1 dio, Subotica, 2003; Zbornik radova o bi-skupu Lajči Budanoviću, Subotica, 2004; www.zaduzbina-budanovic. org

J. Temunović

BUDIMAC, Matija (Baja, 18. II. 1822. –Čonoplja, 2. VI. 1901.), učitelj, kulturnidjelatnik. Šest razreda gimnazije završio jeu Subotici, preparandiju (učiteljsku školu)počeo je u Pečuhu, a nastavio u Kalači,gdje je, kao štićenik biskupa Ivana Antu-novića, diplomirao 1857. Nakon rada uBeregu 1880. dolazi u Čonoplju, gdje je

učitelj bio sve do 1900., kad se zbog bole-sti povukao u mirovinu. Radio je pretežitou školi u bunjevačkom kraju sela. Bio ječlan seoskoga školskog odbora. Širio jeAntunovićeve Bunjevačke i šokačke novi-ne te Bunjevačku i šokačku vilu, a su-rađivao je u somborskom listu Bunjevac teu Nevenu Mije Mandića.

Autor je pisma koje je 3. I. 1893. u ime»čonopljanskih stanovnika – Dalmata iliBunjevaca« na madžarskome uputio ka-lačkom nadbiskupu zbog zapostavljanja»dalmatinskog jezika« u crkvi i školi: »Mismo već više puta upozoravali bivšegučitelja Božića i gospodina župnika dazašto se ne uče dalmatinska djeca dalma-tinskom jeziku, jer otkad naša općina iškola postoje, uvijek se ovdje na madžar-skome i na dalmatinskome poučavalo. Alisad je sasvim zapostavljena dalmatinskaobuka, pa čak i molitve u onoj jedinojučionici u kojoj župnik István Konkolypoučava… Mi se ne protivimo učenjudržavnoga madžarskog jezika, samo nekase našoj djeci ne brani u učionicama ni našdalmatinski jezik. Zašto se kod Nijemaca,Židova, Slovaka, Srba i kod drugih pouča-va materinski jezik… samo baš kod nasDalmatinaca ne?« Već 19. I. iste godinenadbiskupija je intervenirala kod mjesnogžupnika i stanje se u školi i crkvi promije-nilo, ali samo nakratko.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); Pravi bunjevački ka-lendar (sa slikama) za pristupnu godinu 1936, Su-botica, b. g.; I. Džinić, Opis postanka, osnutka irazvitka Narodne osnovne škole u Čonoplji (ruko-pis).

Đ. Lončar

BUDIMČEVIĆ, Šima (Sombor, 3. IV.1928. – Sombor, 11. XII. 2001.), društvenii vjerski djelatnik. Sin Alberta i Kate, rođ.Bošnjak. Osnovnu školu završio je na Bez-danskim Salašima, a građansku u Sombo-ru. U mladosti je pisao drame, uglavnomkomedije, na teme iz pučkog života (Ludakuća, Što je – tu je, Braća, Bono se ženi,Šepa) i izvodio ih sa somborskom mladeži.Potkraj 1960-ih bio je jedan od inicijatoraizgradnje crkve na Bezdanskoj cesti. Po-dignuta je 1971., a posvećena je prvomu

BUDIMČEVIĆ

5

hrvatskom svecu sv. Nikoli Taveliću. Bioje aktivan član Katoličkog instituta za kul-turu, povijest i duhovnost Ivan Antunovićiz Subotice.

A. Firanj

BUDIMPEŠTA (madž. Budapest), glavnigrad Republike Madžarske, 2.000.000 sta-novnika (2001.). Područje oko današnjeBudimpešte naseljeno je još od neolita, anajstariji je dio grada Stari Budim. U I. st.Rimljani su ondje podigli svoj tabor i gradAquincum, kojim su poslije vladali Huni,Langobardi, Avari i Slaveni. Slaveni sutrag ostavili i u imenima dvaju gradova nasuprotnim obalama Dunava – Budim se na-ime izvodi od osobnog imena Budimir iliBudivoj, a Pešta od staroslavenske imeni-ce pešt, »peć«, prema pećima za gašenjevapna. U IX. st. doseljavaju se Madžari, as razvojem trgovine Budim i Pešta postajuvažnim središtima. God. 1241. Tatari suopustošili oba grada, a šest godina nakontoga Bela IV. podigao je budimskutvrđavu. Pod njom se razvio velik grad,koji se poslije osamostalio od Starog Budi-ma i doživio procvat za kralja Matije Kor-vina. I Pešta se u XV. st. utvrđuje s bede-mima. U tursko doba 1541.-1686. u Budi-mu i Pešti zamiru obrt i trgovina, a kad sugradovi opet došli pod kršćansku vlast, uveliku se broju doseljavaju Nijemci i Sla-veni. Pešta se isprva razvija brže od Budi-ma, osobito za Leopolda I., no Budim jepočinje dostizati za Karla III. Marija Tere-zija u njega je iz Trnave preselila sveuči-lište, a Josip II. iz Požuna Namjesničko vi-jeće i Državnu komoru. Od 1767. dva sugrada povezana stalnim mostom. PotkrajXVIII. st. i Pešta dobiva sveučilište, a u pr-voj polovici XIX. st. gospodarskim razvo-jem znatno nadmašuje Budim. U nju se

postupno sele tijela vlasti te 1848. postajesjedištem ugarske vlade, umjesto dota-dašnjeg Požuna. Za vrijeme nacionalnogarevolucionarnog pokreta 1848./49. Peštaje velikim dijelom bila razrušena. NakonAustro-ugarske nagodbe počinje nov raz-vojni zamah, čemu je 1872. pridonijelo iujedinjenje Budima, Starog Budima iPešte u jedinstven grad pod imenom Bu-dimpešta. Broj stanovnika neprestano sepovećavao: 1880. bilo ih je 370.000; 1910.– 880.000; 1930. – 1.000.000; 1957. –1.850.000; 1999. – 1.838.000.Hrvati na području Budimpešte. Napodručju današnje Budimpešte Hrvati živeod XIII. st., i to u Budimu, na Čepelju i uPešti. Bela IV. doveo je u Budim mnogenarodne prvake iz Huma i Dalmacije, aveći broj Hrvata doselio se i početkomXIV. st., u vrijeme kralja Žigmunda. Na-kon prvih turskih napada na Bosnu 1381.selidbe Hrvata u Podunavlje postale su svemasovnije. U rano doba turske vlasti u Bu-dim dolaze uglavnom dubrovački trgovci iobrtnici, ponajviše graditelji, a župe u tzv.turskoj Ugarskoj od XVI. st. sve češće pre-uzimaju bosanski franjevci. U Budimu iokolici franjevci su djelovali od 1541. Pre-ma protokolima budimskog samostana, podvojica franjevca stalno su boravila u Peštii Budimu, iz čega se može zaključiti da jeondje bilo trajno nastanjenih Hrvata. Bu-dimski katolici, po narodnosti Hrvati(uglavnom Dubrovčani) i Talijani, a po za-nimanju trgovci, grad su napustili 1595.,nakon što su im Turci oduzeli jedinu preo-stalu crkvu, koju su od 1570. dijelili suglavnom protestantskim Madžarima. Fra-njevci su međutim i dalje ostali u gradu tese početkom XVII. stoljeća spominju kaodušobrižnici Hrvata u Tabanu, naseljupodno sjeverne strane budimske tvrđave.U to je doba zabilježeno veće doseljenjeHrvata, koje su u Budim doveli Turci kakobi obnovili razrušene zidine. Apostolskivizitator Filip Kamengradski posjetio jebudimske Hrvate 1635., a 1649. biskupMarin Ibrišimović u Pešti je krizmao 2003osobe. Njegov nasljednik Matija Benlićkrizmao je 1664. u Budimu i Pešti ukupno302 osobe, a pet godina poslije bilo je 817krizmanika.

6

BUDIMČEVIĆ

ŠimaBudimčević

Tijekom oslobađanja Budima 1686.brojnost hrvatskog puka znatno je smanje-na, jer su se mnogi sklonili na sigurnijamjesta. Taban je bio gotovo razrušen, astanovništvo koje se vraćalo zbog obram-benih se razloga isprva moglo nastanjivatisamo u Gornjem Vodenom Gradu, na pro-storu današnje Hrvatske ulice. Ipak, već1689. tabanski su katolici džamiju pašeMustafe preuredili u kapelu, a 1691. fra-njevcima je dopušteno da u Vodenom Gra-du sagrade samostan i crkvu. U crkvi, ko-ja je zbog neimaštine završena tek 1740.,pokopani su, među ostalima, Grgur Čeva-pović, Petar Katančić i Marijan Jaić. God.1695. u Tvrđavi, Gornjem Vodenom Gra-du i Starom Budimu crkve su od franjeva-ca preuzeli isusovci, no bosanski su fra-njevci i dalje djelovali kao pomoćnisvećenici u Vodenom Gradu i Starom Bu-dimu, jer je ondje bilo mnogo Hrvata. Opovezanosti hrvatskog puka i franjevacasvjedoči i molba tabanskih vjernika (Ro-mano Catholici Slavo-Illyrici) caru iz1696., u kojoj traže da im franjevci bosan-ske provincije i dalje budu dušobrižnici.

Na području današnje Budimpešte crk-vene matične knjige najprije se počinjuvoditi u Pešti 1688., a u Tabanu i VodenomGradu od 1692. Te se župe nazivaju hrvat-skima, tj. ilirskom (Parochia Illyricae Na-tionis Budae in aquatica ex antiquo) i dal-matinskom (Parochia AdministrationeDalmatica). Iz matica je razvidno da pot-kraj XVII. i u prvoj polovici XVIII. st. Hr-vati, osim u peštanskoj tvrđavi, stanuju i unekoliko dijelova Budima: u Tabanu, Gor-njem i Donjem Vodenom Gradu, Državnojcesti, Ulaku, Hrvatskoj ulici, Kristininu,na Čepelju te u još 40-ak obližnjih naselja.Matične knjige svjedoče o gotovo 3000 hr-vatskih prezimena.

Popisom iz 1696. u Pešti je zabilježeno230 kuća, od kojih 107 njemačkih, 55»rackih« (među njima 13 katoličkih) te 52madžarske. Za peštanske se Hrvate navodida su podrijetlom iz Dalmacije i da živeunutar gradskih zidina. U većem broju Hr-vati se u Peštu nastanjuju poslije 1710. Po-pisom iz 1696. u Tabanu je pak zabilježeno

615 »rackih« kućanstava, no bez od-ređenja vjeroispovijedi. Popis 1702. bilježiposebno katolike i pravoslavce, pri čemuprvi imaju 250, a drugi 461 kućanstvo. Zam-jetno je znatno smanjenje stanovnika jersu se godinu dana prije toga 52 katoličkeobitelji odselile u Turbal, Požegu, Šikloš,Erčin, Dudvar, Andzabeg i Baju.

Nakon odluke budimskoga gradskogvijeća 1697. da se pripadnicima pojedinihnarodnosti u gradu osigura samouprava,Hrvati su dobili predstavnika pri gradskojupravi i samostalnu općinu, a u njoj svojeg»birova«, prisežnika, vijećnike, bilježnike,tumače, pisare i vijećnicu. Unatoč tomu,nisu bili posve ravnopravni s Nijemcimajer sve do 1727. nisu mogli postatigrađanima Budima niti sudjelovati na iz-borima.

Za Rákóczyjeva ustanka Budim je biočesto poprište krvavih okršaja jer su kuru-ci znatno češće napadali gradove s nje-mačkom upravom, a takvi su bili i Budim,Stari Budim i Pešta. Prigodom jednog upa-da u Budim 1705. kuruci su pobili 800»Raca«. Na strani kuruca bili su međutim ineki Hrvati kao zapovjednici ratnih šajkina Dunavu.

Popisom iz 1711. zabilježeno je 116kućanstava tabanskih Hrvata, a 1715. u ci-jelom Budimu ima 1539 domova: »rac-kih« 769, njemačkih 701, madžarskih 68,slovačkih 5. Taban je tada bio najna-pučeniji dio Budima, a 90 % njegova sta-novništva činili su »Raci«. Zemaljskimpopisom iz 1720. Budim je podijeljen naTvrđavu, Vodeni grad, Hrvatski Grad (Su-burbium croaticum činili su Državna cestai Hrvatska ulica) i Taban, pri čemu u Taba-nu ima 1473 doma: 559 »rackih«, 851 nje-mačkih, 68 madžarskih i 5 slovačkih. Uziznimku Tvrđave, cijeli je Budim do drugepolovice XVIII. st. izgledao posve ruralno,a stanovništvo mu je u najvećoj mjeri bilosiromašno. Većina budimskih Hrvata bavi-la se ratarstvom, vinogradarstvom, obrtomi trgovinom, pri čemu madžarski autoričesto ističu divljenje »marnom narodu ko-ji je u kratko vrijeme preobrazio i opleme-nio zapuštenu budimsku okolicu«.

7

BUDIMPEŠTA

Ostrogonski je biskup 1712. ponovnoopunomoćio franjevce za obavljanje du-šobrižničke zadaće među budimskih Hrva-tima, obrazloživši to time što su i za tur-ske vladavine bili dušobrižnici hrvatskihkatolika (Catholicurum Illyrici) u Budimui okolici te što su to mnogi i životom plati-li. U Tvrđavi se 1734. tako propovijedalona tri jezika: njemačkome, madžarskome ihrvatskome. God. 1751. Tabanci ponovnotraže da se franjevci trajno zadrže u Taba-nu te će svjetovni svećenici župu u Tabanupreuzeti tek 1868. No i nakon toga jedanfranjevac ondje ostaje kao kapelan. Iakonakon 1786. Nijemci u Tabanu brojem pre-mašuju »Race«, tabanska se pučka škola i1822. spominje kao hrvatska. God. 1821.zabilježeno je da se pola crkvenih obreda utom dijelu Budima izvodi na hrvatskome,a pola na njemačkome.

Iako su Hrvati u doba Turaka činilivećinu stanovništva i na Čepelju, pri oslo-bađanju Budima najveći je dio njih rase-ljen. Nakon što je princ Eugen Savojski

dopustio obnovu sela, u njemu je 1717. za-bilježeno 12 hrvatskih i 7 njemačkih kmet-skih obitelji, no do 1752. Nijemci su broj-nošću nadmašili Hrvate. Knezovi se birajunaizmjenično, pri čemu je doknez uvijekdruge narodnosti od kneza, a i potkrajXVIII. st. Čepelj se spominje kao nje-mačko-»racko« selo

Neki su Hrvati iz bogatijih slojeva uVodenom gradu bili visoki dužnosnici ugradskoj upravi: Ivan Margalić bio je bu-dimski gradonačelnik 1790.-95., Ivan Pa-vijanović bio je budimski knez 1782.-86. i1789., a Ladislav Paulović bio je budimskidogradonačelnik i kraljevski savjetnik1859.-61. Među peštanskim knezovima inačelnicima spominju se više puta izabra-ni Ivan Papić i Ladislav Petrović.

Hrvatski puk u Budimu teško su po-gađale i epidemije te elementarne nepogo-de. Za okužene stanovnike u Tabanu 1710.bila je izgrađena bolnica, a tijekom naj-veće epidemije 1738.-39. u Tabanu jeumro 631 »Rac«, od toga 392 Hrvata.

8

BUDIMPEŠTA

Tradicionalni hrvatski dijelovi Budimpešte: 1. Taban; 2. Državna cesta;3. Vodeni grad; 4. Pešta; 5. Stari Budim; 6. Ulak; 7. Čepelj.

God. 1712. Dunav je poplavio niže dijelo-ve Budima, a velikih je poplava bilo i po-slije. U Tabanu i Vodenom gradu buknuloje i nekoliko požara, od kojih su najvećibili 1723. i 1810.

Izvori iz XIX. st. pokazuju veliko opa-danje broja hrvatskog stanovništva i poti-skivanje hrvatskog jezika. S vremenom sehrvatski puk na području Budimpešte po-sve odnarodio, i to najprije u Starom Budi-mu, Ulaku, Državnoj cesti i Vodenom gra-du, gdje je već u drugoj polovici XVIII. st.bio u manjini. Isprva se ponijemčio, a napočetku XX. st. pomadžario. U Čepelju1817. Hrvata ima 38 %, a Nijemaca 62 %te je kanonička vizita odredila da hrvatskapropovijed bude svake treće nedjelje »jerHrvati razumiju njemački, a Nijemci neznaju hrvatski«. Iako su čepeljski Hrvati1828. tražili učitelja koji zna i hrvatski,broj je Hrvata ovdje nastavio opadati. UBudimpešti je 1900. popisana 6201 osobakoja govori hrvatski. U Tabanu, gdje je hr-vatski puk bio najbrojniji, isprva je bilodrukčije: neki Madžari i gotovo svi Slova-ci ondje su se pohrvatili. Većina tabanskihHrvata, osobito žene, ni potkraj XIX. st.nije govorila madžarski, iako su mnogiznali njemački. Svećenici su im zato goto-vo bez iznimke bili Hrvati, odnosno Ni-jemci podrijetlom iz Bača, Čavolja ili Ba-je, koji su govorili hrvatski. U tamošnjojškoli hrvatski se učio do 1894., a hrvatskusu misu Tabanci imali do 1914. Taban jenajviše stradao za Drugoga svjetskog rata,kad su mu stanovnike raselili po glavnomgradu. Hrvatska je ikavica u Tabanu takopotpuno utihnula 1960-ih godina, a naČepelju se održala sve do 1990-ih.

Zahvaljujući ponajprije franjevcima,Budim je od kraja XVII. te tijekom XVIII.i XIX. stoljeća bio kulturnim središtemHrvata u Ugarskoj, o čemu svjedoče imnogobrojne hrvatske knjige koje su on-dje objavljene. Od 1924. do 1939. u Bu-dimpešti je djelovao Bunjevački i šokačkinarodni odbor, uređivane su i izdavane Bu-njevačke i šokačke novine 1924. i go-dišnjaci Kalendar za bunjevački i šokačkinarod 1923.-24. te kalendar Danica 1924.-44. Od 1946. Budimpešta je političko i

kulturno središte Hrvata u Madžarskoj. Tegodine ondje počinje djelovati Demokrat-ski savez Južnih Slavena u Madžarskoj, aod 1990. Hrvatska državna samouprava.Ondje se uređuju tjednici Sloboda, Našenovine, Narodne novine i Hrvatski glasnikte godišnjak Naš kalendar, Narodni kalen-dar i Hrvatski kalendar. Od 1949. u nak-ladnom zavodu Tankönyvkiadó (poslijeNemzeti Tankönyvkiadó) uređuju se mno-gobrojni hrvatski udžbenici, a do 1995. ibeletristika. Od 1950. u Budimpešti djelu-ju hrvatsko-srpska učiteljska škola i gim-nazija, koja 1993. postaje hrvatskomosnovnom školom i gimnazijom. Na bu-dimpeštanskom Sveučilištu Loránd Eötvöspostoji katedra za hrvatski jezik i književ-nost. Procjenjuje se da u Budimpešti danasživi oko 8000 Hrvata, koji potječu iz svihdijelova Madžarske. Njihov kulturni radorganiziran je u deset okružnih hrvatskihsamouprava, a u gradu djeluju i tri kultur-no-umjetnička društva: osnovnoškolskoTamburica, Luč, u kojem se okuplja mla-dež, te Hrvatska izvorna družina, u kojojdominiraju stariji članovi.Lit.: Pesti Hírlap Könyvtár Lexikona, Budapest,1938; Új magyar lexikon, Budapest, 1991; M.Mandić, Naša gimnazija, Budimpešta, 1996; Hr-vatska enciklopedija, 2, Zagreb, 2000; Ž. Mandić,Prilog povijesti budimskih i peštanskih Hrvata, u:Hrvati u Budimu i Pešti, Budimpešta, 2001; 10godina HOŠIG-a 1993.-2003., Budimpešta, 2004.

Ž. Mandić

BUDIMSKI KULTURNI KRUG, kolek-tivna oznaka za veću skupinu hrvatskihfranjevca čije je kulturno djelovanje bilovezano za budimski samostan i tamošnjefranjevačko generalno učilište od početkaXVIII. do sredine XIX. st. Tu je oznakuprvi upotrijebio crkveni povjesničar Fra-njo Emanuel Hoško.

Skrbeći za duhovni život hrvatskog pu-ka u srednjem dijelu ugarskog Podunavlja,do 1757. u okviru provincije Bosne Sreb-rene, a otad u provinciji sv. Ivana Kapi-strana, franjevci svoje djelovanje nisuograničili samo na uobičajene vjerske i crk-vene poslove nego su važan trag ostavilii na području filozofije, prirodnih znano-

9

BUDIMSKI KULTURNI KRUG

sti, historiografije, jezikoslovlja i književ-nosti. Odmah nakon protjerivanja Turakauz budimski su samostan 1699. osnovalifilozofsko učilište, a 1710. i visoku bogo-slovnu školu s fakultetskim redom preda-vanja. Učilište je isprva bilo namijenjenofranjevcima provincije Bosne Srebrene, no1722. dobilo je status »generalnog učilištaprvog razreda« te je postalo otvoreno svimpripadnicima franjevačkog reda. U budim-skom samostanu ubrzo su se okupili naob-razbom vodeći članovi reda, koji su nageneralnom učilištu predavali filozofiju iteologiju. Visoke franjevačke škole u Bu-dimu svojim su kontinuiranim radom osi-guravale ne samo okupljanja kvalitetna kad-ra iz ugarskog Podunavlja i iz cijele fra-njevačke provincije Bosne Srebrene negosu ujedno bile i »sigurni prenosiocistečenih kulturnih ostvarenja« (F. E.Hoško). Nakon što su 1783. u HabsburškojMonarhiji u duhu jozefinizma ukinute bi-skupijske i redovničke visoke škole, Hrva-ti u Ugarskoj ostali su bez autentičnogaduhovnog vodstva i institucija koje suimale važnu ulogu u očuvanju nacionalnetradicije. To ih je učinilo znatno ranjiviji-ma na asimilacijske pritiske kojima su ihnajprije izložile austrijske, a ubrzo i ugar-ske vlasti.

Tijekom 84 godine kontinuirana radabudimskoga generalnog učilišta njegovi suprofesori napisali velik broj filozofskih i

teoloških tekstova na latinskome koji u po-vijesti hrvatske, ponajprije skotističke, fi-lozofije i teologije imaju istaknuto mjesto,a njihovi studentski priručnici na zaostajuza tadašnjim standardnim priručnicima togtipa u Europi. Franjevci su bili aktivni i naplanu vjerske prosvjete na narodnom jezi-ku te su za njih tipični i »prilagođivanje bib-lijskih tekstova za molitvene i liturgijskepotrebe puka, traženje prikladnih homile-tičkih sadržaja, promicanje franjevačkepučke duhovnosti, teološka kontroverzijana narodnom jeziku, propovjednička i ka-tehetička literatura, rad na hrvatskom lek-cionaru, zanimanje za pitanja hrvatskogpravopisa i druge kulturne radnje« (F. E.Hoško). Rezultat su toga mnogobrojna ti-skana i rukopisna djela koja su po širinisvojih interesa gotovo enciklopedijske na-ravi. Aktivnosti franjevaca bile su izravnaposljedica temeljna opredjeljenja njihovareda određenoga još načelima Tridentskogkoncila, no u njihovu se kulturnom djelo-vanju s vremenom zamjećuje i utjecaj ka-toličkog shvaćanja prosvjetiteljstva. Ukontekstu kulturnih stečevina Hrvata usrednjem dijelu ugarskog PodunavljaXVIII. st. nije najplodnije samo kad je ri-ječ o broju i vrstama nastalih tekstova ne-go i kad je riječ o stupnju ukupnih kultur-nih nastojanja.

Među pripadnicima budimskoga kul-turnog kruga najvažniji su: Mihovil Rad-nić (Kalača, 1636. – Budim, 26. IX. 1707.),Stjepan Vilov (Budim, kraj XVII. st. – Bu-dim, 5. XI. 1747.), Lovro Bračuljević (Bu-dim, oko 1685. – Budim, 21. XI. 1737.),Nikola Kesić (Budim, 1709. – Taban, 10.VI. 1739.), Jerolim Lipovčić (Požega, 28.X. 1716. – Požega, 30. VI. 1766.), Emerik Pavić(Budim, 5. I. 1716. – Budim, 15. IV. 1780.),Dominik (Ignjat) Martinović (Pešta, 20.VII. 1755. – Pešta, 20. V. 1795.) i dr.Lit.: F. E. Hoško, Prosvjetno i kulturno djelovanjebosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom 18. sto-ljeća u Budimu, Nova et vetera, 1-2, Sarajevo,1978; A. Sekulić, Filozofska baština hrvatskih po-dunavskih pisaca XVIII. stoljeća, Prilozi zaistraživanje hrvatske filozofske baštine, 7-8, Zag-reb, 1978; T. Žigmanov, Skotistička filozofija uHrvata u ugarskom Podunavlju, Scopus, 9-10, Zag-reb, 1998.

T. Žigmanov

10

BUDIMSKI KULTURNI KRUG

Franjevački samostan u Budimu

BUDIMSKI PAŠALUK, osmansko-turskavojno-upravna jedinica za područje većegdijela osvojenih teritorija u srednjem Po-dunavlju. Utemeljen je nakon konačnogzauzimanja Budima 1541., a taj mu je gradpostao i središtem. Njegova je uspostavadošla nakon neuspjela pokušaja da seUgarska veže uz Osmansko Carstvo kaovazalna država. Granice pašaluka nekolikosu se puta mijenjale, osobito nakon rata1593.-1606., u kojem su Turci izgubili ne-ka područja na krajnjem sjeverozapadu,dok su druge dijelove pripojili novouspo-stavljenim pašalucima sa središtima u Jeg-ri (madž. Eger) 1596., u koji je ušla i da-našnja Bačka, te Kanjiža (madž. Nagykanizsa)1600. Iako je pašaluk bio gospodarski ne-rentabilan, budimski su paše raspolagalivisokim feudalnim prihodima i bili su od-govorni za obranu sjeverozapadnog dijelacarstva. Islamizacija je zahvatila samo gra-dove, a kršćansko stanovništvo uživalo jeznatan porezni imunitet. Pojedini ruralnidijelovi, osobito sjeverni, sve su vrijemetrpjeli zbog provala ugarskog plemstva,koje je tražilo poreze od seljaka što su

živjeli na njihovim bivšim posjedima te suseljaci često plaćali obveze i turskim iugarskim vlastima (tzv. porezni dvoplaci).Katolička je crkva isprva bila znatno poti-snuta u korist protureformacije sa sjevero-zapada i pravoslavlja s jugoistoka. Turcinisu bili naklonjeni madžarskim svećenici-ma, ali su tolerirali djelovanje katoličkihredovnika, osobito bosanskih franjevaca.Hrvati su u većem broju živjeli u dijelupašaluka između Save, Drave i Dunava, aliih je bilo i u mnogim drugim dijelovima.Hrvatsko se stanovništvo doseljavalo s ju-ga (iz dinarskih krajeva), posebice u veli-koj seobi početkom XVII. st. iz Kliškogsandžaka u Podunavlje. Pašaluk je prestaopostojati 1686., ali se osmanska vlast nadnjegovim ostacima zadržala sve do Karlo-vačkog mira 1699., kad su preostala pod-ručja pripojena Rumelijskom pašaluku.Lit.: Historija naroda Jugoslavije, Zagreb, 1959;O. Zirojević, Upravna podela današnje Vojvodinei Slavonije u vreme Turaka, Zbornik za istoriju, 1,Novi Sad, 1970; Enciklopedija Jugoslavije, 2, Zag-reb, 1982; Hrvatski leksikon, 1, Zagreb, 1996.

Lj. Vuković

11

BUDIMSKI PAŠALUK

Budimski pašaluk (ejalet) i drugi pašaluci naseljeni južnoslavenskim narodima

BUDINČEVIĆ, Akoš (Subotica, 10. IX.1946.), odbojkaš. Sin Akoša i Kate, rođ.Sič. Osnovnu i srednju školu završio je urodnom gradu. Veterinarski fakultet upisaoje u Sarajevu 1971., a završio Zagrebu,gdje je obranio i magistarsku radnju Speci-fičnosti deratizacije u mlinsko-pekarskojindustriji. Odbojku je počeo igrati 1962. usubotičkom Spartaku. Za sarajevsku Bo-snu nastupao je 1968.-71., a za Mladost izZagreba 1971.-73. U Spartak se vratio1974. i u tom je klubu igrao do kraja svojesportske karijere 1979. Bio je član ekipekoja je osvojila naslov državnog prvaka1975. i treće mjesto u Kupu europskih pr-vaka 1976. Za državnu reprezentacijupočeo je nastupati kao junior 1966., a zaseniorsku je nastupao 36 puta u razdoblju1968.-71. Bio je trener ženske ekipe Spar-taka 1975.-79. te savezni odbojkaški sudac1979.-81. Živi i radi u Subotici.

S. Bačić

BUDINČEVIĆ, Ivan –Mukija (Subotica, 25.IV. 1874. – ?), pravnik,društveni djelatnik. SinRoke i Petronele, rođ.Vidaković. S odličnimje uspjehom 1892. za-vršio školovanje u subo-tičkoj gimnaziji i upisaostudij prava u Budim-pešti. Od 1896., kad jepostao članom uprav-nog odbora Pokopnogdruštva sv. Ivana, poči-nje njegovo angažiranje usubotičkoj bunjevačkojzajednici. Najzapaženi-je je bilo u Kolu mla-deži ili Dobrovoljnojtamburaškoj družini, ni-kad registriranoj udruzi,u kojoj je trebao postatiprvim predsjednikom. Snekolicinom bunjevačkih

sveučilištaraca 12. IV. 1896. u dvorani su-botičkog hotela Pešta organizirao je Veli-ko kolo, uz sudjelovanje Srpskoga pje-vačkog društva, što je pobudilo reakcije

lokalnih i državnih vlasti. Idući slični za-bavni skupovi zbog toga su zabranjivani ilisu održavani u zatvorenom krugu uz pri-smotru policije, a Srpsko pjevačko društvonije sudjelovalo na drugome Velikom kolu1897. Registracija Kola mladeži odgađanaje birokratskim putem, a Budinčević jepotkraj 1898. imenovan pravnikomvježbenikom pri Kraljevskoj tabli u Bu-dimpešti i tako je na neko vrijeme uklo-njen iz Subotice. Školovanje je završio1903. Radio je u odvjetničkom uredu BeneSudarevića, vodio je Kršćansku veresijskuzadrugu, a 1913. subotički veliki županimenovao ga je gradskim bilježnikom.Lit.: Neven, Subotica, br. 7/1892, 12/1896,3/1897, 1/1899, 6/1903, 6/1911, 7/1913; Subo-tičke novine, Subotica, 24. IV. 1897, 8. V. 1897;Subotička Danica ili bunjevačko-šokački kalendarza prostu godinu 1898., Subotica, 1897.

M. Grlica

BUDINČEVIĆ, Ivan (Subotica, 27. I.1955.), nogometaš. Sin Mihajla i Rozalije,rođ. Mesaroš. Odrastao je u Malom Baj-moku, pretežito Hrvatima nastanjenom di-jelu Subotice, te se i nogometom počeo ba-viti u tamošnjem klubu Bačka. U prestižni-ji subotički Spartak prešao je 1971. i na-stupao za njega pet godina. Profesionalnimnogometašem postao je u splitskom Haj-duku, čiji je vratar bio 1976.-81., kada jeklub osvojio naslov prvaka države i jugo-slavenski kup. Za reprezentaciju Jugosla-vije nastupao je 1975. na Mediteranskimigrama u Alžiru. U ljubljansku Olimpijuotišao je 1981., a 1983. prešao je u vinko-vački Dinamo. Za taj je klub branio do1988., kad se zbog ozljede profesionalnoprestao baviti nogometom. Tijekom deve-desetih godina nastupao je za nekoliko lo-kalnih klubova (Obilić iz Novog Knežev-ca, Zorka iz Subotice, Radnički iz Bajmo-ka i Aleksa Šantić iz Aleksa Šantića). Tre-nirao je vratare u ekipi mladih u Spartaku,a danas u ONK Tavankutu. Živi u Bajmoku.

S. Bačić

BUDINČEVIĆ, Mirjana (udana Bu-dinčević-Šljivac) (Subotica, 10. XII.1947.), veslačica. Kći Akoša i Kate, rođ.

12

BUDINČEVIĆ

Ivan Budinčević– Mukija

Sič. Osnovnu i srednju školu završila jeu Subotici, a diplomirala je biologiju naPrirodoslovno-matematičkom fakultetu uNovom Sadu. Veslanjem se počela baviti1963. u Veslačkom klubu Partizan na Pa-liću u disciplini četverac s kormilarom, ukojoj je osvojila dva naslova državnog pr-vaka. Otišavši na studij u Novi Sad 1968.,prelazi u tamošnji Veslački klub Danubius,gdje počinje veslati u disciplinama samac idvojac na pariće, u kojima je bila državnaprvakinja pet puta. Nastupala je za držav-nu reprezentaciju na europskim prvenstvi-ma 1969. i 1970., a sudjelovala je i na ne-koliko međunarodnih klupskih natjecanjate ostvarila zapažene rezultate: u samcu pr-vo mjesto na Međunarodnoj regati u Beo-gradu 1968. i treće mjesto na Međunarod-noj regati u Pragu 1969., dva prva mjesta usamcu i dvojcu na pariće na Međunarodnojregati u Poznańu 1969. i u Klagenfurtu1971. Od 1971. živi i radi u Osijeku.

