enciklopedija za mlade LAROUSSE Knjievnos

Enciklopedija za mlade

Knjievnost S francuskoga prevela

BEATA VRGO TURKALJ

n a k l ada

o t k I J t r e I e n c

Knjievnost Otkako je ovjek nauio govoriti, izmiljao je arobne prie. Zatim ih je zapisao, da bi ih sauvao, te postavio na pozor-nicu. Od tada kroz knjievnost i kazalite sanjamo, putujemo i razmiljamo.

Kako se sluiti knjigom

O vo je djelo podijeljeno na tri dijela. Svaki dio ima sadraj , koj i navodi poglavlja i daje njihov kratak saetak. Velike fotografue preko dviju srramca 1zrnJCnJUJU se s poglavljima. Na posljednjim stranicama predstavljeni su najtipinij i likovi iz knj ievnosti. Na kraju je kazalo koje nam omoguuje brz pronalazak stranice na kojoj se nalazi traen i podatak.

I d J I o p e u

Naslov poglavlja Uvodni tekst Svako poglavlje obuhvaa dvije ili vie stranica.

Rezimira temu o kojoj se govori u poglavlju.

Mini rjenik

D evetnaesto je stoljee odule ljeno povijeu. Pisci se vi~e ne zanose antikom. kao prollom St()ljetu, nego

njihove zemlje. Romani o ijesnim pustolovinama iz.rai.av.1ju taj novi ukus.

ri stiki roman 0Jlr~ri..nJ "'''I"'' ,a., lfJ1.l"'.IJt'1 ... !l11"J1U,t\"1 f!'fl l:"il'))lU.'f'..IJC' J,,..Jla.,rk"'~OW'f'"'I""' Nr: J\",,._." .... ''"' rn-'IC'.ii.rn'11.u. .... l

\.:-t~lll~J'""""..,.w 11llt...- ... ~ rr.JdiLy u'1.._.cJ ,i., ll l

hlf1'1"~ 1,., .i 11.-~h WIOJI \IJCl.1 ...... 'r."f'fll.1,1n1 ,.. ... UJl"l'n'm"f"lt.I

'"""Rllh~~.t l ~' 01111 ~l, Mll'""IMf-ll \Li."'-Y. ~.,.. .... , ... 1u1,., L.~,.. l...o..UPl'r-LL ""-y.11_-.n ~u..c. ~ "'~rr~

r A. ...... I.O

'1.~h.1:f '-14t(I I 110' ""'"'Ii

hmrld i Qu.n lmodo L/r n,.d: \ li.i l)\11."" ....... ,,.i.,.... """"'. -..U...Jr.lla

~Mt.l"J' ....... ~,.a.Lr,JtnhK ~ ...... ,,~ .111 .ttt.p.,..._

l.11.,..~\j ~l('ttftlNihU

H!C :"\ ''" 1'"'"'n tuf't' 11:".A\a J, DwwthI~ 11~t11n.~ \~~ m"l\l.1 1h '""'1lttu1 \ ~nl.11 I 1 u U u. '""'" nk mu ~ tu l '11 fhl.at I 1 1111 Ur-u11 f'h., ~. 'li ~tm M, r" 11inL ..1 1'l1nlf\l!l:I c,,.,..,t" r ""'L .1J.ilu

_,_. Qfi;l]'"1'11"1. l .... n Ulohdit-""1f1

U i.....t.. \ \ '' r.-ut11MJU I l..sf11Jl 1 ''I "" "11.1'-"' J\: ~ ~ro1111-t1 J. ~ lllJl.a]' IJlllfb .1111; 1.11 ... f"l\Jl..IUrfJ\\JtlulJ"'lot< JOIU ... l'jl ,,.J..JhiJ.t '\o'ft1 t\t11lr1 I 'I"""~' l..l)C' ,,.., lllict,._ t h.uku~. ' ..-... 1!t.~ ........ , '*"'"''"'"""'"'--l"P ~lfJMI htlmO"fnuMllnl~'1DC'~

h.lp}'y111o.~,.~ ..i.u,..-,ruL.a.1 ,~ ..... .....,.. t.a ..... .f" .ul'hil'onpt

Wl'l&olatlf l.l J hiltr~11ut"I t""'t.1111> ""''"'" '''~'h l.o luunh l.1otl.l'

s a Stare knjievnosti 6

Prvi junaci 8 10 Biblija

Atena i Rim 1 2 Grko i rimsko kazalite 14

Srednji vijek 16 Pjesnici ljubavi 18 Pripovijetke i prie u stihovima 20 Kazali.te: mirakuli i misteriji 22

Pjesnitvo i prie Orijenta 24 Marco Polo 26

Veliki klasici 28

Rabelais i Ronsard 30 Tiskarstvo 32

Talijansko kazalite 34

Shakespeare 36

Cervantes 38

Corneille i Racine 40

Moliere 42

Bilo jednom . 44

Kazalite XVIII. stoljea 46

Robinson i Candide 48

Enciklopedija 50 --~--

-V

r z Moderna vremena 52

Romantizam 54 .

~ . Francuski romantizam 56 , >:_ ;. ,

Drutveni roman

Strast za rea lnim

Realizam

Avanturistiki roman

t Fantastine prie i avanture

I

Prokleti pjesnici

Moderno kaza lite

Poezija XX. stoljea Nadrealizam

Drugaiji romani

Pisci i rat

. Dli:.:~~ ~1=:1 . ...._. (. !::::..:"::! ~- - ~- -~.;;~;

58 .60

62

64 66

68

70

72 74

76

78

a J .....--- - .

- ---:-----:-"--=.~ .

Suvremeni romani 80

Kazalite XX. stoljea 82 Strip, povijest u slikama 84

Detektivski roman 86 -- -

Znanstvena fantastika 88

Svjetska knjievnost 90

Djela i junaci 92

Kazalo 94

V

zevnost1

Prvi junaci Sinouhe u Egiptu Gilgame u Mezopotamiji Mahabharata u lndiji

1 Q Biblija

Atena i Rim Ilijada i Odiseja

14 Grko i rimsko kazalite

Srednji vijek Od Rolandove pjesme do Boanstvene komedije

18 Pjesnici ljubavi 2 O Pripovijetke

i prie u stihovima

2 2 Kazalite: mirakuli i m isteriji

Pjesnitvo i prie Orjenta Kur'an, sveta knjiga i Prie iz tisuu i jedne noi

7

V

Sto se italo prije 4000 godina? Prvi tekstovi napisani su u Egiptu i u Mezopotamiji. To su dugake prie i poeme

koje priaju o stvaranju svijeta i ljudi, o ivotu bogova i

pothvatima junaka . Junaci

M oemo li zamisliti svijet bez knjiga, bez novi na, bez oglasa, bez iega napisanoga? Nemogue? Ne. Dovoljno je da se vratimo kroz vrijeme. Prije 6000 godina pismo nije postojalo.

Prie se e priale i prenosile usmeno. Ni zakoni, ni propisi koji su govorili o tome .to je dobro, a to nije,

takoer nisu bili pisani.

Otkrie pisma Revolucija se dogodila oko 3000. pr. Kr.: narod Sumera u Mezopotamiji usvojio je sustav crtea, graviranih na glinenim

ploicama, koji im je omoguavao da raunaju svoje blago: glava vola za vola, klas ita za etvu itd. Izmislivi nove znakove za zapisivanje jezinih glasova, a ne vie stvari, Sumeri su izraavali sve vie i vie ideja i tako je rode no pismo. U Egiptu su se pojavili hijeroglifi

izmeu 3000. i 2500. pr. Kr. Za Egipanc su ti lijepi crtei bi li nain komuniciranja s bogovima: to je bilo sveto pismo. Njihovi tekstovi uklesani su ili naslikani u hramovima, u piramidama, na sarkofazima, a njihove knjige bi le su svitci od papirusa (listovi dobiveni od biijkc s obala Nila). Poznata K11J(f!.

bitkama, postane bogat i potovan. No, ali za mjesto m gdj e srce nalazi smiraj, za svojom zemljom. Na kraju se vraa u Egipat.

Epopeja prijateljstva Dva ili tri st0ljea prije

Sinouha li Mezopotamiji je jedan genijalan pjesnik

ispriao priu o ovjeku koj i je takoder postojao, o Gilgameu, kralju iz grada Ollroka li zemlji Sumer.

Primjer hijeroglifa, svetoga egipatskoga pisma (grobnica Ramzesa IV., Teba).

njezine velike zbirke rel igiozne mudrosti stvorene su na

temeljima hinduizma, najrairenije indijske religije. N ajpoznatiji je tekst golema epopeja Maliabliarata s oko

200 000 stihova. Mahabharata znai velika

mudrost Bharata. Pripovijeda o ratu izmedu dviju grana iste obitelji , petero brae Pandava i

njihovih protivnika Kaurava, koji su eljeli

zauzeti njihovo kraljevstvo.

Kineski pismeni ljudi U Kini je pisanje istinska umjetnost. i kao stvaranje knjievnih djela i kao kaligrafiranje kistom i tuem. Svi pismeni ljudi u Kini, oni koji su upravljali carstvom, morali su savreno poznavati

Na poetku poeme Gilgamc je tiranski kralj. Bogovi poalju izvjesnog Enkidoua da prigovori

Gilgame suoen s Boanskim bikom.

Tisue legendi skuplje no je u toj poemi, u kojoj se

stravina krvoprolia susreu s najveim

mudrostima. Tako velika poema nije djelo Gilgamcu, no njih dvojica postanu nerazdvojni prijate lji. Za vrijeme jednoga dalekog vojnog pohoda oni ubiju Houwawalla, usprkos bojoj zabrani, te se vrate i nastave vrijeati bogove. Tada c Enkidou razboli i umre. Gilgame je

oajan, posvuda trai nain da ga oivi, pa ode ak i u kraljevstvo mrtvih. Vrativi se u svoj grad, Gilgamc je shvatio to je to ovjek: ovjek j e smrtnik koji ima potrebu za ljubavlju. Od tadaje Gilgame bio dobar kralj . Epopeja o

Gi(~a111ell prva je epopeja ovjeanstva. U njoj je ljubav - ljubiti drugoga - opisana kao najvea vrijednost.

Najvea poema na svijetu j o dalje od Mezopotamije, u Indiji, razvijala se civilizacija koja se zove indoeuropska, jer je srodna s eu ropskom. Sanskrt, njezin sveti jezik, spada u istu jezinu porodicu kao grki i latinski. Njezine poeme, upuene bogovima,

samo jednoga a utora; sastavljana je tijekom vremena, moda od X. st. pr. Kr. I danas je u Az iji iznimno popularna. O

Scena iz Mahabharate, najvanije indijske epopeje

najstarija djela {klasike) koje je tradicija pripisala mudracu VI. st. pr. Kr Konfuciju (na slici). Postoji S glavnih klasika od kojih je najpoznatiji Yi jing ili Knjiga promjena, sa 64 apstraktne sheme, koje su se upotrebljavale za proricanje. Ostale su zbirke poezije te povijesni, zemljopisni ili

politiki dokumenti. Cijela kineska knjievnost razvijala se prema tim modelima.

Biblija, od pergamenta do Interneta

Rije "biblija" dolazi od grke rijei '"biblia", to znai "knjige". Te su knjige kroz mnoga razdoblja ureivali mnogobrojni autori . idovska Biblija (Stari zavjet) bila je pisana na hebrejskom. Novi zavjet napisali su

krani na grkom. Biblija j e prevedena na 1800 jezika i dijalekata. Vrlo stari rukopisi Biblije na hebrejskom, od kojih mnogi seu i u Ili. st. pr. Kr., pronaeni su 1947. i par godina poslije u spilj i Qumran blizu Mrtvoga mora. U srednjem vijeku poruke svete knjige prenosili su bogato iluminirani rukopisi (kao i ovdje gore, scena iz Apokalipse). Danas Biblija postoj i u raznim oblicima, kao knjiga, strip, videokaseta i, naravno, Internetska stranica ..

Mojsije nakon to je izveo idovski narod iz egipatskoga ropstva prima od Boga ploe s Deset Bojih zapovijedi.

Biblija N astala prije 2000. do 3000. godina Biblija je i dalje najbtanija knjiga na svijetu. Ta velika zbirka pria o Bogu i povijesti ovjeanstva predstavlja temelj idovske i kranske religije, a ire gledano, i cijele zapadne civi li zacije.

Stvaranje svijeta U poetku stvori Bog nebo i zemlj u . . . Odvoj i svjetlost od tame ... Bijae veer i jutro, dan prvi. Tako Biblija predstavlja stvaranje svemira: etiri sljedea dana Bogje odvoj io rnebo i vode od kopna, postavio je zvij ezde i nebeska tijela, stvorio biljke, ptice i ribe. esti dan stvorio je ivotinje i od malo zemlje stvorio prvoga ovjeka, Adama, ije ime znai ~emlja. ,

Adam i Eva, prvi par, u rajskom vrtu Eden (slika Lucasa Cranacha Starijega, XVI. st.).

David, jedan od bezbroj biblijskih junaka, koji je pobijedio diva Golij ata.

Sedmi dan, zadovoijan svoj im djelom, Bog se odmarao . . . Evo u nekoliko poetskih redova saetka velikoga misterija postanka svijeta i

ovjeanstva: postoj i jedan Bog, jedinstven i

svemogu, koji rijeju i dahom moe ovjeku podariti ivot i koji je s jednim narodom, Hebrej ima, stvorio sveti savez.

