SV

2

LAUREN KATE

SERIJAL : „FALLEN“

ŽUDNJAKnjga četvrta

ZA JASONABEZ TVOJE LJUBAVI, NIŠTA NIJE MOGUĆE.

Naslov izvornika : Lauren Kate RapturePreveo s engleskoga: Bruno Stefić

2

LAUREN KATE

SERIJAL : „FALLEN“

ŽUDNJAKnjga četvrta

ZA JASONABEZ TVOJE LJUBAVI, NIŠTA NIJE MOGUĆE.

Naslov izvornika : Lauren Kate RapturePreveo s engleskoga: Bruno Stefić

2

LAUREN KATE

SERIJAL : „FALLEN“

ŽUDNJAKnjga četvrta

ZA JASONABEZ TVOJE LJUBAVI, NIŠTA NIJE MOGUĆE.

Naslov izvornika : Lauren Kate RapturePreveo s engleskoga: Bruno Stefić

SV

3

Sve drugo svojem kraju ide, jedino ljubav naša kraj ne znade. .

John Donne »The Anniversary«

ZAHVALE

Uistinu je prekrasno vidjeti kako moje zahvale rastu sa svakom novomknjigom. Zahvalna sam Michaelu Stearnsu i Tedu Malaweru što su vjerovaliu mene, što su mi ugađali i tjerali me da radim tako marljivo. WendyLoggiji, Beverly Horowitz, Kristi Vitoli i izvrsnom timu u Delacorte Pressu,zbog vas je serija romana Pali anđeo bila vrhunska od početka od kraja.Veliko hvala Angeli Carlino, Barbari Perris, Chipu Gibsonu, Judith Haut,Noreen Herits (već mi nedostaješ!), Roshan Nozari i Dominique Cinimi zastručnost kojom ste moju priču pretvorili u knjigu.

Hvala Sandri Van Mook i mojim prijateljima u Nizozemskoj; GabrielliAmbrosini i Beatrice Mašini u Italiji; Shirley Ng i ekipi MPH u KualaLumpuru; Rinu Balatbatu, Karli, Chadu, predivnoj obitelji Ramos i mojimvrhunskim filipinskim obožavateljima; Dorothy Tonkin, Justinu Ratcliffeu igenijalnoj skupini u izdačkoj kući Random House Australia; RebecciSimpson na Novom Zelandu; Ani Limi i Ceciliji Brandi i Record napredivnom vremenu koje sam provela u Brazilu; Lauren Kate Bennet idragim curama u RHUKu; Amy Fisher i Iris Barazani za nadahnuće uJeruzalemu. Kakvu sam divnu godinu provela sa svima vama i neka ihbude još!

Mojim čitateljima, koji mi svakoga dana pokazuju lijepu stranu životahvala vam.

Hvala mojoj obitelji na vašem strpljenju, povjerenju i smislu za humor.Mojim prijateljima, koji me izmame iz moje spisateljske spilje.

I, kao uvijek, hvala Jasonu koji hrabro ulazi u spilju kada me se iz njene može izmamiti. Sretna sam što vas imam u svojem životu.

SV

4

UVOD

PAD

U početku bijaše tišina...

U prostoru između raja i Pada, duboko u onoj nedokučivoj daljini, došaoje trenutak kada je veličanstveni pjev Nebesa iščezao i ustupio mjesto tišinitako potpunoj da se Danielova duša naprezala kako bi razabrala i najmanjizvuk.

A potom se javio i sam osjećaj padanja, ona vrsta pada od koje ga čak ninjegova krila nisu mogla spasiti, kao da je Prijestolje za njih vezalo mjesece.Jedva je mogao zamahnuti njima, a kada i jest, to nije imalo nikakvautjecaja na putanju njegova pada.

Kamo li je padao? Ispred njega i iza njega nije bilo ničega. Ništa nebijaše ni iznad ni ispod, samo gusta tama i zamućen obris onoga što je ostalood Danielove duše.

Od pomanjkanja i najmanjeg zvuka, njegov um preuze vlast: ispunio muje glavu nečim drugim nečim neizbježnim, strašnim riječima Luceinaprokletstva.

Umirat će uvijek i dovijeka... Nikada neće živjeti dulje od ranemladosti... umirat će iznova i iznova, i to točno u trenutku kada se sjetitvojega izbora.

Nikada nećete doista biti zajedno.Bila je to Lucfierova podmukla kletva, njegov otrovni dodatak presudi

donesenoj ondje na nebeskoj Livadi. A sada je smrt dolazila po njegovuljubav. Može li je Daniel zaustaviti? Hoće li je uopće prepoznati?

Jer što anđeli zapravo znaju o smrti? Daniel je svjedočio kada je mirnodošla nekima od novih smrtnih vrsta zvanima ljudi, ali smrt nikada nije bilabriga anđela.

Smrt i rana mladost: dvije beuzvjetne stavke Luciferove Kletve. Danielunijedna od njih nije ništa značila. Znao je jedino da odvojenost od Lucindenije kazna koju može podnijeti. Moraju biti zajedno.

»Lucinda!« proderao se.

SV

5

Dušu mu je trebala prožeti toplina od same pomisli na nju, ali osjetio jetek bolnu prazninu.

Trebao je moć osjetiti svoju braću oko sebe, sve one koji su izabralipogrešno ili prekasno; one koji nisu uopće izabrali i bili izgnani zbog svojeneodlučnosti. Znao je da nije doista sam, više od stotinu milijuna anđelastrovalilo se u bezdan što im se otvorio pod nogama kada je tlo nestalo.

No nije mogao vidjeti niti osjetiti ikoga u svojoj blizini.Prije ovoga trenutka nikada nije bio sam. Osjećao se kao da bi mogao

biti posljednji anđeo svih svjetova.Nemoj to misliti. Izgubit ćeš sebe.Pokušao se pribrati... Lucinda, Prozivka, Lucinda, izbor... ali kako je

padao, bilo je sve teže sjetiti se. Koje su, naprimjer, bile posljednje riječi štoih je izgovorilo Prijestolje.

Vrata raja...Vrata raja za...Nije znao koje su riječi uslijedile, tek se mutno sjećao kako je veliko

svjetlo zatreperilo i strašan vjetar zapuhao preko Livade, kako su se stablau Voćnjaku počela rušiti jedno na drugo, stvarajući valove strahovitogporemećaja koji su se osjetili diljem svemira, tsunamije oblaka koji suoslijepili anđele i smrvili svu njihovu slavu. Bilo je još nečega, nečeganeposredno prije uništenja Livade, nečega poput...

Udvostručenja.Usred prozivanja pojavio se blještavi anđeo, rekao je da je Daniel koji

dolazi iz budućnosti. Oči mu je ispunjavala tuga koja je izgledala tako staro.Je li taj anđeo, ta... verzija Danielove duše, uistinu patila?

Je li Lucinda patila?Daniel je kipio od bijesa. Kad-tad će pronaći Lucifera, anđela koji je

obitavao na samome kraju svih ideja. Daniel se nije bojao izdajice koji jenekoć bio zvijezda Svjetlonoša. Bez obzira na koje mjesto i u koje vrijemestigli na kraju ovog bezdana, Daniel će izvršiti svoju osvetu. Ali prvo ćepronaći Lucindu, jer bez nje ništa nije bilo važno. Bez nje, ništa nije bilomoguće.

Zbog ljubavi koje su njih dvoje imali bilo je nezamislivo izabrati izmeđuLucifera ili Prijestolja. Jedina strana koju je ikada mogao izabrati bila jenjezina. Stoga Daniel sada mora platiti svoj izbor, samo još ne razumije ukakvu će obliku njegova kazna doći. Zna jedino da je ona nestala s jedinogmjesta gdje je pripadala; pokraj njega.

SV

6

Bol razdvojenosti od svoje srodne duše iznenada prostrijeli Daniela,oštro i neumoljivo. Zastenjao je bez riječi, um mu se pomračio, i odjednom jeosjetio strah jer se više nije mogao sjetiti zašto.

Nastavio je padati, duboko kroz sve gušću tminu.Više nije mogao vidjeti, osjećati ili sjetiti se kako je dospio ovdje, nigdje,

kako propada kroz ovo ništavilo, ali kamo? Koliko dugo?Sjećanje mu je gasnulo i ubrzo nestalo. Bilo je sve teže prisjetiti se riječi

koje je izgovorio anđeo na livadi koji je toliko nalikovao...Komu li je anđeo nalikovao?I što je rekao, a da je bilo tako važno?Daniel nije znao, više nije znao ništa.Samo to da bezglavo ponire kroz bezdan.Osjećao je snažan poriv da pronađe nešto... nekoga...Poriv da se ponovno osjeća cijelim...No postojala je samo tama u tami...I tišina koja mu zaglušuje sve misli...Ništavilo koje bijaše sve.Daniel pade.

SV

7

PRVO POGLAVLJE

KNJIGA PROMATRAČA

»Dobro jutro.«Topla ruka okrznula je Lucein obraz i sklonila joj pramen kose iza uha.Okrenuvši se na bok, zijevnula je i otvorila oči. Bila je u duboku snu i

sanjala je o Danielu.»Oh«, protisnula je i opipala obraz. On je bio ovdje.Daniel je sjedio pokraj nje. Nosio je crni džemper i isti onaj crveni šal

koji je imao oko vrata prvi put kada ga je ugledala u školi Mač i križ.Izgledao je bolje od bilo kakva sna.

Od njegove težine rub ležaja blago je visio i Luce je primakla noge kakobi se privinula čvršće uz njega.

»Ipak ne sanjam«, izustila je.Danielove oči bile su mutnije nego što je bila naviknula, ali i dalje su

sjajile najblistavijom ljubičastom bojom dok ju je gledao, proučavajući crtenjezina lica kao da ih vidi prvi put. Nagnuo se prema njoj i utisnuo jojpoljubac na usne.

Luce se još više privinula uz njega, obavijajući mu ruke oko vrata,sretna što mu uzvraća poljubac. Nije ju bilo nimalo briga što bi trebalaoprati zube ili što joj je kosa vjerojatno raščupana od spavanja. Nije joj bilostalo ni do čega osim do njegova poljupca. Napokon su bili zajedno i nijednood njih nije moglo skinuti osmijeh s lica.

A potom joj se sve vratilo u sjećanje.Kandže oštre poput britve i bešćutne crvene oči. Zagušljiv vonj smrti i

truleži. Posvuda tama, tako potpuna u svojoj kobi da se zbog nje svasvjetlost i ljubav, sve ono dobro na svijetu doimalo istrošenim, slomljenim imrtvim.

Sada se činilo nemogućim da je Lucifer za nju nekoć bio nešto posvedrugo, Bill, zlovoljan kameni gargojl kojeg je smatrala prijateljem. Dopustilamu je da joj se suviše približi, a kada nije učinila ono što je od nje tražio, daubije svoju dušu u drevnom Egiptu, odlučio je izbrisati sve što se dogodilo.

Izmanipulirao je vrijeme kako bi izbrisao sve od Pada.Svaki život, svaka ljubav, svaki trenutak koje je svaka smrtna iSV

8

anđeoska duša ikada iskusila bit će smrvljeni i odbačeni jer se hirovituLuciferu tako prohtjelo. Kao da je cijeli svemir tek šahovska figura, a onplač1jvo dijete koje odustaje čim počne gubiti. No što je točno želio dobiti, toLuce nije znala.

Osjetila je vrućinu na koži prisjetivši se njegova gnjeva. Želio je dasvjedoči tomu, da mu drhti u ruci dok je vraća u vrijeme Pada. Želio joj jepokazati da je to za njega nešto osobno.

Potom ju je odbacio sa strane i raširio Navjestitelja poput mreže kako biuhvatio sve anđele koji su pali iz raja!

Upravo kada ju je Daniel uhvatio u tom zvjezdanom ništavilu, Lucifer jeu tren oka nestao iz postojanja i cijeli je ciklus počeo iznova. On je sada bioondje s anđelima koji su padali, kao i s prijašnjom inkarnacijom samogasebe. Baš poput svih njih, i on će padati u nemoćnoj izolaciji, sa svojombraćom a opet bez njih, zajedno, ali sam. Prije mnogo tisućljeća anđelima jetrebalo devet dana da iz raja padnu na Zemlju. S obzirom da će Luciferovdrugi Pad slijediti istu putanju, Luce, Daniel i ostali imat će samo devetdana da ga zaustave.

Ako ne uspiju, jednom kada Lucifer i njegov Navjestitelj ispunjenanđelima padnu na Zemlju, doći će do kolapsa vremena, sve će se vratiti udoba prvotnog Pada i sve će početi ispočetka. Bit će to kao da se sedamtisuća godina između onog i ovog trenutka nikada nije dogodilo.

Kao da Luce nije napokon počela razumjeti prokletstvo i svoju ulogu usvemu ovome, kao da nije napokon počela otkrivati tko je i što sve može biti.

Prošlost i budućnost svijeta bile su u opasnosti, osim ako ga Luce,sedam anđela i dva nefila ne zaustave. Imali su samo devet dana i nikakvupredodžbu o tome gdje da počnu.

Luce je prošle noći bila tako izmorena da se nije sjećala kako je legla naovaj krevet i navukla tanku plavu deku preko ramena. Grede malene kolibebile su zastrte paučinom, a sklopivi stolić bio je prekriven napola ispijenimšalicama tople čokolade koju je Gabbe noćas pripravila za sve. No Luce sesve to činilo poput sna. Sjćanje na njezin let iz Navjestitelja na ovaj maleniotok Tybee, utočište za anđele, posve je izbrisala krajnja iscrpljenost.

Zaspala je dok su ostali još razgovorali, puštajući da je Danielov glaspolako uljulja u san. Koliba je sada bila tiha, a na prozoru za Danielovaobrisa sivilo neba nagovještalo je skori izlazak sunca.

Posegnula je rukom kako bi mu dodirnula obraz. Okrenuo je glavu ipoljubio joj dlan. Luce je čvrsto stisnula oči da ne zaplače. Zašto, nakonsvega što su prošli, Daniel i Luce moraju pobijediti samog vraga kako biSV

9

mogli slobodno voljeti jedno drugo?»Daniele.« Rolandov glas zazvao ga je s vrata kolibe. Ruke je bi i gurnuo

u džepove kratkog kaputa, a dreadlockse mu je pokrivala siva skijaškakapa. Uputio je Luce umoran smiješak. »Vrijeme je.«

»Vrijeme za što?« Luce se podigla na laktove. »Zar već odlazimo? Što je smojim roditeljima? Vjerojatno već paničare.«

»Mislio sam te odvesti do njihove kuće,« rekao je Daniel, »da se oprostišs njima.«

»Ali kako ću im objasniti zašto sam nestala nakon večere za Danzahvalnosti?«

Tada se sjetila onoga što joj je Daniel noćas rekao: iako su imali osjećajda su proveli čitavu vječnost u Navjestitelju, prošlo je tek nekoliko satistvarnog vremena.

Ipak, za Harry i Doreen Price nekoliko sati na koliko im je kći nestalajest bila prava vječnost.

Daniel i Roland izmijenili su poglede.»Mi ćemo se pobrinuti za to«, rekao je Roland i dodao Danielu ključeve

automobila.»Kako točno?« upitala je Luce. »Moj je tata jednom pozvao policiju samo

zato što sam pola sata kasnila iz škole...«»Bez brige, mala«, utješio ju je Roland. »Čuvamo ti leđa. Samo se moraš

brzo presvući « Pokazao je prstom prema naprtnjači na stolici za ljuljanjepokraj vrata. »Gabbe ti je donijela stvari.«

»Ovaj, hvala«, odvratila je zbunjeno.Ali gdje je Gabbe? Gdje su svi ostali ? Koliba je noćas bila puna i ugodno

ispunjena sjajem anđeoskih krila i mirisom tople čokolade i cimeta. Sjećanjena tu ugodu pomiješano s obećanjem da će se oprostiti s roditeljima bezznanja kamo odlazi, dalo je ovom jutru osjećaj praznine.

Drveni pod bio je grub kada je bosim stopalima stala na nj. Spustivšipogled, shvatila je da još nosi usku bijelu haljinu koju je imala u Egiptu, uposljednjem prošlom životu koji je posjetila kroz Navjestitelje. Bill ju jenatjerao da je odjene.

Ne, ne Bill. Lucifer. Kako li ju je samo zadovoljno mjerkao kada jaspremila zvezdanu strijelu u haljinu, razmatrajući njegov savjet o tomekako da ubije svoju dušu.

Nikad, nikad, nikad. Bilo je previše toga za što je Luce imala živjeti.U staroj zelenoj naprtnjači koju je znala nositi u ljetni kamp Luce je

pronašla svoju najdražu pidžamu, onu od flanela s crvenobijelim prugama,SV

10

uredno posloženu, i s odgovarajućim papuCama ispod nje.»Ali jutro je«, rekla je. »Zašto trebam pidžamu?«Daniel Roland ponovno su se pogledali i ovoga puta Luce se mogla

zakleti da pokušavaju ne prasnuti u smijeh.»Vjeru nam«, rekao je Roland.Nakon što se odenula, Luce je izašla iz kolibe za Danielom, a njegova su

joj široka ramena pružala zaklon od vjetra dok su hodali niz šljunčanu obaludo oceana.

Maleni otok Tybee bio je oko dva kilometra udaljen od obaleSavannaha. Roland je obećao da će ih na drugoj strani tog vodenogprostranstva čekati automobil. Danielova krila bila su sakrivena, ali zacijeloje osjetio kako gleda mjesto na njegovim ramenima odakle se rastvaraju.

»Kada sve bude sređeno, poletjet ćemo kamo god bude potrebno dazaustavimo Lucifera. No dotad je pametnije da ostanemo na tlu.«

»Okej«, rekla je Luce.»Da vidimo tko će brže doplivati do druge obale?«Dah joj je bio vidljiv na ledenom zraku.»Znaš da bih te pobijedila.«»Istina.« Rukom joj je obujmio struk, grijući je. »U tom slučaju, možda je

bolje da uzmemo Camac. Moramo zaštiti moj slavni ponos.«Gledala ga je kako s jedinog mola odvezuje maleni metalni Camac s

veslima. Blaga svjetlost koja se održavala na površini vode podsjetila ju jena dan kada su se natjecali tko će brže preplivati skriveno jezero u Maču ikrižu. Koža mu je blistala kada su se popeli na stijenu u sredini jezera kakobi došli do daha, a potom ostali ležati na kamenu toplom od sunca, puštajućida im vrućina dana osuši tijela. Tada je jedva poznavala Daniela, još nijeznala da je anđeo, a već je bila opasno zaljubljena u njega.

»Znali smo plivati u mojem prošlom životu na Tahitiju, zar ne?« upitalaje, iznenađena što se sjeća još jednog puta kada je vidjela kako Danielovakosa blista od vode.

Daniel se zagledao u nju i ona je znala koliko mu znači što napokonmože s njom podijeliti svoja sjećanja o prošlosti. Izgledao je tako dirnuto daje Luce pomislila kako bi mogao zaplakati. No samo ju je nježno poljubio učelo i rekao:

»I u svim si me tim prilikama također pobijedila, Lulu.«Nisu mnogo razgovarali dok je Daniel veslao. Luce je bilo dovoljno da

samo gleda kako mu se mišići napinju i stežu dok zamahuje veslima, da ihčuje kako uranjaju u ledenu vodu i izranjanju, da udiše miris oceana. SunceSV

11

joj se dizalo iza ramena i grijalo joj potiljak, ali kada su se približili kopnuugledala je nešto od čega su je prošli srsi.

Automobil. Istog je časa prepoznala bijeli Taurus.»Što je bilo?« Daniel je spazio kako se Luce ukočila kada je Camac

pristao uz obalu. »Oh. To.« Nije zvučao nimalo zabrinuto dok je skakao izCamca i pružao Luce ruku. Tlo je bilo meko i snažne je mirisalo. Podsjetiloje Luce na djetinjstvo, na to kako je trčala kroz šume Georgije, uživajući uiščekivanju nepodopština i pustolovina.

»Nije ono što misliš«, rekao je Daniel. »Kada je Sophia pobjegla iz Mačai križa, nakon što«, Luce je nervozno čekala nadajući se da Daniel neće rećinakon što je ubila Penn, »nakon što smo saznali tko je doista, anđeli su uzelinjezin auto.« Lice mu se ukruti. »Duguje nam barem to, ali i mnogo više.«

Luce se sjetila Pennina bijelog lica i života kako nestaje iz njega.»Gdje je sada Sophia?«Daniel je odmahnuo glavom.»Ne znam. Nažalost, mislim da ćemo ubrzo saznati, imam osjećaj da će

se već nekako uvući u naše planove.« Izvukao e ključeve iz džepa i gurnuojedan u suvozačka vrata. »Ali u se o tome ne trebaš sada brinuti.«

»Okej « Luce ga je škiljeći promotrila i utonula u sivo sjedalo. »Značipostoji nešto drugo zbog čega bih trebala biti zabrinuta?«

Daniel je okrenuo ključ i automobil je oživio s blagim drhtajem.Posljednji put kada je sjedila na ovom sjedalu, bila je zabrinuta što se nalazisama u automobilu s njim. Bilo je to one noći kada su se prvi put poljubili,barem je tada mislila da im je to prvi put. Pokušala je zakopčati sigurnosnipojas kada je iznenada os jetila njegove prste na svojima.

»Sjećaš se?« rekao je tiho i nagnuo se kako bi joj prikopčao pojas, natrenutak zadržavajući ruke na njezinima. »Ima mali trik.«

Nježno ju je poljubio u obraz, a potom stavio mjenjač u brzinu i brzo seodvezao iz vlažne šume na usku dvosmjernu cestu. Nije bilo nijednog drugogautomobila osim njihova.

»Daniele?« ponovno je upitala Luce. »Zbog čega bih se trebala brinuti?«Bacio je pogled na njezinu pidžamu.»Koliko se dobro možeš pretvarati da si bolesna?«

Bijeli Taurus mirno je brujao u uličici iza kuće njezinih roditelja dok seLuce šuljala kraj tri azaleje ispod prozora njezine sobe. Ljeti su se ovdje izcrnoga tla izvijale povijuše rajčice, ali zimi je stražnje dvorište izgledalo golo

SV

12

i sumorno te nije previše podsjećalo na dom. Nije se mogla sjetiti kada jezadnji put stajala ovdje. Do sada se išuljala iz tri različite privatne škole, alijoš nikada iz kuće svojih roditelja. A sada se morala ušuljati u nju i nije čakni znala kako da otvori vlastiti prozor. Luce je pogledom obišla ono što jemogla vidjeti od svojeg uspavanog susjedstva: jutarnje novine kako uorošenoj plastici leže na rubu njezina travnjaka, stari košarkaški obruč bezmreže na prilazu Johnsonovih preko puta ulice. Ništa se nije promijenilootkako je otišla. Ništa osim Luce. Ako Bill uspije u svojem naumu, hoće li iovo susjedstvo također nestati ?

Još je jednom mahnula Danielu, koji ju je promatrao iz automobila,duboko udahnula i palcima pokušala podignuti donji dio prozora odispucane plave prozorske daske.

Istog je časa kliznula gore! Netko unutra već je maknuo zaslon. Luce jezastala i ostala zaprepaštena kada su se beli muslinski zastori razdvojili, ameđu njima se pojavila glava s plavocrnom kosom njezine nekadašnjeneprijateljice Molly Zane.

»Što ima, Mesna štruco?«Luce se naježila od nadimka koji je dobila prvog dana u Maču i križu.

Zar su na ovo mislili Daniel i Roland kada su rekli da su se za svepobrinuli ?

»Što radiš ovdje. Molly?«»Opusti se. Ne grizem.« Molly je ispružila ruku. Nokti su joj bili

ispucane smaragdno zelene boje.Luce je prihvatila Mollynu ruku, sagnula se i prebacivši prvo jednu pa

drugu nogu postrance ušla kroz prozor.Soba joj se učinila malom i staromodnom, poput neke vremenske

kapsule koju je ostavila Luce iz davne prošlosti. Na vratima je i dalje visiouokvireni poster Eiffelova tornja. Bila je tu i plutena ploča prepunaodlikovanja njezina plivačkog tima iz osnovne škole Thunderbolt. A malodalje, ispod zelenožutog pokrivača s havajskim uzorkom, ležala je njezinanajbolja prijateljica Callie.

Callie se brzo skobeljala ispod pokrivača, obišla krevet i bacila se Luce uzagrljaj.

»Stalno su mi govorili da ćeš biti dobro, ali na onai lažan način, kao dasu toliko isprepadani da mi zapravo ne žele ništa reći. Je si li ti uopćesvjesna koliko je ono bilo jezivo? Kao da si fizički nestala s lica Zemlje...«

Luce ju je čvrsto zagrlila. Koliko je Callie znala, Luce je nestala tekprošle noći. SV

13

»Okej, vas dvije«, progunđala je Molly i odvojila Luce od Callie, »možetese kasnije iščuđavati. Nisam cijelu noć ležala u tvom krevetu s tom jeftinompoliesterskom perikom i pretvarala se da sam Luce s želučanom virozomsamo da vas dvije sada sve upropastite.« Zakolutala je očima. »Kojeamaterke.«

»Samo malo. Što si učinila?« upitala je Luce.»Nakon što si... nestala«, rekla je Callie bez daha, »znale smo da to

nikad nećemo moći objasniti tvojim roditeljima. Mislim, i ja sam jedvamogla povjerovati u ono što sam vidjela vlastitim očuna. Nakon što je Gabbesredila dvorište, rekla sam tvojim roditeljima da ti je zlo i da si otišlaspavati. Molly se pretvarala da je ti i...«

»Sva sreća da sam našla ovo u tvojem ormaru.« Oko prsta je zavrtjelakratku valovitu crnu periku. »Ostatak od Noći vještica?«

»Bila sam Wonder Woman.« Luce se lecnula, po tko zna koji put žalećizbog svojeg kostima iz srednje škole.

»Pa, upalilo je.«Bilo je čudno vidjeti Molly, koja je nekoć bila na Luciferovoj strani, kako

joj pomaže. Ali čak ni Molly, baš kao ni Cam i Roland, nije željela ponovnopasti. I tako su se našli ovdje, kao tim i pomalo neobični saveznici.

»Učinila si to za mene? Ne znam što da kažem. Hvala.«»Kako god.« Molly je oštro kimnula prema Callie, samo da izbjegne

Luceinu zahvalnost. »Ova tu bila je prava slatkorječiva vražica. Zahvalinjoj.« Izbacila je nogu kroz prozor i osvrnuvši se dodala: »Mislite da semožete dalje same snaći? Imam sastanak na vrhu u Kući vafli.«

Luce je pokazala podignuti palac prema Molly i srušila se na krevet.»Oh, Luce«, šapnula je Callie. »Kada si otišla, cijelo je dvorište bilo

pokriveno sivom prašinom. A ona plava djevojka, Gabbe, zamahnula jerukom i odjednom je sva prašina nestala. Onda smo rekli da ti je zlo i da susvi drugi otišli kući te smo jednostavno počeli prati suđe s tvojimroditeljima. Isprva sam mislila da je ona Molly pomalo grozna, ali ispada daje zapravo cool.« Stisnula je oči. »Ali kamo si zapravo otišla? Što ti sedogodilo? Prepala si me.«

»Ne znam ni gdje da počnem«, rekla je Luce. »Žao mi je.«Začulo se kucanje popraćeno poznatom škripom njezinih vrata kako se

otvaraju.Luceina majka stajala je u hodniku, raščupane kose pričvršćene žutom

kopčom i lica koje je bilo lijepo bez trunka šminke. Držala je pleteniposlužavnik na kojemu su stajale dvije čaše narančina soka, dva tanjuraSV

14

kruha s maslacem i kutija tableta za želučane bolove.»Čini se da je nekomu bolje.«Luce je Pricekala da mama odloži poslužavnik na noćni stolić; potom je

obujmila rukama majčin struk i uronila lice u njezin ružičasti frotirnatiogrtač. Osjetila je kako joj suze dolaze na oči. Šmrcnula je.

»Moja malena djevojčica«, rekla je njezina mama pipajući Luceino čelo iobraze da provjeri ima li temperaturu. Premda nije odavno govorila Lucetim umilnim glasom, bilo je tako lijepo ponovno ga čuti.

»Volim te, mama.«»Nemoj mi samo reći da je prebolesna za Crni petak*.« Lucein otac

pojavio se na dovratku sa zelenom plastičnom kanticom za zalivanje.Smiješio se, ali iza naočala bez okvira oči gospodina Pricea izgledale suzabrinuto.

»Osjećam se bolje«, rekla je Luce. »Ali...«»Oh, Harry«, rekla je Luceina mama. »Pa znaš da je kod nas samo jedan

dan. Mora se vratiti u školu.« Okrenula se prema Luce. »Dušo, Daniel tezvao prije nekog vremena. Rekao je da može doći po tebe automobilom iodvesti te natrag u Mač i križ. Rekla sam mu da bismo tvoj otac i ja radopristali, ali...«

»Ne«, brzo je odvratila Luce, sjetivši se plana koji joj je Daniel iznio uautomobilu. »Čak i ako ja ne mogu ići, vi morate otići u kupovinu na Crnipetak. Ipak je to tradicija obitelji Price.«

Složili su se da će se Luce voziti s Danielom, a njezini roditelji odvest ćeCallie u zračnu luku. Dok su djevojke jele, Luceini roditelji sjedili su narubu kreveta i čavrljali o Danu zahvalnosti (»Gabbe je ulaštila sav porculan,kakav anđeo!«). Kada su po čeli razgovarati o tome što žele kupiti nasniženju na Crni petak. (»Tvoj otac uvijek želi samo alat«), Luce je shvatilada nije rekla ništa osim ispraznih komentara poput »Aha« ili »Oh, zbilja?«

Kada su njezini roditelji naposljetku ustali kako bi odnijeli tanjure ukuhinju, a Callie se počela pakirati, Luce je otišla u kupaonicu i zatvorilavrata.

Bila je sama prvi put nakon, činilo joj se, milijun godina. Sjela je zatoaletni stolić i pogledala u ogledalo. Bila je ona stara, ali drugačija.Naravno, iz ogledala ju je motrila Lucinda Price. Ali isto tako...

Bila je tu Layla u punoći njezinih usana, Lulu u valovitim pramenovima___________________________________*Crni petak ili Black Friday cradicionalan je poćetak božične sezone kupovanja u SADu pada naprvi petak poslije Dana zahvalnosti.

SV

15

njezine kose, Lu Xin u intenzivnim svijetlosmeđim očma, Lucia u njihovusvjetlucanju. Nije bila sama. Možda više nikada neće biti sama. Ondje, uogledalu, pogled joj je uzvraćala svaka inkarnacija Lucinde i pitala: Što će sedogoditi s nama ? Što je s našom povijesti, našom ljubavi?

Otuširala se i obukla čiste traperice, navukla crne jahaće čizme i dugbijeli džemper. Sjela je na Callien kovčeg dok ga je njezina prijateljicapokušavala zatvoriti. Tišina koja je nastala među njima bila je okrutna.

»Ti si mi najbolja prijateljica, Callie«, rekla je naposljetku Luce.»Prolazim kroz nešto što ni sama ne razumijem. Ali to nema veze s tobom.Ne znam kako da ti bolje objasnim, ali nedostajala si mi. Jako.«

Callieina su se ramena ukočila.»Prije si mi sve govorila.« No po pogledu koji su izmijenile, obje su

djevojke znale da to više nije moguće.Ispred kuće netko je zalupio automobilskim vratima.Luce je kroz razmaknute rebrenice gledala kako Daniel hoda puteljkom

do kuće njenih roditelja. I iako je prošlo manje od sata otkada ju je ostavio,Luce je osjetila kako joj je srce ubrzalo, a obrazi porumenjeli čim ga jeugledala. Hodao je polako, kao da lebdi, a crveni šal viorio se za njim navjetru. Čak je i Callie zurila u njega.

Luceini roditelji našli su se s njima u predvorju. Dugo je grlila svakogod njih, prvo tatu, potom mamu, pa Callie koja ju je čvrsto stisnula uza sebei hitro joj šapnula:

»Ono što sam noćas vidjela, tebe kako ulaziš u onu... onu sjenu, bilo jepredivno. Samo želim da to znaš.«

Luce je ponovno osetila kako joj suze naviru na oči. Uzvratila je Calliensnažan zagrljaj i prišapnula

»Hvala ti.«Potom se spustila niz puteljak u Danielove ruke, spremna za što god

budućnost donosi.

»Tu ste, golupčići, i gugućete zaljubljeno k'o golupčići svi«, zapjevušila jeArriane promolivši glavu iza dugačke police s knji gama. Sjedila jeprekriženih nogu na drvenoj stolici i žonglirala s nekoliko mekih krpenihloptica. Na sebi je imala duge hlače s naramenicama i vojničke čizme, itamna kosa bila joj je razdijeljena u puno malih repića.

Luce niie bila previše sretna što se ponovno nalazi u školskoj knjižniciMača i Križa. Renovirali su je od požara koji ju je uništio, ali i dalje je

SV

16

mirisala kao da je u njoj gorjelo nešto veliko i ružno. Nastavničko osobljepožar je odbacilo kao tek nesretan slučaj, ali netko je poginuo, Todd,povučeni učenik kojeg je Luce jedva poznavala sve do noći kada je umro, aLuce je isto tako znala da nešto mnogo mračnije vreba iza cijele Price.Krivila je sebe. Sve ju je to previše podsjetilo na Trevora, dečka u kojeg jejednom bila zaljubljena, i koji je umro u još jednom neobjašnjenom požaru.

Sada, kada su ona Daniel zamaknuli iza police i uputili se premačitaonici, Luce je vidjela da Arianne nije sama. Svi su bili ondje: Gabbe,Roland, Cam, Molly, Annabelle, dugonogi anđeo jarko ružičaste kose, pačak i Miles i Shelby, koji su joj uzbuđeno mahnuli, izgledajući nedvojbenodrugačije od ostalih anđela, ali i od smrtnih tinejdžera.

Miles i Shelby su, zar su se to oni držali za ruke! No kada je ponovnopogledala, ruke su im nestale ispod stola za kojim su sjedili. Miles je još nižespustio svoju šiltericu. Shelby je pročistila grlo i pogrbila se nad knjigom.

»Tvoja knjiga«, rekla je Luce Danielu čim je spazila debeli hrbat sasmećkastim ljepilom koje se raspadalo pri dnu. Na izblijedjeloj naslovnicipisalo je Promatrači: Srednjovjekovni europski mit. Napisao Daniel Grigori.

Rukom je automatski posegnula prema blijedosivoj naslovnici. Sklopilaje oči jer ju je to podsjetilo na Penn koja je pronašla knjigu Luceineposljednje noći u Maču i križu, i zato što je fotografija nalijepljena naunutrašnjoj strani korica bila prva stvar koja ju je uvjerila da ono što Danielgovori o njihovoj prošlosti možda doista jest istina.

Bila je to fotografija uslikana u prošlom životu, u Helstonu u Engleskoj.I iako to nije trebalo biti moguće, ipak nije bilo nikakve sumnje da je mladadjevojka na fotografiji bila je ona.

»Gdje si je pronašao?« upitala je Luce.Nešto u njezinu glasu zacijelo ju je odalo jer je Shelby zapitala:»Zašto je ta stara prašnjava knjižurina uopće tako važna?«»Dragocjena je. Ona je sada naš jedini ključ« odvratila je Gabbe. »Sophia

ju je jednom probala spaliti.«»Sophia?« Luce je brzo stavila ruku na srce. »Gospođica Sophia

pokušala je... požar u knjižnici? To je bila ona?« Ostali su kimnuli. »Ubila jeTodda«, ukočeno je rekla Luce.

Znači, to ipak nije bila Luceina krivnja. Još jedna smrt za koju je Sophiabila odgovorna. No Luce se zbog toga nije osjećala nimalo bolje.

»Umalo je umrla od šoka one noći kada si joj je pokazala«, rekao jeRolad. »Svi smo bili šokirani, pogotovo kada si ostala živa da pričaš o tome.«

»Razgovarale smo o tome kako me Daniel poljubio«, sjetila se Luce,SV

17

porumenjevši. »I kako sam to preživjela. Je li to iznenadilo gospođicuSophiu?«

»Djelomično«, rekao je Roland. »Ali u toj knjizi piše još puno toga štoSophia nije željela da otkriješ.«

»Nije baš bila dobra profesorica, ha?« rekao je Cam i uputio Lucesmiješak koji je poručivao dugo se nismo vidjeli.

»Ali što nije željela da znam?«Svi su se anđeli okrenuli i pogledali Daniela.»Noćas smo ti ispričali da se nijedan od anđela ne sjeća gdje smo sletjeli

kada smo pali«, progovorio je Daniel.»Eh, kad smo već kod toga... Kako je to moguće?« upitala je Shelby.

»Čovjek bi pomislio da će stara tikva zapamtiti nešto takvo.«Camovo je lice pocrvenjelo.»Probaj ti devet dana padati bilijune kilometara i kroz nekoliko

dimenzija, sletjeti na lice, slomiti krila, ne znam koliko se dugo valjati spotresom mozga, lutati desetljećima kroz pustinju bez traga o tome tko si iligdje si, pa mi onda pričaj o staroj tikvi.«

»Okej, ti očito imaš problema s prihvaćanjem istine«, rekla je Shelbyintonirajući svojim glasom psihijatrice. »Da ti ja moram postavitidijagnozu...«

»Pa, barem se sjećaš da je u pitanju bila pustinja«, ubacio sediplomatski Miles i nasmijao Shelby.

Daniel se okrenuo prema Luce.»Napisao sam ovu knjigu nakon što sam te izgubio u Tibetu... ali prije

nego što sam te sreo u Pruskoj. Znam da si posjetila taj život u Tibetu jersam te slijedio onamo, pa možda sada shvaćaš zašto me tvoj gubitak nagnaoda godine posvetim istraživanju i učenju kako bih otkrio kako razbiti ovoprokletstvo.«

Luce je skrenula pogled. Zbog njezine smrti u Tibetu Daniel sesunovratio s litice. Bojala se da bi se to moglo ponovno dogoditi.

»Cam ima pravo«, rekao je Daniel. »Nitko od nas ne sjeća se gdje jesletio. Tumarali smo pustinjom dok pustinje više nije bilo; lutali smobrdima, dolinama i morima dok se nisu ponovno pretvorili u pustinju. Kadasmo polako počeli nalaziti jedni druge i spajati dijelove slagalice, tek smoonda spoznali da smo nekoć bili anđeli.

»Ali poslije našeg Pada nastali su relikti, fizički zapisi naše povijestikoje je čovječanstvo pronašlo i zadržalo kao blago, darove, tako oni misle, odboga kojeg ne razumiju. Dugo su vremena tri naša relikta bila zakopana uSV

18

hramu u Jeruzalemu, no tijekom križarskih ratova ukradeni su i u tajnostiprebačeni na različite lokacije. Nitko od nas nije znao kamo.

»Kada sam prije nekoliko stotina godina provodio svoje istraživanje,usredotočio sam se na srednji vijek i pokušao pronaći što više izvora usvojevrsnom teološkom lovu na relikte«, nastavio je Daniel. »Poanta jesljedeća: uspijemo li pronaći ta tri relikta i okupiti se na Sinajskom brdu...«

»Zašto na Sinajskom brdu?« upitala je Shelby.»Kanali između Prijestolja i Zemlje ondje su najbliži«, objasnila je

Gabbe zamahnuvši kosom. »Ondje je Mojsije primio deset Božjih zapovijedi iondje anđeli ulaze kada dostavljaju poruke od Prijestolja.«

»Smatraj to Božjim lokalnim barom«, dodali je Arinne i bacila mekulopticu previsoko u zrak tako da je završila u svjetiljci iznad njezine glave.

»Ali prije nego što pitaš«, rekao je Cam i pogledom značajno izdvojioShelby, »Sinajsko brdo nije prvotno mjesto Pada.«

»To bi bilo prelagano«, rekla je Annabelle.»Ako svi relikti budu skupljeni na Sinajskom brdu,« nastavio je Daniel,

»onda bismo, teoretski, mogli odgonetnuti pravu lokaciju Pada.«»Teoretski«, zajedljivo je dobacio Cam. »Moram li istaknuti da je

valjanost Danielova istraživanja ponešto upitna...«Daniel je stegnuo čeljust.»Imaš bolju zamisao?«»Ne misliš li«, Cam je povisio glas, »da se tvoja teorija malo previše

oslanja na ideju da su ti relikti išta više od običnih glasina? I tko zna hoće liuopće moći napraviti ono što trebaju?«

Luce je promotrila skupinu anđela i demona, svoje jedine saveznike uovoj misiji da spase nju i Daniela... i ostatak svijeta.