S. Bačić

BUKARA (kasnolat. bucar ili boccarium:posuda za vino), 1. u bačkih Šokaca vrstašalice, limena ili zemljana. Držala se nabunaru kako bi se njome moglo piti i tek jeu najnovije vrijeme zamijenjena čašama;2. u Hercegovini, Dalmaciji i Lici drvenivrč iz kojega se pije vino; 3. u bačkih Bunje-vaca podrugljiva riječ za pijanca.

Lit.: Hrvatska enciklopedija, 2, Zagreb, 2000; A.Čota, M. Šeremešić, Dukat ravnice, Sombor,2003.

M. Šeremešić

BUKARICA, u Bunjevaca staklena bocanamijenjena ritualnom ispijanju vina. Naprvi dan Božića, katkad i na drugi, čestitarbukaricu napuni vinom, zatvori pečenimbatakom ili ga uz nju priveže ubrusom teobilazi susjede i rođake. Nakon čestitkedomaćin odgrize nekoliko zalogaja bataka,otpije vina iz bukarice te ponudi čestitara idruge ukućane. Poslije svojim vinom na-puni bukaricu, doda nov pečeni batak, ačestitar odlazi dalje. Kako se često znalodogoditi da čestitar putem popije previše,među Bunjevcima se izraz bukara uo-bičajio kao oznaka za pijanca.Lit.: A. Stantić, Kruv naš svagdanji, Subotica,2001; Subotičke novine, Subotica, 26. XII. 2003.

A. Stantić

BUKIN (danas Mladenovo), selo u općiniBačka Palanka, 12 km sjeverozapadno odopćinskog središta. Izvorni naziv Bukinmjesto je dobilo po madžarskom grofu Bu-kiju, a današnji Mladenovo 1946. po narod-nom heroju Mladenu Stojanoviću.

Najstarije naselje na području Bukinanastalo je na otoku Hagli 3 km južnije od

13

BUKIN

Bukin (Mladenovo)

današnjeg sela. Nakon izlijevanja Dunava1750. na mjestu Crkvica 1,5 km od da-našnjeg naselja gradi se novo naselje, a na-kon iduće katastrofe 1810. podignuto je itreće, na većoj nadmorskoj visini. To je na-selje i urbanizirano. Godine 1971. iz Mla-denova je izdvojeno Karađorđevo kao sa-mostalno naselje.

Najstariji pisani dokument o mjestupotječe iz 1332. godine. Za turskog razdob-lja Bukin je bio u sastavu Bačke nahije.Biskup Marin Ibrišimović 1649. krizmaoje vjernike i u Bukinu. Nakon protjerivanjaTuraka do 1749. u naselju su živjeli Srbi,Hrvati i Madžari. Tad se iz Bavarske dose-ljavaju prve obitelji Nijemaca, a 1752. stig-lo je još 200 njemačkih obitelji. Dvadesethrvatskih obitelji naseljeno je 1763. Godi-ne 1900. bilo je 3322 stanovnika, od toga2914 Nijemaca, 212 Hrvata (Šokaca), 169Madžara, 21 Srbin i 6 Slovaka. NakonDrugoga svjetskog rata u domove protjera-noga njemačkog stanovništva doseljava se530 obitelji s 3778 osoba iz tadašnjih kota-reva Kupres, Bosanska Krupa i Glamoč.Prema popisu stanovnika iz 2002. u nase-lju je bilo 3358 stanovnika, od toga 3171Srbin, 63 Jugoslavena, 20 Hrvata, 16Madžara i 88 ostalih.

Od Hrvata koji su rodom iz ovog mje-sta najznamenitiji je Josip Andrić.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, I, IV, Szabadka, 1909, ²1907; N. Gaăeđa: Agrarna reforma i kolonizacijau Jugoslaviji 1945-1948, Novi Sad, 1984; A. He-gediš, K. Čobanović, Demografska i agrarna sta-tistika Vojvodine 1767-1867, Novi Sad, 1991; A.Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; A. Sekulić:Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994; Popisstanovništva, domaćinstava i stanova u 2002. 1.Nacionalna ili etnička pripadnost: podaci po na-seljima, Beograd, 2003.

S. Stantić

BUKINAC, Beato (Stjepan) (Bač, 31.VII. 1912. – Karlovac, ? 29. VI. 1945.),franjevac, povjesničar, profesor. Rodom jeiz poljodjelske obitelji Grge i Marije, rođ.Vorgić. Osnovnu je školu završio u Baču,a u franjevački je red stupio 1928. na Trsa-tu te je dobio redovničko ime Beato. Fra-njevačku klasičnu gimnaziju završio je u

Varaždinu 1932., a iste se godine upisao naTeološki fakultet u Zagrebu. Nakon prvegodine studij je nastavio u Rimu na Anto-nianumu, franjevačkoj visokoškolskojustanovi, a završio ga je 1937. U Rimu jepoložio svečane zavjete 1935., a tu je za-ređen i za svećenika 1936. Mladu misuslužio je 9. VIII. 1936. u Baču. Poslijeređenja nastavlja studij na Antonianumu teje ondje 1939. i doktorirao obranivši diser-taciju posvećenu djelovanju franjevaca useobama Hrvata u Podunavlje u XVI. iXVII. stoljeću. Dio disertacije objavio jeposlije kao knjigu. Nakon povratka iz Ri-ma predavao je vjeronauk u gimnazijama uKarlovcu 1940.-45. Partizanske su ga vla-sti nakon zauzimanja Karlovca uhitile iprema kratkom postupku osudile na smrtpod optužbom da je prijavljivao učenikekoji su simpatizirali s partizanskim pokre-tom. Jedan je od prvih bačkih Hrvata kojisu znanstveno obrađivali povijest Hrvata uugarskom Podunavlju.Djelo: De activitate Franciscanorum in migratio-nibus populi croatici saeculis XVI et XVII, Zagreb,1940.

Lit.: Subotičke novine, posebni broj, 15. VIII.1936; Schematismus provinciae Croatiae S. S.Cyrilli et Methodii, Zagreb, 1940; Schematismusprovinciae Croatiae S. S. Cyrilli et Methodii, Zag-reb, 1950; I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bib-liografija. Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; A. Se-kulić, Drevni Bač, Split, 1978; Hrvatski biografskileksikon, 2, Zagreb, 1989; A. Sekulić, Književnostpodunavskih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996;I. Damiš, Franjevci Hrvatske franjevačke provin-

14

BUKIN

BeatoBukinac

cije sv. Ćirila i Metoda, žrtve drugog svjetskog ra-ta, poraća i jugokomunizma, Zagreb, 2000.

S. Beretić i T. Vuković

BUKOVAC, somborsko prigradsko sa-laško naselje, oko 6 km južno od središtagrada. Naziva se još i Bukovačkim Sa-lašima. Područje je i u prošlosti obilovalošumom, jamačno bukovom, pa je po njojnaselje dobilo i ime. Najprije je pripadaloPrigrevici, a 1720. kao pustara pripojeno jesomborskom ataru. Na područje Bukovca1728. prisilno su nastanjeni somborskivojni graničari pa je 1746. zabilježeno dasalaše ondje ima 50 graničarskih obitelji.Tri godine poslije Bukovac se spominjemeđu 11 pustara koje su pripale područjuslobodnoga kraljevskoga grada Sombora,a oko 1760. na njemu je bilo 924 jutra ob-radivog zemljišta. Tada počinje i planskopošumljavanje slavonskim hrastom, čije jesjeme donio somborski senator i glavni su-dac Josip Marković, doseljeni slavonskiplemić i nekadašnji podžupan Požeškežupanije. Ubrzo je u vlasništvu sombor-skog magistrata bilo oko 960 jutara hrasto-ve šume, od kojih je 100 jutara, skupa sjednim salašom, dodijeljeno upravitelju ri-mokatoličke osnovne škole u SomboruIvanu Ambrozoviću. Na prijelazu iz XIX.u XX. st. te su šume posječene.

Prema predaji iz XX. st. na buko-vačkom je području bilo nekoliko vrelakoja su smatrana kultnim mjestima, a naj-

znamenitije je bilo vrelo na lijevoj obaliMostonge, na koje su hodočastili katolici.Danas se u meandru Mostonge nalazi »vo-dica« na koju hodočaste pravoslavni, a uznju je 1928. izgrađena pravoslavna kapeli-ca sv. Ilije. Od sakralnih objekata na pod-ručju Bukovačkih Salaša nalaze se još dvapravoslavna i jedan katolički križ.

Na bukovačkom području 1815. počelaje raditi srpska osnovna škola, jer su tadveć većinu stanovnika činili Srbi, potomcivojnih graničara. Prema popisu pučanstvaiz 2002. u Bukovcu su živjele 842 osobe,većinom srpske narodnosti. Dvije trećinestanovnika bave se poljodjelstvom.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörénelmi helynévtára, I, Szabadka, 1909²; M. Be-ljanski, Somborski salaši, Sombor, 1970; M. Be-ljanski, Ponovo o somborskim salašima, Sombor,1979; A. Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Zag-reb, 1994; A. Hegediš, Slobodan kraljevski gradSombor (1749-1848), Dometi, 100-103, Sombor,2000.

M. Đanić

BUKVIĆ, plemićka porodica. Četvoricasinova Ivana Bukvića sudjelovala su 1686.u ratu protiv Turaka kao vojni graničari, advojica su od njih i poginula. Zbog ratnihzasluga jednomu njegovu sinu, Iliji, ple-mićki list i grbovnica uručeni su u Požunu28. X. 1741., a ujedno i Ilijinoj ženi Mari-ji Francišković i sinu Luki. Plemstvo jeproglašeno na velikoj skupštini Bačkežupanije 20. IV. 1742. u Baji. God. 1743.Ilija je postao članom prvoga subotičkogmagistrata, a Luka izabranoga građanstva.Ogranci porodice danas žive u Subotici.

15

BUKVIĆ

Bukovac

Grb porodiceBukvić

Lit.: Gy. Dudás, A bácskai nemes családok, Bács-Bodrogh megyei Történelmi Társulat évkönyve,Zombor, 1893; I. Iványi, Bunyevác nemességünk,Bács-Bodrogh megyei Történelmi Társulatévkönyve, Zombor, 1/1896; V. Duišin, Plemićkeporodice II, u: Vojvodina, II, [Novi Sad, 1941]; A.Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M: Szluha,Bács-Bodrog vármegye nemes családjai, Buda-pest, 2002.

S. Bačić

BUKVIĆ, Ivan (? – ?), redarstveni povje-renik u Subotici. Autor je Upute za stražusigurnosti grada Subotice, koju je 1920.izdala subotička redarstvena kapetanija.Primjerak čuva Knjižnica Matice srpske uNovom Sadu.Djelo: Uputa za stražu sigurnosti grada Subotice,Subotica, 1920.Lit.: G. Kiss, E. Bažant, K. Čeliković, Subotičkabibliografija, sv. 3, 1918-1944, 1. dio, Subotica,2003.

S. Bačić

BULAJIĆ, Marko (? – Našice, 17. II.1718.), franjevac, provincijal. Bio je re-dovnik Bosne Srebrene. Od 1685. do1690. župnik je u Erčinu, u ugarskom Po-dunavlju, zatim gvardijan u Budimu1694.-96., a u tri navrata i u Našicama(1703.-05., 1709.-12., 1717./18.). Bio jetajnik dvojice provincijala, Franje Trav-ničanina 1699.-1702. i Grgura Gabrića1702.-05., kojega je u službi provincijala inaslijedio te ju je obavljao 1705.-08. Ge-neralni vizitator u provinciji sv. Ladislavabio je 1711., a 1714. i u vlastitoj provinci-ji. Još kao Gabrićev tajnik pribavio je pi-smo zaštite franjevačkih pastoralnih pravau Slavoniji i Podunavlju od ugarskog pri-masa kardinala Leopolda Kolonića te slič-na pisma od gradskih vlasti u SlavonskomBrodu, Požegi i Budimu, od zapovjed-ništva Vojne krajine u Petrovardinu i civil-nog upravitelja Slavonije, a kao provinci-jal dobio je i diplomu cara Josipa I. istogsadržaja. Sve te dokumente dao je tiskati1709. u Veneciji. Kao provincijal 1707. za-povjedio je članovima provincije na župa-ma da vjeri ne poučavaju samo djecu negoi odrasle. Sam je pri kanonskoj vizitacijiprovjeravao župnike u katekizamskomgradivu. Želeći da se mladi franjevci Bo-sne Srebrene školuju u vlastitim visokim

školama, osnovao je za njih prva dva filo-zofska učilišta u Slavoniji – u Požegi1705. i Osijeku 1707. Pri kraju obnašanjaslužbe provincijala 1708. utemeljio je uči-lišta moralnog bogoslovlja u Velikoj,Našicama, Zaostrogu, Visokome i na Vi-sovcu. Kako su to bile niže teološke škole,obvezao je 1708. upravno vodstvo BosneSrebrene da pripravi sve za otvaranječetverogodišnje bogoslovne škole u Budi-mu. To je ostvareno 1710., u vrijeme kadviše nije bio provincijal, ali su se njegovimzauzimanjem za nastavu u toj školi pripra-vili prvi profesori Augustin Pjanić i IvanSrijemac. Umro je u Našicama, ali ondjenije pokopan.Djelo: Protectionales litterae (incipit), Venetiis,1709.

Lit.: E. Fermendžin, Chronicon observantis pro-vinciae Bosnae Argentinae, Starine JAZU, 22, Zag-reb, 1890; D. Mandić, Franjevačka Bosna, Rim,1968; F. E. Hoško, Franjevci i poslanje Crkve ukontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2001; Isti, Fra-njevačke visoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj,Zagreb, 2002.

F. E. Hoško

BULJOVČIĆ, Ilija (Subotica, 15. II.1908. – Sarajevo, 14. II. 1994.), kolekcio-nar. Između dvaju svjetskih ratova u Subo-tici se bavio uramljivanjem slika. U posli-jeratnim godinama odselio se u Sarajevo,gdje je nastavio raditi u istom obrtu te je sasuprugom Julijanom počeo skupljatiumjetnine. Do kraja 1970-ih prikupili subogatu kolekciju znatne umjetničke, kul-turno-povijesne i znanstvene vrijednosti.Ta je kolekcija, pod nazivom Zbirka Ilije iJulijane Buljovčić, 1979. otvorena za jav-nost u njihovu stanu u Sarajevu, a zatvore-na je nakon Ilijine pogibije tijekom opsadeSarajeva 1994.

Osim velike numizmatičke i filateli-stičke kolekcije, knjižnice, nakita, plaketa,odlikovanja i drugih predmeta, zbirka sa-država i 161 ikonu s područja Bosne i Her-cegovine, više kopija ikona te 557 slika,među kojima je stotinjak portreta iz XVIII.i XIX. st., više radova madžarskih i austrij-skih slikara te djela južnoslavenskihumjetnika XX. st. Najviše su zastupljeniumjetnici iz Bosne i Hercegovine. Počet-

16

BUKVIĆ

kom 1970-ih vođeni su neuspješni prego-vori o tome da kolekcija pripadne Suboti-ci. Zbirka se pod patronatom HKD-a Nap-redak iz Sarajeva čuva u zgradi Vrhbo-sanske bogoslovije u Sarajevu, a pet rarite-ta iz zbirke pohranjeno je u bankovni trezor.Lit.: Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1, Zagreb,1984; Stećak, br. 3, Sarajevo, 1994.

N. Zelić i B. Duranci

BULJOVČIĆ, Ivan (Subotica, 27. XIII.1936. – Novi Sad, 10. I. 2004.), šahist iglazbenik. Sin Stipana i Veronike, rođ.Horvat. Školovao se u rodnom gradu i uBeogradu. Kao profesor glazbe radio je uglazbenim školama u Somboru, BačkojPalanci i Novom Sadu te na Muzičkoj aka-demiji u Novom Sadu, a neko je vrijemebio ravnatelj opere u novosadskome Srp-skome narodnom kazalištu.

Šah je počeo igrati u subotičkom Spar-taku, u kojem kao srednjoškolac prvi putpostao seniorski prvak Vojvodine. Taj jeuspjeh poslije ponovio još devet puta. Ušahovskoj karijeri dugoj više od pola sto-ljeća pobjeđivao je na mnogim međuna-rodnim i domaćim turnirima. Osim zaSpartak, nastupao je i za Novosadskišahovski klub, Somborski šahovski klub teza još nekoliko manjih klubova. Naslovmajstora osvojio je na Državnom prven-stvu u Novom Sadu 1965., a za međuna-rodnog majstora proglašen je 1974. Zbogobveza na radnome mjestu nikad se nijeposve posvetio šahu te nije uspio osvojitititulu velemajstora. Nastupao je više putaza državnu reprezentaciju, s kojom jeosvojio drugo mjesto i srebrnu medalju naeuropskom prvenstvu u Hamburgu 1965.

Umro je u Novom Sadu, u kojem je živiogotovo 30 godina, a pokopan je u Subotici.Lit.: Dnevnik, Novi Sad, 14. I. 2004.

Z. Čota

BULJOVČIĆ, Josip (Subotica, 17. I.1932. – Subotica, 2. XII. 2001.), jezikoslo-vac, profesor, prevoditelj, kulturni djelat-nik. Rodio se u građanskoj obitelji od ocaGustava i majke Marije, rođene Vojnić.Osnovnu školu i gimnaziju završio je urodnom gradu, nakon čega se upisao nastudij južnoslavenskih jezika i književno-sti na beogradskome Filozofskom fakulte-tu. Iako je studij 1955. završio s izvanred-nim uspjehom i unatoč potpori profesora idijalektologa Ivana Popovića, zbog podri-jetla i tadašnje politike odabira asistenatanije mogao nastaviti karijeru na sveučiliš-tu. Znatno poslije upisao se na poslijedip-lomski studij jezikoslovlja na Filozof-skom fakultetu u Sarajevu, gdje je 1980.stekao zvanje magistra obranivši radnjuUdio »Bunjevačkih i šokačkih novina« urazvitku pisanog jezika kod bačkih Bunje-vaca u drugoj polovici XIX. stoljeća.

Nakon diplomiranja vratio se u Suboti-cu, gdje je živio i radio, uz kratki prekid,do kraja života. Najprije je radio u nekoli-ko osnovnih i srednjih škola, među ostalimi u gimnaziji, u kojoj je kratko bio i ravna-telj. Poslije je lektor, dramaturg i ravnateljdrame na srpsko-hrvatskom jeziku subo-tičkoga Narodnog kazališta 1959.-65., azatim kratko i ravnatelj cijeloga kazališta.To ga je potaknulo da počne pisati teatro-loške radove. Bio je gostujući lektor zasrpsko-hrvatski jezik na sveučilištu uVaršavi 1965.-67. Od 1968. predavač je, aod 1973. profesor na Višoj pedagoškojškoli u Subotici, na kojoj je predavao srp-sko-hrvatski jezik s elementima jezičnepovijesti te uvod u jezikoslovlje. Od jeseni1978., kad je škola prestala raditi, pro-svjetni je savjetnik za srpsko-hrvatski je-zik u Prosvjetno-pedagoškom zavodu uSubotici. Pri kraju svojega profesionalnogživota na Višoj školi za obrazovanje odgo-jitelja u Subotici predavao je srpsko-hrvat-ski kao jezik društvene sredine s metodi-kom.

17

BULJOVČIĆ

IvanBuljovčić

Njegov znanstveni interes bio je usre-dotočen ponajprije na problematiku učenjajezika društvene sredine te na kontrastivnaistraživanja madžarskoga s jedne strane tesrpskoga i hrvatskoga s druge. S tih je pod-ručja objavio nekoliko priručnika, a pred-mete vezane uz njih predavao je na subo-tičkim višim školama. Cijeli niz radova,među ostalim i svoj magistarski rad, po-svetio je međutim i problemima koji suviše ili manje vezani za problematikuknjiževnog jezika u bunjevačkih Hrvata uBačkoj. U kontekstu tradicije bavljenja je-zičnom problematikom bačkih Bunjevaca,ti su radovi svojom metodologijom i spoz-najama do kojih se u njima došlo značiligolem napredak.

Bio je suradnik Enciklopedije Jugosla-vije Jugoslavenskoga leksikografskog za-voda, u kojoj je objavio nekoliko natukni-ca iz zavičajne povijesti podunavskih Hr-vata. Surađivao je i na započetom projektuEnciklopedije Vojvodine 1980-ih godina,za koju je sudjelovao u izradi abecedarijate dostavio određene natuknice. Više od 40godina pisao je o kazalištu, najčešće subo-tičkome, a potkraj 1990-ih nakladnikuNIU Subotičke novine predao je rukopisknjige kazališnih ogleda i kritika. Prevodioje s madžarskoga stručnu, poglavito jezi-koslovnu literaturu te prozu madžarskihknjiževnika iz Vojvodine, a s poljskogaesejistiku. Sudjelovao je na znanstvenim

skupovima u zemlji i inozemstvu, a radoveje objavljivao u mnogobrojnim zbornicimai časopisima: Radovi Instituta za jezik iknjiževnost, Godišnjak Saveza društava zaprimijenjenu lingvistiku Jugoslavije (Sara-jevo), Književnost i jezik (Beograd),Typographia Universitatis HungaricaeBudae (Budimpešta), Škola i društvo, Pe-dagoška stvarnost, Kopča, Scena (NoviSad) te Oktatás és Nevelés, Pro memoria,Rukovet i Klasje naših ravni (Subotica).Bio je član uredništva Rukoveti i Almana-ha pozorišta Vojvodine. Od strukovnih or-ganizacija bio je član Društva hrvatskihknjiževnika u Zagrebu te Društva za srp-sko-hrvatski jezik i Društva za primijenje-nu lingvistiku u Novom Sadu.

U nekoliko navrata bio je delegatSkupštine Subotičkoga kotara, u jednomemandatu zastupnik u Skupštini Socijali-stičke Autonomne Pokrajine Vojvodine, anekolika je puta biran u stručna, uglavnomprosvjetna i kulturna vijeća u gradu, kota-ru i pokrajini. Jedan je od osnivača Hrvat-skoga kulturno-umjetničkog društva Bu-njevačko kolo i njegov prvi dopredsjednik1970.-72. Potkraj 1960-ih bio je aktivan ikao jezični savjetnik u pokretanju progra-ma na srpsko-hrvatskom jeziku Radio Su-botice. Zbog njegova angažmana i staja-lišta onemogućeno mu je sudjelovanje ujavnom životu nakon sloma hrvatskog pro-ljeća u Subotici 1973. Početkom 1990-ihponovno je aktivan – član je Upravnog od-bora Kulturno-umjetničkog društva (posli-je Hrvatskoga kulturnog centra) Bunje-vačko kolo, Vijeća Hrvatskoga narodnogsaveza, Hrvatskoga akademskog društva, aujedno je i jezični savjetnik Uredništva nahrvatskom jeziku Radio Subotice 1998.-2001. Godine 1999. dodijeljeno mu je zva-nje Počasni građanin Subotice kao prizna-nje za doprinos u razvoju grada.Djela: Od raspevanih slova do marsovaca: izboriz stvaralaštva za decu, Novi Sad, 1979 (1982²,1984³); Mala školska pozornica: izbor pozorišnihkomada, Novi Sad, 1979; Srpskohrvatski-hrvat-skosrpski jezik kao jezik društvene sredine: za IIIrazred osnovne škole (skupa s Magdolnom Elek),Novi Sad, 1987; Srpskohrvatski-hrvatskosrpskijezik kao jezik društvene sredine: za II razredsrednjeg obrazovanja i vaspitanja (skupa sa Zla-

18

BULJOVČIĆ

Josip Buljovčić

tom Jukić), Novi Sad, 1988; Srpski kao nemater-nji jezik: za III razred osnovne škole (skupa sMagdolnom Elek), Beograd, 1996 (1998², 2000³,20024, 20035); Srpski kao nematernji jezik: za IIrazred srednje škole (skupa sa Zlatom Jukić), Be-ograd, 1996; Srpski jezik kao nematernji jezik: zaI razred srednje škole (skupa sa Zlatom Jukić i Ra-domirom Babinom), Beograd, 1995; Filološkiogledi, Subotica, 1996.Lit.: J. Buljovčić, Biografija (rukopis); Dodelazvanja »Počasni građanin opštine Subotica« i priz-nanja »Pro urbe«, Subotica, 1999; Zvonik, Subo-tica, 12/2001.

T. Žigmanov

BULJOVČIĆ, Lozika – Seka, rođ. Bo-gešić (Subotica, 17. XII. 1903. – Subotica,10. VI. 1983.), vezilja. Kći Paje i Janje,rođ. Vojnić. Poznata kao Seka Rođačka, odnajranije mladosti pa sve do bolesti 1980.bavila se vezom: »bilim«, tj. izradom šlin-ga, polikromnim, a posebno zlatovezom.Izvezla je mnogobrojne ukrase na bunje-vačkim djevojačkim nošnjama, monogra-me i druge vezove na posteljini i drugomeuporabnom tekstilu te misnice, oltarnike idruge crkvene uporabne tekstilne predme-te. Ujesen 1944. izvezla je zlatovezom pr-vu ratnu zastavu VIII. vojvođanske briga-de, a tu je zastavu ponovo izvezla u povo-du 25. obljetnice osnivanja te brigade zaproslavu dužijance 1969.Lit.: Proneta zastava VIII vojvođanske brigade,Subotičke novine, Subotica, 32/1969.

N. Zelić

BULJOVČIĆ, Petar (?, prije 1870. – ?,nakon 1907.), slikar. Slikanju ga jepoučavao Lajos Solymosi, a kako se poka-zalo da je talentiran, subotičko gradsko vi-jeće dodijelilo mu je 1884. stipendiju, ko-ju će primati iduće dvije godine. Nije poz-nato gdje je učio slikanje, ali malobrojnesačuvane slike, koje se stilski mogu svrsta-ti u kasnu romantiku, svjedoče o dobrojtehnici i crtačkoj vještini. Slikao je ponaj-prije religijske teme te portrete prema na-rudžbi. Od slikarstva nije mogao živjeti tese izdržavao soboslikarstvom, a ime mu jenavedeno i u adresaru soboslikara Ma-luševa iz 1906. Nekoliko se njegovih slikačuva u subotičkome Gradskom muzeju i u

privatnim zbirkama, a poznato je da je po-slije smrti Boze Šarčevića 1900. naslikaonjegov portret prema narudžbi Pučke kasine.Lit.: S. Malusev, Szabadka sz. kir. város czím– ésnévjegyzéke, Szabadka, 1906; Kalendar Hrvatskeriječi, Subotica, 1952; T. Gajdos, Szabadkaképzőművészete, Subotica, 1995; A. Sekulić,Umjetnost i graditeljstvo bačkih Hrvata, Zagreb,1998; Sacra conversatione (katalog izložbe djelasakralne, mitološke i alegorijske tematike iz likov-ne zbirke Gradskog muzeja), Subotica, 2001.

Lj. Vuković

BUNA, 1. kratka, ali brza rijeka, lijevi pri-tok Neretve. Izvire u blizini Blagaja, a nje-zino je vrelo hidrološka rijetkost i turi-stički objekt. Na samom vrelu nalazi se te-kija – derviška kuća. Duga je 8 km, a na-stavak je Zalomske rijeke u Nevesinjskompolju. U Neretvu se ulijeva oko 15 km niz-vodno od Mostara, kod sela Buna. Jedinijoj je pritok rijeka Bunica, duga 6 km. Unarodnoj je tradiciji bačkih Bunjevacanajživlja predaja o tome da Bunjevci pot-ječu s rijeke Bune, prema kojoj su dobili iime: »Didovi nam izdaleka, ondud gdi je

19

BUNA

Spomen-ploča s prvog pohodabačkih Bunjevaca na rijeku Bunu

Buna rika«. Pučka je predaja došla do iz-ražaja i pri prvom pohodu Bunjevaca na ri-jeku Bunu 1933., prigodom proslave 250.obljetnice doseljenja Bunjevaca u Bačku,kad su u veliku subotičku manifestaciju bi-li uključeni i hercegovački Hrvati, te priproslavi 300. obljetnice doseljenja, kad subunjevački Hrvati opet posjetili vrelo Bu-ne. I danas mnogi Bunjevci iz Bačke radohodočaste na vrelo Bune, održavajući takoživom pučku tradiciju; 2. selo na ušću rije-ke Bune u Neretvu. Do rata 1990-ih godi-na bilo je depopulacijsko naselje, 1006 st.(1981.), od čega 581 Hrvata, 252 Musli-mana, 63 Srba. U ratu je etnička strukturasela iz osnove promijenjena te je danas na-seljeno gotovo isključivo hrvatskim sta-novništvom, koje je izbjeglo iz okolnihkrajeva. Kako je obližnji Blagaj, u kojemse nalazi i zapuštena katolička crkva saspomen-pločom iz doba prvoga pohodabačkih Bunjevaca na rijeku Bunu, podupravom Bošnjaka, u selu Buna, koje jepod upravom hrvatskih vlasti, podignuta jekatolička crkva posvećena bl. Alojziju Ste-pincu.Lit.: P. Pekić, Spomenica pohoda Bunjevaca usvoju staru postojbinu, Subotica, [1933]; Subo-tička Danica ili bunjevačko-šokački kalendar (saslikama) za prostu godinu 1935., Subotica, 1934;Klasje naših ravni, 4, Subotica, 1936; M. Eveto-vić, Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hr-vata (rukopis); Kulturni i narodni preporod Hrva-ta u Bačkoj, Klasje naših ravni, 1, Zagreb, 1943;Enciklopedija Jugoslavije, 1, Zagreb, 1982; J.Marković, Enciklopedijski geografski leksikon Ju-goslavije, Sarajevo, 1990; L. I. Krmpotić, 125 go-dina osnutka Pučke kasine 1878-2003, Subotica,2003.

S. Stantić

BUNAR (tur. bunar,punar), iskopana du-boka jama za pitkuvodu, zdenac. Na sje-veru Bačke razlikujuse tri vrste bunara: a)bušeni ili arteški bu-nari izrađivani subušenjem do vodono-snog sloja na dubini50-80 m. Nastajali supotkraj XIX. i počet-

kom XX. st., kad u naseljima još nije bilovodovodne mreže. Danas su uglavnom iz-van funkcije. Na području grada Suboticeod oko 140 takvih bunara 21 je ispravan,ali nijedan se ne koristi; b) kišni bunari bi-li su česti u središtima naselja, u unut-

rašnjosti dvorišta pri tipičnoj atrijskojgradnji visokoprizemnih objekata. Bili suu obliku valjka, ukopani pokraj objekta, apunili su se uz pomoć sustava oluka vo-dom s krovišta objekta. Voda iz tih bunaranije služila za piće, nego za pranje; c) ko-pani bunari nastajali su kopanjem do prvo-ga vodonosnog sloja na dubini 4-12 m.Valjkastog su oblika i obzidani opekom.Najstariji je tip s đermom, zastupljen pod-jednako u naseljima i na salašima, pokrajkojega je stajalo pojilo za stoku (alov).

Drugi je tip uobičajen u naseljima: nadzaštitnom drvenom ogradom (rovašem)bio je postavljen valjak s namotanim lan-cem na čijem je kraju bio pričvršćen kabaoza izvlačenje vode. Često je bio natkriven

20

BUNA

Kopanibunar s đermom

Arteški bunar

Kopani bunar

dvostrešnim krovom. Treći se tip, sručnom pumpom izrađenom od livenogželjeza, pojavljuje na prijelomu XIX. iXX. st., osobito u gradskim kućama i najavnim mjestima. Voda iz prvoga vodono-snog sloja u prošlosti je bila ekološki čista,no u novije su doba mnogi od tih bunarapretvoreni su u septičke jame te je danasonečišćena.

A. Rudinski

BUNARIĆ, marijansko svetište i ho-dočasničko mjesto, 5 km jugoistočno odSubotice. Jedino je ekumensko ho-dočasničko mjesto na području današnjeSrbije i Crne Gore, na kojem se okupljajui katolici i pravoslavci. Povijest mu je ne-dovoljno istražena. Područje oko svetištabilo je naseljeno još u prapovijesnobrončano doba, o čemu svjedoče arheo-loške iskopine. Prema pisanju subotičkoglista Szabadság iz 1883., pokraj Senćanskeceste, na istočnom rubu šandorskih pašnja-ka, bilo je nekoliko izvora vode. Novinarje predložio uređenje okolice dvaju izvorakoje je puk smatrao ljekovitima. Predaja oljekovitosti vode bila je i razlog za okup-ljanja vjernika na tome mjestu barem odpolovice XIX. st., a ujedno je i odredilanaziv svetišta: madžarski Szentkút, hrvat-ski Bunarić i srpski Vodica.

God. 1893. podignuti su katolički križ ikapelica, a od 1953. mise na svetištu služese od svibnja do rujna prvom subotom umjesecu i na Malu Gospu. God. 1968. usvetište je donesena kopija lika MajkeBožje iz talijanske Siracuse (Gospa od su-za), koji je otada u središtu štovanja. Glav-no proštenje održava se posljednje nedjeljeu kolovozu. Svetište na godinu posjeti oko20.000 vjernika. God. 2003. katolički diosvetišta potpuno je preuređen u stilu pa-lićke secesije. U pravoslavnom dijelu do-minira impozantna crkvica u bizantskomstilu, koja se nalazi na mjestu prijašnje ka-pele iz XIX. st.