Sveta knjiga U poetku je Biblija bila opsena zbirka

pria i pjesama koje su se prenosile kroz narataje sveenika i vjernika u Palestini tijekom I. tisuljea pr. Kr. Najstarije poeme, crkvene pjesme,

potjeu moda iz IX. ili X. st. pr. Kr., a najnovije su knjige iz I. st. pr. Kr. Taj prvi dio Biblije krani nazivaju Stari zavjet, koji predstavlja temelje idovske religije. Pet prvih knjiga Biblije, u to ulazi i pria o stvaranju, povijest patrijarha,

Mojsijeva knjiga i svi crheni i graanski zakoni I Icbrejaca, sainjavaju Torah (zakon na hebrejskom). U Bibliji nalazimo proroanstva proroka, koja stalno podsjeaju kraljeve i narod da moraju biti vjerni Bogu.

Novii zavjet Poslije, kad je Pa1cstina pod rimskom vlau, pojavljuje se novi prorok imenom lsus. Njegove propovijedi (njegove rijei) toliko su smetale vlastima da je osuden na smrt te je podnio muku kria. Njegovi vjernici u njemu vide Sina Bojega.

Pria o njemu ispriana je na etiri razliita naina u evaneljima, koja, s

Posljednja veera okuplja Isusa i njegovih dvanaest apostola prije nego to e biti odveden u smrt.

ostalim tekstovima za krane, predstavljaju drugi dio Biblije, Novi zavjet.

Jedna knjiga za cijeli Zapad Kranstvo se iri svijetom od I. stoljea. Zato Biblija proima zapad nu civilizaciju. To znai da i oni koji nisu vjernici u Bibliji rnogu nai neke osnovne putokaze, osobito u raunanju vremena: zapadnjaci raunaju vrijeme prema

roenju Isusa Krista. Postoji period prije i period nakon. Drugi primjer: zato tjedan ima sedam dana? Jerje Bogu trebalo sedam dana da stvori svijet. Eto kako biblijska vremena daju ritam naem svakodnevnom ivotu. O

Lijepe prie ... Stoljeima je Biblija bila glavni izvor inspiracije europskim i amerikim umjetnicima i piscima. To je jedna od najveih knjiga

ovjeanstva. Ona se sastoj1i od tekstova svih vrsta -povijesne prie, pripovijetke, mudre izreke, poeme - koji su puni udesnih likova (Abraham, koji je bio spreman rtvovati svoga sina lzaka zbog vjernosti Bogu; Mojsije, koji je od Boga primio ploe s Deset Bojih zapovijedi; David koji je pobijedio diva Golijata itd.). Biblija pria neobine

dogaaje (dogaaj s arkom u koju je Noa skupio ivotinje za vrijeme potopa (na slici iznad) ili pria o kuli babilonskoj), a svi ti dogaaji oznaili su matu i

pamenje svih, vjernika i nevjernika.

Kulu babilonsku (kako je vidi slikar iz XVI. st.) izgradili su ljudi u nadi da e dosegnuti nebo.

Ilijada i Odiseja Grka Homera i Eneida Latina Virgilija

inspirirale su mnogobrojne pisce i umjetnike. No, grka i

rimska antika stvorila je i filozofiju, povijest, politiki

govo1r i kazalite. Rim I

G rci su vo ljeli priati lijepe prie, njihovi su govo ri bili lijepo sroeni. U kuama vanih osoba ili na javnim mjestima pjesnici, koj e zovemo aedi, recitirali su svoj e tihove. Lirski pjesnici pjevanjem su

izraavali svoj e osjeaje ili su slavili vane dogadajc, pratei se na liri. Na trjcmovima su razgovarali filozofi. N a politikim skupovima, na sudovima gradani su se katkad estoko sukobljavali , ali samo

rijeima.

Ilijada i Odiseja N e znamo tko j e b io H o mer: prema predaji, slijepi pjesnik, G rk iz Male Azije, koji je puno

Odisej, junak Odiseje, vraa se svojoj eni

Penelopi.

putovao. Njegova djela bez sumnje j e napisalo vie pjesnika, kojima ne znamo imena. Ilijada, napisana oko 800. pr. Kr. , u 15 000 stihova E 24 pjevanja pria o grkoj opsadi Troje i o pobjedi njihova junaka, strasnoga i bijesnoga Ahileja, protiv croj an koga junaka H ektora. Odiseja, napisana o ko 700. pr. Kr u 12 000 stihova i 24 pjevanja pria o drugom grkom heroju, Odiseju, nako n trojanskoga ra ta. D eset godina on luta morima, iz avanture u avanturu, praen mrnjom boga Posejdo na. Zahvaljujui svoj oj lukavosti,

pobjeuje KikJopa, stranoga diva koji ima jedno o ko nasred ela i koj i ga je zarobio. U spije pobjei Kirki, arobnici koj a ljude pretvara u svinje. N ajljepi d io mod a j e o naj u koj em , doavi na j edan

otok nako n brodo loma, Odisej slua acda koji u svojoj pjesmi

pria o njemu i o opsadi Troje ... O d isej se naposljetku

vraa na svoj o to k, Itaku, gdje ga eka strpljiva Penelopa.

Herodot, prvi povjesniar U V st. pr. Kr. G rk iz M ale Azije I Icrodo t (oko 484. pr. Kr. - oko 420. pr. Kr.)

krenuo je na putovanja. Posjetio je mnoge kraj eve, ne samo u Grkoj,

nego i u Egiptu, Perzijskom Carstvu, Skicu, zemlji s barbarskom reputacijom na sjeveru C rnoga mora. U Aceni se

I Icrodo t sprijateljio sa Sofoklo m, poznatim autoro m tragedija (vid i str. 14 i 15), i uv idio vanost o noga to Atcna donosi svijetu: nain upravljanja, demokraciju, kao i ljepotu nj ihovih spomenika i nj ihove lite rature, ono to nazivamo grkim

Da bi pobjegao od Sirena, iji pjev privlai mornare prema st ijenama, te oni doive brodolom, Odisej se zavezao za jarabol svoga broda.

zamilja da je trojanski junak Enej a pobjegavi nakon unitenja Troje, doao u Italiju, tamo osnovao kraljevstvo od kojega je poslije nastao Rim. Budunost Rima ukazala se Encji kad mu je majka, boica Venera, vratila prekrasan tit na kojem su bil i prikazani glavni dogadaj i rimske povijesti

Osvajanje Troje: unutar ogromna konja koji e ui u grad skrili su se mnogobrojni grki vojnici (slika iz XVII. st.).

koji e se tek dogoditi. Drugaje velika knj iga Povijest Rima, a napisao j u je Tic Livije (59. pr. Kr. - 17. pr. Kr.). Zapoinje s legendarnim osnutkom Rima, sjea se

asnih ljudi onoga vremena, pria o borbi kod Karcage (na podruj u dananjega Tunisa), s poznatom epizodom udom. Prema svim tim zapaanjima Herodot je napisao djelo, koj e on naziva Povijest, tj. Istraivanje, i dao ga Atenjanima na itanje . Bio je to opis cjelokupnoga dotad poznatoga svijeta i prva povijesna knj iga.

Povijest i legenda Rima Kad je u I. st. pr. Kr. s carem Augustom Rim uao u razdoblje slave i mira, postalo je vano da se opie sudbina toga grada, koji je u sedam stoljea postao vladarom meditcranskoga svijeta. Tada su napisane dvije velike knjige. Jedna je od njih E11eida, poema, veliki ep koji za Rimljane predstavlja ono to Homerovo djelo predstavlja za Grke. Autor E11eide Vergilije (oko 70. pr. Kr. - oko 19. pr. Kr.)

u kojoj je Hani bal, voa Kartaana, preao Alpe sa svojom vojskom i sa svoj im slonovima. Knjiga zavrava s razdobljem u kojem ivi njezin autor, XIX. st. pr. Kr. O

Kako bi umakao Kiklopu, Odisej se skrio ispod trbuha

jednoga ovna.

Dobro misliti i dobro govorit i U antikoj Grkoj roena je fi lozofija, na grkom "ljubav prema mudrosti". Filozofi su nastojali razumjeti i znati kako dobro djelovati. Otac je fi lozofije Sokrat, koji je ivio u Ateni u V. st . pr. Kr. Nastojao je pobuditi razmiljanja pitanjima i

ironijom. Njegov je savjet: "Spoznaj

samoga sebe." Nije nita napisao, ali je

njegov uenik Platon pisao ono to je on govorio u svojim mnogobrojnim Dijalozima. Antika je takoer stvorila umjetnost govorenja: oratori, tj. govornici (kao

ovaj rimski govornik na slici iznad) skupili bi svoje argumente i rjeito predstavljali svoje stajalite. Demosten u Ateni i Ciceron u Rimu mnogobrojnim su govorima intervenirali u politiku svoje zemlje.

M ask i rani g lumci

U antici su samo mukarci mogli biti glumci. Nikad ih na sceni nije bilo vie od trojice. Lice glumca bilo je pokriveno oslikanom maskom, a irom otvorena usta t e maske davala su duboku jeku glasu.

Glumeva je silueta golema: kao to je prikazano na gornjoj slici grkoga slikara iz IV. st. pr. Kr glumac je na sceni obuen u iroku haljinu. Hoda u cipelama s izrazito visokim potplatima, koje se zovu koturni. Kor se sastoji od petnaestak mukaraca smjetenih u prostoru odvojenom od prostora glumaca. Njegova je uloga da povee gledatelje i glumce, komentirajui radnju. Kor pjeva i pomie se po sceni u nekoj vrsti

ritmikoga plesa.

Maske koje predstavljaju grimasu, pla ili ruganje sastavni su dijelovi antikoga teatra (mozaik iz Soussa, Tunis}.

Grko rimsko kazalite Kazalite je roeno u Grkoj s ceremonijama u ast bogova (molitve, pjesme i plesovi), koj e su oivljavalc velike teme iz m itologije. U Areni su se dva puta godinje odravale velike proslave, Dionizijc. Bile su posveene Dionizu, bogu vina i pijanstva. Tri dana bila su rezervirana za kazalite. Mnotvo se skupljalo na sjedalima na otvorenom od jutra do mraka da bi prisustvovalo natjecanjima tragedija ili komedija . Antike tragedije ravnale su se po strogima zakonima: upadi kora, najee pjevani ili plcsani, izmjenjivali su se s epizodama koje su igrali glumci. Muzikaje imala vano mjesto u odvijanju predstave. Nagrade su dodjeijivane najboljim autorima. E hil (525. pr. Kr. - 456. pr. Kr.), otac tragedije, birao je svoje tenie meu

najmranijim grkim legendama. Takvaje i tragedija Orest, o povijesti Atrida, obiteiji kralja Agamcmnona, koja pod prokletstvom bogova doivi sudbinu prepunu zloina.

Sofoklo i tragian Edipov ivot Sofoklov (496. pr. Kr. - 405. pr. Kr.) Kralj Edip neka je vrsta prvoga detektivskoga djela. N a kraj u tragedije o tkrivam o da je istraitelj u isto vrijeme i ubojica. Da bi pobijedili epidemiju kuge u Tebi, bogovi trae da kralj Edip otkrije tko je ubio staroga kralja Laja. Edip ne zna da je o n naeno dijete, koje je prihvatio kralj Korinta. Njegovi su ga roditelji napustili im se rodio, jer im je proroanstvo reklo da e on ubiti svoga oca i oeniti se svojom majkom. Odrastavi, Edip je uo isto proroanstvo. N e znajui tko su mu pravi roditeiji, odluio je oti i iz Korinta u Tebu da onemogui to nesretno proroanstvo. Putom je sreo neznanca i borei se s njim, ubio ga. Zatim je odgovorio na zagonetku sfinge, udovita koje je teroriziralo Tebu.

Tako je oslobodio grad, osvojio kraljevstvo i oenio se kraljicom J okastom, udovicom kralja Laja. N o, istraga koju vodi Edip pokazala mu je pravu istinu. ovjek kojega je ubio bio je Laj, njegov pravi otac. Kraljica Jokasta, dakle, bila je njegova majka.

Proroanstvo se ispunilo ... Jokasta se objesila. Edip sije iskopao oi i tako slij ep krenuo na put. Vodila gaje njegova sestra Antigona. Taj fatalni slijed

dogaaja jest sudbina,

pokreta tragedije. Edip je junak koj i eli istinu. Unitio je misterij i enigme, no 1stma gaje oslijepila.

Maskirani rimski

glumac.

Edip odgonetava sfinginu zagonetku. Priu o tom traginom junaku obradili su mnogi pisci i slikari.

Ovdje: I ngresova slika (1808).

Antigona Edip i Jokasta imaju etvero djece,

meu njima Polinika i Antigonu. Njihov ujak Kreont, j okastin brat, postaj e kralj Tebe nakon to je Edip otiao. Polin ik je ubijen elei povratiti prijesto lje svoga oca. Prem a gradskim zakonima Kreont nareuje, pod prijetnjom smrtne kazne, da se tijelo pobunjenika ne smije pokopati. N o Antigona, ne m ogavi napustiti tijelo svoga brata, pokuava ga pokopati. Otkrivena, osuena j e da bude iva zazidana. Vjerna onom u to joj nalae savjest - da treba potovati mrtve i pokopati ih - Antigona j e prezrela zakon drave, koj a j e u tjelovljenje tiranina Kreonta, i pokazala da zakoni mogu biti nepravedni.