»Znači, za devet dana moramo biti na toj nepoznatoj lokaciji. «»Manje od devet dana«, rekao je Daniel. »Za devet dana bit će prekasno.

Lucifer, i vojska anđela izgnanih iz raja, dotada će već stići.«»Ali ako uspijemo prije Lucifera doći na mjesto Pada,« rekla je Luce,

»što onda?«Daniel je odmahnuo glavom.»Nismo posve sigurni. Nikada nisam nikomu ispričao o ovoj knjizi jer,

Cam ima pravo, nisam znao što će od svega toga ispasti. Nisam čak ni znaoda je Gabbe godinama poslije objavila, a do tada sam već izgubio sav interesza istraživanje. Ti si bila umrla još jednom, a bez tebe da odigraš svojuulogu...«

»Moju ulogu?« upitala je Luce. SV

19

»Još uvijek u potpunosti ne razumijemo...«Gabbe je prekinula Daniela gurnuvši ga laktom.»On želi reći da će sve biti otkriveno kada za to dođe vrijeme.«Molly se lupila po čelu.»Ozbiljno? >Sve će biti otkriveno?< Zar vi samo to znate reći? To je sve

na što računate?«»Na to i na tvoju važnost«, rekao je Cam okrećući se prema Luce. »Ti si

šahovska figura oko koje se bore sile dobra i zla i svi oni između.«»Što?« prošaptala je Luce.»Zasun « Daniel ie prikovao Luce pogledom. »Ne slušaj ga.«Cam je nezadovoljno frknuo nosom, no nitko nije obratio pozornost na

njega. Tema razgovora lebdjela je u sobi poput nepozvana gosta. Anđeli idemoni šutke su sjedili. Nitko nije namjeravao reći išta više o Luceinoj uloziu zaustavljanju Pada.

»Znači svi ti podaci, taj lov na relikte,« progovorila je, »sve piše u tojknjizi?«

»Manje-više«, rekao je Daniel. »Samo moram provesti malo vremena snjom i osvježiti pamćenje. Nadam se da ću onda znati kako da počnemo.«

Ostali su se udaljili kako bi dali Danielu mjesta za stolom. Luce jeosjetila kako joj je Miles rukom okrznuo stražnji dio nadlaktice. Gotovo danisu prozborili riječ otkako se vratila kroz Navjestitelja.

»Možemo li razgovarati?« vrlo je tiho upitao Miles. »Luce?«Pogled na njegovu licu, zbog nečega je bio napet, podsjetio je Luce na

onih zadnjih nekoliko trenutaka u dvorištu njezinih roditelja kada je Milesodvojio njezin odraz.

Nikada zapravo nisu razgovarali o poljupcu koji su izmijenili na krovuispred njezine sobe u Shorelineu. Miles je zasigurno znao da je to bilapogreška, ali zašto se Luce osjećala kao da mu pruža lažnu nadu svaki putkada je ljubazna prema njemu?

»Luce.« Pokraj Milesa se pojavila Gabbe. »Samo sam ti htjelanapomenuti «, letimice je pogledala Milesa, »da je ako si namjeravala kratkoposjetiti Penn, sada pravi čas.«

»Dobra ideja.« Luce je kimnula. »Hvala.« Pokajnički je dobacila pogledMilesu, ali on je samo navukao šiltericu preko očiju i okrenuo se da neštošapne Shelby.

»Hm!« Shelby se nezadovoljno nakašljala. Stajala je iza Daniela ipokušavala preko njegovin ramena pročitati knjigu. »A što je sa mnom iMilesom?« SV

20

»Vraćate se u Shoreline«, odvratila je Gabbi zazvučavši kao Luceiniprofesori u Shorelinu i to više nego što je Luce ikada prije primijetila.»Morate obavijestiti Stevena i Francescu. Možda ćemo trebati njihovupomoć, kao i vašu. Recite im«, duboko je udahnula, »recite im da se počelodogađati. Zadnja faza igre je otpočela, iako ne onako kako smo očekivali.Sve im ispričajte. Oni će znati što treba napraviti.«

»U redu« rekla je Shelby mršteći se. »Ti si šefica.«»Halooooo?« Arianne je skupila dlanove oko usta. »Ovaj, ako Luce želi

izaći, netko će joj morati pomoći da se spusti niz prozor.« Zabubnjala jeprstima po stolu, izgledajući smeteno. »Napravila sam barikadu od knjigablizu ulaza za slučaj da nam netko od zabadala iz Mača i križa odlučismetati.«

»Moja je!« rekao je Cam i primio Luce pod ruku prije nego što se uspjelapobuniti. Činilo se da nitko od drugih anđela ne vidi u tome išta neobično.Daniel nije čak niti primijetio.

Blizu stražnjeg izlaza Shelby i Miles oboje su Luce bezglasno rekli: Pazise s različitim stupnjevima oštrine.

Cam ju je otpratio do prozora, a smiješak na usnama zračio mu jetoplinom. Podigao je donji dio prozorskog stakla te su zajedno promotrilikampus gdje su se upoznali, gdje su postali bliski i gdje ju je na prijevarunatjerao da ga poljubi. Nisu sva ta sjećanja bila loša...

Prvi je kočio kroz prozor i elegantno se spustio na vijenac zgrade te jojpružio ruku.

»Milady.«Stisak mu je bio čvrst i osjetila se malenom i laganom poput pera kada

je Cam poletio s vijenca i spustio se dva kata za dvije sekunde. Krila su mubila sakrivena, ali i dalje se kretao graciozno kao da leti. Nježno su sletjelina rosnu travu.

»Pretpostavljam da ne želiš moje društvo«, rekao je. »Na groblju,zapravo, znaš, općenito.«

»Da. Ne, hvala.«Skrenuo je pogled posegnuo u džep te izvukao srebrno zvonce. Izgledalo

je prastaro, i na sebi je imalo ispisane neke hebrejske riječi. Pružio joj ga je.»Samo pozvoni ako te treba vratiti gore.«»Cam«, rekla je Luce. »Koja je moja uloga u svemu ovome?«Cam je posegnuo da joj dodirne obraz, ali onda se odjednom predomislio.

Ruka mu je ostala podignuta u zraku.»Daniel ima pravo. Nije na nama da ti to otkrijemo.«SV

21

Nije čekao njezin odgovor, samo se sagnuo u koljenima i hitro uzvinuo stla. Nije se čak niti osvrnuo.

Luce je trenutak stajala zagledana u kampus, puštajući da joj sepoznata vlaga Mača i križa lijepi za kožu. Nije mogla odlučiti izgleda li jojsumorna škola s velikim, strogim neogotičkim zgradama i tužnim, ogoljelimkrajolikom drugačije ili potpuno isto.

Prošetala se kampusom, preko mirne polegle trave igrališta, pokrajturobnih učeničkih spavaonica pa sve do ograde od kovanog željeza iza kojeje ležalo groblje. Ondje je zastala, osjećajući kako joj se ježi koža na rukama.

Groblje je još uvijek izgledalo i mirisalo poput golemog ponora usredkampusa. Prašina od anđeoske bitke već je iščezla. Još je bilo prilično ranopa je većina učenika spavala i bilo je malo vjerojatno da će se itko šuljatiovuda, osim ako ne odrađuje neku kaznu. Ušla je kroz vrata u ogradi ilaganim korakom prošla između nakrivljenih grobnih ploča i blatnjavihgrobova.

Luce se vratila do prozora knjižnice osjećajući se ozlovoljeno. Nije jojtrebao Cam ni njegovo posebno zvonce. Mogla se i sama popeti na vijenacpred tim prozorom.

Daleko na istočnom kraju bilo je Pennino posljednje počivalište. Luce jesjela na kraj prijateljičina groba. Nije ponijela cvijeće i nije znala nijednumolitvu pa je samo položila dlanove na hladnu, vlažnu travu i poslalavlastitu poruku Penn, zabrinuta da ona možda nikada neće stići do nje.

Bilo je sasvim lako podignuti se na najniži dio kosoga krova i odande sepenjati sve dok nije došla do uskog vijenca ispod prozora knjižnice. Dok sepolako kretala, do nje su doprli glasovi Cama i Daniela koji su se prepirali.

»Što ako nekoga od nas presretnu?« Camov glas bio je visok i molećiv.»Znaš da smo zajedno jači, Daniele.«

»Ako ne stignemo onamo na vrijeme, neće biti važno koliko smo jaki. Bitćemo izbrisani.«

Mogla ih je zamisliti s druge strane zida. Cama stisnutih šaka i zelenihočiju koje sijevaju; Daniela smirenog i nepomičnog, ruku prekriženih prekoprsa.

»Nemam dovoljno povjerenja u tebe, mogao bi nešto poduzeti na svojuruku.« Camov ton bio je grub. »Tvoja naklonost prema njoj jača je od tvojeriječi.«

»Nemamo o čemu raspravljati.« Daniel nije promijenio ton glasa.

SV

22

»Razdvajanje nam je jedina mogućnost.«Ostali su šutjeli i vjerojatno mislili isto što i Luce. Cam i Daniel

ponašali su se odviše kao braća da bi se itko usudio stati između njih.Stigla je do prozora i vidjela da su dva anđela okrenuta jedan prema

drugom. Rukama se uhvatila za prozorsku dasku. Osjetila je malu dozuponosa, iako to nikada ne bi priznala, što se bez ičije pomoći uspjela popetido knjižnice. Nitko od anđela to vjerojatno neće ni primijetiti. Uzdahnula je iprebacila jednu nogu unutra. U tom se trenutku prozor iznenada počeotresti. Prozorsko je staklo zaštropotalo, a daska joj je podrhtavala u ruci stakvom silom da ju je umalo odbacila s vijenca. Primila se čvršće, osjećajućivibracije u cijelom tijelu, kao da joj srce i duša isto tako podrhtavaju.

»Potres«, prošaptala je. Stopalom je kliznula do ruba vijenca upravokada joj je stisak na prozorskoj dasci olabavio.

»Lucinda!«Daniel se pojurio prema prozoru i rukama brzo uhvatio njezine. I Cam

je bio tu, držeći joj jednom rukom gornji dio leđa, a drugom potiljak. Knjigena policama poskakivale su, a svjetla u knjižnici treperila kada su je dvaanđela povukla kroz prozor koji se tresao trenutak prije nego što je stakloizletjelo iz okvira i smrksalo se u tisuću oštrih krhotina.

Pogledala je Danielovo lice. I dalje ju je držao za zapešća, ali pogled muje odlutao iza nje. Promatrao je nebo koje je odjednom postalo nemirno isivo.

Najgore od svega bila je vibracija unutar Luce zbog koje se osjećala kaoda je stresla struja. Činilo se da je potres trajao cijelu vječnosi ako je prošlosamo pet, možda deset sekundi, dovoljno da Luce, Cam i Daniel padnu naprašnjav drveni pod knjižnice s muklim treskom.

A onda je podrhtavanje prestalo i svijet je obavio mrtvački tajac.»Koji vrag...« Ariane se podigla s poda. »Jesmo li slučajno završili u

Kaliforniji ? Nitko mi nije rekao da u Georgiji ima tektonskih rasjeda!«Cam je iz podlaktice izvukao dugačak komad stakla. Luce je zgranuto

dahnula kada mu je niz lakat potekla jarkocrvena krv, ali na licu mu nijebilo znakova boli.

»To nije bio potres. Bio je to seizmički pomak u vremenu.«»Što?« upitala je Luce.»Prvi od mnogih.« Daniel je pogledao kroz uništeni prozor. Bijeli

kumulus plovio ie nebom koje je sada bilo plavo. »Što Lucifer bude bio bliže,to će podrhtavanje biti jače « Letimice je pogledao Cama, koji je kimnuo.

»Tik-tak, ljudi«, rekao je Cam. »Vrijeme curi. Moramo krenuti.«SV

23

DRUGO POGLAVLJE

RAZDVAJANJE PUTOVA

Gabbe je stupila naprijed.

»Cam ima pravo, čula sam kako Mjerodavni govore o ovim pomacima.«Povlačila je rukave svoje blijedožute veste od kašmira kao da se nikako nemože ugrijati. »Zovu se vremenski potresi. To su poremećaji u našojstvarnosti.«

»A što se on više približava«, dodao je Roland svojom uobičajenomsuptilnom mudrošću, »to smo mi bliže krajnjoj točki njegova Pada, a potresipostaju sve učestaliji i snažniji. Vrijeme se rasipa jer se priprema da budeiznova napisano.«

»Baš kao kad ti se kompjutor smrzava sve češće i češće prije nego što titvrdi disk krepa i izbriše seminar od dvadeset stranica za kraj polugodišta?«oglasio se Miles. Svi su ga zabezeknuto pogledali. »Što je?« rekao je. »Pa,anđeli i demoni isto moraju pisati zadaće, zar ne?«

Luce se svalila na jednu od drvenih stolica za praznim stolom. Osjećalase prazno, kao da je vremenski potres otrgnuo nešto važno u njezinoj nutrinii sada je to zauvijek izgubila. U glavi su joj se miješali glasovi anđela koji suse prepirali, ali njihovo rječkanje bilo je uzaludno. Morali su zaustavitiLucifera, ali vidjela je da nitko od njih ne zna kako to točno učiniti.

»Venecija. Beč. I Avalon.« Danielov jasan glas presjekao je buku. Sjeo jepokraj Luce i prebacio ruku preko naslona njezine stolice. Prstima joj jeokrznuo rame. Kada je podigao Knjigu promatrača da je svi mogu vidjeti,ostali su se stišali. Odjednom su svi bili usredotočeni na njega.

Daniel je pokazao gusto ispisan odlomak. Luce je tek sada shvatila da jeknjiga napisana na latinskom. Prepoznala je nekoliko riječi jer je učilalatinski u Doveru. Daniel je bio podcrtao i zaokružio nekoliko riječi teispisao bilješke na marginama, ali stranice su bile gotovo nečitljive nakongodina i godina korištenja.

Arriane mu se vrzmala iza leđa.»Ovo su neke ozbiljne škrabotine.«SV

24

Daniel nije ogledao nimalo smeteno. Dok je dopisivao nove bilješke,rukopis mu je bio mračan i elegantan, i Luce je preplavio poznati topaoosjećaj kada je shvatila da ga je već vidjela. Uživala je u svemu što ju jepodsjećalo na to kako je duga i snažna bila njezina i Danielova ljubav, pačak i kada je podsjetnik bio nešto maleno, poput kosog rukopisa koji je tekaokroz stoljeća i svjedočio o njihovoj zajedničkoj povijesti.

»Nebeska vojska i nepristrani anđeli koji su izgnani iz raja stvorili suzapise o tim ranim danima nakon Pada«, rekao je polako. »Ali ti su zapisipotpuno kaotični.«

»Zapisi?« ponovio je Miles. »Znači, samo moramo pronaći neke knjige i unjima će pisati kamo trebamo ići?«

»Nije tako jednostavno«, rekao je Daniel. »Tada nije bilo knjiga udanašnjem smislu riječi; to su bili dani početaka. Zato su naše Price našapovijest zabilježeni na druge načine.«

Arriane se nasmiješila.»Tu postaje zeznuto, zar ne?«»Priča je raspodijeljena u relikte, mnogo njih, tijekom mnogo tisućljeća.

No postoje tri relikta koja se čine iznimno važnima za našu potragu, tri kojamožda sadržavaju odgovor na pitanje gdje su anđeli pali na Zemlju.«

»Ne znamo koji su to relikti, ali znamo gdje su zadnji put spomenuti: uVeneciji, Beču i Avalonu. Na tim su se lokacijama nalazili u vrijeme mojegistraživanja i pisanja ove knjige. No to je bilo prije mnogo vremena, a čak itada nitko pouzdano nije znao jesu li ti predmeti, koji god bili, i dalje ondje.«

»Znači, sve bi ovo moglo završiti kao jalova potraga«, rekao je Cam suzdahom. »Sjajno. Potratit ćemo vrijeme tražeći predmete koji nam mogu,ali i ne moraju otkriti što moramo znati na mjestima gdje tih predmeta ima,a možda i nema već stoljećima.«

Daniel je slegnuo ramenima.»Ukratko, da.«»Tri relikta. Devet dana.« Annabelle je zatreptala i podignula pogled.

»To nije puno vremena.«»Daniel je imao pravo « Gabbe je pogledom prelazila s jednog na drugog

anđela. »Moramo se razdvojiti.«O tome su se Cam i Daniel svađali prije nego što se soba počela tresti. O

tome hoće li imati bolje izgleda da na vrijeme pronađu sve relikte ako serazdvoje. Gabbe je čekala dok Cam nije nevoljko kimnuo, a potom nastavila:

»Onda je dogovoreno. Daniel i Luce, vi ćete otići u prvi grad.« Spustila je

SV

25

pogled na Danielove bilješke, a potom uputila Luce ohrabrajući smiješak.»Venecija. Pođite u Veneciju i pronađite prvi relikt.«

»Ali što je prvi relikt? Kako ćemo ga uopće prepoznati?« Luce se nagnulanad knjigu i na margini ugledala skicu napravljenu olovkom. Predmet jeizgledao gotovo kao pladanj za posluživanje, onakav kakve je njezina majkauvijek tražila u antikvarnicama.

Daniel ju je također stao proučavati, lagano odmahujući glavom zbogskice koju je načinio prije nekoliko stotina godina.

»Ovo je sve što sam uspio doznati proučavajući pseudoepigrafiju,odbačene biblijske zapise rane Crkve.«

Predmet je imao ovalni obris, sa staklenim dnom koje je Danieldovitljivo prikazao tako što je skicirao tlo s druge strane prozirne baze.Poslužavnik, ili što je već relikt bio, sa svake je strane imao nešto što jenalikovalo malenim, okrhnutim ručkama. Daniel je ispod njega čak nacrtaomjerilo i prema skici se činilo da je artefakt velik otprilike osam sa stocentimetara.

»Gotovo se uopće ne sjećam da sam ovo crtao.« Daniel je zvučaorazočaran sobom. »Ne znam što bi to moglo biti ništa više nego ti.«

»Sigurna sam da ćete otkriti što je to kada stignete onamo«, rekla jeGabbe trudeći se svim silama da zvuči ohrabrujuće.

»Hoćemo«, rekla je Luce. »Sigurna sam da hoćemo.«Gabbe je trepnula, nasmiješila se i nastavila:»Rolande, Annabelle i Arriane, vas troje otići ćete u Beč. Ostaju još...«,

usta su joj se trznula kada ie shvatila što se sprema reći, ali usprkos tomenabacila je hrabar izraz lica. »Molly, Cam i ja idemo u Avalon.«

Cam je zabacio ramena i raširio svoja zapanjujuće zlatna krila takostrelovito da je vrhom desnog krila udario Molly u lice zbog čega je odletjelametar i pol unatrag.

»Napravi to još jednom i prebit ću te«, ispalila je Molly, ljutitopromotrivši oguljenu kožu na laktu od pada na tepih. »Kad boljerazmislim...« Podignutom je šakom počela ići prema Camu, ali Gabbe seumiješala.

Razdvojila je Cama i Molly s izmorenim uzdahom.»Kada već govorimo o prebijanju, doista ne bih željela prebiti onoga od

vas dvoje tko bude sledeći izazivao probleme« slatko se nasmiješila svojimdvoma demonskim prijateljima, »ali učinit ću to. Ovo će biti veoma dugihdevet dana.«

»Nadajmo se da će biti dugi«, promrsio je Daniel ispod daha.SV

26

Luce se okrenula prema njemu. Venecija u njezinoj glavi bila je ona izturističkih vodiča: razglednice s gondolama koje se probijaju niz kanale,zalasci sunca iznad visokih tornjeva katedrala i tamnokose djevojke kojeližu sladoled. No to nije bilo putovanje na koje su se upravo spremalikrenuti. Ne kada se kraj svijeta nadvija nad njih svojim kandžama oštrimapoput britve.

»A što kada pronađemo sva tri relikta?« upitala je Luce.»Sastat ćemo se na Sinajskom brdu«, rekao je Daniel, »i spojiti relikte...«»I lijepo se pomoliti da nam otkriju i najmanji trag o mjestu na koje smo

sleteli nakon Pada«, mrko je promrmljao Cam i protrljao čelo. »A onda namostaje samo uvjeriti psihopatsko paklensko pseto koje cijelo naše postojanjedrži u svojim raljama da se odrekne svojeg budalastog plana da zavladasvijetom. Što bi moglo biti lakše od toga? Mislim da imamo svako pravo bitikrajnje optimistični.«

Daniel je bacio pogled kroz otvoreni prozor. Sunce je sada prolaziloiznad učeničkog doma; Luce je morala škiljiti kako bi vidjela van.

»Moramo što prije krenuti.«»Okej,«, rekla je Luce. »Moram otići kući, spakirati se, uzeti

putovnicu...« Misli su joj jurile u stotinu različitih smjerova dok je u glavisastavljala popis svega što treba napraviti. Njezini će roditelji biti utrgovačkom centru barem još nekoliko sati pa je imala dovoljno vremena dauleti u kuću i uzme sve stvari...

»Oh, kako slatko.« Annabelle se nasmijala i dolepršala do njih, a stopalasu joj lebdjela nekoliko centimetara od tla. Imala je snažna krila koja su bilatamnosrebrna poput kišnog oblaka te joj virila kroz nevidljive prorezejarkoružičaste majice. »Oprostite što se miješam, ali... nikada prije nisiputovala s anđelom, zar ne?«

Naravno da jest. Osjećaj Danielovih krila kako joj nose tijelo kroz zrakbio joj je posve prirodan. Njezini letovi s njim možda jesu bili kratki, ali bilisu nezaboravni. U tim se trenucima Luce osjećala najbliže Danielu: njegoveruke obavijene oko njezina struka, njegovo srce koje udara blizu njezina,njegova bijela krila koja ju štite, zbog svega toga Luce se osjećalabeuzvjetno, nemoguće voljenom.

U svojim je snovima letjela s Danielom desetke puta, ali u stvarnostisamo tri: jednom preko skrivenog jezera u Maču i križu, potom duž obale uShorelinu i posljednji put noćas, kada su se iz oblaka spustili u kolibu.

»Izgleda da nikada nismo letjeli tako daleko«, priznala je naposljetku.»Vama dvoje je problem i prijeći na nešto više od običnog ljubljenja«,SV

27

nije odolio prokometirati Cam.Daniel ga je ignorirao.»Da su okolnosti normalne, mislim da bi uživala u letu.« Izraz lica mu

se smračio. »Ali u sljedećih devet dana nemamo vremena za normalno.«Luce je osjetila njegove ruke na svojim ramenima kako joj skupljaju

kosu i podižu je s njezina vrata. Nježno ju je ljubio duž vrata obavijajući jojistodobno rukama struk. Luce je sklopila oči. Znala je što slijedi. Najljepšizvuk na svijetu, ono elegantno šuštanje kada bi ljubav njezina života raširilasvoja snježno bijela anđeoska krila.

Svijet s druge strane Luceinih sklopljenih kapaka na trenutak se blagosmračio pod sjenom njegovih krila, a srce joj je ispunila toplina. Kada jeotvorila oči, ugledala ih je, veličanstvena kao uvijek. Malo se nagnula,udobno se smještajući na Danielovim prsima dok se okretao prema prozoru.

»Ovo je samo privremeno razdvajanje«, objavio je Daniel ostalima.»Sretno i neka vas krila nose.«

Sa svakim snažnim zamahom Danielovih krila penjali su se tisućustopa. Zrak koji je prije bio svjež i ispunjen vlagom Georgije, u Lucenim jeplućima postao studen i oštar kako su se sve više uspinjali. Vjetar joj jezavijao u ušima. Oči su joj počele suziti. Tlo ispod njih sve se više udaljavalo,a svijet na njemu stopio se i smanji o u zapanjujuću minijaturu zelenila,škola Mač i križ bila je mala poput otiska prsta. A potom je nestala.

Od prvog pogleda na ocean Luce je osjetila vrtoglavicu i oduševljenjedok su letjeli dalje od sunca, prema tamnome obzoru.

Letenje s Danielom bilo je uzbudljivije i intenzivnije nego u bilo kojemnjezinu sjećanju. A ipak, nešto se promijenilo: Luce ga je sada potpunosvladala. Osjećala se tako ugodno, tako usklađeno s Danielom dok jeopušteno počivala u njegovim rukama. Noge je blago prekrižila kodgležnjeva i pete čizama naslanjale su joj se na vrške njegovih. Tijela su im segibala kao jedno, prilagođavajući se zamahu njegovih krila koja bi časakzaklonila sunce opisujući im luk iznad glave, a potom se povukla natragkako bi upotpunila još jedan snažni zamah.

Vinuli su se iznad granice oblaka i nestali u magli. Oko njih nije biloničega osim pramenaste bjeline i blagog dodira vlage. Još jedan zamahkrilima. Još jedan uzlet više u nebo. Luce nije niti pomislila zapitati se kakoće disati na tako velikoj visini. Bila je s Danielom. Bila je sigurna. Zajednosu krenuli spasiti svijet.

SV

28

Daniel je uskoro počeo letjeti vodoravno, manje poput rakete, a višepoput neobjašnjivo snažne ptice. Nisu usporili, upravo suprotno, brzina imse povećala, ali tijela su im sada bila paralelna s tlom pa se huka vjetraublažila, a svijet se doimao blještavo svijetlim i nevjerojatno tihim, kao da jetek počeo postojati i nitko još nije pokušao proizvesti zvuk.

»Jesi li dobro?«Osjetila se zaštićena njegovim glasom, kao da ne postoji ništa loše na

svijetu što ne bi mogla popraviti brižnost voljene osobe. Okrenula je glavulijevo da ga pogleda. Lice mu je bilo smireno, a usne blago nasmiješene. Izočiju mu je zračila ljubičasta boja tako raskošna da ju je i samo ona moglaodržavati u letu u zraku.

»Smrzavaš se«, šapnuo joj je u uho, milujući joj prste da ih zagrije,šaljući valove topline kroz Luceino tijelo.

»Sada je bolje«, rekla je.Probili su se kroz gust sloj oblaka: bilo je to kao onaj trenutak u

zrakoplovu kada se pogled kroz zamućeni ovalni prozor iz jednoličnog sivilapreobrazi u beskonačnu paletu boja. No razlika je bila u tome što sada nisupostojali prozor i zrakoplov, pa nije bilo ničega između njezine kože i nježnogrumenila večernjih oblaka na istoku te itenzivnog indiga neba na ovojvelikoj visini.

Pred njima se ukazao krajolik oblaka, stran i privlačan. Kao i uvijek,Luce nije bila pripremljena za prizor pred njom. Ovo je bio još jedan svihkoji su ona i Daniel nastanjivali, svet visina u koji su sezalii vrhovi najvišihminareta ljubavi.

Koji smrtnik nije sanjao o ovome? Koliko je samo puta Luce poželelazateći se s druge strane prozora u zrakoplovu? Lutati kroz neobično, zlatnobljedilo kišnog oblaka obasjanog suncem? A sada je bila ovdje, preplavljenaljepotom ovoga dalekog svijeta koji je mogla osjetiti na koži.

Ali Luce i Daniel nisu se mogli zaustaviti. Nisu mogli stati nijednom usljedećih devet dana, ili će sve drugo isto tako stati i iščeznuti zauvijek.

»Koliko ćemo letjeti do Venecije?« zapitala je.»Ne bi trebalo potrajati još dugo«, Daniel joj je gotovo šapnuo u uho.»Zvučiš poput pilota koji kruži nad zračnom lukom već sat vremena i po

peti put svojim putnicima govori >još samo deset minuta«, zadirkivala ga jeLuce.

Kada joj Daniel nije odgovorio, podigla je oči prema njemu. Zbunjeno semrštio. Ta mu metafora nije ništa značila.

»Pa ti nikada nisi letio zrakoplovom«, ustvrdila je. »Zašto i bi, kadaSV

29

možeš raditi ovo?« Pokazala je na njegova prekrasna krila. »Sve to čekanje irulanje po pisti vjerojatno bi te izludilo.«

»Volio bih letjeti zrakoplovom s tobom. Mogli bismo otputovat naBahame. Ljudi lete onamo, zar ne?«

»Da.« Luce je progutala slinu. »Učinimo to jednom.« Pomislila je kolikose nemogućih stvari mora dogoditi na točno određen način kako bi njih dvojemogli otputovati kao svaki drugi normalan par. Sada je bilo preteško mislitina budućnost, sada kada je toliko toga bilo na kocki. Budućnost se činilamutnom i dalekom poput tla ispod njih, no Luce se ponadala da će bitipodjednako lijepa

»Koliko će nam stvarno trebati?«»Ovom brzinom četiri, možda pet sati.«»Ali zar se ne moraš odmoriti? Povratiti snagu?« Luce je slegnula

ramenima, i dalje neugodno nesvjesna kako funkcionira Danielovo tijelo.»Neće li ti se umoriti ruke?«

Zasmijuckao se.»Što?«»Upravo sam doletio iz raja i, čovječe, ruke me ubijaju.« Daniel joj je

malo jače obujmio struk, zadirkujući je. »Pomisao da bi mi se ruke ikadamogle umoriti jer držim tebe posve je apsurdna.«

Kao da to želi dokazati Daniel je izvinuo leđa, podigao krila visokoiznad ramena i nježno njima zamahnuo. Kada su im se tijela elegantnovinula prema gore, zaobišavši oblak, maknuo joj je ruku sa struka i pokazaoda je može vješto držati samo jednom rukom. Slobodnu je ruku savionaprijed i prstima joj prešao preko usana, čekajući njezin poljubac. Kada gaje dobio, ponovno je rukom obujmio njezin struk, a drugu podigao idramatično skrenuo ulijevo. Poljubila mu je i drugu ruku. Potom su seDanielova ramena skupila oko njezinih, grleći je tako snažno da je mogaoodvojiti obje ruke od njezina struka, a ona je ipak nekako ostala u zraku.Osjećaj je bio tako opojan, tako radostan i nesputan da se Luce počelasmijati. Napravio je veliku petlju u zraku. Kosa joj se rasula preko cijeloglica. Nije se bojala. Luce je letjela!

Primila je Danielove ruke kada su se ponovno našle oko njezina struka.»Kao da smo stvoreni da ovo radimo«, rekla je.»Da. Kao da jesmo.«Nastavio je letjeti, ne gubeći snagu ni u jednom trenutku. Jurili su kroz

oblake i vedro nebo, kroz kratke prekrasne oluje, a časak poslije sušili se navjetru. Prolazili su pokraj prekooceanskih letova takvom brzinom da je LuceSV

30

zamišljala kako putnici u zrakoplovu ne primjećuju ništa osim jarkogiznenadnog bljeska srebrne boje i možda lagane turbulencije od kojih se unjihovim pićima stvaraju mali valovi.

Oblaci su se prorijedili dok su letjeli preko oceana. Luce je čak i na ovojvisini mogla osjetiti slanost njegovih dubina, i ocean je mirisao kao da je snekoga drugog planeta, ne kredasto kao Shoreline ni bočato kao kod kuće.Veličanstvena sjena Danielovih krila na namreškanoj površini oceana bila jenekako utješna, kao da je bilo teško vjerovati da je ona dijelom prizora kojividi odraženog na nemirnome moru.

»Luce?« upitao je Daniel.»Da?«»Kako si se osjećala jutros sa svojim roditeljima?«Očima je pratila obrise osamljenog para otoka na tamnoj vodenoj

površini ispod njih. Časak se zapitala gdje su sada, i koliko su daleko oddoma.

»Bilo mi je teško«, priznala je. »Mislim da sam se osjećala onako kako sise ti zacijelo osjećao već milijun puta. Daleko od nekoga koga volim jer nemogu biti iskrena s njima.«

»Toga sam se i bojao.«»Na neki mi je način lakše biti s tobom i ostalim anđelima nego s

vlastitim roditeljima ili najboljom prijateljicom.«Daniel je promislio časak.»Ne želim ti to. Ne bi trebalo biti tako. Jedino što sam ikada želio bilo je

voljeti te.«»I ja tebe. To je sve što želim.«Ali čak i dok je to govorila, gledajući prema blijedome istočnom nebu,

Luce se nije mogla spriječiti da u mislima na odrvti one posljednje minutekod kuće i poželi da su se stvari odvile drugačije, trebala je zagrliti tatumalo čvršće. Trebala je slušati, doista slušati, mamine savjete dok je izlazilakroz vrata. Trebala je provesti više vremena ispitujući svoju najboljuprijateljicu o njezinu životu u Doveru. Nije trebala biti tako sebična i duritise. Sada je svake sekunde bila sve dalje od Thunderbolta, svojih roditelja iCallie, i svake se sekunde borila sa sve snažnijim osjećajem da ih moždaviše nikada neće vidjeti.

Luce je svim srcem vjerovala u ono što ona, Daniel i ostali anđeli rade.A ovo nije bio prvi put da radi Daniela napušta ljude do kojih joj je stalo.Sjetila se pogreba kojem je svjedočila u Pruskoj, tamnih vunenih kaputa ivlažnih crvenih očiju svojih bližnjih, iscrpljenih od tuge zbog njezine rane,SV

31

iznenadne smrti. Pomislila je na svoju predvnu majku u srednjovjekovnojEngleskoj gdje je provela Valentinovo, na svoju sestru Helen i na svoje dobreprijateljice Lauru i Eleanor. Bio je to jedini život koji je posjetila, a u kojemnije iskusila vlastitu smrt, no vidjela je dovoljno da zna kako je bilo dobrihljudi koji će biti shrvani Lucindinom neizbježnom smrću. Želudac joj sezgrčio od same pomisli na to. A potom se Luce sjetila Lucije, djevojke koja jebila u Italiji, koja je izgubila obitelj u ratu i koja nije imala nikoga osimDaniela, djevojka čiji je život, koliko god kratak, bio vrijedan življenja zbognjegove ljubavi.

Kada mu se čvršće priljubila uz grudi, Daniel je stavio šake u rukavenjezina džempera i prstima joj kružio po rukama, kao da crta maleneaureole po koži.

»Ispričaj mi najbolje trenutke svojih života.«Željela mu je reći: Kada sam pronašla tebe, svaki put. Ali nije bilo tako

jednostavno. Bilo je teško čak i diskretno misliti o njima. Prošli životi počelisu joj se vrtjeti pred očima i miješati poput prizora u kaleidoskopu. Prvo sejavio onaj prekrasni trenutak na Tahitiju kada je Lulu tetovirala Danielovaprsa. Potom prilika kada su napustili bitku u drevnoj Kini jer im je njihovaljubav bila važnija od vođenja bilo kakvog rata. Mogla mu je nabrojatidesetke senzualnih intimnih trenutaka, desetke predivnih gorkoslatkihpoljubaca. Luce je znala da to nisu najbolji trenutci.

Najbolji trenutak bio je ovaj. Upravo bi i njega ponijela sa sobom sa svihsvojih putovanja kroz različita doba: Daniel joj je bio sve i ona je njemu bilasve. Jedini način da se doživi ta duboka razina njihove ljubavi bio je u svakinovi trenutak ući zajedno, kao da je samo vrijeme načinjeno od oblaka. Aako u sljedećih devet dana dođe do najgorega, Luce je znala da će ona iDaniel riskirati sve za svoju ljubav.

»Bilo je to prava škola«, rekla je naposljetku. »Prvi put kada sam samaprošla kroz Navjestitelja, već sam bila odlučna da ću razbiti prokletstvo. Alibila sam zaprepaštena i zbunjena, sve dok nisam počela shvaćati da sam usvakom životu koji sam posjetila naučila nešto važno o sebi.«

»Što, naprimjer?« Bili su tako visoko da je obris Zemljine krivulje biovidljiv na rubu sve tamnijeg neba.

»Naučila sam da me sam tvoj poljubac neće ubiti, već da to ima viševeze s onime čega sam u tom trenutku svjesna, koliko spoznaje o sebi i svojojprošlosti mogu prihvati .«

Osjetila je kako je Daniel kimnuo iza nje.»To mi je oduvijek bila najveća enigma.«SV

32

»Naučila sam da moje prošle inkarnacije nisu uvijek bile dobre, ali da siusprkos tome volio dušu koja je prebivala u njima. A iz tvojeg sam primjeranaučila kako prepoznati tvoju dušu. Ti imaš... poseban sjaj, nekakvusvjetlost, pa čak i kada nisi izgledao kao sada, mogla sam zakoračiti u noviživot i prepoznati te. Vidjela bih ti dušu kako gotovo prekriva svako lice kojisi imao u svakom životu. Bio bi nepoznati egipatski ti i Daniel kojeg želim ivolim.«

Daniel je okrenuo glavu i poljubio je u sljepoočnicu.»Vjerojatno ovo ne znaš, ali sposobnost da prepoznaš moju dušu

oduvijek je bila u tebi.«»Ne, nisam... prije nisam mogla...«»Jesi, samo to ni znala. Mislila si da si luda. Vidjela si Navjestitelje i

zvala ih sjenama. Mislila si da te progone cijelog života. A kada si me prviput srela u Maču i križu, ili možda kad si prvi put shvatila da ti je stalo domene, vjerojatno si vidjela još nešto neobjašnjivo, nešto što si pokušalazanemariti?«

Luce je čvrsto zatvorila oči i sjetila se.»Znao si za sobom ostavljati ljubičastu izmaglicu u zraku kada bi

prošao. Ali kada bih trepnula, više je ne bi bilo.«Daniel se nasmiješio.»Nisam to znao.«»Kako to misliš? Ali upravo si rekao...«»Pretpostavljao sam da vidiš nešto, ali nisam znao što je to. Kakvu si

god privlačnost vidjela u meni, u mojoj duši, ona bi se manifestirala narazličite načine ovisno o tome kako si je ti trebala vidjeti.« Nasmiješio joj se.»Tako je tvoja duša usklađena s mojom. Ljubičasti sjaj zvuči lijepo. Drago mije da je bilo tako.«

»Kako tebi izgleda moja duša?«»Ne bih je mogao opisati riječima ni da pokušam, ali njezina je ljepota

nenadmašna.«Na isti se način mogao opisati i ovaj let s Danielom preko svijeta.

Posvuda oko njih svjetlucale su zvijezde dalekih galaksija. Mjesec je biogolem i ispunjen kraterima te napola zakriven blijedim sivim oblakom. Lucese osjećala toplo i voljeno u rukama anđela kojeg voli, luksuz koji joj je takonedostajao tijekom njezine potrage kroz Navjestitelje. Uzdahnula je isklopila oči.

I ugledala Billa.Vizija je bila agresivna i protiv volje joj nahrupila u misli, ali nijeSV

33

ugledala onu ogavnu, bijesnu zvijer u koju se Bill pretvorio kada ga je zadnjiput vidjela. Bio je samo Bill, niezin kremeni gargojl, i držao ju je za ruku daje spusti s jarbola nasukane jedrilice kada je kroz Navjestitelja dospjela naTahiti. Nije znala zašto joj je to sjećanje došlo sada kada je bila uDanielovim rukama. Ali i dalje je osjećala Billovu malenu kamenu šaku usvojoj. Sjetila se kako su je njegova snaga i dobrohotnost zadivile. Sjetila seda se s njime osjećala sigurno.

No sada se naježila i nelagodno promeškoljila uz Daniela.»Što je bilo?«»Bill.« Riječ joj je ostavila gorak okus u ustima.»Lucifer.«»Znam da je on Lucifer. Znam to. Ali neko je vrijeme on za mene bio

nešto drugo. Na neki sam ga način smatrala prijateljem. Sada me toprogoni, koliko sam mu dopustila da mi se približi. Sramim se toga.«

»Nemoj.« Daniel ju je čvrsto zagrlio. »Postoji razlog zašto se nekoć zvaoSvjetlonoša. Lucifer je bio prekrasan. Neki kažu da je bio najljepši od svihanđela.« Luce se učinilo da je osjetila trunku ljubomore u Danielovu glasu.»Bio je i najvoljeniji, a nije ga voljelo samo Prijestolje, već i mnogi anđeli.Sjeti se samo utjecaja koji ima nad smrtnicima. Ta moć dolazi iz istogizvora.« Glas mu je zadrhtao, a potom postao veoma napet. »Ne trebaš sesramiti sto si potpala pod njegov utjecaj, Luce...« Daniel je iznenada zašutio,iako se činilo da želi još nešto reći.

»Stvari su između nas postale napete,« priznala je, »ali nikada nisammislila da bi se mogao pretvoriti u takvo čudovište.«

»Nijedna tama nije tako mračna kao veliko svjetlo koje se izopačilo.Pogledaj.« Daniel je promijenio nagib svojih krila pa su poletjeli natrag uširokom luku i zaokružili vanjsku stranu golemog oblaka. Jedna polovicabila mu je zlatnoružičasta, obasjana zadnjim zrakama večernjeg sunca.Druga polovica, primijetila je Luce dok su kružili, bila je tamna i ispunjenakišom. »Svjetlost i tama spojeni su u jednom, i oboje su potrebni kako bi ovajoblak bio ono što jest. Isto je s Luciferom.«

»I Camom?« upitala je Luce dok je Daniel završavao krug kako binastavio njihov let preko oceana.