Lit.: Szabadság, Szabadka, 12. VIII. 1883; A. Se-kulić, Marijanske pobožnosti podunavskih Hrva-ta, Zagreb, 1985; Isti, Hrvatski bački mjestopisi,Zagreb, 1994; P. Lubina, Marijanska Hrvatska,Split, 1995; L. Hovány, A Palicsi-tó és környéke,Kanizsa, 1997; Zvonik, Subotica, 9/2003; Hrvat-ska riječ, br. 133, Subotica, 2005; http: //www.gradskimuzej. subotica. co. yu/Gradskimuzej/Ar-heologija/arheologija. htm

J. Štefković i L. Hovány

BUNDEVA, 1. Cucurbita pepo, jednogo-dišnja biljka iz porodice bundeva (Cucur-bitaceae). Gaji se radi prehrane ljudi i sto-ke u tropskim i umjerenim krajevima, patako i u Podunavlju. U Bačkoj se tradicio-nalno sadi na oranicama zasađenima kuku-ruzom i u vrtovima oko salaša. Plodovi surazličita oblika, veličine i boje. Mogu bititeški i više od 10 kg. Na bunjevačkim sesalašima pekla u krušnim pećima, a po-služivala se kao predjelo, glavno jelo i sla-stica. Kolač od bundeve (»bundevara«)spremao se kao savijača od tijesta s kva-scem (»pogača«, »ukiselo«) ili od lisnatogtijesta. Usto se pekla u tepsiji, koristila zapekmez, zimnicu i sl. Upotrebljavale su sei sjemenke, osušene i pečene. Posljednjihse desetljeća tradicionalne vrste rijetko sa-de. Manje vrste bundeva koriste se i kaoukras te u likovnoj umjetnosti; 2. boja umadžarskim kartama (»tikva«), slikovnopredstavljena bundevom; 3. u Bunjevacapogrdni naziv za glavu (»mućni malosotom tvojom bundevom«).

21

BUNDEVA

Bunarić

Lit.: M. Peić, G. Bačlija, Rečnik bačkih Bunjeva-ca, Novi Sad – Subotica, 1990; Hrvatska enciklo-pedija, 2, Zagreb, 2000; Hrvatska riječ, br. 91, Su-botica, 2004; Subotičke novine, Subotica,43/2005.

G. Bačlija i A. Stantić

BUNIĆ, Krešimir → Kujundžić, Ivan

BUNJA (tal. bugna: koš, košarica; bugno:košnica), 1. manja građevina od kamenakružnog tlocrta i kupastoga krova, izvede-na suhozidno, bez veznog sredstva. Ta pra-stara graditeljska forma bila je uobičajenana ogoljenom krasu u Dalmaciji, ali i uIstri, gdje je poznata pod imenom kažun.Služila je kao sklonište, spremište, odmo-rište ili prenoćište. U Podunavlju se od pri-ručnoga građevnog materijala – žute zem-lje i ječmene slame – u jednakom oblikugrade kokošinjci i krušne peći, a u kući tzv.paorske ili banja-peći. Neki autori s bu-njom povezuju i etimologiju imena Bunje-vac, tumačeći to time što su bunje bile uo-bičajene nastambe drevnih Bunjevaca; 2. ubačkih Bunjevaca riječ ima nekolikoznačenja: a) na salašima naziv za psećukućicu, najčešće napravljenu od pletenavrbova pruća ožbukana blatom i pokrivenatrskom. Slične su se improvizirane manjegrađevine podizale i za druge domaćeživotinje; b) udubljenje za psa u slami, si-jenu, pljevi i sl.; c) lagano udubljen ležaj uzemlji prekriven slamom i namijenjen pri-vremenom smještaju ljudi.

Lit.: A. Freudenreich, Narod gradi na ogoljenomkrasu, Zagreb – Beograd, 1962; M. Peić, G. Bačli-ja, Rečnik bačkih Bunjevaca, Novi Sad – Suboti-ca, 1990; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

A. Rudinski i A. Stantić

BUNJEVAC, nekadašnja župa na pod-ručju Kalačke nadbiskupije pod turskomvlašću. Prvi se put spominje 1622. u molbibosanskog franjevca Šimuna MatkovićaSv. Stolici da mu se dodijeli župa tog ime-na. Iako ne postoji slaganje o tome je li ri-ječ o samo jednoj od bunjevačkih župa ilio župi za sve bačke Bunjevce, najvjerodo-stojnijom se čini pretpostavka B. Bukincada je to oznaka šire zajednice u kojoj je Š.Matković djelovao, a ne naselja. Teritorijžupe u svakom je slučaju bio u gornjojBačkoj, a živio je u njoj bunjevački puk,poglavito oko franjevačkih samostana.

Osim što svjedoči o nazočnosti hrvat-skog puka u Bačkoj u prvoj polovici XVII.stoljeća te o duhovnoj skrbi koju su u tompuku vodili bosanski franjevci, podatak iz1622. važan je i zbog toga jer je to u povi-jesnim izvorima prva poznata uporaba na-ziva Bunjevac kao oznake etničke zajedni-ce (turski defter iz 1550. navodi samo imepojedinca – kmeta Mártona Bunavácza izbaranjskog sela Mároka, danas Gajića, ko-ji je kao Martin Bunivacz, zabilježen i1561. u obližnjem selu Izsép, danas Topo-lje). Spominjanje župe Bunjevci 1622. ne-ki autori dovode u vezu i s većom seobomoko 3000 Vlaha iz Kliškog sandžaka u Hr-vatsko primorje iz iste godine. Smatrajunaime da su neki od njih tijekom te seobe,kao uostalom i tijekom seoba iz prijašnjihdesetljeća, došli sve do Podunavlja.Lit.: E. Fermendžin, Acta Bosnae potissimum ec-clesiastica cum insertis editorum documentorumregestis: ab anno 925 usque ad annum 1752, Zag-rabiae, 1892; J. Erdeljanović, O poreklu Bunje-vaca, Beograd, 1930; B. Bukinac, De activitateFranciscanorum in migrationibus populi croaticisaeculis XVI et XVII, Zagreb, 1940; Ž. Mandić,Povijesna antroponimija bunjevačkih Hrvata uMađarskoj, Budimpešta, 1987; A. Sekulić, BačkiHrvati, Zagreb, 1991.

Lj. Vuković

BUNDEVA

22

Bunja u Dalmaciji

BUNJEVAC, tjedni »list opće naobrazbe inapridka« koji je tijekom 1882. izlazioSomboru. Prvi je broj objavljen 1. I. 1882.,a zadnji, 39. broj 21. IX. iste godine. Ti-skan je u somborskoj tiskari FerdinandaBittermanna, a izlazio je svakog petka načetiri nepaginirane stranice. Na poticajmadžarske vlade, pokrenuo ga je i uređi-vao svećenik Ivan Bátori (Burnać), u su-radnji s monoštorskim župnikom IvanomPalićem. Osim njih, u listu su priloge objav-ljivali i Ivan Antunović, Matija Budimac,Katica Fehér, udovica Gabora Mirkovića,Josip Garay, Šime Ivić, Robert Kauk, PeroKnézy, Ljudevit Kuzmić, Mijo Mandić,Bariša Matković, Bono Mihaljević, ViljemRácz, Solo Stantić, Mijo Špoljar, AntunVidaković, Stipan Vujević, Božidar Vujić i dr.

Svrha je lista bilo njegovanje materin-skog jezika i prosvjećivanje bunjevačko-šokačkog puka te je u njemu objavljen ve-lik broj rodoljubnih članaka. Znakovito jei to što se u listu Bunjevci i Šokci izrije-kom nazivaju ugarskim Hrvatima. Uspr-kos tomu, u povijesti bačkih Bunjevaca iŠokaca list je ostao obilježen kaomadžaronski, ali glavni uzrok tomu nisurazmjerno malobrojni politički indiferent-ni članci ili oni koji odišu ljubavlju premamadžarskoj domovini, već Burnaćeva pre-velika kritičnost prema AntunovićevojRazpravi. Kako je ugled biskupa Antuno-vića među nacionalno svjesnim Bunjevci-ma bio iznimno velik, mnogi su suradnici ipretplatnici otkazali suradnju i potporu teje list ubrzo prestao izlaziti.

U Narodnoj knjižnici Karlo Bijelicki uSomboru, u Gradskoj knjižnici u Suboticite u Knjižnici Matice srpske u Novom Sa-du sačuvano je samo nekoliko originalnihprimjeraka zadnjih brojeva lista, dok se ubudimpeštanskoj Državnoj knjižnici Szé-csényi na mikrofilmu nalaze svi primjercinovina, osim zadnjega.Lit.: Bácska, Zombor, 54/1881; M. Mandić, Kakosu postale bunjevačke novine i bunjevački kalen-dari?, Pravi bunjevački kalendar za godinu 1934.,Subotica, b. g.; Seljanin [M. Mandić], Uspomeneiz života Biskupa Ivana Antunovića, Pravi Bunje-vački Kalendar za prostu godinu 1935 (sa slika-ma), Subotica, b. g.; M. Evetović, Kulturna povi-jest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis); I.Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliografija.Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; I. Kovač, Novineštampane ikavicom u Somboru, Miroljub, Som-bor, 2/1998.

E. Bažant

BUNJEVAC, pseudonim različitih autorakoji su pisali o bačkih Hrvatima. 1. Međuprvim važnijim piscima koji su se koristilitim pseudonimom bio je svećenik StipanVujević (1837.-1905.), koji se tako potpi-sivao u novinama Neven; 2. Nepoznati seautor tim pseudonimom koristio za višepriloga u kalendaru Subotička Danica doPrvoga svjetskog rata, od kojih su najvr-jedniji nekrolozi i životopisi; 3. Pseudo-nim Kate Prćić, unitaristički orijentiranepolitičke i književne aktivistice izmeđudvaju svjetskih ratova. Pod tim je pseudo-nimom u Subotici objavila dvije knjižice:

23

BUNJEVAC

Bunjevac, Sombor, 25. VIII. 1882.

Bunjevačke pripovitke 1923. i Bunjevci iŠokci 1940.; 4. Pseudonim autora prvogdijela kompilacijske knjižice Bunjevci ob-javljene u Subotici u rujnu 1991. Drugi diodosad nije izašao. U knjizi se navodi da je»ime i prezime autora poznato Bunje-vačkoj i šokačkoj stranci«. Vjerojatni jeautor Mijo Mandić ml.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); I. Kujundžić, Izvori zapovijest bunjevačko-šokačkih Hrvata, Zagreb,1968; I. Szentgyörgyi, E. Bažant, Subotička bibli-ografija 1870-1918, II, Subotica, 1993; G. Kiss, E.Bažant, K. Čeliković, Subotička bibliografija, sv.3, 1918-1944, 1. dio, Subotica, 2003.

Lj. Vuković

BUNJEVAČKA BANKA I MJENJAČNI-CA (Bunyevácz Bank ésPénzváltóüzlet), bankarska i novčarskaorganizacija utemeljena 1922. sa sjedištemu Budimpešti. Njezino djelovanje nijeistraženo, poznato je samo da je djelovalai za vrijeme Drugoga svjetskog rata.

Lj. Vujković Lamić

BUNJEVAČKA ČITAONICA → Bunje-vačka kasina

BUNJEVAČKA I ŠOKAČKA DANICA(Bunjevačka Danica), kalendar čije je ob-javljivanje nekoliko puta najavljeno tije-kom 1874. U Antunovićevoj Bunjevačkoj išokačkoj vili od 2. VII. 1874. oglašava sekako će Ivan Burnać za iduću godinu u Ba-ji tiskati kalendar Bunjevačka i šokačkadanica. U Subotičkom glasniku od 14. XI.1874. piše pak: »Sa više strana zapitanismo za Kalendar ‘Bunjevačka danica’ od

g. I. Burnaća, da li se već može dobiti. Mijoš nismo isti kalendar dobili, ali se nadamoda će nam se za kratko vrieme poslati, jerje već ispod tiska izašao. Samo još na uvezčeka«. Nije poznato kako je planirani pot-hvat završen, no u literaturi se ne spominjeda je kalendar uistinu objavljen, a nema nisačuvanih primjeraka.Lit.: Bunjevačka i šokačka vila, Kalača, 14/1874;Subotički glasnik, Subotica, 46/1874; M. Eveto-vić, Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hr-vata (rukopis).

Đ. Lončar

BUNJEVAČKA I ŠOKAČKA STRANKA,politička organizacija bačkih Bunjevacakoji se ne smatraju Hrvatima. Osnovana je23. III. 1991. u Subotici, a kao svoj ciljističe »očuvanje identiteta, kulture, veroi-spovesti i autentičnosti Bunjevaca krozpolitičko delovanje […] da se stvori savre-mena država koja nama Bunjevcima pred-stavlja matičnu državu sa svim potrebniminstitucijama i kompletnom infrastruktu-rom«. Bila je članica subotičke Patriotskefronte za Jugoslaviju, osnovane u srpnju1991., čiji su ciljevi, među ostalim, bili»da razobličava secesionističke tendencije,da širi smisao žrtvovanja za slobodu iotadžbinu, da se bori i osuđuje sve pojaveodbijanja i opstrukcije poziva za mobiliza-ciju«. U političkom djelovanju tijekom1990-ih oslanjala se na Socijalističku par-tiju Srbije Slobodana Miloševića, Jugosla-vensku udruženu ljevicu Mirjane Marko-vić te Srpsku radikalnu stranku VojislavaŠešelja, no izborni su joj rezultati bili sla-bi te nije uspijevala osvojiti dovoljan brojglasova za predstavnika u subotičkojopćinskoj skupštini. Nije bila članica De-mokratske oporbe Srbije, koja je, na čelusa Zoranom Đinđićem, 2000. svrgnula svlasti Slobodana Miloševića, već je na sa-veznim izborima poduprla »one velikestranke koje se zalažu za afirmaciju Bunje-vaca i priznaju njihovo postojanje«, a zapredsjednika države »one kandidate kojiće raditi na dobrobit naše otadžbine«. Da-nas se uglavnom oslanja na Demokratskustranku Srbije Vojislava Koštunice. U Su-botici je, kao i stranke koje je podupiru, u

24

BUNJEVAC

Službena kuvertaBunjevačke banke i mjenjačnice

oporbi lokalnim vlastima, čiju okosnicučine stranke madžarske i hrvatske nacio-nalne manjine te Đinđićevi, odnosno Ta-dićevi demokrati. Njezini su pristaše kon-centrirani ponajprije u Tavankutu i Suboti-ci, dok među šokačkim Hrvatima nijenaišla ni kakav prijam. Zbog toga je na 5.izbornoj skupštini stranke u Subotici 2003.iz njezina imena izbačen pridjev šokačkate joj je otad naziv Bunjevačka stranka.Lit.: Glas ravnice, br. 6, 8, 9, 35, Subotica, 1991,1993; Z. Perušić, »Ako treba, i pušku u ruke«, Su-botičke novine, br. 29, Subotica, 1991; Bunjevačkei šokačke novine, br. 1, 5, Subotica, 1994; Žig, br.11, Subotica, 1994; Subotičke novine, br. 35, Su-botica, 2000; Bunjevački kalendar za prostu2001., Subotica, 2000; Bunjevački kalendar zapristupnu 2004., Subotica – Novi Sad, 2003; Z.Romić, Jedan ili dva naroda, Vikend Danas, Da-nas, Beograd, 16.-17. VII. 2005.

S. Bačić

BUNJEVAČKA I ŠOKAČKA VILA, is-prva kulturni prilog Bunjevačkih i šokač-kih novina, a nakon njihova gašenja samo-stalni tjednik, koji je međutim već nakon8. broja postao dvotjednikom. Samostalnoje izlazila od 2. I. 1973. do 18. IX. 1876.,najprije u Kalači, a od 10. XI. 1875., na-kon stanke duge 7 mjeseci, u Baji. Urednikjoj je bio Ivan Antunović, a od studenoga1875. Blaž Modrošić. Objavljeno je osam-desetak brojeva na po četiri stranice malo-ga četvrtinskog formata.

Sadržajno se Vila nastavlja na Novine.Objavljuje se u njoj poezija, najčešće ro-doljubne budnice, zatim povijesne pripovi-jetke, koje čitatelje poučavaju o dubokoj

ukorijenjenosti njihove »vjere, narodnostii jezika« na području na kojem žive, te ko-mentari aktualnih društvenih pitanja, po-put modernog odgoja djece, građanskogbraka, odvojenosti države i crkve. Stalnesu rubrike savjeti poljodjelcima, kratke vi-jesti iz Monarhije i svijeta, cijene poljopriv-rednih i stočarskih proizvoda u različitimugarskim krajevima te književne novosti, apovremeno se pojavljuju i svojevrsne re-portaže iz inozemstva i iz domaćih kraje-va, primjerice, opsežno izvješće o životuHrvata kajkavaca u jugoistočnom Banatu.U Vili je međutim inzistiranje na poli-tičkim pravima Bunjevaca i Šokaca slabijenego što je bilo u Novinama. Vidi se to i usamodefiniciji, u kojoj se Vila određujeuglavnom kao »list za pouku, zabavu i gaz-dinstvo«, a samo u nekoliko brojeva i »zapolitiku«. Većina priloga pisana je hrvat-skim književnim jezikom druge poloviceXIX. stoljeća, tj. jezikom Zagrebačke filo-loške škole.

Vilu su pratile jednake teškoće s kakvi-ma su se susretale i Novine prije nje: nedo-voljan broj suradnika, premalen broj pret-platnika, nerazumijevanje državnih i crk-venih autoriteta, ali i samog naroda koje-mu je bila namijenjena. Nakon što je Antu-nović ozbiljnije obolio, njezino je izdava-nje prekinuto u ožujku 1875., a nakon ob-nove u studenome iste godine, s novimurednikom Blažem Modrošićem na čelu,izlazila je još nepunih godinu dana.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); A. Sekulić, Hrvatskapreporodna književnost u ugarskom Podunavljudo 1918., Zagreb, 1994.

P. Vuković

25

BUNJEVAČKA I ŠOKAČKA VILA

Bunjevačka išokačka vila,Kalača,1. I. 1874.

BUNJEVAČKA KASINA, društvo bu-njevačkih Hrvata u Čonoplji. Osnovano jepotkraj prosinca 1920. kao Bunjevačkačitaonica na poticaj Ilije Džinića, tadašnjegupravitelja osnovne škole u Čonoplji. Prvije predsjednik bio Lazo Burnać, a tajnikIlija Džinić. Društvo je ubrzo dobilo druginaziv – Bunjevačka kasina.

Odmah nakon osnivanja prikazani suprvi igrokazi, a 2. II. 1921. organizirano jei prvo bunjevačko prelo, koje se »na Ma-rin« nastavilo održavati svake godine svedo rata. Društvo se početkom 1922. učlani-lo u Hrvatsko književno društvo sv. Jeroni-ma u Zagrebu, od kojega je do 1941. dobi-valo vrijedne donacije knjiga i časopisa. Usklopu društva djelovale su folklorna sku-pina i pjevački zbor, a organizirane su i ka-zališne predstave, predavanja i dužijanca.Kazališne su predstave prikazivane svakegodine, a osim kratkih jednočinki, pripre-mani su i zahtjevniji igrokazi, poput MukeIsusove Josepha Aloisa Daisenbergera,Šokice Ilije Okrugića, Graničara JosipaFreudenreicha, Sumnjivog lica BranislavaNušića i dr. U razdoblju do 1941. okosnicadruštva bio je Ilija Džinić. Funkciju pred-sjednika obnašali su još Antuš Petković iFranjo Burnać, a tajnik je bio Dano Pro-bojčević.

Tijekom Drugoga svjetskog rata, nainicijativu madžarskih vlasti, društvo je re-gistrirano, postojala je i uprava, ali nije za-bilježena gotovo nikakva djelatnost. Vlastisu Iliju Džinića poslale u mirovinu, nakončega se preselio u Sombor. Već u drugojpolovici 1945. obnovljen je rad Bunje-vačke kasine te 2. II. 1946. ona ponovnoorganizira bunjevačko prelo. U izmijenje-nim društvenim uvjetima i s novim ljudi-ma, društvo je 1946. promijenilo naziv uHrvatsko kulturno društvo Čonoplja, po-slije u Hrvatsko kulturno društvo AugustŠenoa, ali ga je puk i dalje nazivao starimimenom.Lit.: Neven, 12. II. 1921, Subotica; Subotičke no-vine, 18. II. 1922, 17. II. 1923, Subotica; Hrvatskenovine, Subotica, 9. II. 1924; Subotička Danica ilibunjevačko-šokački kalendar za prostu godinu1931., Subotica, 1930; Danica, Sombor, 22. III.1934; Subotička Danica ili bunjevačko-šokačkikalendar za prostu godinu 1935., Subotica, 1934;Subotička Danica ili bunjevačko-šokački kalendarza prestupnu godinu 1940., Subotica, 1939; Naškalendar za Bunjevce-Šokce-Hrvate za prestupnugodinu 1944., Zombor, 1943; I. Džinić, Zbornikštampanih vlastitih članaka, pisanih radova, ru-kopisa, kao i članaka koji se bavi mojim radom(rukopis); Subotička Danica. Kalendar za 1971.god., Subotica, 1970; M. Beljanski, Šest vekovaČonoplje (1339-1987), Sombor, 1996; SubotičkaDanica (nova). Kalendar za 2002. godinu, Subo-tica, 2001.

Đ. Lončar

BUNJEVAČKA MATICA → Matica hr-vatska Subotica

BUNJEVAČKA MATICA, kulturna ud-ruga bačkih Bunjevaca koji se ne smat-raju Hrvatima. Uz potporu režima Slobo-dana Miloševića, osnovana je 10. IX.1995. u Subotici pod imenom Obnovitelj-ska bunjevačka matica, a od 1999. nazivjoj je Bunjevačka matica. Njezini su jeosnivači označili za »sljednicu Bunje-vačke matice, osnovane 1934. u Subotici«,iako nikakva udruga pod tim imenom tadanije bila utemeljena. Prvi joj je predsjednikbio Marko Peić, drugi kratko Franjo Ilo-vac, a nakon njega tu funkciju do danasobnaša Karlo Blesić. Među statutarnim ci-ljevima Bunjevačke matice ističe se»očuvanje nacionalnog identiteta Bunjeva-

26

BUNJEVAČKA KASINA

Bunjevačka čitaonica iz Čonoplje bila ječlanica Društva sv. Jeronima iz Zagreba

ca u SR Jugoslaviji, posebno u oblastiobrazovanja, nauke, kulture, umetnosti iinformisanja«, a prema riječima njezinaprvog predsjednika, Bunjevačka matica»radi na ubeđivanju vlasti da su Bunjevcinarod te na utvrđivanju prava na nacional-no ime onih Bunjevaca koji se osećaju sa-mo Bunjevcima i nikako drukčije«. U su-radnji s Bunjevačkim kulturnim centrom,Bunjevačka matica izdaje Bunjevački ka-lendar, bila je izdavač Bunjevačkih novina1998.-2004., a objavila je i desetak knjiga,neke s beletrističkim, a druge sa znanstve-nim ambicijama. Među njima je i srpskiprijevod knjige Bernardina Unyija,Horthyjeva ideologa za Bunjevce i Šokce.

Lit.: Bunjevački kalendar za pristupnu 1996., Su-botica, 1995; Bunjevačke novine, Subotica,7/1998, 12/1999, 5-12/2001; Bunjevački kalendarza prostu 1999., Subotica 1998; J. Temunović, Su-botička matica, Subotica, 2002; S. Bačić, Nespret-ni pokušaj stvaranja znanstvene zbrke, Klasjenaših ravni, 1-2, Subotica, 2002; Hrvatska riječ,br. 69, Subotica, 2004; Bunjevačke novine, Subo-tica, 3/2005.

S. Bačić

BUNJEVAČKA OMLADINSKA ZA-JEDNICA, udruga unitaristički opredije-ljenih subotičkih Bunjevaca utemeljena1923. U njezinim Pravilima kao cilj djelo-vanja naveden je »razvitak kulturnog živo-ta i štitnja umetnosti«, a potpisnici su Pra-vila Stipan Pap kao predsjednik, NikolaGabrić kao bilježnik te Antun Stipić iLajčo Skenderović kao članovi. Osnivanje

Zajednice potaknuli su članovi radikalskeZemljodilske kasine. Njihov rad međutimnije imao veći utjecaj na kulturna zbivanjau gradu te je ta organizacija mladeži brzoprestala postojati.Izvor: Historijski arhiv Subotica, F: 47, Grado-načelnički ured 881/1923.Lit: Zemljodilski kalendar (sa slikama) za pristup-nu godinu 1924., Subotica, b. g.;

S. Mačković i K. Bušić

BUNJEVAČKA PROSVETNA MATICA,međuratna kulturna institucija subotičkihBunjevaca unitarističkog usmjerenja. Ak-ciju oko njezina osnivanja pokrenuli su1924. lokalni bunjevački političari okup-ljeni oko Marka Jurića, mjesnog dužno-snika Radikalne stranke, te ŠandoraRajčića i Antuna Vidakovića. Stvarno jedjelovanje počela iduće godine, a formal-no je osnovana 1926. Na poticaj Marka Ju-rića gradske su vlasti kao materijalnu pot-poru za osnivanje toj prorežimskoj pro-svjetno-kulturnoj organizaciji ustupile 70lanaca zemlje.

U povodu useljavanje u novosagrađenuzgradu (danas kino Zvijezda) 1. I. 1927.održana je i prva skupština Matice, na ko-joj je za predsjednika izabran Marko Jurić,za dopredsjednike Antun Vidaković i Ma-ra Đorđević-Malagurska, a za tajnika Ma-tija Evetović, tada dogradonačelnik. Po-svetu novih prostorija obavio je kapelanžupe sv. Terezije Ljudevit Nača, nakon štose Blaško Rajić i biskup Lajčo Budanovićnisu odazvali zbog neslaganja s Matičinimusmjerenjem. Ona je naime trebala spri-ječiti nastavak procesa integracije Bunje-vaca u hrvatski narodni korpus te poticatizbližavanje Bunjevaca i Srba, pri čemu jeprešutno ili izrijekom prihvaćeno stajalištesrpskih radikala da su Bunjevci zapravokatolički Srbi. Tako je, primjerice, tadaš-nji prvi tajnik Bunjevačke prosvetne maticeAlba M. Kuntić 1930. objavio propagand-nu knjižicu Bunjevac – Bunjevcima o Bu-njevcima, u kojoj negira hrvatstvo Bunjev-ca te zastupa tezu da su Bunjevce pokato-ličili franjevci.

Nakon što je ostala bez agilne potpred-sjednice Mare Đorđević-Malagurske, koja

27

BUNJEVAČKA PROSVETNA MATICA

Pravila Bunjevačke omladinskezajednice

se s mužem Dragoslavom Đorđevićempreselila u Beograd poslije njegove smjenes položaja gradonačelnika, Matica se sveviše bavi unutarnjim sukobima, a sve ma-nje kulturnim radom. Tridesetih godinanjezin rad prate mnogobrojne afere jer suse vodeći članovi imovinom udruge kori-stili u privatne svrhe. Kritike na njihovračun nisu dolazile samo iz radova hrvat-ski orijentiranih Bunjevaca nego i iz pro-srpske bunjevačke elite, ponajprije iz peranovinara Jose Šokčića.

U vrijeme velike gospodarske krizevodstvo Bunjevačke prosvetne matice,zbog nemogućnosti daljnjeg financiranjarada te institucije, svu je pokretnu i nepo-kretnu imovinu 1933. prodalo biskupuLajči Budanoviću. U kupljenoj zgradi Bu-danović je osnovao Subotičku maticu, in-stituciju čiji je program bio obilježen ja-snom hrvatskom i katoličkom orijentaci-jom i koja je ubrzo postala središnjom kul-turnom, prosvjetnom i društvenom organi-zacijom bačkih Hrvata. Sukladno dogovo-ru Lajče Budanovića i Marka Jurića, Bu-njevačkoj prosvetnoj matici u zgradi jeostavljena jedna soba na korištenje do1938. Iako je formalno postojala sve dopočetka Drugoga svjetskog rata, članstvoBujevačke prosvetne matice tijekom 1930-ihbilo u stalnu opadanju, a zadnji joj jepredsjednik bio dr. Babijan Malagurski.Budući da je pri kraju svojeg postojanjaposve zanemarila kulturni rad te se orijen-tirala na demagoško širenje prorežimskihpolitičkih ideja, stvarni utjecaj na bunje-vačku zajednicu u tom razdoblju imala jesamo Subotička matica s Blaškom Ra-jićem na čelu.

Lit.: Zemljodilski kalendar (sa slikama) za prostugodinu 1927., Subotica, 1926; M. Knežević, OBunjevcima, Subotica, 1927; A. Kuntić, Bunjevac– Bunjevcima o Bunjevcima, Subotica, 1930; Su-botičke novine, Subotica, 37/1932; Pravi bunje-vački kalendar za prostu godinu 1935, Subotica,b. g.; Neven, Subotica, 5/1935; M. Evetović, Kul-turna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (ru-kopis); J. Temunović, Subotička matica, Subotica,2002; J. Temunović, Zadužbina biskupa Budano-vića,, Subotica, 2002.

K. Bušić

BUNJEVAČKA STRANKA → Bunje-vačka i šokačka stranka

BUNJEVAČKA ŠKOLSKA ZADRUGAU SUBOTICI, nikad aktivirana ustanovana čijem je utemeljenju prije samoga Prvo-ga svjetskog rata radio svećenik i školskivjeroučitelj Pajo Kujundžić. Akciju osni-vanja institucije koja bi podupirala podiza-nje i financiranje bunjevačkih škola u Su-botici pokrenuo je nakon dugogodišnje ne-uspješne borbe za školsku nastavu na ma-terinskom jeziku. Prvotni joj je naziv tre-bao biti Prva školska zadruga u Subotici,no poslije je odlučeno da se nazivu doda iatribut bunjevački. Privremeni odbor zaosnivanje zadruge utemeljen je 1. IX.1913., a njegovi su članovi bili: Pajo Ku-jundžić, dr. Mirko Ivković Ivandekić,Blaško Rajić, dr. Babijan Malagurski, Mi-jo Mandić, dr. Stipan Matijević, Mate Du-lić, dr. Stipan Vojnić Tunić, Nikola Matko-vić, dr. Josip Prćić i Bašo VukmanovŠimokov. Ubrzo nakon toga tiskan je pot-pisni arak na dvije folije velikog formata ukoji se moglo upisati 58 imena. Svaki jearak imao naveden broj i vlasnika tenovčani iznos koji se zadruzi daruje. Tre-balo je prikupiti 200 članova za osnivanjezadruge, a velik broj araka poslan je novi-nama i udrugama u Hrvatskoj, i to posre-dovanjem Hrvatske straže, časopisa zakršćansku prosvjetu koji je aktivno skrbioza škole na materinskom jeziku u Hrvat-skoj i susjednim područjima gdje je živiohrvatski puk. Prikupljeno je ukupno 1155potpisa, mnogi od njih u Hrvatskoj, a PajoKujundžić uspostavio je pritom suradnjusa zagrebačkim nadbiskupom AntunomBauerom i s madžarskim liberalnim poli-

28

BUNJEVAČKA PROSVETNA MATICA

Zgrada Bunjevačke prosvetne maticeu Subotici (danas kino Zvezda)

tičarom Oszkárom Jászijem. Potporu jeobećala i Hrvatska zemaljska banka iz Osi-jeka, i to stipendiranjem jednog Bunjevcana školovanju u Osijeku, no u subotičkojpodružnici te banke Kujundžić je na krajuodbijen s obrazloženjem da isticanje bu-njevštine, iako je pozitivno, ipak nije jasnonacionalno opredjeljenje. Osnivačka skup-ština održana je 29. III. 1914. u velikojsali kavane Hungaria (današnja zgradadisko-kluba Lifka), a na njoj su donesena iPravila. U Pučkoj je kasini barun ŠandorVojnić odbio molbu Mije Mandića da sezauzme za školsku zadrugu pod izgovo-rom da se ta stvar politizira, a u tome ga jepodupro i Staniša Neorčić. Molbu za osni-vanje zadruge gradske su vlasti proslijedi-le u Budimpeštu, no Ministarstvo unutar-njih poslova o njoj se, zbog izbijanja rata,nikad nije očitovalo. Kako je i Pajo Ku-jundžić već iduće godine umro, zadruganikad nije počela raditi.

Izvor: Arhiva Bunjevačke školske zadruge, ArhivaKatoličkog instituta za kulturu, povijest i du-hovnost Ivan Antunović, Subotica.

Lit.: Neven, Subotica, br. 35-37/1913, 2, 12, 17,19, 26-28/1914; Subotička Danica ili bunjevačko-šokački kalendar (sa slikama) za prostu godinu1914., Subotica, b. g.; P. Pekić, Povijest Hrvata uVojvodini, Zagreb, 1930.

J. Temunović i M. Grlica

BUNJEVAČKE GAZDINSKE NOVI-NE → Subotički glasnik

BUNJEVAČKE I ŠOKAČKE NOVINE,»od stranaka nezavisni« politički tjednikkoji je u Kalači pokrenuo tamošnji kano-nik Ivan Antunović. Izlazio je od 21. III.1870. do kraja 1872., a izdavač i urednikbio je sam Antunović. Objavljeno je ukup-no 146 brojeva na po 4 stranice malogačetvrtinskog formata. Tjednik je imao ikulturni prilog, u početku Nadometak, a od1871. Bunjevačku i šokačku vilu. Nakongašenja Novina, Vila je do kolovoza 1876.izlazila samostalno.