Mozaik koji predstavlja masku iz t ragedije ukraava zidove vile u J>ompejima (Italija).

Aristofan, otac komedije Aristofan (446. pr. Kr. - 385. pr. Kr.) j edan j e od osnivaa grke komedije. Njegov j e svije t jednostavan ivot i dobra hrana. Vidjevi duge ratove izmedu Atene i Sparte, u svojim j e djelima gorljivo branio m~r. U njegovu remek-djelu Ptice mijeaju se poezija i fa rsa. D va Atenjanina elei izbjei suenje, sklanjaju se kod Ptica i uvjere ih da osnuju idealan grad izmeu neba i zemlje, Kukumaglaj-grad. U tom su gradu djcli ivjeti i ljudi i bogovi. Bogovi su prihvaeni, a ljudi odbijeni, j er su previe krti. Rimske farse U Rimu kazalite vie nije religiozna svetkovina, nego zabava i veliki spektakl. Publika j e oduevljena farsama i cirkuskim igrama. Plaut (254 pr. Kr. - 185. pr. Kr.) inspiriranje grkim komedijama, no dao im je neto popularniji ton. Kod njega je sve

komine: karakteri, likovi, radnja, igre rijei. U A11/11/ariji, komediji o 11p11 stari krtac ivi u stalnom strahu da e m u ne tko iz toga upa uzeti blago koj e uva. N akon mnogih peripetija njegova se ker udaj e i, htio-ne htio, mora joj dati taj novac za miraz. Moliere j e (vidi str. 42 i 43) u svom djelu krtac bio inspiriran tim likom. O

Kazalite na otvorenom U Grkoj su kazalita na otvorenom, pod vedrim nebom. Kamena kazalita pojavljuju se ve u IV. st. pr. Kr. Gledatelji grkih tragedija sjede 1,1 the

Oko 1000. godine u Europi se pojavljuju djela n

narodnim jezicima, a ne vie na latinskom. Junak

pjesme priaju o vitekim podvizima. Galantni roman

poezija slave ljubav.

vijek V

C ak i nakon pada Rimskoga Carstva u Europi se i dalje p ie na latinskom. Od XI. i XII. st. stvaraju se velike poem e na govornim, narodn im j ezicima, koj e pjevaju i glume ongleri. Te junake pjesme i romani na scenu izvode nove junake: vitezove.

Rolandova pjesma Rola11dova pjes111a najpoznatija j e i naj starij a junaka pjesma. N astala j e oko 1070. To j e duga poema s vie od 4000 stihova, ij a j e tema vezana za slavom ovjenanu povijest legendi o Karlu Velikom. Vladar Zapada bori se sa Saracenima (Arapima) u panjo lskoj. S nj im su najsraniji meu njegovim vitezovima, njegov neak Roland, mlad i impulzivni gospodin, i mudri Olivier, oboj ica voeni j ednakom hrabrou . Roland izaziva ljubomoru svoga punca Gane lona, koji izdaje Karla Velikog i dogovara se sa Saracenima da ubiju Rolanda. Kad vojska prijee Pireneje, posijcdnja eta, koj om komandira Roland, napadnuta je kod prijevoja Ronc~vaux. Vojn ici su pobije ni

Vitezovi Okrugloga stola na dvoru kralja Artura

Vitezovi Okrugloga stola O d XII. st. u Francuskoj i Engleskoj razvija~ se romani o O kruglom stolu. Radnja tih romana, smj etena u Bretanji, postavlja na scenu legendarnoga kralja Artura i njegove vitezove. Artura j e odgojio arobnjak Merli1

koji mu je i pom ogao da stekni svoj e kraljevstvo. Kralj Artur

organizirao je otpor prema saksonskim napadaima i slao svoje vitezove u

izvravanj e naj zahtjevnijih zadataka. O krugli stol, oko

koj ega sjedi dvanaest vitezova, simbol je jednakosti, jer

nema poasnoga mjesta. N ajpoznatij i su vitezovi

Lancclot i Perceval.

svi do j ednoga. Roland zasvira u rog kako bi upozorio kralja. Kad kralj doe prite i u pomo SVOJ 1111 vitezovima, ve je kasno: njegov j e neak m rtav. Zaplakan, kralj zamoli Boga da zaustavi sunce, da bi mogao progoniti

napadae. Karlo Veliki oplakuje Rolandovu smrt

(minijatura iz XV. st.).

Obojica se pojavljuju u romanu u stihovima koji je napisao ampanjski pjesnik Chretien de Troycs (oko 1135 -oko 1138). Lancelotje

Viteki romani slave podvige najplemenitijih ratnika {minijatura iz knjige Pria o Lancelotu s jezera, XIV. st.).

junak iz djela Vitez 11 boj11i111 kolima. Mlad i neustraiv, ljubi kraljicu Ginevru, enu kralja Artura. Da bi je izbavio, jer je zatoenica viteza iz Drugoga svijeta, suoava se s najstranijim iskuenjima. Ta ljubav, puno jaa nego moral koj i je zabra1tjttje, tipina je ljubav galantnoga romana. Perseval je junak djela Pripo11ijesr o Crrt/11. Gral je misteriozan predmet: arobni kale iz keltskih lcgrnda ili posuda u koju je skupljana Kristova krv nakon to je razapet. Pcrseval je vidio Gral, ali ga ne moe ponovno nai ...

Tristan i lzolda Iz brctonskih legendi rodio se ro man o Tristanu i lzoldi. Plavokosa lzolda zaruena je za Marca, vlastelina iz Tintagcla u Breta1tji, koji po nju poalje svoga neaka Tristana. Na brodu dvoje mladih ljudi zabunom popije ljubavni napitak i zalju be se jedno u drugo. Izolda se uda za Marca, no

ne moe se suzdrati a da bld ne prevari s Tti stanom. Otkrivena, osudena je na ivot s gubavcim:.i, koje je njihova strana bolest udaljila iz kralj evstva. Tristan je spaava i oni tri godine ive skriveni duboko u umi. Jedno ih jutro Mare iznenadi: dvoje je ljubavnika spavalo, a Tristanov je ma bio

izmeu njih. Mare odvede sa sobom Izoldu, a Tl-istan ostane u Bretanji , gdje se oeni jednom drugom lzoldo m (lzoldom bijelih ruku). S vre1nena na vrijeme vida se s onom koju voli, Plavokosom Jzoldom , sve do dana kad j e, teko ranjen, eka da ga dode njegovati. Kad ona doe, ve je prekasno: Tl-istan j e mrtav. Izolda umire od oaja. Dvoje ljubavnika pokopani sujcdno pored drugoga. Rua, koja je izrasla na njihovim grobovima, zau vijek ih j e sjedinila ... Tu ljubavnu priu obradili su mnogi pjesnici: T homas oko 1 172. i Broul oko 1181. U isco vrijeme u djelu Pjes111a o kozjoj krr1i Maric dc France, prva pjesnikinja na francuskom jeziku, usporcttje Tristana i lzoldu s dvama grm ovima, lijeskom i kozjom krvlj u, koji

rastu isprepleteni i umiru ako ih se rastavi. Nj ihova izreka je: Niti Vi bez mene, niti ja bez Vas. O

Ljubavni napitak koji su grekom popili

Tristan i lzolda probudio je u njima

veliku strast {minijatura iz XV. st.).

Keltski i skandinavski pjesn ici Kelti su ivjeli u Galiji i Velikoj Britaniji prije invazije Rimljana. Nj ihovi su se

obiaj i u Irskoj, kotskoj, Walesu i Bretanji odrali i do danas. Njihova poezija puna je legendi u kojima ljudi, bogovi i demoni lako p relaze iz realnoga svijeta u onaj "Drugi svijet". Bardi - keltski pjesnici - pjevaju pratei se na harfi, kao to grki aed i pjevaju pratei se na liri {vidi str. 12 i 13). U nordijskim zemljama, u Norvekoj i posebno na Islandu, pjesn ici koji se zovu skaldi recit iraju herojske poeme skladane na

ueni nain .

Christine de Pisan Venecijanka Christine de Pisan (oko 1365 - oko 1430}, koja je na dvor francuskoga kralja Karla V. dola sa svojim ocem, imala je veselo djetinjstvo, u kojem je puno

nauila, a zatim ivot imune ene. S dvadeset est godina ostala je bez oca, mua i novca, a imala je troje djece koju je trebalo podii. Postala je prva ena u Francuskoj koja se profesionalno bavila pisanjem, u vremenu kad su enski likovi samo oboavani. Christine de Pisan :svoje stihove prodaje prinevima. Kvaliteta je prepoznata i narudbe se gomilaju. Na slici ispod vidimo je na koljenima pred lsabelom Bavarskom, enom kralja Charlesa VI., kojoj poklanja zbirku svojih pjesama. Njezino joj obrazovanje doputa da pie o svim temama, o mitologiji, povijesti ... , no stihovi esto dolaze iz srca: "Samu me moj dragi prijatelj ostavio ... " Njezine balade jo nas i danas znaju ganuti.

Ljubav vodi ples (minijatura iz rukopisa iz XIII. st.).

Pjesnici ljubavi S rednjevjekovna

knjievnost slavi ljubav. Lirska poezija trubadura na jugu Francuske i truvera na sjeveru dotie se junakih pjesama.

J'i! To je doba galantne poezije i galantnoga

Trubadur Bernard de Ventadour

(rukopis iz XIII. st.).

romana. Poetska pravila i teme definirani su na

dvorovima velikaa. ene u tom igraju veliku ulogu: organiziraju teajeve ljubavi, na kojima se analiziraju osjeaji i o njima raspravlj a, u stihovima i u glazbi, od j ednostavne sree do zakona o ljubavnoj slubi. Vitez mo ra sluiti svoj oj gospi i ljubiti j e prema zakonima uglaene i profiajene ljubavi; da bi se volje lo, ljubav treba zas luiti i treba znati patiti. Ta potraga za savrenstvom u ljudskim osjeajima za talijanskoga pjesnika Petrarcu, iz XIV st. , postaj e s imbol uzvienoga ideaJa. Strog j e zakon o ljubavi, no, m a kako strog bio, treba ga se pridravati, j er su nebo i zemlja njime ujedinjeni od poetka vijeka.

Sladak san onima koji se vole Trubadurska umj etnost raa se na dvorovima u Ak'Vitaniji i u Provansi i, kao i romanska umjetnost, pada pod utjecaj arapske panjo lske. ongleri, m enestreli i glumci, bilo putujui bilo na ne kom dvoru, bili su samo izvoai , dok j e trubadur bio sjaj an stvaralac, kao npr. Jaufre Rude! (XII. st.) : Pravo kae onaj koji me naziva nezasitnim i eljnim daleke ljubavi., ili Bernard de Ventadour: Pjesma koj a ne

dolazi iz dubine srca, nem a vrijednosti. Kultura juga protee se sve do sjevera zahvaljujui braku kojije 1137. sklopljen

izmeu francuskoga kralja Luj a VII. i Alinolf d'Aquitanie, unuke princa trubadura Guillaumea IX. i zatitnice Bernarda de Ventadoura. Truveri, koji su pjeva! i na j eziku sj everne Francuske nastavili su djela trubadura. Thibaud, grof iz ampanje (XIII. st.) bio je prepoznat u svom vrem enu kao j edan od najbo ljih ansonijera, a mnogi su ostali anonimni . Tekstovi u stihovima bili su pisani u preciznim formam a, ritmizirani muzikom i refrenima. N ajraireniji oblik bio j e trubadurski canso, to odgovara truverskoj pjesmi. Postoj ale su i balade, ronda, a zatim i soneti, koj i su doli iz Italije.

Amor, mali aneo, noen na rukama ilustracija je zbirke talijanskoga pjesnika Petrarce (XIV. st.).

Minijatura iz Knjige o ljubavlju zanesenom srcu Renea d'Anjoua iz XV. st.

Dante i Beatrice >lOd prvoga dana kad ugledah njezino lice, o r*mu sam pjevao. Firentinac Dame Alilghieri ( 1265- 1321) sreo je Beatricc Porcinari kad je imao devet godina. No ona se udala za drugoga i umrla kao sasvim mlada djevojka. Dante je postao pisac. Slavio j e onu koju je volio u mnogobrojnim pjesm ama i da bi o njoj rekao ono to nikad ni o jednoj eni nije reeno, napisao je veliku poemu od I 00 pjevanja, veliku priu u stihovima kojom je elio opisati wemir od vrha do dna: Boa11st11e1111 komediju (1321). u djelu je opisan put od PakJa, kroz istili~ te, do Raja. Dantea, izgubljenoga u tamnoj umi grijeha, na poetku vodi Vergilije, antiki pjesnik koj i utjelovljujc razum. Dante prolazi kro7 Pakao, gdje mu grenici opisuju kazne koje trpe.

Petrarca i Laura Ljubav je od mene napravila metu kroz koju prolazi strijela. U dobi od dvadeset tri

godine Francesco Petrarca (1304-1374), jedan od

talijanskih pjesnika na dvoru pape u Avignonu, 6. travnja

1327. ujednoj crkvi susree veoma lijepu Lauru. No ta je strast

nesretna, jer je mlada ena udata i vjerna. Petrarca putLije, zatim se vraa u Provansu, u blizinu bistrih ,

svjeih, slatkih voda fontane de Vauclusc,

koje ga podsjeaju na njegovu voljenu.