»Znam da mu ne vjeruješ, ali možeš. Ja mu vjerujem. Camova je tamalegendarna, ali ona je samo djelić njegove osobnosti.«

»Ali zašto je onda bio prešao na Luciferovu stranu? Zašto bi itko odanđela to učinio?«

»Cam nije«, rekao je Daniel. »Barem ne isprva. Bilo je to veomaSV

34

nestabilno vrijeme. Bez presedana. Nezamislivo. U doba Pada bilo je anđelakoji su odmah stali uz Lucifera, ali i drugih, poput Cama, koje je Prijestoljeizgnalo jer nisu izabrali dovoljno brzo. Kroz povijest strane su se polakobirale, anđeli su se vraćali pod okrilje raja ili u redove pakla sve dok nijeostalo tek nekoliko nepristranih.«

»I tako smo došli do ovog trenutka?« upitala je Luce, premda je znala daDaniel ne voli govoriti o tome kako još nije odabrao stranu.

»Prije ti je Cam bio stvarno drag«, rekao je Daniel odvraćajući pozornostod sebe. »Kroz šačicu života na Zemlji nas smo troje bili jako bliski. Tek jepuno poslije, kada mu je bilo slomljeno srce, Cam prešao na Luciferovustranu.«

»Što? Tko mu je slomio srce?«»Nitko od nas ne voli govoriti o njoj. Ne smiješ nikada pokazati da znaš

za to«, rekao je Daniel. »Zamjerao sam mu zbog njegova izbora, ali ne mogureći da ga ne razumijem. Da te ikada doista izgubim, ne znam što bih učinio.Cijeli moj svijet nestao bi.«

»To se neće dogoditi«, brzo je rekla Luce. Znala je da joj je ovaj životposljednja šansa. Ako sada umre, više se nikada neće vratiti.

Imala je tisuću pitanja, o ženi koju je Cam izgubio, o onom čudnomdrhtaju u Danielovu glasu kada je govorio o Luciferovoj ljepoti, o tome gdjeje bila kada je on padao. Ali očni kapci bili su joj teški, a tijelo mlitavo odumora.

»Odmori se«, nježno joj je šapnuo Daniel na uho. »Probudit ću te kadabudemo slijetali u Veneciju.«

Bilo je to jedino dopuštenje koje joj je trebalo da utone u san. Sklopila jeoči slušajući svjetlucave valove kako šume tisućama stopa ispod njezinihnogu i odlebdjela u carstvo snova gdje devet dana nije imalo nikakvuvažnost, gdje se mogla spuštati, uzdizati i uživati u veličanstvu oblaka teletjeti slobodno, prema vječnosti, bez i najmanje mogućnosti za pad.

SV

35

TREĆE POGLAVLJE

POTONULO SVETIŠTE

Bilo je gluho doba noći i Luce se činilo kao da Daniel već pola sata

kuca na dotrajala drvena vrata. Venecijanska trokatnica ispred njihpripadala je Danielovu kolegi, profesoru, i Daniel je bio uvjeren da će imovaj čovjek dopustiti da prenoće jer su njih dvojica bili veliki prijatelji »prijemnogo godina«, izraz koji je kod Daniela mogao značiti poprilično dugovremena.

»Mora da spava tvrdim snom.« Luce je zijevnula, i sama napolauljuljana natrag u san postojanim lupanjem Danielovih šaka. Ili to,pomislila je umorno, ili profesor sjedi u nekoj boemskoj kavani otvorenojcijelu noć i pijucka vino pogrbljen nad knjigom prepunom nerazumljivihizraza.

Bila su tri sata u noći, njihovo slijetanje usred srebrnkaste mreževenecijanskih kanala pratila je zvonjava crkvenog tornja negdje daleko umračnome gradu, i Luce je umor posve svladao. Utučeno se naslonila nahladan limeni poštanski sandučić, koji se zaklimao i olabavio od jednoga odčavala koji su ga držali uspravnim. Cijeli se sandučić iznenada nakrivio,zbog čega je Luce zateturala unatrag i zamalo završila u mutnjikavomcrnozelenome kanalu čija je voda dodirivala rub mahovinastih stuba poputcrnog jezika.

Činilo se da cijela vanjština zgrade trune u slojevima: od drvenihprozorskih dasaka čija se plava boja gulila u sluzavim nakupinama tecrvenih cigli prekrivenih tamnozelenom plijesni, sve do vlažnog cementastuba koji im se mrvio pod stopalima. Luce se na trenutak učinilo da doistamože osjetiti kako grad tone.

»Mora biti ovdje«, promrsio je Daniel, i dalje nabijajući po vratima.Kada su sletjeli na stranu kanala do koje se inače moglo doći samo

gondolom, Daniel je Luce bio obećao da je u kući čekaju krevet, toplo piće ioporavak od vlažnoga svježeg zraka kroz koji su letjeli satima.

Naposljetku je tromo struganje stopala koja su se muklo spuštala nizastube u unutrašnjosti kuće privuklo pozornost drhtave Luce. Daniel jeSV

36

glasno izdahnuo i s olakšanjem sklopio oči dok se mjedena kvaka okretala.Šarke su zaškripale kada su se vrata širom otvorila.

»Tko dovraga...« Glava starijeg Talijana bila je prekrivena suhimčupercima bijele kose koji su stršili u svim smjerovima. Imao je nevjerojatnočupave bijele obrve i brkove koji su se slagali s njima, a bijele dlake naprsima virile su mu iz izreza tamnosivog ogrtača.

Luce je gledala kako Daniel iznenađeno trepće, kao da se pita jesu lidošli na pravu adresu. A zatim su se starčeve blijede smeđe oči iznenadaozarile. Stupio je naprijed i privukao Daniela u čvrst zagrljaj.

»Već sam se počeo pitati hoćeš li me posjetiti prije nego što otegnempapke«, promuklo je prošaptao starac. Pogled mu je odlutao prema Luce tese nasmiješio kao da ga uopće nisu maločas probudili, kao da ih očekuje većmjesecima. »Nakon svih ovih godina, napokon si mi doveo Lucindu. Kakvasreća.«

Ime mu je bilo profesor Mazzota. On i Daniel zajedno su studiralipovijest na Sveučilištu u Bologni 1930ih. Starca nije prenerazilo niti zbuniloto što Daniel nije ostario ni dana; Mazzota je razumio što je Daniel. Činilo seda osjeća samo radost što je ponovno ujedinjen sa starim prijateljem, a ta jeradost samo bila uvećana spoznajom da upoznaje ljubav prijateljeva života.

Otpratio ih je u svoj ured, koji je isto tako bio radna soba s različitimstupnjevima raspadanja. Police s knjigama bile su utonule u sredini, stol muje bio prekriven požutjelim papirima, a tepih izlizan do niti i prepun mrljaod kave. Mazzota se smjesta bacio na pripravljanje guste vruće čokolade zanjih, loša navika jednog starca, dobacio je Luce grubim glasom, lagano jebocnuvši laktom. Ali Daniel je jedva otpio gutljaj prije nego što je gurnuosvoju knjigu Mazzoti u ruke i otvorio je na stranici s opisom prvog relikta.

Mazzota je nataknuo tanke naočale sa žičanim okvirima i žmirkavopromotrio stranicu, mrmljajući si nešto u bradu na talijanskom. Potom jeustao, odšetao do police s knjigama, počešao se po glavi, vratio se do stola,prošetao gore-dolje uredom, popio malo vruće čokolade i na kraju opet otišaodo police te izvukao debeli svezak uvezan u kožu. Luce je potisnulazijevanje. Činilo se da joj se kapci svim silama trude podignuti nešto teško.Pokušavala se spriječiti da ne utone u san, pa je štipala unutrašnjost dlanada se održi budnom. Ali glasovi Daniela i profesora Mazzote sudarali su sepoput udaljenih oblaka magle dok je svaki od njih uporno tvrdio da ono štodrugi govori nije moguće.

SV

37

»To nikako nije prozorsko okno iz crkve svetog Ignacija.« Mazzota jestao kršiti ruke. »Ti su prozori blago šesterokutni, a predmet na crtežunepogrešivo je pravokutan,«

»Što mi radimo ovdje?« iznenada je povi kao Daniel, zbog čega sezatresla amaterska slika plave jedrilice na zidu. »Očito je da moramo biti uknjižnici u Bologni. Imaš li još ključeve pomoću kojih možemo ući? U svojemsi uredu zasigurno imao...«

»Daniele, ja sam već trideset godina umirovljeni profesor. Nećemovaljda putovati dvjesto kilometara usred noći kako bismo pogledali neku...«Zastao je. »Pa pogledaj samo Lucindu, spava na nogama, poput konja!«

Luce je omamljeno iskrivila lice. Bojala se utonuti u san od straha da biondje mogla susresti Billa. Ovih je dana imao naviku pojaviti se kad god bisklopila oči Željela je ostati budna, biti što dalje od njega, sudjelovati urazgovoru o reliktu koji će ona i Daniel morat izjutra pronaći. Ali san je biouporan i nije mu se mogla oduprijeti.

Sekunde ili možda sate poslije, Danielove su je ruke podigle s tla iodnijele uz usko tamno stubište.

»Žao mi je, Luce«, učinilo joj se da je rekao. Bila je previše umorna da bimu odgovorila. »Trebao sam te prije pustiti da se odmoriš. Ali tako mestrah«, prošaptao je. »Strah me da će nam nestati vremena.«

Luce je zatreptala i pomakla se unatrag, iznenađena što se nalazi ukrevetu, i još više iznenađena cvijetom božura u niskoj staklenoj vazi što senaginjao prema njezinu jastuku.

Uzela je cvijet iz vaze i zavrtjela ga na dlanu, a kapljice vode pale su nabrokatni pokrivač s uzorkom ruža. Krevet je zaškripao kada je naslonilajastuk na mjedeno uzglavlje kako bi bolje pogledala sobu.

Na trenutak se osjećala dezorijentiranom našavši se na nepoznatomemjestu dok su joj uspomene iz snova o putovanju kroz Navjestitelje polakoblijedjele kako se razbuđivala. Više nije imala Billa da joj daje tragove otome kamo je dospjela. Sada je bio samo u njezinim snovima, a noćas je bioLucifer, čudovište, i smijao se zamisli da ona i Daniel mogu išta promijenitiili zaustaviti.

Bijela omotnica stajala je naslonjena na vazu na noćnom ormarićuDaniel.Prisjetila se tek nežnog poljupca i njegovih ruku kako se povlače kada

ju je noćas smjestio u krevet i zatvorio vrata.

SV

38

Kamo je otišao nakon toga?Otvorila je omotnicu i izvukla poruku na tvrdom bijelom papiriću.

Pisale su samo tri riječi:Izađi na balkon.

Smiješeći se, Luce je zbacila pokrivač sa sebe i prebacila noge prekokreveta. Mekim je koracima prešla golem pleteni tepih, s bijelim božuromčvrsto stisnutim među prstima. Prozori u spavaćoj sobi bili su visoki i uskite su se uzdizali gotovo šest metara do stropa. Iza jednog od raskošnihsmeđih zastora nalazila su se staklena vrata koja su vodila na terasu.Okrenula je metalni zasun i zakoračila van, očekujući da će ondje zatećiDaniela i utonuti u njegov zagrljaj.

Ali terasa u obliku polumjeseca bila je prazna. Vidjela je samo niskukamenu ogradu ispod koje se, kat niže, nalazila zelena voda kanala, testakleni stolić i crvenu platnenu stolicu na sklapanje do njega. Jutro je biloprekrasno. Zrak je bio gust, ali svjež. Uske sjajno crne gondole klizile sujedna pokraj druge na rijeci elegantno poput labudova. Par drozdovacvrkutao je s konopa za vješanje rublja na katu ispod, a s druge stranekanala nalazio se niz naguranih stanova pastelne boje. Sve je to, naravno,bilo dražesno. Venecija iz snova većine ljudi, ali Luce nije došla ovamo kakobi glumila turistkinju. Ona i Daniel bili su ovdje kako bi spasili vlastitupovijest, kao i povijest svijeta. I sat je otkucavao. A Daniela nije bilo nigdje.

Zatim je primijetila drugu bijelu omotnicu na stoliću na balkonu,naslonjenu na sićušnu bijelu plastičnu šalicu i malu papirnatu vrećicu.Otvorila ju je i ponovno pronašla poruku sa samo tri riječi:

Čekaj ovdje, molim.»Iritantno, ali romantično«, rekla je naglas. Sjela je na sklopivu stolicu i

zavirila u papirnatu vrećicu. Šačica malenih uštipaka punjenih pekmezom iposutih cimetom i šećerom opojno je zamirisala. Vrećica joj je bila topla urukama, prošarana mrljicama ulja koje je prokapavalo. Luce je ubacilajedan u usta i otpila gutljaj iz male bijele šalice u kojoj se nalazionajaromatičniji, najfiniji espresso koji je Luce ikad probala.

»Uživaš u bombolonima« doviknuo joj je Daniel odozdo.Luce je skočila na noge i nagnuvši se preko ograde ugledala ga kako

stoji u stražnjem dijelu gondole oslikane anđelima. Nosio je niski slamnatišešir obrubljen debelom crvenom vrpcom te se koristio širokim drvenimveslom da polako usmjeri Camac prema njoj.

Srce joj se ispunilo radošću, kao i svaki put kada bi ugledala Daniela unekom drugom životu. Ali on je bio ovdje. Bio je njezin. Ovo se događaloSV

39

upravo sada.»Umoči ih u espresso, a onda mi reci kako je to biti u raju«, rekao je

Daniel smiješeći joj se odozdo.»Kako da se spustim do tebe?« doviknula mu je.Uperio je prstom prema najužem stubištu koje je Luce ikad vidjela,

odmah s desne strane ograde. Zgrabila je kavu i vrećicu uštipaka, zadjenulacvijet božura iza uha i krenula prema stubama,

Mogla je osjetiti Danielov pogled na sebi dok se penjala preko ograde ikliznula niza stube. Svaki put kada bi napravila puni krug po zavojitomstubištu, na časak bi ugledala izazovni bljesak njegovih ljubičastih očiju.Kada je stigla do dna, pružio joj je ruku da joj pomogne ukrcati se u Camac.

Napokon onaj elektricitet za kojim je čeznula otkako se probudila. Onaiskra koja je frcnula među njima svaki put kada bi se dotaknuli. Daniel joj jeobujmio struk i povukao je sebi tako da među njihovim tijelima nije bilo nitrunke slobodnog prostora. Poljubio ju je, dugo i snažno, sve dok joj se nijezavrtjelo.

»E, to je pravi lačin da se započne jutro.« Danielovi prsti kliznuli su nizlatice božura iza njezina uha.

Iznenada je primetila blagu težinu oko vrata i kada je posegnula gore,ruke su joj pronašle delikatan lančić, a prsti joj se spustili sve do srebrnogmedaljona na njegovu kraju. Podignula ga je i na prednjoj strani ugledalaugraviranu crvenu ružu.

Njezin medaljon! Onaj koji joj je Daniel poklonio zadnje noći u Maču ikrižu. Držala ga je spremljenog u Knjizi promatrača tijetkom kratkogvremena koje je provela sama u kolibi, ali sve u vezi s tim danima bilo joj jeu magli. Sljedeće ćega se sjećala bilo je kako je gospodin Cole brzo vozi uzračnu luku da stigne na let za Kaliforniju. Nije se sjetila medaljona niknjige sve dok nije bila stigla u Shoreline, a tada je već bila sigurna da ih jeizgubila.

Daniel joj ga je zacijelo stavio oko vrata dok je spavala. Oči su joj seponovno zasuzile, ovoga puta od sreće.

»Gdje si ga...«»Otvori ga.« Daniel se nasmiješio.Posljednji put kada je držala medaljon u rukama, slika prijašnjih Luce i

Danila zbunila ju je. Daniel joj je tada rekao da će joj otkriti kada jefotografija uslikana sljedeći put kada je vidi. To se i je dogodilo. Njihovovrijeme u Kaliforniji bilo je većinom stresno i prekratko, ispunjeno glupimsvađama za koje nije mogla zamisliti da ih ponovno vodi s Danielom.SV

40

Luce je bilo drago što je čekala jer kada je ovog puta otvorila medaljon iugledala fotografiju iza stakalca, Daniela s leptir kravatom i Luce s pomnozačešljanom kratkom kosom, odmah ju je prepoznala.

»Lucia«, prošaptala je, Bila je to mlada medicinska sestra koju je srelakada je iz Navjestitelja stupila u Milano za vrijeme Prvoga svjetskog rata.Djevojka je bila puno mlađa kada ju je Luce upoznala, slatka i pomalodrska, ali tako svoja da je istog časa izazvala Luceino divljenje.

Sada se nasmiješila, prisjećajući se kako je Lucia zurila u Lucenukratku modernu frizuru, i način na koji se Lucia šalila da su se svi vojnicizatreskali u Luce. Sjećala se uglavnom kako bi, da je Luce malo dulje ostalau talijanskoj bolnici i da su okolnosti bile... pa, potpuno drugačije, njih dvijemogle postati dobre prijateljice.

Podigla je pogled prema Danielu široko se smiješeći, ali izraz lica brzojoj se smračio. Zurio je u nju kao da ga je netko odalamio.

»Što je bilo?« Pustila je medaljon i zakoračila prema njemu, obavijajućimu ruke oko vrata.

Odmahnuo je glavom, zapanjen.»Jednostavno nisam navikao dijeliti ovo s tobom. Izraz tvojeg lica kada

si prepoznala tu fotografiju? To je nešto najljepše što sam ikada vidio.«Luce je porumenila, nasmiješila se, ostala bez riječi i poželjela

zaplakati, sve to u isto vrijeme. U potpunosti je razumjela Daniela.»Žao mi je što sam te ostavio samu«, rekao je. »Morao sam otići u

Bolognu provjeriti nešto u jednoj od Mazzotinih knjiga. Pretpostavio sam daće ti dobro doći svaki trenutak sna, a i izgledala si tako lepo dok si spavalada se nisam mogao natjerati da te probudim.«

»Jesi li pronašao ono što si tražio?« upitala je Luce.»Možda. Mazzota mi je dao trag o jednome trgu u gradu. On je

povjesničar umjetnosti, ali razumije se u teologiju bolje od bilo kojegsmrtnika kojeg znam.«

Luce se spustila na nisku crvenu baršunastu klupicu u gondoli, koja jeizgledala poput malog kauča, s podstavljenim crnim kožnatim jastukom ivisokim čvrstim naslonom.

Daniel je spustio veslo u vodu i Camac je krenuo naprijed. Voda je bilajarke pastelnozelene boje i dok su plovili, Luce je mogla vidjeti kako se cijeligrad odražava na njezinoj nemirnoj staklastoj površini.

»Dobra je vijest«, rekao je Daniel spustivši pogled na nju ispod obodasvojeg šešira, »da Mazotta misli kako zna gdje se nalazi artefakt. Držao samga budnim do izlaska sunca, ali napokon smo moj crtež povezali s jednomSV

41

zanimljivom starom fotografijom.«»I?«»Ispada da je«, Daniel je trznuo zglobom i gondola je graciozno skrenula

iza oštrog ugla, a potom prošla ispod niskog luka pješačkog mosta,»poslužavnik zapravo aureola.«

»Aureola? Mislila sam da samo anđeli na čestitkama imaju aureole.«Zabacila je glavu i pogledala Daniela. »Imaš li ti aureolu?«

Daniel se nasmiješio kao da to pitanje smatra šarmantnim.»Koliko znam, nemam zlatnu kružnicu oko glave. Koliko smo uspjeli

shvatiti, aureole predstavljaju naše svjetlo na način na koji to običnismrtnici mogu razumjeti. Na primjer, ljubičasto svjetlo koje si vidjela da meokružuje u Maču i križu. Pretpostavljam da ti Gabbe nikada nije ispričala otome kako je pozirala za da Vincija?«

»Što je učinila?« Luce se umalo ugušila s bombolonijem u ustima.»On je znao da je ona anđeo, naravno, ali ona tvrdi da je Leonardo

pričao o svjetlu koje isijava iz njezine nutrine. Zato ju je naslikao s auroelomkoja joj okružuje glavu.«

»Opa« Luce je zapanjeno odmahnula glavom dok su klizili pokrajzaljubljenog para u jednakim šeširima od felca koji se ljubio u kutkubalkona.

»On nije jedini. Umjetnici na taj način prikazuju anđele otkako smo prviput pali na Zemlju.«

»A aureola koju danas moramo pronaći?«»Samo je još jedan umjetnikov prikaz.« Danielovo se lice smrknulo.

Limena jazz glazba škripave gramofonske ploče dolebdjela je kroz otvoreniprozor i ispunila prostor oko gondole, dajući podlogu Danielovupripovjedanju. »Riječ je o skulpturi anđela, mnogo starijoj, iz pretklasičnograzdoblja. Tako je stara da je identitet umjetnika nepoznat. Iz Anatolije je i,baš kao i ostatak artefakata, ukradena je tijekom Drugoga križarskog rata.«

»Znači, moramo samo pronaći skulpturu u crkvi ili muzeju ili gdje već,podići aureolu s anđelove glave i odjuriti na Sinajsko brdo?« upitala je Luce.

Danielove su se oči smračile na djelić sekunde.»Za sada, da, takav je plan.«»To zvuči prejednostavno«, rekla je Luce zamjećujući kompleksnosti

zgrada oko sebe, zaobljene kupole prozora na jednoj, obilje zelenog bilja kojeplazi iz prozora druge. Činilo se kao da sve tone u jarkozelenu vodu snekakvom spokojnom predajom.

Daniel je uperio pogled pokraj nje, a voda obasjana suncem odražavalaSV

42

mu se u očima.»Vidjet ćemo koliko je jednostavno.«Stisnutih se očiju zagledao u drveni natpis na bloku kuća malo dalje niz

rijeku, a potom usmjerio gondolu dalje od sredine kanala. Gondola sezaljuljala kada ju je Daniel zaustavio uz cigleni zid obrastao lozom. Uhvatioje jedan od stupova za vezanje Camaca i zavezao gondolino uže oko njega.Camac je zaškripao odupirući se vezu.

»Ovo je adresa koju mi je dao Mazzota.« Daniel je pokazao premaprastarom zakrivljenom kamenom mostu koji je bio napola romantičan, anapola oronuo. »Ovim ćemo se stubama uputiti prema palači. Ne bi trebalabiti daleko.«

Skočio je iz gondole na pločnik i pružio Luce ruku. Učinila sto što i onpa su zajedno prešli most držeći se za ruke. Dok su prolazili pokraj brojnihpekarnica i prodavača koji su prodavali majice s natpisom VENECIJA, Lucenije mogla a da ne zamijeti sve druge sretne parove: činilo se da sve svi ljubei smiju. Maknula je cvijet božura zataknutog iza uha i spremila ga u torbicu.Ona i Daniel bili su na ozbiljnoj misiji, a ne na medenome mjesecu, i ako neuspiju, više nikada neće biti nijednoga romantičnog susreta.

Ubrzali su korak dok su skretali lijevo u usku uličicu, a potom desno naprostran otvoreni trg.

Daniel je iznenada stao.»Trebala bi biti ovdje. Na trgu.« Spustio je pogled na adresu,

odmahujući umorno glavom u nevjerici.»Što nije u redu?«»Adresa koju mi je Mazzota dao adresa je one crkve. Nije mi to rekao.«

Uperio je prstom u visoku franjevačku građevinu s tornjem i trokutomružičastih vitražnih prozora. Bila je to golema, impozantna crkva sblijedonarančastim pročeljem i jarkobijelim rubom oko prozora i velikekupole.

»Okej.« Luce je zakoračila prema crkvi i zbunjeno slegnula ramenimagledajući Daniela. »Uđimo i pogledajmo što ima unutra.«

Daniel se premjestio s noge na nogu. Lice mu je odjednom izgledaloblijedo.

»Ne mogu, Luce.«»Zašto ne?«Danielovo tijelo ukočilo se od očite nervoze. Činilo se da su mu se ruke

zalijepile za bokove, a čeljust mu je bila tako čvrsto stegnuta kao da jespojena žicom. Još nikada nije vidjela Daniela da se ne ponašaSV

43

samouvjereno. Ovo je bilo čudno.»Znači, ne znaš?« zapitao je.Luce je odmahnula glavom, a Daniel je uzdahnuo.»Mislio sam da su te u Shorelinu možda naučili... radi se zapravo o

tome da ako pali anđeo uđe u Božje svetište, građevina i svi u njoj istog će sečasa zapaliti.«

Brzo je dovršio rečenicu, upravo dok je pokraj njih na trgu prolazilaskupina njemačkih školarki u suknjama sa škotskim uzorkom, hodajućiprema ulazu u crkvu. Luce je vidjela kako se nekoliko njih okrenulopogledati Daniela, međusobno šapćući i hihotajući se, te popravljajućipletenice u slučaju da on baci pogled u njihovu smjeru.

No on je netremice gledao Luce. I dalje se činio nervoznim.»To je jedan od manje poznatih detalja naše kazne. Ako pali anđeo

poželi ponovno ući na područje Božje milosti, moramo pristupiti izravnoPrijestolju. Nema prečaca.«

»Želiš reći da nikada nisi stupio nogom u crkvu? Nijednom u tisućugodina otkako si ovdje?«

Daniel je odmahnuo glavom.»Kao ni u hram, sinagogu ili džamiju. Nikada. Najbliže što sam došao

bila je zgrada s bazenom u Maču i križu. Nakon što je prenamijenjena ugimnastičku dvoranu, prestala je biti posvećena i zabrana je skinuta.«Sklopio je oči. »Arriane je jedanput ušla u crkvu, davno prije nego što jeponovno stala na stranu Raja. Nije znala da je to zabranjeno. Opisala je tokao...«

»Je li tako dobila one ožiljke na vratu?« Luce je instinktivno dotaklavlastiti vrat, prisjećajući se svojega prvog sata u Maču i križu: Arianne joj jetom prilikom pružila ukradeni džepni nož i zahtijevala da joj Luce ošišakosu. Nije mogla maknuti oči s anđelovih neobičnih išaranih ožiljaka.

»Ne.« Daniel je s nelagodom skrenuo pogled. »To je bilo nešto posvedrugo.«

Skupina turista pozirala je sa svojim vodičem ispred ulaza. Dok su njihdvoje razgovarali, deset ljudi ušlo je u crkvu i izašlo iz nje a da očiglednonisu nimalo cijenili njezinu ljepotu ili važnost, a ipak, Daniel, Arriane icijela vojska anđela nikada nisu smjeli kročiti unutra.

Ali Luce jest.»Ja ću ući. Po tvojoj skici znam kako izgleda aureola. Ako je unutra,

pronaći ću je i...«»Ti možeš ući, da.« Daniel je kratko kimnuo. »Nema drugog načina.«SV

44

»Nema problema.« Luce se pokušala doimati nonšalantno.»Čekat ću te ovdje.« Daniel je istodobno izgledao kao da se dvoumi i kao

da mu je pao kamen sa srca. Stisnuo joj je ruku i sjeo na povišeni rubfontane na sredini trga te joj objasnio kako bi aureola trebala izgledati ikako da je skine. »Ali budi oprezna! Ima više od tisuću godina i jako jeosjetljiva!« Iza njega kerubinu je iz usta tekao beskonačan slap vode. »Akobudeš imala problema, Luce, ako ti se bilo što učini sumnjivim, pojuri van ipronađi me.«

Crkva je bila mračna i hladna, a njezina unutrašnjost s tlocrtom uobliku križa imala je niske grede i bila ispunjena teškim mirisom tamjana.Luce je na ulazu zgrabila brošuru na engleskome, ali zatim se sjetila da nezna kako se skulptura zove. Ljuta na sebe što nije pitala, Daniel bi tosigurno znao, počela je hodati niz uski brod crkve, pokraj redova i redovapraznih klupa, prateći očima prikaze križnog puta na visokim vitražnimprozorima.

Iako je trg vani vrvio ljudima, u crkvi je bilo prilično mirno. Luce je bilasvjesna zvuka svojih jahaćih čizama na mramornome podu dok je prolazilapokraj kipa Djevice Marije u jednoj od manjih kapelica s ogradom koje su sepružale niz obje bočne strane crkve. Plosnate mramorne oči kipa doimale suse nemoguće velikima, a prsti sklopljeni u molitvi nemoguće dugima itankima.

Luce nije nigdje vidjela aureolu.Na kraju broda zastala je na sredini crkve, ispod goleme kupole kroz

čije je visoke prozore prodirao prigušen sjaj jutarnjega sunca. Nekimuškarac u dugačkoj sivoj halji klečao je pred oltarom. Njegovo blijedo lice ibijele ruke, sklopljene preko srca, bili su jedini vidljivi dijelovi tijela. Poddahom je pjevušio nešto na latinskome. Dies irae, dies illa *. Luce se sjećalariječi jer je slušala latinski na Doveru, ali nije se mogla sjetiti što znače.

Dok se približavala, muškarac je prekinuo pjesmu i podignuo glavu, kaoda je ga je njezina prisutnost omela u molitvi. Njegova se koža Luce učinilajednom od najbljeđih koje je ikad vidjela, a tanke su mu usne bile gotovojednako bezbojne kad su se namijšile. Odvratila je pogled i skrenula upoprečnu lađu ckrve kako bi pokušala muškarcu dati malo slobodnogprostora...

I odjednom se našla pred golemim anđelom._____________________________________*Dies irae (lat. Dan srdžbe) crkvena je himna o sudnjem danu, a danas je sekvenca u misi zamrtve (rekvijem)

SV

45

Bio je to kip, isklesan iz glatkoga blijedoružičastog mramora, posvedrugačiji od svih anđela koje je Luce tako dobro upoznala. Nije vidjela ništaod one prkosne životne snage koju je imao Cam, ništa od beskonačnihkompleksnosti koje je obožavala u Danielu. Ovo je bio kip koji je izradioravnodušan vjernik za druge ravnodušne vjernike. Luce se anđeo učinioispraznim. Pogled mu je bio usmjeren gore, prema Raju, a njegovo isklesanotijelo isticalo se kroz mekane nabore tkanine što mu je prekrivala prsa istruk. Njegovo lice, okrenuto prema nebu, tri metra iznad Luceina, bilo jedelikatno oblikovano umjetnikovom stručnom rukom, sve od grebena nosapa do sićušnih čuperaka kose koji su se kovrčali iznad uha. Rukama jepokazivao prema nebu, kao da traži oprost od nekoga odozgo za davnopočinjeni grijeh.

»Buon giorno.« Luce je poskočila začuvši nepoznat glas. Nije vidjelasvećenika koji se pojavio u crnoj halji što je sezala do poda, i nije primijetilažupni ured na rubu poprečne lađe kroz čija je izrezbarena vrata odmahagonija svećenik maločas izašao.

Imao je nos boje voska, goleme ušne resice i bio dovoljno visok da ju jenadvisivao, zbog čega se osjetila nelagodno. Na silu se nasmiješila teuzmaknula za korak. Kako će ukrasti relikt s javnog mjesta poput ovog?Zašto nije o tome razmislila prije na trgu? Nije čak ni znala govoriti...

A onda se sjetila: znala je govoriti talijanski. Naučila ga je, manje iliviše, istog časa kada je kroz Navjestitelja dospjela na prvu liniju bojišniceblizu rijeke Piave.

»Ovo je prekrasna skulptura«, rekla je svećeniku.Talijanski joj nije bio savršen, zvučala je kao da ga je govorila tečno

prije mnogo godina, ali je u međuvremenu izgubila samopouzdanje. Ipak,naglasak joj je i dalje bio prilično dobar, i činilo se da je svećenik razumije.

»Doista jest.«»Umjetnikov rad s... dlijetom,« rekla je šireći ruke kao da kritički

razmatra djelo, »kao da je oslobodio anđela iz kamena.« Pogledavši svojimširokim očima ponovno kip i pokušavajući se doimati što nevinijom, Luce jeobišla anđela. Odmah je uočila da mu zlatna aureola ispunjena staklomokružuje glavu. Samo što nije bila okrhnuta na istim dijelovima poput onena Danielovoj skici. Možda su je restaurirali.

Svećenik je mudro kimnuo i rekao»Nijedan anđeo više nikada nije bio slobodan nakon grijeha Pada.

Sposobno oko i to može uoči.«Daniel joj je otkrio trik kako da skine aureolu s anđelove glave: trebaloSV

46

ju je uhvatiti poput automobilskog upravljača i čvrsto, ali nježno dvaputokrenuti obratno od smjera kazaljke na satu.

»Kako je napravljena od stakla i zlata, morala je biti naknadno dodanaskulpturi. Stoga je baza izrezbarena u kamenu, a odgovarajuća rupanapravljena u obliku aureole. Samo dva snažna, ali pažljiva okreta.« To ćeaureolu odvojiti od njezine baze.

Podigla je pogled prema golemu kipu koji se uzdizao nad njenom isvećenikovom glavom.

U redu.Svećenik je stupio naprijed i stao kraj Luce.»Ovo je Rafael, iscjelitelj.«Luce nije znala nijednog anđela po imenu Rafael. Zapitala se postoji li

doista ili je izmišljotina Crkve.»Ja, ovaj, pročitala sam u vodiču da datira još otprije klasičnog

razdoblja.« Promotrila je tanku mramornu sponu koja je spajala aureolu sanđelovom glavom. »Nije li ova skulptura donesena u crkvu za vrijemekrižarskih ratova?«

Svećenik je zamahnuo rukom preko prsa, a dugačak labavi rukavnjegove halje nabrao se kod lakta.

»Mislite na originalni kip. Taj se nalazio južno od četvrti Dorsoduro uChiesa dei Piccoli Miracoli na Otoku pečata i nestao je zajedno s crkvom iotokom kada su oboje, kao što znamo, prije mnogo stoljeća potonuli u more.«

»Ne.« Luce je mučno progutala slinu. »Nisam to znala.«Svojim je okruglim smeđim očima fiksirao njezine.»Zacijelo ste prvi put u Veneciji«, rekao je. »Sve ovdje s vremenom

propadne u more. No nije to tako loše, zapravo. Kako bismo inače postalitako vješti u izradi replika?« Bacio je pogled prema anđelu i dugim smeđimprstima prošao niz mramorno podnožje. »Ovaj je kip napravljen po narudžbiza samo pedeset tisuća lira. Nije li čudesan?«

Nije bio čudesan; bio je grozan. Prava je aureola potonula u more ? Sadaje nikada neće pronaći, nikada neće saznati pravu lokaciju Pada, nikadaneće moći spriječiti Lucifera da ih uništi. Tek su počeli svoje putovanje, aveć se činilo kao da je sve izgubljeno.

Luce je zateturala unatrag, jedva dolazeći do daha da zahvalisvećeniku. Osjećajući se teškom i bez ravnoteže, umalo se spotaknula prekoblijedog molitelja koji ju je mrko pogledao dok je brzo odmicala premavratima. Čim je prešla prag, bacila se u trk. Daniel ju je uhvatio za lakatkod fontane. SV

47

»Što se dogodilo?«Zacijelo joj se na licu vidjelo što osjeća. Prenijela mu je priču, sa svakom

riječi postajući sve više očajnom. Kada je došla do dijela u kojem se svećenikhvalisao povoljnom kopijom, niz obraz joj je klizila suza.

»Sigurna si da je rekao da se katedrala zove la Chiesa dei PiccoliMiracoli?« rekao je Daniel okrećući se da pogleda preko trga. »Na Otokupečata?«

»Sigurna sam, Daniele, kipa više nema. Nalazi se negdje duboko podmorem...«

»A mi ćemo ga pronaći.«» Što? Kako?«Već ju je bio uhvatio za ruku i uputivši pogled postrance kroz vrata

crkve, počeo lagano trčati preko trga.»Daniele...«»Znaš plivati.«»To nije duhovito.«»Ne, nije.« Prestao je trčati i okrenuvši se prema njoj, uhvatio joj bradu

u dlan. Srce joj je divljački lupalo, a kada je spustio svoje oči na nju, sve seusporilo. »Nije idealno, ali ako je ovo jedini način da dođemo do artefakta,onda je ovo jedini način na koji ćemo doći do artefakta. Ništa nas ne smijezaustaviti. Znaš to. Ne smijemo dopustiti da nas išta zaustavi.«

Nekoliko trenutaka poslije ponovno su bili u gondoli i Daniel je veslaoprema zaljevu, sa svakim ih je zaveslajem pogonio poput motora. Brzo suprolazili pokraj ostalih gondola u kanalu, oštro zaobilazeći niske mostove iizbočene uglove zgrada, zapljuskuju vodom uznemirena lica u susjednimgondolama.

»Poznajem taj otok«, rekao je Daniel, nimalo uspuhan od veslanja.»Nekoć je ležao na pola puta između Svetog Marka i La Guidecce. Ali ublizini nigdje ne možemo vezati Camac. Morat ćemo napustiti gondolu.Morat ćemo skočiti i zaplivati.«

Luce je bacila pogled preko ruba gondole i ugledala mutnu zelenu vodukoja je brzo protjecala ispod njih. Nisu imali ronilačka odijela. Pothlađenost.Talijanska morska čudovišta u neviđenim dubinama mulja. Klupa ispod njesmrzavala se, a voda je smrdila poput blata pomiješanog s kanalizacijom.Sve je to Luce prošlo glavom, ali kada je pogledala Daniela u oči, njezini suse strahovi raspršili.

SV

48

Trebao ju je. I ona je bila uz njega, bez obzira na sve.»U redu.«Kada su stigli do zaljeva gdje su kanali istjecali u prostor između

rubova otoka, dočekao ih je turistički kaos: površina vode vrvjela jebrodovima koji su prevozili turiste i njihove kovčege s kotačićima premahotelima, motornim Camcima koje su unajmili bogati, elegantni putnici tejarkim aerodinamičnim kapcima koji su prenosili Amerikance snaprtnjaCama i velikim naočalama za sunce. Gondole, Camci i policijskebrodice velikom su brzinom jurcali po vodi, jedva izbjegavajući jedni druge.

Daniel je bez napora manevrirao među njima, pokazuju prstom udaljinu.

»Vidiš li tornjeve?«Luce se zagledala preko brodova u svim bojama. Obzor je bio tek

slabašna crta gdje je plavosivo nebo doticalo malo tamniju površinu vode.»Ne.«»Usredotoči se, Luce.«Nakon nekoliko trenutaka, dva malena zelenkasta tornja, mnogo dalje

nego što je kad mislila da može vidjeti bez teleskopa, pojavila su joj se uvidnom polju.

»Oh. Eno ih.«»To je sve što je ostalo od crkve.« Brzina Danielovih zaveslaja povećala

se kada se broj brodova oko njih smanjio. Voda je postala uzburkanija ipromijenila boju u tamnozelenu te počela mirisati više po moru nego poneobično dopadljivom smradu Venecije. Luceina kosa vijorila se na vjetru,koji je bio hladniji što su više odmicali od kopna. »Morat ćemo držati fige današu aureolu nisu ukrali ronilački timovi za iskapanje.«

Ranije, nakon što je Luce ponovno ušla u gondolu, Daniel ju je zamolioda ga Priceka časak. Nestao je niz usku uličicu i pojavio se, činilo joj se,nakon samo nekoliko sekundi s malom ružičastom plastičnom vrećicom.Kada ju joj je dobacio, Luce je iz nje izvukla plivačke naočale. Izgledale subezrazložno skupe i ne pretjerano funkcionalne: svijetloljubičaste i crne selegantnim anđeoskim krilcima na rubovima stakala. Nije se mogla sjetitikada je posljednji put plivala s naočalama, ali kad je pogledala crnosivuvodu, Luce je bilo drago što ih može navući preko očiju.

»Naočale, ali ne i kupaći kostim?«Daniel je pocrvenio.»To je bilo pomalo glupo. Ali bio sam u žurbi i mislio sam samo na ono

što će ti trebati da dođeš do aureole.« Uronio je veslo natrag u vodu, tjerajućiSV

49

ih morem brže od motornog Camca. »Možeš plivati u donjem rublju, zar ne?«Sada je Luce pocrvenjela. Pod normalnim okolnostima pitanje bi joj se

možda učinilo uzbudljivim, i oboje bi se vjerojatno zahihotali. Ali ne itijekom ovih devet dana. Kimnula je. Preostalo im je još samo osam dana.Daniel je bio smrtno ozbiljan. Luce je samo progutala slinu i rekla:

»Naravno.«Par sivozelenih šiljastih tornjeva sve je više rastao, postajao detaljniji,

sve dok se naposljetku nisu našli točno ispod njih. Tornjevi su bili visoki istožasti, napravljeni od zahrđalih bakrenih rebara Nekoć su na njimastajale bakrene zastavice u obliku suza izrađene da izgledaju kao da sevijore na vjetru, ali jedna stara zastavica bila je prepuna rupa, a druga sepotpuno odlomila. Tornjevi koji su stršili iz mora činili su bizaran prizor,nagovještavajući golemu katedralu u dubini. Luce se zapitala prije koliko jevremena crkva potonula i koliko je duboko bila.

