4/9/2015 Ladislav Babić: U­stanka do ustanka? | Tacno.net

http://tacno.net/novosti/laidslav­babic­u­stanka­do­ustanka/ 1/5

Ladislav Babić: U-stanka do ustanka?Ladislav Babic9.4.2015. u 14:15http://tacno.net/novosti/laidslav­babic­u­stanka­do­ustanka/

Izdvajamo

„Dovoljno je da sekonstatira da sunasilne revolucijeizbile u nerazvijenimzemljama, sneznatnomradničkom klasom, ada u razvijenimzemljama, sa zrelomi maksimalnobrojnom radničkomklasom, te revolucijenemaju izgleda nitisu potrebne (misli sena nasilne revolucije

moja opaska). No, ujednom smisluMarxov historijskimaterijalizam dao jeispravnu indikaciju:sa ili bez revolucije,vjerojatnije je da ćesocijalizam prije bitiizgrađen u razvijenimnego u nerazvijenimzemljama.Najrazvijenija zemljasvijeta danas jeŠvedska. U toj zemljipredstojipodruštvljavanjekapitala (tzv radničkifondovi) i uspostavasamoupravljanja kaouniverzalnog sistemaprivredneorganizacije.“

Povezani članci

8Sviđa mi se

Foto: Flickr

Uvjeren sam da takvi uvjeti još nisu sazreli, stoga nam se vrijeme ukojem živimo može pričinjati kao veća ili kraća u­stanka do ustanka!Svakako takvog koji neće povesti „ustaše“ nikoje vrste, već će seukazati kao žalosna – najvjerojatnije nasilna – povijesna nužnost naputu progresivnih i humanističkih promjena. Ukoliko se svi zajednoprije ne opametimo, te do toga dođemo na civiliziraniji način.

Ekonomsko­politička situacija u svijetu jasno pokazuje da se krećemoput ponora, čija dubina sve više zjapi pred onima koji ga jasno vide. Naravno,slijepe ovce vođene još ćoravijim pastirima u čije vodstvo imaju bezgraničnopovjerenje, manje samo od onoga u očuvanje vlastitih sitno ikrupnoposjedničkih interesa, ne vide ama baš ništa. Ostavimo po straniraspad bipolarnog međunarodnog sustava i očekivanje uspostave novog,multipolarnog (zemlje BRICS­a) koji bi se – navodno – trebao formirati izposvudašnjeg kaosa kakvog za trajanja „hladnog rata“ ni izdaleka nije bilo, iosvrnimo se samo na stanje dijela svijeta koji je tek nedavno (bar tako mislenjegovi građani) izašao iz nereda građanskih i inozvanih ratova, da bi upotpunosti opljačkan – ponajmanje od agresora – upao u onaj ekonomski izkojega traži izlaz. Putem kojim ga vode već spomenuti pastiri.

Klasni rat, tek po fizičkim žrtvama „humaniji“ od oružanih borbi, o čemu

4/9/2015 Ladislav Babić: U­stanka do ustanka? | Tacno.net

http://tacno.net/novosti/laidslav­babic­u­stanka­do­ustanka/ 2/5

La Piovra(Hobotnica): NebojšaČović 5/8

DEKLARACIJAJedinstveneorganizacije zasocijalizam idemokratiju oobrazovanju

Lucić: Zborzablejanihmerčepovaca

Financial Times:Srbija blizu stečaja

LOŠI DANI ZAJOHNA I MENE

Optužnica protivBreivika: OPTUŽENZA ODUZIMANJE 77ŽIVOTA

svjedoče osiromašene mase na račun novostečenih „uglednika“ koji do njega– „ugleda“ – dođoše zločinom, posvuda vlada uokolo, ma kako se trudili nasuvjeriti (prvenstveno promjenom retorike i izbjegavanjem pojmova poput k lasa,radnik , kapitalist, eksploatacija, ideologija,…) kako se radi o zastarjelojpercepciji. No, nisu baš svi „vesla sisali“, pa ima i onih poput autora ovogteksta, koji ne padaju na takve manipulacije. Nestrpljiviji, dozvolit ću si citiratijedan komentar s kojim se u načelu slažem – ali samo načelno, što bi mevjerojatno diskvalificiralo u očima komentatora kao „salonskog ljevičara“ –zahtijevaju:

„Ali, mi smo sada u “pet do dvanaest” i potrebni su nam oni koji znaju, kakoda se podigne – ustanak !“