Epidemija kuge pokosila je 1348. Avignon. I Laura je umrla od kuge. Ti si napustila, oh Smrti!, ovaj svijet bez sunca, taman i hladan, slijepu i razoruanu Ljubav. U SVOJtm pocmama

Zatim se uspne na planinu CallZOlliere i Trio111Jies isti l ite, gdje '>e naui Petrarca j e opjevao Lauru mudrosti kror \~eru i nadu. Na kao idealno bie, govorei kraju ga vodi lk .itrice i on se stalno o njoj kao da je uzdie kro:.:: devet neba do iva; opisivao je njezine Raja, sve do cmpircja, gdje je osjeaje, njezina divljenja Bog. Pred mojim oima ona je ili njezine tuge te dogadaj svijetli la kao munja - 13eatrice, blistava od koji ga njoj pribliava svjetlosti , kao svetica, do te mjere da uje najavila je \'iz iju istine koju je odaslao kako mu odgovara: S Bog i koja trcb.1 biti prenesena Dante Alighieri, veliki talijanski pjesnik, robom je bilo moje I. d. autor Boanstvene Komedije (detalj ~ li trna. slike Domenica di Michelina, 1465). rce. 0

Princ i skitnica !Ranjen i uhapen u bitci kod Azincourta 1415. godine, princ Charles d'Orleans ostao je kao zarobljenik 25 godina u Engleskoj. elei da "svi lj1,1di saznaju da je mi jo uvijek iv", postao je veliki pjesnik. Osloboen, osnovao je u Bloisu poetski dvor, "svratite za Misli, puno on1ih koji dolaze i onih koji odlaze". Meu njima se naio j edno "zloesto dijete", ubojica i kradljivac Fran~ois Villon (1431- 1463), na putu

izmeu dvaju suenja. Siromatvo i njegove kazne bile su mu izvor inspiracije, a poslije i njegova aljenja. U svom djelu Testament (1462) Villon trai oprost od Boga. a u svojoj posljednjoj poemi Balada objeenih trai milost:

Hljudska brao koja nakon nas ivite, ne budite srca tvrda."

esto su se na dvorskim gozbama sluale pripovijetke koje su pjevali pjesnici.

Pripovijetke prie u stihovima arobne prie iz Zlatnih legendi Krajem XIII. st . Talijan Jacques de Voragine (1230-1298), redovnik, napisao je najpoznatiju zbirku o ivotima svetac;a Zlatnu legendu. Nekad je legenda bila povij est koja se

ita, bile su to tradicionalne, ali nestvarne prie. U to doba, kad je svakidanjica bila prekidana slavljima koja su obiljeavala pojedine svetce, kad je religija obiljeava ivot i na selu i u gradu, Jacques de Voragine donosi mnogo pria od kojih je jedna udesnija od druge. One opisuju ivote svetaca i

priaju o udima koje su ti svetci inili. Tu nalazimo prie o ivotima svetih redovnika, koji su bili spremni suoiti se sa svim

opasnostima zbog sluenja Bogu (slika iznad), priu o svetom Nikoli biskupu, koji je oivio troje djeice to ih je

gostioniar stavio u posudu za salamuru. Sveti Nikola u nekim je zemljama isto to i Djed Mraz u drugim.

ivotinje, junaci Romana o Renartu, karikiraju ljude (minijatura iz XIII. st.).

lako je svakodnevni ivot u srednjem vijeku bio teak, zabave i mnogobrojnih slavlj a nije nedostaj alo . Knjige su i dalje rijetke i skupe,

budui da je rije o rukopisima, pa prie priaju pripovjedai koji putuju zemljom i koji ne u klij evaju ukrasiti poetnu priu .

Roman o Renartu Meu naj slavnijim priama koj e nam j e ostavio srednj i vijek je i Ro111a11 o Re11art11 (Le Ro111a11 dc Rc11arc}, zbirka pria u stihovima, auto ra koji nam nije poznat. N ajstariji dio zabiljeen je oko 1175. Suprotno od onoga to bi se dala zakljuiti po naslovu, ne rad i se o romanu u onom sm islu u kojem mi danas podrazumijevamo roman. Poj am roman znai da j e pria napisana na narodno m, tj . na govornom jeziku (romanskom ), a ne na latinskom. Rcnartjc

zbog pakosti bez p restanka srni"lja podva le svojim prij ateljima, a to su vuk Yscngrin, pijetao C hencecler, medvjed Hrun, maka Tiberc, magarac Baudouin i ostali. J edna od

lisica, domiljata i lukava, koja zbog gladi ili Minijatura iz Pria iz Contoberya Anglaisa Chaucera.

U srednjem vijeku seljaci ine najvei dio stanovnitva. Autori pripovijedaka u stihovima posveuju im vano mjesto u svojim djelima.

najpoznatijih epizoda pria kako se jadan Ysengrin, prema savjetu lisice, itavu no sluio svojim repom kao tapom za udicu. Naalost, voda se zaledila i zarobila vukov rep. Kad

Izobilje udovita Kad bi gradske vlasti od autora naruile da napie djelo o nekom dogaaju iz svete povijesti, crkveni su ljudi ili lanovi bratovtina podijelili uloge, pa ih je jedan recitirajui, uio tekst. Pribliavao se dan izvedbe. Predstava se odigravala pred crkvenim vratima ili na glavnom gradskom trgu.

Postavila bi se neka vrsta stubi'ta, na vie katova i u krug, a na tom su se sloile

kuice. Bile su to svojevrsne nie, koje su predoava le osnovne scene: Raj, Pakao,

isti lite i grad Jeruzalem. Taj simboliki dekor zadivio bi publiku. Tako se dogaalo da, kao na slici iznad,

udovita iz Pakla bljuju demone, da zmajevi rigaju vatru .

Ka za I ite: mir a ku I i

Predstava pantom ime i onglera (minijatura iz XV. st.).

Kazalite se u Europi ponovno pojavljuje oko 1000. godine s liturgijskim dramama te krajem srednjega vijeka s mirakulima, religioznim dramama koje na scenu postavijaju udesna djela nekoga svetca ili Djevice Marije, i s misterijima, tema kojih su preuzete iz Biblije i koji se sastoje od pripovijedanja, igre, dijaloga i pantomime. Takoer su je izvodili komini komadi i farse.

Kazalite na ulici U poetku smjetene u crkvama, kazaline se predstave sele ispred crkava i na u lice.

Najee predstavu daje grad prilikom blagdana ili neke ceremonije i svi su gradani pozvani da udjcluju. Isprva su j edini glumci u dramama bili sveenici, nije bilo profesionalnih predstavljaa, glumaca, no, malo-pomalo, njih su zamijenile pobone bratovtine i laike

glumake trupe. Ponekad bi cijelajedna ulica bila pretvorena u kazalite. Publika od glumaca nije bila odvojena sve do

poetka XV. st.

mi ste rij i Teofil d aruje svoju duu vragu Dvanaesto i etrnaesto stoljee vrijeme je velikoga uspjeha mirakula u Europi. Oni donose uzorne ivote svetaca ili

mclodramatine prie koje zavravaju boanskim djelovanjem, koje razrjeava intrigu i otklanja sve probleme. Jedno od remek-djela toga anra je Mirakul o Teofi/11, koji je oko 1260. napisao pjesnik Rutebeuf Redovnik Teofil nije zadovoljan svojom sudbinom, nema ni bogatstva niti dobara. Optuuje svoga biskupa i Boga da su odgovorni za njegovu situacij u. Obraa se Vragu, prihvaa zanijekati Boga i stupiti u slubu Sotone ako mu on vrati ast i bogatstvo. Svojom krvlju potpi ttie ugovor s Vragom. Ta tema najavljuje priu o Faustu (vidi str. 36 i 37, 54 i 55). Sedam godina poslije, muen grinjom savjesti, on se pokaje i zamoli Djevicu

Muenitvo svete Apolline. religiozna predstava iz srednjega vijeka (ilum inacija iz XV. st.).

krti trgovac, prevareni mu, lukavi seljak ... Svatko je mogao prepoznati svoga blinjega 1 rugati mu se (minijatura iz XIV. st.)

Mariju da mu pritekne u pomo. Majka Boja otme Vragu famozni pergament s ugovorom. Tcofil je iskupljen, no mora se javno pokajati i priznati svoje grijehe. Vel ika novost koju je uveo Rucebeuf kratakjc pisani komad (663 stiha) u kojem su radnja i kazalina igra jae od teksta; publika direktno slijedi igru glumaca. Na kraju on pokazuje ljubav koja je u XII. st. iskazivana Djevici Mariji. O na je uistinu prikazana kao Majka Boja i Majka svih ljudi, koje titi i brani.

Pobjeda dobrra nad zlim Misteriji su obi ijeili povijest europskoga kazalita. U XV. i XVI. st. te se predstave igraju sa stotinjak glumaca. Normalno je da traju etiri dana, ali se jedna predstava mofr protegnuti i na 25 dana ako je

rije o dugakom tekstu (vie od 50 000 stihova). Njihove intrige obilaze razna

mjesta, putuju kroz stoljea, obradujui teme Staroga i Novoga zavjeta, ivote svetaca i mueni ka. Bratovtine sastavijene od

sveenika, gradana i plemia (ali bez ena) postavljaju te

prie na scenu. Iz ... vremena kad j e

svakodnevni ivot bio odreen religijom, kad su svi vjerovali da

.. . postOJI vrag 1 kad su svi bili UVJere111 U

Kazalite srednjeg vijeka religioznog je karaktera: aneli brane tvravu Vjere od demona.

dobroiniceljsku prisutnost svetaca ili anela te su predstave prikazivale istinu u koju su gledatelji duboko vjerovali. Te predstave nisu mogle zavriti drugaije nego pobjedom dobroga nad zlim.

Dvjesto osoba na sceni Naj poznatiji je tekst Misterij i 11111J.w 11nega Spasitelja ls11sa Krista Arnoula Grbana. Napisan 1452 taj tekst broji 34 000 stihova i 224 lika. Na scenu je postavljena povijest O\jeanstva, onako kako je pria Biblija, od stvaranja svijeta i Adamova izgona iz raja pa do Kristova uskrsnua. Misteriji su osvojili cijelu Europu: u Italiji se igraju na ruevinama Koloscuma, staroga ri mskog amftteatra. No u XVI. se

stoijcu u Francuskoj mijenja religiozna vizija: te se predstave smatraju naivnima, nepristojnima, uvredljivima za vjeru i uzrokuj u nemir medu ij udima i uskoro su zabranjene. O

Gospoda r Pathelin, ili preva reni va ralica U srednjevjekovnom se kazalit e nisu prikazivale samo religiozne drame, ve su i smijeh i ruganje bili prisutni u igrama i farsama,

esto inspiri ranima svakodnevno m realnou . Farsa o gospodaru Pathel inu jedno j e od remek-djela te vrste. Napisano sredinom XV. st., dugo ostavi anonimno, pria o trima lukavim osobama: odvjetniku Pathelinu, suknaru Guillaumeu i pastiru Thibaudu, koji jedan drugoga varaju. Suknar je optuio pastira Thibauda da

mu je ukrao ovce, a Pathelin savjetuje Thibaudu da se pravi lud na suenju i da na sva sueva pitanja odgovara s "bee .. .". I on bude

osloboen krivnje. Kad Pathelin doe Thibauda traiti svoj honorar, Thibaud, dobro nauivi lekciju, na odvjetnikova pitanja odgovori: "Bee" ...

U srednjem vijeku arapski svijet, od Arabije do Kavkaza i od sredinje Azije do panjolske, dosee vrhunac svoje civilizacije. Velianstven jezik omoguuje da se izrazi

profinjena poezija i ivopisne narodne prie. V

s tv o I prie Orijentc

Propovijed u pustinji (minijatura iz XIII. st.).

S vojim osvajanjima tijekom VTT. i VIII. st. Arapi su na mnoge narode proirili svoj jezik i religiju (islam). Naavi svoje temelje u svetoj knjizi Kur'anu, muslimanska se civilizacija prostire Sirijom, !rakom (nekadanja Mezopotamija), Egiptom i panjolskom (kraijevstvo Cordobc). Razvija se ede b, ideal kulture. Glavna su djela komentari Kur'ana, tradicionalne zbirke koje se odnose na poslanika Muhammeda, religiozni i filozofski spisi. Arapi su voljeli poeziju i prie, a nisu poznavali kazalite.

Kur'an Oko 610. Muhammedje doivio Objavu.

Aneo mu je naredio: itaj! I onjc itao rije Boju, koja nigdje nije bila zapisana, ve je postojala u vjenosti. Tako kae predaja. Skup objava koje je Muhammed primao od Boga sve do svoje smrti 632. ine Kur'an, svetu knjigu islama. Rije )>Kur'an znai glasno deklamiranje, recitiranje. Djelo, podijcljeno ni. \\4 \)O~h.'J\~i. \\\ SUYa si.drfa'J'd pos\ans.t\/o o S'Jrct'ku sv\)cta, mo\\t:vc,

kazivanja u kojima se pojavljuju biblijski likovi: Abraham (lbrahim), Mojsije (Musa), Salomon (Sulcjman) ili Isus (Isa) . Kur'an

takoer sadrava pravila po kojima treba ivjeti , itav jedan zakonik. Pisan stilom koji je nemogue imitirati, u prozi, koja se rimuje i ima ritam, Kur'an je uzor cjelokupnoj arapskoj knjievnosti.