Zadrhtala je pri pomisli da će morati roniti duboko dolje u smiješnimnaočalama i donjem rublju koje joj je kupila mama.

»Mora da je ova crkva ogromna«, rekla je. A zapravo je mi slila: Mislimda ne mogu ovo učiniti. Ne mogu disati pod vodom. Kako ćemo pronaći jednumalu aureoula koja je potonula usred mora?

»Ja te mogu dovesti sve do same kapele, ali dalje ne mogu. Moraš sesamo držati za moju ruku.« Daniel je ispružio ruku da pomogne Luce ustatiu gondoli. »Disanje neće biti problem. Ali crkva je posvećena, što znači daćeš ti morati pronaći aureolu i donijeti mi je.«

Daniel je potegnuo majicu i skinuo ju preko glave, te bacio na klupicu ugondoli. Brzo se izvukao iz hlača, savršeno balansirajući na gondoli, a potomskinuo i tenisice. Luce ga je promatrala, osjećajući kako se nešto komeša unjoj, dok nije shvatila da bi se i ona trebala svlačiti. Skinula je čizme, svuklačarape te se izvukla iz hlača što je pristojnije mogla. Daniel ju je držao zaruku kako ne bi pala; promatrao ju je, ali ne na način na koji bi očekivala.Bio je zabrinut za nju, gledajući kako joj se ježi koža. Protrljao joj je rukekada je svukla džemper i stajala smrzavajući se u svojem ozbiljnom donjemrublju na gondoli usred venecijanske lagune.

Ponovno je zadrhtala, osjećajući neodgonetljivu mješavinu straha ihladnoće. Ah glas joj je zvučao hrabro kada je stavila naočale, koje suštipale, na oči i rekla:

»Okej, zaplivajmo.«Primi su se za ruke, baš kao posljednji put kada su zajedno plivali u

Maču i križu. Kada su im se stopala podignula s lakiranog poda gondole,SV

50

Danielova ju je ruka povukla prema gore, više nego što bi ikad sama uspjelaskočiti, i potom su se bacili.

Tijelo joj e zaronilo ispod površine mora, koje nije bilo onoliko hladnokoliko je očekivala. Ustvari, što je bliže plivala pokraj Daniela, to je moreoko njih bilo toplije.

On je svijetlio.Naravno da jest. Nije htjela izraziti svoje strahove o tome koliko će

mračna i neprohodna crkva biti ispod vode, ali sada je shvatila da Daniel,kao i uvijek, pazi na nju. Daniel će joj posvijetliti put do aureole istim onimsvjetlucavim žarom koji je Luce vidjela u brojim prošlim životima koje jeposjetila Njegov sjaj bio je u suprotnosti s tmurnom vodom te je obavijaoLuce, ljubak i iznenađujući poput duge koja se proteže preko crnoga noćnogneba.

Plivali su sve dublje, držeći se za ruke, okruženi ljubičastim svjetlom.Voda je bila svilenkasta i tiha poput prazne grobnice. Nakon manje od četirimetra voda je postala tamnija, ali Danielova svjetlost dalje je osvjetljavalaocean oko njih. Nakon još nekoliko metara pročelje crkve ukazalo se prednjima.

Bilo je prekrasno. More ga je potpuno sačuvalo i sjaj Danielovablaženstva bacao je sablasnu ljubičastu svjetlost na njegovo tiho starokamenje. Par tornjeva koji sa dizao iznad površine mora ovdje se doljespajao s ravnim krovom na kojemu su bile nanizane kamene skulpturesvetaca. Bilo je tu i ploča s poluraspadnutim mozaicima koji su prikazivaliIsusa s nekima od apostola. Sve je bilo prekriveno gustim zelenilom morskihalgi i vrvjelo morskim stvorenjima: sićušne srebrne ribe jurcale su kroz niše,morske vlasulje virile su sa slika s prikazama čudesa, jegulje su seprovlačile kroz pukotine na podovima gdje su nekoć hodali stari Venecijanci.Daniel je sve vrijeme bio pokraj nje, slijedio njezin hirovit smjer,obasjavajući joj put.

Plivajući je obišla desnu stranu crkve, zavirujući kroz slomljene vitražesvakomalo odmjeravajući udaljenost do površine do zraka.

Otprilike u času kada je to i očekivala, Luceina su se pluća počelanaprezati. Ali još nije bila spremna za povratak na površinu. Tek su seuspjeli spustiti do mjesta u crkvi gdje su vidjeli nešto što je nalikovalo naoltar. Stisnula je zube i odlučila još malo izdržati osjećaj žarenja u plućima.

Držeći Daniela za ruku, provirila je kroz jedan od prozora u blizinipoprečne lađe. Provukla je glavu i ramena, a Daniel se prislonio uza zidcrkve koliko je god mogao, kako bi joj posvijetlio njezinu unutrašnjost.SV

51

Nije vidjela ništa osim trulih redova klupa, kamenog oltararascijepljenog na dva dijela. Ostatak crkve bio je u sjeni, a Daniel se nijemogao više približiti kako bi ga osvijetlio. Osjetila je napetost u plućima ipočela paničariti, ali tada, nekako, napetost je nestala i osjećala se kao dapred sobom ima još puno vremena prije nego što se napetost i panika vrate.Bilo je to kao da postoje pragovi disanja, a Luce može prijeći nekoliko njihprije nego što situacija postane uistinu kritična. Daniel ju je gledao,kimajući, kao da shvaća da može izdržati još neko vrijeme.

Prošla je pokraj još jednog uništenog prozora kada je nešto zlatnozavjetlucalo u kutku potonule crkve. I Daniel je to vidio. Doplivao je do nje,pazeći da ne uđe tijelom u crkvu. Primio ju je za ruku i uperio premazlatnom odsjaju. Bio je vidljiv samo vršak aureole. Sam kip izgledao je kaoda je potonuo kroz urušeni dio poda. Luci je doplivala bliže, ispuštajući zasobom mjehuriće zraka, nesigurna kako da odvoji aureolu. Dala je Danieluznak da izrone na površinu.

Odmahnuo je glavom.Kada se lecnula od iznenađenja, povukao ju je van iz crkve i primio u

zagrljaj. Snažno ju je poljubio, i osjećaj je bio tako dobar, ali...Ali ne, on je nije samo ljubio. Upuhivao joj je zrak u pluća. Hvatala je

dah između njegovih poljubaca, osjećajući kako čisti zrak ulazi u nju ikrijepi joj pluća upravo kada je mislila da će joj prsnuti. Kao da je imaobeskrajnu zalihu zraka, a Luce je pohlepno uzimala koliko god je mogladobiti. Rukama su jedno drugom pretraživali gotovo gola tijela, ispunjenistrašću kao da se ljube čisto radi zadovoljstva. Luce nije željela stati. Aliimali su samo osam dana. Kada je naposljetku kimnuvši dala znak da joj jedosta, Daniel se široko osmjehnuo i povukao.

Vratili su se do malenog otvora gdje je nekoć bio prozor. Daniel jedoplivao do njega i stao, namještajući tijelo prema otvoru kako bi njegov sjajosvjetljavao Luce put. Polako se provukavši kroz prozor, istog je časa osjetilahladnoću i besmislenu klaustrofobiju u crkvi. To je bilo čudno jer jekatedrala bila golema: stropovi su joj bili visoki trideset metara i Luce jeimala čitav prostor samo za sebe.

Možda je upravo u tome bio problem. Daniel se činio predalekim s drugestrane prozora. Barem je malo dalje naprijed mogla vidjeti anđelovu glavu, iDanielov sjaj odmah vani. Otplivala je prema zlatnoj aureoli, zgrabila jerukama. Sjetila se Danielovih uputa skrenula aureolu kao da upravljaputničkim autobusom.

Nije se niti mrdnula. SV

52

Luce je još čvršće primila klizavu aureolu. Prodrmala ju je naprijed-natrag, ulažući svu snagu koju je imala.

Veoma polako, aureola je zaškripala i pomaknula se centimetar ulijevo.Ponovno se napregnula da je pomakne, ispuštajući mjehuriće zraka odnapora. Upravo kada se počela osjećati izmoreno, aureola se olabavila iokrenula. Danielovo se lice ispunilo ponosom kad su im se pogled susreli.Gotovo uopće više nije mislila o svojem dahu dok se naprezala da do krajaodvrne aureolu.

Iznenada joj se posve odvojila u rukama. Kratko je ciknula ododuševljenja, diveći se njezinoj impresivnoj težini. Ali kada je podigla pogledprema Danielu, on više nije gledao u nju. Zurio je prema gore, daleko premapovršini.

Sekundu poslije, više ga nije bilo.

SV

53

ČETVRTO POGLAVLJE

SLIJEPA NAGODBA

Sama u tami, Luce je polako plivala na mjestu.

Gdje je Daniel nestao?Otplivala je do rupe u podnim daskama kroz koju je anđeo bio propao,

gdje je, samo nekoliko sekundi prije, Danielov sjaaj bio s njom i obasjavao jojput.

Gore. Bila je to jedina mogućnost.Pritisak u plućima brzo joj je rastao i širio se kroz ostatak tijela,

bubnjajući joj u ušima. Površina je bila daleko gore, a zrak koji joj je Danielupuhao do sada je već nestao. Nije mogla vidjeti ni prst pred nosom. Nijemogla razmišljati. Nije smjela paničariti.

Luce je hitro otplivala od drvenih greda i okrenula se u vodi premamjestu gdje je mislila da se nalazi podrumski prozor kroz koji je bila ušla. Utami se prolaz činio još manjim i težim za provući nego kada je ovdje bioDaniel, sjajeći, obasjavajući joj put. Ali to je bio jedini izlaz.

S aureolom nezgodno zataknutom pod bradu, Luce se zaletjela naprijedi oslonila laktove na vanjštinu crkve kako bi izvukla ostatak tijela. Prvoramena, potom struk, a onda...

Kroz kuk joj je sijevnula bol.Lijeva joj je noga zaglavila, zapela je o nešto što nije mogla vidjeti niti

dosegnuti. Osjetila je da će zaplakati i zajecala od frustracije. Gledala jekako mjehurići zraka odlaze gore, gore gdje bi ona trebala biti, i sa sobomnose više energije i zraka nego što je ostalo u njoj.

S polovicom tijela izvan prozora i polovicom zaglavljenom u okviru,Luce se koprcala, ukočena od užasa. Kad bi barem Daniel bio ovdje...

Ali Daniel nije bio ovdje.Držeći aureolu jednom rukom, drugu je provukla natrag kroz uski

prozor, klizeći njome uz tijelo, pokušavajući dosegnuti stopalo. Prstima jenapipala nešto hladno, gumasto i neprepoznadjivo. Dio joj se odlomio u ruci,a potom posve smrvio. Promeškoljila se od gađenja, pokušavajući izvućistopalo iz onoga što ju je držalo zarobljenom. Pred očima joj se počelo mutitidok je noktima čupala i trgala, gležanj ju je nažuljao do krvi od naprezanjaSV

54

da ga izvuče, a onda se odjednom oslobodila.Nogom je naglo trznula naprijed i udarila koljenom u raspadajući zid,

dovoljno jako da je znala kako ga je porezala, ali to nije bilo važno: mahnitoje izvukla ostatak tijela kroz prozor.

Imala je aureolu. Bila je slobodna.Ali ni u kojem slučaju nije imala dovoljno zraka u plućima da se vrati

natrag na površinu. Tijelo joj se treslo, noge su joj jedva htjele poslušatizapovijed plivajte, a pred očima su joj plesale crnocrvene točkice. Osjećala seusporeno, kao da pliva kroz mokar cement.

A potom se dogodilo nešto čudesno: tamnu vodu oko nje ispunio jesvjetlucavi sjaj i Luce je u tren oka bila obavijena toplinom i svjetlom koji supodsjećali na ljetnu zoru.

Pojavila se ruka, pružena prema njoj.Daniel. Prste jedne ruke položila je na njegov čvrst široki dlan, držeći

aureolu drugom rukom čvrsto na grudima.Luce je sklopila oči dok je letjela s Danielom prema gore, jureći

podvodnim nebom.Činilo se da je prošla tek sekunda prije nego što su izronili na površinu

gdje ih je dočekala zasljepljujuće žarka sunčeva svjetlost. Instinktivno, Luceje pohlepno udahnula što je više zraka mogla i uplašila se hrapavog zvukakoji joj se oteo iz grla dok je jednom rukom obavijala vrat puštajući zrak niznjega, a drugom skidala plivačke naočale.

Ali, nešto je bilo čudno. Njezinu tijelu nije trebalo onoliko zraka kako jojje um govorio. Osjetila je vrtoglavicu i omamljenost od iznenadne snažnesunčeve svjetlosti, ali začudo, nije bila na rubu nesvjestice. Zar nije bila podvodom onoliko dugo koliko je mislila? Je li odjednom postala mnogo bolja udržanju daha? Luce je dopustila da atletski ponos upotpuni njezinoolakšanje što je preživjela.

Danielove ruke pod vodom su pronašle njezine. »Jesi li dobro?«»Što ti se dogodilo?« povikala je. »Umalo sam...«»Luce«, upozorio ju je. »Šššš.«Prstima je prešao preko njezinih i bez riječi joj uzeo aureolu. Nije

shvaćala koliko je teška sve dok je se sada nije riješila. Ali zašto se Danieltako čudno ponašao i tako joj potajice uzeo aureolu, kao da nešto skriva?

Trebala je samo slijediti pogled njegovih mračnih, ljubičastih očiju.Kada ju je Daniel hitro doveo na površinu, isplivali su na drugačijem

mjestu od onoga gdje su ušli u vodu. Prije su, shvatila je Luce, vidjeli prednjidio potonule katedrale, samo ona dva zelenosiva tornja koja su se izdizala izSV

55

potopljene građevine, ali sada su bili gotovo točno iznad središta crkve,ondje gdje je nekoć bila lađa.

S njihove lijeve i desne strane pružala su se dva dugačka redapotpornih vanjskih lukova koji su nekoć pridržavali sada raspadajućekamene zidove dugačke crkvene lađe. Potporni lukovi bili su crni od morskihtrava i nisu bili ni približno visoki kao tornjevi na pročelju. Njihovi ukošenikameni vrhovi izbijali su kroz površinu vode, a to ih je činilo savršenimodmorištem za skupinu dvadesetak Izopćenika koji su u ovom trenutkuokruživali Luce i Daniela.

Kada ih je Luce prepoznala, bež baloneri, blijeda koža, mrtve oči,potisnula je uzdah zaprepaštenja.

»Zdravo«, rekao je jedan.To nije bio Phil, licemjerni Izopćenik koji je glumio da je Shelbyn dečko,

a potom poveo bitku protiv anđela u stražnjem dvorištu Luceinih roditelja.Nije vidjela njegovo lice među Izopćenicima, samo gomilu praznih iapatičnih stvorenja koje nije znala niti je imala želju upoznati ih.

Pali anđeli koji nisu mogli odlučiti na čiju stranu stati, Izopćenici su naneki način bili suprotnost Danielu, koji je odbio držati stranu ikomu osimLuce. Izbačeni iz raja zbog svoje neodlučnosti, pakao ih je osljepio tako danisu vidjeli ništa osim najslabijeg sjaja duša, Izopćenici su bili uistinu jezivodruštvo. Zurili su u Luce jednako kao i prošli put, svojim sablasnim praznimočima koje nisu mogle vidjeti njezino tijelo, ali ipak su u njezinoj dušinaslućivale nešto što im je govorilo da je ona »cijena«.

Luce se osjećala ranjivom, uhvaćenom u zamku. Od zlobnih pogledaIzopćenika voda se činila još hladnijom. Daniel je doplivao bliže njoj iosjetila je kako joj se nešto glatko očešalo o leđa. Rastvorio je svoja krila uvodi.

»Bilo bi nerazborito od vas da pokušate pobjeći«, monotono se oglasioIzopćenik iza Luce, kao da je osjetio komešanje Danielovih krila pod vodom.»Pogledate li iza leđa, vrlo ćete se brzo uvjeriti u našu brojčanu nadmoć, a ipotrebna je samo jedna od ovih...« Rastvorio je baloner i pokazao zvjezdanestrijele u koricama.

Izopćenici su ih okruživali, sjedeći na kamenim ostacima potonulogavenecijanskog otoka. Izgledali su arogantno i ofucano u svojim balonerimakoji su im bili zavezani u čvor oko struka, skrivajući njihova prljava krilatanka poput toaletnog papira. Luce se po bitci u stražnjem dvorištu njezinihroditelja sjećala da su Izopćenice bile jednako bešćutne i nemilosrdne kao imuški članovi njihove skupine. To je bilo samo nekoliko dana prije, ali činiloSV

56

joj se da su otada prošle godine.»Ali ako biste nas radije izazvali...« Lijeno, Izopćenik je izvukao strijelu,

a Daniel nije mogao u potpunosti prikriti drhtaj.»Tišina.« Jedan od Izopćenika ustao je na potpornom luku. Nije nosio

baloner, već dugu sivu halju i Luce je zgranuto dahnula kada je povukaonatrag kapuljaču i otkrio blijedo lice. Bio je to onaj bljedoliki molitelj izkatedrale. Cijelo ju je vrijeme bio promatrao, slušajući sve što je govorilasvećeniku. Zacijelo ju je slijedio ovamo. Njegove bezbojne usne izvile su se usmiješak.

»Tako dakle«, zarežao je. »Ona je pronašla svoju aureolu.«»Ovo vas se ne tiče« povikao je Daniel, ali Luce je mogla čuti očaj u

njegovu glasu. I dalje nije shvaćala zašto, ali Izopćenici su bili odlučni da ihse Luce tiče. Vjerovali su da ona ima nekog utjecaja na njihovo iskupljenje,njihov povratak u raj, ali njihova logika bila joj je neshvatljiva baš kao ionom prilikom u dvorištu njezinih roditelja.

»Ne vrijeđajte nas svojim lažima«, zagrmio je Izopćenik u halji. »Miznamo što tražite, a vi znate da je naša zadaća zaustaviti vas.«

»Ne razmišljate bistre glave«, rekao je Daniel. »Ne gledate na ovo kakotreba. Čak ni vi ne možete željeti da...«

»Da Lucfier iznova napiše povijest?« Bijele oči Izopćenika zurile su uprostor između njega i Luce. »Oh da, zapravo, upravo je to ono za čimžudimo.«

»Kako to možete reći? Sve, svijet, naša bića kakva ih sada poznajemo,sve će biti uništeno. Cijeli svemir, sav svijet, sve će nestati.«

»Zar ti doista misliš da su životi koje smo živjeli posljednjih sedamtisuća godina doista vrijedni očuvanja?« Vođine su se oči stisnule. »Bolje jeda nas sve unište. Bolje da izbrišu ovo slijepo postojanje prije nego štopočnemo blijedjeti. Sljedećeg puta...« Ponovno je uperio svoje slijepe oči uLuceinu smjeru. Gledala ih je kako se okreću u svojim dupljama,usredotočujući se na njezinu dušu. I to ju je žarilo. »Sljedećeg puta nećemoizazvati gnjev raja na tako nerazuman način. Prijestolje će nas dočekatiotvorenih ruku. Pametnije ćemo odigrati svoje karte.« Njegov slijepi pogled idalje je počivao na Lucinoj duši. Osmjehnuo se. »Sljedećeg puta imat ćemo...pomoć.«

»Nećete imati ništa, baš kao što nemate ni sada. Makni se u stranu,Izopćeniče. Nisi dorastao ovome ratu.«

Izopćenik u halji zavrtio je zvjezdanu strijelu među prstima i nasmiješiose. SV

57

»Bilo bi tako lako sada te ubiti.«»Vojska anđela već se bori za Lucindu. Zaustavit ćemo Lucifera, a kada

to učinimo i kada bude vremena da se pozabavimo facama kao što ste vi,Izopćenici će požaliti ovaj trenutak zajedno sa svime što ste napravili odPada.«

»U sljedećoj rundi Izopćenici će od početka učiniti djevojku svojimprioritetom. Očarat ćemo je, baš kao što si ti učinio. Natjerat ćemo je dapovjeruje u svaku našu riječ, baš kao i ti. Proučili smo tvoje metode. Znamošto treba učiniti.«

»Budale!« proderao se Daniel. »Mislite da ćete sljedeći put bit pametnijiili hrabriji? Mislite da ćete se sjećati ovog trenutka, ovog razgovora, vašegbriljantnog plana? Dogodit će se jedino to da ćete ponovno napraviti istegreške koje ste napravili i ovoga puta. Svi ćemo to učiniti. Jedino će seLucifer sjećati svojih prijašnjih grešaka. A njegovi planovi služe samonjegovim podlim željama. Zacijelo se sjećate kako njegova duša izgleda«,oštro je rekao Daniel, »čak i ako ne vidite ništa drugo.«

Izopćenici su ustali na svojim trulećim postoljima.»Ja se sjećam«, slabašno je rekao jedan od Izopćenika iza Luce.»Lucifer je bio najsjajniji od svih anđela«, doviknuo je drugi, ispunjen

nostalgijom. »Bio je tako prekrasan da nas je oslijepio.«Bili su osjetljivi, shvatila je Luce, na svoj deformitet.»Dosta s vašim dvosmislenostima!« začuo se jači glas. Bio je to Izopćenik

u halji, njihov vođa. »Izopćenici će progledati u slijedećoj rundi. Naša će nasvizija odvesti do mudrosti, a mudrost nas provesti natrag kroz vrata raja.Bit ćemo privlačni Priceovoj. Ona će nas voditi.«

Luce se dršćući privila uz Daniela.»Možda svi mi možemo dobiti drugu priliku za iskupljenje«, molio ih je

Daniel. »Ako uspijemo zaustaviti Lucifera... nema razloga zašto vaša vrstaisto ne bi...«

»Ne!« Izopćenik u halji nasrnuo je prema Danielu sa svojeg kamenogluka, a siva istrošena krila raširila su mu se široko s pucketanjem koje jezvučalo kao da se lomi grančica.

Daniel je olabavio krila oko Luceina struka i turnuo joj aureolu natragu ruke dok se u samoobrani podizao iz vode. Vođa u halji nije se mogaomjeriti s Danielom, koji je poput strijele izletio iz vode i zadao mu desnikroše.

Izopćenik je odletio šest metara unatrag, poskakujući po vodi poputkamenčića. Uspravio se i vratio na svoje mjesto na kamenom luku.SV

58

Zamahom blijede ruke dao je ostatku skupine znak da se u krugu podignu uzrak.

»Znate tko je ona!« povikao je Daniel. »Znate što ovo znači za sve nasBarem jednom u svojem postojanju učinite nešto hrabro umjesto nečegakukavičkog.«

»Kako?« izazovno ga je upitao Izopćenik. Voda mu je kapala niz donjirub halje.

Daniel je teško disao, gledajući Luce i zlatnu aureolu koja se sjajila podvodom. Ljubičaste oči na trenutak su mu izgledale ispunjene panikom, aonda je učinio posljednja što bi Luce ikada očekivala od njega.

Pogledao je Izopćenika u halji duboko u bijele mrtve oči, ispružio rukudlana okrenutog prema gore i rekao:

»Pridružite nam se.«Izopćenik se dugo vremena mračno smijao.Daniel se nije trznuo.»Izopćenici ne rade ni za koga osim za sebe.«»To ste jasno dali do znanja. Nitko od vas ne traži da postanete sluge.

Ali nemojte raditi protiv jedinog cilja koji je ispravan. Iskoristite ovu prilikuda spasite sve uključujući sebe. Pridružite nam se u borbi protiv Lucifera.«

»To je varka!« povikala je jedna od Izopćenica.»Želi nas prevariti kako bi došao do slobode.«»Zgrabite djevojku!«Luce je s užasom zurila u Izopćenika u halji koji je lebdio nad njom. Sve

joj se više primicao, gladno šireći oči, a bijele su mu ruke drhtale dok ih jepružao prema njoj. Sve bliže. I bliže. Zavrištala je...

Ali nitko je nije čuo jer se u tom trenutku svijet počeo mreškati. Zrak,svjetlost i svaka čestica u atmosferi kao da su se udvostručile i podijelile, apotom preklopile u sebe s praskom groma.

Ponovno se događalo.Kroz gustu masu bež balonera i prljavih krila, nebo se pretvorilo u

tamno, zamućeno sivilo kakvo je bilo posljednji put u knjižnici u Maču ikrižu, kada se sve počelo tresti. Još jedan vremenski potres. Lucifer je biosve bliže.

Golemi val poklopio joj je glavu. Luce je počela mlatarati rukama, čvrstodržeći aureolu i mahnito zamahujući nogama u pokušaju da održi glavu nadvodom.

Ugledala je Danielovo lice upravo kada se s lijeve strane začulagromoglasna škripa. Njegova bijela krila jurila su prema njoj, ali nisu bilaSV

59

dovoljno brza.Posljednje što je Luce vidjela prije nego što joj je glava završila pod

vodom kao da se događalo usporeno: zelenosivi crkveni toranj nakosio se uvodi i posve lagano počeo naginjati u smjeru njezine glave. Sjena mu jepostajala sve veća, dok je napokon s muklim udarcem nije povukao u tamu.

Luce se probudila izvijajući se na valu: ležala je na vodenom krevetu.Crveni zastori od reticella čipke bili su navučeni preko prozora. Po

sivkastoj svjetlosti koja se probijala kroz rupice detaljno izrađene čipkemoglo se naslutiti da je sumrak. Luce je boljela glava, a gležanj joj jepulsirao od boli. Okrenula se na drugu stranu u crnim svilenim plahtama, inašla licem u lice s djevojkom snenih očiju i bujne kuštrave plave kose.

Djevojka je zastenjala i zatreptala kapcima koji su bili našminkanigustom srebrnom bojom, te ispružila mlitavu šaku preko glave.

»Oh«, progovorila je, zvučeći mnogo manje iznenađenom što se budipokraj Luce nego što je to bila sama Luce. »Koliko smo kasno noćas ostalevani?« promrmrljala je na talijanskom. »Ona je zabava bila luda.«

Luce je naglo uzmaknula i pala s kreveta te završila na raskošnomebijelom tepihu. Soba je bila hladna poput spilje i zaudarala je po plijesni,zidovi su bili prekriveni tamnosivim tapetama, a na velikom tepihu koji jepokrivao samo središte sobe nalazio se golemi krevet s velikim uzglavljem ipodnožjem. Nije imala pojma gdje se nalazi, kako je dospjela ovamo, čijikućni ogrtač nosi, tko je ova djevojka ili na kojoj je to zabavi Luce navodnonoćas bila. Je li nekim slučajem ušla u Navjestitelja? Pokraj stola stajala jeklupica za noge sa zebrastim uzorkom. Odjeća koju je bila skinula nagondoli stajala je uredno složena na njoj, bijeli džemper koji je obukla prijedva dana u kući svojih roditelja, njezine izlizane traperice i jahaće čizmekoje su stajale naslonjene jedna o drugu. Srebrni medaljon s ružomugraviranom na prednjoj strani, gurnula ga je u čizmu prije nego što su onai Daniel skočili u vodu, počivao je na staklenom pladnju na noćnom stoliću.

Ponovno ga je stavila oko vrata i pomalo se nespretno uvukla utraperice. Djevojka u krevetu opet je zaspala, stavivši preko glave crnisvileni jastuk ispod kojeg joj je virila zamršena plava kosa. Luce je provirilaiza visokog uzglavlja kreveta i ugledala dva prazna kožnata naslonjačaokrenuta prema dalekom zidu s kaminom u kojem je gorjela velika vatra itelevizorom ravnog ekrana iznad njega.

Gdje je bio Daniel?

SV

60

Povukla je zatvarač na drugoj čizmi kada je začula glas kroz odškrinutadvokrilna vrata nasuprot kreveta.

»Nećeš ovo požaliti, Daniele.«Prije nego što je uspio odgovoriti, Luceina je šaka bila na kvaki, s druge

strane vrata, Daniel je u dnevnoj sobi sjedio na dvosjedu sa zebrastimuzorkom i razgovarao s Izopćenikom Philom.

Ugledavši je na vratima, Daniel se podigao na noge. I Phil je ustao teostao ukočeno stajati pokraj svoje stolice. Danielove ruke prelazile suLuceinim licem, opipavajući joj čelo za koje je Luce shvatila da je bolno iogrebano.

»Kako se osjećaš?«»Aureola...«»Kod nas je.« Daniel je pokazao prema golemom staklenom disku

obrubljenom alatom koji je ležao na velikom drvenom blagovaoničkom stoluu susjednoj sobi. Za stolom je sjedio jedan od Izopćenik; žlicom jeo jogurt,dok se drugi naslanjao na vrata s rukama prekriženima preko prsa. Obojesu imali lica okrenuta prema Luce, ali bilo je nemoguće reći znaju li uopćeda je gledaju. U njihovoj se blizini osjećala kao na iglama, osjećala je nekuhladnoću u zraku, ali vjerovala je Danielu koji je izgledao posve smireno

»Što se dogodilo Izopćeniku s kojim si se borio?« upitala je Luce tražećipogledom onog blijedog stvora u halji.

»Nemoj se brinuti zbog njega. Trenutno se ja brinem zbog tebe.«Obraćao joj se s nježnošću, kao da su sami.

Sjetila se kako se toranj naginjao prema nioj dok se katedralaurušavala pod vodom. Sjetila se Danielovih krila koja su bacala sjenu prekosvega dok su se spuštala prema njoj.

»Dobila si jaki udarac u glavu. Izopćenici su mi pomogli da te izvučem izmora i doveli nas ovamo kako bi se mogla odmoriti.«

»Koliko sam dugo spavala?« upitala je Luce. Sada je bila noć. »Kolikonam je vremena ostalo da...«

»Sedam dana, Luce«, tiho je odvratio Daniel. Mogla je čuti koliko je ontakođer bolno svjestan da im vrijeme sve brže odmiče.

»Pa, onda ne bismo smjeli više tratiti vrijeme ovdje.« Bacila je pogledprema Philu, koji je nadolijevao svoju i Danielovu čašu iz boce nečegacrvenog što se zvalo Campari.

»Ne sviđa ti se moj stan, Lucindo Price?« upitao je Phil pretvarajući seda razgledava postmodernističku dnevnu sobu prvi put. Zidovi su biliispunjeni slikama u stilu Jacksona Pollocka, ali Phil je bio taj u kojega LuceSV

61

nije mogla prestati zuriti. Koža mu je bila bljeđa nego što se sjećala, a ispodpraznih očiju imao je tamnoljubičaste podočnjake. Sledila bi se svaki putkada bi se sjetila njegovih odrpanih krila kako drže njezin odraz u zrakuiznad dvorišta njezinih roditelja, spremna da je odvedu na neko mračno,daleko mjesto.

»Ništa od toga ne mogu, dakako, naročito dobro vidjeti, ali uvjerili sume da će stan biti uređen na način koji će mlade dame smatrati veomaprivlačnim. Tko bi rekao da ću razviti takvu sklonost prema smrtnicamanakon vremena provedenog s tvojom nefilskom prijateljicom Shelby? Jesi liupoznala moju prijateljicu, u spavaćoj sobi? Tako slatka djevojka; sve su onetako slatke.«

»Trebali bismo poći.« Luce je odrješito povukla Daniela za košulju.Drugi Izopćenici u sobi naglo su ustali.»Jeste li sigurni da ne možete ostati na piću?« upitao je Phil i krenuo

natočiti tekućinu boje višnje, koja mu se prolijevala, u treću čašu. Daniel juje poklopio rukom i umjesto toga natočio iz boce u kojoj je bio pjenušavi sokod grejpfruta.

»Sjedni, Luce«, rekao je Daniel dodajući joj čašu. »Nismo još spremni zaodlazak.«

Kada su njih dvojica sjeli, druga dva Izopćenika slijedila su njihovprimjer.

»Tvoj dečko veoma je razuman«, rekao je Phil i podignuo svoje blatnjavevojničke čizme na mramorni stolić. »Složili smo se da će vam se Izopćenicipridružiti u vašim naporima da zaustavite Svjetlonošu.«

Luce se nagnula prema Danielu.»Možemo li razgovarati nasamo?«»Da, naravno«, odgovorio je Phil umjesto njega, kruto ustajući i

kimajući ostalim Izopćenicima. »Ostavimo ih trenutak.«Slijedeći Phila poredani jedan iza drugoga, Izopćenici su nestali kroz

drvena vrata u kuhinju.Čim su ostali sami, Daniel je položio dlanove na njezina koljena.»Slušaj, znam da ti oni nisu najomiljeniji...«»Daniele, pokušali su me oteti.«»Da, znam, ali to je bilo dok su još mislili...«, Daniel je zastao i pogladio

joj kosu, raspetljavajući čvorić prstima, »...mislili su da će se ako te dovedupred Prijestolje, iskupiti za svoju prijašnju izdaju. Ali sada se igra upotpunosti promijenila, dijelom zbog onoga što je Lucifer učinio, a dijelomzbog toga što si napredovala u pokušaju da razbiješ prokletstvo više nego štoSV

62

su Izopćenici očekivali.«»Što?« prenula se Luce. »Misliš da sam blizu razbijanju prokletstva?«»Recimo samo da još nikada nisu bila ovako blizu«, rekao je Daniel i

Luce je osjetila kako je ispunjava neko uzbuđenje koje nije razumjela. »Akoćemo imati pomoć Izopćenika u borbi protiv naših neprijatelja, moći ćeš seusredotočiti na ono što trebaš učiniti.«

»Pomoć Izopćenika? Ali jučer su nam postaviti zasjedu.«»Phil i ja smo o svemu raspravili. Postigli smo dogovor. Slušaj, Luce...«,

Daniel ju je primio za ruku i počeo šaptati, premda su njih dvoje bili sami usobi, »... Izopćenici su manja prijetnja ako su na našoj strani nego ako suprotiv nas. Neugodni su, ali su isto tako nesposobni lagati. Uvijek ćemoznati gdje stojimo s njima.«

»Zašto ih uopće moramo imati na svojoj strani?« Luce se naslonila najastuk sa zebrastim uzorkom iza sebe.

»Naoružani su, Luce. Bolje su opremljeni i imaju više ratnika od bilokoje druge frakcije s kojom ćemo se suočiti. Možda će doći trenutak kadaćemo zatrebati njihove zvjezdane strijele i borce. Ne morate biti najboljiprijatelji, ali oni su odlični tjelesni čuvati i kada j riječ o neprijateljima,nemaju milosti.« Naslonio se i uperio pogled kroz prozor, kao da je neštonelagodno maločas proletilo pokraj njega. »A kako će bez obzira na sve imatikonja u ovoj utrci, bolje je da to budemo mi.«

»Što ako i dalje budu mislili da sam ja »cijena« ili tako nešto?«Daniel joj je uputio blag, neočekivan smiješak.»Siguran sam da i dalje to misle. Kao i mnogi drugi Ali samo ti možeš

odlučiti kako ćeš odigrati svoju ulogu u ovoj staroj priči. Ono što smozapočeli kada smo se prvi put poljubili u Maču i križu? To buđenje u tebi bioje tek prvi korak. Sve lekcije koje si naučila tijekom vremena provedenog uNavjestiteljima osnažile su te. Izopćenici ti to ne mogu oduzeti. Nitko to nemože. Osim toga,« široko se osmjehnuo, »nitko te ne može taknuti dok sam atu.«

»Daniele?« Otpila je malo soka od grejpfruta i osjetila kako joj sepjenuša u grlu. »Kako ću ja odigrati svoju ulogu u ovoj staroj priči?«

»Ne znam,« odgovorio je, »ali jedva čekam da to saznam.«»I ja.«Kuhinjska vrata širom su se otvorila i pojavilo se blijedo, gotovo lijepo

lice neke djevojke, plave kose svezane u čvrst rep.»Izopćenicima je dojadilo čekati«, rekla je hladno poput robota.»Možeš ih poslati unutra.« Daniel je dao znak djevojci.SV

63

Brzo, mehanički ušli su jedan za drugim i zauzeli svoje prijašnjepoložaje. Svi osim Phila, koji je stao bliže Luce. Izopćenik koji je bio jeojogurt nespretno je lupkao žlicom po unutrašnjosti prazne plastične šalice.

»Dakle, i tebe je uspio uvjeriti?« upitao je Phil, sjedeći na naslonu zaruke dvosjeda.

»Ako vam Daniel vjeruje, ja...«»Baš kao što sam mislio«, rekao je. »Kada Izopćenici izaberu na čiju

stranu stati ovih dana, njihova je odanost duboka. Svjesni smo što je nakocki kada radimo ovakve... izbore.« Naglasio je posljednju riječ, kimajućiLuce na način koji ju je uznemiravao. »Izbor da staneš na nečiju stranuveoma je važan, ne slažeš li se, Lucindo Price?«

»O čemu on govori, Daniele?« upitala je Luce, iako je vjerovala da zna očemu je riječ.

»O onome čime su svi fascinirani ovih dana«, umorno je odvratio Daniel.»Koliko smo blizu uspostavi ravnoteže između raja i pakla.«

»Nakon svih ovih tisućljeća, ravnoteža je gotovo potpuna!« Phil utonuona dvosjed nasuprot Luce i Danielu. Bio je življi nego što ga je Luce ikadvidjela. »Gotovo svaki anđeo odabrao je stranu, svjetlost ili tamu, ali postojijoš jedan koji nije izabrao...«

Jedan jedini anđeo koji nije izabrao.Bljesak sjećanja: put kroz Navjestitelja u Las Vegas sa Shelby i

Milesom. Otišli su onamo kako bi upoznali njezinu sestru iz prošlog života,Veru, i završili u restoranu IHOP s Arriane, koja im je rekla da će doći danobračuna. Uskoro. A na kraju, kada se pobroje duše svih anđela, sve će sesvesti na izbor jednoga najvažnijeg.

Luce je bila sigurna da je taj anđeo Daniel.Izgledao je ozlovoljeno, čekajući da Phil završi sa svojim govorom.»A, naravno, tu su još i Izopćenici.«»Kako to misliš?« upitala je Luce. »Izopćenici nisu odabrali stranu?

Uvijek sam pretpostavljala da ste vi na Luciferovoj strani.«»To je samo zato što ti se ne sviđamo «, rekao je Phil, mrtav-hladan.

»Ne, Izopćenici ne mogu izabrati.« Okrenuo je glavu kao da želi pogledatikroz prozor i uzdahnuo. »Možeš li zamisliti kako je to...«

»Našao si krivu publiku, Phile«, prekinuo ga je Daniel.»Mi bismo trebali biti važni«, rekao je Phil, odjednom se opravdavajući

Danielu. »Samo želimo nešto značiti u kozmičkoj ravnoteži.«»Vi ne možete izabrati«, ponovila je Luce, polako shvaćajući. »Je li to

kazna za vašu neodlučnost?« SV

64

Izopćenik je kruto kimnuo»A posljedica je ta da naše postojanje ne znači ništa u kozmičkoj

ravnoteži. Naše smrti, također, ne znače ništa.« Phil je spustio glavu.»Znaš da i tu ne mogu ništa promijeniti«, rekao je Daniel. »A sasvim

sigurno ni Luce. Tratimo vrijeme...«»Nemoj biti tako preziran, Daniele Grigori«, rekao je Phil. »Svi mi

imamo svoje ciljeve. Priznao ti to ili ne, trebaš nas kako bi ostvario svoje.Mogli smo se pridružiti i Starješinama Zhsmaelin. Ona koja se zovegospođica Sophia Bliss i dalje te drži na oku. Griješi, dakako, ali tko zna,možda ona uspije ondje gdje ti nećeš?«

»Zašto im se onda niste pridružili?« oštro je zapitala Luce, stajući uobranu Danielu. »Niste imali nikakvih problema u suradnji sa Sophiomkada ste oteli moju prijateljicu Dawn.«

»To je bila pogreška. Tada nismo znali da su Starješine ubile onu drugudjevojku.«

»Penn.« Luce je puknuo glas.Philovo se blijedo lice napelo.»To je bilo neoprostivo. Izopćenici nikada ne bi naudili nedužnome. A

kamoli nekomu s tako prekrasnim karakterom, tako profinjenim umom.«Luce je pogledala Daniela, želeći mu dati do znanja da je možda prebrzo

osudila Izopćenike, ali Daniel se mrštio Philu.»A ipak, jučer ste se sastali sa Sophiom«, rekao je.Izopćenik je odmahnuo glavom.»Cam mi je pokazao zlatnu pozivnicu«, bio je ustrajan Daniel. »Sastali

ste se s njom na stazi za konjske utrke Churchill Downs kako bisterazgovarali o proganjanju Luce.«

»Krivo.« Phil se podigao na noge. Bio je visok gotovo kao Daniel, aliizgledao je boležljivo i krhko. »Jučer smo se sastali s Luciferom. Nitko neodbija poziv od Svjetlonoše. Gospođica Sophia i njezini pajdaši bili su ondje,pretpostavljam. Izopćenici su osjetili njihove nečiste duše, ali mi nesurađujemo s njima.«

»Čekajte,« rekla je Luce, »vi ste se jučer sastali s Luciferom?« To biznačilo da su se našli s njime u petak, onoga dana kada su Luce i ostali biliu Maču i križu te raspravljali o tome kako da pronađu relikte i spriječeLucifera da izbriše prošlost. »Ali mi smo se već bili vratili iz Navjestitelja.Lucifer bi tada već bio unutar Pada.«

»Ne nužno.« Daniel je počeo objašnjavati: »Iako se taj sastanak odvijaonakon što si se ti vratila iz Navjestitelja, on se isto tako odvijao uSV

65

Luciferovoj prošlosti. Kada je krenuo za tobom pretvarajući se da je gargojl,njegova točka polaska bila je pola dana kasnije i stotinama kilometara daljeod tvoje točke polaska.«

Od te je logike Luce malo zaboljela glava, ali jedno joj je bilo jasno: nijeimala povjerenja u Phila. Okrenula se prema njemu.