Revolucionarne promjene društvenog ustroja cijele planete su potrebne, bezobzira kako će do njih doći, i nije to nikakav „govor mržnje“ ili potpirivanjeniskih strasti, čak i kad izrazim vjerovanje da će do toga doći najtragičnijimputem. Uvjerenje se bazira na vječnoj inerciji masa – potvrđenoj povijesnimprimjerima – koje, kad se prekasno trgnu iz svoje ovčije letargije mijenjajuruho u ono vučje, kurjačko. Racionalniji razlozi od ovih čisto empirijskih, kojiupućuju na nužnost promjena, su oni humanistički, kao i znanstveni –proizašli iz ekonomskih i socioloških analiza, prvenstveno Marxa i njegovihsljednika. Čovječnost, inherenta sastavnica suvremene humanističke filozofije,ne proizlazi iz vakuuma već iz dubokih empirijskih uvida u ljudsku evolucijukoji čovjeka determiniraju kao utopijsko biće, koje je vječno u stanjuusavršavanja, u težnji prema stvarnom očovječenju. Sve to se zbiva izmeđunespornih graničnih uslova, činjenica koje Erich Fromm navodi u „Anatomijiljudske destruk tivnosti“:

„Možda je čovjek obdaren elementarnim osjećajem pravednosti; to je moguće,jer postoji duboko ukorijenjen osjećaj »egzistencijalne jednakosti«: sve nassu rodile majke, jednom smo bili nemoćna djeca i svi ćemo umrijeti.“

Mislim da je ispravnije od termina „obdaren“, previše metafizičkog prizvuka,inzistirati na postepenom, evolutivnom stjecanju osjećaja pravednosti izmeđunesporno zadanih granica rođenja i smrti, koje upućuju na jednakost svihljudskih stvorova. Što bi i oni s aposteriorno stečenom nejednakošću, uslijedrazličitih sposobnosti jedinki, morali poštivati kao humanističku zvijezduvodilju, koja im ne dozvoljava da se uzohole nad svojom braćom.

Karl Marx je ponajbolje zamijetio i opisao napetosti koje proizlaze izklasne podjele društva, detektirao njihove uzroke u ekonomskoj sferi i daonaznake za njihovo prevazilaženje. S filozofske strane, nužnost njihovarazrješenja u humanističkom smislu, u korist svakog čovjeka cjelokupnogljudskog roda, izrazio je u poznatoj, jedanaestoj tezi o Feuerbachu:

„Filozofi su svijet samo različito interpretirali; radi se o tome da ga seizmijeni.“

Međutim, unatoč genijalnim doprinosima, ovaj svestrano obrazovani eruditaipak nije u potpunosti mogao obuhvatiti društvenu zbilju, posebno ne onudanašnju kad su uvjeti ipak drukčiji no u 19.stoljeću. Stavi li se u ispravnihistorijski kontekst, on se ne može dezavuirati, što uporno pokušavaju njegoviprotivnici, a ne bi bili toliko uporni da ne shvaćaju opasnosti koje dolaze ponjihov položaj i interese sa strane Marxovih učenja. Konačno, možete liomalovažiti Newtona pozivajući se na nova Einsteinova dostignuća, prirodno

4/9/2015 Ladislav Babić: U­stanka do ustanka? | Tacno.net

http://tacno.net/novosti/laidslav­babic­u­stanka­do­ustanka/ 3/5

narasla na djelima njegova prethodnika? Pokojni ekonomist Branko Horvatdobro je uočio praznine Marxovog učenja, ukazavši na njih uz potpunopriznavanje njegove autorske veličine i doprinosa. Svi citati su upravo izHorvatova djela „Radna teorija cijena“. Prva primjedba je, da Marx nije uzeo uobzir psihološku komponentu ličnosti koje tvore radničku klasu, koja kaocjelina zaista ima od njega nedvojbeno konstatiran skupnu interes. To nije nimogao, s obzirom da je znanstvena psihologija tek bila u začetku, u vrijemepisanja njegovih radova. Stoga njegov pristup društvenoj zbilji biva striktnoracionalistički:

„Stvarni efek ti socijalizacije, iracionalnosti masovnih pokreta, nacionalizmi –izmiču njegovoj analizi. U Marxovom velikom opusu nema adekvatne analizemotiviranja privrednih i drugih subjekata. Radnička k lasa nije za njega skupkonkretnih ličnosti, već historijsk im shematizmom uvjetovana kategorijakonstruirana na tipično racionalističk i način njegova vremena: ako suhistorijsk i determinirani interesi ovakvi i ovakvi, onda ponašanje mora bititakvo i takvo. Nije uočeno da su interesi posredovani psihologijom (npr.socijalizacijom) prije no što se stigne do ponašanja.“