Arapska i perzijska poezija Jo prije islama Arapi iz pustinje oboavali su poeziju. U dugim pjesmama, stihovi kojih zavravaju istom rimom, nabrajali su ljepote njihovih borbenih konja i ijepote njihovih voljenih dama. Poslije, u raskonom Bagdadu, za vrijeme halife Baruna er-Reida (766-809) ta je tradicionalna poezija zamijenjena modernom poezijom, koja bez okolianja slavi vino i plesaice, no pjeva i o melankoliji, vrtovima i ljepoti ljubavi.

?en.\\s\

Klinasto pismo, najstarije arapsko pismo koje se upotrebljavalo za kaligrafiranje Kur'ana {rukopis iz XIII. st.).

Aladin na svom leteem tepihu

(ilustracija iz Tisuu i jedne noi, XIX. st.).

Biti pjesnik postaje z,111i111a11je. To su

profesionalci koji recitiraju stihove za zabavu i ugodu prineva. Najpoznatiji

pjesnik bio je Ebu Nuvas (oko 762 - 813), no takva se

oezija sree diljem itavoga .1 arapskoga svijeta. Kae se da

su trubaduri izmislili poetsku ijubav (vidi str.

18 i 19), no zapravo su njihov uzor bili arapski pjesnici iz

Andaluzije (panjolska). Arapi nisu porna\'ali dugake pjesme, epove, no Perzijanci su imali K1ljig11 kmljeva , koju je napisao Firdusi (oko 940 - 1020). On je trideset godina radio da bi u stihovima

ispriao povijest kraljeva Perzije sve od

antike. Perzijanci njeguju poeziju o vinu i o vrtovima te mistinu poeziju, koja je vezana s njihovom

religijom, a to je religija muslimanskih iita.

Tisuu i jedna no Jednoga dana perzijski je kralj otkrio da mu ena nije vjerna. Da bi joj se osvetio, odluio je svaku no

proves ti s drugom enom, koju bi ujutro

dao zadaviti. Da izbjegne takvu

sudbinu, chcrczada mu

je priala tako strastvenu priu.

Da bi doznao kraj prie, kralj je dan za danom odgaao

eherezadinu smrt za sutradan. N akon tisuu ~jedne noi on je od ustao od svojih zlokobnih nakana. Ta pria, uz sve

prie koje je ispriala eherezada, tvore zbirku pria Tis1111 i jedna 11o, u kojoj se

arobne ljepote Orijenta, dini i letei tepisi susreu s najstvarnijim biima, koja su prekrasna kao kalif Harun er-Reid ili bijedna kao prosjaci iz IZaira. U pri i Ali Baba i 40 hajduka arobna reenica ))Sczamc, otvori se omoguuje ulazak u pilju s blagom, a u Aladi1111 i arob11oj svjetiljci arobna svjeti ljka ispunjava sve junakove elje. U prii Seda/11 Si11badovih p11tova1lja slijedimo mornara na putovanju Indijskim oceanom i Orijcntom, koji je nastanjen nevjerojatnim udovitima. Ta zbirka pria nastajala je u Perziji, u Bagdadu i u Kairu, od IX. do XVT. stoijea. O

Arapski mudraci U srednjem su vijeku arapski mudraci napravili neto sasvim neobino: u Bagdadu su poetkom IX. napravili

Kuu mudrosti, u koju su skupili sve strane tekstove iz astronomije, matematike, medicine, glazbe i filozofije da bi ih preveli na arapski. Kad je zapad dopustio da se zagube djela antike, arapski su mudraci veinu njih imali sauvane. No napisali su i svoja originalna djela.

Lijenik perzijskoga podrijetla lbn Sina ili Avicenna (980- 1097) i filozof lbn Rud ili Averroes (1126- 1198), roen u Cordobi, gdje mu je poast izraena jednim kipom (na slici ispod). imali su znaajan utjecaj u kranskom svijetu.

ki klasici

Rabelais i Ronsard

Talijansko kazalite

Shakespeare

Cervantes

Corneille i Racine

Moliere

Bilo jednom ...

Kazalite XVIII. stoljea

Robinson i Candide

Enciklopedija

Renesansa je plodan period u knjievnosti. U Francuskoj

se Rabelais slui smijehom da bi obranio vrijednosti

humanizma, a Ronsard njegovi prijatelji ponovn

uenje najraznovrsnijih znanosti . Garga11cua postaj e uen, n1udar i human. Grandousier nastoji sve teme zatititi od strahota rata, koji je zapoco njegov susjed Pichrochole. Kao veliki kranin, on osniva opatiju u Thlcmi . Tamo nije bilo strogih pravila, postojao je samo jedan zakon: radi ono to eli. Rabelais se slui fa rsama, igrama

rije i i svim kominim posmpcima, j er smijeh j e svoj stven ovjeku. Jo j edna poznata epizoda o na j e 11 kojoj na j ednom brodu Pantagrucl i t~cgov prijatelj Panu rge sremu trgovca ovcama i njegovo stado . Panurge, koj i se htio osvetiti trgovcu, postigne da mu ovaj po cijeni zlata proda jednu od svojih 7ivocinja. Panurge baci w ovcu u more i sve ostale ovce skoe za njom, povukavi i pastira da se utopi.

Ronsard i njegovi prijatelji iz Plejade U isto se vrijeme sedam francuskih pjesnika tuedinilo da bi radili na njegovanju francuskoga jezika. Ta se grupa proz\'ala plejada. eljeli su pokanci kako se moe pisati i na moderan nain i na francuskom srvar~ni djela j ednako vrijedna kao djeb iz prijanjih vremena. O ni su oboga tili tjenik tehni kim izrazima, regionalnim rijeima i prilagodcnim

rijeima iz stranih j ez ika. Pierre de Ronsard (1524-1585), gla\n i pjesnik iz te grupe, slavio je anci !..e m uze i pisao filo70fske poeme. Z.1 lj ubav Cassandrc. Marijc ili Helene, 7ena koje su i,jelc u isto vrijeme kad i 0 11. napisao je najdirljivije stihove Lj11ba11i i svoju poznatu pjesmu Mig1101111c, allo11S 11oir si /a rose ... (Draga, liajde1110 11i

Roena u Italiji, komedija dell'arte bila je popularn kazalite, isprva izvoeno na ulici. Od XVI. do XVIII. S'

komedija dell'arte doivjela je u Europi veliki uspjeh.

Italiji su sagraena prva kazalita.

sko kazalite

Starac Pantalone zavodi mladu djevojku koja ga ignorira. Njegov mu se sluga Harlekin ruga

(slika anonimnoga majstora iz XV. st.).

Najveaje originalnost komedije dell'arte u improvizaciji: glumci su te kst i ale izmi ljali tijekom predstave. Njihova gluma bila j e vanija od zaple ta. Improvizacija je po ticala pjevanje, plesanje, akrobacije, tunjave, potjere. G lumci su urlali, tukli se i upali , skakali. Predstave su bile svaki put drugaije i vrlo ivahne. Improvizacija je d oputala iv i lak kontakt s pub likom , koja je u to vrijeme predstave pratila stojei .

Profesionalni glumci Ko mediju dell'arte mogle su prikazivati samo kazaline trupe u kojima su se glumc i naviknuli raditi zaj edno i koj i su e dobro razumjeli u prikazanu priu. Improvizacija j e kretala od teksta ili scenarija, koji j e smislio j edan od glumaca. Kazalina trupa sastoj ala se o d 10 do 20 profesionalnih glumaca, a ne amatera, kao to j e bilo do tada. ivjeJi su od svoga zanata, pa se gledanje predstava

naplaiva le. Preds tave su se p rikaziva le na ulicama ili u palaama.

Maska za svaki lik J o j edna originalnost ko medije de ll'arte bila je u likovima-tipovima : sluga, starac, lijenik, lj ubavnica itd. pojavljivali Sli se u svakoj predstavi. T i likovi nosil i su u vijek iste maske, prilagoene njihovim karakterima i esto su se nalazi li u s linim situacijama. Na taj su nain postali poznati g ledateljima, koji bi ih prepoznali isti as kad bi se poj avili na sceni. Kone maske bile su zapravo polumaske, krinke, jer su pokrivale samo gornj i d io lica. Likovima iz komedije dell'arte poslije su se sluili Molicre i Marivaux (vid i s tr. 42-43 i 4~7) li svoj im kazalinim komadima.

Harlekin i Polcinelle l larlckin je najpoznatiji od svih s lugu (ta l. zanni). To je seljak koj i je doao u grad , u slubu

krtomu gospod aru. Njegova j e odjea sva u d ronjcin1a. Vrem eno m su se ti komadii odjee pretvo rili u raznobojne rom bovc po kojimaje njegov kostim postao prepoznatljiv. H arlekin j e lij en , izjelica i nije previe lukav. No, najvei j e komiar i akrobat u c ijeloj trupi: skae, tri ,

Najpoznatiji lik komedije dell'arte: Harlekin

(Venecija, XVIII. st.).

Ponaanje likova talijanske komedije, osim ljubavnika. izazivalo je smijeh (slika iz XVI. st.}.

Glumci komedije dell 'art~ pjevaju, sviraju i pleu na pozornici (slika anonimnoga talijanskog autora iz XVI. st .).

onglira i gestikul ira bez prestanka. Iskoristi svaku priliku da nestane na jednom kraju scene i pojavi se na drugom, cfa padne i izvede da netko drugi padne, da nekoga udari. Njcgovajc maska crna, s bradavicom na elu i malim, crnim, zaudenim oima. Lukaviji i snalaljiviji od I larlckinajest Brighclla, jo jedan slug.1, koji daje sve od sebe da prevari ili pokrade krtca. Pukincllaje slukiuja puna duha, s grbom, kukastim nosom i u bijelom kostimu. Njezin je potomak Policliinc lla.

Pantalone, Doktor i Kapetan Pantalonc i Dokcor dva su starca, komina u s\'Ojcm troenju. Pancalone je bogati, ali ~krti trgovac. Ima veliki nos,

zaobljene brkove, iljatu bradicu i crn i ogrta. Na nianu je svojih slugu, koji ne proputaju pri liku da ga izudaraju ili pokradu. Doktor je lani , um iljeni mudrac koj i stalno ponavlja netone latinske poslovice. Kapetan je hvalisavac koji se. budui da je kukavica, hvali izmiljenim pothvatima.

Ljubavnici Ljubavnici su jedini likovi koj i nisu maskirani i koji su obueni prema modi onoga vremena. To '>li djevojke i

mladii iskrenih osjeaja, koji su se smatrali ozbiljnim likovima. O

Prva graena kazalita Renesansna su kazalita slagana na ulicama ili u dvoranama palaa. a nakon predstave su se rastavljala. Prvo stalno kazalite izgradio je krajem XVI. st. u Vicenci pored Venecije poznati arhitekt Pallaldio. Kazalite se zvalo Teatro olimpico de Vicence (Olimpijsko kazalite u Vicenci) i u njemu su, kao i u antikim kazalitima, gledatelji sjedili na sj edalicama koje su bile na stubama, no za razliku od

antikoga kazalita, ovo je b ilo natkriveno. U dnu scene nalazila se stalna kulisa (na sl ici ispod vidimo detalj) koja je prikazivala t rg s kojega vodi pet ulica. Kue u ulicama smanjivale su se prema dnu kulise, a pod se blago povisivao. pa je to davalo utisak dubine, iluziju prostranijega prostora nego t o je to u stvarnosti bio. Ta perspektiva glavna je karakteristika kazalita "na talijanski nain", uzora svim kazalitima do XX. stoljea.

Krajem XVI. st. jedno Je ime dominiralo kazalinir

svijetom u Engleskoj: William Shakesp,eare. Od Romea

Julije do Ham/eta sva su njegova djela zaivjela, n

izgubivi nita od svoje snage i emocija.

Shakespeare LJ dobi od 35 godina William Shakespcare (1564-1616) bogatjc i slavan. On je poznata figura elizabetinskoga kazalita. No izaziva ljubomoru: je li mogue da taj provincijalac bez diplome, do juer nepoznat, zaista bude autor tolikih remek-djela? Pitanje tko je zaista bio William Shakespeare dugo je

muilo literarne sredine.

Jedna jedina strast - kazalite Shakespeare je roen 23. travnja 1564. u Stratford-upon-Avonu u srcu Engleske. Roditelji su mu bili trgovci. Kad je prekinuo svako kolovanje, izazvao je ruganje intelektualaca toga vremena. Godine 1592. otkrio je kazalite. Doao je u London s kazalinom druinom putujuih glumaca i glumio na gradskim

Romeo i Julija U Shakespeareovim kazalinim komadima, koji su buni i puni strasti, ima ludih kraljeva, prineva ubojica, vi la i fantoma. Ro111ca i]11/ij11, dirljivu ljubavnu priu, dovrio je 1595. Dvije neprijateljske obitelji, Montecchi i Capuletti, pretvorile su Veronu (Italija) u bojno polje. Romeo, sin Moncecchievih, ludo se zaljubljuje u Ju~iju Capulctti. Njih dvoje imaju petnaest godina tajno se vjenaju . No Romeo, nakon to je t dvoboju ubio jednoga Capulcttija, mora

pobjei, a julijaje obeana nekom drngom. Da bi izbjegla t.:'tj brak, ona popije napit.:1k i pada kao daje mrtva. Ubrzo se vrativi,

!~omeo povjeruje da je njegova voljena mrtv i ocnue se. Julija se probudi kraj njegov: mrtva tijela i ubije s<

Hamlet: ludilo i sudbina

pozornicama. Engleska je tada bila bogata i mona. Kraljica Elizabeta I. oboavala je slavlja i balove, a stanovnici Londona bili su ludi za kazalitem. No ipak su od 1572. glumci drfani skitnicama i bili su

uh ieni ako nisu pripadali nekoj regularnoj kazalinoj druini, koja je bila pod zatitom nekoga

Hamlet i Horacije na groblju Eugenea Delacroixa (1859), poznata scena iz Shakespeareova

kazalinoga komada.