»Znači vi ste od početka znali da Lucifer namjerava izbrisati prošlost.Jeste li mu namjeravali pomoći, isto kao što ste sada obećali pomoći nama?«

»Sastali smo se s njim jer moramo doći kada nas on zove. Svi to moraju,osim Prijestolja, i...«, zastao je, a usne su mu se raširile u slabašan smiješak,»pa, ne znam nijednu životnu silu koja bi odoljela Luciferovu pozivu.«Nagnuo je glavu prema Luce. »Bi li ti mogla odoljeti?«

»Dosta«, rekao je Daniel.»Osim toga,« nastavio je Phil, »on nije htio našu pomoć. Svjetlonoša nas

je isključio iz svojih planova. Rekao je...«, sklopio je oči i, barem na časak,izgledao poput običnog tinejdžera, gotovo dražesno, »rekao je da ništa nemože prepustiti slučaju, da je kucnuo čas da uzme stvari u svoje ruke.Sastanak se nakon toga naglo završio.«

»To je zacijelo bio trenutak kada je Lucifer krenuo za tobom uNavjestiteljima«, objasnio je Daniel Luce. Osjetila je mučninu sjetivši sekako ju je Bill pronašao u tunelu, tako ranjivu, tako samu. Svi oni trenutci ukojima joj je bilo drago što je uz nju, što joj pomaže u njezinoj potrazi... Tadase čak činilo da se i njemu sviđa biti s njom, barem neko vrijeme.

Philove prazne oči usredotočile su se na nju, kao da proučavajupromjenu u njezinoj duši. Je li mogao osjetiti koliko bi se uzrujala svaki putkada bi pomislila koliko je vremena provela sama s Billom? Je li Daniel tomogao osjetiti?

Ne bi se moglo reći da joj se Phil smješkao, ali isto tako nije zgledaobeživotno kao inače.

»Izopćenici će te zaštititi. Znamo da imaš brojne neprijatelje.« Pogledaoje Daniela. »I Mjerodavni su u pokretu.«

Luce je letimice pogledala Daniela.»Mjerodavni?«»Oni rade za raj. Više su smetnja negoli ikakva prijetnja.«Phil je ponovno spustio glavu.»Izopćenici vjeruju da su se Mjerodavni možda... odcijepili od raja.«»Što?« Daniel je zvučao kao da je ostao bez daha.»Među njima je nastao razdor, onaj koji se brzo širi. Jesi li rekao da

imaš prijatelje u Beču?« SV

66

»Arianne«, zgranula se Luce. »I Gabbe i Roland. Jesu li u opasnosti?«»Imamo prijatelje u Beču«, rekao je Daniel. »U Avalonu također.«»Mjerodavni se šire kroz Beč.«Kada se Luce okrenula da se suoči s Danielom, on je već rastvarao krila.

Snažno su se razvila, obasjavajući sobu svojom blistavošću. Činilo se daPhila nije briga niti da obraća pozornost dok je otpijao malo crvenog likera.Ostali Izopćenici uperili su svoje prazne poglede u Danielova krila supamćenom zavisti.

Dvokrilna vrata spavaće sobe otvorila su se i kroz njih je izašlamamurna Talijanka s kojom je Luce dijelila krevet, te bosonoga doteturala usobu. Letimice je pogledala Daniela pa protrljala oči.

»Opa, koji ludi san!« promrljala je na talijanskom, a potom nestala ukupaonici.

»Dosta govorancije«, rekao je Daniel. »Ako je vaša vojska onoliko moćnakako tvrdite, pošaljite trećinu prema Beču i zaštitite tri pala anđela kojaondje nađete. Drugu trećinu pošaljite u Avalon, gdje ćete pronaći Cama i jošdvoje palih.«

Kada je Phil kimnuo, dva Izopćenika u dnevnoj sobi raširila su svojaneugledna krila i odletjela kroz otvoren prozor poput golemih muha.

»Preostala trećina naših snaga pod mojim je nadzorom. Otpratit ćemovas do Sinajskoga brda. Poletimo sada, a ostale ću prikupiti na putu dotamo.«

»Da«, odvratio je brzo Daniel. »Spremna, Luce?«»Idemo.«Naslonila se leđima na Danielova ramena kako bi je mogao obujmiti

rukama, s njome skočiti kroz prozor i poletjeti prema tamnom nebu iznadVenecije.

SV

67

PETO POGLAVLJE

SNAGA TISUĆU POLJUBACA

Sletjeli su u pustinjsko područje s visokim planinama malo prije zore.

Svjetlost je prošarala nebo blizu istočnog horizonta intenzivnim ružičastim izlatnim nijansama posutima oker oblacima, zacjeljujući tako ljubičastumodricu noći.

Daniel je spustio Luce na ravni kameni plato, toliko suh i nemilostiv dana njemu nije moglo preživjeti na najžilavije pustinjsko bilje. Ogoljeliplaninski krajolik pružao se u beskraj posvuda oko njih, naglo se spuštajućiu mračne doline ili se pak uzdižući u vrhove s divovskim svjetlosmeđimkamenjem koje je počivalo pod naizgled nemogućim kutovima. Bilo je hladnoi vjetrovito, a zrak je bio tako suh da je bilo bolno gutati. Na kamenom jeplatou bilo jedva mjesta za Luce, Daniela i pet Izopćenika koji su doletjeliovamo s njima.

Sitan pijesak proletio je Luce kroz kosu kada je Daniel uvukao krilanatrag u proreze na leđima

»Evo nas.« Zvučao je ispunjen dubokim poštovanjem.»Gdje smo?« Luce je podignula ovratnik džempera kako bi pokrila uši

zbog vjetra.»Na Sinajskom brdu.«Udahnula je suh pjeskovit zrak, okrećući se kako bi obuhvatila

panoramski pogled dok se delikatna zlatna svjetlost pružala nad planinamana istoku.

»Ovdje je Bog Mojsiju dao Deset zapovijedi?«»Ne.« Daniel je uperio prstom preko njezina ramena, prema skupini

planinara koji su se jedan za drugim penjali uz malo lakši teren stotinjakmetara prema jugu, izgledajući maleno poput lutaka. Njihovi glasovi čuli suse kroz hladan rijedak pustinjski zrak. Blagi odjeci njihova smijeha sablasnosu se odbijali od tihih planinskih vrhova. Plava plastična boca nagnula seprema nebu iznad nečije glave. »Ondje je Mojsije primio Deset zapovijedi.«Raširio je ruke i promotrio malen kameni krug na kojemu su stajali. »Aovdje je nekoliko anđela stajalo i svjedočilo tom događaju. Gabbe, Arriane,Roland, Cam«, uperio je prstom prema jednom mjestu na stijeni, potomSV

68

prema drugom, pokazujući gdje je stajao svaki od anđela, »i još nekolikonjih.«

»Gdje si ti bio?«Okrenuo se prema njoj i napravio tri mala koraka tako da su im se prsa

dodirivala, a vršci stopala preklapali.»Upravo«, poljubio ju je, »ovdje.« Daniel je skrenuo pogled. »Bio je to

njihov prvi službeni savez s čovjekom. Prije toga savezi su se sklapali samoizmeđu Boga i anđela. Neki od anđela osjećali su se izdanima, vjerujući dasavez unosi neravnotežu u prirodni poredak svijeta. Drugi su mislili da smosami krivi za to i da je to dio normalnog odvijanja stvari.«

Liubičasta boja u njegovim očima časak je intenzivnije zabljesnula.»Drugi su zacijelo već na putu ovamo.« Okrenuo se prema Izopćenicima,

čiji su se tamni obrisi ocrtavali pod sve jačim svjetlom zore na istoku.»Hoćete li držati stražu dok ne stignu?«

Phil se naklonio. Ostala četiri Izopćenika stajala su iza njega dok su imodrpani krajevi prljavih krila lepršali na vjetru. Daniel se pokrio lijevimkrilom i zaklanjajući tijelo od pogleda, zavukao desnu ruku poput magičarakoji poseže u svoj plašt.

»Daniele?« upitala je Luce koraknuvši bliže njemu. »Što je bilo?«Pokazavši zube, Daniel joj je odmahnuo glavom. Zatim se lecnuo i

jauknuo od boli, što Luce još nikada nije doživjela. Tijelo joj se napelo.»Daniele?«Kada se opustio i ponovno ispružio krilo, u ruci mu se pojavilo nešto

bijelo i svjetlucavo.»Trebao sam ovo prije učiniti«, rekao je.Izgledalo je poput uskog komada tkanine, mekano poput svile, ali kruće.

Bilo je dugo trideset centimetara i široko desetak te je treperilo na hladnompovjetarcu. Luce je zurila. Je li to Daniel upravo istrgnuo komad svojegakrila? Vrisnula je od užasa i bez razmišljanja posegnula prema tome. Bilo jeto pero!

Kada bi gledao u Danielova krila ili bio njima obavijen, čovjek bizaboravio da su uopće sačinjena od zasebnih pera. Luce je oduvijekpretpostavljala da je njihova građa misteriozna i onozemaljska, napravljenaod iste one tvari kao i Božji snovi. A i samo pero nije nalikovalo nijednomdrugom koje je Luce ikada vidjela: bilo je široko, gusto i prožeto istom onomsnagom koja je kolala kroz Daniela.

Držeći ga među prstima, Luce se pero učinilo poput najmekše, a opetnajčvršće stvari koju je ikada dotaknula, kao i najljepše, sve dok joj oči nisuSV

69

ugledale krv koja je tekla iz mjesta s kojeg je Daniel iščupao pero.»Zašto si to učinio?« upitala ga je.Daniel je pružio pero Philu, koji ga je bez oklijevanja spremio u rever

svojeg balonera.»To je signalna zastavica«, rekao je Daniel, pogledavši zakrvavljeno

krilo bez zabrinutosti »Ako drugi kojim slučajem stignu sami , znat će da suIzopćenici prijatelji.« Slijedio je pogled njezinih očiju, širokih od brige, dokrvavog dijela svojeg krila. »Ne brini se za mene. Zacijeljet će. Hajde...«

»Kamo idemo?« upitala je Luce.»Sunce samo što nije izašlo«, rekao je Daniel, uzimajući malu kožnatu

naprtnjaču od Phila. »A ti vjerojatno umireš od gladi.«Luce to nije dosad shvatila, ali doista je bila jako gladna.»Mislio sam da bismo mogli ukrasti trenutak za sebe prije nego što se

drugi pojave.«Strm uski puteljak vodio je s platoa na koji su sletjeli do malenoga

grebena. Počeli su se oprezno spuštati niz planinu s oštrim stijenama, držećise za ruke, a kada je bilo previše strmo za hodanje, Daniel je letio lebdećiuvijek blizu tla, krila privučenih uz tijelo.

»Ne želimo uzbuditi planinare«, objasnio je. »Na većini mjesta na Zemljiljudi si ne žele dopustiti da vide čudo, anđele. Ako nas slučajno na trenutakugledaju kako letimo, uvjere se da im se to samo učinilo. Ali na mjestupoput ovoga...«

»Ljudi mogu vidjeti čuda«, dovršila je Luce. »Žele to.«»Tako je A ako vide, to izaziva znatiželju.«»A znatiželja izaziva...«»Nevolju.« Daniel se blago nasmijao.Luce se nije mogla suzdržati a da se široko ne osmjehne, uživajući

barem nakratko u činjenici da samo ona može uživati u Danielovu čudu.Sjeli su jedno kraj drugoga na malu ravnu stijenu usred ničega,

zaštićenu od vjetra granitnim zaobljenim kamenom i od pogleda svih osimsvjedosmeđe jarebice koja se oprezno kretala po grubim stijenama. Kada jeLuce zavirila iza velikoga zaobljenog kamena, zatekla izvanredan prizor:planinski lanac, čiji su neki vrhovi bili u sjeni drugi ogrnuti svjetlom, a svisu sve jače blistali sa svakom novom sekundom kojom se sunce penjaloiznad ružičastog horizonta.

Daniel je povukao zatvarač na naprtnjači i zavirio unutra. Odmahnuo jeglavom, smijući se.

»Što je tako smiješno? Što je unutra?« upitala je Luce.SV

70

»Prije nego što smo otišli iz Venecije, zamolio sam Phila da nam spakujenekoliko stvari iz svojega kuhinjskog ormarića. Evo što se dogodi kadslijepom Izopćeniku prepustiš planiranje hranjivog obroka...« Izvukao jetubu Pringlesa s okusom paprike, crvenu vrećicu čokoladnih bombonaMalteser, šaku čokoladica Baci zamotanih u plavu foliju, pakiranje žvakaćihguma Daygum, nekoliko malih boca gaziranog soka i paketiće kave zaespresso.

Luce je prasnula u smijeh.»Hoće li ti ovo biti dovoljno do sljedećeg odredišta?« upitao je.Luce se privinula uz njega i pojela nekoliko čokoladnih bombona,

gledajući kako nebo na istoku postaje ružičasto, potom zlatno i na krajusvjetloplavo dok se sunce penjalo iznad vrhova i dolina u daljini. Svjetlost jebacala neobične sjene u raspuklinama planina. Isprva je pretpostavljala dasu barem neke od njih Navjestitelji, ali potom je shvatila da nisu, bile su tosamo sjene koje je stvaralo promjenjivo svjetlo. Luce je shvatila da su prošlidani otkako je posljednji put vidjela Navjestitelja.

Neobično. Tjednima, mjesecima ukazivali su joj se sve češće i češće, svedok više nije mogla nikamo pogledati a da ne ugleda jednog od njih kakomračno drhti u nekom kutku i zove je k sebi. Sada se činilo da su posvenestali.

»Daniele, što se dogodilo Navjestiteljima?«Naslonio se na stijenu i snažno izdahnuo prije nego što je rekao:»Sada su s Luciferom i vojskom raja. Oni su također, dio Pada.«»Što?«»Ovo se nikada prije nije dogodilo. Navjestitelj pripadaju povijesti. Oni

su sjene značajnih događaja. Stvorio ih je Pad i zato su, kada je Luciferpokrenuo svoju igru, povučeni natrag onamo.«

Luce je to pokušala zamisliti: milijun drhtavih sjena koje okružujugolemu tamnu kuglu, dodirujući svojim ticalima površinu zaborava poputsunčevih pjega.

»Zato smo morali doletjeti ovamo umjesto da prođemo kroz njih«, reklaje.

Kimnuo je i zagrizao Pringle, više zbog navike boravka s ljudima negozbog potrebe za hranom.

»Sjene su nestale nekoliko trenutaka nakon našeg povratka iz prošlosti.Ovaj trenutak u kojem smo sada, ovih devet dana Luciferova otvaranja igre,svojevrstan je vremenski limb. To se vrijeme odvojilo od ostatka povijesti, aako ne uspijemo, ono će zauvijek prestati postojati.«SV

71

»Gdje je točno to? Pad, mislim.«»U drugoj dimenziji, na mjestu koje ti ne mogu opisati. Bili smo bliže

tome na mjestu gdje sam te uhvatio, nakon što si se razdvojila od Lucifera,ali i dalje smo bili jako daleko.«

»Nisam nikada mislila da ću ovo reći, ali«, promotrila je mirnoćusvakodnevnih sjena na planini, »nedostaju mi. Navjestitelji su bili mojapoveznica s prošlošću.«

Daniel joj je primio ruku i zagledao joj se duboko u oči.»Prošlost je važna zbog svih podataka i mudosti koju sadržava. Ali

čovjek se može izgubiti u njoj. Moraš naučiti zadržati znanje o prošlosti sasobom dok slijediš sadašnjost.«

»Ali sada kada ih više nema...«»Sada kada ih nema, možeš to učiniti i sama.«Odmahnula je glavom.»Kako?«»Da vidimo...« započeo je. »Sjećaš li se one rijeke blizu horizonta?«

Pokazao je prema slabašnom tragu plave boje koji je zavijao nizinompustinje. Bio je toliko daleko da ga je Luce jedva vidjela.

»Da, mislim da je vidim.«»Živio sam ovdje tijekom nekoliko različitih razdoblja, ali jednom kada

sam ovdje živio prije nekoliko stotina godina, imao sam devu po imenuOded. Bilo je to najljenije stvorenje koje je ikad hodalo Zemljom.Onesvijestio bi se usred hranjenja, a stići do najbližeg beduinskog sela načaj bilo je pravo čudo. Ali kada sam te prvi put vidio u tom životu...«

»Oded se bacio u trk« rekla je Luce bez razmišljanja. »Ja sam vrisnulajer sam mislila da će me pregaziti. Rekao si da ga nikada nisi vidio da setako kreće.«

»Da, pa...« rekao je Daniel, »svidjela si mu se.«Zašutjeli su ; pogledali se, a Daniel se počeo smijati kada je Luce zinula

od čuda.»Uspjela sam!« povikala je. »Bilo je tu, u mome sjećanju, u meni. Kao da

se dogodilo jučer. Došlo mi je bez razmišljanja!«Bilo je to čudesno. Sva sjećanja iz svih života koja su se izgubila svaki

put kada je Lucinda umrla u Danielovim rukama sada su nalazila put donje, baš kao što je Luce uvijek nalazila put natrag do Daniela.

Ne. Ona je našla put do njih.Kao da su se otvorila vrata nakon Luceina putovanja kroz Navjestitelje.

Sva ta sjećanja ostala su s njom, od Moskve, preko Helstona, do Egipta. ASV

72

sada ih je bilo sve više do kojih je mogla doći.Odjednom je snažno osjećala tko je, i nije bila samo Lucinda Price iz

Thunderbolta u Georgiji. Bila je svaka djevojka koja je kada bila, skupiskustava, pogrešaka, postignuća i, najviše od svega, ljubavi.

Bila je Lucinda.»Brzo« rekla je Danielu. »Možemo li to ponoviti?«»Okej što kažeš na još jedan pustinjski život? Živjela si u Sahari kada

sam te pronašao. Bila si visoka i štrkljasta, najbrža trkačica u svojem selu.Jednoga sam dana prolazio, bio sam krenuo posjetiti Rolanda, te sam staoprenoćiti kod najbližeg izvora. Svi muškarci bili su veoma sumnjičavi premameni, ali...«

»Ali moj ti je otac dao tri zebrine kože za nož koji si imao u torbi!«Daniel se nacerio.»S njim se nije bilo lako pogađati.«»Ovo je nevjerojatno«, rekla je, gotovo bez daha. Koliko je još toga imala

u sebi a da za to nije znala? Koliko je daleko u prošlost mogla posegnuti?Okrenula se da ga pogleda, privukla koljena na prsa i nagnula se premanjemu tako da su im se čela gotovo dodirivala. »Sjećaš li se svega iz našeprošlosti?«

Danielove oči smekšale su se u kutovima.»Ponekad mi se poredak događaja pomiješa u glavi. Moram priznati da

se ne sjećam dugih razdoblja koja sam proveo sam, ali mogu se sjetiti svakogprvog puta kada sam ti ugledao lice, svakog poljupca tvojih usana, svakeuspomene koju smo zajedno stvorili.«

Luce nije čekala da se Daniel primakne i poljubi je. Umjesto toga,pritisnula je usne na njegove, uživajući u njegovu iznenađenom uzdahuužitka, želeći ga riješiti svake boli koju je ikada osjećao kada bi je izgubio.

Ljubiti Daniela bilo je na pola puta između nečega uzbudljivo novog inepogrešivo poznatog, poput sjećanja iz djetinjstva koje se čini kao san svedok u staroj kutiji na tavanu ne pronađeš fotografski dokaz. Luce se osjećalakao da je otkrila hangar ispunjen neprocjenjivim fotografijama, a svi onizakopani trenuci oslobođeni su iz zatočeništva kako bi joj ispunili i najmanjikutak duše.

Ljubila ga je sada, ali na neki čudan način ljubila ga je i tada. Gotovo jemogla dotaknuti povijest njihove ljubavi, okusiti njezinu esenciju na svojemjeziku. Njezine su usne dodirivale Danielove upravo sada, ali isto tako i unekom drugom poljupcu, starijem poljupcu, poljupcu poput ovoga, u kojemsu joj usne bile upravo ovdje, a njegove ruke obujmivale njezin struk upravoSV

73

ovako. Jezikom je prešao preko njezinih zuba i to joj je u sjećanje prizvalomnoštvo drugih poljubaca, a svaki od njih bio je opojan. Kada je spustioruku niz njezina leđa, osjetila je stotinu drhtaja poput ovoga. A kada jeotvorila i potom zatvorila oči, od pogleda na njega kroz guste trepaviceosjetila je kako je ispunjava snaga tisuću poljubaca.

»Daniele.« Monoton glas Izopćenika prekinuo je Luceino sanjarenje.Blijedi dječak stajao je iznad njih, gledjući ih s visoke stijene na koju su senaslanjali. Kroz njegova siva, gotovo providna krila, Luce je vidjela kakooblak prolazi nebom.

»Što je, Vincente? rekao je Daniel podižući se na noge. Zacijelo je znaoimena Izopćenika iz vremena koje su u raju proveli prije Pada.

»Oprostite mi na smetnji«, prozborio je Izopćenik, nemajući dovoljnomanira da skrene pogled od Luceinih užarenih obraza. Barem ih nije mogaodoista vidjeti.

Brzo je ustala i poravnala džemper, te prislonila hladnu ruku na svojuvruću kožu.

»Jesu li drugi stigli?« povikao mu je Daniel.Izopćenik je nepomično stajao nad njim.»Ne baš.«Daniel je desnom rukom obujmio Lucein struk. S jednim mekim

šuštajem krila prešao je petnaest metara vertikalne stijene onako kakosmrtnik u hipu preskoči nekoliko stepenica. Želudac joj se podigao suzbuđenjem njihova leta.

Spustivši prvo Luce na kameni plato, Daniel se okrenuo i ugledao petIzopćenika koji su ih pratili kako stoje okupljeni oko šestog lika. Lecnuo se,a krila su mu se trznula unatrag od šoka kada je vidio šestog Izopćenika.

Dječak je bio malen, vitke građe i velikih nogu. Glava mu je bila svježeobrijana. Moglo mu je biti oko četrnaest godina da su Izopćenici starili kaosmrtnici. Netko ga je prebio. I to jako.

Lice mu je bilo izgrebano kao da ga je netko više puta bacio u zid.Usnica mu je tako obilno krvarila da mu je sjajna krv prekrivala zube. Luceisprva nije tekućinu prepoznala kao krv jer krv Izopćcnika nije bila crvena.Bila je blijedosiva. Dječakova je krv bila boje pepela.

Tiho je plakao i šaptao nešto što Luce nije mogla razabrati, ležeći naleđima na stijeni dok su ostali zabrinuto stajali nad njim.

Pokušali su ga podignuti kako bi mu skinuli prljavi baloner, koji je biorazrezan na nekoliko mjesta i bez jednog rukava. Ali Izopćenik je takoglasno vrisno da je čak i Phil popustio te polegnuo dječaka natrag na tlo.SV

74

»Krila su mu slomljena«, rekao je Phil i Luce je primijetila kako su muprljava krila doista neprirodno iskrenuta iza leđa. »Ne znam kako se uspiovratiti.«

Daniel je kleknuo ispred Izopćenika, zaklanjajući dječakovo lice odsunca.

»Što se dogodilo, Dedale?« Položio je ruku na Izopćenikovo rame, i činilose da je to smirilo dječaka.

»To je zamka«, grubo je promrsio Dedal, pljujući sivu krv na reverbalonera.

»Što to?« upitao je Vincent.»Tko ju je postavio?« upitao je Daniel.»Mjerodavni. Žele relikte. Čekaju u Beču... tvoje prijatelje. Velika

vojska.«»Vojska? Sada se otvoreno bore protiv anđela?« Daniel je odmahnuo

glavom u nevjerici. »Ali nikako ne mogu imati zvjezdane strijele.«Dedalove bijele oči razrogačile su se od boli.»Ne može nas ubiti. Samo mučiti...«»Borio si se protiv Mjerodavnih?« Činilo se da je Daniel istovremeno

zabrinut i zadivljen. Luce i dalje nije razumjela tko su točno Mjerodavni.Nejasno ih je zamišljala kao mračne produžetke raja što se pružaju doljeprema ovozemaljskom svijetu. »Što se dogodilo?«

»Pokušao sam im se oduprijeti. Bilo ih je previše.«»Što je s ostalima, Dedale?« Philov glas i dalje je zvučao ispražnjen od

osjećaja, ali Luce se prvi put učinilo da u njemu naslućuje nešto poputsuosjećanja.

»Franz i Arda«, dječak je zvučao kao da mu same riječi uzrokuju bol, »naputu su ovamo.«

»A Calpurnia?« upitao je Phil.Dedal je sklopio oči i odmahnuo glavom najblaže što je mogao.»Jesu li došli do anđela?« upitao je Daniel. »Arriane, Roland, Annabelle?

Jesu li sigurni?«Izopćenik je nemirno zatreptao, a potom su mu se oči zatvorile. Luce se

nikada nije osjećala tako daleko od svojih prijatelja. Ako se išta dogodiArriane, Rolandu, bilo kojemu od anđela...

Phil se ugurao pokraj Daniela, blizu dječakove ozlijeđene glave. Danielse odmaknuo nekoliko centimetara kako bi dao Philu mjesta. Polako, Phil jeizvukao dugačku srebrnu zvjezdanu strijelu iz balonera.

»Ne!« proderala se Luce i brzo pokrila usta. »Ne možete...«SV

75

»Ne brini se, Lucindo Price«, rekao je Phil ne osvrćući se da je pogleda.Uvukao je ruku u crnu kožnatu naprtnjaču, koju je Daniel bio donio s

grebena, te izvukao malu boce dijetnog gaziranog soka. Koristeći se zubima,skinuo je čep s boce. On se otkotrljao u dugom luku prije nego što je pao spovršine stijene. Potom je, veoma polako, Phil uronio zvjezdanu strijelu krozusko grlo boce.

Tekućina se stala pjeniti i šištati dok je strijela ulazila sve dublje. Philse nacerio dok se boca pušila u njegovim rukama. Težak slatkast miris počeose širiti iz nje, a Luceine su se oči raširile kada se smeđa tekućina smjehurićima, običan gazirani sok, uskomešala i promijenila boju u prštavosrebrnu.

Phil je izvukao zvjezdanu strijelu iz boce. Oprezno je prešao strijelompreko usana, kao da je želi očistiti, a potom je spremio natrag u baloner.Usne su mu časak bile svjetlucavo srebrne dok ih nije oblizao.

Kimnuo je jednoj Izopćenici, djevojci sa zaglađenim konjskim repom kojijoj je sezao do polovice leđa. Ona je automatski stavila ruku iza Dedaloveglave i odignula je nekoliko centimetara od stijene. Oprezno, jednom rukomrazdvajajući dječakove krvave usne, Phil mu je niz grlo nalio srebrnutekućinu.

Lice mu se grčilo dok je pijuckao i kašljao, ali potom se Dedalovo cijelotijelo umirilo. Počeo je piti, a potom gutati tekućinu sve dok na kraju nijeposrkao i ono malo soka s dna boce.

»Što je to?« upitala je Luce.»To piće sadrži jedan kemijski sastojak«, objasnio je Daniel, »slab otrov

koji ljudi nazivlju aspartam i vjeruju da su ga stvorili znanstvenici. Ali to jezapravo stara rajska tvar, otrov koji, pomiješan s protuotrovom iz slitinezvjezdane strijele, reagira i pretvara se u iscjeljujući napitak za anđele.Može ga se rabiti za lakše ozljede poput ovih.«

»Sada mu je potreban odmor«, rekla je plava djevojka. »Ali kad seprobudi, bit će okrijepljen.«

»Oprostite nam, ali moramo ići«, rekao je Daniel podižući se na noge.Bijela krila vukla su mu se po kamenoj površini dok nije ispravio ramena ipodigao krila. Posegnuo je prema Luceinoj ruci.

»Pođite svojim prijateljima«, rekao je Phil. »Vincent, Olianna, Sanders iEmmet će vas pratiti. Pridružit ću vam se s ostalima kada Dedal ponovnobude spreman za let.«

Četvero Izopćenika stupilo je naprijed, spuštajući glave pred Luce iDanielom kao da čekaju zapovijed. SV

76

»Letjet ćemo istočnom rutom«, objasnio im je Daniel. »Sieverno prekoCrnog mora, zatim na zapad kada preletimo Moldaviju. Vjetar je ondjemirniji.«

»Što je s Gabbe, Molly i Camom?« upitala je Luce.Daniel je pogledao Phila, koji je podigao pogled s uspavanog dječaka

Izopćenika.»Jedan od nas ostat će ovdje i držati stražu. Ako vaši prijatelji stignu,

poslat će poruku po drugim Izopćenicima.«»Imaš li signalnu zastavicu?«Phil se okrenuo i pokazao bujno bijelo pero zataknuto za zapučak na

reveru. Svjetlucalo je i podrhtavalo na vjetru, a njegov sjaj bio je u oštromkontrastu s Izopćenikovom mrtvački blijedom kožom.

»Nadam se da ćeš imati priliku iskoristiti ga.« Danielove riječi uplašilesu Luce jer su značile da misli kako su anđeli u Avalonu u jednakojopasnosti kao i oni u Beču.

»Trebaju nas, Daniele« rekla je. »Idemo.«Uputio joj je topao, zahvalan pogled. Potom ju je, bez oklijevanja,

podigao u naručje s aureolom smještenom između njihovih isprepletenihprstiju, Daniel je savio koljena i poletio u nebo.

SV

77

ŠESTO POGLAVLJE

NA GUBITKU

U Beču je padala sitna kiša. Veo magle prekrivao je grad,

omogućavajući Danielu i Izopćenicima da neopaženo slete na strehu širokezgrade prije negc što se noć potpuno spustila.

Luce je prvo ugledala veličanstvenu bakrenu kupolu čija sesvjetlozelena boja sjajila u magli. Daniel ju je spustio pred njom na kosi diobakrenog krova, koji je bio mokar od kiše i okružen niskom mramornomogradom.

»Gdje smo?« upitala je, proučavajući kupolu ukrašenu zlatnim resama,ovalne prozorske okvire s urezanim cvjetnim motivima na visini gdje ihnijedan smrtnik nije mogao vidjeti, osim ako se nije nalazio u rukamaanđela.

»Palača Hofburg.« Daniel je prekoračio kameni žlijeb i stao na sam rubkrova. Krila su mu dodirivala bijelu mramornu ogradu, koja se zbog njihovebjeline doimala neuglednom. »Dom bečkih careva, potom kraljeva, a danaspredsjednika.«

»Jesu li ovdje Arriane i ostali?«»Sumnjam«, odgovorio je Daniel. »Ali to je ugodno mjesto da se

odmorimo i odlučimo što ćemo dalje.«Labirintska mreža aneksa širila se iza kupole i tvorila ostatak palače.

Neki od njih činili su četverokut oko sjenovitih dvorišta deset katova ispodnjih; drugi su se pružali u ravnoj, impresivnoj liniji, dalje nego što je Lucemogla vidjeti od magle. Na različitim dijelovima bakrenog krova sjajile surazličite nijanse zelene, ovdje jarkozelena, ondje gotovo plavkasta, kao da susekcije krova postupno nadograđivane tijekom vremena, kao da su hrđalepod kišama različitih razdoblja.

Izopćenici su se raširili po kupoli, naslanjajući se na niske dimnjakepotamnjele od čađe koji su tu i tamo stršili s krova palače, ili stojeći ispredstijega na sredini s kojeg se vijorila crvenobijela austrijska zastava. Luce jestajala kraj Daniela i odjednom je shvatila da se nalazi između njega imramornog kipa. Bio je to kip ratnika s viteškom kacigom i visokim zlatnimSV

78

kopljem u ruci. Pratili su ratnikov pogled na grad. Sve je mirisalo pozapaljenom drvu i kiši.

Ispod sve te magle i kiše, Beč je sjajio od svjetlucanja milijun božićnihlampica. Vrvio je neobičnim automobilima i pješačima u žurbi koji su, zarazliku od Luce, bili naviknuti na gradski život. U daljini su se naziraleplanine, a Dunav je svojom snažnom rukom grlio bečko predgrađe. Gledajućis Danielom dolje prema gradu, Luce se osjećala kao da je već bila ovdje. Nijemogla biti sigurna kada, ali onaj deja vu koji je sve češće osjećala, sada ju jeiznova preplavio.

Usredotočila se na slabašan žamor koji je dopirao iz reda natkrivenihbožićnih štandova ispred palače, na svijeće koje su treperile u crvenim izelenim okruglim lanternama, na djecu koja su se međusobno lovila vukućidrvene pse na kotačiće. A onda se dogodilo: osjetila je val zadovoljstvasjetivši se da joj je Daniel upravo ondje dolje jednom kupio grimiznebaršunaste vrpce za kosu. Uspomena je bila jednostavna, vesela i samonjezina.

Lucifer je neće dobiti. Ne može joj oduzeti tu uspomenu, kao ni ijednudrugu. Ne od Luce, ne od veličanstvenog, iznenađujućeg, nesavršenog svijetakoji se prostirao dolje pod njom.

Naježila se od odlučnosti da ga porazi i od bijesa jer je shvaćala da bizbog ovoga što Lucifer radi, a radio je to jer se odbila pokoriti njegovimželjama, sve ovo moglo nestati.

»Što je bilo?« Daniel je položio ruku na njezino rame.Luce mu nije željela reći. Nije željela da zna kako svaki put kada

pomisli na Lucifera, osjeća gađenje prema samoj sebi.Vjetar oko njih počeo je jače puhati, tjerajući maglu koja je ležala nad

gradom i otkrivajući golem kotač-vidikovac koji se sporo okretao na drugojstrani rijeke. Ljudi su se vrtjeli u njegovu krugu kao da svijetu nikada nećedoći kraj, kao da će se kotač zauvijek okretati.

»Je li ti hladno?« Daniel ju je pokrio svojim bijelim krilom. Njegovanadnaravna težina nekako je bila previše za Luce, podsjećajući je danedostaci koje ima kao smrtnica, i Danielova zabrinutost zbog toga,usporavaju cijelu misiju.

Istina je bila da se Luce smrzavala, bila je gladna i umorna, ali nijehtjela da je Daniel tetoši. Čekale su ih važne stvari koje je valjalo obaviti.

»Dobro sam.«»Luce, ako si iscrpljena ili uplašena...«

SV

79

»Daniele, rekla sam da sam dobro«, obrecnula se. Nije to namjeravala iistog je časa zažalila.

Kroz mutnu maglu mogla je razabrati konjske zaprege s turistima, tenejasne obrise ljudi koji su išli za svojim poslom, vodili svoje živote. Baš kaošto se Luce svim snagama trudila učiniti.

»Jesam li se previše žalila otkad smo otišli iz Mača i križa?« upitala je.»Ne, nevjerojatna si...«»Neću umrijeti ili pasti u nesvijest samo zato što je hladno i pada kiša.«»Znam to.« Danielova izravnost ju je iznenadila. »Trebao sam znati da

ćeš i ti to znati. Smrtnici su obično ograničeni svojim tjelesnim funkcijama ipotrebama, hranom, snom, toplinom, sigurnošću, kisikom, stalnim strahomod smrtnosti, i tako dalje. Zbog toga većina ljudi ne bi pristala poći na ovoputovanje.«

»Prešla sam velik put, Daniele. Želim biti ovdje. Ne bih ti dopustila daodeš bez mene. Bio je to zajednički dogovor.«

»U redu, onda me sada poslušaj: u tvojoj je moći osloboditi se smrtničkihspona. Možeš ih se riješiti.«

»Što? Ne moram se brinuti zbog hladnoće?«»Ne.«»Okej...« Uvukla je ledene ruke u džepove traperica. »A štrudla od

jabuke?«»To je sve u tvojoj glavi.«Na licu joj se pojavio slabašan smiješak.»Pa, već smo ustanovili da možeš disati umjesto mene.«»Nemoj se podcjenjivati.« Daniel joj se kratko osmjehnuo. »Ovo ima više

veze s tobom negoli sa mnom. Pokušaj: reci sama sebi da nisi gladna, da nisiumorna i da ti nije hladne.«

»U redu.« Luce je uzdahnula. »Nisam...« Počela je mrmljati, ne vjerujućisvojim riječima, ali onda je uhvatila Danielov pogled. Daniel, koji je vjerovaoda ona može učiniti stvari za koje nikada nije mislila da je sposobna, koji jevjerovao da je njezina volja značila razliku između uzimanja i ispuštanjaaureole iz ruku. Sada ju je držala u svojim rukama. Dokaz.

Govorio joj je da ima smrtničke potrebe samo zato što sama u to vjeruje.Odlučila je toj ludoj zamisli pružiti priliku. Ispravila je ramena. Izgovorila jeriječi u magličast sumrak:

»Ja, Lucinda Price, nisam gladna, nisam umorna i nije mi hladno.«Vjetar je puhao, a sat na zvoniku u daljini odbio je pet sati, i u njoj se

odjednom nešto promijenilo tako da se više nije osjećala onako istrošeno kaoSV

80

prije. Osjetila se odmoreno, spremna za što god ova noć bude donijela,odlučna da uspije.

»Lijepo izvedeno, Lucindo Price«, rekao je Daniel. »Nadišla si vojih petosjetila u točno pet sati.«

Posegnula je za njegovim krilom i zamotala se njime, dopuštajući da jetoplina posve preplavi. Ovoga puta težina krila bila je poput dobrodošlice umoćnu novu dimenziju.

»Mogu ja ovo.«Danielove usne dotaknule su joj vrh glave.»Znam.«Kada se Luce okrenula od Daniela, iznenadila se vidjevši da Izopćenici

više ne lebde nad njima, da više ne zure u nju svojim mrtvim očima.Nestali su.»Otišli su potražiti Mjerodavne«, objasnio je Daniel. »Dedal nam je dao

neke tragove o njihovu boravištu, ali moram ga pronaći ili otkriti gdje sudrugi anđeli zatočeni kako bih mogao odvući Mjerodavnima pozornostdovoljno dugo da ih Izopćenici spase.« Sjeo je na rub krova, objahujućinogama pozlaćeni kip orla koji je gledao na grad. Luce se spustila do njega.

»Ne bi trebalo dugo potrajati, sve ovisi o tome koliko su daleko. Onda jošmožda pola sata da prođem protokol Mjerodavnih«, nakrivio je glavu,računajući, »osim ako ne odluče sazvati tribunal, što se dogodilo prošli putkada su me maltretirali. Pronaći ću način da se izvučem iz toga večeras,odgodim to do nekoga drugog datuma koji neću ispoštovati.« Primio ju je zaruku i ponovo se usredotočio. »Trebao bih se vratiti ovamo najkasnije dosedam. To je za dva sata.«

Luceina kosa bila je mokra od magle, ali poslušala je Danielov savjet irekla si da to ne utječe na nju, i odjednom više to nije primjećivala.