Na pokretanje političkog tjednika IvanAntunović odlučio se nakon što je 1868. uUgarskoj donesen Zakon o narodnostima,koji je nacionalnim manjinama omogućio,među ostalim, i izdavanje novina na mate-rinskom jeziku. Već 1869. objavio je u Ka-lači Poziv Bunjevacah, Šokacah i Bošnja-kah na utemeljenje jednog pučkog lista, apočetkom 1870. i Poziv na predplatu zabunjevačke i šokačke novine. Od prvog bro-ja Novine nose obilježja tipičnoga prepo-rodnoga glasila, kakva su od početka XIX.st. izlazila diljem slavenskih krajeva uHabsburškoj Monarhiji. Antunovićev suuzor pritom bile poglavito hrvatske tisko-vine. Tematika lista, osobito u prvoj godi-ni izlaženja, svodila se na buđenje nacio-nalne svijesti i poticanje želje za prosvje-tom, no pisalo se i o uređenju županija,gradova i općina, o radu Zemaljskog sabo-ra u Budimpešti i Hrvatskog sabora, a stal-ne su rubrike bile Gazdaluk, u kojoj su ob-javljivani savjeti za poljodjelce, Vilajet, ukojoj se informiralo o događajima u svije-tu, Novosti, koja je bila posvećena do-gađajima u Ugarskoj, Trgovina i obrtnost i dr.

Oko novina se okupio znatan broj su-radnika, ponajprije svećenika, učitelja,pravnika i činovnika, a pismima su se izraznih krajeva javljali i slabije obrazovanipojedinci, ponajprije poljodjelci i obrtnici.Najvažniji suradnici bili su Baranjac BlažModrošić i Bačvani Ambrozije Šarčević,Stipan Grgić Krunoslav i Stipan Vujević,no objavljivani su i tekstovi autora iz dru-

29

BUNJEVAČKE I ŠOKAČKE NOVINE

Pravila Bunjevačke školske zadrugeu Subotici

gih krajeva, primjerice, ličkog BunjevcaStipana Pavelića. Antunović je time de-monstrirao svoju želju da Novine prijeđuregionalne i »plemenske« granice te da po-sreduju u povezivanju ugarskih Bunjevacai Šokaca s Hrvatima iz drugih krajeva, umanjoj mjeri i s ugarskim Srbima.

Iako se među suradnicima vodila pole-mika o tome kakvim jezikom Bunjevci iŠokci trebaju pisati te je i na stranicamaNovina sačuvano svjedočanstvo o sukobuizmeđu regionalista i dalekovidnijih za-stupnika nadregionalnoga cjelohrvatskogaknjiževnog jezika, inače uobičajenome imeđu Hrvatima u mnogim drugima kraje-vima, zastupnik ikavice Ambrozije Šarče-vić ostao je u manjini te je većina tekstovabila objavljivana jekavštinom, tj. jezikomZagrebačke filološke škole. Bunjevačke išokačke novine, skupa s drugim projekti-ma Ivana Antunovića, bile su zato i zbogjezičnog pitanja važan korak u integraciji

ugarskih Bunjevaca i Šokaca u modernuhrvatsku naciju, koja se upravo u to dobaoblikovala.

Nakladničko djelovanje Ivana Antuno-vića imalo je ipak vrlo ograničenu recepci-ju. Bunjevačka elita, izvrsno integrirana uugarsko društvo, Bunjevačkim i šokačkimnovinama nije pružila gotovo nikakvu pot-poru niti je za njih pokazivala veće zani-manje, a i odjek koji su Novine doživjelemeđu pukom bio je puno manji nego što jeAntunović očekivao – najveći dio nakladeodlazio je zapravo pretplatnicima u Hrvat-sku. Suradnika je k tomu često nedostaja-lo, a pritisci državnih i crkvenih vlasti, ko-jima je Antunović bio izložen već od poja-ve prvog broja, s vremenom su na njego-voj ustrajnosti ostavljali sve više traga.Nadajući se da će pritisci na njega popusti-ti ako prestane izdavati politički list, Antu-nović je potkraj 1872. objavio zadnji brojBunjevačkih i šokačkih novina te je nasta-

30

BUNJEVAČKE I ŠOKAČKE NOVINE

Bunjevačke i šokačke novine, Kalača, 8. VI. 1870.

vio izdavati tek na kulturu i književnostorijentiranu Bunjevačku i šokačku vilu.Ona će nakon toga izlaziti još nepune četi-ri godine.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); A. Sekulić, Hrvatskapreporodna književnost u ugarskom Podunavljudo 1918., Zagreb, 1994; J. Buljovčić, Udeo »Bu-njevačkih i šokačkih novina« u razvitku pisanogjezika kod bačkih Bunjevaca u drugoj poloviniXIX. veka, u: Filološki ogledi, Subotica, 1996.

P. Vuković

BUNJEVAČKE I ŠOKAČKE NOVINE,mjesečnik, »društveni i gospodarstveni listza narod«. Izdavao ga je u Budimpešti Bu-njevački i šokački narodni odbor, a izlazioje od 1. I. do 1. XII. 1924. Urednik mu jebio Josip Magdalenić, a glavni suradnicidr. Ivan Paštrović, odvjetnik u Budimpešti,dr. Mišo Jelić, odvjetnik iz Baje, dr. IvanEvetović, odvjetnik iz Bačkog Aljmaša, idr. Toma Prakatur, odvjetnik iz Mohača.Predsjednik Odbora Ivan Petreš, inačežupnik u Čavolju, izložio je svrhu iz-laženja u uvodniku prvog broja: »Dolazi-mo, kao blaga kiša iza duge suše, da navašim lipim jeziku otvorimo prid vamičarobno blago prosvite i znanja! (…) da li-pa naša bunjevačka i šokačka grana ne za-suši«. Na četiri stranice list donosi rodo-ljubnim i kršćanskim duhom prožete napi-se, aktualne vijesti iz zemlje i svijeta, pri-povijesti i stihove te oglase, a zanimljiva jei rubrika Slike iz bunjevačkih i šokačkihkrajeva. Premda je list bio jeftin (»na cilugodinu 10 kila žita«), imao je razmjernomalo pretplatnika, a i državna su tijelaotežavala njegovo izlaženje. O tome svje-doči i potpredsjednik Odbora Mišo Jelić:»Ljudi koji su na čelu naše države želu daostanemo neučevan puk, koji samo zemlju

radi i hrani gospodu, na naš put napritkarušu debele rastove i već u pupoljku sičunašu prosvitu, zato i ove novine, koje smotako složno pisali i slali našima – moralesu izdanit«. U kalendaru Danica za 1925.godinu izdavač je oglasio da će novineubuduće izlaziti pod imenom Novine za uUgarskoj živeće Bunjevce, Šokce, Hrvate,Bošnjake, Race i Dalmatince te da će bitinamijenjene svim »granama jugoslaven-skog naroda katoličke vire«, ali uz upozo-renje »ako narod ne bude dosta žrtvovaoza svoj materinski jezik, odmah ćemo obu-staviti i novine i sav naš daljni rad za na-rod«. U Madžarskoj državnoj knjižniciSzéchenyi sačuvani su samo 1., 3. i 4. brojBunjevačkih i šokačkih novina.Izvor: Pismo odvjetnika dr. Miše Jelića SantovcuMarinu Jeliću iz prosinca 1924., privatna zbirkaŽivka Mandića.

Lit.: Danica ili Kalendar za u Ugarskoj živeće Bu-njevce, Šokce, Hrvate, Bošnjake, Race i Dalmatin-ce: 1925. prosta godina, Budimpešta, b. g.; M.Knežević, O Bunjevcima, Subotica, 1927; P. Vuje-vić, Bunjevačke i šokačke novine, Subotičke novi-ne, Subotica, 8/1938.; M. Evetović, Kulturna po-vijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis); I.Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliografija.Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969.

Ž. Mandić

BUNJEVAČKE I ŠOKAČKE NOVINE,subotički mjesečnik koji je zastupao idejeBunjevačke i šokačke stranke iz 1990-ih.Prvi broj pojavio se 16. XII. 1993. Isprvaje izdavač bila Bunjevačka i šokačka stran-ka, a poslije se ona navodi kao osnivač, akao izdavač tvrtka Arh-veda u vlasništvuMije Mandića ml., člana uredništva. No-minalni je glavni urednik bio Nikola Ba-bić. Zadnji, 16. broj novina datiran je 23.VI. 1995. Članci su pisani uglavnom srp-

31

BUNJEVAČKE I ŠOKAČKE NOVINE

Bunjevačke i šokačke novine, Budimpešta, 1. II. 1924.

skim književnim jezikom, rjeđe i usilje-nom ikavicom. Povijesni i etnografskičlanci upitne su znanstvene vrijednosti, ateze se preuzimaju iz uradaka prijašnjihpobornika iste političke opcije te se propa-gira ideja da Bunjevci nisu Hrvati. Zbogmaterijalnih, organizacijskih i kadrovskihteškoća list je prestao izlaziti nakon neštoviše od godinu dana.Lit.: Glas ravnice, br. 37, Subotica, 1994.

S. Bačić

BUNJEVAČKE NOVINE, subotičko ra-dikalsko glasilo koje je izlazilo 1924.-27.Novine su obilježene snažnom prosrp-skom orijentacijom i nastavljač su idejakoje je zastupao list Zemljodilac. Prilozi suobjavljivani na srpskom jeziku latinicom.Prvi je broj izašao 10. V. 1924. List je ispr-va izlazio svake subote, poslije dvaput natjedan (petkom i ponedjeljkom), a nakontoga opet je tjednik. Tiskan je u subotičkojtiskari Fischer i Kraus, a poslije u Grad-skoj tiskari. Urednici su bili: Mićo Sken-derović 1924., Antun Šokčić 1925., Dioni-sije J. Šokčić [Joso Šokčić] 1925., NikolaMatković 1926., Pere Stipić 1926., StipanGurinović 1926.-27. i Tome Skenderović1927. List koji se isprva deklarirao kao»organ zemljodilske i radikalne stranke«bio je usmjeren ponajprije protiv »klerika-laca« i njihova glasila Hrvatskih novina te

»radićevaca« okupljenih oko Nevena. Na-rodni zastupnik Marko Jurić imao je izra-van utjecaj na uređivačku politiku novina iu objavljivanim tekstovima jasno su seodržavala njegova shvaćanja. Zadnji brojizašao je 29. IV. 1927., a već od 13. V. istegodine pojavljuje se nov list iste orijenta-cije Subotičke novine pod uredništvomMarka Stipića.Lit.: I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliogra-fija, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; T. Kolozsi,Szabadkai sajtó (1919-1945), Újvidék, 1979; D.Popov, Srpska štampa u Vojvodini 1918-1941, No-vi Sad, 1983.

S. Mačković

BUNJEVAČKE NOVINE, subotički tjed-nik koji je izlazio 1940.-41. Tiskan je lati-nicom, isprva u tiskari braće Fischer, aposlije u Gradskoj tiskari u Subotici. Tek--stovi su objavljivani ikavicom. Smatraose nasljednikom i nastavljačem istoimenihnovina ugašenih 1927. List se deklariraokao »organ nezavisnih Bunjevaca« i zauzi-mao se za obranu bunjevačkog imena.Vlasnik i glavni urednik dr. Ivan Poljako-vić u svojim je člancima zastupao ideju daBunjevci nisu i ne žele biti Hrvati, već»ponosni sinovi bunjevačke nane«, te daim je najpotrebnija sloga s »braćom Hrva-tima i Srbima«. Negirajući hrvatstvo Bu-njevaca, list je zapravo nastojao promovi-rati stajalište o Bunjevcima i Šokcima kaočetvrtom narodu u Kraljevini Jugoslaviji.Bio je u sukobu sa Subotičkim novinamaurednika Blaška Rajića. Posljednji sačuva-ni broj lista nosi datum 28. II. 1941.Lit.: I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliogra-fija. Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; T. Kolozsi,

32

BUNJEVAČKE I ŠOKAČKE NOVINE

Bunjevačke i šokačke novine, Subotica,16. III. 1994.

Bunjevačke novine, Subotica, 17. V. 1924.

Szabadkai sajtó (1919-1945), Újvidék, 1979; D.Popov, Srpska štampa u Vojvodini 1918-1941,Novi Sad, 1983.

S. Mačković

BUNJEVAČKE NOVINE, nominalni su-botički mjesečnik s kraja XX. i početkaXXI. st. Političkom orijentacijom nastav-lja se na prijašnje Bunjevačke i šokačkenovine, a isti su im i suradnici. Prvi je brojizašao 2. IV. 1998. Osnivač i izdavač bilaje Obnoviteljska bunjevačka matica, posli-je preimenovana u Bunjevačku maticu.Urednici su bili Tomislav Ilanković, Slo-bodan Vujković, Ladislav Kovačić i JosoPoljaković. Osnovane i financirane u dobasnažne državne represije prema političkimi drugim neistomišljenicima, novine suimale istu svrhu kao i njihov prethodnik:oslabiti hrvatsku zajednicu na sjeveruBačke inzistiranjem na regionalnom ime-nu. Kako ta politička opcija nije imalauspjeha kod šokačkih Hrvata, njihovo jeime u nazivu lista izostavljeno. Novinskisu tekstovi uglavnom na srpskomeknjiževnom jeziku i usiljenoj ikavici, ameđu suradnicima su bili i novinari lokal-nih srpskih listova Dani i Subotičke novi-ne. Nakon petolistopadskih promjena2000. državna je potpora projektu dijelje-nja bačkih Hrvata neko vrijeme bila bitnosmanjena te je list u tom razdoblju izlazio

samo jedanput ili dvaput na godinu. Kakosu se često objavljivali dvobroji, trobroji,pa i godišnjaci, ukupno je izašlo 39 pojedi-nih brojeva. Zadnji broj, kao dvanaesto-broj, izašao je 23. XII. 2004.

S. Bačić

BUNJEVAČKE NOVINE, »informativ-no-političko glasilo bunjevačke nacional-ne manjine« u Srbiji pokrenuto 2005. go-dine. Koncepcijom se nastavljaju na isto-imeni list pokrenut u vrijeme vladavineSlobodana Miloševića, a isti su im i surad-nici. Osnovna je politička ideja koju glasi-lo propagira da Bunjevci nisu Hrvati. Prvibroj tog mjesečnika izašao je u srpnju2005., izdavač je NIU Bunjevački infor-mativni centar, a urednica Vesna Vidako-vić, koja je od druge polovice 1990-ih biladopisnica novosadskog lista Dnevnik. Po-java lista rezultat je obnavljanja državnepotpore oblikovanju samostalne bunje-vačke etničke skupine njezinim izdvaja-njem iz hrvatskog korpusa, nakon silaska svlasti Demokratske oporbe Srbije počet-kom 2004. godine.

S. Bačić

BUNJEVAČKI I ŠOKAČKI NARODNIODBOR, peteročlana hrvatska organizaci-ja sa sjedištem u Budimpešti, koja je djelo-vala od ljeta 1924. do kraja 1939. Glavna

33

BUNJEVAČKI I ŠOKAČKI NARODNI ODBOR

Bunjevačke novine, Subotica, 23. II. 1940.

joj je zadaća bilo pripremanje za tisak hr-vatskih časopisa i novina. Odbor je izda-vao Bunjevačke i šokačke novine od 1. I.do 1. XII. 1924. te kalendar Danicu od1924., koji je izlazio sve do 1944. Sa-držaji tih izdanja, napose kalendara, bili sustrogo cenzurirani, a većinu tema i slikov-nu građu određivale su vlasti.

Do 1931. predsjednik Odbora bio je dr.Ivan Paštrović, odvjetnik rodom iz Baje, aposlije dr. Mišo Jelić, odvjetnik rodom izSantova. Za vrijeme njegova djelovanjačlanovi Odbora bili su još: Ivan Petreš,župnik u Čavolju, dr. Mijo Kokić, budim-peštanski odvjetnik rodom iz Andzabega,Josip Magdalenić, Pere Agić iz Tukulje,Mate Bilić iz Erčina, Tono Benković iz Se-nandrije, Janko Pajvanović, učitelj iz Bu-dima, te Stipan Jakšić, inženjer rodom izMohača. Zbog bujanja madžarskog nacio-nalizma rad je Odbora prekinut.Izvor: Kazivanje dr. Miše Jelića Stjepanu Velinu(rukopis), privatna zbirka Ž. Mandića.

Ž. Mandić

BUNJEVAČKI I ŠOKAČKI KALEN-DAR, prvi kalendar bačkih Bunjevaca, na-stao kao rezultat preporodnih gibanja štoih je potaknuo biskup Antunović. U prvomgodištu objavljen je rodoljubni PozivPričestnoga i Visokorodnoga Gospodina

Ivana Antunovicha Kanonika kalačkoga,kojim poziva Bunjevce, Šokce i Bošnjakena utemelenje jednih pučkih novinah iz1869. Izlazio je u Subotici, a tiskan je u su-botičkoj tiskari Bittermannovih. Prvi jebroj izdan za 1870., a sačuvani su još bro-jevi za 1871. i 1879. Posljednji je naslo-vljen Bunjevačko-šokački kalendar. Iz ka-snijih napisa može se zaključiti da je ka-lendar izašao i za 1876., 1881. i 1882.Pretpostavlja se da je prva dva broja uredioAmbrozije Šarčević, a onaj za 1876. JosipJukić Manić, uz potporu Age i Laze Ma-mužića. Kao potpisani suradnici pojavlju-ju se Ambrozije Šarčević, zatim kapelansubotičke crkve sv. Jurja Ivan Radić, subo-tički novinar Teodor (Božidar) Vujić tesrpski pjesnik Laza Knežević, autor pje-sme Bunjevačko prelo. Najveći dio kalen-dara čine književni prilozi (pjesme, kratkenovele i pripovijetke) te razni poučni član-ci, dok su povijesni članci malobrojni.Sačuvani primjerci nalaze se u Gradskojknjižnici u Subotici.

Lit.: Pravi bunjevački kalendar za prostu godinu1934., Subotica, b. g.; M. Evetović, Kulturna po-vijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis); I.Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliografija,Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; I. Sentđerđi, Pita-nje prvog kalendara u »Bunjevačko-šokačkoj bib-liografiji« Ivana Kujundžića, Zbornik Maticesrpske za književnost i jezik, 3 (19), Novi Sad,1971; B. Vojnić Hajduk, Sto godina štampe u Su-

34

BUNJEVAČKI I ŠOKAČKI NARODNI ODBOR

Danica ili Kalendar za u Ugarskoj živećeBunjevce, Šokce, Hrvate, Bošnjake, Race i

Dalmatince 1925. prosta godina,Budimpešta, b. g.

Bunjevački i šokački kalendarza pristupnu godinu 1870.

botici (1848-1948), Bibliotekarski godišnjak Voj-vodine 1972, Novi Sad, 1973; I. Szentgörgyi, E.Bažant, Subotička bibliografija 1870-1918, Subo-tica, 1993.

E. Bažant

BUNJEVAČKI KALENDAR, prvi ka-lendar u bačkih Bunjevaca nakon Austro-ugarske nagodbe. Izlazio je u Subotici za1868. i 1869., s time da je prvi broj tiskanu novosadskoj Platonovoj tiskari, dok sukorice prvog broja i drugi broj tiskani uSubotici kod Kalora (Karla) Bittermanna.Sadržava uobičajeni kalendarski dio, bu-njevačke narodne pjesme (u drugom brojutiskane ćirilicom), povijesne članke, savje-te i dr. Iako je kalendar u cijelosti anoni-man, uređivao ga je srpski publicist ĐorđePopović-Daničar u suradnji s narodnimpreporoditeljem Ambrozijem Šarčevićem isubotičkim trgovcem Timotijem Radićem,koji su kalendar poslije i prodavali.Sačuvani primjerci nalaze su KnjižniciSANU u Beogradu.

Lit.: Đ. Popović – Daničar, Bački Bunjevci i Šok-ci, Beograd, 1907; V. Stajić, Mađarizacija i de-mađarizacija Bunjevaca, Letopis Matice srpske, 1-3(325), Novi Sad, 1930; M. Evetović, Kulturna po-vijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis); I.Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliografija,Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; I. Sentđerđi, Pita-

nje prvog kalendra u »Bunjevačko-šokačkoj bibli-ografiji« Ivana Kujundžića, Zbornik Matice srp-ske za književnost i jezik, 3 (19), Novi Sad, 1971;I. Szentgyörgyi, E. Bažant, N. Bašić Palković, Su-botička bibliografija 1764-1869, Subotica, 1988.

E. Bažant

BUNJEVAČKI KALENDAR, jugosla-venski orijentiran kalendar namijenjen bu-njevačkom puku u Bačkoj koji je izlazio uSubotici 1939.-41. Izdavala ga je Prva bu-njevačka čitaonica, a uređivao Ivan Polja-ković, ujedno urednik Bunjevačkih novina.Kalendar je poštovao tradicionalne formeuobičajene za narodne kalendare, a njegovje sadržaj jasno odražavao ideološko opre-djeljenje karakteristično za jedan dio bu-njevačke zajednice u Bačkoj. Programskanačela Prve bunjevačke čitaonice, koja sezauzimala za bunjevačku opstojnost i na-rodnosnu posebnost te promicanje jugosla-venstva, odredila su uređivačku politikukalendara. U njemu se isticao prinos poje-dinih bunjevačkih prvaka »duhovnom uje-dinjenju« Vojvodine i Srbije te Bunjevacai Srba, a podjednako i političkom ujedinje-nju južnih Slavena. Iako se u kalendaručesto naglašava da svojim jugoslavizmomnasljeduje stajališta Ivana Antunovića,većina tekstova pokazuje da je posrijediunitarno shvaćanje jugoslavenstva tipičnoza dominantnu ideologiju u Kraljevini Ju-

35

BUNJEVAČKI KALENDAR

Bunjevački kalendar za 1868. godinu

Bunjevački kalendarza prostu godinu 1939., Subotica

goslaviji. U praksi je to značilo poticanjena približavanje Srbima, distanciranje odMadžara te uporabu regionalnog imenakako bi se neutralizirale bilo kakve prohr-vatske težnje. M. Evetović ističe da je ka-lendar »namijenjen grupi ljudi koji u poli-tici imaju beogradsku orijentaciju« te zak-ljučuje da u narodu zato i nije bio pri-mljen. Jezično kalendar nije bio ujed-načen. Neki su tekstovi pisani bunje-vačkom ikavicom, neki srpskim književ-nim jezikom, a mnogi njihovom mješavi-nom.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis).

Lj. Vuković

BUNJEVAČKI KALENDAR, jedan odnarodnih kalendara namijenjenih bačkimBunjevcima, pokrenut u vrijeme pro-vođenja tzv. politike srpsko-hrvatskogsporazuma i započete federalizacije Kra-ljevine Jugoslavije. Prvi i jedini broj iza-šao je 1941., uredila ga je Mara Đorđević-Malagurska, a tiskan je u Gradskoj tiskariu Subotici. Preuzima formu drugih narod-nih kalendara, no sadržaj je gotovo u cije-losti podređen dokazivanju političkih tezada Bunjevci nisu Hrvati te da su vjerni di-nastiji Karađorđević i Kraljevini Jugosla-viji.Lit.: Bunjevački kalendar, Subotica, 1941.

Lj. Vuković

BUNJEVAČKI KALENDAR, jedan odnakladničkih projekata struje Bunjevacakoja od 1990-ih negira hrvatstvo Bunjeva-ca. Prvi broj izašao je za 1994., a kalendarizlazi do danas. Nakladnik je Bunjevačkikulturni centar iz Subotice, a glavni ured-nik Miroslav Vojnić Hajduk. Povremenose kao sunakladnici pojavljuju Obnovitelj-ska Bunjevačka matica, odnosno kasnijaBunjevačka matica, zatim Pokrajinsko taj-ništvo za obrazovanje i kulturu te Nacio-nalni savet Bunjevačke nacionalne manji-ne. Članci su pisani uglavnom usiljenomikavicom i srpskim književnim jezikom, aprilozima se nerijetko propagiraju režim-ska stajališta (»otvoreno i navijačko upli-tanje Vatikana«, »zverstva hrvatsko-musli-manske soldateske«…). Redovito se pred-stavlja u Srpskom kulturnom centru u Su-botici. Poput drugih nakladničkih projeka-ta te političke struje, sadržaj kalendara upi-tan je na nekoliko razina: stručnoj, sadržaj-noj, jezičnoj…Lit.: T. Žigmanov, Summa diletantizma pisane ri-ječi, Žig, br. 40-42, Subotica, 1996.

S. Bačić

BUNJEVAČKI KULTURNI CENTAR(BKC), udruga bačkih Bunjevaca koji sene smatraju Hrvatima. Na sjednici u Grad-skoj knjižnici u Subotici 9. XI. 1991. Inici-jativni odbor za osnivanje BKC-a i Srpskikulturni centar Sveti Sava potpisali su Po-velju o neraskidivom jedinstvu Bunjevaca iSrba. BKC je osnovan u Subotici na poti-caj Bunjevačke i šokačke stranke te skupi-ne bivših članova KUD-a Bunjevačko ko-lo, nezadovoljnih novim programskimopredjeljenjima Bunjevačkog kola, koja suimala jasnu hrvatsku crtu. Osnivačka jeskupština održana 31. VII. 1992. u dvoraniOtvorenog sveučilišta u Subotici. U osni-vanju ogranka BKC-a u Tavankutu potkrajstudenoga 1992. sudjelovali su pak i bivšičlanovi KUD-a Matija Gubec, koji su istu-pili iz članstva nakon što je tom društvuvraćeno prvotno ime Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Matija Gubec. God.1994. osnovan je i ogranak u Đurđinu, aliondje se nije održao. U novije vrijemeutemeljen je ogranak u Bajmoku. U sklopuBKC-a djeluje nekoliko sekcija, a u surad-nji s Bunjevačkom maticom od 1994. izda-

36

BUNJEVAČKI KALENDAR

Bunjevački kalendar za 1941 godinu,Subotica, 1941.

je Bunjevački kalendar. Najviše se među-tim bavi folklornim plesovima, pri čemusurađuje ponajprije s folklornim društvimakoja se deklariraju kao srpska. Usko su-rađuje i sa Srpskim kulturnim centromSveti Sava u Subotici. U osnivanju i djelo-vanju tijekom 1990-ih znatnu potporuBKC-u pružao je tadašnji režim.Lit.: Bunjevački kalendar za prostu 1994., Suboti-ca, 1993; Bunjevačke i šokačke novine, br. 2, 5, 6,Subotica, 1994; Bunjevački kalendar za prostu2001., Subotica, 2000; Bunjevački kalendar zaprostu 2002., Subotica, 2001; Bunjevačke novine,Subotica, 1-12/2004.

T. Žigmanov

BUNJEVAČKINACIONALNISAVET→Na-cionalni savet bunjevačke nacionalne manjine

BUNJEVAČKI ŠPORT KLUB, sportskaudruga hrvatske mladeži u Suboticiizmeđu dvaju svjetskih ratova. Odluka oosnivanju nove bunjevačke sportske udru-ge, uz već postojeću Bačku, donesena je19. VI. 1926. na okupljanju mladeži načelu s Blaškom Bukvićem, Matijom Li-pušinovićem i Josipom Horvackim, a osni-vačka je skupština održana 22. V. 1927. Zaprvog je predsjednika izabran Petar Bajić,za dopredsjednika Mirko Tumbas, a za taj-nika Veco Miljački. Klupske su boje bilecrvena i bijela.

Iako je klub osnovan kao omladinskodruštvo, od samog početka nogometaši suimali dobre nastupe. Već 1927. postali suprvaci Subotičkoga športskog omladin-skog odbora te je potkraj 1927. klub prim-ljen u Jugoslavenski nogometni savez.Nogometna momčad natjecala se uglav-nom u 2. razredu subotičkoga nogometnogpodsaveza, ali je potkraj 1930-ih igrala i u1. razredu. Klub je imao vlastito igralište uZapadnim ugarnicama (iza Kerskoga grob-lja), no utakmice su se igrale i na po-moćnim terenima gradskog stadiona.

Osim nogometne, u klubu je postojala ijaka kuglaška te lovačka sekcija. Djelova-nje međutim nije bilo samo sportsko, jer suu njemu radile i tamburaška te »diletant-ska« (dramska) sekcija. Nakon stapanja saSport klubom Jugoslavija 1929., na zah-tjev vlasti 1933. naziv je promijenjen u

Jugoslavenski sport klub Bunjevac. Podnovim je imenom klub djelovao do 1941.

Izvor: Pravila Bunjevačkog šport kluba, privatnazbirka Laze Tumbasa, Subotica.

Lit.: K. Petrović, Subotica i kupalište Palić, Subo-tica, [1928]; Jugoslovenski sport: Almanah sport-skih klubova Jugoslavije, ur. J. Frank, Novi Sad,1928; Pravi bunjevački kalendar za godinu 1935,Subotica, b. g.; Sportske subotičke novine, br. 10,Subotica, 12. III. 1996.

P. Skenderović

BUNJEVAČKO KOLO, kulturna organi-zacija bunjevačkih Hrvata u Somboru ute-meljena 1921. Za prvog predsjednika iza-bran je Antun Bošnjak – Tonika, a nakonnjega tu su funkciju obnašali IvanBošnjak, Stipan Stolišić, Đura Bošnjak idr. Sjedište udruge bilo je u ulici PavlaKneževića br. 3. (današnji trg Koste Trif-kovića). U sklopu Bunjevačkog kola djelo-valo je nekoliko sekcija, a najaktivnija jebila kuglaška, kojoj je dugo godina na čelubio Ivan Abramović. Postojale su još i žen-ska dobrotvorna zadruga, »diletantska«(dramska) sekcija, pjevačka sekcija, tam-buraški orkestar te udruga mladeži. Tije-kom prvih godina djelovanja Bunjevačkokolo bilo je politička baza Bunjevačko-šokačke stranke.

Isprva je među članovima Bunjevačkogkola vladao konsenzus o ključnim pitanji-ma djelovanja, ali su se s vremenom poja-vili sukobi. Uzroci su bili nacionalni, vjer-ski, kadrovski, socijalni, pa i politički.Teško je precizno utvrditi kad su počela ra-slojavanja prema nacionalnoj orijentaciji,ali su se pri izboru svećenika crkve Presve-tog Trojstva 1927. jasno razlikovala dvatabora – »hrvatski« i »bunjevački«. »Hr-vatska« je struja podupirala Antuna Sken-

37

BUNJEVAČKO KOLO

Nogometna momčad Bunjevca iz 1934.

derovića, »bunjevačka« Franju Švraku, aza župnika je na kraju izabran Skendero-vić. Sukobi se zaoštravaju 1935., kad ječlanstvo podijeljeno i politički. Dok se»bunjevačka« struja zauzima za unitari-stički radikalizam i politiku Bogoljuba Jef-tića, »hrvatska« zastupa politički i socijal-ni pravac Seljačko-demokratske koalicije,koju su utemeljili Stjepan Radić i SvetozarPribićević. Ta je podjela imala i socijalnikarakter jer su u prvu skupinu pripadaliuglavnom »bogoši« (imućniji članovi Ko-la), a u drugu sitniji poljodjelci. Na redovi-tim izborima za novo vodstvo 1935. ne-znatnom je većinom pobijedio kandidatprve struje. To je dovelo do odlaska veli-kog broja članova drukčije orijentacije,koji su godinu dana poslije osnovali Hr-vatsko kulturno društvo Miroljub. Iako ječlanstvo Kola nakon toga bilo osjetnosmanjeno, društvo je nastavilo rad i nije gaprekidalo ni u vrijeme Drugoga svjetskograta.

U razdoblju 1939.-42. bilo je više po-kušajâ da se dva društva opet ujedine te jejedanput čak i zaključeno da se osnuje za-jedničko društvo koje bi se zvalo Hrvat-sko-bunjevačko prosvjetno društvo Miro-ljub. Do ujedinjenja je došlo 1945., kad seBunjevačko kolo priključilo Hrvatskomu

prosvjetnom društvo Miroljub (danas Hr-vatsko kulturno-umjetničko društvo Vladi-mir Nazor), čime je prestalo postojati kaoposebna organizacija.

Godine 2001. osnovano je Udruženjegrađana Bunjevačko kolo, koje pretendirana nasljedovanje prvotnoga Bunjevačkogkola. Na čelu je te udruge odvjetnik ĐuroBošnjak, a njezina je osnovna značajka ne-giranje hrvatstva somborskih Bunjevaca, učemu joj potporu pružaju i gradske vlasti.Izvori: Historijski arhiv Sombor, Fond: 56, sign.607; Isto, Fond Memoarska građa, sign. 221, 223.i 226.

Lit.: Dr. D-ć, Bunjevačko kolo u Somboru, Svijet,Zagreb, 6/1934; Pravi bunjevački kalendar zaprostu godinu 1935., Subotica, b. g.; M. Beljanski,Sombor i bunjevački nacionalni preporod (1870-1945), Sombor, 1971; F. Matarić, MonografijaDruštva: Kulturno-umetničko društvo »VladimirNazor«, Sombor, 1986; A. Kuntić, Bački Bunjev-ci u Somboru i značaj dela Martina Matića za nji-hovu istoriju, Spomenik SANU, CXXXII, Beo-grad, 1991; F. Krajninger, Osnivanje i povisni raz-voj KUD-a »Vladimir Nazor« iz Sombora, Miro-ljub, br. 1, Sombor, 1998.