Uspjeni pisac, Shakespeare postaje dioniar novoga kazalita, Globea, koje se 1599. otvoril, u Londonu. U tom je ka zalitu od 1600. do 1608. uprizorio svoje velike tragedije I lmnleta, Otella, Kralj Leam i Macl1betl1.

bogataa. Tako je 1594. Shakespeare pristupio u Lord Chamberlain's Men, druinu lorda Kraljiina komornika. Od glumca, postao je pisac. Izmeu 1590. i 1600. pi ao je skoro dva kazalina komada godinje: komedije (Ukroena goropad11ica, San ljetne 11oi, Trgo11ac i;:: Venecije ... ), povijesne drame (Heiiri IV., Ridiard II., Richard III . ... ) u koj ima je na sceni prikazao epizode iz povijesti Engleske, Skotske i Irske.

I [amletje moda jedno od najmranijih djela koja su ikad napisana. Danski je kralj mrtav. Njegov se duh ukaZttie nou, na bedemu dvorca, i otkriva sinu Hamlctu tko ga je u bio. Krivac je kraljev brat Klaudijc, koji se odmah nakon njegove smrti oenio kraljicom i preuzeo prijestolje. Hamlct mora osvetiti oca. No nemirna duha, oklijeva. Pravi se daje poludio, napusti svoju zarunicu Ofeliju, koja se utopi. Na kraju or osveti oca, ali pod cijenu vlastita ivota.

Vladavinu engleske kraljice Elizabete I. (1558-1603) ozna

XVI. XVII. st. panjolska je doivjela intenzivn

razdoblje knjievnoga i umjetnikoga stvaralatv

nazvano zlatni vijek. S Don Quijoteom Cervantes parodir

viteki roman i uvodi moderni.

Cervantes

Don Quijote na svom konju Rosinanteu (slika Honorea Daumiera, XIX. st .).

O d kraja X.V st. panjolska j e u prvom planu europske povijesti. Pod pokroviteljstvom panjolskoga dvora Ch ristophor Colo mbo otkrio je 1492. Ameriku. Politika osvajanja N ovoga svijeta obiljeena je masakrom amerikih Indijanaca, unitenjem nj ihove civilizacije koje su poinili panjolci, kao i izvanrednim priljevom zlata i bogatstva, koje je omoguilo panjolskoj da izvri bitan utjecaj na cjelokupnu Europu. N o usprkos zlatu iz Amerike, panjolska se nije znala prilagoditi uzletu europskoga gospodarstva s kraja XVI. st. Mnogi su

plemii osiromaili: zarobljeni svojom tradicionalnom koncepcijom asti , odbijali su se upustiti u trgovaka poduzea, koja su

mnogima donijela bogatstvo. Taj lik siromanoga plemia tipianje za knjievnost onoga vremena: takav je i Don Quijote.

ivot kao roman Migucl dc Ccrvantcs (1547-1616) imao je 58 godina kad je 1605. izdao prvi dio romana Bistri hidalgo, Do11 Q11ijote od Mmw (drugi e dio izdati 1615., godinu dana prij svoje smrti). Sam njegov ivot nalikje romanu. Sin siromanoga lijenika, Ccrvantes odlaz i u vojsku, kod Lcpanta u bitci protiv Ocom anskoga Carstva gubi ru~ (od tuda i njegov nadimak jednoruki iz Lepanta). Petje godina bio u turskom zarobljenitvu, akje i prodan kao rob u Alir. Po povratku u panjo lsku bavio se mutn im poslovi ma i ponovno zavrio u zatvo ru. N akon izlaska postao je dobar prijatelj kralja Filipa II. i posvetio se knjievnosti.

Don Quijote itajui previe vitekih romana, jedan je panjolski plemi XVII. st. smislio da postane lutaju i vitez. Kao JUnac1 romana o O kruglom stolu (vidi str. 16-17), stavio

Francisco de Quevedo, pisac panjolskoga

zlatnog vijeka.

Don Quijote u zlosretnom napadu na vjetrenjau.

se u sluibu svoje gospe Dulcinee, slukinje iz svratita. Napustio je miran ivot, uzjahao Rosinancca, svoga starog mravog konja i krenuo na put. Pokuao je doivjeti sve avanture o kojima je itao u k1ijiga rna. Njegov je titonoa bio seljak Sancho Pansa, koji ga j e slijedio na magarrn i iji su se zdrav razum i razboritost suprotstavljali ludosti njegova gospodara. Oni Sll proivjeli veliki broj a\'antura. Jedna od najpoznatijih je ona u k(~oj Don Quijote napada

vjctrrnj:1u , za koju misli da j e straan div. Jako u poetku nije bio namijenjen djeci, roman /)011 Quijofe najprije su zavoljeli mladi. Zapravo, to nije samo izrazito smijean roman, ve djelo koje potie na

razmi~tjanjc. Jer u svakom od nas spava jedan Don Quijoce, krajnje velikoduan ,

Bitka kod Lepanta protiv Turaka 1571 ., u kojoj je Cervantes izgubio ruku (slika J. de Toleda, XVI. st.).

sprem an izgubiti glavu za velike stvari, te j edan Sancho Pansa, koji se bine za svakodnevni ivo t.

Pikarski roman Pikarski anr oznaio je panjolski roman. Junaci vitekih romana roeni su plemeniti i estiti , a picaro (kradlj ivac, lopov) ima roditelje kradljivce i bezbonike. U tadanjoj panjolskoj smatralo se da sm o onakvi kakvi se raamo i da ne radimo nita osim onoga to je zapoeto naim rodenjem. Picaro prolazi kroz avanture koje su prava suprotnost vitekim priama. i11ot Lazarilla de To111esa (oko 1554), ro man anonimnoga autora, pisan u prvom licu , o pisuje ivot djeteta koje podnosi naj goru bijedu i ui preivjeti bavei se svim zanatima. l3io je vodi slijcpoga prosjaka, kuanica krtoga sveenika, zatim izgladnjeloga plem enitaa itd. Pisac opisuje sve drutvene slojeve i smije se svemu. Francisco dc Quevedo (1580-1645) j o je eim humorom svoga j unaka iz djela Pria o

on Pab/11 iz e,govie, pri111jemo111 skit11ici i ogleda/11 S11il1 11amlica pretvorio u

nemoralnu osobu, lo pova, varalicu , zavodljivca to ivi u j o nemo ralnijcm drutvu. Romanopisci tako naputaju prie o vitezovima nevjerojatnih po thva ta i posveuju se ljudskoj realnosti. O

Pobjeda kaza lita Sedamnaesto stoljee u panjolskoj doba je kazalita. Kazalini komadi broje se na tisue. Lope de Vega (1562- 1635) napisao je vie od 100 komedija i 400 religioznih drama, autos sacramentales, slinih misterijima srednjega vijeka. Calderon de La Barca (1600- 1681) poznat je po djelu ivot je san, drami u kojoj princ zatvorenik mijea san i stvarnost. To je jedan od njegovih komada postavljenih 1918. na trgu u Madridu (slika ispod). Tirso de Molina (1583- 1648) napisao je priu o Don Juanu, okorjelom zavodniku. kanjenom tako da je pretvoren u kip Komandanta, oca jedne od djevojaka koju je osvojio (Don Juan ili varalica iz Seville). Tu e temu ponovno obraditi Moliere u kazalitu i Mozart u operi.

I

Klasina tragedija djelo je pisano u stihovima i podlije strogim pravilima. Tragedija pria o poznatim osobama, c junacima, prinevima, rtvama nesvakidanjih dogaaj koji ih odvode u smrt.

Corneille u Francuskoj

j e vladao duh reda, kako u

po litic i, tako i u knjievno ti i u umjetnosti.

Kraljevska je v last . ojaala i

kontrolirala

, ~ . cij elu ;( " ( zemlju, pa

' j e tako

nastojala kontrolirati i jezik i pisce. Francuska akademija priredila ll~Mf!I' j e i izdala rjenik te

name tnu la pravila Fedra, tragina Racineova heroina. knjievnim

djelima kako bi im dala jasnou, sklad i prirodnost, kvalitete koje je zahtij evao klasini ideal. Taj ideal oituje se u najreprezentativnijem anru toga doba, a to j e tragedija.

Pierre Corneille U dobi od 23 godine Pierre Corneillc ( 1606-1686) sprijateljio se s j ednom kazalinom druino m koj a j e pro lazila njegovim rodnim gradom Ro ueno m , gdje j e radio kao odvjetnik. Jedno m od glumaca dao je da proita j edno od svojih kazalinih djela. G lumac j e bio oduevlje n. Kazalina duina odigrala j e desetak predstava, meu kojima i ko mediju Kazali11a iluz ija (1635). Cornellleaje tada zapazio ministar Richclicu i dodijelio mu plau. Nakon Cida ( 1637), po koj em je postao slavan, napisao je vie tragedija, Horace ( 1640), Ci1111a (1642), prije nego to j e publika poela vie

Raci ne I vo ljet i Jeana n.acinea. Kod Corneillca sve j e bilo veliko: sti l, osjeaji . junaci , radnja. Njegove intrige, u koj ima se suko bljavaju strast i dunost, s tavljale su likove pred teak, kornejevski izbor.

Cid, izmeu asti i ljuba vi Rodrigo, nazvan C id, i Himena se vole. Ne Rodrigov otac D on Dicgo pretrpio je uvredu od I Iimc nina oca Don Gormasa te alje svoga sina da ga osveti. Id i, tr i , le ti i nas osveti. Rodrigo ubija D o n Gormasa. I-l imena nema izbora; zahtijeva da njezin voljeni bude kanj en, ali se zaklinje da e umrijeti nakon nj ega. j er ga i dalje voli. Za to vr ijeme Rodrigo spaava kraljevstvo Casti tic (panjo lska) borei se protiv M aur; i tako zadobiva kraljevu milost. Kako bi

sauvala svoju ast, H imcna stavlja Rodriga na kurtje, to o n dobro pod nese. Ona mu sve oprosti, te se ponovno m ogu voljeti . Z bog smrti I Iimenina oca djelo ima

tragian karakter kroz koji j unaci mogu po kazati veliinu njihove due, a zapravo je rije o tragikomediji. Djelo je dosta kritizirano1 j er se nije potovalo pravilo triju jedinstava. Svaa j e razbuktala strasti i Francuska j e akademija morala intervenirati N a kraju je odluila publika : oduevljena, proslavila j e uspje h Corneilleova reme k-djela.

Jean Racine Jean Raci ne (1639-1699) bio je siroe, koje su odgoj ili strogi jansenisti. Strastven i ambiciozan, mladi se autor sprijateljio s La Fo ntaincom, koji ga je upoznao s Molicrcom Molic re s uspjeho m postavlja dvije njegove predstave, no oni su se ubrzo po vadali, jer je Racine izvedbe svoj ih predstava povjerio i glumcima iz d ruine H otel de Bourgogne, kojajc Molicreu bila veliki suparnik. Racine

Velike klasine tragedije, kao na ovom prikazu Racineova Rodogune, esto su bile inspirirane likovima tz antike.

je Ladobio naklonost kralja Lt~ja XJV i postao autor kojemu se dive, slavljen na dvoru. Tucla se on vraa crogom nainu ivota, u

skl.1du sa svojim religioznim obr.11ovar*m, odriui se

ak i kazalita. Perfekcija i clcgmcija njegovih stihova zasluni su da je Raci ne s A11dro111al10111, Bri/

Glu1mac, voa kazaline druine pisac, Moliere jE kazalini ovjek u pravom smislu te rijei. On obnavlj~

farsu i komediju dell'arte, kreira veliku kritiku komedijl.

i, s muziarem Lullyjem, stvara komediju-balet.

o I i ere

T risto godina nako n M olicreove smrci ( 1622-1673) njegov j e opus jo uvijek aktualan. Smisao za smijeno i talent za pro mat ranje drutva XVII. st. omogui l i su mu da kroz svoj e likove j asno predoi ijudske karaktere i situacije kakve i danas moem o sresti. Poziv na velikodunost od srca, na vjeru, na prezir konvencija, glupost lan ih mud raca i skorojevia , na pobunu protiv licemjerja i nepravd e, ukratko je poruka kazalinih komada ovoga velikog

t lllustre-Theatre Rode m1 u Parizu, u graanskoj obitelji koj a se bavila izradom sagova, Jean-Baptiste Poquelir. pripremao se da postane odvjetnik. No 1643. on nap uca tu profesiju kako bi se posvetio kazali tu. S nekoliko prijate lja i glumicom M adeleine Bajart, koj a mu je bila ljubavnica, osniva kazalinu druinu Illustre-Tharre. Publika je nije prihvatila, vjerovnici su je

izmuil i , pa se druina raspala nakon dvije godine. Onaj koj i j e ve sam sebe nazvao M olic re, krenuo je tijekom dvanaest godina lutati pokraj inom, s novom druinom. Poeo je pisati farse inspirirane komed ijom dell'artc i komedije. Vrativi se u Pariz 1658 Molicre pripre ma predstave za Luja XIV Bila je to Corncilleva tragedija, koja je kralju bila do adna, i jedna farsa koju je napisao sam Molicre i koj oj se kralj grohotom smijao. N akon toga uspjeha Luj X IV dopustio mu j e da glumi u njegovu kazalitu Petit-Bourbon.