»Jesi li zabrinut zbog ostalih?«»Mjerodavni im neće nauditi.«»Zašto su onda naudili Dedalu?«Zamislila je Arriane s natečenim ljubičastim očima, Rolanda sa

slomljenim, krvavim zubima. Nije željela ikoga od njih vidjeti u istomestanju u kojem je bio Dedal.

»Oh«, rekao je Daniel. »Mjerodavni znaju biti zastrašujući. Uživajunanositi bol i našim bi prijateljima mogli prouzročiti privremenu nelagodu.Ali neće im nanijeti nikakvu trajnu štetu. Oni ne ubijaju. To nije njihovstil.«

»Koji je onda njihov stil?« Luce je prekrižila noge pod sobom na tvrdoj,SV

81

vlažnoj površini krova. »Još mi nisi rekao tko su oni ili s kime se moramosuočiti.«

»Mjerodavni su nastali nakon Pada. Oni su nevelika skupina. ..minornih anđela. Bili su prvi koji su u Prozivci upitani na čiju će stranustati, i izabrali su Prijestolje.«

»Postojala je prozivka?« upitala je Luce, nesigurna je li dobro čula. To jojje zvučalo više poput nečega što se radi u školi negoli u raju.

»Nakon razdora u raju, svi smo bili prisiljeni izabrati strane. I tako,počevši od anđela s najmanjim utjecajem, svatko od nas trebao je biti pozvanda prisegne na vjernost Prijestolju.« Zagledao se u maglu, kao da sveponovno vidi pred sobom. »Trebalo je strašno puno vremena da se prozovuimena svih anđela, počevši od onih najnižeg stupnia pa do onih na vrhu. Dabi se sva naša imena prozvala, trebalo je vjerojatno isto onoliko vremenakoliko je Rimu trebalo da se uzdigne i padne. Ali nisu uspjeli dovršitiProzivku prije nego što...« Daniel je drhtavo uzdahnuo.

»Što se dogodilo?«»Dogodilo se nešto zbog čega je Prijestolje izgubilo vjeru u svoju vojsku

anđela...«Luce je dosad naučila da kada Danielov glas tako zamre, to nije zato što

joj ne vjeruje ili misli da to ne bi shvatila, već zato što bi unatoč svemu što jevidjela i naučila, i dalje moglo biti prerano da sazna cijelu istinu. I stoga ganije pitala, premda je umirala od želje da to učini, zbog čega je Prijestoljeprekinulo Prozivku kada njegovi najvažniji anđeli još nisu izabrali stranu.Dala je Danielu vremena da progovori kada bude spreman.

»Raj je prot erao sve koji nisu stali na njegovu stranu. Sjećaš li se dasam rekao kako nekoliko anđela nikada nije stiglo izabrati? Oni su bilimeđu posljednjima u Prozivci, oni najvišeg reda. Nakon Pada, raj je ostaolišen većine svojih arkanđela.« Zatvorio je oči. »Mjerodavni koji su sretnimslučajem ispali odani, zauzeli su njihova mjesta.«

»A kako su Mjerodavni prvi prisegnuli vjernost raju...« rekla je Luce.»Osjećali su kao da imaju superiornu čast«, rekao je Daniel,

dovršavajući njezinu misao. »Od tada kreposno tvrde da služe rajuponašajući se poput nebeskih policajaca. Ali taj su položaj sami izmislili,nitko im ga nije dodijelo. Kada su arkanđeli nestali nakon Pada, Mjerodavnisu iskoristili priliku i ugrabili moć za sebe. Namijenili su si određenu ulogu iuvjerili Prijestolje u svoju važnost.«

»Lobirali su kod Boga?«»Manje-više. Obećali su da će vratiti pale anđele te okupiti anđele kojiSV

82

su skrenuli s puta i vratiti ih pod okrilje raja. Nekoliko su tisućljeća provelitražeći od nas da se ponovno posvetimo >pravoj < strani, ali nakon nekogvremena prestali su pokušavati promijeniti naše mišljenje. Sada nasuglavnom samo pokušavaju spriječiti da išta postignemo.«

Po njegovu se hladnom pogledu vidjelo koliko je bijesan, i Luce sezapitala što je u raju moglo biti tako loše da je Daniel odlučio ostati usamovoljnom progonstvu. Nije li mir raja bio bolji od ovoga gdje je sada, gdjesvi samo čekaju da odabere stranu?

Daniel se gorko nasmijao.»Ali anđelima vrijednima svojih krila koji su se vratili u Raj nisu

potrebni Mjerodavni da bi to učinili. Samo pitaj Gabbe ili Arriane.Mjerodavni su šala. Ipak, imali su jedan ili dva uspjeha.«

»Ali ti nisi među njima?« upitala je. »Ti nisi izabrao ni jednu ni drugustranu. I zato te progone, zar ne?«

Prepun crveni tramvaj okružio je popločani krug ispod njih, a zatimskrenuo u usku uličicu.

»Progone me već godinama,« rekao je Daniel, »šire laži, podmećuskandale.«

»A ti se i dalje nisi opredijelio za Prijestolje? Zašto?«»Rekao sam ti. To nije tako jednostavno«, odvratio je.»Ali očito nećeš stati na Luciferovu stranu.«»Da, ali... ne mogu objasniti tisuće godina argumenata u roku od

nekoliko minuta. Stvar kompliciraju faktori koji su izvan moje moći.«Ponovno je skrenuo pogled, prema gradu, a potom ga spustio na svoje ruke.»Uvreda je uopće tražiti da izaberem, uvreda je da moj stvoritelj traži daveličinu svoje ljubavi svedem na sitnu, bezvrijednu ograničenost gestetijekom Prozivke.« Uzdahnuo »Ne znam. Možda sam previše iskren.«

»Ne...« počela je govoriti Luce.»Uglavnom, Mjerodavni. Oni su nebeski birokrati. Zamišljam ih kao

srednjoškolske ravnatelje. Bave se papirologijom i kažnjavaju manja kršenjapravila za koja nikoga nije briga niti itko u njih vjeruje, a sve to u ime>morala<.«

Luce se zagledala prema gradu, koji je polako obavijao veo tame.Primijetila se zamjenika ravnatelja iz Dovera koji je uvijek imao kiselkastdah i čijeg se imena nije mogla sjetiti, ravnatelja kojeg nikada nije zanimalanjezina strana Price i koji je potpisao dokumente za njezino isključenje izškole nakon požara u kojem je poginuo Trevor.

»Opekla sam se s takvim ljudima.«SV

83

»Svi smo se opekli. Oni inzistiraju na ispraznim pravilima koja su samismislili i koja smatraju pravednima. Nikomu se od nas ne sviđaju, aliPrijestolje im je nažalost podarilo moć da nas nadgledaju, zatoče bez razlogai osude zbog zločina pred porotom po njihovu izboru.«

Luce je ponovno zadrhtala ali ovoga puta ne zbog hladnoće.»Misliš da oni drže Arriane, Rolanda i Annabelle? Zašto? Zašto ih drže

zatočenima?«Daniel je uzdahnuo.»Znam da drže Arriane, Rolanda i Annabelle. Zbog svoje mržnje ne

shvaćaju da time što zadržavaju nas, pomažu Luciferu.« Progutao je slinu.»Najviše se bojim da kod sebe imaju i relikt.«

U daljini u magli pojavila su se četiri para odrpanih krila. Izopćenici.Dok su se približavali krovu palače, Luce i Daniel ustali su da ih pozdrave.Izopćenici su sletjeli pokraj Luce, a krila su im pucketala poput papirnatihkišobrana dok su ih privijali uza sebe. Na licima im se nije mogla pročitatinijedna emocija; ništa u njihovu ponašanju nije ukazivalo na to da je put biouspješan.

»Dakle?« zapitao je Daniel.»Mjerodavni su zauzeli zgradu niže niz rijeku«, objavio je Vincent,

pokazujući prema velikom kotaču-vidikovcu. »Nalaze se u zapuštenu krilumuzeja. Preuređuje se, posvuda su građevinske skele, pa ga neopaženočuvaju. Nema alarma.«

»Sigurni ste da su to Mjerodavni?« brzo je upitao Daniel.Jedan od Izopćenika kimnuo je.»Vidjeli smo njihove simbole, zlatne oznake na vratu, zvijezdu sa sedam

krakova koji predstavljaju sedam svetih vrlina.«»A što je s Rolandom, Arriane i Annabelle?« upitala je Luce.»S Mjerodavnima su. Krila su im svezana«, rekao je Vincent.Luce se okrenula, grizući donju usnu. Kako li je samo užasno anđelu

kojemu sputaju krila. Nije mogla podnijeti pomisao da Arriane nemaslobodu raširiti svoja krila što su se prelijevala u duginim bojama. Nijemogla zamisliti nijednu tvar toliko čvrstu da bi mogla obuzdati snaguRolandovih poput mramora prošaranih krila.

»Pa, ako znamo gdje su, pođimo ih već jednom spasiti«, rekla je.»A relikt?« Daniel je tihim glasom upitao Vincenta.Luce ga je zabezeknuto pogledala.»Daniele, naši su prijatelji u opasnosti.«»Je li relikt kod njih?« uporno je pitao Daniel. Letimice je pogledao LuceSV

84

i rukom joj obujmio struk. »Sve je u opasnosti. Spasit ćemo Arriane i ostale,ali moramo pronaći taj relikt.«

»Ne znamo za relikt.« Vincent je odmahnuo glavom. »Skladište je podteškom stražom, Daniele Grigori. Očekuju tvoj dolazak.«

Daniel se okrenuo prema gradu, a njegove ljubičaste oči pratile surijeku kao da traže skladište. Krila su mu zatreperila.

»Neće morati dugo čekati.«»Ne!« molećivo ispalila Luce. »Uhodat ćeš ravno u njihovu klopku. Što

ako te uzmu za taoca, kao što su učinili s ostalima?«»Ostali anđeli zacijelo su ih nečime razgnjevili. Dok god budem slijedio

njihov protokol, ugađao njihovoj taštini, Mjerodavni me neće zatočiti«, rekaoje. »Idem sam.« Bacio je pogled prema Izopćenicima i dodao: »Nenaoružan.«

»Ali Izopćenici imaju zadatak čuvati te«, rekao je Vincent svojimmonotonim glasom. »Pratit ćemo te s udaljenosti i...«

»Ne.« Daniel je podigao ruku da zaustavi Vincenta. »Vi ćete sletjeti nakrov skladišta. Jeste li ondje osjetili prisutnost Mjerodavnih?«

Vincent je kimnuo.»Nekoliko ih je. Ali većina se nalazi blizu glavnog ulaza.«»Dobro.« Daniel je kimnuo. »Iskoristit ću njihovu vlastitu proceduru

protiv njih. Kada se pojavim pred glavnim vratima, Mjerodavni će gubitivrijeme identificirajući me, provjeravajući imam li kod sebe neštozabranjeno, pokušavat će pronaći bilo što ilegalno. Dok im ja odvlačimpozornost kod ulaza, Izopćenici će ući kroz krov skladišta i osloboditiRolanda, Arriane i Annabelle. A ako se susretnete s Mjerodavnima...«

Izopćenici su složno rastvorili svoje balonere i otkrili korice prepunesrebrnih zvjezdanih strijela i odgovarajućih kompaktnih lukova.

»Ne smijete ih ubiti«, upozorio ih je Daniel.»Molim te, Daniele Grigori«, usrdno ga je zamolio Vincent. »Svima nam

je bolje bez njih.«»Mjerodavni možda jesu uskogrudni i opsjednuti svojim pravilima, Ali

oni su ujedno nužna protuteža Luciferovim snagama. Dovoljno ste brzi daizbjegnete njihove plaštove. Moramo ih samo nakratko zadržati, a za to jedovoljna prijetnja.«

»Ali oni žele zadržati samo tebe«, usprotivio se Vincent »Sve tozadržavanje dovest će do zaborava.«

Luce je upravo htjela pitati gdje je ona u tom planu kada ju je Danielprivukao u naručje.

»Moraš ostati ovdje i čuvati relikt.« Pogledali su aureolu, koja je bilaSV

85

naslonjena na postolje kipa ratnika. Bila je poškropljena kišom. »Molim te,nemoj se protiviti. Ne možemo dopustiti da se Mjerodavni približe reliktu. Tii aureola ovdje ćete biti najsigurniji. Olianna će ostati da vas zaštiti.«

Luce je letimice promotrila Izopćenicu, koja ju je prazno pogledala,očima nepronicljive sive boje.

»U redu, ostat ću ovdje.«»Nadajmo se da drugi relikt nije pronađen«, rekao zamahujući natrag

krilima. »Jednom kada oslobodimo ostale, možemo smisliti plan i zajedno gapronaći.«

Luce je stisnula šake, sklopila oči i poljubila Daniela, čvrsto ga držećijoš jedan posljednji trenutak. Sekundu poslije nestao je, a veličanstvenakrila postajala su mu sve manja dok se uzdizao u noć s tri Izopćenika kojasu letjela pokraj njega. Uskoro su svi izgledali tek kao mrlje prašine uoblacima.

Olianna se nije micala. Stajala je nepomično poput kipova na krovu,samo što je, za razliku od njih, nosila baloner bada se okrenula prema Luces rukama prekriženima preko prsa, plave kose koja je bila tako čvrstostegnuta u rep da je izgledala kao da će svakog časa puknuti. Kada jeuvukla ruku u baloner, osjetio se opor smrad piljevine. Kada je zatimizvukla i nataknula zvjezdanu strijelu na luk, Luce je ustuknula nekolikokoraka.

»Ne boj se, Lucindo Price«, rekla je Olianna »Samo želim biti spremnabraniti te u slučaju da se pojavi neprijatelj. «

Luce je pokušala ne misliti o tome kakve neprijatelje očekuje plavaIzopćenica. Ponovno je sjela na krov i zaštitila se od vjetra smjestivši se izakipa ratnika sa zlatnim kopljem, više iz navike nego potrebe. Namjestila setako da i dalje može vidjeti visok smeđi cigleni zvonik sa satom. Pet itrideset. Odbrojavala je minute do povratka Daniela i ostalih Izopćenika.

»Želiš li sjesti?« pitala je Oliannu, koja se pritajila odmah iza Luce spripremljenom strijelom.

»Radije držim stražu...«»Da, nije kao da možeš sjediti stražu« promrljala je Luce. »Haha.«Ispod njih zatulila je sirena i policijski automobil projurio je kroz kružni

tok. Kada je prošao i ponovno je nastala tišina, Luce nije znala kako da jeispuni.

Zurila je prema satu, škiljeći, kao da bi joj to moglo pomoći da bolje vidikroz maglu. Je li Daniel već stigao do skladišta? Što će Arriane, Roland iAnnabelle učiniti kada vide Izopćenike ? Luce je shvatila da Daniel nikomuSV

86

osim Philu nije dao svoje pero. Kako će anđeli znati smiju li vjerovatiIzopćenicima? Pogrbila je ramena sve do ušiju i cijelo joj se tijelo ukočilo oduzaludne frustracije. Zašto sada sjedi ovdje, čeka i zbija glupe šale? Trebalabi imati aktivnu ulogu u svemu ovome. Naposljetku, Luce nije bila ta kojusu Mjerodavni željeli. Trebala bi pomoći u spašavanju svojih prijatelja ilitražiti relikt, a ne sjediti ovdje poput djeve u nevolji koja čeka povrataksvojeg princa.

»Sjećaš li me se, Lucindo Price?« toliko je tiho zapitala Izopćenica da jeLuce umalo nije čula.

»Zašto nas Izopćenici odjednom zovi imenom i prezimenom?« Okrenulase i vidjela da je djevojka nagnula glavu prema njoj, a luk i strijela bili su jojnaslonjeni na rame.

»To je znak poštovanja, Lucindo Price. Mi smo sada vaši saveznici.Sjećaš li me se?«

Luce je trenutak razmislila.»Jesi li ti bila među Izopćenicima koji su se borili protiv anđela u

stražnjem dvorištu mojih roditelja?«»Ne.«»Žao mi je.« Luce je slegnula ramenima. »Ne sjećam se svega iz svoje

prošlosti. Jesmo li se već prije srele?«Izopćenica je mrvicu podignula glavu.»Poznavale smo se.«»Kada?«Djevojka je nježno slegnula ramenima i Luce je iznenada shvatila da je

lijepa.»Jednostavno... prije. Teško je objasniti.«»A što nije?« Luce se okrenula natrag prema gradu. Nije bila

raspoložena za dešifriranje još jednog zagonetnog razgovora. Uvukla jesmrznute šake u rukave bijelog džempera i promatrala vozila kako idu gore-dolje klizavim cestama, malene automobile ugurane u kosa parkirališnamjesta u zavojitim ulicama, ljude u dugačkim tamnim kaputima kojikoračaju preko osvjetljenih mostova, noseći namirnice kući svojimobiteljima.

Luce se osjetila strašno osamljenom. Misli li njezina obitelj sada na nju?Zamišljaju li je u skučenom sobičku učeničkog doma u Maču i križu? Je li seCallie već vratila u Dover? Je li možda sklupčana na hladnom sjedalu pokrajprozora u svojoj sobi i pušta da joj se tamnocrveni nokti suše dok brblja natelefon o čudnom posjetu za Dan zahvalnosti nekoj prijateljici koja nijeSV

87

Luce?Tamni oblak prolebdio je pokraj sata na zvoniku, zaklanjajući ga dok je

odbijao šest sati. Daniela nije bilo sat vremena, ali imala je osjećaj da jeprošla godina. Luce je gledala kako crkvena zvona zvone, promatralakazaljke golema starog sata i dopustila da joj misli odlebde u živote koje ježivjela prije izuma linearnog vremena, kada je vrijeme mjereno godišnjimdobima, sadnjom i žetvom.

Nakon šestog udarca sata začuo se još jedan, ovaj je bio bliže, i Luce seokrenula upravo na vrijeme da vidi kako je Oliannino tijelo omlitavilo ipočelo padati. Srušila se i sletjela ravno u Luceine ruke. Luce je okrenulaodrpanog anđela i dotakla lice Izopćenice. Olianna je bila u nesvjesti. Zvukkoji je Luce čula bio je udarac koji je Izopćenica primila u glavu.

Ispred Luce stajao je impozantan lik u crnome plaštu. Lice mu je biloizbrazdano borama i izgledalo je nevjerojatno staro, slojevi kože visjeli suispod mrkih plavih očiju i brade koja je stršila, ispod usta prepunihiskrivljenih crnožutih zuba. U krupnoj desnoj ruci držao je stijeg zastavekoji je zacijelo upotrijebio kao oružje. Austrijska zastava visjela je s kraja,vijoreći se blago na vjetru.

Luce je skočila na noge, podižući šake i istodobno se pitajući kakvekoristi ima od njih protiv ovoga golemog neprijatelja. Krila su mu bilablijedoplava, samo nijansu tamnija od bijele. Iako ju je nadvisivao tijelom,krila su mu bila mala i gusta, te su mu sezala tek malo dalje od ruku.

Nešto maleno i zlatno bilo je pričvršćeno za prednji dio muškarčevaogrtača: pero, zlatnocrno pero prošarano poput mramora. Luce je znala sčijeg krila potječe. Ali zašto bi Roland ovome stvorenju dao pero iz svojihkrila?

Ne bi. Ovo je pero bilo savijeno, odrezano i nedostajalo mu je nekolikodlačica blizu badrljice. Vrh mu je bio smeđeljubičast od krvi i umjesto dastoji uspravno poput sjajnog pera koje je Daniel dao Philu, ovo pero kao daje usahnulo i izblijedjelo čim se našlo pričvršćeno za crni plašt sablasnoganđela.

Bila je to varka.»Tko si ti?« upitala je Luce pavši na koljena. »Što želiš?«»Pokaži malo poštovanja.« Anđelovo se grlo grčilo kao da želi zarežati,

ali glas koji je izašao bio je slabašan starački.»Zasluži moje poštovanje«, odvratila je Luce. »I pokazat ću ti ga.«Uputio joj je zlokoban podrugljiv smiješak i nisko oborio glavu. Potom je

povukao dolje plašt i otkrio potiljak. Luce je zatreptala u polumraku. NaSV

88

vratu mu se nalazio znak koji je svjetlucao zlatnom bojom pod sjajem uličnihsvjetiljaka što se miješao s mjesečinom. Izbrojala je sedam krakova zvijezde.

Bio je to jedan od Mjerodavnih.»Prepoznaješ li me sada?«»Zar ovako rade utjerivači Prijestolja? Premlaćuju nevine anđele?«»Nijedan Izopćenik nije nevin. Niti itko drugi, kad smo već kod toga,

dok mu se ne nevinost ne dokaže.«»Dokazao si da nemaš nimalo časti kad si djevojku napao s leđa.«»Bezobrazluk.« Namrštio joj se. »S takvim ponašanjem nećeš daleko

stići kod mene.«»I želim biti što dalje od tebe.« Luceine oči jurnule su prema Olianni,

njezinoj blijedoj ruci i zvjezdanoj strijeli u njezinu stisku.»Ali nećeš daleko dospjeti«, rekao je s oklijevanjem Mjerodavni, kao da

se mora prisiliti da sudjeluje u njihovu nelogičnom zadirkivanui.Luce je ugrabila strijelu kada je Mjerodavni krenuo prema njoj. Ali

anđeo je bio mnogo brži i jači nego što je izgledao. Zgrabio joj je strijelu izruku i odbacio je na kameni krov sa snažnom pljuskom preko lica. Prinio jevršak zvjezdane strijele Lucienu srcu.

Oni ne mogu ubiti smrtnike. Oni ne mogu ubiti smrtnike, iznova si jegovorila u glavi. Ali Luce se sjetila Billove nagodbe s njom: postojao je jedanbesmrtni dio nje koji je mogao biti ubijen. Njezina duša. Ali neće dopustitida joj to itko oduzme, ne nakon svega kroz što je prošla, ne sada kada je krajtako blizu.

Podignula je nogu, spremajući se udariti ga onako kako je vidjela ukung-fu filmovima, kada je iznenada bacio strijelu i luk preko ruba krova.Luce je okrenula glavu u stranu, pritišćući obrazom hladan kamen, i gledalakako oružje pada kroz zrak prema treperavim božićnim svjetlima bečkihulica. Mjerodavni je obrisao ruke o plašt.

»Prljave stvarčice.« Zatim je grubo zgrabio Luce za ramena i naglo jepodignuo na noge.

Nogom je gurnuo Izopćenicu u stranu, Olianna je zajecala, ali se nijepomaknula, i ondje, ispod njezina mršavog tijela u baloneru, ležala je zlatnaaureola.

»I mislio sam da ću ovo naći ovdje«, rekao je Mjerodavni, ugrabioaureolu i gurnuo je medu nabore svojeg plašta.

»Ne!« Rukama je posegnula prema mračnom mjestu na koje je nestalaaureola, ali anđeo ju je drugi put pljusnuo preko lica i odbacio unatrag napod tako da joj je kosa visjela preko ruba krova.SV

89

Opipala je lice. Iz nosa joj je tekla krv.»Opasnija si nego što misle«, graknuo je. »Rekli su nam da si

cmizdravica, ne da si hrabra. Bolje da te svežem prije nego što poletimo.«Anđeo je brzo skinuo plašt i prebacivši joj ga preko glave poput

kukuljice oslijepio Luce na jedan dugi, užasan trenutak. Potom su bečkanoć, i anđeo, ponovno postali vidljivi. Luce je primijetila da ispod plašta kojije nosio Mjerodavni ima još jedan, jednako onomu koji je maločas skinuo injime prekrio Luce. Sagnuo se i potegnuo uzicu, pa se plašt stegnuo okoLuce poput luđačke košulje. Dok se opirala i grčila, osjećala je kako se jošjače steže.

Ispustila je vrisak»Daniele!«»Neće te čuti.« Anđeo se neveselo zacerekao, ugrabio je jednom rukom i

krenuo prema rubu krova. »Ne bi te čuo niti da vrištiš čitavu vječnost.«

SV

90

SEDMO POGLAVLjE

ANĐEOSKI ČVOROVI

Plašt ju je paralizirao.

Što se Luce više micala, to se jače zatvarao oko nje. Njegova grubatkanina bila je vezana neobičnim užetom koje joj je gnječilo kožu i držalotijelo ukočenim. Kada se Luce počela opirati, uže je reagiralo stežući se jačeoko njezinih ramena, stišćući joj rebra dok gotovo nije ostala bez daha,

Mjerodavni je držao Luce pod svojom koščatom rukom dok je nezgrapnoletio noćnim nebom. Lica zakopanog u smrdljiv struk regeneriranog plaštakoji je anđeo nosio, nije mogla ništa vidjeti , samo je osjećala kako vjetaršiba preko površine njezine, jadne pljesnive čahure. Mogla je čuti samozavijanje vjetra, naglašeno zamasima krutih krila.

Kamo ju je vodio? Kako će javiti Danielu? Nisu imali vremena za ovo!Nakon nekog vremena vjetar je prestao, ali Mjerodavni i dalje nije

sletio.On i Luce lebdjeli su u zraku.Zatim je anđeo ispustio urlik.»Uljez!« proderao se.Luce je osjetila kako se njih dvoje naglo spuštaju, ali mogla je vidjeti

samo mrak među naborima otmičareva plašta, koji je prigušivao njezineužasnute krikove, sve dok ih nije prekinuo zvuk slomljenog stakla.

Tanke krhotine stakla oštre poput žileta prošle su kroz plašt koji ju jesputavao i kroz tkaninu njezinih traperica. Noge su je pekle kao da suporezane na tisuću mjesta.

Kada su stopala Mjerodavnog tresnula pri slijetanju, Luce je zadrhtalaod snage udara. Grubo ju je ispustio iz ruku te je pala na kuk i rame.Otkotrljala se metar, a potom zaustavila. Vidjela je da se nalazi blizudugačkoga drvenog radničkog stola na kojemu je bila gomila komadićaizblijedjele tkanine i porcelana. Odvukla se ispod njegova privremenogskloništa, gotovo uspijevajući spriječiti da se plašt stegne još jače oko nje.Bio joj se počeo zatvarati oko dušnika.

No sada je barem mogla vidjeti.Nalazila se u hladnoj, golemoj prostoriji. Pod ispod nje bio je prekriven

lakiranim mozaikom napravljenim od trokutastih sivih i crvenih pločica.SV

91

Zidovi su bili od mramora sjajne tamnožute boje, kao i debeli četvrtastistupovi u sredini sobe. Kratko je proučila dugačak niz mraznih prozora kojisu prekrivali golem krov desetak metara iznad nje. Krov je bio prošaranotvorenim kraterima slomljenog stakla, otkrivajući tamnosivu panoramuoblačne noći s druge strane. Ona i anđeo zacijelo se se srušili ovamo krozjedan od prozora.

A ovo je muzejsko krilo koje su preuzeli Mjerodavni, ono o kojem jeVincent govorio Danielu na bakrenom krovu. To znači da je Daniel negdjevani, a Arriane, Annabelle i Roland trebali bi biti ovdje unutra! Osjetila jeushit, a zatim očaj.

Krila su im bila svezana, tako su joj rekli Izopćenici. Jesu li bili u istomstanju kao i ona? Mrzila je što je ovdje i što im ne može ni pomoći, mrzila ješto se mora pomaknuti da ih spasi, ali ako se pomakne, time će ugrozitivlastiti život. Možda ne postoji gori osjećaj od onoga kada se ne možešpomaknuti.

Ispred nje su se pojavile blatnjave crne čizme Mjerodavnog. Luce jepogledala gore prema njegovu impozantnom obličju. Sagnuo se dolje,smrdeći po trulim kuglicama naftalina, zureći svojim tupim očima. Ruka ucrnoj rukavici posegnula je prema njoj...

A zatim se mlitavo objesila, kao da ga je netko nokautirao. Posrnuo jenaprijed i glasno se srušio na radni stol, gurnuvši ga te razotkrivši Luce.Odrezana glava kipa kojom je naočigled udaren Mjerodavni jezivo sedokotrljala po podu tik do Luceina lica, a njezine oči zagledale su se uLuceine.

Kada se Luce povukla natrag pod stol, krajičkom oka ugledala je jošplavih krila. Drugi Mjerodavni, četvero njih letjelo je u neskladnoj formacijiprema udubljenoj niši na pola puta između krova i poda... gdje je stajaoEmmet, mašući dugačkom srebrnom pilom.

Emmet je zacijelo bacio glavu koja ju je spasila od Mjerodavnog! On jebio uljez čiji je ulazak kroz krov razbjesnio njezina otmičara. Luce nije nikadmislila da će biti tako sretna što vidi Izopćenika.

Emmet je bio okružen kipovima na pijedestalima od kojih su neki biliprekriveni, neki okruženi skelama, a jedan je, naravno, bio bez glave, te sčetiri nevjerojatno stara Mjerodavna koja su lebdjela blizu njega, raširenihplaštova, poput odrpanih vampira. Činilo se da su ti kruti crni plaštevinjihovo jedino oružje, jedini alat, i Luce je dobro znala da su brutalni.Njezino bolno disanje bilo je najbolji dokaz.

Potisnula je uzdah zaprepaštenja kada je Emmet izvukao zvjezdanuSV

92

strijelu iz tobolca pod balonerom i ispružio je pred sebe. Daniel je natjeraoIzopćenike da obećaju kako neće ubijati Mjerodavne!

Mjerodavni u zraku počeli su se polako udaljavati od Emmeta, sikćući:»Zlo! Zlo!« tako glasno da se Lucein otmičar promeškoljio na stolu iznad

nje. Potom je Izopćenik učinio nešto što je zapanjilo sve u prostoriji.Okrenuo je zvjezdanu strijelu prema sebi. Luce je vidjela Daniela kada je biosuicidalan u Tibetu, pa je znala nešto o očajničkom ozračju tog duševnogstanja, o poraznom govoru tijela koji je pratio tako ekstremnu gestu. AliEmmet se doimao samouvjereno i prkosno kao uvijek dok je pogledomprelazio s jednog žilavog Mjerodavnog na drugog.

Mjerodavni su se ohrabrili vidjevši Emmetovo neobično ponašanje.Lebdjeli su bliže njemu, zaklanjajući mršavog Izopćenika od Luce spolaganim intenzitetom lešinara koji se približavaju strvini na pustinjskojcesti. Gdje su drugi Izopćenici? Gdje je Phil? Jesu li ih se Mjerodavni većriješili?

Kroz sobu je odjeknuo zvuk koji je podsjećao na paranje guste tešketkanine. Mjerodavni su nepomično lebdjeli, a njihovi široki plaštovi što su sepreklapali izgledali su poput razjapljenih usta Navjestitelja koja vode naneko užasno i tužno mjesto. Potom se zrakom proširio zvuk rezanja,popraćen ponovnim paranjem, a zatim su se četiri Mjerodavna sunovratilaprema Luce poput krpenih lutaka, opuštenih čeljusti, otvorenih očiju,plašteva koji su bili razrezani i rastrgani tako da su im se vidjela crna srca icrna pluća koja su se spastično trzala, a iz njih je tekla blijedoplava krv.

Daniel je Izopćenicima rekao da ne smiju svoje zvjezdane strijele rabitikako bi ubili Mjerodavne, ali nije rekao ništa o tome da ih ne smijuozlijeediti.

Četiri Mjerodavna pala su na pod u hrpi poput marioneta kojima jenetko prerezao konce. Luce je podignula pogled s mjesta gdje su ležaliprema gore, naprežući se da diše, prema niši u kojoj je Emmet brisao crnukrv Mjerodavnih s pera na kraju zvjezdane strijele. Luce još nikada nije čulada je netko upotrijebio kraj strijele kao oružje, a očigledno nisu niMjerodavni.

»Je li Lucinda ovdje?« povikao je Phil. Pogledala je gore i vidjela njegovolice kako se sjaji kroz rupu u krovu.

»Ovdje sam!« doviknula mu je Luce, ne mogavši se suzdržati da se nepomakne naprijed, zbog čega joj se plašt još jače stegnuo oko grla. Kada jeoštro iskrivila lice, plašt se zatvorio još malo jače.

Golema noga zanjihala se preko ruba stola, a crna čizma na njojSV

93

zamahnula prema Luceinu licu i udarila je ravno u nos, zbog čega su joj seoči od boli napunile suzama. Njezin je otmičar došao k svijesti! Zbog tespoznaje i iznenadne boli koja ju je napola oslijepila, Luce se povukla jošdublje ispod stola koji joj je pružao sklonište. Kada je to učinila, plašt joj sepotpuno zatvorio oko vrata i stegnuo joj dušnik do kraja. Uspaničarila se,počela beskorisno hvatati zrak, vrpoljeći se sada kada više nije bilo važnokoliko je čvrsto plašt steže...

A onda se sjetila kako je u Veneciji otkrila da može držati dah duženego što je mislila da je moguće. Daniel joj je rekao da može vlastitomvoljom nadvladati ograničenja smrtnika kad god to poželi. Pa je to i učinila;jednostavno je to učinila; voljom se natjerala da ostane živa. Ali to nijespriječilo njezina otmičara da odbaci radni stol u stranu, zbog čega su sevrčevi i odrezani udovi drevnih kipova posvuda razletjeli.

»Izgledaš kao da ti je... neudobno.« Nacerio se, otkrivajući zube sjajne odkrvi i pružio ruku u crnoj rukavici prema rubu Luceina plašta.

Mjerodavni se smrznuo kada mu je kraj zvjezdane strijele probio mjestogdje se, samo nekoliko trenutaka prije, nalazilo njegovo oko. Plava krvšiknula je iz prazne očne duplje na Lucein plašt. Krenuo je, mahnuoteturajući po sobi, mlateći rukama, dok mu je preokrenuta zvjezdana strijelastršila iz naboranog lica.

Pred nijom su se pojavile blijede ruke, zatim rukavi ofucanog balonera,te na kraju obrijana plava glava. Na Philovu licu nisu se mogu iščitatinikakvi osjećaji dok se spuštao na koljena kako bi je pogledao.

»Tu si, Lucindo Price.« Uhvatio je ovratnik crnog plašta koji je sputaoLuce te je podignuo. »Bio sam se vratio do palače da provjerim kako si.«

Posjeo ju je na obližnji stol. Istog se časa prevalila na stranu, nije semogla održati uspravnom. Emmet ju je uspravio s isto onoliko malo emocijakao i njegov kolega.

Napokon si je mogla dopustiti da bolje pogleda gdje se nalazi. Ispred njetri plitke stube vodile su do prostrane glavne prostorije. Na njezinoj sredinicrveno baršunasto uže odjeljivalo je ogroman kip lava. Bio je podignut nastražnje noge i prikazan kako riče, pokazujući zube prema nebu. Griva muje bila okrhnuta i požutjela.

Plavosiva krila prekrivala su pod muzejskoga krila za restauraciju,podsjećajući Luce na parkiralište pokriveno skakavcima koje je vidjelatijekom jedne ljetne oluje u Georgiji. Mjerodavni nisu bili mrtvi, ali tolikonjih bilo je u nesvijesti da Izopćenici nisu mogli koračati a da ne gaze ponjihovim krilima. Phil i Emmet stvarno su imali pune ruke posla s obziromSV

94

na to da su onesposobili najmanje pedesetak Mjerodavnih. Njihova kratkaplava krila tu i tamo bi se trznula, ali tijela im se nisu micala.

Svih šestero Izopćenika, Phil, Vincent, Emmet, Sanders, ona drugaIzopćenica čije ime Luce nije znala, pa čak i Dedal s licem u povezima, još suuvijek bili na nogama, skidajući komadiće tkiva i kosti sa svojih balonerapoprskanih plavom krvlju.

Plava djevojka, koja je pomogla da se Dedal oporavi, zgrabila je za kosujednu od Mjerodavnih koja je jedva disala. Pljesniva plava krila rugobnestarice drhtala su dok je plava Izopćenica udarala njezinom glavom umramorni stup. Vrištala je prvih pet ili šest puta kada bi joj glava udarila ukamen. Potom su vriskovi iščeznuli, a buljave oči preokrenule su joj se udupljama.

Phil se borio s crnom luđačkom košuljom u kojoj je Luce bila zarobljena.Svojim brzim prstima nadomještao je nedostatak vida. Odnekud iznad njeodjednom je pao onesviješten Mjerodavni, naslonivši se izubijanim obrazomna dio između njezina vrata i ramena. Osjetila je kako joj topla krv curi nizvrat. Čvrsto je sklopila oči i zadrhtala. Phil je gurnuo anđela sa stola iposlao ga ravno u Luceina jednookog otmičara, koji je i dalje nespretnoteturao po prostoriji i stenjao:

»Zašto ja? Ja radim sve po pravilima.«»On ima aureolu...« počela je govoriti Luce.Ali Philovu pozornost privukla je gnusna masa anđeoskih krila

Mjerodavnih usred koje je krupan Mjerodavni glave obrijane kao utibetanskh redovnika ustao i sada se približavao Dedalu iza leđa. Grub crniplašt visio je nad Izopćenikovom glavom, spreman da se spusti.

»Brzo ću se vratiti, Lucindo Price.« Phil je ostavio Luce u njezinimsponama na stolu i zataknuo zvjezdanu sitrijelu za luk. U tren oka postaviose između Dedala i Mjerodavnog.

»Baci plašt, Zabane.« Phil je izgledao jednako opasno kao i kad se prviput pojavio u stražnjem dvorištu Luceinih roditelja. Luce se iznenadilashvativši da jedan drugome znaju ime, ali oni su svi, dakako, jednom davnoživeli skupa u raju. To je sada bilo teško zamisliti.

Zaban je imao vlažne plave oči i plavkaste usne. Izgledao je gotovoveselo kada je ugledao vršak zvjezdane strijele uperen u njega. Prebacio jeplašt preko ramena i okrenuo se prema Philu, puštajući Dedala da podignemršavog Mjerodavnog koji je ležao kraj njegovih nogu. Zavrtio je staroganđela triput oko svoje osi, a potom ga bacio kroz istočni prozor u gomiluskela. SV

95

»Prijetiš da ćeš me prostrijeliti, Phillipe?« Zabanove oči počivale su nazvjezdanoj strijeli. »Želiš preokrenuti snage u korist Lucifera? Zašto me tone iznenađuje?«

Phil se razbjesnio.»Nisi toliko važan da bi tvoja smrt promijenila omjer snaga.«»Mi barem nešto vrijedimo. Skupljeni zajedno, naši životi čine razliku u

ravnoteži snaga. Pravda uvijek čini razliku. Vi Izopćenici«, nasmiješio selažnim sažaljenjem, »ne predstavljate ništa. Zato ste bezvrijedni.«

To je bilo previše za Phila. Bilo je nečega u ovome Merodavnom što nijemogao podnijeti. S gunđanjem je otpustio strijelu prema Zabanovu srcu.

»Predstavljam tvog neprijatelja«, promrmljao je i čekao da starac plavihkrila nestane.

I Luce je to čekala. Već je vidjela kako se to događa. Ali strijela se odbilao Zabanov plašt i stropoštala se na pod.

»Kako si...?« upitao je Phil.Zaban se nasmijao i izvukao nešto iz džepa na prsima skrivenog ispod

plašta. Luce se nagnula naprijed, željna vidjeti kako se to Zaban zaštitio. Alinagnula se previše te pala sa stola. Pala je na pod ravno na lice.

Nitko to nije primijetio. Svi su zurili u malenu knjigu koju je Zabanizvadio iz plašta. Malo se pridignuvši, Luce je vidjela da je knjiga uvezana ukožu i iste nijanse plave kao i krila Mjerodavnih. Bila je omotana kvrgavomzlatnom vrpcom. Izgledala je poput Biblije, one kakvu su vojnici američkogaGrađanskog rata znali stavljati u džepove na prsima u nadi da će knjigezaštititi njihova srca.

Ova je knjiga učinila upravo to.Luce je stisnula oči pokušavajući pročitati naslov, primičući se nekoliko

centimetara bliže na podu. I dalje je bila predaleko.Jednim pokretom Phil je podigao zvjezdanu strijelu i izbio knjigu iz

Zabanove ruke. Sretnim slučajem sletjela je otprilike metar od Luce.Ponovno se počela meškoljiti, znajući da je ne može podignuti, ne dok jeplašt ovako sputava. Ipak, morala je znati što sadrže njezine stranice.Učinila joj se poznatom, kao da ju je vidjela davno, davno prije. Pročitala jezlatna slova na hrptu.

Zapis palih anđelaSada je Zaban pojurio prema knjizi i zaustavio se pred Luce, koja je

ležala ranjiva na sredini poda. Prostrijelio ju je pogledom i spremio knjigu udžep.