A. Čota

BUNJEVAČKO KOLO, mjesečnik zaknjiževnost i kulturu jugoslavenski orijen-tirane bunjevačke mladeži. Izlazio je u Su-botici, a prvi se broj pojavio 15. II. 1933.Urednik je bio Balint Vujkov, izdavač Al-be Rudinski, a u pokretanju časopisa su-djelovali su i Marko Peić Tukuljac, BlaškoVojnić Hajduk, Julije Tumbas, FranjoBašić te Jovan Mikić. Važniji suradnici bi-li su k tomu Josip Vuković Đido, AnteJakšić, Vasa Stajić, Antun Vojnić Purčar idr. God. 1934. časopis je financijski podu-piralo Jugoslavensko nacionalno društvoBiskup Ivan Antunović, koje je u tom raz-doblju navedeno i kao izdavač. Tijekom1935. nekoliko je brojeva uredio BlaškoVojnić Hajduk, a 1936. uredništvo je preu-zeo Marko Peić Tukuljac. Zadnji broj Bu-njevačkog kola objavljen je u studenome1936., a nakon toga časopis se gasi zbognedovoljne materijalne potpore.

Uredništvo Bunjevačkog kola vodilo seželjom da pridonese razvitku jugoslaven-ske književnosti i isticalo je pritom pošto-

38

BUNJEVAČKO KOLO

Zastava Bunjevačkog kola iz 1934. godine

vanje slobode stvaranja. Časopis je među-tim važan ponajprije zbog toga što su unjemu objavljene mnogobrojne narodnepripovijetke koje su zapisali Balint Vuj-kov, Marko Peić Tukuljac i Barnaba Man-dić. Narodnim pripovijetkama posvećen jeu cjelini 4. svezak, što je bio važan koraku predstavljanju dotad gotovo nepoznatebunjevačke pučke narativne predaje.

Bunjevačka mladež koja je pokrenulaovaj književni časopis isticala je da težinastavljanju rada kulturnih i prosvjetnihdjelatnika koji su joj prethodili, a u surad-nju su bili uključeni ponajprije Bunjevcikoji su čvrsto vjerovali u jugoslavenskousmjerenje. M. Evetović ističe da su timladi ljudi, »iako su bili na pogrešnom pu-tu«, u situaciji poslijeratne stagnacije naprosvjetnom polju ipak uspjeli nastavitigraditi na temeljima što su ih postavili»nacionalni Bunjevci« prije rata.Lit.: Pravi bunjevački kalendar za prostu godinu1934., Subotica, b. g.; M. Evetović, Kulturna po-vijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis); I.Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliografija,Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; M. Miković, Ispre-kidani kontinuitet subotičkih listova i časopisa,Rukovet, Subotica, 7-8-9/1995.

Lj. Vuković

BUNJEVAČKO KOLO → Hrvatski kul-turni centar »Bunjevačko kolo«, Subotica

BUNJEVAČKO KULTURNO UDRUŽENJENEVEN, kulturna udruga Bunjevaca uKaćmaru utemeljena 1970. Desetak člano-va udruge organizirano je u glumačku,tamburašku i folklornu sekciju, a priređujui godišnja prela. Kako je to jedna od rijet-kih bunjevačkih udruga u Madžarskoj ko-ja osporava pripadnost Bunjevaca hrvat-skom narodu, u svojem radu surađuje sasličnim udrugama iz Subotice.Lit.: Bunjevačke i šokačke novine, Subotica, 3,5/1994.

S. Bačić

BUNJEVAČKO MOMAČKO KOLO,katolička prosvjetno-odgojna i zabavna or-ganizacija subotičke mladeži između dva-ju svjetskih ratova. Društvo je osnovanonakon Prvoga svjetskog rata kao pandanKatoličkomu divojačkom društvu, koje jepostojalo još od 1912., a za privremenogpredsjednika izabran je Tome Kujundžić.Prva skupština društva održana je 24. X.1920. u gradskoj vijećnici u Subotici i nanjoj je za predsjednika izabran Ive Prćić, aza tajnika Marko Peić Tukuljac. U pravili-ma Društva, koja su odobrena u kolovozu1921., kao svrha njegova djelovanja nave-deno je: »a) mušku mladež izobražavati ureligioznom i domoljubnom duhu, b) od-gajati ih u prosvjetnom i privrednom prav-cu, c) priređivati im pristojne zabave i pre-davanja te osnivati knjižnice«. Prvo preloDruštvo je organiziralo 29. I. 1928., a po-svetu zastave obavio je 24. VI. biskupLajčo Budanović. Zastavi je kumovao Ge-za Dulić, a svečani govor tom je prigodomodržao Blaško Rajić.

Prva podružnica društva osnovana je usubotičkoj župi sv. Jurja 11. XI. 1928., anjezin je duhovnik bio Stjepan Prćić. Kaoneformalna udruga pod nazivom Kolo ka-toličke omladine, koja je u ovoj župi orga-nizirana na poticaj Grge Vukova i svećeni-ka Ilije Kujundžića, postojala je međutimjoš od 1920. U toj su podružnici aktivnodjelovale tamburaška i »diletantska«(dramska) sekcija, a osnovana je društvena

39

BUNJEVAČKO MOMAČKO KOLO

Bunjevačko kolo, knj. III., sv. 7-9,Subotica, 1934.

knjižnica s čitaonicom. Članovi su poma-gali siromašnim učenicima tamošnjeosmogodišnje škole, a dio novčanih sred-stava ustupali su i Dobrotvornoj zajedniciBunjevaka, koja je skrbila za napuštenu isiromašnu djecu. Ta je podružnica uskoropostala glavnim nositeljem aktivnosti cije-le organizacije i osobito je intenzivno radi-la tijekom 1930-ih i na početku 1940-ih.

Bunjevačko momačko kolo, jednakokao i Katoličko divojačko društvo, odosnutka je djelovalo pod izravnim vod-stvom bunjevačkih crkvenih prvaka i biloje važan oslonac u širenju katoličkog pok-reta u Bačkoj između dvaju svjetskih ra-tova, a znatno je pridonijelo i organizira-nju orlovskih i križarskih organizacija.God. 1935. dužnost predsjednika društvaprivremeno je preuzeo Miško Kujundžić, adužnost duhovnika Ivan Beneš. Potkrajiste godine na skupštini udruge Beneš jeistaknuo kako Bunjevačko momačko kolou sklopu katoličke akcije ima cilj očuvativjeru i povećati blagostanje naroda te sezauzeo za to da to najvažnije društvo bu-njevačke mladeži intenzivnije radi nabuđenju narodne svijesti i jačanju veza sdrugim katoličko-narodnim udrugama.Društvo je nakon toga uspostavilo surad-nju s HSS-om i sa Seljačkom slogom, a uto je vrijeme imalo više od 400 članova.

Tijekom Drugoga svjetskog rata društ-vo nije imalo važnijih aktivnosti, iako jezabilježeno da je 1943. imalo 95 članova.Nakon rata obnavlja svoj rad te 1946. or-ganizira i prvo poslijeratno Momačko pre-lo u Subotici. Zbog katoličke orijentacijekomunističke su vlasti potkraj 1940-ih za-branile rad Bunjevačkoga momačkog kola.Na njegovim tradicijama u Subotici jepočetkom sedamdesetih godina, iako bezvelika utjecaja Katoličke crkve, osnovanoHrvatsko kulturno-umjetničko društvo Bu-njevačko kolo, koje od 1995. nosi ime Hr-vatski kulturni centar Bunjevačko kolo.Izvori: Historijski arhiv Subotica, F: 47, Grado-načelnik, 55/1922, 589/1922; Arhiva I. podružni-ce Bunjevačkoga momačkog kola, ostavština BeleGabrića, Hrvatska čitaonica, Subotica.

Lit.: Subotička Danica ili bunjevačko-šokački ka-lendar sa slikama za prostu godinu 1921., [Subo-tica], b. g.; M. Knežević, O Bunjevcima, Subotica,1927; Subotička Danica ili bunjevačko-šokačkikalendar (sa slikama) za prostu godinu 1929., Su-botica, b. g.; P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodi-ni, Zagreb, 1930; A. Reščik, Naš omladinski po-kret, Subotička Danica ili Bunjevačko-šokački ka-lendar (sa slikama) za prostu godinu 1934., Subo-tica, b. g.; Subotičke novine, Subotica, 3/1935; M.Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih i šokačk-ih Hrvata (rukopis); Szabadka Palicsfürdő útmu-tatója, Szabadka, 1943; T. Vereš, Bunjevačko pita-nje danas, Subotica, 1997; I. Čović, Sićanje na pr-vo bunjevačko prelo održano posli II. svitskog ra-ta, Zvonik, Subotica, 2/1999.

K. Bušić

BUNJEVAČKO OMLADINSKO DRUŠT-VO, kulturna udruga jugoslavenski orijen-tirane bunjevačke mladeži u Suboticiizmeđu dvaju svjetskih ratova. Nezado-voljna djelovanjem dotadašnjih bunje-vačkih društava na prosvjetnome i kultur-nom polju, skupina unitaristički opredije-ljene mladeži osnovala je 1928. udrugukoja je trebala raditi na prosvjećivanju iodgajanju naroda »u jugoslavenskom du-hu« te skupljati narodno stvaralaštvo. Nasuradnju su pozvali ponajprije one koji seosjećaju »Bunjevcima Jugoslavenima«, ane »Bunjevačkim Hrvatima ili Bunje-vačkim Srbima«. Jedan od osnivača društ-va bio je i učitelj Barnaba Mandić, sin Mi-je Mandića. Udruga je okupljala bunje-

40

BUNJEVAČKO MOMAČKO KOLO

Pozivnice Bunjevačkoga momačkog kola

vačku mladež različita društvenog statusa,a svoj je rad organizirala u nekoliko odje-la. Tamburaški odjel vodio je tako AntunStantić, diletantski (glumački) Dezider Lu-lić, a »tilovežbački« Nikola Matković.Društvo je priređivalo kazališne predstavei zabave u Subotici i njezinoj okolici, orga-niziralo predavanja po salašima te osnova-lo podružnice na Pavlovcu i u Maloj Bo-sni. God. 1933. počelo je izdavati Pravibunjevački kalendar, no izašla su samo tri

godišta. Društvo je imalo utjecaja i na po-kretanje subotičkoga književnog časopisaBunjevačko kolo. Zbog jačanja hrvatskesamosvijesti među bunjevačkom mladežinakon prestanka diktature, nekoliko dese-taka članova Društva nije uspijevalo ispu-niti postavljenu zadaću te je do početkaDrugoga svjetskoga rata ono postupnoprestalo djelovati.Lit.: Zemljodilski kalendar (sa slikama) za prostugodinu 1926., Subotica, 1925; Pravi Bunjevačkikalendar za prostu godinu 1934., Subotica, b. g.;Pravi Bunjevački kalendar za prostu godinu1935., Subotica, b. g.; M. Evetović, Kulturna po-vijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis).

Lj. Vuković

BUNJEVAČKO-SRPSKA NARODNAGARDA, milicija koja je djelovala u Su-botici u vrijeme raspada Austro-Ugarske.Njezino formiranje počelo je prije do-nošenja odluke o osnivanju Bunjevačko-srpskog odbora, a glavni organizator bio jeAndrija Mazić, koji je nakon donošenja teodluke počeo novačenje po gradskimčetvrtima. U vrijeme osnivanja Bunje-vačko-srpskoga narodnog odbora 10. XI.1918. garda je imala nekoliko stotina čla-nova, a na čelu joj je bio potpukovnik Mi-lan Viličić. Imala je zapovjedništvo, dviječete, mitraljeski odjel te ispostavu u Šan-

41

BUNJEVAČKO-SRPSKA NARODNA GARDA

Pravi Bunjevački kalendarza prostu godinu 1934, Subotica, b. g.

Spomen-ploča časnika Bunjevačko-srpske narodne garde u Subotici

doru. Većinu njezinih članova činili su Sr-bi, a od znamenitijih Bunjevaca u njoj subili poručnik Lazar Orčić, potporučniciIvan Malagurski, Andrija Mazić, AndrijaĆakić, Gavro Čović i Bela Orčić te zastav-nici Remija i Marko Peić Tukuljac. Čla-novi garde s gradske su kuće 12. XI. 1918.skinuli ranije postavljenu hrvatsku zasta-vu. Ondašnje su novine zabilježile i oštresankcije koje su gardisti primjenjivali pre-ma svima koji su skidali plakate srpskihvojnih vlasti i srpske zastave. Iako je isti-cano kako joj je svrha očuvati javni red imir u uvjetima anarhije, garda je zapravotrebala omogućiti da Bunjevačko-srpskinarodni odbor preuzme vlast u situacijikad su u gradu bile i stare policijske i voj-ne postrojbe te naoružana Radnička garda.Proces razoružavanja Bunjevačko-srpskenarodne garde završen je 10. XII. 1918.,kad je održavanje reda u gradu preuzelanovoosnovana Srpska vojna milicija.Lit.: Neven, Subotica, 1/1918; P. Pekić, PovijestHrvata u Vojvodini, Zagreb, 1930; M. Grlica, G.Vaš, Subotica u Jugoslaviji, Pro memoria, 7, Su-botica, 1989.

S. Bačić

BUNJEVAČKO-SRPSKI NARODNIODBOR U BAJI, samoproklamirano pri-jelazno tijelo vlasti u Baji osnovano ujesen1918. Predsjednik mu je bio Milutin Gri-gorijević, a tajnik Beno Trskić. Među čla-novima uprave za održavanje javnog redai mira bili su i Antun i Josip Lovretić,Aleksandar Paštrović, Đuka Trskić i ĐuroTomanović. Većinu članova činili su Bu-njevci, kojih je u Baji bilo znatno više ne-go Srba. Djelovao je do ulaska srpskih po-strojba u grad polovicom prosinca 1918.,kad je za gradonačelnika postavljen VasoDolinka, a za druge članove gradske upra-

ve većinom Srbi. Nakon povlačenja srpskevojske 1921. na granice utvrđene Trianon-skim ugovorom mnogi su članovi Odboraizbjegli u Kraljevinu SHS. Oni koji suostali u Baji (npr. Beno Trskić) bili su zat-varani, a imovina im je oduzimana. Izrav-na je posljedica represalija bilo naglojačanje madžarizacije bajskih Bunjevaca.Izvor: Kazivanje Bajaca Bene Balinda (rođ.1900.) i Joze Budimca (rođ. 1893.), privatna arhi-va Živka Mandića.

Lit.: Neven, Subotica, 26, 34/1918; P. Pekić, Povi-jest Hrvata u Vojvodini, Zagreb, 1930.

Ž. Mandić i S. Bačić

BUNJEVAČKO-SRPSKI NARODNIODBOR U SUBOTICI, samoproklamira-no prijelazno tijelo vlasti u Subotici osno-vano ujesen 1918. U iščekivanju vojnogporaza Austro-Ugarske u Prvome svjet-skom ratu, u mnogim mjestima u Bačkoj,Banatu i Baranji južnoslavensko je stanov-ništvo osnivalo narodne odbore i vijeća.Odluka da se narodni odbor osnuje i u Su-botici donesena je 5. XI. 1918. u stanu od-vjetnika Vladislava Manojlovića u na-zočnosti dvadesetak građana, među kojimasu bili i svećenici Blaško Rajić i Ilija Ku-jundžić, odvjetnici Josip Vojnić Hajduk iJosip Prćić te Gavro Čović, Andrija Mazići dr. Na osnivačkom skupu Odbora 10. XI.1918. u velikoj sali kavane Hungaria (da-nas zgrada disko-kluba Lifka), koji je najav-ljen kao proslava 40 godina postojanjaPučke kasine, bilo je nekoliko tisuća Subo-tičana. Za predsjednika je izabran umiro-vljeni austrougarski pukovnik Šime Milo-danović, za dopredsjednike Blaško Rajić iVladislav Manojlović, a za tajnike JosipPrćić i Jovan Petrović. Na osnivačkom suskupu bile istaknute hrvatske i srpske za-stave, koje su poslije izvješene na gradsku

42

BUNJEVAČKO-SRPSKA NARODNA GARDA

Početak zapisnika sa zasjedanja Bunjevačko-srpskog narodnog odbora u Subotici

kuću. Odbor se sastao ukupno pet puta, aposljednja je sjednica održana 26. XII.1918. Njegova se glavna funkcija sastojalau tome da zajedno s odborima (vijećima)iz drugih mjesta pripremi odvajanje odUgarske i postupno preuzimanje gradskeuprave, u čemu mu je pomagala Bunje-vačko-srpska narodna garda. Odbor je takopostao dijelom prijelazne političke struk-ture iz koje se razvio državni aparat bu-duće Kraljevine SHS. Kad je na temeljuodluka Velike narodne skupštine u NovomSadu 25. XI. 1918. utemeljena Narodnauprava za Banat, Bačku i Baranju kao pri-vremeno tijelo, prema njezinu je naloguraspušten je i subotički odbor te je umjestonjega, kao gradsko predstavničko tijelo,osnovan Narodni odbor sa 60 članova. Toje tijelo prvu sjednicu održalo u travnju1919., a potkraj kolovoza promijenilo jeime u Prošireni senat.Lit.: Neven, Subotica, 1/1918; P. Pekić, PovijestHrvata u Vojvodini, Zagreb, 1930; M. Grlica, G.Vaš, Subotica u Jugoslaviji, Pro memoria, 7, Su-botica, 1989.

M. Grlica

BUNJEVAČKO-ŠOKAČKA DANICAILI SUBOTIČKI KALENDAR → Su-botička danica

BUNJEVAČKO-ŠOKAČKA KNJIŽNI-CA IVANA KUJUNDŽIĆA, zavičajnaknjižnica bačkih Hrvata koju je u Subotici1946. osnovao svećenik i bibliofil IvanKujundžić. Nastala je kao rezultat njegovadugogodišnjeg prikupljanja djelâ bunje-vačko-šokačkih pisaca te drugih autora ko-ji su pisali o bačkim Hrvatima. Kad je Ku-jundžić 1947. uhićen zbog »neprijatelj-skog djelovanja« te osuđen na 17 godinazatvora (izdržao je sedam godina u Srijem-skoj Mitrovici), mnoge knjige i drugi dije-lovi fonda konfiscirani su i predani drugimknjižnicama, uglavnom Gradskoj knjižniciu Subotici. Preostali knjižni fond čuvan jesubotičkoj župi sv. Roka, u kojoj je Ku-jundžić bio župnik 1954.-69.

Nakon osnutka Instituta Ivan Antuno-vić 1990. u Subotici (čiji je naziv poslijepromijenjen u Katolički institut za povi-jest, kulturu i duhovnost Ivan Antunović),

ta je knjižnica postala prvim samostalnimknjižnim fondom i odjelom Instituta. Dioknjižnog fonda smješten je tada u prostori-je župe sv. Roka, a drugi dio u kućupročelnika knjižnice Bele Gabrića. U sklo-pu obilježavanja 100. obljetnice izgradnjesubotičke crkve sv. Roka u njezinu je žup-nom uredu 14. IX. 1996. otvorena Bunje-vačko-šokačka knjižnica Ivana Ku-jundžića s oko 10.000 monografskih i se-rijskih publikacija. Osim Kujundžićevezbirke, u nju su ušli i privatni fondovi pje-snikâ Jakova Kopilovića i Ivana Prćića,prof. Bele Gabrića i prof. dr. Ane Gabrije-le Šabić. Dio fonda prvi je put obrađen poknjižničnim standardima.

Bunjevačko-šokačka knjižnica IvanaKujundžića prema svojoj je osnovnoj kon-cepciji zavičajna knjižnica u kojoj su naj-važnije hrvatske knjige. Knjige su podije-ljene u nekoliko cjelina: zavičajni fond smonografskim publikacijama i periodi-kom, fond starih i rijetkih knjiga i publika-cija do početka XX. st., osnovni fond peri-odike te fond stranih knjiga iz zaostavštineIvana Kujundžića. Knjižnica do danas ne-ma odgovarajućih prostorija.Lit.: I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliogra-fija, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; Bačko klasje,56, Subotica, 1990; Subotička Danica: kalendarza 1991. god., Subotica, 1990; Subotička Danica(nova): Kalendar za 1997. godinu, Subotica,1996.

K. Čeliković

43

BUNJEVAČKO-ŠOKAČKA KNJIŽNICA

Pečati Bunjevačko-šokačke knjižniceIvana Kujundžića

BUNJEVAČKO-ŠOKAČKA STRAN-KA, prva politička stranka bačkih Hrvata,koja je djelovala u godinama nakon Prvo-ga svjetskog rata. Osnovana je 15. IX.1920., uoči izbora za Ustavotvornuskupštinu. Nakon izbora imala je četvoricu

zastupnika u prvom sazivu parlamenta no-ve države, trojicu iz subotičkog okruga(Vranju Sudarevića, Blaška Rajića, Stipa-na Vojnića Tunića) i jednoga iz sombor-skoga (Ivana Evetovića). Dobar rezultatpostigla je i na parlamentarnim izborima1923., kad su iz njezinih redova u parla-ment izabrana trojica predstavnika (BlaškoRajić, Vranje Sudarević i Ivan Evetović).Poslije smrti Ivana Evetovića 1923. kaonjegov zamjenik u Narodnu je skupštinuušao Antun Bošnjak, a zastupničko mjestoVranje Sudarevića, preminuloga 1924., za-uzeo je Miško Prćić. Od 1920. list Nevenpostaje »organ Bunjevačko-šokačke stran-ke« i taj je podnaslov nosio do početka1922., a od 1925. do 1926. određuje se kao»zvanično glasilo Bunjevačko-šokačkestranke«. Stranka se borila za autonomijuVojvodine i za federalizaciju države, odno-sno protiv njezine centralizacije. Osim to-ga, pristaše stranke zauzimali su se za priz-nanje hrvatstva bačkih Bunjevaca i Šoka-ca, koje su nove vlasti počele osporavati.

Kako bi istaknuli svoju nacionalnu orijen-tiranost, vođe su stranke Nevenu 1922. da-li i poseban podnaslov »list bunjevačkihHrvata«. Stranka je bila snažno vezana uzKatoličku crkvu pa je u vjerskim pitanjimazastupala jednaka stajališta kao i Hrvatska

pučka stranka (HPS) u Hrvatskoj i Sloven-ska ljudska stranka (SLS) u Sloveniji. Za-jedno s tim strankama u parlamentu jeosnovala Jugoslavenski klub, na čijem ječelu bio Anton Korošec, predsjednik Slo-venske ljudske stranke. U gospodarskimpitanjima borila se za ravnopravniju agrar-nu reformu, odnosno za dodjelu zemlje hr-vatskim bezemljašima u Vojvodini, a nesamo favoriziranim solunskim dobrovolj-cima, koji su u to doba kolonizirani uBačku. U prosvjetnim pitanjima borila seza pravo Hrvata katolika na škole u kojimaće se poučavati u duhu katoličke vjere i nahrvatskom jeziku. Zbog odnosa premaStjepanu Radiću i njegovoj tadašnjoj Hr-vatskoj republikanskoj seljačkoj stranci(HRSS) u Bunjevačko-šokačkoj strancinastala je velika podjela. Dio stranke, načelu s odvjetnicima Mirkom IvkovićemIvandekićem i Mihovilom Katancem te zem-ljoposjednikom Josipom VukovićemĐidom, bio je za Stjepana Radića, a drugidio članova, na čelu s Blaškom Rajićem,

44

BUNJEVAČKO-ŠOKAČKA STRANKA

Neven, organ Bunjevačko-šokačke stranke, Subotica, 23. VI. 1921.

želio je da stranka ostane na pučkoj linijiuz HPS i SLS. Zbog suprotstavljenihmišljenja o političkom pravcu strankeBlaško Rajić izlazi iz stranke 28. XI. 1924.i osniva Vojvođansku pučku stranku. Ras-kol je doveo do loših izbornih rezultata naparlamentarnim izborima 1925. te nijedančlan Bunjevačko-šokačke stranke nije iza-bran za narodnog zastupnika. Podjele u su-botičkom okrugu slijedile su i somborskefrakcije nastale iz Bunjevačko-šokačkestranke, ali su uskoro počele intenzivnepripreme za sjedinjenje s HSS-om. Na ve-likom okružnom zboru HSS-a u Somboru24. V. 1926., u kojem je sudjelovao i Stje-pan Radić, pročitana je deklaracija kojomje ustvrđeno kako Bunjevačko-šokačkastranka kao takva prestaje postojati, svenjezine mjesne organizacije postaju orga-nizacijama HSS-a, a Neven postaje »glasi-lom HSS-a za Srijem i Vojvodinu«. Stran-ka je i službeno ujedinjena s HSS-om 27.VI. 1926.

Dio članstva u Somboru, okupljen okoAntuna Bošnjaka, nastavio je djelovati doizbora 1927. skupa s Vojvođanskompučkom strankom, izdajući u ljeto te godi-ne i stranački list Vojvodina. Nakon jesen-skih izbora i taj se ogranak stranke ugasio.Lit.: Subotička Danica ili bunjevačko-šokački ka-lendar sa slikama za prostu godinu 1921., [Subo-tica], b. g.; Somborska reč, br. 3, Sombor, 1926;Neven, br. 20, 23, Subotica, 1926; Vojvodina, br.1-7, Sombor, 1927; P. Pekić, Povijest Hrvata uVojvodini, Zagreb, 1930; 100 godina somborskeštampe (katalog izložbe), Sombor, 1964; M. Be-ljanski, Sombor i bunjevački nacionalni preporod(1870-1945), Sombor, 1971; M. Grlica, G. Vaš,Subotičko višestranačje 1919-1920, Pro memoria,9, Subotica, 1990; R. Končar, Opozicione partije iautonomija Vojvodine 1929-1941, Novi Sad,1995; R. Skenderović, Hrvatska seljačka stranka uBačkoj 1918-1941, Hrvatska revija, Zagreb,3/2005.

R. Skenderović

BUNJEVAČKO-ŠOKAČKI KALEN-DAR → Bunjevački i šokački kalendar

BUNJEVAČKO VIJEĆE, jedno od ne-koliko političkih vijeća u Somboru u vrije-me raspada Austro-Ugarske Monarhije.Osnovano je u Gradskoj kući u noći

između 4. i 5. XI. 1918. godine na poticajMiše Jelića, odvjetnika iz Baje, i IvanaPaštrovića, somborskog odvjetnika, kojisu se povukli iz Beograda kao austrougar-ski policijski časnici. Na osnivačkom zbo-ru Paštrović je govorio o novonastalim pri-likama u Madžarskoj inzistirajući na tomeda i somborski Bunjevci, poput Madžara,iskažu povjerenje vladi Mihálya Károlyija.Kad je govor završio riječima »ŽivjelaMadžarska!«, mnogi nazočni Bunjevci na-pustili su dvoranu. Oni koji su ostali (JosipStrilić, Ivan Parčetić, Josip Temunović idr.) zajedno su s Jelićem i Paštrovićemuputili izraze solidarnosti predsjednikumadžarske vlade, naglašavajući pritom daBunjevci Madžarsku smatraju svojom do-movinom. Sutradan, 5. XI., osnovano jejoš jedno vijeće – Narodni odbor Srba iBunjevaca, koje je ubrzo potisnulo bunje-vačko i druga vijeća.Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,1930; P. Pekić, Povijest oslobođenja Vojvodine,Subotica, 1939; M. Beljanski, Sombor i bunje-vački nacionalni preporod (1870-1945), Sombor,1971; A. Kuntić, Bački Bunjevci u Somboru iznačaj dela Martina Matića za njihovu istoriju,Spomenik SANU, CXXXII, Beograd, 1991.

A. Čota

BUNJEVAČKO ŽACKALO, subotičkihumoristični i satirični list koji je izlaziodvaput na mjesec (»žacka dvaput mi-sečno«) u prvoj polovici 1940. Nominalniurednik bio je Grgo Prćić, a stvarni ured-nik i vlasnik lista Geza Sekelj. Prvi je brojizašao 3. II. 1940. Tiskan je u tiskari braćeFischer u Subotici. Ukupno je izašlo se-dam brojeva, a zadnji nosi nadnevak 10. V.1940. Satirično deklariran kao »jedini pra-vi bunjevački list«, pokrenut je u atmosfe-ri poraza jedne protuhrvatske ideologije

45

BUNJEVAČKO ŽACKALO

Bunjevačko žackalo, Subotica,10. V. 1940.

među bačkim Bunjevcima i okretanja nje-zinih nositelja drugoj – umjesto ideje da suBunjevci i Srbi jedan narod, oni naimepočinju agresivno zastupati ideju da su Bu-njevci poseban narod. Takvo društvenoozračje odredilo je hrvatsku orijentaciju li-sta, koja se ogledala u ismijavanju poli-tičara i pristaša stranaka bez korijena u na-rodu, koji su protiv volje narodne većineupravljali gradom. Premda je bio kratkadaha, list je važan kao jedini satirični list ubačkih Hrvata.Lit.: I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliogra-fija, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; T. Kolozsi,Szabadkai sajtó (1919-1945), Újvidék, 1979; D.Popov, Srpska štampa u Vojvodini 1918-1941, No-vi Sad, 1983; Grgo Prćić, vlasnik i urednik pred-ratnog lista »Bunjevačko žackalo«: Sve smo žac-kali, ali nismo vriđali, Žig, br. 36, Subotica, 1995.

V. Sekelj

BUNJEVCI, hrvatska etnička skupina na-stanjena u dijelovima Hrvatske (Gorskikotar, Ravni kotari, Primorje, Dalmatinskazagora, Lika, Baranja, Slavonija), Bosne iHercegovine (zapadna područja), Madžar-

ske (Bajski trokut te manji broj podunav-skih mjesta sjeverno od njega sve do oko-lice Budima) i Vojvodine (sjevernaBačka). Prema nekim procjenama, od oko400.000 pripadnika te skupine, u Bačkoj ihživi oko 100.000. Dok su se Bunjevci uDalmaciji, Primorju, Hercegovini, Bosni,Baranji i Slavoniji integrirali u hrvatskunaciju, i to do te mjere da se i ime Bunjev-ci u mnogih od njih izgubilo, u bačkih Bu-njevaca, osobito u Vojvodini, zbog spletapovijesnih okolnosti, to ime ne samo što sesačuvalo nego se oko njega izgradiosnažan kolektivni identitet, kojemu nekičak niječu pripadnost hrvatskomu narod-nom korpusu. Zbog toga se, kad se danasupotrijebi naziv Bunjevci, i misli najčešćena bačku skupinu.1. Ime. O podrijetlu imena Bunjevac po-stoji nekoliko različitih mišljenja, a naj-važnija su sljedeća: a) prema narodnoj pre-daji, ime je izvedeno od naziva hercego-vačke rijeke Bune, što prihvaća i najvećibroj autora (M. Lanosović, Đ. Sarić, V.Karadžić, L. Knežević, I. Iványi, F.

46

BUNJEVAČKO ŽACKALO

Točkice označavaju prostor bivše Jugoslavije i južne Madžarske koji naseljavaju Bunjevci

Bádics, I. Ivanić, Gy. Dudás, Đ. Popović-Munjatović u ranijim radovima, R. Horvat,P. Pekić i dr.); b) neki autori (Đ. Brkić, B.Bellosics, Đ. Popović-Munjatović u kasni-jim radovima, M. Evetović i dr.), polazećiod Šafárikova i Jirečekova mišljenja da jeBuna ili Bona samo latinsko ime naseljaBlagaja, odnosno Huma (grč. bounos: br-do, hum, brežuljak, vrh; lat. bonus: dobar,blag), smatraju da su Bunjevci ime dobilipo samome mjestu Buni, tj. Blagaju, odno-sno po njegovoj široj okolici, koja bi obuh-vaćala današnju Hercegovinu; c) nekolikoautora (B. Kosović, Ć. Iveković, N. Ra-dojčić, S. Georgijević, S. Pavičić, M.Somborac) smatra da je ime izvedeno odnaziva specifičnih nastamba bunja, uo-bičajenih u ličko-primorskim područjima,u kojima su Bunjevci živjeli prije svojegadoseljenja u Podunavlje; d) šire je zastu-pljeno i stajalište da je ime Bunjevac izve-deno od glagola buniti se (u narodnoj tra-diciji, M. Barbarić, A. Šarčević, I. Ivanić ukasnijim radovima, J. Smodlaka, R. Jere-mić), što se najčešće povezuje s protutur-skim pobunama u XVII. st., kad se imeBunjevac prvi put susreće u povijesnim iz-vorima u Podunavlju, te s pobunama pro-tiv austrijskih časnika i vojnih vlasti u Li-ci u prvoj polovici XVIII. st., kad nazivBunjevci postaje čest i u izvorima u Pri-morju i Lici. Osim navedenih, postoje i

druga, manje prihvaćena mišljenja: da jeime Bunjevac izvedeno od albanskog nazi-va rijeke Bojane – Buna (M. Šufflay); odglagola bunjati u značenju »govoriti neštonerazumljivo, trabunjati«, tj. moliti se Bo-gu na drugima nerazumljivome latinskomjeziku (V. Glušac, J. Erdeljanović); odosobnog imena, i to od imena Bunj izvede-noga od Bunislav ili Bonifacius (Đ. Da-ničić), od imena navodnoga vlaškog star-ješine Buna ili Bunja (M. Filipović), od ru-munjskog imena Bun, nastaloga od Bonus(P. Skok), od odmilice Bunja za papu Bo-nifacija III. iz VII. stoljeća, kojega su Bu-njevci priznavali za kršćanskog poglavara(M. Nedić); od staroslavenskoga glagolaobonjati u značenju »neugodno mirisati,vonjati«, od čega je nastalo ime Obonjav-ci, porugljiv naziv za razbojnike i nedisci-plinirane vojne plaćenike, koji postoji i unekim drugim slavenskim jezicima (V.Mažuranić). Većina autora smatra da nazivnije nastao u samoj skupini Bunjevaca, ne-go izvan nje te da je isprva imao pogrdnoznačenje (M. Nedić, I. Kukuljević, Đ. Po-pović-Daničar, V. Mažuranić, V. Glušac, J.Erdeljanović, V. Ardalić, I. Milić).