Idue su godine S 111ije11e kaiperke postignulc veliki uspjeh . U toj komedij i, koja kritizira drutvene mane, M olicre se o krutno ruga salo nskom drucvu i kaiperkama.

Francuski i talijanski glumci oko 1670., Moliere je prvi s lijeva.

Tartuffe i Graanin plemi Od tada, trpei ijubomoru stalnih glumaca i pisac1 . ili s kraljevskom podrkom, Molicrc je osvajao pariku publiku. Pisao je bez prestanka (dva kazalina komada godinje!), izmjenjttiui lagane komedije, namijenjene da se svide kralju i irokoj publici, te velike komedije ozbiijnih tema, s prizvukom satire. U Versaillesu 1664. igra Tarr11ffe . Tartuffe je lano poboan. Da bi oenio mladu, bogatu djevojku, tadobiva pO\jerenjc njezina oca Orgona. Ali , u isto vrijeme, on zavodi Orgonovu enu! Na kraj u bude ockriven. Tart1iffeo111 se Molicre rugao kleru i plemstvu, razotkrio licemjerje i ambicije, pokazao svoj prezir prema drutvenim konvencijama. Predstava je bila zabranjena. Isto se dogodilo i s drugom verzijom iz 1667. Tek 1669 nakon pet godina borbe, Tarto1!ffe ili Va ra/im postignuo je uspjeh. Molicrc j e sve vie pisao komedije-balete, kao to je Crada11i11 plemi ( 1670). M. jourdain, skorojevi, jest gr.1d.min plemi. On sanjari da oponaa elegantne ljude i pokuava svoju ker udati

1670. Moliere je napisao Graanina plemia. Izvedba u reiji Jer6mea Savarya 1996.

za

plem ia, kojeg ona ne voli. Lj ubavnik se prerui u turskoga princa i Jourdain je spreman na sve, toliko je zanesen!

Umiljeni bolesnik Bolujui od tuberkuloze od 1665 ali uporno ostajui pri tome da glumi, Molicrc dobiva 1673. glavnu ulogu u

Lano poboan Tartuffe.

U111ilje110111 bo/cSJJik11. Stari Argan zamilja da je stalno bolestan. N o, vie od svega, on je egoist i ne proputa niti jednu priliku da bude paen. Odlui udati svoju ker za

lijenika, kako bi mu ovaj stalno bio prm ruci! Shrvan pravom boleu, Moliere umire za vrijeme etvrte predstave. o

Comedie-Fran~aise Luj XIV. {na slici ispod), vjeran svojoj u lozi zatitnika umjetnosti i knjievnosti, naredio je 1680. da se stara Moliereova kazalina druina (Moliere je umro sedam godina prije) ujedini s druinom Marais i Hotel de Bourgogne te osnuje

Comedie-Fran~aise. To je kazalite bilo suprotnost Comedie-ltalienne, u kojem su se davale komine predstave, proizale iz komedije dell'arte. Kazalite

Comedie-Fran~aise, nazvano i Moliereova kua" postoji i danas, smjetena je u I. parikom arondismanu na uglu ulice Richelieu i trga Colette u jednom krilu Palais-Royala. Tu se uvijek prikazuju "klasine" kazaline predstave, tj. djela Corneillea, Racinea i, naravno, Molierea.

Bilo da su pisali basne kao La Fontaine, bilo pripovijetki

kao Perrault, bilo portrete kao La Bruyere, pisci XVII. s1

jasno su oslikavali istinu o ljudima. Zbog toga su postal

jednom LJ Francuskoj j e stoljee Luja XIV njegovalo do bar ukus i lijep j ezik, j ednako i u svakodnevnom ivotu i u literaturi. U salonima su se sastaj ali ljubitelji umjetnosti, naitani ljudi, znanstvenici. Konverzacija j e postala umjetnost. Izraivali su se kodeksi uglaenosti i galantnosti. Iako su neki profinjenost dove li do prenemaganja, uljudnost, mjera i sklad bili su ideal za asnoga ovjeka, kao i za klasine pisce, auto re basni, pripovijetki i portreta poput Jeana de La Fontainea, C harlcsa Perraulta ijeana de La Bruycrea.

La Fontaineove basne J ean d.e La Fontaine svoj e j e Basne 1668. posvetio djeci kraUa Luja XIV Namjera t ih basni b ila j e pouiti djecu mo ralnim

- --aba koja je htjela postati debela kao i vol, La Fontaineova basna koju je u XIX. st. ilustrirao

Benjamin Rabier .

vrijednostima: Posluio sam se ivotinjama da bih poduio ljude. Basne su prikazane kao neobine prie ija muzikalnost, nepravilni stihovi te familijaran i smijean ton lako ulaze u uho. N a poetku basne opisuju se likovi: J edan dan na svojim dugim nogama krenula j e, ne znam kuda, I aplja s dugim kljunom nasaenim na dugi vrat.

(ap,lja) , ili se opistije situacija: Miica se boj ala make (Dmtvo takora) . Po ne kad se ulazi direktno u radnju: aba j e ugledala vola (aba koja je htjela postati debela kao i 110/), a ponekad basna

zapoinje usred dijaloga: Odlazi, ti krljava muho! (Lav i 1111tica). Tako se uvod i j edna vrsta napetosti. Ako basna zapoinje poukom, naa je radoznalost j o vea: kako e ta po uka biti p rikazana? La Fontaineove su ivotinje ivahne: gospodin takor (takor), Nj ezino Krznene Visoanstvo (maka), dama picastoga nosa (lasica). Oni razgovaraju kao g lumci u kazalitu, s krinkama i u kostim ima. Razvoj prie temelji se na karakteru ili psiho logiji junaka, tako da poanta, predvidljiva ili iznenaujua, do lazi brzo kao maak G rippeminaud , koji je pomirio parniare smazavi i jednog i drugog.

La Bruyereovi Karakteri Dvor j e kao zgrada graena od mram ora: elim rei da je sastavljen od veom a grubih, ali veoma pristojnih ljudi. Jean de La Bruycre (1645-1696), gradanin koji j e uao na dvor kao

uitelj u veliki svijet i tamo vjebao svoj sm isao za promatranje. Godine 1688. objavio je Karaktere, serij u satirikih portreta. Rastreseni Mnalquc ujutro j e izaao iz stana s kouljom

Crvenkapica i vuk. likovi iz poznate prie Charlesa Perraulta (ilustracija iz XX. st.).

oplakuje niiju smrt i iao b i ak do toga da zamijeni svoju smrt za ukinue ljudskoga roda.

Prie mame Guske Charles Pcrrault (1628-1703) veoma je ozbiljan pisac, lan Francuske akadem ije. Bojei se da ne ispadne neozbiljan, 1697. uzeo je ime svog s ina Perraulta d'Armancoura da bi o bjavio bajke Prie 111a111e C11ske, Pali, Crve11kapica, Modrobradi, Maak 11 iz111a111a1 Uspr111mw ljepotica, Magarea koa, Pepelj11p,a .. . , insp ir irane starim narodnim priama. One prenose vjenu pouku i istine o ljudskoj prirodi. Tako j e to i u

Paliu, koji j e na pragu odrasle / dobi; njegov ga otac izbacuj e iz kue,

_ . . '~ jer mu nema vie nita dati za jesti, tj. . : nita ga vie ne moe nauiti. Pali

......._ susree j ednoga gorostasa, koj i ivotinje iz La Fontaineovih Basni pred stavlja "uitelja" spremnoga

(ilustracija Benjamina Rabiea, XIX. st.). "proderati" njegovu osobnost.

preko hlaa : cijeli se dan sudarao, gubio, loe obavljao poslove, proao ispod lustera za koji se zakvai la njegova perika, uzeo pogrenu koiju ... La Bruycre prilagoava svoj ton teini mane: senzibilan na

kominost rastresenosti, ogoren na cgoin m Ghantona koji ivi samo za sebe. Za stolom ne tedi uzvan ike niti j edne od s,ojih nepristojnih gadosti. On })se ne svladava ni 7a koga, nikoga ne ali, llC

No dijete j e lukavo i usprkos svojem strahu suoava se sa situacijo m i postaje "veliki".

Maak u izmama, pria Charlesa Perraulta.

Pisma markize de Sevigne Madame de Sevigne (1626-1696), koju vidimo na slici ispod, napisala je vie od 1500 pisama svojim prijateljicama, a najvie svojoj keri, kojoj je

izraavala veliku njenost . Ona je posjeivala dvor i otuda donosila smijena ogovaranja i poli tike

dogaaje. Znat ieljna, komentirala je knjige koje su se pojavljivale, kazaline

komade koji su se postavljali. Ta p isma imaju povijesnu vanost. No ~li.~'- njihova je ljudska

vanost puno vea. Ponekad vesela, ponekad nemira, ona lovi svoje muice", tj. svoje brige, dijelei svoju ivotnu ljubav:

"Znate li to znai 'suiti sijeno'? Ja u vam

objasniti. Suiti sijeno najljepa je stvar na svijetu, to je prevrtanje sijena igrajui se na livadi".

U XVIII. st. kazalite postaje veoma vano. Slabi interes 2 tragediju, a komedija, s djelima Marivauxa, Goldonija

Beaumarchaisa, privlai sve brojniju publiku.

I ite XVI 11. stoljea

Mladi Carlo Goldoni u drutvu talijanskih glumaca (slika V. Cabianca, Verona).

U E uropi XVII. st., oaranoj kazalitem, komediju predstavljaju tri velika autora: Francuzi Marivaux i Beaumarchais te Talijan Goldoni .

Marivaux, Igra ljubavi i sluaja Kazaline komade novinara i romanopisca Pierrca de Marivauxa (1688-1763) igrali su od 1720. glumci druina Comdie

-Fran~aise i Comedie-Iralienne. Druio e s talijanskim glumcima koji su doli ivjeti u Pariz i od komedije dell'arte preuzeo ono najupeatljivije: t ipine likove (gospodare, sluge ... ), vanu ulogu preruavanja i vanost ljubavi, jer je pisao ljubavne komedije. Tema je tih komedija radanje ljubavi, vrlo esto izmedu para

plemia i para slugu. Mnogobrojne su prepreke koje treba svladati: okl ijevanja, nepovjerenje, sramelj ivost, mrzovolja, ljubomora ... Doskoica da bi se dolo do cilja nikad dosta. U Igri lj11bnvi i sluaja iz 1730. gospodar i sluga zamijenili su uloge.

Uspavani kerubin u nas lonjau . Scena iz Beaumarchaisova Figarova pira. Gravura iz 1820.

Sluga se pravi da je gospodar, a slukinja d je gospodarica. U Pobjedi lj11bavi iz 1732. jedna se princeza prerui u mukarca. Sva zabava sastoj i u tome da se to je vie

mogue odgodi moment priznanja, jer e rasplet uvijek dogaa jako brzo: iskrsne istina i ljubav pobijedi. Marivauxjc prizna kao slavan pisac. Francuski mu jezik dugu_ jednu novu rije, koja je nastala iz njegova imena, a to je 11iariva11da~~e, co znai usiljcr afektirani stil, dijalog voen na Marivauxo1

nain. Tako se odala priznanje izvrsnom tilu njegovih djela.

Goldoni, talijanski Moliere D o svoje etrdesete godine Carlo Goldoni ( 1707-1793), roen u Veneciji, bio je i pisac kominih kazalin ih komada i odvjetn ik. Od luio je unijeti promjene u talijansko kazalite kako bi ga uinio

modernij im. Prvo j e napisao pravi kanli;ni komad za ko medij u dcll'artc, jer -.11 do r,1da glumci improvizirali na o-.11m1 jcdnostavnoga cr11Jn_1tokraciju. Mirandolinu, j1111c1kinju iz Krmarice (1753),

l111be jed an grof, jedan markiz i jedan kavalir, no o na izabere da se

uda za slugu! Rat s Gozzijem primorao j e

Goldonija da 1762. napusti Veneciju i o de u Pariz. Radio j e u

druini Comdie-ltal ienne, koj a se polagano gasila; ne uspijeva j oj vratiti potreban elan. Autor stotinjak ko medija umro j e u

siromatvu.

Beaumarchais i Figarov pir Urar, uitelj muzike keri Luja

X.V. , dobavlja oruja za

Izvedba komedije za karnevala u Veneciji u XVIII. :st.