»Ne, ne«, rekao je. »Ti nećeš ovo vidjeti. Nećeš vidjeti sve što su postiglaSV

96

krila Mjerodavnih. Ni ono što je preostalo kako bi se postigla krajnjaravnoteža. Ne kada si provela sve ovo vrijeme previše zauzeta da bi nasprimijetila, da bi primijetila pravdu, zauzeta samo zaljubljivanjem iodljubljivanjem.«

Iako je Luce mrzila Mjerodavne, ako je postojao popis svih palih anđela,izgarala je od želje da pročita imena na tim stranicama, da vidi gdje se sadanalazi Danielovo ime. O ovome su neprestano govorili pali anđeli. Jedanjedini anđeo koji ima moć prevagnuti jezičac na vagi.

No prije nego što je Zaban uspio zasuti Luce s još kritika, par blještavihbijelih krila ispunio joj je vidno polje, anđeo se spuštao kroz najveću rupu uprozorima na krovu.

Daniel je sletio točno pred nju i promotrio plašt u kojem je bilazarobljena. Proučio je njezin stegnuti vrat. Mišići su mu se napinjali krozmajicu dok je pokušavao strgnuti plašt s nje.

Krajičkom oka vidjela je kako Phil podiže mali pijuk s obližnjeg stola izamahuje njime prema Zabanovim prsima. Mjerodavni je skrenuo u stranu,pokušavajući se odmaknuti od njega. Oštrica mu je sletjela na ruku. Udaracje bio tako snažan da je odsjekao Zabanovu ruku kod zapešća. Luce je smučninom gledala kako blijeda, mlitava šaka s muklim udarcem pada napod. Da nije bilo plave krvi koja je curila iz nje, čovjek bi pomislio dapripada jednom od oštećenih kipova.

»Probaj to spojiti natrag s jednim od svojih čvorova«, zajedljivo mu jedobacio Phil dok je Zaban nespretno tražio svoju odsječenu šaku međupretučenim, nesvjesnim tijelima svoje sekte.

»Je li te boli?« Daniel je pokušao rastrgati čvorove koji su sputavaliLuce.

»Ne.« Snagom volje pokušala je to ostvariti. Gotovo joj je uspjelo.Kada sirova snaga nije upalila, Daniel je pokušao strateški pristupiti

skidanju plašta.»Maloprije sam u ruci imao labavi kraj užeta«, promrsio je. »Sada je

zapetljan unutar plašta.« Prstima je prelazio preko njezina tijela, čineći seistodobno blizu i daleko.

Luce je poželjela da su joj, više od bilo kojeg drugog dijela tijela,slobodne ruke pa da može dotaknuti Daniela, umiriti ga. Vjerovala mu je daće je osloboditi. Vjerovala je da može učiniti baš sve.

Što ona može učiniti da mu pomogne? Sklopila je oči i u mislimaodlutala u prošli život na Tahitiju. Daniel je tada bio mornar. Podučio ju jedesecima čvorova tijekom tihih poslijepodneva koje su proveli na plaži. SadaSV

97

se sjetila: alpski leptir, koji sačinjava dugačka omča u sredini užeta s dvijepetlje sa strane, a dobar je za nošenje dodatne težine na konopu. Ili ljubavničvor, koji izgleda jednostavno, u obliku srca, ali potrebne su četiri ruke da gase napravi; svaka ruka mora provući uže kroz drugi dio središta srca.

Plašt je bio tako uzak da Luce nije mogla pomaknuti nijedan mišić.Daniel je prstima pretraživao ovratnik, zbog čega se još jače stezao. Opsovaoje zbog načina na koji je gnječio Lucein vrat.

»Ne mogu«, kriknuo je naposljetku. »Plašt Mjerodavnih sačinjen je odbeskrajno mnogo čvorova. A može se odvezati samo jednim od njih. Tko ti jeovo napravio?«

Luce je pokazala glavom prema anđelu plavih krila koji je jaukao,posrćući u kutu pokraj mramornog pauna. Kraj zvjezdane strijele i dalje muje stršio kroz oko. Željela je ispričati Danielu kako je njezin otmičaronesvijestio Oliannu stijegom, a potom nju zavezao i doveo je ovamo.

Ali nije mogla govoriti. Plašt je bio previše uzak.Phil je u međuvremenu dovukao jecavog anđela, držeći ga za ovratnik

krvavog plašta. Tri je puta ošamario Mjerodavnog prije nego što je ovajprestao sa svojim cmizdrenjem i uplašeno povukao krila natrag. Luce jevidjela da se oko mjesta gdje je iz očne duplje stršila strijela sada stvoriogust krug osušene plave krvi.

»Oslobodi je, Barach«, naredio je Daniel, odmah prepoznavši Luceinaotmičara, zbog čega se Luce zapitala koliko se njih dvojica dobro poznaju.

»Teško.« Barach se nagnuo u stranu te ispljunuo plavu krv i nekolikooštrih malih zuba na pod.

U tren oka Phil je usmjerio zvjezdanu strijelu ravno između anđelovihočiju.

»Daniel Grigori naredio ti je da je oslobodiš. Poslušat ćeš ga.«Barach se lecnuo, zureći u strijelu s prezirom.»Zlo! Zlo!«A tada se tamna sjena spustila se na Philovo tijelo.Luce je nejasno vidjela kako se jedan Mjerodavni, ona starica gruba lica

i pljesnivih plavih krila, polako približava. Zacijelo se probudila nakon što jeneko vrijeme bila u nesvijesti. Sada ie nasrnula na Phila s istim onimpijukom kojim je on sasjekao Zabana...

Ali onda se odjednom pretvorila u prašinu.Tri metra iza nje stajao je Vincent s praznim lukom u ruci. Kimnuo je

Philu, a potom se okrenuo kako bi provjerio miče li se još što na poduprekrivenom plavim krilima. SV

98

Daniel se okrenuo Philu i promrsio:»Moramo biti oprezni koliko ih ubijemo. Mjerodavni su važni za

ravnotežu. Malo.«»Nažalost, jesu«, odvratio je Phil s čudnom zavisti u glasu. »Svest ćemo

ubijanje na minimum, Daniele Grigori. Ali da se nas pita, sve bismo ihpobili.« Progovorio je glasnije kako bi ga Barach čuo. »Dobrodošao u svijetslijepih. Izopćenici su moćniji nego što misliš. Ubio bih te a da ni dvaput nerazmislim, čak ni jedanput. Međutim, još ću te jednom zamoliti: oslobodi je.«

Barach je dugo stajao, kao da razmatra opcije, trepćući preostalimstarim, naboranim okom.

»Oslobodi je! Ne može disati!« zaurlao je Daniel.Barach je zarežao i približio se Luce. Njegove ruke pune staračkih pjega

počele su raspetljavati niz čvorova koje ni Phil ni Daniel nisu uspjelipronaći. Luce, međutim, nije osjetila nikakavo rasterećenje oko vrata. Svedok nije počeo nešto tiho govoriti, ispod bazdljivog daha. Od manjka kisikavrtjelo joj se u glavi, ali riječi su nekako našle put do njezina zbrkanog uma.Bio je to drevni oblik hebrejskog. Luce nije znala da uopće poznaje taj jezik,ali poznavala ga je.

»I nebo zaplaka vidjevši grijehe svoje djece.«Riječi su bile gotovo nerazumljive. Daniel i Phil čak ih nisu niti čuli. Ni

Luce nije bila sigurna je li ih dobro razumjela, ali bile su joj tako poznate.Gdje ih je već prije čula?

Sjećanje joj se vratilo brže nego što je htjela: sjetila se kako drugipripadnik Mjerodavnih otima Luce u drugom tijelu i nosi je u plaštustarijem od ovoga. To se dogodilo veoma davno. Sve je ovo već jednom prošla,bila je vezana, a potom oslobođena.

U tom životu Luce se dočepala nečega što nije smjela vidjeti. Knjige,zavezana složenim čvorom.

Zapis palih anđela.Što je tada radila s njom? Što je htjela vidjeti?Isto što je htjela vidjeti i sada. Imena anđela koji još nisu izabrali. Ali ni

tada joj nije bilo dopušteno da pogleda knjigu.Jednom davno Luce je držala knjigu u svojim rukama i, ne znajući ni

sama kako, gotovo je uspjela odvezati čvor. Tada je uslijedio trenutak kadaju je Mjerodavni uhvatio i sputao svojim plaštom. Promatrala je kakonjegova plava krila podrhtavaju od žestine dok je iznova vezao knjigu. Htiose pobrinuti da je njezini nečisti prsti više nikada ne taknu, rekao je. Čulaga je kako šapće one riječi, one iste čudne riječi, časak prije nego što jeSV

99

pustio suzu nad knjigom.Zlatna vrpca tada se odvezala kao čarolijom.Sada je podignula pogled prema starom anđelu gruba lica i gledala kako

srebrnkasta suza klizi niz nabore njegova lica. Izgledao je istinski ganuto,ali pokroviteljski, kao da se sažalijeva nad sudbinom njezine duše. Suza jepala na plašt i čvorovi su se misteriozno odriješili.

Glasno je uhvatila dah. Daniel je strgnuo ostatak plašta s nje. Obujmilaga je rukama. Sloboda. I dalje je grlila Daniela kada se Barach nagnuo blizunjezina uha.

»Nikada nećeš uspjeti.«»Šuti, zlotvore«, naredio mu je Daniel.Ali Luce je željela znati što je Barach time mislio.»Zašto ne?«»Ti nisi ona prava!« rekao je Barach.»Tiho!« proderao se Daniel.»Nikad, nikad, nikad. Ni za milijun godina«, dodao je anđeo, trljajući

svoj hrapavi obraz o Lucein, prije nego što je Phil odapeo strijelu ravno unjegovo srce.

SV

100

OSMO POGLAVLJE

KAKO JE NEBO PLAKALO

Nešto je tresnulo kraj njihovih nogu.

»Aureola!« uskliknula je Luce.Daniel se sagnuo i žustro podignuo zlatni relikt s poda. Časak mu se

divio, odmahujući glavom. Nekako je ostao čitav nakon što su Mjerodavni injegova neobična, obnavljajuća odjeća isparili.

»Žao mi je što sam mu oduzeo život, Daniele Grigori«, rekao je Phil. »Alinisam više mogao trpjeti Barachove laži.«

»I mene su počele živcirati«, odvratio je Daniel. »Samo budi oprezan sostalima.«

»Uzmi ovo«, rekao je Phil skidajući crnu kožnatu naprtnjaču s ramena idodajući je Danielu. »Sakrij je od Mjerodavnih. Žarko je žele posjedovati.«Kada je Daniel otvorio torbu, Luce je vidjela da je unutra spremljenanjegova knjiga, Knjiga promatrača.

Phil je povukao zatvarač na torbi i predao je Danielu.»Sada ću se vratiti i držati stražu. Ranjeni Mjerodavni mogli bi se

probuditi svakog trenutka.«»Iskazali ste se u okršaju s Mjerodavnima«, priznao je Daniel, zvučeći

zadivljeno. »Ali...«»Znamo«, prekinuo ga je Phil. »Bit će ih još. Jesi li ih susreo puno ispred

muzeja?«»Njihov je broj golem«, rekao je Daniel.»Ako nam dopustiš da se slobodno koristimo zvjezdanim strijelama,

mogli bismo vam omogućiti siguran bijeg...«»Ne. Ne želim do te mjere poremetiti ravnotežu. Ne smije biti više

ubijanja osim ako u pitanju nije stroga samoobrana. Morat ćemojednostavno požuriti i otići odavde prije nego što stignu njihova pojačanja.Idite sada, čuvajte prozore i vrata. Pridružit ću vam se za trenutak.«

Phil je kimnuo, okrenuo se i otišao, probijajući se između mnoštvaplavih krila.

Čim su ostali sami, Daniel je rukama pregledao Luceino tijelo.»Jesi li ozlijeđena?« SV

101

Spustila je pogled na svoje tijelo, protrljala vrat. Krvarila je. Prozorskostaklo s krova na nekoliko joj je mjesta razrezalo traperice, ali nijedna odrana nije izgledala kobno. Slijedila je Danielov savjet koji joj je ranije dao irekla samoj sebi: Ne boli te. Žarenje je popustilo.

»Dobro sam«, hitro je odvratila. »Što se dogodilo s tobom?«»Upravo ono što smo htjeli. Uspio sam većini Mjerodavnih odvratiti

pozornost dovoljno dugo da Izopćenici pronađu ulaz.« Sklopio je oči. »Alinikada nisam želio da se ti ozlijediš. Žao mi je, Luce. Nisam te trebaoostaviti...«

»Dobro sam, Daniele, a i aureola je na sigurnom, što je s ostalimanđelima? Koliko još ima Mjerodavnih?«

»Daniele Grigori!« Philov povik odjeknuo je visokom prostorijom.Luce i Daniel hitro su prešli muzejsko krilo, gazeći preko plavih krila

Mjerodavnih do nadsvođenog praga sobe. Potom je Luce stala kao ukopana.Muškarac u mornarsko plavoj odori ležao je licem dolje na pločicama.

Oko glave mu se širila lokva crvene krvi, ljudske krvi.»Ja... ubio sam ga«, promucao je Dedal, držeći tešku željeznu kacigu u

ruci i izgledajući uplašeno. Vizir kacige bio je sjajan od krvi. »Uletio je krozvrata i pomislio sam da je jedan od Mjerodavnih. Mislio sam da ću ga samoonesvijestiti. Ali to je bio samo smrtnik.«

Krpa i kanta na kotačićima ležali su prevrnuti iza tijela. Ubili sudomara. Sve do tog trenutka borba protiv Mjerodavnih na neki se način nijedoimala stvarnom. Bila je brutalna i besmislena, i, da, ubijena su dvaMjerodavna, ali to nije imalo veze sa svijetom smrtnika. Luce je osjetilamučninu gledajući kako krv ulazi u fuge između pločica na podu, ali nijemogla odvratiti pogled. Daniel je protrljao bradu.

»Pogriješio si, Dedale. Ali dobro si postupio čuvajući vrata od uljeza.Sljedeći koji uđe bit će jedan od Mjerodavnih.« Proučio je sobu. »Gdje su palianđeli?«

»Ali što je s njim?« Luce je zurila u mrtvog muškarca na podu. Cipele sumu bile svježe ulaštene. Nosio je tanki vjenčani prsten. »On je bio samodomar koji je nešto čuo i došao provjeriti. A sada je mrtav.«

Daniel je primio Luce za ramena i prislonio svoje čelo na njezino. Dahmu je bio kratak i vruć.

»Duša mu je brzo poletjela k miru i radosti. Ali mnoge će druge duše bitiizgubljene ne nađemo li naše prijatelje, uzmemo relikt i odemo odavde.«Stisnuo joj je ramena, a potom je prebrzo pustio. Potisnula je tužni grcajzbog mrtva čovjeka, progutala slinu i okrenula se da pogleda Phila.SV

102

»Gdje su?«Phil je svojim blijedim prstom pokazao prema gore.S debele grede blizu krovnih prozora visjele su tri crne vrećaste čahure.

Jedna od njih meškoljila se i ljuljala, kao da se nešto pokušava roditi.»Arriane!« uzviknula je Luce.Ista se vreća ponovno pomaknula, ovoga puta još žustrije.»Nikada ih nećete osloboditi na vrijeme«, oglasio se nečiji drhtavi glas s

poda. Mjerodavni rugobna lica pridigao se na laktove. »Još Mjerodavnih naputu je ovamo. Sve ćemo vas vezati plastovima Pravednih i sami sepozabaviti Luciferom...«

Brončani štit koji je Phil zavitlao poput frizbija skinuo je dio anđelovaskalpa i odbacio ga natrag na hrpu plavih krila. Phil se okrenuo premaDanielu.

»Ako vam treba pomoć Mjerodavnih da oslobodite prijatelje, imat ćemoviše sreće dok ih je još malo.«

Ljubičasta boja Danielovih očiju žarko je sjajila dok je letio pomuzejskom krilu, krećući se od jedne skele od druge, a potom do širokogmramornog stola koji je izgledao kao jedna od radnih stanica muzejskihrestauratora. Na njoj su bili naslagani papiri i alat, većinom beskoristannakon noćašnjeg razaranja, koje je Daniel prekopao s intenzivnom pažnjom.Sa strane je bacio praznu plastičnu bocu, hrpu fascikala, izblijedjeluuokvirenu fotografiju. Naposljetku, rukama je zgrabio dugačak čvrstskalpel.

»Primi ovo«, rekao je Luce i nataknuo joj Philovu tešku naprtnjačupreko ramena. Stisnula ju je uza sebe i zadržala dah kada je Danielrastvorio krila i podigao se s tla.

Gledala ga je kako uzlijeće bez muke, kao čarolijom, i zapitala se kakoje moguće da od njegovih krila zablista svaka stvar u ovome polumračnommuzeju. Kada je napokon došao do stropa, povukao je skalpel ravno prekogrede i prerezao uže s kojeg su visjele tri crne kukuljice. Nakon što su mubezglasno pale u ruke, Daniel je još jednom zamahnuo krilima te cijeluskupinu lagano spustio na tlo.

Položio je crne čahure jednu do druge na praznu sekciju poda. Požurivšido njega, Luce je vidjela kako lica triju anđela vire pri vrhu. Tijela su imbila sputana istim onim grubim crnim plaštom koji je Luce držao zarobljenui bez daha. Ali anđelima su isto tako usta bila začepljena komadom crnevrećaste tkanine. Čak i dok ih je gledala, činilo se da tkanina pomiče i gmižeu ustima njezinih prijatelja. Arriane se vrpoljila i opirala te postajala tolikoSV

103

crvena u licu od bijesa da je Luce pomislila kako će eksplodirati.Phil je bacio pogled na nemirna obličja na podu. Podigao je jednog

uhvativši ga ispod ruke. Mjerodavni je zatreptao, posve ošamućen.»Želiš li da Izopćenici izaberu volontera među Mjerodavnima koji bi

pomogao osloboditi tvoje prijatelje, Daniele Grigori ?«»Nikada vam nećemo otkriti tajne naših čvorova!« gotovo je zasiktao

Mjerodavni. »Radije bismo umrli.«»I mi bismo radije da umrete«, dobacio je Vincent i približivši se njihovu

krugu sa zvjezdanom strijelom u svakoj ruci i pritisnuo jednu na grloMjerodavnog koji se oglasio.

»Vincente, smiri se«, naložio mu je Phil.Daniel je već klecao nad prvim crnim plaštom, Rolandovim, prebirući

prstima po nevidljivim čvorovima.»Ne mogu pronaći krajeve.«»Možda ih pogodak strijelom može prerezati«, predložio je Phil vadeći

srebrnu strijelu. »Kao gordijski čvor*.«»To neće upaliti. Na čvorove su bačene okultne čini. Možda će nam

trebati Mjerodavni.«»Čekajte!«Luce se spustila na koljena do Rolanda. Ležao je mirno, ali njegove oči

rekle su Luce sve o tome koliko se bespomoćno osjećao. Ništa ne bi trebalosputavati dušu poput Rolandove. Kroz ovaj plašt nije mogla vidjetiotmjenost i eleganciju koje su činile tog palog anđela onakvim kakav je bio,bez obzira na to je li pobjeđivao u mačevanju nefile u Shorelinu, puštaoglazbu na tulumu u Maču i križu ili kročio kroz Navjestitelje spretnije odikoga koga je poznavala. Da su Mjerodavni mogli učiniti nešto ovakvonjezinu prijatelju razbjesnilo ju je do suza.

Suze.To je bilo to.U sjećanje su joj se vratile hebrejske riječi. Zbog svih svojih putovanja

imala je dara za jezike. Sklopila je oči i u sjećanju gledala kako zlatna vrpcapada s knjige. Sjetila se Barachovih ispucanih usana kako kreposno oblikujuriječi... Luce ih je sada izgovorila Rolandu, ne znajući njihovo značenje,samo se nadajući da će pomoći._______________________________*Nerazmrsiv čvor na rudi Gordijevih kola, za koji je proročište objavilo da će onaj tko ga razmrsibiti gospodar svijeta. Mačem ga presjekao Aleksandar Veliki. Teško rješivu, zamršenu ili posvenerješivu situaciju često zovemo gordijski čvor.

SV

104

»I nebo zaplaka vidjevši grijehe svoje djece.«Rolandove su se oči raširile. Čvorovi su se razvukli i raspetljali. Plašt je

kliznuo sa strane, a tkanina u njegovim ustima također je ispala. Stao jehvatati dah, podigao se na koljena, ustao i rastvorio svoja zlatna krilanevjerojatnom silinom. Prvo što je potom učinio bilo je da potapša Luce poramenu.

»Hvala ti, Lucinda. Dužnik sam ti sljedećih tisuću godina.«Roland je opet bio onaj stari, ali krv mu je tekla iz mjesta na krilu s

kojeg je Barach iščupao ono pero.Daniel je posegnuo za Luceinom rukom i povukao je prema preostalim

dvama zavezanim anđelima. Naučio je kako ih osloboditi promatrajuć Luce.Krenuo je raditi na oslobađanju Annabelle dok je Luce kleknula pokrajArriane. Arriane nije mogla biti na miru. Plašt je bio toliko jako stegnut okonjezina tijela da se Luce gotovo naježila gledajući je.

Pogledi su im se sreli. Arriane je ispustila zvuk koji je Luce protumačilakao da joj je drago što vidi Luceino lice. Zasuzile su joj oči kada se sjetilasvojega prvog dana u Maču i križu, kada je vidjela kako Arriane tresuelektrošokovi. Arriane, koja se uvijek doimala kao prava frajerica, tada joj seučinila tako krhkom i premda je Luce jedva poznavala tu djevojku, osjetilaje poriv da je zaštiti, onakav kakav čovjek inače osjeća prema starimprijateljima. Taj je poriv tijekom vremena samo postao snažniji.

Topla suza kliznula joj je niz obraz i pala na sredinu Arrianinih prsa.Luce je prošaptala riječi na hebrejskom, slušajući kako ih Daniel istodobnogovori Annabelle. Nakratko ga je pogledala. Obrazi su mu bili vlažni.

U tren oka svi su se čvorovi olabavili, a zatim posve razvezali. Anđele suoslobodile Luceine i Danielove ruke, i njihova srca.

Nastao je zapuh kad je Arriane raširila svoja veličanstvena šarenakrila, a iza njega je uslijedio nešto blaži lahor od Annabelleinih blistavihsrebrnih krila. Prostorija je bilo gotovo tiha onih nekoliko trenutaka prijenego što su djevojkama ispale tkanine iz usta. Arriane je isto tako imalakomad ljepljive vrpce preko usta; ona je vjerojatno bila i razlog zašto sudrugima uopće začepili usta. Daniel je zgrabio jedan kraj ljepljive vrpce ibrzo ga povukao uz oštar zvuk.

»Ti vrapca! Kako je dobro biti slobodan!« uzviknula je Arriane, pipajućinatečeni četverokut kože oko usta. »Triput hura za našu majstoricu čvorova,Lucindu!« Glas joj je imao uobičajenu živost, ali oči su joj bile vlažne od suza.Vidjela je kako je Luce to primijetila te ih hitro obrisala. Prošetala se popodu prepunom plavih krila, izazovno se kreveljeći svakom od nesvjesnihSV

105

Mjerodavnih, nasrćući prema njima kao da će ih svaki čas udariti. Njezinetregerice od trapera bile su gotovo potpuno razderane, kosa joj je bilaraskuštrana i masna, a na lijevom obrazi mala je masnicu u oblikuAustralije. Donji krajevi šarenih krila bili joj su savijeni i vukli se poneurednom podu.

»Arriane«, šapnula je Luce. »Ozlijeđena si.«»Daj, mala, ne brini se ti ništa za mene.« Arriane joj se nahereno

nasmiješila. »Osjećam se dovoljno čilo da razbijem nekoliko ovih ofucanihMjerodavnih.« Ogledala se po prostoriji. »Samo zgleda da su me Izopćeniciprestigli.«

Annabelle je ustala sporije od Arriane i raširila, a potom savila mišićavasrebrna krila, protežući pritom svoje duge udove poput balerine. Ali kada jepodigla pogled prema Luce i Arriane, nasmiješila se i nakrivila glavu.

»Mora postojati neki način na koji bismo im se mogli odužiti.«Arriane je lagano zamahnula krilima i podignula se metar od poda, te

počela letjeti muzejom u velikim krugovima, pregledavajući rasulo.»Već ću ja nešto smisliti...«»Arriane«, upozorio ju je Roland podigavši pogled od razgovora koji je

tiho vodio s Danielom.»Ma što?« nadureno je pitala Arriane. »Više mi nikad ne daš da se

zabavljam, Ro.«»Nemamo vremena za zabavu«, rekao joj je Daniel.»Ovi su nas fosili mučili satima«, doviknula je Anabelle s vrha lavlje

glave. »Mogli bismo im barem uzvratiti uslugu.«»Ne«, odlučan je bio Roland. »Napravljeno je dovoljno skupe štete.

Trebali bismo štedjeti energiju za traženje drugog relikta.«»Pobrinimo se onda barem za to da ostanu gdje jesu dok mi tražimo«,

rekla je Annabelle.Roland je pogledao Daniela, koji je kimnuo.Sa smiješkom, Annabelle je dolepršala do stola koji se nalazio uz

stražnji zid skladišta. Otvorila je pipu, pjevušeći sama sebi. U kantu jenasula nešto za što je Luce pretpostavljala da je gips ili neko drugo sredstvoza zgrušavanje te počela dodavati vodu.

»Arriane«, relda je razmetljivo. »Pomozi mi, molim te.«»Već letim, gospođo!« Arriane je uzela prvu kantu od Annabelle i počela

letjeti iznad polusvjesnih Mjerodavnih, dražesno se smješkajući. Polako jepočela izlijevati mokru mješavinu preko njihovih glava. Klizila im je nizbokove i skupljala se u lokve između njihovih tijela. Nekoliko njih počelo seSV

106

opirati mješavini koja se brzo stvrdnjavala u neku vrstu umjetnog živogpijeska. Luce je shvatila koliko je plan genijalan. Za nekoliko trenutaka,kada se osuši, anđeli će ostati zarobljeni u raskrečenim položajima u gipsutvrdom poput kamena.

»Ovo vam nije pametno!« promrljao je jedan od Mjerodavnih kroz mokrigips.

»Radimo od vas spomenike Pravdi!« doviknula je Annabelle.»Znaš, mislim da mi se Mjerodavni više sviđaju kao žive muzejske

instalacije.« Arriane se nasmijala, otkrivajući i više nego trunak vragolasteosvetljivosti.

Djevojke su nastavile izlijevati punu kantu za kantom na svaku odglava Mjerodavnih, sve do se njihovi glasovi više nisu čuli, sve dokIzopćenici više nisu morali stražariti nad njima sa zvjezdanim strijelama.

Daniel i Roland stajali su malo dalje od skupine, prepirući seprigušenim glasovima. Luce je zurila u Arrianeinu ljubičastu modricu, u krvna Rolandovim krilima, u duboku rasjekotinu na Annabelleinom ramenu.

A onda se nečeg sjetila.Uvukla je ruku u naprtnjaču i izvukla tri male boce dijetnog soka te

nekoliko zvjezdanih strijela koje su bile u srebrnim koricama. Skinula ječepove. Brzo je umočila po jednu strijelu u svaku bocu, držeći ih dok suključale i pjenile se, a tekućina u njima mijenjala se iz smeđe u srebrnu.Naposljetku je ustala iz kuta u kojem je čučala te zadovoljno ustvrdila da jejedan kineski porculanski poslužavnik nekako preživio bitku.

»Evo, uzmite«, rekla im je.Daniel i Roland prestali su razgovarati.Arriane je prestala Mjerodavne polijevati mokrim gipsom.Annabelle je ponovno sletjela na lavlju grivu.Nitko od njih nije ništa rekao, ali svi su izgledali zadivljeno kada su

uzeli svoje bočice, njima se kucnuli i ispili ih.Za razliku od Izopćenika Dedala, anđeli nisu morali sklopiti oči i

odspavati nakon što su popili izmijenjen napitak. Možda zato što nisu bilitoliko jako pretučeni ili su zbog višeg anđeoskog reda kojem su pripadaliimali veću toleranciju. No ipak, piće ih je smirilo.

Konačno, Roland je pljesnuo dlanovima i među njima se stvorio snažanplamen. Počeo je tjerati vatru u valovima preko Mjerodavnih, učvršćujućinjihov pokrov od gipsa iz kojeg će im biti teže pobjeći nego iz vlastitihplaštova. Kada je završio, on, Arriane, Annabelle i Luce sjeli su na jedan odstolova sučelice Danielu. SV

107

Daniel je uzeo naprtnjaču i otvorio je kako bi ostalima pokazao aureolu.Arriane je zadivljeno uzdahnula i pružila ruku da je dotakne.»Pronašli ste je.« Annabelle je namignula Luce. »Zakon!«»A što je s drugim reliktom?« pitao je Daniel. »Je li kod vas? Jesu li vam

ga Mjerodavni uzeli?«Annabelle je odmahnula glavom.»Nikada ga nismo našli.«»Ali smo bogme njih prevarili«, dodala je Arianne, stišćući oči u smjeru

Mjerodavnih »Mislili su da mogu premlaćivanjem od nas dobiti relikt.«»Tvoja knjiga nije dovoljno jasna, Daniele«, rekao je Roland. »Došli smo

u Beč tražeći nekakav popis.«»Desiderata«, potvrdio je Daniel. »Znam.«»Ali to je bilo sve što smo znali o reliktu. Onih nekoliko sati od našeg

dolaska do trenutka kada su nas uhvatili Mjerodavni, obišli smo sedamgradskih arhiva i nismo ništa pronašli. Bilo je to budalasto. Privukli smosamo preveliku pozornost.«

»Ja sam kriv«, promrsio je Daniel. »Trebao sam otkriti više o tome kadasam prije nekoliko stoljeća pisao knjigu. Ali tada sam bio previše impulzivani nestrpljiv. Sada se ne mogu sjetiti što me točno dovelo do relikta ili štotočno ondje piše.«

Roland je slegnuo ramenima.»Možda nije ni važno. Grad je vrvio Mjerodavnima kada smo stigli. Da

smo pronašli relikt, samo bi nam ga uzeli. Uništili bi ga, baš kao što suprouzročili i uništenje ovih umjetnina u muzeju.«

»Većina djela ionako su bile krivotvorine«, objasnio je Daniel, a Luce seosjetila malo manje krivom zbog štete koju su nanijeli muzeju. »Izopćenici seza sada mogu pozabaviti Mjerodavnima. Mi ostali moramo požuriti i pronaćidrugi relikt. Jeste li bili i u knjižnici Hofburg?«

Roland je potvrdno kimnuo.»A u sveučilišnoj?«»Pa naravno«, rekla je Annabelle. »I vjerojatno bi bilo pametno da se

ondje ne pojavljujemo neko vrijeme. Arriane je uništila nekoliko vrlovrijednih pergamenata u njihovoj posebnoj zbirci...«

»Hej«, obrecnula se srdito Arriane. »Pa zalijepila sam ih natrag!«U predvorju su se začuli glasni koraci i sve glave okrenule su se prema

otvorenim vratima. Barem još dvadeset Mjerodavnih pokušavalo je uletjetiu prostoriju, ali Izopćenici su ih zadržavali kod vrata svojim zvjezdanimstrijelama. SV

108

Jedan od Mjerodavnih spazio je aureolu u Danielovoj ruci i zapanjenouzdahnuo.

»Ukrali su prvi relikt.«»I svi rade zajedno! Anđeli i demoni i...«, stisnute oči ugledale su Luce,

»oni koji ne znaju svoje mjesto, svi oni rade zajedno za isti nečisti cilj.Prijestolje ovo neće podržati. Nikada nećete naći desideratum!«

»Desideratum«, rekla je Luce, maglovito se prisjećajući dosadnog satalatinskog u Dovery. »To je... jednina.« Brzo se okrenula prema Danielu. »Tisi maloprije rekao desiderata. To je množina.«

»Željena stvar«, prošaptao je Daniel. Ljubičaste oči počele su mu titrati iuskoro se činilo da cijelo njegovo biće blista, osmijeh spoznaje raširio mu selicem. »To je samo jedan predmet. Tako je.«

Potom je negdje u daljini odjeknuo duboki zvuk crkvenih zvona.Ponoć.Lucifer je bio bliže jedan dan. Ostalo im je još šest dana.»Daniele Grigori,« povikao je Phil, nadglašavajući zvona, »ne možemo ih

zauvijek zadržavati. Ti i tvoji anđeli morate poći.«»Odlazimo«, doviknuo mu je Daniel. »Hvala.« Okrenuo se prema

anđelima. »Posjetit ćemo svaku knjižnicu, svaki arhiv sve dok ne...«Roland ga je sumnjičavo gledao.»U Beču zacijelo ima na stotine knjižnica.«»I možda bismo mogli biti malo manje destruktivni dok smo u njima«,

predložila je Annabelle pokazujući glavom prema Arriane. »I smrtnicima jestalo do njihove povijesti.«

Da, pomislila je Luce, smrtnicima je bilo veoma stalo do njihovepovijesti. Sjećanja na prošle živote sada su joj se sve češće vraćala. Nije ihmogla zaustaviti niti usporiti. Dok su se anđeli spremali poletjeti, Luci jestajala, omamljena najintenzivnijim sjećanjem do sada...

Zagasitocrvene vrpce za kosu. Daniel i božićni štandovi. Bila jebljuzgavica i teški pljusak, a ona nije imala kaput. Posljednji put kada jebila u Beču... bilo je još nečega u toj priči... nešto... neko zvono...

»Daniele.« Luce ga je primila za rame. »što je s onom knjižnicom u kojusi me vodio? Sjećaš li se?« Sklopila je oči. Probijala se kroz sjećanje zakopanoplitko u njezinu umu ne toliko razumom, koliko osjećajima. »Doputovali smou Beč za vikend... ne sjećam se kada točno, ali otišli smo gledati Mozartakako dirigira Čarobnu frulu... u Theater an der Wien? Htio si posjetitiprijatelja koji je radio u nekoj staroj knjižnici, zvao se...«

Zašutjela je jer kada je otvorila oči, svi su zapanjeno zurili u nju. Nitko,SV

109

a najmanje Luce, nije očekivao da će baš ona znati gdje će pronaćidesideratum.

Daniel se prvi pribrao. Uputio joj je zbunjen osmijeh, ali Luce je znalada je ispunjen ponosom. Ali Arriane, Roland i Annabelle nastavili su zuriti unju kao da je iz čistog mira progovorila kineski. Kad bolje promisli, i znalaga je govoriti! Arriane je prstom pročeprkala uho.

»Jesam li uzela halucinogen ili se to naša L. P. sama od sebe prisjetilajednog od svojih prošlih života, i to u najvažnijem trenutku?«

»Ti si genijalka«, rekao je Daniel, nagnuo se i utisnuo joj dubokpoljubac.

Luce je pocrvenjela i stisnula se uz Daniela da produži poljubac, no tadaje začula kako se netko nakašljao.

»Stvarno, vas dvoje«, oglasila se Annabelle. »Bit će dovoljno vremena zapoljupce ako uspijemo u svojoj zadaći.«

»Rekla bih >nabavite si sobu<, ali bojim se da vas nikad više ne bismovidjeli«, dodala je Arriane i svi su se nasmijali.

Kada je Luce otvorila oči, Daniel je široko rastvorio krila. Njihovikrajevi odbacili su u stranu slomljene komadiće gipsa i zaklonili Mjerodavneod pogleda. Preko ramena mu je bila prebačena crna kožnata naprtnjača saureolom.

Izopćenici su vratili porazbacane zvjezdane strijele u srebrne korice.»Neka te krila nose, Daniele Grigori.«»I vas.« Daniel je kimnuo Philu. Okrenuo je Luce tako da se leđima

naslanjala na njegova prsa, te čvrsto obujmio njezin struk. Spojili su rukepreko njezina srca.

»Knjižnica fondacije«, rekao je Daniel ostalim anđelima. »Slijedite me,znam točno gdje se nalazi.«

SV

110

DEVETO POGLAVLJE

DESIDERATUM

Magla je obavijala anđele. Preletjeli su natrag preko rijeke, a njihova

četiri para krila glasno bi zašuštala pri svakom zamahu. Držali su sedovoljno blizu tla da su prigušene žute natrijske svjetiljke izgledale poputsvjetala na pisti zračne luke. Ali ova let još nije bio gotov.

Daniel je bio napet. Luce je mogla osjetiti kako mu napetost prožimacijelo tijelo: bila je prisutna u njegovim rukama koje su obujmile njezinstruk, u njegovim ramenima poravnanima s njezinima, čak i u načinu nakoji je zamahivao svojim širokim krilima iznad njih. Znala je kako se osjeća;bila je željna stići u knjižnicu fondacije isto onoliko koliko je, sudeći ponjegovu stisku, bio i Daniel.

Kroz maglu je bilo vidljivo tek nekoliko znamenitosti. Bio je tu visoktoranj goleme gotičke crkve, zatim mračni kotač-vidikovac, čije su se praznecrvene kabine njihale u noći. Bio je tu i zeleni bakreni krov palače na koji susletjeli kada su došli u Beč.

Ali... pa već su jednom preletjeli palaču. Bilo je to prije možda pola sata.Luce je tada pogledom potražila Oliannu, Izopćenicu koju je onesvijestioMjerodavni. No nije ju vidjela nigdje na krovu tada, kao što je nije vidjela nisada.

Zašto su radili krugove ? Jesu li se izgubili ?»Daniele?«Nije joj odgovorio.U daljini su počela zvoniti crkvena zvona. Bilo je to četvrti put da zvone

otkako su Luce, Daniel i ostali odletjeli kroz slomljene krovne prozore izmuzeja. Letjeli su već dugo vremena. Je li moguće da su tri sata u noći ?

»Ma, gdje je?« promrsio je Daniel ispod daha, naginjući se ulijevo,prateći tok rijeke, a zatim je napuštajući kako bi slijedio široku avenijuispunjenu robnim kućama u mraku. Luce je već vidjela i ovu ulicu. Doista suletjeli u krug.

»Mislila sam da znaš točno gdje se nalazi!« Arriane se izdvojila izformacije u kojoj su letjeli, Daniel i Luce bili su na čelu, a Roland, Arriane iAnnabelle tvorili su uski trokut iza njih, te se spustila kojih tri metra doSV

111

Daniela i Luce, dovoljno blizu da mogu razgovarati. Kosa joj je bilaraskuštrana i nakovrčana, a njezina krila što su se prelijevala u duginimbojama svjetlucala su u magli.

»I znam gdje se nalazi«, rekao je Daniel. »Ili barem, gdje se nalazila.«»Bogme si izabrao zaobilazan put do onamo, Daniele.«»Arriane.« Roland joj se obratio tonom upozorenja koji je čuvao za one

prečeste prilike kada bi Arriane pretjerala u nečemu. »Pusti ga da seusredotoči.«

»Da, da, da.« Arriane je zakolutala očima. »Bolje da se vratim u>formaciju<.« Arriane je zalepršala krilima onako kako neke djevojkezatrepću trepavicama, podignula dva prsta u znak mira i povukla se.

»Okej, gdje se nalazila knjižnica?« upitala je Luce.Daniel je uzdahnuo, blago uvukao krila i spustio se petnaest metara

ravno prema tlu. Hladan vjetar puhao je Luce u lice. Želudac joj se podignuokada su naglo pali, a zatim se smirio kada se Daniel iznenada zaustavio,kao da je sletio na nevidljiv napet konop, iznad stambene ulice.

Bila je tiha, prazna i mračna, samo su se dva dugačka niza kamenihkuća pružala niz obje strane ulice. Kapci na prozorima bili su zatvoreni jerje bila noć. Maleni automobili mirovali su na uskim kosim parkirališnimmjestima. Mladi hrastovi činili su niz duž pločnika koji se protezao uzmalena, pomno održavana dvorišta kuća.

Ostali anđeli lebdjeli su s lijeve i desne strane Luce i Daniela, oko šestmetara iznad razine ulice.

»Nalazila se tu«, rekao je Daniel. »Bila je upravo ovdje. Šest blokova odrijeke, zapadno od Turkenschanzparka. Kunem se. Ništa od ovoga«, rukomje pokazao prema nizu nerazberivih kamenih kuća ispod njih, »nije biloovdje.«

Annabelle se namrštila i privila koljena uz prsa, blago zamahujućisrebrnim krilima kako bi se održala u zraku. Kada je prekrižila noge kodgležnjeva, ispod traperica su joj provirile jarkoružičaste prugaste čarape.