Još nije posve razjašnjeno kako se torazmjerno rijetko rabljeno ime učvrstilo ubačkoj skupini. Od doseljenja u Podunav-lje pa sve do druge polovice XIX. st. samisu se Bunjevci nazivali Dalmatincima (lat.Dalmatae), a rjeđe se javljalo i u službe-nim dokumentima rabljeno ime Iliri iliIliri rimokatolici. Drugi su ih narodi na-zivali Bunjevcima (puk) ili katoličkim Ra-cima (isprva austrijski časnici, zatimmadžarski znanstvenici). Tek u dobagrađanskog društva (od polovice XIX. st.)ime Bunjevac prevladalo je te ušlo u širuuporabu. Čini se da razloge njegovaučvršćivanja među bačkom skupinom Bu-njevaca valja tražiti u nastanku nacional-nih država te u nacionalnoj mimikriji kojuje uvjetovao položaj enklave u okružjuvećinskih naroda – madžarskoga i srpsko-ga. Nastanak moderne madžarske nacije uXIX. st. i osobito madžarizacija nakon Au-stro-ugarske nagodbe 1867. u malobrojno-me nemadžariziranom građanstvu isvećenstvu bačkih Hrvata, svjesnome sla-

47

BUNJEVCI

Vrelo Bune

venske posebnosti, ali ne i jasnog osjećajapripadnosti hrvatskoj naciji, uvjetovali suopredjeljenje za razmjerno neutralno imeBunjevac, koje je, svakako i s obzirom nazategnute hrvatsko-madžarske odnose,uzrokovalo znatno manje teškoća. U jugo-slavenskom razdoblju, u sličnim uvjetimazategnutih hrvatsko-srpskih odnosa i zem-ljopisne odijeljenosti od glavnine hrvat-skog naroda, uporaba regionalnog imenaBunjevac imala je jednaku motivaciju. Sveje to rezultiralo nastankom razmjerno jakeregionalne svijesti i zadržavanjem bunje-vačkog imena kao jasno prepoznatljiveoznake kolektivnog identiteta.Lit.: L. Knežević, O Bunjevcima, Letopis MaticeSrpske, 128, Novi Sad, 1881; J. Erdeljanović, Oporeklu Bunjevaca, Beograd, 1930; M. Evetović,Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata(rukopis); Hrvatska enciklopedija, 3, Zagreb,1942; J. Smodlaka, Bunjevci i njihovo ime,Naučni zbornik Matice srpske. Serija društvenihnauka, 1 (1) Novi Sad, 1950; M. Somborac, O po-rijeklu naziva Bunjevac, Subotičke novine, br. 46,Subotica, 1965; V. Mažuranić, Prinosi za hrvatskipravno-povjestni rječnik, 1, pretisak, Zagreb,1975; Enciklopedija Jugoslavije, 2, Zagreb, 1982;D. Pavličević, Seobe Vlaha Krmpoćana u XVII.stoljeću, u: Vojne krajine u jugoslovenskim zem-ljama u novom veku do Karlovačkog mira 1699.,Beograd, 1989; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb,1990; J. Buljovčić, Pregled mišljenja o poreklu iimenu Bunjevaca, u: Filološki ogledi, Subotica,1996; J. Horvat [S. Bačić], O bunjevačkom imenu,Dodatak za znanost, kulturu i umjetnost, Žig, br.50, Subotica, 1996; L. Heka, Povijest Hrvata Dal-matina u Segedinu, Budimpešta, 2004.

S. Bačić

2. Povijest. Do doseljenja u Podunavlje.Etnička zajednica Bunjevaca dio je većeskupine hrvatskih etničkih zajednica kojesu nakon doseljenja Hrvata u VII. st. živje-le na području današnje Dalmacije, jugo-zapadne Bosne, Hercegovine i jugozapad-ne Crne Gore. Pri doseljenju miješale su ses drugim selilačkim etničkim zajednicama,npr. s Avarima, i sa starim autohtonim et-ničkim skupinama, napose s romanizira-nim ilirskim stanovništvom. Kako su teskupine naselile područje koje se u antičkodoba nazivalo Dalmacijom ili Ilirikom,već u srednjem vijeku uz ime Hrvat za tostanovništvo pojavljuju se i zamjenska

imena Dalmatinac i Ilir. Nakon dolaskaHrvata na panonsko-jadranski prostor, diostarijega romaniziranoga ilirskog stanov-

ništva povlači se u planinske krajeve, gdjekao stočari nastavljaju živjeti u većim za-jednicama. I oni će se međutim s vreme-nom asimilirati s pridošlim hrvatskim sta-novništvom pa će i ta skupina utjecati naetnički sastav i razvoj bunjevačke zajedni-ce. To stanovništvo izvori nazivaju starimili katoličkim Vlasima, odnosno »Vlasimav Hervateh«, i ono se u njima razlikuje odbalkanskih pravoslavnih Vlaha, koji se nahrvatskome etničkom prostoru pojavljujuu XV. st., a od XIX. st. postupno se asimi-liraju u srpsku naciju.

Prvotni prostor koji je nastanjivala bu-njevačka etnička skupina prostirao seuzduž Dinarskoga gorja od izvora rijekeBune do Jadranskog mora, a u ranomesrednjem vijeku proširio se na istok do Cr-ne Gore, na zapad u jugozapadnu Bosnu ina sjever do rijeke Rame. Nakon usposta-ve priobalnih kneževina u VIII. i IX. sto-

48

BUNJEVCI

Bunja udalmatinskomkršu

Skicaunutrašnjostibunje

ljeću Bunjevci su obitavali u Zahumlju,Travuniji i Duklji. Iako iz tog vremena imamalo pisanih dokumenata (glavni su povi-jesni izvori kronika popa Dukljanina i spisO upravljanju carstvom bizantskog caraKonstantina Porfirogeneta), najnovija ar-heološka istraživanja navode na zaključakda su prvotne migracije s prostora oko iz-vorâ rijekâ Cetine i Zrmanje te s prostoraDinarskoga gorja počele potkraj VIII. st.

Selidbe prema Panonskoj nizini počelesu vjerojatno zbog nagla povećanja popu-lacije. Već potkraj IX. i početkom X. st.potvrđena je prisutnost prvotnih hrvatskihselilačkih populacija u istočnoj Slavoniji,Srijemu i južnoj Ugarskoj oko današnjihgradova Đakova, Vinkovaca (Horvati kodMikanovaca), Pečuha i Bača. Oni su se tustopili s već otprije pristiglim slavenskimstanovništvom, osobito na prostoru Posav-ske Hrvatske. U X. st. u okvir KraljevineHrvatske ulazio je i teritorij što ga je nase-ljavala bunjevačka etnička skupina. Kon-stantin Porfirogenet opisao je taj prostornavodeći imotsku, cetinsku, zrmanjsku, li-vanjsku i druge županije, a upravo je li-vanjska županija jedna od ishodišnih toča-ka s koje su u kasnijem razdoblju Bunjev-ci migrirali u Panoniju. Migracije iz togaplaninskog prostora bile su potaknute po-

najprije gospodarskim čimbenicima jer jeekstenzivni uzgoj stoke prisiljavao svebrojnije stanovništvo na odlazak u pod-ručja s bogatijim prirodnim resursima. Napojačano iseljavanje utjecali su međutim iratni sukobi te vjerska sučeljavanja.

Od kraja X. st. u središte Panonske ni-zine naseljavaju se ugarska plemena, kojaosnivaju vlastitu državu te stupaju u kon-takt s hrvatskim stanovništvom. Ta će vezaojačati nakon potpisivanja Pacta convecta1102., tj. nakon uspostave Hrvatsko-Ugar-skog Kraljevstva. Istodobno, od kraja XII.st. dio Dukljaninove »Crvene Hrvatske«,tj. sama Duklja, prestaje biti samostalnakneževina te potpada pod utjecaj srpskekneževine Raške, na čijem se čelu tad na-lazio Stefan Nemanja.

Od XIII. do XV. st. u novim migracija-ma znatnu su ulogu imala vjerska previra-nja potaknuta djelovanjem patarenskesljedbe, čija su se učenja iz dalmatinskihgradskih komuna tijekom XIII. st. proširi-la i na prostor Bosne. Pod utjecajem pri-došlih dalmatinskih patarena razvila se sa-mostalna heterodoksna crkva bosanskihkrstjana, koju su bosanski banovi, uz pot-poru hrvatsko-ugarskih vladara, u početkunastojali iskorijeniti. Prvi pisani izvori o

49

BUNJEVCI

Prapostojbina bunjevačkih Hrvata

doseljenju veće hrvatske skupine na pro-stor Bačke vezani su upravo uz križarskepohode ugarsko-hrvatskih vladara u Bo-snu. Tako će kalačko-bački nadbiskupUgrin 1222., nakon povratka s križarskogpohoda, u okolicu Bača nastaniti veću sku-pinu katoličkih izbjeglica iz Bosne, naposeBošnjaka i Šokaca, no pretpostavlja se daje među njima bilo i bunjevačkih rodova.Veću skupinu Dalmatinaca u okolicu Bu-dima naseljava kralj Bela IV. nakon pov-ratka iz južne Hrvatske, kamo je bio iz-bjegao pred provalom Tatara 1242./43.Oni su, kao vrsni klesari, trebali pomoći ugradnji novoga kraljevskog sjedišta. Ti suse pridošlice stopili s ondje već otprije za-stupljenim hrvatskim etničkim skupinama,a za hrvatsku se populaciju u ugarskomPodunavlju od tog doba često rabi imeDalmatinci. Istodobno, iz dalmatinskihkulturnih središta u unutrašnjost sve seviše širi djelovanje redovničkih zajednica,ponajprije u svrhu suzbijanja krivovjerjameđu slavenskim stanovništvom Bosne,Slavonije, Srijema i južne Ugarske. Osobi-to će velik utjecaj pritom imati franjevci,koji će, ujedinjeni u svojoj provinciji Bo-sna Srebrena, od XV. do početka XVIII. st.odigrati važnu ulogu u novim migracijamahrvatskog stanovništva s juga na sjever.

Velike migracije Bunjevaca od XV. doXVII. st. bile su potaknute ponajprije pro-dorom Osmanlija. Osmanska je vojska na-ime 1463. zauzela cijelu Kraljevinu Bo-snu, koja je postala berglerbeglukom(pašalukom) i kojoj su priključena i novo-osvojena pretežito katolička područja:Hercegovina 1482., veći dio podvelebitskeHrvatske 1525., Lika, Krbava i Jajačka ba-novina s cijelim područjem oko donjegatoka Vrbasa 1527./28., Srijem i istočnaSlavonija 1529., srednja Slavonija 1536., aod 1537. postupno i dijelovi zapadne Sla-vonije. Migracije hrvatskih populacija sprostora Dinarskoga gorja, pa i Bunjevacaiz njihove stare postojbine, tekle su u trivala. Prvi u XV. st. iz područja oko Ramevodi na jug, na najbliži sigurni prostor okodalmatinskih gradova pod mletačkomupravom, drugi na zapad u Ravne kotare teu Primorje (okolica Senja) i Gorski kotar,

koji su od 1527. pod upravom HabsburškeMonarhije, a treći i ujedno najveći val uXVI. st. vodi na sjever, u Slavoniju i južnuUgarsku, koje su se nalazile pod upravomOsmanskog Carstva. Bunjevački su rodoviujedno bili nositelji širenja novoštokavskeakcentuacije, koja je nastala početkom XV.st. na dinarsko-jadranskom prostoru. O to-me da su selidbe tijekom XV. i XVI. st. tek-le u više etapa svjedoči i primjer zapadno-bunjevačkih migracija. Nakon pada Klisa1537. iz Buhova (okolica Širokog Brijegau Hercegovini) selidbe najprije smjerajuprema Velikomu Krmpotskom Selu (Bu-kovica, okolica Drniša), zatim prema Rav-nim kotarima i Zemuniku te na kraju uokolicu Senja. Odatle se međutim nastav-ljaju prema Liču (Gorski kotar) i Lici, anakon oslobođenja Like od osmanske voj-ske potkraj XVII. i početkom XVIII. st.dio zapadnih Bunjevaca nastanio se u Sla-voniju i južnu Ugarsku.

Nakon što su i južnougarska područjaposlije Mohačke bitke 1526. dospjela poddjelomičnu osmansku upravu, dotadašnjestanovništvo tih krajeva u veliku se brojuiselilo. Novo naseljavanje hrvatskih popu-lacija iz Bosne i Slavonije u Ugarsku po-taknuo je građanski rat između pristašaFerdinanda Habsburškoga i Ivana Zapolje,u kojem se pojačala feudalna anarhija te jevelikašima, jednako kao i osmanskimosvajačima, bilo u interesu da to područješto prije ponovno napuče. U razdobljuosmanskih pustošenja po Slavoniji 1530.-37. velik broj Šokaca seli se u Bačku i Ba-ranju, u kojima je privremeno vladao mirjer je ugarski velikaš Ivan Zapolja sklopiosporazum sa sultanom Sulejmanom II. ovazalskom odnosu Kraljevine Ugarske iVojvodstva Erdelja s Turskom. Taj je spo-razum međutim nakon Zapoljine smrtipropao te su Osmanlije 1541. ipak zapo-sjeli veći dio središnje Ugarske, pa tako iBačku.

Prvi novi veliki migracijski val Bunje-vaca u Podunavlje i Potisje potaknut je uXVI. st. teškim gospodarskim stanjem imeđuvjerskim sučeljavanjima u Bosan-skom pašaluku. U njegov je sastav tad ula-zio i Hercegovački sandžak, na čijem je

50

BUNJEVCI

širem području bila nastanjena bunjevačkaetnička zajednica. Zbog nasilja lokalnihspahija nad katoličkim pukom, franjevciprovincije Bosne Srebrene počeli su sredi-nom XVI. st. organizirati selidbe u južnuUgarska. Već 1541. bosanski su franjevcipodigli samostan u Budimu, koji će u XVI.i XVII. st. postati glavnim kulturnim sre-dištem, a skupa sa samostanima u kalačko-bačkoj, pečuškoj, zagrebačkoj, srijemskoji temišvarskoj biskupiji i mjesto oko koje-ga se naseljavaju Bunjevci pridošli iz Her-cegovine.

Tijekom XVI. st. mnogobrojne kato-ličke župe u Bosanskom pašaluku, zbogmigracija uzrokovanih nasiljem i islamiza-cijom, nestaju. Iz tog vremena potječu imnogobrojna franjevačka izvješća o većimskupinama Dalmatinaca, tj. Bunjevaca, ujužnoj Ugarskoj. Jedno od prvih odnosi sena Temišvarsku biskupiju, u kojoj je 1582.fra Anto Matković otvorio školu za Dal-matince, a slična škola za svećenike Dal-matince postojala je 1647. u Sečenju. Iz-vješće fra Luke Ibrišimovića iz 1672. na-vodi da franjevci iz istočnobanatske Lipo-

ve u Bačkoj imaju mnogobrojne i bogatežupe, što pokazuje da je središte prvog va-la naseljavanja Bunjevaca bila Bačka. Po-tvrdu o bačko-baranjskom središtu nase-ljavanja Bunjevaca daje i vizitacija isusov-ca Bartola Kašića, koji je 1612. pohodiokrajeve između Budima i Pečuha i zabi-lježio kako se na tom području govori»dalmatinski«. Iako neki autori smatrajuda Kašić nikad nije posjetio Bačku, negosamo Pečušku biskupiju, iz njegovih se iz-vješća ipak vidi kako su na području cijelejužne Ugarske živjeli Dalmatinci, tj. Bu-njevci. I prvo spominjanje imena Bunjevacvezano je za bački prostor – u molbi fraŠimuna Matkovića iz 1622. da mu se dodi-jeli župa Bunjevci u Kalačkoj nadbiskupi-ji. To pokazuje da su Bunjevci naselilimnoga bačka mjesta, napose oko franje-vačkih samostana. Potvrđuje to i izvješćebarskog nadbiskupa iz 1633., u kojem senavodi da u župi »Bačka« djeluju franjev-ci provincije Bosne Srebrene te da narodkoji stanuje u više od 400 zaselaka govori»ilirički« (de lingua illirica). U izvješću iz1649. navodi se da je beogradski biskupMarin Ibišimović krizmao u Bačkoj u mje-stima Segedin, Martonoš, Bajmok, Janko-vac, Santovo, Sombor, Bereg, Kolut, Mo-noštor, Bač i Bukin. U kronici madžarsko-ga franjevačkog samostana u Gyöngyösusačuvane su bilješke iz 1653., 1657., 1660.i 1668. u kojima se navodi kako u Segedi-nu među katoličkim pukom djeluju fra-njevci Dalmatinci. U pismu pisanome bo-sančicom iz 1668. katolici iz Baje, Bajmo-ka i Sombora ističu kako su dušobrižnicitih gradova pripadali provinciji Bosni Sreb-renoj, a dolazili su iz olovskoga franje-vačkog samostana. Iako se u povijesnimizvorima nigdje ne navodi podatak o brojubunjevačkih naseljenika prvoga migracij-skog vala, nakon analize navedenih iz-vješća iznesena je pretpostavka da je riječo nekoliko tisuća doseljenika.

Njima su se potkraj XVII. st. pridružilinovi bunjevački rodovi, koji su s juga sta-re postojbine u Bačku donijeli živu samo-svijest o bunjevačkom imenu i o zemljipodrijetla te će se, zahvaljujući njima, dodanas sačuvati narodna predaja o precima

51

BUNJEVCI

B. Bukinac, Djelatnost franjevaca u seobamahrvatskoga puka u XVI. i XVII. stoljeću,

Zagreb, 1940.

koji su u Bačku stigli od »rike Bune«. Na-kon poraza Osmanlija pod zidinama Beča1683. udružena je kršćanska vojska Polj-ske, Habsburške Monarhije i Venecijepočela oslobađati dijelove srednje i jugo-istočne Europe od osmanske vlasti, što jena tim područjima potaknulo spontane na-rodne ustanke, koje su u hrvatskim kraje-vima predvodili poglavito franjevački re-dovnici. Pobjede kršćanskih postrojba uPodunavlju i porazi u Bosni rezultirali sumeđutim novim migracijama, u kojima seislamizirano stanovništvo iz južne Ugar-ske, Slavonije i Srijema postupno seli uBosnu, a iz Bosne u oslobođene krajevedolaze bunjevački i šokački rodovi iz dru-goga selidbenog vala.

O drugome selidbenom valu Bunjeva-ca na južnougarski prostor svjedoče i nekidokumenti u bečkome Ratnom arhivu.Među njima je izvješće bavarskog knezaMaksimilijana Emanuela, kojemu su 9.VII. 1687. došli »neki katolički Raci« i iz-razili želju da se iz Turske (tj. iz Bosne,Hercegovine i Dalmacije) presele u Bačkute molbu da im dopusti naseliti Segedin,Suboticu i Baju i popraviti opustjeletvrđavice. Istom su knezu nedugo poslijetoga pristupili i bunjevački izaslanici DujoMarković i Đuro Vidaković, koji su ga ta-kođer molili da se iz Turske u Bačku pre-seli 5000 Bunjevaca te da im se dodijelinekoliko oštećenih tvrđavica i zemlja kakobi se mogli prehraniti, a zauzvrat suspremni pomoći habsburškoj vojsci u bor-bama s Osmanlijama. U kronici gyöngyöskogsamostana sačuvana je pak bilješka da sutijekom 1686. Bunjevci u okolicu Suboticei Segedina pristigli uz pomoć 18 franjeva-ca provincije Bosne Srebrene, većim dije-lom iz Bosne, a manjim iz Dalmacije, alikako južna Ugarska te godine još nije bilaoslobođena od Osmanlija, podatak vjero-jatno treba razumjeti kao svjedočanstvo opočetku drugog vala velikih migracija izBosanskog pašaluka.

Bunjevački i šokački rodovi naselili suse u Slavoniju, Srijem, Baranju i Bačku teknakon protjerivanja osmanske vojske1687., što potvrđuju i izvješća Dvorskogaratnog vijeća iz rujna i listopada iste godi-

ne. To je vijeće naime udovoljilo molbamapridošlih Bunjevaca te je zapovjedilo ge-neralu Caraffi da doseljenicima omogućinastanjivanje u Segedinu, Subotici, Baji iSomboru, podizanje traženih tvrđavica iopćenito slobodan ostanak u Bačkojizmeđu Tise i Dunava, od Baje preko Su-botice, Martonoša, Sente, Sombora, Bača iTitela, pri čemu su naseljena i sjevernijapodručja sve do okolice Budima. Potvrdada su seobe pokrenute 1686. jest i izvješćeprovincijala Bosne Srebrene Mihajla Rad-nića, u kojem se navodi da su osmanskevojne postrojbe 1686. i 1687. godine opu-stošile mnogobrojne franjevačke samosta-ne u Bosni i Hercegovini te su franjevci sdijelom puka bili prisiljeni napustiti topodručje i preseliti se u sigurnije jugoza-padne krajeve pod zaštitom Venecije, od-nosno u prekosavske krajeve oko Požege,Velike, Iloka, Mohača i Budima. U sigur-nom prolasku kroz Bosnu tom je bunje-vačkom i šokačkom puku pomagala hab-sburška vojska, koja je pod zapovjed-ništvom princa Eugena Savojskoga počet-kom 1687. prodrla u Bosnu sve do Saraje-va. Kako su iste godine oslobođeni Bačka,Baranja i Slavonija, bunjevački rodovimogli su preko prijelaza na Savi kodBrčkoga, Mihaljevca (u blizini BabineGrede), Županje, Blata, Davora i Brodanesmetano prijeći u Slavoniju. Za nastavaknjihova puta važno je bilo oslobođenjeOsijeka ujesen iste godine, jer su tek tadapreko Drave mogli nastaviti put u Baranjui Bačku. Novopridošli bunjevački rodovistopit će se s već otprije pristiglom hrvat-skom populacijom pa će potkraj XVII. st.mnoga baranjska i bačka naselja, odPečuha do Segedina, biti napučena raz-mjernom većinom bunjevačkoga išokačkog stanovništva. O drugome migra-cijskom valu povijesna demografija ta-kođer nema precizne podatke, ali se na te-melju pojedinih franjevačkih izvješća zak-ljučuje kako se u Slavoniju i južnu Ugar-sku 1683.-99. iselilo oko 100.000 šokač-kih i oko 50.000 bunjevačkih Hrvata. Bu-njevci pristigli u drugom valu u posljed-njim su godinama XVII. st. pridonijeli pob-

52

BUNJEVCI

jedama habsburške vojske u Srijemu,Bačkoj i Banatu, pri čemu se posebice is-taknuo subotički kapetan Luka Sučić, kojije predvodio Bunjevce u bitkama kodSlankamena 1691. i kod Sente 1697. Ple-mićka porodica Sučić isticala je da potječeiz grada Livna u jugozapadnoj Bosni, štoupućuje na šire zemljopisno područje s ko-jega potječe i cjelokupna zajednica Hrva-ta-Bunjevaca. Bunjevačke stoljetne migra-cije na transverzali jug-sjever svoje polaz-ne točke imaju na prostoru Dinarskogagorja, s kojega su npr. Sučići iz Livna pre-ko Bosne stigli na prijelaze na Savi, a na-kon prelaska Drave kod Osijeka iz Baranjesu 1687. došli u Suboticu, gdje su, s dru-gim bunjevačkim rodovima, stupili u redo-ve habsburške vojske.

Pobjede habsburških vojnih postrojbaoznačile su prekretnicu u ratu s Osmanlija-ma pa je 1699. zaključen mir u SrijemskimKarlovcima, prema čijim je odredbamaOsmansko Carstvo izgubilo mnogobrojneposjede u Europi. Habsburgovci pak nanovostečenim posjedima, uključujući ipodručje južne Ugarske, restauriraju starižupanijski sustav, pri čemu iz njega izuzi-maju pojedina područja, koja ostaju uokviru Vojne granice. Velike migracije bu-

njevačkog stanovništva uglavnom su za-vršene potkraj XVII. i početkom XVIII. st.Sporadične migracije bunjevačkih rodovaiz Like u Slavoniju i Bačku nisu imale većiutjecaj na demografske promjene u timpodručjima. Tako se, primjerice, ime Bu-njevac u Slavoniji gotovo nigdje i ne spo-minje, iako je bunjevačkih rodova bilo umnogim slavonskim gradovima – ti su sedoseljenici naime razmjerno brzo stopili sašokačkom većinom. U južnu Ugarsku ličkisu se Bunjevci sporadično doseljavali svedo sredine XVIII. stoljeća.Lit.: R. Horvat, Hrvati u Bačkoj (Bunjevci i Šok-ci), Osijek, 1922; M. Mandić, Djelovanje Franje-vaca u Podunavlju i Potisju (1526.-1926.), Subo-tička Danica ili Bunjevačko-šokački kalendar (saslikama) za prostu godinu 1926., Subotica, b. g.;K. Draganović, Opći šematizam Katoličke crkve,Sarajevo, 1939; M. Lorković, Narod i zemlja Hr-vata, Zagreb, 1939 (pretisak 1996); Ž. Mandić,Povijesna antroponimija bunjevačkih Hrvata uMadžarskoj, Budimpešta, 1987; A Sekulić, BačkiHrvati, Zagreb, 1991; S. Pavičić, Podrijetlo nase-lja i govora u Slavoniji, Vinkovci, 1994; R. Pave-lić, Bunjevci, Rijeka, 1991; P. Hanák (ur.), Povi-jest Madžarske, Zagreb, 1995; E. Zöllner, T.Schüssel, Povijest Austrije, Zagreb, 1995; D. Pa-vličević, O pučanstvu Krbave, Like i Gacke s po-sebnim osvrtom na Bunjevce, Zbornik radova Kr-bavska bitka i njene posljedice, Zagreb, 1998.

K. Bušić

53

BUNJEVCI

Senćanska bitka 1697.

U Podunavlju. Nakon Karlovačkog mira1699. dio doseljenih bunjevačkih Hrvata idalje je vodio vojnički život na područjimakoja su postala dijelom Potiske vojne gra-nice. Nakon što je formirana 1702., kaovojni šanci u njezin su sastav ušli su i Su-botica i Sombor. Drugi dio bunjevačkogstanovništva okrenuo se civilnom životu, ito ponajprije na područjima koja su bilapod upravom Ugarske komore i na kojimaje ponovno uspostavljen ugarski županij-ski sustav, ali djelomice i na vojnogra-ničarskom teritoriju. Bačku je međutimubrzo zahvatio ustanak F. Rákóczyja(1703.-11.), u kojem su Bunjevci bili naaustrijskoj strani. Područja na kojima suživjeli postala su tada bojištem te su predpustošenjima mnogi izbjegli sve do Srije-ma, a velik im je udarac bilo i nekolikoepidemija kuge (1709., 1738./39.). Mnogesu bunjevačke porodice u tom razdobljudobile plemstvo zahvaljujući prijašnjimratnim zaslugama, ali i sudjelovanju u an-titurskim (1683.-99., 1716.-18., 1737.-39.)te europskim ratovima (Poljski nasljednirat, Austrijski nasljedni rat) na habsburškojstrani. Austrijski su časnici bunjevačko

stanovništvo u tom razdoblju nazivali ka-toličkim Racima, dok se ono samo naziva-lo Dalmatincima.

Većina bunjevačkog stanovništva u pr-vim se desetljećima mirnog života u Podu-navlju uspješno prilagodila prelasku na ci-vilni način života te je u vrijeme ukidanjaPotiske vojne granice tijekom 1740-ih go-dina prijenos vlasti na civilna tijela us-pješno obavljen i u Somboru i Subotici. USomboru su se k tomu hrvatski i srpskigraničari 1749. izborili za status slobodno-ga kraljevskoga grada te su tako izbjeglijurisdikciju županijske vlasti. Subotički suse graničari 1743. zadovoljili statusom ko-morskog trgovišta, no poslije će i Suboticapostati slobodnim kraljevskim gradom.Malobrojni graničari katoličke vjeroispo-vijedi iz obaju gradova koji se nisu mogliprilagoditi mirnodopskim prilikama prese-lili su se, skupa s dijelom pravoslavnihgraničara, u vojnu granicu koja je umeđuvremenu pomaknuta bliže stvarnojgranici s Turskom. Subotički graničariotišli su tako u Gospođince u jugoistočnojBačkoj, a segedinski »dalmatinski« gra-ničari u obližnja sela Sirig i Desku. Diokatoličkih graničara odselio se pak, skupas pravoslavnima, daleko na sjeveroistok,na područje današnje Ukrajine.

Od druge polovice XVIII. st. postupnose mijenja demografska slika u cijelomeugarskom Podunavlju. Hrvatima i Srbima,doseljenima u vrijeme protjerivanja Tura-ka, pridružuje se najprije madžarsko sta-novništvo, koje se vraća na područja odak-le je bilo izbjeglo pred Turcima. MarijaTerezija počinje i veliku kolonizaciju nje-mačkog stanovništva, a u manjoj mjeri do-seljavaju se i pripadnici drugih naroda(Slovaci, Rumunji, Židovi, Rusini tj.Ukrajinci). Suživot s drugim narodima,koji su iza sebe nerijetko imali jaču poli-tičku, gospodarsku i kulturnu infrastruktu-ru, bio je velik izazov za opstojnost Hrva-ta u ugarskom Podunavlju, tim više što jeu to doba oslabljena i glavna društvena in-stitucija koja je među njima održavala svi-jest o zajedništvu s Hrvatima u drugim zem-ljama – franjevački red. Franjevačka na-zočnost, a osobito učilišta u Budimu, Baji,

54

BUNJEVCI

Crna Gospa u Franjevačkoj crkviu Subotici (XVII. st.)

Subotici i Baču, bili su naime važan čim-benik u povijesti hrvatskog puka u ugar-skom Podunavlju, pri čemu je posebnomjesto imao tzv. budimski kulturni krug,čija je utjecaj, zahvaljujući ponajprije mo-litvenicima i kalendarima, dopirao sve doBačke. Oduzimanje župa bosanskim fra-njevcima u razdoblju 1735.-70. i njihovopodvrgavanje jurisdikciji svjetovnogsvećenstva školovanoga u Kalači i drugimmadžarskim teološkim središtima imalo jezato velik utjecaj na pojačano odnarođiva-nje među podunavskim Hrvatima.

Asimilacija je u feudalnom razdobljunajviše rezultata imala u naseljima u koji-ma je »dalmatinsko« pučanstvo bilo u ma-njini, no madžariziran je i najveći dio višihdruštvenih slojeva: županijsko plemstvo,viši činovnici, crkveni velikodostojnici iintelektualci. Pokazalo se naime da se oninisu samo najuspješnije prilagodili novimživotnim prilikama i najviše uspeli nadruštvenoj ljestvici nego su u pravilu i prih-vatili jezik i kulturu dominantnog naroda.Najveći dio bunjevačkog stanovništva ba-vio se međutim poljodjelstvom i živio jerazmjerno izolirano od glavnine društve-nih procesa te je, zahvaljujući tomu, ostaopošteđen asimilacije. S vremenom se po-većavao i isprva malen udio Bunjevacameđu urbanim stanovništvom, a ono je ja-koj madžarizaciji bilo izloženo osobito na-kon što je pri kraju feudalnog razdoblja

kao jezik službene administracije, umjestodotadašnjega latinskoga, uveden madžar-ski. Ta je regulativa postala snažnim upo-rištem asimilacije hrvatskog stanovništvau građanskom razdoblju koje će uslijediti.Arhivski izvori svjedoče da se puk koji sedanas naziva bunjevačkim u tom razdobljunazivao Dalmatincima, rjeđe Ilirima rimo-katolicima (nasuprot Ilirima »nesjedinjeni-ma«, tj. pravoslavnima) ili samo Ilirima(nasuprot »Rascijanima«, tj. Srbima), doknaziv Bunjevac gotovo da nije bio u upo-rabi. Svoj jezik nazivali jednako kao i Hr-vati u Trojednoj Kraljevini te u Bosni iHercegovini dalmatinskim, ilirskim i »slo-vinskim«.