Arnerikance u njihovoj bo rbi za nezavisnost, kraljev

tajni agen t, uspjean poslovni ovjek, ali propao i7dava Vo ltaircovih djela Pierrc Auguste Caron de Beaumarchais

(1732-1799) uvijek je bio vezan za neki kandal, za

sudski proces. ivio je ivot avanturista,

koji j e u ISCO

vrijeme bio i

Baletni kostim za jednu komediju Carla Goldonija

(akvarel, 1920).

kazalini ovjek. Seviljski brija ( 1774) postign uo

j e uspjeh , no Figaro11 pir d o nio mu j e

posebnu

popularnost. Od 1778. do 1784. LtU X.V zabranio j e izvoenje toga komada. Konano ga je 1784. postavila druina Comdie-Fran~aise. Bio je to uspje h na dvoru , ak i kao kazalini komad koji j e kritizirao kralja. Grof Almaviva, oenje n za Rosinu koju ljubo mo rno nadgleda, eli zavesti S uzanu , koj a j e pred udaj om za Figara. Inceligcntan i drzak sluga nadmudrit e svoga plem enitoga gospodara: Budui da ste veliki gospodin, drite da ste veliki genije! ( ... ) to ste uinil i za to lika do bra? Potrudili ste se d a se rodite i nita v ie! (in V, prizor 3). Pet godina prije Francuske revolucije 1789., Bcau marchaisovo kazalite razotkriva socija lnu nepravdu i privilegije plem stva. O

Kazalite na sajmu Potkraj XVIII. st. u Francuskoj je postojala samo jedna slubena kazalina druina, Comedie-Fransaise. U Parizu su sajmovi Saint-Germain i Saint-Laurent trajali tri mjeseca godinje. Tu se prodavalo svata, ali se i zabavljalo zahvaljujui sajamskim glumcima i

njihovim kazalitima (kao to je prikazano na slici ispod) . Njihov je uspjeh izazvao reakciju Comedie-Franc;aise, pa su zaredale zabrane za sajamske glumce, koji su bili prisiljeni trait i sveanosti na kojima bi glumili. Zabrana dijaloga na sceni 1704.: jedan je glumac sve replike govorio iza kulisa. Zabrana govora na sceni 1707 .: samo se pjevalo. Zabrana pjevanja 1709.: izmislili su predstave s natpisima, na kojima je publika itala dijaloge i tako pratila radnju. U XIX. st. u Parizu je ostalo jedno sajamsko kazalite, na Boulevard du Templeu (vidi str. 70).

U XVIII. st. intelektualna klima u Engleskoj doputa veliki slobodu piscima. Romani eksperimentiraju s filozofskin

idejama i politikim miljenjima. Veoma brzo ta struj

zahvaa i Francusku.

Robinson Candid~ I

Candide, Voltaireov j unak, n akon dugoga putovanja prepunoga zamki doao je u nevjerojatnu zemlju Eldorado.

E ngkska u XVIII. st. ulazi s revolucijom iza sebe. Potom su se izmjenjivale republi ka, tiranija, apsolutna monarhija, da bi mjesto prepustile parlamentarnom reimu. Akcija i rasprava o idejama neraskidiva su vezane. Ono to se dogaalo bilo je neraskidiva vezano uz ideje o kojima se raspravljalo. Pisci priaju o onome to v ide,

branei svoje miljenje i, a to je novost, za to su plaeni . O no to pisci napiu iri se kao i engleska moda.

Robinson Crusoe Danici Defoe (1660-1731 ), Englez skromnoga podrijetla, morao je zaraivati za ivot. Bavio se trgovinom, putovanjima, politikom, pijunaom i knjievnou. Inspiriran stvarnim dogaajem, napisao je 1719. roman Robi11son Cmsoe. Doivjevi brodolom, mornar se naao na pustom otoku. Kako preivjeti? Robinson, preputen samomu sebi, dokazao je svoju hrabrost i

izvanrednu snalaljivost. Pokupio je oprem s broda koji j e saadao u brodolomu i sluic se onim to priroda nudi. Ponovno je otkric berbu plodova, lov, uzgoj i ratarstvo, umjetnost graenja i kalendar. On, koji je bio samo obiarn mornar, bez obrazovanja, na kraju je razmiljao o svijetu i o providnost i koja prua sve to je potrebno, pod uvjetom da ovjek poduzme sve to je njegovoj moi. Kad je Robinson sreo drugoga ovjeka, mladoga Petka, kojega je spasjo od 1j udodera, potrudio se da ga svemu podui i da od njega napravi svoga

pomonika. Tako njegov ivot saima povijest civilizacije, a filozof Jean-Jacques Rousseau u tome e vidjeti najbolje djelo c prirodnom obrazovanju.

Guliverova putovanja Pastor Jonathan Swift (1667-1745) takoer opisuje putovanja, no bez imalo realizma. G11/iverova putovanja filozofslka su bajka.

Pisci XVIII. st., kao npr. Voltaire (na slici s podignutom rukom), u priama ili u romanima brane svoje ideje (Veera filozofa, slika J. Hubera).

Samuel Gu liver, kirurg, krenuo je prvo u Liliput. Liliputanci su maleni rastom i Gu liver izgleda

ironian; drao je da su ljudi prevrtljivi i da je sve relativno.

kao div. Zatim je doao kod Dva Perzijanca u divova, gdje je on izgledao - Francuskoj kao patuljak. Postao je j:;:, Francuski pisac moderna igraka, stavili su ga , Moncesquieu ( 1689-1755) u kavez i prodali. U Laputi je ~ bio je na putovanjima koja ,idio stanovnike lude za I: .. :ft su mu omoguila da matematikom i znanostima t {'~ istralue i da sve istine dri kako izmiljaju apsur~ne . ,,-, . ..... ; relativnima. U Perzijskim predmete. Otkrio je Carobnjake, ~ pis111i111a (1721) dva Perzijanca, koji ive od arolij e, Besmrtne, Usbek i Rica, obi laze Francusku koji se dosatuu do smrti i prekrasne i opisuju obiaje, drutveno I [ouynhnme, inteligentne i dobre Robinson Crusoe i Petko ureenje i politiko uredenje konje, koji su pripitomili Yahoue, (ilustracija iz XIX. st.). zemlje. Njihova prostodunost glupe i okrutne ivotinje - ljude. Kad se otkriva nesklad drutva: kad je obuen kao i \Tatio, Guliver je bio snana duha i vrlo svi ostali, Rica je ignoriran, ali kad je u

Guliver kod Liliputanaca (ilustacija iz XIX. st.). perzijskom odijelu, dre ga posebnim. Usbek pria povijest Ttoglodita, izmiljenoga naroda, sretnog i naprednog zbog zakona i morala prilino razliitih od onih francuskih. Tim je priama Montesquieu napisao otru drutvenu kritiku svoje zemlje.

Je li Voltaire bio Candide?

_.,........_

Candidca, lakovjerna mladia koji 7ivi u svom dvorcu, otac njegove voljene protjerao je iz zemaljskoga raja. On luta svijetom s Panglossom, svojim odgojiteljem, koji ne prestaje ponavljati sve je to zato da bi bilo to bolje u najboljem od moguih svjetova. Candide je proao lx~ita, vidio masakre,

plaui otkrio ropstvo, podnio muenje i unitenje. 1hj ga je put liio svakog optimizma, ali nije od njega napravio pesimista. Spas je u radu: 11-eba njegovati svoj vrt, zaklj uio je on. U djelu Ca11dide (1759) Voltaire je na aljiv nain saco borbe koje je vodio protiv nepravde. O

Novinarstvo

lako je 1631. u Francuskoj Theophraste Renaudot izdao prvi tjednik Gazette, novinarstvo se uistinu razvija od XVIII. sto ljea . Engleska 1695. a priori ukida cenzuru, to pogoduje iskazivanju miljenja. Prvi londonski dnevnik pojavljuje se 1702. godine. Daniel Defoe izdaje The Review 1704., Joseph Addison i njegov prijatelj Richard Steele osnivaju The Tatler (Brbljavac), a zatim The Specatator 1711 . Marivaux je u tome naao inspiraciju i 1722. pokrenuo Spectateur fran~ais. Plaeno zanimanje novinara politikih

aktualnosti pojavljuje se prvo u Londonu, a zatim u Parizu, u kojem se vie cijene knjievne i znanstvene rasprave. No neke ideje vlasti i dalje osuuju, a objavljivanje tih ideja prijestup je koji se strogo kanjavao, kako je prikazano (gore) u karikaturi Daniela Defoea.

4~

filozofe XVIII. st. sve zanima: znanosti, priroda, religija ..

Oni su u Enciklopediji skupili sva znanja i ideje svog

doba, koje e se prozvati stoljee prosvjetiteljstva.

klopedija

U Engleskoj je 1728. izdan Opi tje11ik z 11n11osti, 1111ljet11osti i ob11a, a knjiara Le Brcton iz Pariza ponudila je Denisu Didcrotu (1713-1784) da ga prevede. Dostojan predstavnik pros~etiteljstva, Diderotje zapoco puno opseniji projekt. d'Alambertom (1717-1783), koji mu je bio suradnikom za znanstveni dio, izabrao je najcraenijc autore toga doba (Montesquieua, Voltairea i, naravno, Russeaua) i vodio ekipu

od preko I 50 urednika koji su od 1751. do 1772. izdali rjenik u 17 svezaka i 11 svezaka tiskarskih crtea. To divovske djelo, E11ciklopedijn, trebalo je omoguiti da se, kroz lanke poredane abecednim redom, upozna napredak znanosti i ideja na svim podrujim Djelo je optuivalo fanatizam i praznovjerje, : velialo pravdu, toleranciju i slobodu.

Diderot, slobodan duh Diderot, odvaan mislilac, fi lozof uvijek gladan novih i plemenitih ideja, stavio je pod znak pitanja najosnovnije pojmove svog vremena: religiju, obitelj, zloupotrebe poloaja te privilegije plemstva i klera. Te prigovarake ideje donijele su mu Volta.ireovo divljenje, ali i eri mjeseca zatvor~ Nije se zadovoljio cime da kritizira ono to j smatrao nepravednim ili nadidenim, ve je predlagao rjeet~a. Didcrotjc dvadeset godina radio na Enciklopediji. U isto je vrijeme napisao i neka osobnija djela, koja e biti izdana tek nakon njegove smrti. U djelu Fatnlist jncq11es izlae svoje sumnje o Bojoj providnosti i pita se o slobodi ovjeka i njegovoj sposobnosti da djeluje na svoju sudbinu. Rm11en11ov si110vnc opisttje stvarnu

Tiskarski crte iz Encikopedije koji prikazuje rad potkivaa (gravura Benardaa i Lacottea, XVIII. st.).

U XVIII. st. f ilozofi su svoje ideje iznosili u salonima (Veer kod gospoe Geoffrin, slika A. Lemonniera, 1755).

;obu, J ean-Frarn5oisa Rameaua, propaloga :nija, punog vitalnosti i osobitih ideja, to Jputa Diderotujednom od prvih ateista, i preispita svoja vlastita razmiljanja.

orac Voltaire Dltaire (1694-1778) u E11ciklopediji je autor anaka elegancija, povijest. ~ovomitvo, duh, imaginacija. amolio je kralja da >>zahvali Bogu to su se >dili autori E11ciklopedije. Kao filozof ritizirao je religiju, ali je bio deist. Drao je a postojanje svijeta dokazuje postojanje noga koji je svijet stvorio, kao to sat redmnijeva da postoji urar. Osim toga, 1erovanje u Boga je korisno,jcr podupire ioral, a moral onih koji ne vjeruju u Boga :melji se na svijesti i razumu. oltaire voli salone, gdje se dive njegovu uhu. Ali su ga njegove drskosti stajale atina, zatvora, pa ak i cgzila u Englesku. Jakon to je ivio na dvoru francuskoga ralja Luja XY. i pruskoga kralja Fridriha II., oltaire se 1760. povukao u Ferney, blizu 1icarskc granice. Afera Callas wkupilaje vie godina jegova ivota: jedan je rotestant bio osumnj ien a je u bio svoga sina i ato je osuen na :nrt. Voltaire,

goren tom resudom, uspijeva :boriti njegovu

~habilitaciju i objavljttje 'asprav11 o snoljivosti. Svoj tlent polemiara stavlja u lubu borbe protiv loupotrebe poloaja stare 1onarhije, protiv lousseau eli odgajati Emilea laleko od ljudskoga drutva.

fanatizma, netolerancije i predrasuda. Njegova djela, posebno Zadig i Ca11dide, odlikuju se otroumnou i humorom.

Rousseau i izgubljena srea enevljanin Jean-Jacque Rousseau (1712-1778) u Enciklopediji je uredio lanak glazba. Gorljivi idealist, taj filozof dri da je

ovjek po prirodi dobar, ali da tu dobrotu pokvari drutvo. Da bi se ukinule nejednakosti, da bi se ovjeku vratile vrline dobroga divljaka (za Rousscaua je jedino primitivan

ovjek dobar ovjek, jer civilizacija nije izopai la njegove prirodne instinkte), on se treba pribliiti prirodi. Rousseau je zamisl io idealno drutvo za obiteij. To je princip obrazovanja u djelu Emile (1762): Nikakve druge knjige doli svijeta, nikakvih drugih uputa doli injenica. Rousseau svoje teorije crpi iz vlastitoga senzibi-liteta. Sanjarije samotnoga etaa otkrivaju njegovu ljubav prema prirodi i najavijttju romantizam (vidi

str. 54-55). O

Bouffonova Povijest prirode "Jedina prava znanost jest poznavanje injenica", rekao je grof de Buffon (1707- 1788). Isprva

matematiar, pronalaza, zatim prirodoslovac, autor

lanka "priroda" ru Enciklopediji, Buffon (na slici gore) intendant je Jardin du roi (Kraljeva vrta), dananjega Jardin des Plantes u Parizu. Godine 1749. poinje s izdavanjem Povijesti prirode, velikoga djela u 36 svezaka, ilustriranoga gravurama koje su postale slavne. Naj poznatije su posveene ivot injama, no on se zanima i za minerale, za podrijetlo Zem lje i evoluciju ovjeka. Pr