Ipak, i u nedostatku odgovarajućeg psihološkog pristupa, prvenstvenouvjetovanog spomenutim počecima psihološke znanosti, ističući značenjeinteresa i sam je učinio veliki doprinos objašnjenju ljudskog ponašanja. No,ono što je Marx „previdio“ je da interesi ne iscrpljuju ljudsko ponašanje. Oni gadovode do klasne identifikacije, ali kao samo jednog dijela – koji u nekimokolnostima može prevladati – njegove ukupne identifikacije kao čovjeka.Fromm govori o psihološkoj potrebi čovjeka, koju on naziva „ukorjenjenošću“, itek sinergija tih psiholoških i klasnih potreba određuje reakciju pojedinaca.Kaže Horvat:

„Samo socijalno­psihološka analiza može otkriti kakvo će biti stvarnoponašanje radničke k lase u nekoj konkretnoj situaciji ili u čitavim historijsk imepohama… Kad se upusti u analizu epohalnih k retanja, on psihologijusupstituira logikom. Zato on svojim analitičk im aparatom ne bi mogaoobjasniti ponašanje njemačke radničke k lase za vrijeme fašizma, aparthejdjužnoafričk ih radnika, konzervativizam američke radničke k lase ilibezrezervnu podršku koju su u oba svjetska rata radnici dali svojimnacionalnim vladama u očiglednoj suprotnosti sa svojim interesima.Hegelijanske poštapalice o ‘k lasi po sebi’ i ‘k lasi za sebe’ ništa ne pomažu, apojam radničke aristokracije (što se često primjenjuje na sindikalne vođe,moja opaska), izmišljen od nevolje, nije primjenljiv.“

Druga praznina koju Horvat primjećuje u Marxovu učenju, je nedostatakdovoljnog matematičkog obrazovanja (mada nije bio loš matematičar)kombiniran sa tada još nerazvijenim suvremenim matematičkim alatima. No,to nas u kontekstu ovog teksta ne zanima.

Polazeći od navedenih Horvatovih primjedbi, mnogo je lakše shvatitiponašanje radničke klase regije (i cijelog svijeta), posebno u kontekstu kadasu je nacionalistički maheri indoktrinirali nacionalnom „ukorjenjenošću“ naračun sasvim potisnute klasne. Postaje razumljivije ponašanje gotovocjelokupne jugoslavenske radničke k lase, rukama vještih manipulatorausmjeravane prema bojazni od iščeznuća njihovih stada (naroda), narodnekulture, vjere i čak vlastitog biološkog opstanka na licu zemlje. To, što su sveto uspjeli sačuvati (jer nikada i nije bilo ozbiljnije ugroženo, već su elite htjeleda se smatra takvim), pritom izgubivši upravo ono što im je klasni interes

4/9/2015 Ladislav Babić: U­stanka do ustanka? | Tacno.net

http://tacno.net/novosti/laidslav­babic­u­stanka­do­ustanka/ 4/5

nalagao da čuvaju – materijalna bogatstva i upravljačka prava nad sredstvimaza proizvodnju – dobra je pouka za potomke obmanutih (popljačkanih). Kolikoveć ljudski rod drži do ikakvih pouka, s obzirom da je ogromna većina još napola puta između „majmuna“ i čovjeka, a čini se da su grane koje se naginjuspram njega sve bliže. U kontekstu rečenoga, jasna je i propast „Tuzlansk ihnemira“, što je ovaj autor još tijekom njihova trajanja predvidio i obrazložio.Uzme li se još u obzir da vladajuće elite (što se često upravo od njihpodvaljuje imenom država, kako bi radništvo još više pasivizirali) raspolažurepresivnim aparatom (vojska i policija) kojem nije samo cilj štiti građane idržavu od vanjskog neprijatelja, jer se ne skanjuju upotrijebiti ga u svojnjegovoj brutalnosti protiv građana vlastite države (ne jednom viđeno širomsvijeta), napose njene radničke klase, sasvim neovisno kakvim nacionalnimzastavama vitla (napose komični dio radničkih protesta, štrajkova idemonstracija – barjakonosci na čelu prosvjednih kolona!), sve je još jasnije.