U revoluciji 1848. i 1849. Bunjevci subili na strani madžarske revolucionarnevlade, nasuprot srpskim postrojbama ujužnoj Ugarskoj, koje su se borile na stra-ni austrijske carske vojske. Kako je, nakongušenja revolucije, prvo desetljeće građan-skoga društvenog razvoja u Ugarskoj prot-jecalo u uvjetima Bachova apsolutizma isuspendiranoga županijskog sustava, i pro-ces madžarizacije bio je donekle usporen.Sukladno tomu, u mnogim bunjevačkimmjestima gradski su zapisnici vođeni namjesnoj hrvatskoj ikavici, a usporedno s ti-me u javnoj i službenoj uporabi počinje sejavljati ime Bunjevac, umjesto dotad uo-bičajenih imena Dalmatinac ili Ilir. Nakonsloma Bachova apsolutizma, restauracije

55

BUNJEVCI

Petar Kuntić (rođ. 1743.), čelnik Izabranoggrađanstva u Subotici početkom XIX. st.

Bunjevačka nošnja početkom XIX. st.

ustavnog stanja te Austro-ugarske nagodbe1867. i Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868.,manifestacije madžarske nacionalne svije-sti naglo su ojačale te su se ugarski Hrvatiu drugoj polovici XIX. st. suočili s novimprilikama. Odvojeni od hrvatskih zemalja,u kojima se razvijala moderna hrvatska na-cija i oblikovao moderni hrvatski jezičnistandard, ugarski su Hrvati bili izloženipojačanom pritisku madžarizacije, pričemu je otegotnu okolnost predstavljalastalna zategnutost odnosa između Zagrebai Budimpešte. Iako su madžarski zakoni od1868. jamčili jezična prava nemadžarskimnarodima, stvarnost je bila drukčija, što semože vidjeti i u tome što je pripadnika ne-madžarskih naroda, koji su još sredinomXIX. st. činili većinu stanovništva Ugar-ske, pred Prvi svjetski rat u Ugarskoj bilomanje od Madžara. Sukladno tomu, u

općinske je škole, umjesto lokalnoga ikav-skoga hrvatskoga govora, do kraja XIX. st.postupno uveden madžarski jezik, koji po-stao jedinim jezikom cijele administracije.Potkraj XIX. i početkom XX. st. provede-no je i sveopće pomadžarivanja toponima,pa su tako, primjerice, Baračka i Bikić pre-imenovani u Nagybaracska i Bácsbokod.

Usprkos svemu tomu, među ugarskimHrvatima počinje se upravo u to doba raz-vijati narodni preporod, koji njegovi nosi-telji promiču pod neutralnijim regionalnimbunjevačkim imenom. Kontekst u kojemje narodni preporod pokrenut bio je iznim-no složen: inteligencija bunjevačkog pod-rijetla bila je uglavnom madžarizirana,građanski je sloj među Bunjevcima biorazmjerno malobrojan, a nositelji pokretabili su izolirani u odnosu na slične pokreteu Monarhiji u koje su se ugledali, pa tako i

56

BUNJEVCI

Porodično stablo Dulićevih

od iliraca u Hrvatskoj. Pokretač preporodabio je biskup Ivan Antunović, kalački ka-nonik, a njegovi glavni sljedbenici bili susubotički pravnik Ambrozije Boza Šarče-vić, subotički novinar Kalor Milodanović,kaćmarski učitelj Mijo Mandić, profesorbajske učiteljske škole Ivan Mihalović tesubotički svećenici Pajo Kujundžić i Mati-ja Mamužić. Njihova je djelatnost na pla-nu kulturnog prosvjećivanja bila golema:Antunović je u Kalači izdavao Bunjevačkei šokačke novine (1870.-72.) i Bunjevačkui šokačku vilu (1871.-76.), Milodanović jeu Subotici pokrenuo listove Misečna kro-nika (1872.-73.) i Subatički glasnik(1873.-76.), narodne kalendare u Suboticiizdavao je najprije Šarčević (Bunjevačkikalendar 1868.-69., Bunjevački i šokačkikalendar 1870.-82.), a poslije i Kujundžić(Bunjevačko-šokačka Danica od 1884.,poslije preimenovana u Subotičku Danicu,koja izlazi sve do Prvoga svjetskog rata),dok je Mandić 1884. pokrenuo list Neven,koji je izlazio do 1914. Šarčević je k tomusastavio i nekoliko dvojezičnih rječnika, aAntunović je 1882. objavio Razpravu opodunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih.Na prosvjetnom je polju najvažnija djelat-nost Ivana Mihalovića, koji je u na hrvat-skome izdao Čitanku za katoličke škole1872., a na madžarskome Početnicu zaučenje ilirskog jezika 1874., pri čemu suobje objavljene u nekoliko izdanja, te Mi-je Mandića, koji je 1880. za »bunjevačku išokačku dicu« izdao Zemljopis, povistnicui ustavoslovlje te Prirodopis, prirodoslov-lje i slovnicu. Osim raširene nabožneknjiževnosti pisane ikavicom, nastaje isvjetovna književnost, istina, i dalje uglav-nom iz pera svećenikâ (Nikola Kujundžić,Ante Evetović Miroljub i dr.). Iako su An-tunović i njegovi najbliži suradnici od-lučili povesti borbu protiv odnarođivanjapod regionalnim bunjevačkim imenom,vlastima je čak i ono bilo neprihvatljivo tedo raspada Austro-Ugarske nije odobrenrad nijednoj ustanovi koja je u nazivu sa-državala pridjev bunjevački (Pučka kasina1878. u Subotici, Bajska kršćanska čitao-nica 1910., Bunjevačka školska zadruga uSubotici 1914. i dr.), jer su vlasti takvimudrugama pripisivale širenje panslavizma.

Osim što su se ugarski Hrvati tijekomcijeloga građanskog razdoblja borili protivmadžarizacije, sve su to vrijeme bili iz-loženi i utjecaju srpske nacionalne ideolo-gije. Dok su bunjevačka inteligencija, neosobito brojan madžarizirani građanskisloj te veleposjednici u veliku broju prista-li uz madžarsku nacionalnu ideju jer su seuz madžarski jezik vezivale predodžbekultiviranosti i prosperiteta, dok se hrvat-ska ikavica smatrala obilježjem kulturno igospodarski inferiornih društvenih sloje-va, utjecaj srpske nacionalne ideje očito-vao se na suptilnije načine, koji se čestonisu jasno razlikovali od suradnje u narod-nom prosvjećivanju. Osim srpskih poli-tičkih i kulturnih krugova iz južne Ugar-ske, primjerice Ujedinjene omladine srp-ske, Matice srpske, novosadskoga Srpsko-ga narodnog kazališta i subotičkoga Srp-skoga pjevačkog društva, snažan utjecaj nabačke Bunjevce ostavili su i neki agilni po-jedinci: Ilija Garašanin održavao je čestekontakte sa Šarčevićem i Milodanovićem,Đorđe Popović-Daničar sa Šarčevićem je1868. i 1869. izdavao Bunjevački kalen-dar, subotički tiskar Božidar Vujić izdavaoje bunjevačke knjige i bio suurednik Suba-tičkoga glasnika, odvjetnik Dušan Petro-vić tiskao je, a Mladen Karanović izdavaoSubotičke novine 1893.-98., Jovan Jova-nović Zmaj pomagao je razvoj književno-sti među Bunjevcima… Treba istaknuti dasu među njima bili i znanstvenici i kultur-ni djelatnici koji su, pod utjecajem Vuka

57

BUNJEVCI

Bunjevačka preporodna glasila iz XIX. st.

Karadžića, Bunjevce neprikriveno smatra-li katoličkim Srbima, poput Ivana Ivanića iLaze Kneževića.

Iako veze s Hrvatskom nije bilo uvijeklako uspostaviti, one su ipak održavane.Posrijedi su bile ponajprije književno-kul-turne veze (ban Ivan Mažuranić, Hrvatskoknjiževno društvo sv. Jeronima i Maticahrvatska imali su svoje povjerenike uBačkoj i poslali su tisuće knjiga u mnogabunjevačka mjesta, a Antunovićeve Bunje-vačke i šokačke novine imale su veći brojpretplatnika u Hrvatskoj nego među sa-mim ugarskim Hrvatima), no zahvaljujućiagilnijim svećenicima, poput Ivana Antu-novića, Ante Evetovića Miroljuba, ĐureBaloga, Blaža Modrošića i dr., uspostav-ljeni su i izravni kontakti, primjerice sđakovačkim biskupom Josipom JurjemStrossmayerom. Iako su izravni kontaktiisprva bili ograničeni zbog nepovoljnihodnosa Budimpešte i Zagreba, s jačanjemnacionalne emancipacije u Hrvatskoj pot-kraj XIX. i početkom XX. st. bačke Bu-njevce sve češće pohode hrvatski saborskizastupnici, crkveni velikodostojnici (dr.Antun Bauer, mostarski biskup fra Alojzi-je Mišić, kanonik Milko Cepelić i dr.) i

kulturni djelatnici (dr. Josip Reberski, dr.Tugomir Alaupović, dr. Đuro Arnold, Ru-dolf barun Maldini Wildenhainski i dr.), ubunjevačkim publikacijama (Danica, Ne-ven) javljaju se suradnici iz Hrvatske,ugarski Bunjevci postaju članovima kul-turnih društava iz Hrvatske, hrvatski listo-vi prate prilike Bunjevaca u Bačkoj (Ob-zor, Hrvatska domovina, Vienac, Dom, Hr-vat, Narodna obrana i dr.), a Hrvatskastraža čak prikuplja potpise za osnivanjeBunjevačke školske zadruge. Utemeljenaje usto Pučka gazdačka banka 1892. kao»skoro čisti bunjevački zavod« te Zemljo-dilska štedionica 1904., koja je 1912. po-stala podružnicom Hrvatske zemaljskebanke iz Osijeka. Iako se u Bačkoj svečešće susreće i hrvatsko ime (u subotičko-me franjevačkom samostanu ljetopisci je-zik Bunjevaca umjesto ilirskim počinjunazivati hrvatskim), u pojačanim kontakti-ma bunjevačkih prvaka s istaknutim poje-dincima iz Hrvatske ocijenjeno je da biisticanje hrvatske narodnosti uzrokovalojoš veće pritiske vlasti te da je posve prik-ladno da se ugarski Hrvati protiv odna-rođivanja i dalje bore pod lokalnim ime-nom. No nakon što i Neven u godinamaprije Prvoga svjetskog rata otvorenijepočne zastupati hrvatsku orijentaciju kadaBunjevce zove »bunjevačkim Hrvatima«(1908.) ili ističući da su Bunjevci »ogra-

nak hrvatskog naroda« (1913.), novosad-ska Zastava sa žaljenjem ističe da Srbi Bu-njevce »nisu pridobili za srpstvo«.

BUNJEVCI

58

Bunjevačka književnostprije Prvoga svjetskog rata

Bajmočki Bunjevac s djecom potkraj XIX. st.

Učinci preporodnog pokreta ostali sumeđutim uvelike ograničeni na diosvećenika koji nije pristao uz vladajućupanmadžarsku ideologiju te na srednje bu-njevačke agrarne strukture, koje su živjelena relaciji između grada i sela. Siromašnaseoska i salašarska populacija, kaodruštveni sloj koji je među Bunjevcimabio najbrojniji i koji je, zbog razmjerneizoliranosti, dotad nerijetko ostajao izvandomašaja madžarizacije, ostao je sad zbogistih razloga zaklonjen od zračenja prepo-rodnog rada. Ograničen utjecaj borbe zanarodnu samobitnost rezultat je i toga štougarski Bunjevci nisu imali vlastite poli-tičke stranke, već se borba u lokalnimokvirima, prije svega u Subotici, u kojoj jebunjevačko stanovništvo bilo najbrojnije,vodila u stranaka čije su središnjice bile uBudimpešti. Ukratko, Bunjevci, poput dru-gih hrvatskih etničkih skupina u Ugarskoj,zbog spleta povijesnih okolnosti jedva dasu bili uključeni u proces oblikovanja mo-derne hrvatske nacionalne samosvijesti tenjihova percepcija vlastita kolektivnogidentiteta često nije prekoračila lokalni je-zični i etnički obzor. Povezivanju hrvat-skih etničkih skupina s prostora povijesneUgarske i integraciji ugarskih Bunjevaca uhrvatski narodni korpus nisu međutim po-godovala ni vremena koja su slijedila.

Preporodne aktivnosti, među kojima senajviše isticala borba za jezična prava uškolama i Crkvi što su je predvodili Pajo

Kujundžić i Matija Mamužić, prekinuo jenaime Prvi svjetski rat. Tijekom rata, u ko-jem je, osobito na istočnim bojišnicama,stradalo nekoliko tisuća ugarskih Bunjeva-ca i koji je u Ugarskoj doživljavan pre-težito kao madžarsko-srpski sukob, i sva-kodnevna komunikacija među Bunjevcimana vlastitu jeziku sumnjičena je kao potpo-ra srpskoj politici i panslavizmu. U duhutoga, provladine Naše novine 1917. i 1918.osuđuju izraz »bunjevački Hrvat« kao»trabunjanje« ističući kako »u Ugarskojnema Hrvata, jer se oni svi smatraju dob-rim Madžarima«.

Kad se na kraju rata Austro-Ugarskaraspala, većina je bačkih Bunjevaca težilapripajanju krajeva u kojima su živjeli bu-dućoj južnoslavenskoj državi. Obećanjakoja je nova madžarska vlada MihályaKárolyija na kraju rata dala nemadžarskimnarodima i koja je prihvatio samo diougarskih Bunjevaca stigla su prekasno.Demarkacijsku crtu, koju je odredio zapov-jednik tog dijela bojišta francuski generalFranchet d’Esperey, bez borbe je u prosin-cu zaposjela srpska vojska, a po južnou-garskim mjestima osnivana su samopro-glašena madžarska i srpska narodna vijeća(odbori). Ondje gdje su živjeli i Bunjevcivijeća su bila mješovita – bunjevačko-srp-ska. Subotički su Bunjevci raspad Austro-Ugarske simbolički obilježili isticanjemhrvatske zastave na gradskoj kući u stude-nome 1918. Tijekom mirovnih pregovora

BUNJEVCI

59

Subotičani omladinci koji su 10. XI. 1918. pronijeli hrvatsku zastavu gradom

u Trianonu granica između dviju država napojedinim je dijelovima povučena južnijeod demarkacijske crte do koje je došla srp-ska vojska te je tako 1920. odlučeno širaokolica Baja (tzv. Bajski trokut) ostane usastavu Madžarske. Razlozi za to nisu bilisamo nedovoljna brojnost bunjevačkih Hr-vata nego i nezainteresiranost srpske poli-tike da dodatne skupine slavenskih katoli-ka budu uključene u novostvorenu Kra-ljevinu SHS. Nakon Trianonskog miradruštveni razvitak ugarskih Bunjevaca za-to protječe različito, u dvjema državama.

Prvotni entuzijazam bačkih Bunjevacau južnoslavenskoj državi postupno je ne-stajao. Tijek događaja pokazao je da beo-gradske vlasti nacionalnom razvitku Bu-njevaca nisu bile znatno naklonjenije odprijeratnih madžarskih. Nepovjerenje no-vih vlasti prema Bunjevcima imalo je po-najprije vjerske i nacionalne, ali i gospo-darske razloge, pri čemu su, kad je riječ ogospodarskim razlozima, u jednakom po-ložaju bili i bački Srbi. Lokalno hrvatskostanovništvo postupno je isključivano izdržavnih tijela, a na njihovo mjesto vlastisu dovodile kadrove iz južnijih krajeva.Među lokalnim hrvatskim stanovništvompodupirane su osobe lojalne režimu, neri-jetko one koje su svoju lojalnost već doka-zale i prema ugarskim vlastima, primjeri-ce, Marko Jurić, Andrija Pletikosić, JosoŠokčić, Staniša Neorčić i dr. Provodi se sr-bizacija toponima (madžarski Nemesmili-tics, umjesto u hrvatski Lemeš, preimeno-van u Svetozar Miletić, madžarski Mérges

preveden je na srpski kao Ljutovo, umjestouzimanja postojećeg naziva Mirgeš i dr.), avladajući režim podupire osnivanje vlasti-ma lojalnih udruge (Zemljodilska kasina,Bunjevačka omladinska zajednica, Bunje-vačka prosvetna matica…) i političkestranke (Zemljodilska stranka), protežirapojedince u prorežimskim strankama, po-kreće časopise (Književni sever), novine(Narod, Borba, Bačvanin, Bunjevačkenovine /1924.-27. i 1940.-41./, Subotičkenovine /1927./) i kalendare (Zemljodilskikalendar, Bunjevački kalendar i dr.), uzpomoć kojih se nastojala spriječiti integra-ciju bačkih Bunjevaca u hrvatsko narodnotijelo. Takve su aktivnosti međutim bilekratka daha, često su smjenjivale jednadrugu, a kako nisu imale potporu u puku,općenito su postizale slabe rezultate. Jed-nako kao prije madžarske, i srpske su vla-sti priječile prohrvatski angažman držav-nih djelatnika pa su malobrojni koji suuspjeli doći do državne službe i usto biliangažirani na narodnoj stvari bili prem-ještani u druga mjesta (I. Malagurski –Tanar) ili su, zbog prijetnja otpuštanjem,svoj nacionalni angažman prekidali.

Rezultati aktivnosti iza kojih je stajaorežim postigli su slabe rezultate i zbog to-ga što je među bunjevačkim pukom, a oso-bito među njegovim kulturnim, vjerskim ipolitičkim liderima, hrvatska svijest uspr-kos svemu snažno ojačala. Na taj procesključno su utjecala dva čimbenika: nacio-nalno-integracijska djelatnost Katoličkecrkve te nekoliko desetaka agilnih kultur-nih djelatnika koji su se, nakon stvaranjajužnoslavenske države, iz Hrvatske dose-lili u sjevernu Bačku (Mihovil Katanec,Ladislav Vlašić, Dragan Mrljak, VinkoŽganec, Matej Jankač, Miroslav Mažgon,Mato Škrabalo i dr.). Pokazatelj jačanja hr-vatske svijesti bilo je osnivanje mnogo-brojnih hrvatskih institucija (u SuboticiDobrotvorna zajednica Bunjevaka, Bunje-vačko momačko kolo, Hrvatsko akadem-sko društvo Antunović, Hrvatsko prosvjet-no društvo Neven, Hrvatsko pjevačkodruštvo Neven, Matica subotička, Hrvat-ska kulturna zajednica; u Somboru Bunje-vačko kolo i Hrvatsko kulturno društvo

BUNJEVCI

60

Bunjevci ispred salaša 1920-ih godina

Miroljub; u Čonoplji Bunjevačka kasina),izdavanje novina (Subotičke novine/1921.-23.; 1929.-1941./, Hrvatske novine,Bunjevačko žackalo, Subotički športskilist, u Somboru Danica), časopisa (Klasjenaših ravni), djelovanje političkih stranakai različitih organizacija (Bunjevačko-šokačkastranka, podružnice Hrvatske seljačkestranke, Hrvatske seljačke sloge, križarskeorganizacije i drugih društava te hrvatskidomovi osnivani su u Subotici, Somboru,Đurđinu, Tavankutu, Žedniku i drugdje).Neobično važnu ulogu u tom procesu ima-li su i istaknuti svećenici, poput Lajče Bu-danovića, Blaška Rajića, Ivana Beneša,Alekse Kokića i dr. Bilo je to doba iznim-no dobre povezanosti bačkih Hrvata s Hr-vatskom, prije svega na kulturnom planu.Iako se većina Bunjevaca i dalje bavila po-ljodjelstvom, upravo u tom razdoblju po-stupno nastaje i urbani bunjevački srednjisloj, uglavnom hrvatski orijentiran.

No zbog političkoga i kulturnog raslo-javanja bunjevačkog stanovništva umeđuratnom razdoblju manji dio bunje-vačke, uglavnom lijeve inteligencije zauzi-mao se za očuvanje bunjevačke samosvoj-nosti osnivajući udruge (npr. Bunjevačkoomladinsko društvo i Jugoslavensko naci-onalno društvo Ivan Antunović u Suboticite Bunjevačko kolo u Somboru), izdajućisvoj časopis (Bunjevačko kolo), kalendare(Pravi bunjevački kalendar, Biskupa IvanaAntunovića kalendar), razvijajući svoju

političku i kulturnu aktivnost na temeljimaneunitarno shvaćenog jugoslavenstva. Ukrugu tih aktivista najistaknutiji je bio Mi-jo Mandić, koji mu se priklonio potkraj1920-ih, a zapaženiji su protagonisti bili iMarko Peić Tukuljac, Balint Vujkov, Bar-naba Mandić i dr. Ni njihovo djelovanjenije naišlo na plodno tlo među pukom.

Nakon stvaranja Banovine Hrvatske1939. u granicama koje nisu smatrane de-finitivnima i zbog očekivanoga federalnogpreustroja Kraljevine Jugoslavije zaoštre-no je i hrvatsko pitanje u Bačkoj. Afirmirase tridesetih godina nastala ideja BačkeHrvatske kojim su se označavali sjeverni isjeverno-istočni dijelovi Bačke naseljenivećinskim hrvatskim stanovništvom. Hr-vatska je svijest bačkih Bunjevaca bila ustalnu uzletu i u to je doba dosegnula svojpovijesni vrhunac, no vlasti u borbi protivhrvatskog pokreta u Bačkoj više nisu pre-zale ni od prijetnja ili uporabe fizičke pri-

BUNJEVCI

61

Središnja proslava 250. godina doseljenja Bunjevaca 1936. u Subotici

Lajčo Budanović služi sv. misu na kongresukatoličkih muževa u Somboru 6. VIII. 1939.

sile. U Subotici je tako 1939. otkazan hr-vatski kulturni sabor nakon što je lokalniSrpski klub prijetio da će u slučaju njego-va održavanja posegnuti za oružjem, a naj-istaknutiji hrvatski aktivist mlađe genera-cije svećenik Aleksa Kokić pod neraz-jašnjenim je okolnostima izgubio život napočetku služenja vojnog roka na Cetinju1940. Hrvatstvo bačkih Bunjevaca simbo-lički je međutim i dalje predstavljao NKBačka iz Subotice, koji je 1939. promije-nio ime u Hrvatski športski klub Bačka,pristupio Hrvatskomu športskom savezu tenastupao najprije u hrvatsko-slovenskoj, aposlije u hrvatskoj ligi.

Drugi svjetski rat i povratak Bačke usastav Madžarske ponovno je nakratko ad-ministrativno povezao Bunjevce razdvoje-ne trianonskom granicom. U međuratnojMadžarskoj Bunjevci su, poput drugih ma-njina, bili izloženi jakom asimilacijskompritisku, pri čemu se hrvatske etničke sku-pine i dalje u pravilu nisu mogle službenoslužiti nacionalnim, već samo regionalnimimenima. Njihove ustanove bile su malo-brojne (Bajska kršćanska čitaonica, Bunje-vački i šokački odbor u Budimpešti), a na-kladništvo je bilo koncentrirano u Budim-pešti i nalazilo se pod stalnom prismotromcenzure (Bunjevačke i šokačke novine1924., kalendar Danica 1924.-44.). U na-cionalnom radu isticali su se odvjetnikMišo Jelić, svećenik Ivan Petreš te pisackazališnih komada Antun Karagić sa svo-jim Društvom bunjevačkih kazališnih do-brovoljaca iz Gare. Od travnja 1941.Horthyjeva državna politika proširila se ina Bunjevce iz jugoslavenskog dijelaBačke. Bunjevački duhovni vođe LajčoBudanović i Blaško Rajić bili su internira-ni izvan Subotice, a dio mlađe inteligenci-je (Petar Pekić, Marko Čović, Blaško Ivić,Jakov Kopilović i dr.) preselio se u Hrvat-sku te se ondje organizirao u Društvobačkih Hrvata i obnovio i časopis Klasjenaših ravni. Pojedinci koji su bili sklonidotadašnjem beogradskom režimu (MartinMatić, Albe Kuntić i dr.) izbjegli su pak uSrbiju. Iako bunjevačke i hrvatske udruge,za razliku od većine srpskih, tijekom ratanisu bile zabranjene, njihova je djelatnost

zbog ratnih prilika uglavnom zamrla. Ipak,tijekom rata Marko Peić u Subotici je ob-javio knjigu, Grga Vuković u Somboru jeizdavao Naše novine i Naš kalendar, a ti-skana je i nabožna literatura na hrvatsko-me. O tome da ni madžarskim crkvenimkrugovima ni državnim vlastima nije od-govarala integracija Bunjevaca u hrvatskinarod svjedoče knjige franjevca Bernardi-na Unyija. Bunjevci su bili sudioniciantifašističkog pokreta u Bačkoj, koji jeimao mješoviti nacionalno-ideološki karak-ter.

Ponovno razgraničenje duž trianonskegranice, komunistički režim i federalnipreustroj Jugoslavije odredili su nov kon-tekst u kojem se razvijala povijest bačkihBunjevaca nakon Drugoga svjetskog rata.U Jugoslaviji su područja na kojima suživjeli bački Bunjevci postala dio auto-nomne pokrajine Vojvodine, a preko nje iSrbije, iako je bilo pokušaja da se dijelovisjeverne i sjeveroistočne Bačke u kojimaje živjelo hrvatsko stanovništvo priključeHrvatskoj. Crkva je u novim prilikama po-stala proganjanom institucijom i njezin seutjecaj na nacionalni razvitak osjetno sma-njio, a 27 istaknutih katoličkih aktivista izSubotice (Ivan Kujundžić, Vojislav Pešut,Alojzije Poljaković, Mara Čović i dr.) upolitičkim su procesima 1948. osuđeni navišegodišnje zatvorske kazne. Zboguvođenje sovjetskog modela gospodar-skog razvitka (agrarna reforma, koloniza-cija, tzv. obvezni otkup) selo prolazi krozvelike promjene, a dio stanovništva seli seu grad. U uvjetima proklamirane nacional-ne ravnopravnosti i partijskog odustajanjaod velikosrpskog koncepta osporavanjahrvatstva Bunjevaca prve godine nakon ra-

BUNJEVCI

62

Diletantsko društvo u Čavolju 1941. god.

ta obilježene su pozitivnim trendovima:nastavlja se rad hrvatskih institucija (Su-botička matica, Bunjevačko momačko ko-lo, Pučka kasina), u Subotici i okolnim bu-njevačkim selima organizira se školska na-stava na hrvatskome, pokreću se novineHrvatska riječ, časopis Rukovet i Hrvatskonarodno kazalište, pri čemu su vodeću ulo-gu imali uglavnom pojedinci iz predratnelijevo i projugoslavenski orijentirane bu-njevačke mladeži (Balint Vujkov, MatijaPoljaković, Antun Vojnić Purčar, MarkoPeić, Blaško Vojnić Hajduk i dr.) te neka-dašnji simpatizeri i članovi partizanskogpokreta (Geza Tikvicki i dr.). Međutim,veze bačkih Bunjevaca s Hrvatskom po-stupno slabe, a potkraj pedesetih godina, usklopu afirmiranja ideje socijalističkog ju-goslavenstva koje je pratilo ukidanje ma-njinskih institucija jugoslavenskih narodaizvan matičnih republika, zatiru se i dota-dašnja postignuća bačkih Hrvata – Hrvat-sko narodno kazalište u Subotici postajeNarodnim pozorištem, Hrvatska riječ po-staje Subotičkim novinama, hrvatskim kul-turno-prosvjetnim društvima Matija Gu-bec iz Tavankuta te Vladimir Nazor izSombora ukida se hrvatski predznak i na-ziv se ekavizira, a časopis Rukovet gubi hr-vatske atribute. Nastaje desetogodišnje za-tišje u javnom životu hrvatske zajednice uBačkoj, u kojem iznimku čini samo djelo-vanje nekolicine pisaca (Matija Poljako-vić, Balint Vujkov, Ante Sekulić, JakovKopilović, Lazar Merković i dr.) te KPD-aVladimir Nazor iz Sombora i KUD-a Ma-tija Gubec iz Tavankuta, koji su i dalje dje-

lovali u hrvatskom duhu. Oaza hrvatstva utom je razdoblju bila i Katolička crkva, alije i ona bila izložena stalnim pritiscimarežima. Gospodarske su socijalne promje-ne u nekoliko desetljeća rezultirale urbani-zacijom bunjevačkog stanovništva, nastan-kom srednjeg sloja i radništva, a u manjojmjeri Bunjevci participiraju i u vodećimpolitičkim i gospodarskim strukturama.To je zajedno s širokom dostupnošću obra-zovanja i uopće socijalnim karakteromdržave rezultiralo snažnim modernizaci-jskim procesima za socijalističkoga raz-doblja u bačkih Bunjevaca. Znatno je iz-mijenjena etnička struktura sjeverneBačke zbog poslijeratne kolonizacije i pro-tjerivanja njemačkog stanovništva, ali izbog studentskih migracija iz Crne Gore,Bosne i Hercegovine i Srbije, koje su utje-cale na povećanje udjela Srba u stanov-ništvu Subotice i Sombore, te gospodars-kih i studentskih migracija madžarskogstanovništva iz bačkih i banatskih mjesta,koje su utjecale na to da Subotica s vreme-nom postane središtem vojvođanskihMadžara.

Ozračje političke i ekonomske liberali-zacije potkraj 1960-ih osjetilo se i međubunjevačkim Hrvatima te se ponovno po-kreće dužijanca – javno obilježavanježetvenih svečanosti (u Subotici od 1968.),u Subotici se 1970. osniva HKUD Bunje-vačko kolo, tavankutski KUD Matija Gu-bec u svojemu radu snažnije razvija kultur-na stvaralaštva bunjevačkih Hrvata te radina njihovoj integraciji u kulturni život Hr-vatske, poprsje Ambrozija Šarčevića, radIvana Meštrovića, postavlja se 1971.,časopis Rukovet tijekom 1970. i 1971. po-novno poprima hrvatska obilježja, a u raz-

BUNJEVCI

63

Praizvedba opere J. Andrića Dužijanca

KUD Matija Gubec iz Tavankuta na I. među-narodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966.

doblju 1968.-72 mnogobrojni hrvatski pis-ci (Jakov Kopilović, Pavao Bačić, IvanKujundžić, Petko Vojnić Purčar, Ante Se-kulić, Balint Vujkov, Ive Prćić, Matija Po-ljaković, Ivan Pančić, Vojislav Sekelj i dr.)učestalo objavljuju knjige, pri čemu nasta-ju i kapitalna izdanja, poput antologija Ge-ze Kikića. Ponovno se pokreće kalendarSubotička Danica 1971., a u sklopu inten-zivirane suradnje s kulturnim institucijamaiz Hrvatske, osobito s Maticom hrvat-skom, inicirano je i osnivanje ogranka Ma-tice hrvatske u Subotici. Zaustavljanje li-beralnih reformi 1971. rezultirao je, međuostalim, i slomom »hrvatskog proljeća«. Ugodinama koje će doći nekoliko je deseta-ka najagilnijih kulturnih djelatnika izgubi-lo namještenje i preselilo se u Hrvatsku,neki su nakon montiranih procesa utam-ničeni (Bela Gabrić i Ante Sekulić), a Su-botička Danica za 1972. zabranjena je.Nakon svojevrsne dekapitacije bačkih Hr-vata te konfederalizacije zemlje i formira-nja republičkih partijskih struktura, Kato-lička crkva ponovno je postala oazomočuvanja hrvatske svijesti. U okviru Crkveodržava se sjećanje na narodne preporodi-telje iz austrougarskog razdoblja i iz vre-mena Kraljevine Jugoslavije, a postupno

se obnavlja i nakladništvo: od 1978. izlazenovine Bačko klasje, a od 1984. ponovno ikalendar Subotička Danica. Međutim, asi-milacija je u tom razdoblju nastavljena ipostupno pridobiva oblik srbizacije, kojaje najvidljivija u jeziku. Većina urbanihBunjevaca koristi se samo srpskim jezi-kom jer je društveni prestiž hrvatske go-vorne ikavice sve niži, a u školama se nepoučava hrvatski književni jezik. No zem-lja postupno ulazi u gospodarsku i poli-tičku krizu, a u srbijanskom partijskomvodstvu potkraj 1980-ih prevladala je he-gemonistička opcija.

S uvođenjem višestranačja u sklopuočekivane demokratske preobrazbe u Su-botici je osnovan Demokratski savez Hr-vata u Vojvodini, koji utemeljuje pod-ružnice i u većini bunjevačkih mjesta te iz-daje stranačko glasilo Glas ravnice. Uspo-redno s tim, vlasti reafirmiraju međuratnupolitiku podvajanja Bunjevaca na Hrvate inehrvate podupirući prorežimske bunje-vačke udruge, stranku i nakladništvo, štoje, u kontekstu srpsko-hrvatskog rata1991.-95., režima Slobodana Miloševi-ća 1988.-2000., opće pauperizacije i de-setljećima duge razdvojenosti od matice,

Dužijanca 1968. u Subotici

BUNJEVCI

64

rezultiralo odnarođivanjem znatnijeg dije-la bunjevačkog puka. Nakon raspada fede-rativne Jugoslavije bunjevački su Hrvatipostali klasičnom nacionalnom manjinom,a nakon završetka rata našli su se u po-ložaju sličnome onomu u kojem su biliBunjevci koji su nakon povlačenja tria-nonske granice ostali u Madžarskoj. Mno-gi bunjevački Hrvati, iz straha za fizičku igospodarsku egzistenciju, pri određivanjusvoje nacionalne pripadnosti izjašnjavajuse kao Bunjevci ili Jugoslaveni, što vlastipotiču jednako kao što su prije činile imadžarske. Usprkos tomu, tijekom 1990-ihhrvatski jezik postaje službenim jezi-kom u subotičkoj općini, a tendencijajačanja javnog života hrvatske zajednice uBačkoj sve je jača. U Subotici su pokrenu-ti dvotjednik Žig i katolički mjesečnikZvonik, izlazi časopis za kulturu Klasjenaših ravni, u okviru Katoličkog institutaIvan Antunović objavljuje se nabožna lite-ratura, mnogobrojni pisci stvaraju i objav-ljuju na hrvatskome književnom jeziku ina lokalnoj ikavici, udrugama se vraćajuhrvatski predznaci (Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Matija Gubec u Tavan-kutu, Hrvatski kulturni centar Bunjevačkokolo u Subotici, Hrvatsko kulturno-umjet-ničko društvo Vladimir Nazor u Somboru),a nastaje i više novih hrvatskih ustanova idruštava.