Uspjeh strukturalne revolucije društvenih odnosa, ne ovisi samo o težnjiza ostvarenjem radničkih interesa, niti o prisustvu ili odsustvu motivacije da setome stvarno priđe na revolucionarni način. Ovisi i o prevladavajućim političkimsilnicama svijeta i okruženja, o rasporedu ekonomskih, političkih i vojnih moći,i uglavnom je za revolucionarne promjene moguće iskoristiti tek njihov dubokidisbalans. Poput 1.svjetskog rata (Oktobarska revolucija) ili onog potonjegglobalnog sukoba (NOB i jugoslavenska revolucija), pa to čak ikontrarevolucija koristi (raspad realsocijalizma, kao bogom danu priliku zarazbijanje Jugoslavije), s tim što ni uspjeh tatkvih prevrata ne garantira njihovutrajnost. Ograničene, zasebne revolucije („ustanci“, kako kaže naškomentator) u praktički beznačajnim, osiromašenim i od proteklih ratova jošneoporavljenim zemljama regije u kapitalističkom okruženju, učas bi bileugušene stranom intervencijom, tim prije što sve njihove elite hrle u NATOpakt koji bi opravdanje za gušenje našao u „destabilizaciji“ tih zemalja. Da nine spominjemo još jedno Marxovo predviđanje, koje su začetnici u konačnicipropalih socijalističkih revolucija zanemarili, te posijali tako sjeme vlastitepropasti:

„Dovoljno je da se konstatira da su nasilne revolucije izbile u nerazvijenimzemljama, s neznatnom radničkom k lasom, a da u razvijenim zemljama, sazrelom i maksimalno brojnom radničkom k lasom, te revolucije nemajuizgleda niti su potrebne (misli se na nasilne revolucije; moja opaska). No, ujednom smislu Marxov historijsk i materijalizam dao je ispravnu indikaciju: saili bez revolucije, vjerojatnije je da će socijalizam prije biti izgrađen urazvijenim nego u nerazvijenim zemljama. Najrazvijenija zemlja svijeta danasje Švedska. U toj zemlji predstoji podruštvljavanje kapitala (tzv radničk ifondovi) i uspostava samoupravljanja kao univerzalnog sistema privredneorganizacije.“

Jer, konstatira Horvat – logički slijedeći Marxov zaključak – „ako je radničkak lasa produkt kapitalističkog razvoja, ako je ona ujedno subjek trevolucionarne transformacije, onda socijalističke revolucije moraju izbiti unajrazvijenijim zemljama“ (Marx je čak dozvoljavao da bi Amerika, Engleska iNizozemska mogle izvršiti socijalističku transformaciju mirnim putem – što seogleda i u prvotno ozbiljno, a danas posprdno interpretiranoj paroli „Amerika iEngleska bit će zemlja proleterska!“). No, danas, u doba ekonomske krize(koja se posvuda spominje kao bankarska, kao da banke nisu dio ekonomije,čak njen motor), riječ socijalizam je godine 2008. među Amerikancima trećanajtraženija riječ na internetskom Merriam­Webster rječniku, da bi se u

4/9/2015 Ladislav Babić: U­stanka do ustanka? | Tacno.net

http://tacno.net/novosti/laidslav­babic­u­stanka­do­ustanka/ 5/5

© Copyright 2014 tacno.net. Sva prava zadržana.

vrijeme predsjedničkih izbora 2012­te popela na prvo mjesto (republikanci suObamu difamirali da navodno uvodi socijalističke mjere, prvenstveno onu oobaveznom zdravstvenom osiguranju za državljane, primoravajući ih sve – semnajsiromašnijih – pod prijetnjom kazne, da iz vlastitog džepa plaćajuosiguranje. Tome se suprotstavio i veliki dio Amerikanaca, pokazujući da imsolidarnost zdravih sa bolesnima nije najjača strana).

Vraćajući se na citirani komentar čitatelja; uvjeren sam kako će do„ustanka“ – shvatimo li ga kao revolucionarni preokret društvenih odnosapostignut na bilo koji način – kad tad zaista doći. Obično se kaže, kad sazrijevrijeme, što je meni kao čovjeku koji ne posjeduje karakteristikerevolucionarnog vođe, teško za predvidjeti. A kad se desi, aposteriori smo svipametni. Uvjeren sam da takvi uvjeti još nisu sazreli, stoga nam se vrijeme ukojem živimo može pričinjati kao veća ili kraća u­stanka do ustanka! Svakakotakvog koji neće povesti „ustaše“ nikoje vrste, već će se ukazati kao žalosna –najvjerojatnije nasilna – povijesna nužnost na putu progresivnih i humanističkihpromjena. Ukoliko se svi zajedno prije ne opametimo, te do toga dođemo naciviliziraniji način.

8Sviđa mi se