Tijekom kratkotrajne prozapadne vladeZorana Đinđića 2000.-03. prestala je otvo-

rena državna potpora dijeljenju bačkih Bu-njevaca te je hrvatska manjinska zajednicau Vojvodini, zahvaljujući afirmativnu od-nosu vlasti prema njoj, etablirana: formal-no je priznato njezino postojanje, pokrenutje tjednik Hrvatska riječ, hrvatski je kaoslužbeni jezik uveden u pokrajinska tijela,otvaraju se školski razredi u kojima se cje-lokupna nastava održava na hrvatskom je-ziku, a u škole se uvodi se i mogućnost fa-kultativnog pohađanja nastave iz hrvat-skog jezika itd. Nova srbijanska vlada, us-prkos potpisanom Sporazumu o zaštiti ma-njina 2004. između Hrvatske te Srbije i Cr-ne Gore, nastavila je međutim podupiratipodvajanje bunjevačkih Hrvata tretirajućiBunjevce nehrvate kao posebnu nacional-nu manjinu, aktivno radeći na stvaranju»bunjevačkog« jezika od dijalektalnog bu-

BUNJEVCI

65

Suvremeno novinstvo bačkih Hrvata

Suvremeni hrvatski katolički tisak u Bačkoj

njevačkog govora i njegovom uvođenju uškole. Ponovno se aktualiziraju i teze oBunjevcima kao katoličkim Srbima (uSomboru), čak i u znanstvenim krugovima(Srpski biografski rječnik). U određivanjupoložaja bunjevačkih Hrvata u Bačkoj unajnovije doba važan je čimbenik i svoje-vrstan »odljev mozgova«: od nekoliko de-setaka mladih koji svake godine odlaze nastudij u Hrvatsku rijetko se tko, zbog teškepolitičke i gospodarske situacije, vraća uzavičaj.

Iako je uloga Katoličke crkve međubačkim Bunjevcima u artikuliranju hrvat-ske svijesti smanjena nakon uspostavljanjademokracije, ona je ostala važan kohezij-ski čimbenik. U budućnosti bi međutim nadaljnje smanjenje njezine uloge u očuva-nju hrvatstva među bačkim Bunjevcimamogla utjecati upravo njezina univerzali-stička narav, na što upućuje sve češće ko-rištenje srpskim jezikom u bogoslužju uZrenjaninskoj biskupiji te Beogradskojnadbiskupiji, ali i razvijanje teološkog su-stava naobrazbe u Vojvodini, koje ćenužno oslabiti jezičnu vezu s Hrvatskom.Zato nije nerealno očekivati da će poseb-nost bunjevačkih Hrvata u odnosu na Srbes vremenom očitovati samo vjerom.

Kad je riječ o Bunjevcima u Madžar-skoj, asimilacija je nastavljena i nakonDrugoga svjetskog rata. Dodatno ju je ubr-zao rigidniji oblik sovjetskoga gospodar-skog modela nagle industrijalizacije, kojaje uzrokovala nestajanje sitnoga seljačkogposjeda i migraciju mnogih Bunjevaca izBačke u industrijska središta u unutrašnjo-sti. Na političkom su planu asimilaciji pri-donijeli i politički progoni nakon sukobaTita i Staljina 1948., uključujući i prisilnaraseljavanja u druge dijelove Madžarske,tijekom kojih su mnogi bunjevački Hrvatiiz Bajskog trokuta sumnjičeni za titoizam.Manjinska se prava djelomice ipak ostva-ruju u južnoslavenskim udrugama (Demo-kratski savez Južnih Slavena), naklad-ništvu (Naše novine, Narodne novine, Naškalendar, Narodni kalendar, Etnografijajužnih Slavena u Mađarskoj) i školama,zahvaljujući kojima se, usprkos jezičnomunitarizmu, i među bačkim Bunjevcimastvara sloj intelektualaca (M. Karagić, R.Vidaković, Mišo Mandić, A. Kričković idr.). S demokratskim promjenama uMadžarskoj potkraj 1980-ih te nakon ras-pada Jugoslavije u Madžarskoj nastaju isamostalne hrvatske organizacije (SavezHrvata u Madžarskoj, Hrvatska državnasamouprava, mjesne hrvatske samoupravepo bačvanskim selima te u Budimpešti iokolici), udruge (Bajska bunjevačka čitao-nica, Divan-klub u Aljmašu i dr.), naklad-ništvo (tjednik Hrvatski glasnik, godišnjakHrvatski kalendar, časopisi EtnografijaHrvata u Mađarskoj, Riječ, Pogledi itd.) iškole (Hrvatska osnovna škola i gimnazijau Budimpešti, u bačvanskim selima manji

Općinska zgrada u Tukuljiu drugoj polovici XX. st.

BUNJEVCI

66

Proglas Hrvata iz Bajskog trokuta1947.

broj djece u osnovnim školama uči hrvat-ski jezik). Tim se koracima, u uvjetima po-odmakle asimilacije, ipak nastoji očuvatihrvatska narodna svijest. Hrvatska iMadžarska sklopile su 1995. Sporazum omeđusobnoj zaštiti manjina, a u Madžar-skoj se pripadnost Bunjevaca hrvatskomnarodu danas ne dovodi u pitanje. OdnosKatoličke crkve u Madžarskoj prema hr-vatskom puku tradicionalno je drukčiji ne-go u Vojvodini te je među neasimiliranimbunjevačkim Hrvatima u Madžarskoj evi-dentna slaba religioznost.Lit.: I. Ivanić, O Bunjevcima, Subotica, 1894; P.Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb, 1930;V. Stajić, Mađarizacija i demađarizacija Bunjeva-ca, Letopis Matice srpske, 1-3 (325), Novi Sad,1930; P. Pekić, Političke i kulturne veze izmeđuBunjevaca i Hrvata u prošlosti, u: Obzor. Spomenknjiga 1860-1935, Zagreb, 1936; Hrvatska encik-lopedija, 2, Zagreb, 1942; Tan. [I. Malagurski –Tanar?] Kulturni i narodni preporod Hrvata uBačkoj, Klasje naših ravni, Zagreb, 1/1943; I. Ku-jundžić, Izvori za povijest bunjevačko-šokačkihHrvata, Zagreb, 1968; I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliografija, Rad JAZU, 355, Zagreb,

1969; A. Lebl, Građanske partije u Vojvodini1887-1918, Novi Sad, 1979; S. Kuzmanović, Onacionalnom preporodu bunjevačkih Hrvata,Zbornik za istoriju, 20, Novi Sad, 1979; Enciklo-pedija Jugoslavije, 2, Zagreb, 1982; A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb, 1991; A. Kuntić, Iz istorijebačkih Bunjevaca, Spomenik SANU, 132, Beo-grad, 1991; B. Skenderović [S. Bačić], Formiranjenacionalne svijesti kod Bunjevaca u Bačkoj, Ma-rulić, 3, Zagreb, 1998; M. Dulić, Da se ne zabora-vi: Subotički proces 1948., Politički zatvorenik,br. 87, Zagreb, 1999; K. Bušić, Iz prošlosti hrvat-ske zajednice u Bačkoj, Hrvatska revija, Zagreb,3/2000; D. Šokčević, Kratka povijest Hrvata uMađarskoj, http: //www. croatica. hu/htorten.html; E. Barić, O jeziku Hrvata u Mađarskoj,www. croatica. hu; N. Zelić, »Hrvatsko proljeće«i bački Hrvati (rukopis).

S. Bačić

3. Naselja. Nakon dolaska u Podunavljebunjevački su se Hrvati naselili na širokompodručju sjeverne i srednje Bačke (oko Su-botice, Sombora, Baje), u okolici Segedinate uzvodno uz Dunav, ponajviše na pojedi-nim područjima današnje Budimpešte i unjezinoj široj okolici. Broj naselja u koji-

BUNJEVCI

67

Naselja bunjevačkih Hrvata u Vojvodini

ma su živjeli bunjevački Hrvati potkrajXVII. i u XVIII. st. bio je veći nego danas,ali je zbog malobrojnosti bunjevačko sta-novništvo u tim mjestima asimilirano u su-sjedne narode, uglavnom Madžare i Ni-jemce. Jedno od malobrojnih naselja u ko-jima su Bunjevci asimilirali druge narode(Madžare, Nijemce i Slovake) jest Tavan-kut. Zbog manje brojnosti i teritorijalnenekompaktnosti, bunjevačke skupine uBudimpešti i široj okolici te u Segedinu iokolnim mjestima asimilaciji su bile iz-ložene prije nego Bunjevci u Bačkoj.

Središte bunjevačkih Hrvata u Bačkojoduvijek je bila Subotica. Uvjetovano je totime što su Bunjevci u njoj nekad činilivećinu stanovnika, a u XX. st. razmjernomkompaktnošću subotičkih Bunjevaca u od-nosu na druga mjesta u kojima su živjeli.Subotica je tako, zahvaljujući kulturnim ipolitičkim aktivnostima (udruge, društva,stranke, nakladništvo i dr.), postala sre-dištem bunjevštine te hrvatstva općenitona području Bačke, pa i šire. Hrvatsko jestanovništvo u Subotici najgušće koncen-trirano u četvrtima Bajnat, Gat, Ker, MaliBajmok, Senta i Aleksandrovo (arh. i dij.Šandor).

U okolici Subotice znatniji broj bunje-vačkih Hrvata živi još u sljedećim naselji-ma: Bajmok (arh. i dij. Bajmak), Bikovo,Čikerija (arh. i dij. Dolnja Čikerija),Đurđin, Gabrić, Klisa, Mala Bosna, Ljuto-vo (arh. i dij. Mirgeš), Novi Žednik,Šebešić (arh. i dij. Sebešić), Skenderovo,Tavankut, Verušić, Žednik (Stari Žednik,

arh. Naćvin), pustarama Hrvatski Majur iPavlovac (arh. i dij. Vantelek) i dr. Nekadje bunjevačkog stanovništva bilo i u Čan-taviru, Ludašu (arh. i dij. Šupljak), Pačiru,Staroj Moravici, Zobnatici te u drugimmjestima, no ondje su uglavnom odna-rođeni.

U Somboru su Bunjevci bili u manjiniu odnosu na druge narode, ponajprije Srbe,i to osobito nakon Drugoga svjetskog rata.To je utjecalo i na njihovu slabije izraženunacionalnu svijestu. Bunjevački Hrvatižive u prigradskim salaškim naseljimaBezdanski Put, Nenadić i Gradina, zatim uČonoplji i Svetozaru Miletiću (arh. i dij.Lemeš) te u okolici selâ Stanišić i Riđica.

Glavno bunjevačko središte u da-našnjoj Madžarskoj je Baja. Tom gradugravitiraju i druga naselja u kojima živeBunjevci: Aljmaš (madž. Bácsalmás),Baškut (madž. Vaskút), Bikić (madž.Bácsbokod), Čavolj (madž. Csávoly),Đurić (madž. Bácsszentgyörgy), Fancaga(Vancaga, madž. Bajaszentistván, danasdio Baje), Gara, Gornja Čikerija (madž.Csikéria), Kaćmar (madž. Katymár), Ma-tević (madž. Mátételke), Sentivan (madž.Felsőszentiván). Bunjevački su Hrvati većotprije odnarođeni u mjestima Baračka(madž. Nagybaracska), Borota, Boršot(madž. Bácsborsód), Čenad (Čanad, madž.Csanád), Čikuzda (madž. Sükösd), Dauto-vo (madž. Dávod), Dudvar (madž. Ne-mesnádudvar), Jankovac (madž. Jánoshal-ma), Kelebija, Kunbaja, Madaraš (madž.Madaras), Milkut (madž. Mélykút), Mo-

BUNJEVCI

68

Naselja bunjevačkih Hrvata u južnoj Madžarskoj

noštor (madž. Bátmonostor), Rim (madž.Rém), Srimljani (madž. Szeremle), Tataza(madž. Tataháza) i dr. Nekad su naseljava-li i sela Kakonj (madž. Kákony) i Pandur(madž. Pandúr) ali ta naselja danas, zbogčestih poplava u prošlosti, više ne postoje.

Znatnija bunjevačka skupina živjela jei u Segedinu (madž. Szeged) te u obližnjimselima Deska (madž. Deszk) i Sirig (madž.Szőreg), ali su u sva tri mjesta odnarođenijoš sredinom XIX. stoljeća.

Na području današnje Budimpešte hr-vatsko stanovništvo, uglavnom bunje-vačko, naselilo je dijelove grada Taban(madž. Tabán), Državnu Cestu (madž.Országút), Vodeni Grad (madž. Vízváros),Stari Budim (madž. Óbuda), Ulak (madž.Újlak), Čepelj (madž. Csepel) i Peštu(madž. Pest). U široj okolici važnija mjestau kojima je živjelo bunjevačko jesu: And-zabeg (arh. Hamžabeg, madž. Érd), Džan-kutaran (madž. Adony), Erčin (arh. Jarčin,madž. Ercsi), Perkat (madž. Perkáta), Se-nandrija (arh. Sent Andrija, madž. Szen-tendre, srp. Sentandreja), Tukulja (madž.Tököl) i Turbal (madž. Törökbálint). Ot-prije je odnarođeno hrvatsko stanovništvou mjestima Almaš (madž. Rácalmás), Bata(madž. Százhalombatta, današnje hrvatskostanovništvo nije autohtono), Breka(madž. Berki), Ećka (madž. Etyek), Fedvar(madž. Földvár), Kerestur (madž. Rácke-resztúr), Pentela (madž. Dunaújváros),Stolni Biograd (madž. Székesfehérvár),Šokut (Šoškot, madž. Sóskút), Šumar(madž. Solymár), Tarnok (madž. Tárnok) i dr.Lit.: Ž. Mandić, Povijesna antroponimija bunje-vačkih Hrvata u Madžarskoj, Budimpešta, 1987;A. Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb,1994.

S. Bačić

4. Govor. Govor bačkih Bunjevaca pripa-da štokavskom poddijalektu novoštokav-sko-ikavskoga ili zapadnog dijalekta sre-dišnjega južnoslavenskoga dijalektnog di-jasistema. Taj se dijalekt razvio iz ranijihzapadnoštokavskih govora u zapadnojHercegovini i unutrašnjosti srednje Dal-macije te je ondje i danas glavno područjenjegova prostiranja. Tijekom velikih mi-

gracija stanovništva uzrokovanih turskomnajezdom zapadni se dijalekt proširio i naveća kompaktna područja u srednjoj i za-padnoj Bosni, sjevernoj Dalmaciji, podve-lebitskom primorju, Lici i Bačkoj, a u ma-njim se oazama njime govori i u Gorskomkotaru, sjevernoj Bosni, Slavoniji te južno-talijanskoj pokrajini Molise. Govornici za-padnog dijalekta u najvećem su broju Hr-vati, a u Bosni i Bošnjaci.

Od novoštokavskih dijalektnih obi-lježja za govor bačkih Bunjevaca izrazitosu karakteristični četveronaglasni akcentnisustav te gubljenje glasa h. Manje je do-sljedan sinkretizam padežnih nastavaka zadativ, lokativ i instrumental množine, jersu i stari nastavci u mnogo slučajevaočuvani (osobito u lokativu: na konji; ali iu instrumentalu: za vrati). Iako je odrazpraslavenskog jata dominantno ikavski, ugovoru bačkih Bunjevaca pojavljuju se iponeki ekavizmi (koren, obadve, sta-rešina, donet), što se često tumači utjeca-jem susjednih ekavskih govora. S drugestrane, šćakavizmi u ovome izrazito šta-kavskom govoru (utočišće, narašćaj, mi-lošća, dopušćat) svjedoče o predmigracij-skim dodirima sa šćakavskim govorima, ana drevne dodire s dalmatinskim govorimaupućuju izolirani primjeri tipa gospoja (sčakavskim j umjesto štokavskoga đ) idužijanca (neki dijalektolozi tu riječ izvo-de iz dožeo + nica, pri čemu odraz za sta-ri nastavak l nije o, kao u većini štokavskihgovora, nego a, što je do danas obilježjemnogih govora u Dalmaciji). Za govorbačkih Bunjevaca tipični su k tomusažimanje vokala u muškom rodu jednineradnoga glagolskog pridjeva (mogo, zau-zo), gubljenje nenaglašenog i u sredini i nakraju riječi (kor’to, držat), analoško preu-zimanje rezultata palatalizacije i sibilariza-cije i u slučajevima kad za te promjene ne-ma glasovnih razloga (akuzativ množinemomce prema nominativu momci, 3. licemnožine prezenta peču i imperativ pečiprema 1. licu jednine prezenta pečem), na-stavak -om u instrumentalu jednine imeni-ca muškog roda koje završavaju na palatal(nožom), zamjenica otaj umjesto taj (sotim), nastavak -m umjesto književnog -u

BUNJEVCI

69

u 1. licu jednine prezenta glagola moći(možem), nastavci -aje i -adu umjestoknjiževnog -aju u 3. licu množine prezen-ta 5. glagolske vrste (pivaje/pivadu)…Leksik sadržava velik broj germanizama, aosobito turcizama i hungarizama.

S obzirom na to da su se Bunjevci uBačku doseljavali u nekoliko valova, da sunastanili razmjerno veliko područje te dakomunikacija među pojedinim naseljimanije uvijek bila frekventna, pojedini sumjesni govori obilježeni mnogim lokalnimspecifičnostima (npr. u Lemešu su zabi-lježena odstupanja od novoštokavske ak-centuacije, što neki dijalektolozi objašnja-vaju utjecajem šokačkih staroštokavskihgovora). Ipak, za sve je bunjevačke mjesnegovore u Bačkoj danas karakteristično in-tenzivno povlačenje. U Madžarskoj jedvada još ima Bunjevaca koji se svojim govo-rom služe u svakodnevnoj komunikaciji, au Vojvodini su koncentrirani uglavnom unekoliko naselja u okolici Subotice(Đurđin, Mala Bosna, Tavankut, Žednik…).Ipak, zanimanje za ikavicu među bačkimBunjevcima tijekom posljednjih desetljećaraste i očituje se na dva načina. Bunjevcikoji se smatraju Hrvatima doživljavaju jeponajprije kao dio svojih lokalnih kultur-nih tradicija te se dijalektološki proučava isve češće susreće u pisanim i elektro-ničnim medijima kao sredstvo stilizacije, anastaje na njoj i dijalektalna književnost.Bunjevci koji se ne smatraju Hrvatima po-kušavaju pak na ikavici izgraditi književnijezik, ali kako u tome imaju malo uspjeha,u svojim se glasilima njome koriste raz-mjerno rijetko te u njima prevladava srpskiknjiževni jezik.Lit: S. Georgijević, Bački bunjevački govor, Go-dišnjak Zadužbine Sare i Vase Stojanovića, 6, Be-ograd, 1938; I. Popović, O bačkim bunjevačkimgovorima, Zbornik Matice srpske za književnosti ijezik, 1, Novi Sad, 1953; Lj. Prćić, Specifični lin-gvistički problemi na terenu severne Bačke i sa-vremeni književni jezik, Književnost i jezik, 2, Be-ograd, 1975; P. Stepanović: O govorima bačkihBunjevaca, Neven: Prilog Narodnih novina, br. 12,Budimpešta, 1987; A. Sekulić, Govor bačkih Bu-njevaca, u: Rasprave o jeziku bačkih Hrvata, Zag-reb, 1997.

P. Vuković

BUNJO, nekadašnji pogrdni naziv za Bu-njevca. Bio je osobito u uporabi potkrajXIX. i početkom XX. st. u madžarskom je-ziku (bunyó), a prije toga i među pravo-slavnim stanovništvom u Lici, Dalmaciji iHercegovini. Nazivom se nisu koristili sa-mi Bunjevci. Neki autori smatraju da jeime Bunjevac izvedeno iz naziva koji je is-prva bio pejorativan.Lit.: Neven, Subotica, 3/1918; J. Erdeljanović, Oporeklu Bunjevaca, Beograd, 1930.

S. Bačić

BURIĆ, Dragutin (Zagreb, 16. X. 1907. –Novi Sad, 25. VI. 1984.), operni pjevač. Urodnom gradu pohađao je trgovačku školu,no ubrzo se opredijelio za operno pjevanje.Studirao je kod tadašnjih najboljih zagre-bačkih pedagoga za solo pjevanje – AdeDietrich i Milivoja Kučića. Pjevačku kari-jeru tenora počeo je 1938. u opernom zbo-ru Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagre-bu. Još kao zborni pjevač dobivao jesloženije solističke uloge, a nekoliko godi-na poslije postao je i solistom. Godine1946. prelazi u Hrvatsko narodno kazališteu Subotici, gdje tumači glavne tenorskeuloge u operetama, a godinu dana poslijeodlazi u Operu Srpskoga narodnog kaza-lišta u Novi Sad, gdje će ostati sve do umi-rovljenja 31. XII. 1963. Gostovao je i udrugim opernim kućama u Jugoslaviji tenastupao kao koncertni pjevač. Ostvaru-jući mnogobrojne zapažene uloge, znatnoje pridonio bogaćenju repertoara i kvalite-

Dragutin Burić

BUNJEVCI

70

te novosadske opere. Njegova najuspjelijaostvarenja bile su lirske tenorske uloge,posebice Alfreda i Vojvode (G. Verdi, Tra-viata i Rigoletto), Fausta (u istoimenojoperi Ch. Gounoda), Werthera (u istoime-noj operi J. Masseneta), Rodolfa, Cavara-dossija i Des Griexa (G. Puccini, Labohčme, Tosca i Manon Lescaut), Lensko-ga (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin), Jura-nića (I. Zajc, Nikola Šubić Zrinski), Kulina(I. Bajić, Knez Ivo do Semberije) i Miće (J.Gotovac, Ero s onoga svijeta). Za svoje jeumjetničke domete i prinose opernojumjetnosti u Vojvodini dobio nekoliko priz-nanja, među kojima je i Zlatna plaketa1972. u povodu 25. obljetnice obnove no-vosadske opere.Lit.: Politika, Beograd, 27. VI. 1984; Almanah po-zorišta Vojvodine, br. 82/83, 83/84, 84/85, NoviSad, 1987; Hrvatski biografski leksikon, 2, Zag-reb, 1989.

A. Čota

BURNAĆ, Ivan (Bátori, János) (Čonop-lja, 17. V. 1841. – Budimpešta, 25. V.1900.), svećenik i kulturni djelatnik. Teo-logiju je svršio u Kalači, no prije nego štoje 1868. zaređen za svećenika, u rodnom jeselu 1866./67. djelovao kao pomoćniučitelj. Nakon ređenja obavljao je službukapelana u Fancagi, Kecelu, Baji, Alj-mašu, Lemešu i Somboru. U Baji je 1875.pokušao izdavati kalendar Bunjevačka išokačka Danica, ali u tome nije imaouspjeha. Nakratko je napustio svećeničkired te je u Budimpešti radio kao financij-ski činovnik, no ubrzo se vratio međusvećenike, promijenivši ujedno prezime uBátori. Kateheta somborskih osnovnihškola postao je 1882., a u tom je gradu istegodine pokrenuo i list Bunjevac, što jeIvan Antunović primio s tolikim oduševlje-njem da je bio spreman odustati od pokre-tanja Nevena, na čemu je radio skupa s Mi-jom Mandićem. U svojem je listu Burnaćobjavio više poučnih i drugih članaka, noprekritičko stajalište o upravo tad objavlje-noj Antunovićevoj Razpravi stajalo ga jeugleda među čitateljima. List je zbog togaizgubio potporu i pretplatnike te je vrlo br-zo i prestao izlaziti. Burnać je 1886. postaokapelanom u subotičkoj župi sv. Terezije,

zatim administratorom u Boršodu, a 1893.župnikom u Santovu. Tijekom priprema zamjesnu proslavu tisućljeća madžarskedržavnosti 1896. inzistirao je na tome da isantovački Hrvati sudjeluju na svečanomemadžarskome misnom slavlju, čemu su semnogi protivili. Nakon Burnaćeve prijavevlastima, neki su od njih utamničeni i zlo-stavljani. Njegova molba da se poveća brojmisa na madžarskom jeziku, koju je istegodine uputio Kalačko-bačkoj nadbiskupi-ji, raspirila je višegodišnji spor madžarskihi šokačkih vjernika, zbog kojega je diosantovačkih Šokaca poslije i prešao na pra-voslavlje (»santovački slučaj«). Na vlastitzahtjev umirovljen je 1897., nakon čegaponovno odlazi u Budimpeštu, gdje je iumro. Zapamćen je ponajprije kaomadžarizator, a kao takva spominju ga ipučke te druge pjesme (npr. Nebo plače odMiše Jelića).Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,1930; M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkihi šokačkih Hrvata (rukopis); Ž. Mandić, Santovcisu rekli: ne, Hrvatski glasnik, Budimpešta, 19. IX.1996; Hrvatski književnici u Mađarskoj: Mišo Je-lić (prir. Ž. Mandić), Budimpešta, 2002; http://www. asztrik. hu/archivum/kfl1/1c. htm#b

M. Grlica i Đ. Lončar

BURNAĆ, Ivan (Čonoplja, 24. XI. 1926.– Sombor, 5. XII. 2005.), društveni djelat-nik. Sin Marijana i Lize, rođ. Jozić.Osnovnu školu završio je u rodnom selu, agimnaziju u Somboru. Diplomirao je1963. na Pravnom fakultetu u Novom Sa-du. Obnašao je dužnost općinskog suca zaprekršaje u Apatinu te starješine Općin-skog organa za prekršaje u Somboru. Bioje tajnik Društva filatelista u Apatinu i

BURNAĆ

71

IvanBurnać

Somboru, dopredsjednik Saveza filatelistaVojvodine i član predsjedništva Saveza fi-latelista Jugoslavije. Za svoj je filateli-stički rad nagrađen srebrnom i zlatnomznačkom vojvođanskog saveza i zlatnomznačkom srbijanskoga. Izlagao je na mno-gim filatelističkim izložbama – lokalnim,republičkim, saveznim i međunarodnim –te dobio mnogobrojna priznanja. Bio jeujedno član organizacijskih odbora više fi-latelističkih izložaba. Povremeno je objav-ljivao napise o filateliji i drugim temama ulokalnom tisku (u apatinskom Glasu Ko-mune, Somborskim novinama, sombor-skom Miroljubu, Biltenu Saveza filatelistaVojvodine, Filatelistu Saveza filatelistaSrbije i Filateliji Hrvatskoga filateli-stičkog saveza). Bio je član Upravnog od-bora Hrvatskoga kulturno-umjetničkogdruštva Vladimir Nazor u Somboru, te članuredništva glasila tog društva Miroljub.

Đ. Lončar

BURUNDŽUK (barundžuk, brundžuk)(tur. bürüncük, burumcüuk), fina, ručnotkana prozirna tkanina slična današnjoj ga-zi. U bačkih Šokaca dio je narodne nošnje.Koristi se najčešće u svečanim prilikama,primjerice, za prekrivanje mladenkina licaili lica duhovskih »kraljica«. Osim toga,stavlja se i preko kolijevke radi zaštite dje-teta od kukaca.Lit.: S. Velin, Duhovski običaj Bunjevaca, Šokacai Srba u našem dijelu Bačke, Etnografija JužnihSlavena u Mađarskoj, 1, Budimpešta, 1975; A. Se-kulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

M. Šeremešić i J. Dumendžić

BUŠIĆ, Krešimir (Vinkovci, 10. IV.1970.), povjesničar. U rodnom gradu po-hađao je osnovnu i srednju školu. Diplo-mirao je 1999. na Hrvatskim studijimaSveučilišta u Zagrebu te izradio magistar-sku radnju pod naslovom Društveno, kul-turno i političko organiziranje bačkih Hr-vata-Bunjevaca 1918.-1941.: uloga bunje-vačke elite u procesu nacionalne inte-gracije i modernizacije hrvatske zajedniceu Bačkoj. Kao profesor povijesti i sociolo-gije radio je u Vukovaru od 1999. do2000., a nakon toga radi kao asistent na In-

stitutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zag-rebu. Bavi se istraživanjem povijesti hrvat-skog iseljeništva, među ostalim prouča-va i bunjevačke i šokačke Hrvate. Člankeposvećene zavičajnoj tematici objavljivaoje u zagrebačkim časopisima Hrvatska re-vija, Croatica christiana periodica i Prohistoria Croatica te u vinkovačkom Go-dišnjaku Matice hrvatske.Djela: Iz prošlosti hrvatske zajednice u Bačkoj:povijesna problematika usporene nacionalne inte-gracije bačkih Hrvata-Bunjevaca, Hrvatska revija,Zagreb, 3/2003; Migracije i kulturni identitet Hr-vata-Bunjevaca, Zbornik radova o biskupu LajčiBudanoviću, Subotica, 2004; Odjeci uspostaveBanovine Hrvatske u hrvatsko-bunjevačkoj javno-sti, Društvena istraživanja, Zagreb, 4-5/2005.

Lj. Vuković

BUZOV, Matija (? – ?), prosvjetni i poli-tički djelatnik, novinski urednik. Podrijet-lom iz Dalmacije, nekoliko je godina biopolicijski komesar u Slavoniji, ali je kao»nepoćudan« izbačen iz službe. Nakon to-ga doselio se u Vajsku, gdje je aktivno ra-dio na političkome i kulturnom organizira-nju šokačkih Hrvata. Njegov je rad utjecaoi na rezultate općinskih izbora 6. XI.1927., na kojima je HSS dobio 15 vijećni-ka i vlast u Vajskoj. Zbog velika ugleda iutjecaja koji je imao na mjesne Hrvate bioje izložen pritiscima naseljenih dobrovo-ljaca. Na kulturnom planu dao je poticajosnivanju pjevačkoga i »diletantskoga«(dramskog) društva Zora u Vajskoj i Javoru Sonti. Pomagao je i organizirao kulturnozbližavanje šokačkih sela i Vukovara, a uviše navrata Vajsku su, na njegov poticaj,posjetili pjevačko društvo Dunav i Hrvat-ski konjanički sokol iz Vukovara. Pokre-nuo je i akciju boljega prometnog povezi-vanja sela srednje i jugozapadne Bačke sVukovarom. Na njegovu inicijativu u trav-nju 1928. osnovana je kotarska organizaci-ja HSS-a u Odžacima, u kojoj je bio tajnik.U razdoblju od 1928. do 1930. u subo-tičkom listu Neven objavio je nekoliko lir-skih pjesama rodoljubnoga i socijalnog na-dahnuća, u kojima je veličao hrvatstvo iseljaštvo. Od 1928. bio je vlasnik i urednikvukovarskog tjednika Nova hrvatska riječ,koji je promicao načela što ih je zastupala

BURNAĆ

72

Hrvatska seljačka stranka. Nastojao je odtoga lokalnog lista stvoriti glavno glasilosusjednih sela u Srijemu i bačkih šokačkihsela. U listu je pokrenuo redovitu rubrikuDopisi s onu stranu Dunava, u kojoj se iz-vještavalo o svakodnevnim problemimabačkih sela, a objavio je i veći broj pjesa-ma i tekstova posvećenih šokačkim Hrva-tima. Tako u broju od 9. VI. 1928., u član-ku Subotički biskup Budanović obilazi hr-vatsko-šokačka sela u jugozapadnojBačkoj, izvješćuje o oduševljenom dočekubiskupa Lajče Budanovića u Plavni,Bođanima i Vajskoj te naglašava kako utim selima živi apsolutna većina Hrvata-Šokaca. Potkraj 1928. i početkom 1929. utjedniku izlazi i serija članaka pod zajed-ničkim naslovom O Bunjevcima, u kojimase ističe kako su bački Bunjevci, zbog zat-

vorenosti u svoju etničku zajednicu, dugobili nesvjesni svoje nacionalne pripadno-sti, ali su pod utjecajem Stjepana Radića isvojih vođa postali svjesni Hrvati. Ubrzonakon uvođenja šestosiječanjske diktaturekralja Aleksandra Karađorđevića, potkrajveljače 1929. prestao je izdavati i uređiva-ti list »iz političkih i financijskih razloga«.

Lit.: Hrvatska riječ, br. 46, 48, 52, 53, Vukovar,1927; Nova Hrvatska riječ, br. 2, 3, 4, Vukovar,1928; Dom, br. 19, Zagreb, 1928; Neven, br. 15,Subotica, 1929; M. Evetović, Kulturna povijestbunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis); M. Smi-ljanić, Štamparstvo u Vukovaru na bazi dokume-nata u Gradskom muzeju (magistarski rad obra-njen 1971. na Prirodoslovno-matematičkom fa-kultetu Sveučilišta u Zagrebu); H. Matković, Po-vijest Hrvatske seljačke stranke, Zagreb, 1999.

K. Bušić i M. Bara

BUZOV

73