»Misliš li da je uništena?«»Ako jest,« rekao je Daniel, »nemam pojma kako ćemo pronaći relikt.«»Nagrabusili smo«, zaključila je Arriane i od frustracije udarila nogom

oblak. Ljutito je pogledala njegove pramenaste krajeve, koji su neometanonastavili ploviti prema istoku. »To me nikada ne zadovolji onoliko kolikomislim da hoće.«

»Možda bismo mogli otići u Avalon«, predložio je Roland. »Vidjeti je liCamova skupina imala više sreće.« SV

112

»Potrebna su nam sva tri relikta«, rekao je Daniel.Luce se lagano okrenula u Danielovim rukama da ga pogleda.»Ovo je samo privremeni zastoj. Sjeti se što smo sve morali proći u

Veneciji. Ali na kraju smo pronašli aureolu. Pronaći ćemo i desideratum. Toje jedino važno. Kada je posljednji put itko od nas bio u toj knjižnici, prijedvjesto godina? Naravno da su se neke stvari promijenile. To ne znači damoramo odustati. Moramo samo... moramo samo...«

Svi su gledali u nju. Ali Luce nije znala što da poduzmu. Znala je jedinoda ne smiju odustati.

»Mala ima pravo«, rekla je Arriane »Nećemo odustati. Mi...«Arriane je zanijemjela kada su joj se krila počela tresti.Zatim je Annabelle ispustila kratak jauk. Tijelo joj se trzalo u zraku, a

krila također podrhtavala. Danielove ruke na Luceinim tresle su se dok jemaglovito noćno nebo poprimalo ono neobično sivilo, boju oluje koja sepribližava s horizonta, koje je Luce sada prepoznala kao boju vezanu uzvremenske potrese.

Lucifer.Gotovo je mogla čuti siktaj njegova glasa, osjetiti njegov dah na vratu.Zubi su joj počeli cvokotati, ali osjetila je to još dublje, u svojoj srži

sirovo i uzburkano, kao da se u njoj zapliće ogroman lanac.Kuće ispod njih svjetlucale su. Stupovi uličnih svjetiljaka udvostručili

su se. Činilo se da se i sami atomi zraka prelamaju. Luce se zapitala kakoovi potresi utječu na građane ispod njih, koji su sada snivali i svojimkrevetima. Osjećaju li ovo? Ako ne, zavidjela im je na tome.

Pokušala je zazvati Daniela, ali glas joj je bio izobličen, kao da se nalazipod vodom. Sklopila je oči, ali od toga joj je bilo zlo. Otvorila ih je i pokušalase usredotočiti na čvrste bijele zgrade koje su podrhtavale u temeljima svedok nisu postale samo apstraktne bijele mrlje.

Luce je zatim primijetila kako jedna od zgrada stoji mirno, kao da jeotporna na promjene svemira. Bila je to mala smeđa zgrada, kućica, usamom središtu bijele ulice koja je podrhtavala.

Ali prije koju sekundu nije bila ondje. Bila je vidljiva kao da je sepromatra kroz vodopad i to samo na trenutak prije nego što se udvostručilasvjetlucajući nestala u širokom nizu monokromatskih modernih kuća.

Ali na trenutak kuća je doista bila ondje, jedna jedina fiksirana stvar usveobuhvatnom kaosu, istodobno dio bečke ulice i odvojena od nje.

Vremenski potres polako je prestao i svijet oko Luce i anđela umirio se.Nikada nije bilo tako tiho kao u trenucima neposredno nakon potresa uSV

113

vremenu.»Jeste li vidjeli?« veselo je povikao Roland.Annabelle je otresla krila, zagladajući njihove vrške prstima.»Još se oporavljam od prošlog potresa. Mrzim ih.«»Ja isto.« Luce je zadrhtala. »Nešto sam vidjela, Rolande. Smeđu kuću.

Kakva je to kuća. Knjižnica fondacije?«»Da.« Daniel je leteo u malom krugu oko mjesta gd je Luce vidjela kuću,

sve se više približavajući.»Možda ta glupa podrhtavanja ipak nečemu koriste«, rekla je Arriane.»Kamo je kuća nestala?« upitala je Luce.»I daljjee je tamo. Samo nije ovdje«, odgovorio je Daniel.»Posto legende o tim stvarima.« Roland je prošao prstima kroz guste

zlatnocrne dreadlockse, »Ali nisam nikada mislio da doista postoje.«»Kakve su to stvari?« Luce je stisnula oči, pokušavajući ponovno vidjeti

smeđu kuću. Ali niz modernih gradskih kuća ostao je na mjestu. Jedinokretanje na ulici dolazilo je od golih grana drveća koje su se njihale navjetru.

»To se zove Patina«, rekao je Daniel. »Način svijanja stvarnosti okojedinice vremena i prostora...«

»Stvarnost se razmješta kako bi se nešto moglo sakriti«, dodao jeRoland, doleteo do Daniela i zagledao se prema dolje kao da još uvijek moževidjeti kuću.

»Stoga, dok ova ulica postoji u ravnoj liniji kroz jednu stvarnost«,Annabelle je rukom mahnula prema nizu kuća, »ispod nje leži drugineovisan prostor u kojem ova cesta vodi ravno do naše knjižnice fondacije.«

»Patine su granice između stvarnosti«, dodala je Arriane, palčevazataknutih za tregerice. »Laserska predstava koju mogu vidjeti samoposebni ljudi.«

»Čini se da svi znate puno o tim stvarima«, rekla je Luce.»Aha«, podrugljivo je odvratila Arriane, izgledajući kao da bi najradije

šutnula još jedan oblak. »Osim kako da uđemo u nju,«Daniel je kimnuo.»Rijetka su bića koja mogu stvoriti Patine, a ona koja to mogu, strogo

nad njima stražare. Knjižnica je ovdje, ali Arriane ima pravo. Moramodokučiti kako ćemo ući.«

»Čula sam da je potreban Navjestitelj kako bi se ušlo«, rekla je Arriane.»Kozmička legenda.« Annabelle je odmahnula glavom. »Svaka je Patina

drugačija. Koliko je dostupna ovisi isključivo o njezinu kreatoru. OniSV

114

programiraju kod.«»Jednom je Cam na tulumu pričao o tome kako je ušao u Patinu«, rekao

je Roland. »Ili je možda pričao o tulumu kor je priredio u Patini?«»Luce!« iznenada je rekao Daniel, zbog čega su se svi trgnuli u zraku.

»To si ti. To si oduvijek bila ti.«Luce je slegnula ramenima.»Što sam oduvijek bila?«»Ti bi uvijek pritisnula zvono. Ti si znala kako ući u knjižnicu. Moraš

samo pozvoniti.«Luce je pogledala praznu ulicu i maglu koja je sve oko njih bojila u

smeđe.»O čemu pričaš? Kakvo zvono?«»Zatvori oči« rekao je Daniel. »Sjeti se. Vrati se u prošlost i pronađi

vezicu za zvono...«Luce je već bila ondje, natrag u knjižnici tijekom zadnjeg posjeta Beču s

Danielom. Stopalima je stajala čvrsto na zemlji. Kišilo je i kosa joj je bilaslijepljena za lice. Njezine grimizne vrpce za kosu bile su mokre, ali nije jubilo briga. Nešto je tražila. Postojao je kratki puteljak koji je vodio prekodvorišta, a potom mračna niša ispred knjižnice. Vani je bilo hladno, nounutra je gorjela vatra. Ondje, u pljesnivom kutku kraj vrata, pletena vezicas bijelim božurima visjela je s velikoga srebrnog zvona.

Posegnula je rukom u zrak i povukla.Anđeli su zapanjeno uzdahnuli. Luce je otvorila oči.Ondje, u sredini na sjevernoj strani ulice, niz modernih gradskih kuća

odjednom je na polovici bio prekinut malenom smeđom kućom. Dim sevijugavo podizao iz dimnjaka. Jedina svjetlost, osim krila anđela, bio jeprigušen žuti sjaj svjetiljke na prozorskoj dasci s prednje strane kuće.

Anđeli su se nježno spustili na praznu ulicu, a Danielov stisak oko Lucepopustio je. Poljubio joj je ruku.

»Sjetila si se. Svaka čast.«Smeđa kuća imala je samo jedan kat, dok su kuće oko nje imale tri kata

pa se iza kuće pružao pogled na paralelne ulice u kojima je bilo nanizano jošmodernih bijelih zgrada. Ova je kuća bila svojevrsna anomalija: Luce jeproučila njezin krov od slame, natkrivena vrtna vrata na rubu travnjakaprekrivenog korovom, asimetrična drvena ulazna vrata, zbog svega togakuća je izgledala kao da pripada srednjem vijeku.

Luce je zakoračila prema kući i našla se na pločniku. Pogled joj je paona veliku brončanu ploču utisnutu u zidove od tvrdog blata. Bila je toSV

115

Spomen-ploča na kojoj je velikim crvenim slovima bilo urezano:KNJIŽNICA FONDACIJE, UTEMELJENA 1133.

Luce se ogledala oko sebe po inače posve običnoj ulici. Kante zarecikliranje ispunjene plastičnim bocama, mali europski automobiliparkirani toliko blizu jedan drugom da su im se odbojnici gotovo dodirivali,plitke rupe na kolniku.

»Znači, nalazimo se u pravoj ulici u Beču...»Točno«, rekao je Daniel. »Da je dan, vidjela bi susjede, ali oni ne bi

vidjeli tebe.«»Jesu li Patine česte?« upitala je Luce. »Je li jedna bila iznad kolibe u

kojoj sam spavala na otoku u Georgiji?«»Jako su rijetke. Zapravo, dragocjene.« Daniel je odmahnuo glavom.

»Ona koliba samo je bila najudaljenije utočište koje smo uspjeli pronaći utako kratkom roku.«

»Patina za siromahe«, rekla je Arriane.»Drugim riječima, vikendica gospodina Colea«, dodao je Roland.

Gospodin Cole bio je profesor u Maču i križu. Iako smrtnik, bio je prijateljanđelima otkako su došli u školu i brinuo se da nitko ništa ne posumnja zavrijeme Luceina odsustva. Zahvaljujući gospodinu Coleu, njezini roditeljinisu bili više zabrinuti za nju nego obično.

»Kako ih se može napraviti?« pitala je Luce.Daniel je odmahnuo glavom.»Nitko ne zna osim onoga tko je stvorio Patinu. A tih je jako malo.

Sjećaš li se mojeg prijatelja, doktora Otta?«Kimnula je. Doktorovo ime bilo joj je na vrhu jezika.»Živio je ovdje nekoliko stotina godina, a čak ni on nije znao kako je ova

Patina nastala.« Daniel je promotrio kuću. »Ne znam tko je sada knjižničar.«»Idemo«, rekao je Roland »Ako je desideratum ovdje, moramo ga pronaći

i napustiti Beč prije nego što se Mjerodavni pregrupiraju i pronađu nas.«Podignuo je zasun na vrtnim vratima i pridržao ih otvorenima da svi

uđu. Šljunčani puteljak koji je vodio do smeđe kuće bio je obrastao divljimljubičastim frezijama i isprepletenim bijelim orhidejama koje su ispunjavalezrak svojim slatkim mirisima.

Kada je skupina stigla do teških drvenih vrata s lučnim nadvratnikom iželjeznim plosnatim zvekirom, Luce je primila Daniela za ruku. Annabelle jeoštro pokucala na vrata.

Nitko nije otvorio.Potom je Luce podigla pogled i spazila vezicu za zvono, izvezanu istimSV

116

motivom kao i ona koju je potegnula dok su bili u zraku. Kratko je pogledalaDaniela. Kimnuo joj je.

Povukla je vezicu i vrata su se polako odškrinula, kao da je kućaočekivala njihov dolazak. Zavirili su u hodnik obasjan svijećama koji seprotezao tako daleko da Luce nije mogla vidjeti njegov kraj. Unutrašnjost jebila puno veća nego što se po vanjštini dalo naslutiti; strop je bio nizak izavijao je, poput željezničkog tunela koji prolazi kroz planinu. Posvuda seprotezao zid od ljupke svjetloružičaste cigle.

Ostali anđeli čekali su da Daniel i Luce, koji su jedini prije bili ovdje,naprave sljedeći korak. Daniel je prvi prešao prag i zakoračio u hodnik,držeći Luce za ruku

»Ima li koga?« povikao je.Svijeće na zidu zatreperile su kada su ostali anđeli ušli i Roland

zatvorio vrata za njima. Dok su hodali, Luce je bila svjesna tišine u hodnikuispunjene samo jekom njihovih cipela na glatkome kamenom podu. Zastalaje kod prvih otvorenih vrata na lijevoj strani hodnika, a um joj je preplaviosjećanje.

»Ovdje«, rekla je pokazujući prema sobi. Jedina svjetlost u mračnojprostoriji dolazila je od žutog sjaja svjetiljke na prozorskoj dasci, iste one čijisu sjaj opazili ispred kuće. »Nije li ovo ured doktora Otta?«

Bilo je previše tamno da bi se vidjelo, ali Luce se prisjetila vatre koja jenekoć veselo pucketala u kaminu na drugoj strani sobe. U njezinu sjećanjukamin je bio okružen desecima polica na trpanim kožnatim uvezima koji sučinili biblioteku doktora Otta. Nije li ta Luce iz prošlog života podigla noge uvunenim čarapama na stolić blizu vatre i čitala četvrti dio Guliverovihputovanja? I nije li doktorova jabukovača cijelu sobu ispunila mirisomjabuka, klinčića i cimeta?

»Imaš pravo.« Daniel je uzeo veliki svijećnjak iz niše u hodniku i unio gaunutra kako bi osvijetlio sobu. No preko kamina je bila navučena rešetka,antikni drveni pisaći stol u kutu stajao je zatvoren, a čak i pod toplomsvjetlošću svijeća zrak se činio hladnim i ustajalim. Police su se uleknulepod težinom brojnih knjiga, koje su bile pokrivene debelim slojem prašine.Preko prozora, koji je nekoć gledao na užurbanu ulicu, bile su navučenezavjese, zbog čega se soba doimala tmurnom i pustom.

»Ne čudi me što nije odgovorio ni na jedno moje pismo«, rekao je Daniel.»Čini se da se doktor odselio.«

Luce je otišla do polica i prešla prstom preko prašnjavog hrpta jedneknjige. SV

117

»Mislite li da neka od ovih knjiga sadrži željenu stvar koju tražimo?«zapitala je Luce i izvukla jednu s police: Petrarkin Kanconijer, tiskangoticom. »Sigurna sam da nam doktor Otto ne bi zamjerio kad bismo malorazgledali, ne ako bi nam to pomoglo da pronađemo desi...«

Prestala je govoriti. Nešto je čula, tiho pjevušenje ženskoga glasa.Anđeli su se međusobno pogledali kada je do mračne knjižnice dopro još

jedan zvuk. Osim jezive pjesme, sada se čulo kloparanje cipela i zveckanjekolica koja je netko gurao. Daniel se pomaknuo do otvorenih vrata, a Lucega je slijedila, pa su se oprezno navirili u hodnik.

Prema njima se ispružila tamna sjena. Svijeće su zatreperile uružičastim kamenim nišama zavojitog hodnika i izobličile sjenu pa su joj seruke doimale nevjerojatno dugima, kao u neke sablasti.

Sjena je pripadala mršavoj ženi u uskoj sivoj suknji, tamno žutomkardiganu, vrtoglavo visokim crnim potpeticama, koja je hodala premanjima i gurala kolica s otmjernim srebrnim pladnjom i servisom za čaj.Vatreno crvena kosa bila joj je podignuta u šinjon. U ušima su joj svjetlucaleelegantne zlatne naušnice. U njezinu hodu, njezinu držanju, bilo je nečegapoznatog.

Dok je pjevušila melodiju bez riječi, malo je podignula glavu pa joj seprofil ocrtao u sjeni na zidu. Oblik njezina nosa, blago podignuta brada,mrvicu izbočena čeona kost, zbog svega toga Luce je osjetila deja vu.Zagledala se duboko u svoje prošle živote, pokušavajući otkriti u kojemu jeod njih mogla poznavati ovu ženu

Iznenada, iz Luceina se lica povukla sva krv. Nije bilo toliko boja zakosu na svijetu kojom bi je mogla prevariti!

Žena koja je gurala kolica s čajem bila je gospođica Sophia Bliss.Prije nego što je to uopće osvijestila, Luce je u rukama držala hladan

mjedeni žarač koji je maloprije stajao u stalku blizu vrata. Podignula ga jekao oružje, stisnute čeljusti i uzlupanog srca, te pojurila niz hodnik.

»Luce!« povikao je Daniel.»Dee?« uzviknula je Arriane.»Da, dušo?« rekla je žena sekundu prije nego što je primijetila kako

Luce juriša prema njoj. Lecnula se baš kada je Daniel obujmio Luce rukom ispriječio njezin napad.

»Što to radiš?« prošaptao je.»Ona je... ona je...« Luce se opirala Danielu, osjećajući njegov vrući

stisak oko struka. Ova je žena ubila Penn. I pokušala je ubiti Luce. Zašto jenitko drugi nije htio ubiti? SV

118

Arriane i Annabelle pojurile su prema gospođici Sophiji i stisnule je udvostruki zagrljaj.

Luce je zbunjeno zatreptala.Annabelle je poljubila ženu u blijede obraze.»Nisam te vidjela još od seljačkog ustanka u Nottinghamu... a kada je to

bilo, u 1380ima?«»Ma nije valjda prošlo toliko vremena«, pristojno je odvratila žena, a

glas joj je imao onaj pjevni ton ljubazne knjižničarke koji je rabila u Maču ikrižu da na prevaru natjera Luce da je zavoli. »Bilo su to divna vremena.«

»Ni ja te nisam vidjela već neko vrijeme«, ogorčeno je dometnula Luce.Iskobeljala se iz Danielova stiska i ponovno podignula žarač, žaleći što nemaneko smrtonosnije oružje. »Ne otkad si ubila moju prijateljicu...«

»Oh, dušo.« Žena se nije nimalo prepala. Gledala je Luce kako joj sepribližava i lagano prislonila prst na usne. »Mislim da je došlo do nekezabune.«

Roland je stupio naprijed i udaljio Luce od gospođice Sophije.»Izgledate kao netko drugi, to je sve.« Od njegove mirne ruke na njezinu

ramenu, Luce se zaustavila.»Kako to misliš?« upitala je žena.»Oh, pa naravno!« Daniel je uputio Luce tužan osmijeh. »Ti misliš da je

ona... trebali smo ti reći da prekovječnici često nalikuju jedni drugima.«»Hoćeš reći da ovo nije gospođica Sophia?«»Sophia Bliss?« Žena je izgledala kao da je upravo zagrizla nešto kiselo.

»Zar je ta gadura još živa? Bila sam sigurna da će joj netko dosad većskratiti muke.« Namreškala je svoj sitni nos i slegnula ramenima premaLuce. »Ona je moja sestra, pa mogu pokazati samo dio bijesa koji samtijekom godina nakupila prema toj odvratnoj babuskari.«

Luce se nervozno nasmijala. Žarač joj je kliznuo iz ruke i uz glasanzveket pao na pod. Proučila je stariju ženu, nalazeći sličnosti s gospođomSophijom, lice koje se u istim mah činilo mladim i starim, kao i razlike. Zarazliku od Sophinijih crnih očiju, oči ove žene zgledala su gotovo zlaćane, adodatno ih je naglašavala odgovarajuća žuta nijansa njezina kardigana.

Zbog incidenta sa žaračem Luce je sada bilo strašno neugodno.Naslonila se na cigleni zid i potonula do poda, osjećajući se prazno i neznajući je li joj zapravo laknulo što se ne mora ponovno suočiti s gospođicomSophijom.

»Žao mi je.«»Ma ne brini se, dušo«, veselo joj je rekla žena. »Onog dana kada opetSV

119

sretnem Sophiju, zgrabit ću prvi teški predmet koji mi bude pri ruci i samaje zatući na smrt.«

Arriane je pružila ruku da pomogne Luce ustati i tako je snažnopovukla gore da su joj se noge trenutak odvojile od poda.

»Dee je stara prijateljica. I prvoklasna partijanerica, moram reći. Imametabolizam magarca. Gotovo je posve zaustavila Križarske ratove one noćikada je zavela Saladina*.«

»Svašta!« odvratila je Dee i odmahnula rukom kao da je to čistamišljotina.

»I najbolje priča priče od ikoga koga poznajem«, dodala je Annabelle.»Barem je tako bilo dok nije nestala s lica Zemlje. Pa gdje si se skrivala,ženo Božja?«

Žena je duboko udahnula, a zlaćane su joj se oči ovlažile.»Zapravo, zaljubila sam se.«»Oh, Dee!« zapjevušila je Annabelle i primila ženinu ruku. »Kako

divno.«»Otto Z. Otto.« Žena je šmrcnula. »Neka počiva u...«»Doktor Otto?« rekao je Daniel i zakoračio s dovratka knjižnice »Znala si

doktora Otta?«»U dušu.« Tajnovita je dama opet šmrcnula.»Ajoj, baš sam nepristojna!« rekla je Arriane. »Moramo vas upoznati.

Daniele. Rolande, mislim da još niste službeno upoznali Dee...«»Zadovoljstvo mi je. Ja sam Paulina Serenity Bisenger.« Žena se

nasmiješila, lagano obrisala vlažne oči čipkastim rupčićem i pružila rukuprvo Danielu, a zatim i Rolandu.

»Gospođice Bisenger«, rekao je Roland, »smijem li pitati zašto tedjevojke zovu Dee?«

»To je samo stari nadimak, dušo«, odgovorila je žena i uputila mutajnovit smiješak koji je obično bio Rolandova specijalnost. Kada se okrenulaprema Luce, zlaćane oči ozarile su joj se.

»Ah, Lucinda.« Umjesto da pruži ruku, Dee raširila ruke i ponudilazagrljaj, ali Luce nije znala treba li ga prihvatiti, »Ispričavam se što si setako prepala zbog moje nesretne sličnosti sa Sophijom. Moram naglasiti damoja sestra izgleda kao ja; ja ne izgledam kao ona. Ali ti i ja smo bile takobliske u toliko života i tijekom toliko godina da sam zaboravila kako se ti___________________________________*Saladin je bio jedan od najvećih i najpoznatijih muslimanskih vojskovođa, pobjednik nadkrižarima 1187. i osvajač Jeruzalema.

SV

120

možda toga ne sjećaš. Ja sam bila ta kojoj si povjerila svoje najmračnijetajne, svoju ljubav prema Danielu, strahove za vašu budućnost, sve oneosjećaje prema Camu koji su te zbunjivali.« Luce je pocrvenjela, ali žena tonije primijetila. »A ja sam tebi povjerila sam razlog svojeg postojanja, kao iključ svega što tražiš. Ti si bila jedina nevina u koju sam se uvijek moglapouzdati da ćeš napraviti ono što treba.«

»Ja... žao mi je sto se toga ne sjećam«, promucala je Luce, i doista joj jebilo žao. »Jesi li ti anđeo?«

»Prekovječnica, dušo.«»Strogo gledano, prekovječnici su smrtnici,« objasnio je Daniel, »ali

mogu živjeti stotinama, čak i tisućama godina. Odavno surađuju sanđelima.«

»Sve je počelo s prapradjedicom Metuzalemom«, ponosno je rekla Dee.»On je izmislio molitvu. Stvarno!«

»Kako je to učinio?« upitala je Luce.»Pa, davnih dana kada su smrtnici nešto htjeli, samo bi to poželjeli na

neki općenit način. Pradjedica je bio prvi koji se direktno obratio Bogu smolbom i, ovo je genijalno, zatražio je poruku koja bi potvrdila da ga je Bogčuo. Bog je odgovorio anđelom, i tako je nastao prvi anđeo glasnik. Mislimda je to bila Gabbe, koja je probila put između raja i Zemlje kako bi porukesmrtnika mogle lakše putovati. Pradjedica je volio Gabbe, volio je anđele inaučio je sve od svoje vrste da ih isto tako vole. Oh, ali to je bilo prije mnogo,mnogo godina.«

»Zašto prekovječnici žive tako dugo?« upitala je Luce.»Zato što smo prosvijetljeni. Zbog naše obiteljske povijesti s anđelima

glasnicima i činjenice da možemo primiti anđelovu slavu a da nas toemocionalno ne uništi, kao što je slučaj s mnogim smrtnicima, nagrađenismo neobično dugim životnim vijekom. Mi održavamo vezu između anđela ismrtnika, tako da ljudi uvijek osjećaju neku vrstu anđeoskog zaštitništva.Može nas se bilo kada ubiti, naravno, ali uz iznimku atentata ineuobičajenih nesreća, prekovječnici će živjeti do Sudnjega dana. Dvadeset ičetvero nas koji smo preostali posljednji smo živi potomci Metuzalema.Nekoć smo bili uzorni ljudi, ali sramim se reći da je takvih sve manje. Čulasi za Starješine Zhsmaelin?«

Na spomen zlog klana gospođice, Sophije Luce je zadrhtala cijelimtijelom.

»Svi su oni prekovječnici«, rekla je Dee. »Starješine su bile plemenite.Postojalo je vrijeme kada sam i ja bila njihovim dijelom. Oni dobri svi su,SV

121

naravno, pobjegli«, kratko je pogledala Luce i namrštila se, »nedugo nakonšto je ubijena tvoja draga prijateljica Penn. Sophia je oduvijek u sebi imalanešto pakosno. Sada je postala i ambiciozna.« Zastala je i izvadila bijelirupčić kako bi ulaštila kutak kolica. »O kakvim mračnim stvarimarazgovaramo sad kad smo se napokon našli. Ali ima i nešto lijepo: sjetila sise kako putovati kroz moju Patinu.« Dee je ponosno pogledala Luce. »Sjajanposao.«

»Ti si napravila Patinu?« upitala je Luce. »Nisam imala pojma da tomožeš!«

Dee je podignula obrvu, a na usnama joj se pojavio jedva zamijetansmiješak.

»Dama ne može otkriti sve svoje tajne, inače bi je netko mogaoiskoristiti. Zar ne, djevojke?« Zastala je. »Dakle, sad kad smo svi opetprijatelji, recite mi što vas dovodi u knjižnicu fondacije? Upravo sam sespremala popiti svoj ranojutarnji čaj od jasmina. Inzistiram da mi sepridružite, uvijek skuham previše.«

Zakoračila je u stranu i pokazala srebrni pladanj na kojem su bili visoksrebrni čajnik, porculanski tanjurići puni malih sendviča s krastavcima,prhkih pogačica sa zlatnim grožđicama, te kristalna zdjela do vrhaispunjena gustim vrhnjem i trešnjama. Luce je zakruljilo u želucu kada jeugledala hranu.

»Znači, očekivala si nas«, rekla je Annabelle na prste brojeći šalice začaj.

Dee se osmjehnula, okrenula i počela ponovno gurati kolica niz hodnik.Luce i anđeli trčkarali su kako bi održaii korak s Dee koja je brzo kuckalapotpeticama, a potom oštro skrenula desno u veliku sobu napravljenu od isteružičaste cigle kao i hodnik. U kutu je gorjela jarka vatra, a tu su još biliulašten stol od hrastovine za ko je moglo sjesti barem šezdeset ljudi iogroman luster od petrificiranog panja drveta, ukrašen stotinamasvjetlucavih kristalnih svijećnjaka.

Na stolu je već bio pripremljen fini porculan za puno više gostiju negošto ih je brojilo njihovo društvo. Dee je krenula u šalice nalijevati kipući čajjantarne boje.

»Ovdje je sve jako opušteno, sjednite gdje god želite.«Nakon nekoliko znakovitih pogleda od Daniela, Arriane je konačno

zakoračila naprijed i potapšala Dee, koja je prebacivala hrpice vrhnja učašice i posipala ih voćem, lagano po leđima.

»Zapravo, Dee, ne možemo ostati na čaju. Malo nam se žuri. Znaš...«SV

122

Daniel je stupio naprijed.»Je li do tebe stigla vijest o Luciferovu planu? Pokušava izbrisati

prošlost tako što će vojsku anđela prenijeti kroz vrijeme iz doba Pada usadašnjost.«

»To bi objasnilo podrhtavanje«, promrmljala je Dee, puneći još jednušalicu čajem.

»Ti možeš osjetiti i vremenske potrese?« upitala je Luce.Dee je kimnula.»Ali većina smrtnika ne može, ako si se pitala.«»Došli smo ovamo jer moramo pronaći prvobitnu lokaciju Pada,« rekao

je Daniel, »mjesto gdje će se pojaviti Lucfier i vojska raja. Moramo gazaustaviti.«

Dee je izgledala neobično smireno te je nastavila posluživati čaj, dijelitisendviče s krastavcima. Anđeli su čekali da nešto kaže. Cjepanica u vatriraskolila se, zapucketala i pala niz rešetku.

»A sve to zato što je jedan dečko volio jednu djevojku«, progovorila jenaposljetku. »Prilično uznemirujuće. Doista izvlači ono najgore iz svih starihneprijatelja, zar ne? Mjerodavni su izmaknuli kontroli, Starješine ubijajunedužne. Toliko neugodnosti. Kao da vi pali anđeli ionako već nematedovoljno problema. Mora da ste strašno umorni.« Uputila je Luce utješansmiješak i ponovno im dala znak da sjednu.

Roland je izvukao stol u na čelu stola za Dee i sjeo njoj slijeva.»Možda nam možeš pomoći.« Dao je ostalima znak da mu se pridruže.

Annabelle i Arriane zauzele su mjesta pokraj njega, a Luce i Daniel sjeli suna drugu stranu stola. Luce je stavila ruku preko Danielove, preplićući prstes njegovima.

Dee je podijelila šalice čaja svima za stolom. Nakon zveckanjaporculana i žličica kojima se miješao čaj, Luce je pročistila grlo.

»Zaustavit ćemo Lucifera, Dee.«»Toplo se nadam.«Daniel je stisnuo Luceine prste.»Trenutačno tražimo tri predmeta koji pričaju ranu povijest palih

anđela. Kada ih skupimo, trebali bi nam otkriti prvotnu lokaciju Pada.«Dee je pijuckala čaj.»Pametan dečko. Jeste li imali sreće?«Daniel je podignuo kožnatu naprtnjaču i otvorivši je pokazao aureolu

od stakla i zlata. Prošla je cijela vječnost otkako je Luce zaronila u potonulukatedralu i skinula je s glave kipa. Dee ie naborala čelo.SV

123

»Da, sjećam se toga. Napravio ju je anđeo Semihazah, zar ne? Čak je i upretpovijesti imao zajedljivu estetiku. Nije mogao satirizirati pisanetekstove, pa je napravio ovo kao svojevrsni komentar o glupavim načinimana koje su smrtni umjetnici htjeli prikazati anđeoski sjaj. Zabavno, zar ne?Zamislite da morate nositi takav odvratan... košarkaški koš na glavi. Dvaboda i sve to.«

»Dee.« Arriane je posegnula u naprtnjaču i izvukla Danielovu knjigu, azatim je prelistala sve dok nije na marginama pronašla bilješku odesideratumu. »Došli smo u Beč kako bismo pronašli ovo«, pokazala jeprstom, »željenu stvar. Ali vrijeme nam istječe, a ne znamo što je to niti gdjeda je tražimo.«

»Kako divno! Došli ste na pravo mjesto.«»Znala sam!« graknula je Arriane. Nagnula se u stolici i lupila

Annabelle, koja je pristojno grickala pogačicu, po leđima. »Čim sam tevidjela, znala sam da ćemo biti okej. Ti imaš desiderauum, zar ne?«

»Ne, dušo.« Dee je odmahnula glavom.»Onda... što?« upitao je Daniel.»Ja jesam desideratum.« Zablistala je od sreće. »Već dugo vremena

čekam da me se pozove u službu.«

SV

124

DESETO POGLAVLJE

ZVJEZDANA STRIJELA U PRAŠINI

»Ti si desideratum?« Luce je sendvič s krastavcima ispao iz prstiju

odskočivši s njezina tanjurića, ostavio grudicu majoneze na čipkastomstolnjaku.

Dee im se zadovoljno osmjehnula. U njezinim zlaćanim očima pojavio segotovo vragolast sjaj zbog kojeg je izgledala više kao tinejdžerica nego ženastara nekoliko stotina godina. Dok je vraćala pramen sjajne crvene kose ušinjon i točila svima još čaja, bilo je teško pojmiti da je ovo elegantno,živahno stvorenje isto tako artefakt.

»Tako si dobila nadimak Dee, zar ne?« upitala je Luce.»Da.« Dee je izgledala zadovoljno. Namignula je Rolandu.»Onda znaš gdje se nalazi mjesto Pada?«Pitanje je svima privuklo pozornost. Annabelle se uspravila na stolici,

odužujući svoj dugačak vrat. Arriane je učinila suprotno, pogrbila se još višei položila laktove na stol, te oslonila bradu na prekrižene ruke. Roland senagnuo naprijed i maknuo dreadlockse iza jednog ramena. Daniel je stisnuoLuceinu ruku. Je li Dee bila odgovor na svako njihovo pitanje?

Odmahnula je glavom.»Mogu vam pomoći da otkrijete gdje se Pad dogodio.« Dee je spustila

šalicu na tanjurić »Odgovor leži u meni, ali nisam u mogućnosti izraziti gana način koji ja ili vi možemo razumjeti. Ne dok svi dijelovi ne sjednu nasvoje mjesto.«

»Kako to misliš >na svoje mjesto<?« upitala je Luce. »Kako ćemo znat dase to dogodilo?«

Dee je otišla do kamina i žaračem vratila palu cjepanicu u vatru.»Znat ćete. Svi ćemo znati.«»Ali znaš li barem gdje se nalazi treći artefakt?« Roland je proslijedio

tanjurić s narezanim kriškama limuna nakon što je jednu ubacio u sve čaj.»Da, znam.«»Naši prijatelji«, rekao je Roland, »Cam, Gabbe i Molly otišli su u

Avalon kako bi ga pronašli. Ako im možeš pomoći...«»Znaš vrlo dobro, kao i ja, da anđeli sami moraju pronaći artefakt, sirSV

125

Sparkse.«»I mislio sam da ćeš to reći.« Naslonio se u stolici, gledajući Dee. »Molim

te, zovi me Roland.«»I mislila sam da ćeš me to pitati, Rolande.« Nasmiješila mu se. »Drago

mi je što jesi. Zbog toga osjećam kao da vjerujete da vam mogu pomoćipobijediti Lucifera.« Nagnula je glavu prema Luce. »Povjerenje je važno, nemisliš li tako, Lucindo?«

Luce je pogledala pale anđele za stolom, anđele koje je prvi putupoznala u Maču i križu. Sada joj se to činilo davnim.

»Da, slažem se.«Jednom je vodila veoma drugačiji razgovor s gospođicom Sophijom, koja

je povjerenje opisala kao nerazboritu aktivnost, dobar način da izgubiš život.Bilo je jezivo koliko su dvije žene fizički nalikovale jedna drugoj dok su seriječi koje su izlazile iz njihovih nejednakih duša toliko razlikovale.

Dee je posegnula prema aureoli na sredini stola.»Slobodno?«Daniel joj je dodao relikt, za koji je Luce iz osobnog iskustva znala da je

veoma težak. U Deeinim rukama doimao se laganim poput pera. Njezinevitke ruke bile su jedva dovoljno dugačke da obujme zlatnu obodnicu, aliDee je obgrlila aureolu poput majke koja drži dijete. Njezin odraz nejasno sevidio u staklu.

»Još jedna stara prijateljica«, rekla je tiho, sama sebi. Kada je podignulapogled, Luce nije mogla dokučiti je li zadovoljna ili tužna. »Bit će divno kadatreći artefakt bude u vašim rukama «

»Iz tvojih usta u Božje uši«, rekla je Arriane i natočila nešto iz debelesrebrne pljoske u svoj čaj.

»To je ruta pradjedice!« rekla je Dee sa smiješkom.Svi su se nasmijali, pomalo nervozno.»Kad već spominjemo treći artefakt«, Dee je spustila pogled na tanki

zlatni sat zakopan između brojnih bisernih narukvica, »nije li netko rekaoda vam se prilično žuri nastaviti potragu?«

Nastao je metež kada su anđeli počeli vraćati šalice na tanjure,odgurivati stolice od stola i glasno širiti krila. Velika blagovaonica odjednomse činila manjom i svjetlijom, a Luce je osjetila kako joj poznati žmarciprolaze tijelom kada je vidjela Daniela kako rastvara svoja široka krila.

Dee je uhvatila njezin pogled.»Divno, zar ne?«Umjesto da pocrveni jer je uhvaćena kako zuri u Daniela, Luce se samoSV

126

nasmiješila, jer Dee je bila na njihovoj strani.»Svaki put.«»Kamo, kapetane?« upitala je Arriane Daniela, gurajući pogačice u

džepove svojih tregerica.»Natrag na Sinajsko brdo?« rekla je Luce. »Nismo li se ondje dogovorili

sastati s Camom i ostalima.«Daniel je bacio pogled prema vratima. Čelo mu se nabralo od napetosti.»Zapravo, nisam vam ovo htio reći dok ne pronađemo drugi artefakt...«»Hajde, Grigori«, rekao je Roland. »Da čujemo.«»Prije nego što smo napustili muzejsko krilo,« rekao ja Daniel, »Phil mi

je rekao da je primio poruku od jednog od Izopćenika koje i poslao uAvignon. Camovu su skupinu presreli...«

»Mjerodavni?« upitala je Dee. »Još uvijek gaje tlapnje o svojoj važnosti ukozmičkoj ravnoteži?«

»Ne možemo biti sigurni,« odvratio je Daniel, »ali čini se vjerojatno.Poletjet ćemo prema Pont Saint Benezetu u Avignonu.« Letimice je pogledaoAnnabelle, čije je lice poprimilo crvenu boju.

»Što?« viknula je. »Zašto tamo?«»Moje bilješke u Knjizi promatrača navode na zaključak da je to

približna lokacija trećeg artefakta. Cam, Gabbe i Molly trebali su prvosvratiti onamo.«

Annabelle je skrenula pogled i nije više ništa rekla. Atmosfera seuozbiljila dok su anđeli jedan za drugim izlazili iz blagovaonice. Luce seosjetila napetom i zabrinutom zbog Cama i Molly, zamišljajući ih zavezane uplašteve Mjerodavnih poput Arriane i Annabelle.

Anđeoska krila šuškala su dodirujući uske ciglene zidove dok je skupinahodala natrag niz beskrajan hodnik. Kada su došli do izrezbarenih drvenihvrata koja su vodila van, Dee je podignula okruglu željeznu pločicu što jepokrivala špijunku i provirila.

»Hmmm.« Pustila je da se špijunka zatvori.»Što je?« upitala je Luce, ali Dee je već bila otvorila vrata i davala svima

znak da napuste neobičnu smeđu kuću, čija je unutrašnjost bila dalekobogatija nego što se to dalo zaključiti po njezinoj vanjštini.

Luce je izašla prva i stala na trijem, koji je zapravo bio samo hrpamrazom prekrivene slame, te pričekala ostale. Anđeli su izašli kroz vratajedan po jedan, Daniel je savio unazad bijela krila i izbacio prsa, Annabelleje uvukla gusta srebrna krila usko uz bokove, Roland je skupio zlatna krilaispred tijela poput nevidljivog štita, a Arriane je nesmotreno izletjela,SV

127

psujući zbog svijeće kraj vrata koja joj je oprljila vrh krila.Nakon toga anđeli su stali zajedno na travnjak i protegnuli krila,

zadovoljni što se opet nalaze na svježem zraku.Luce je iznenada primijetila kako je mračno. Bila je sigurna da se sunce

spremalo izaći kada su ušli u knjižnicu fondacije. Crkvena su zvona tada jošjednom bila odzvonila objavljujući da su četiri ujutro, a nebo se spremaloispuniti dragocjenom zlatnom bojom zore.

Zar su proveli samo sat vremena s Dee? Zašto je nebo sada bilo zagasite,tamnoplave boje kao da je sredina noći ?

U bijelim kamenim kućama svjetla su bila upaljena. Ljudi su hodali izaprozora, pekli jaja i točili šalice kave. Muškarci s aktovkama i žene uelegantnim odijelima izašli su kroz svoja prednja vrata i, ni jednom nepogledavši prema skupini anđela na sredini njihove ulice, ušli u automobilei odvezli se, pretpostavljala je Luce, na posao.

Sjetila se kako je Daniel objasnio da ih Bečani ne mogu vidjeti dok senalaze unutar Patine. Oni uopće nisu vidjeli smeđu kuću. Luce je gledalakako neka žena u crnom frotirnatom ogrtaču i plastičnim šeširom protivkiše klimavo hoda prema njima s čupavim psićem. Njezin posjed graničio jes obraslim šljunčanim puteljkom koji je vodio do ulaznih vrata knjižnice.Žena i njezin psić stali su na puteljak.

I nestali.Luce je uzdahnula, ali onda je Daniel uperio prstom iza nje, prema

drugoj strani travnjaka. Brzo se okrenula. Desetak metara dalje, ondje gdjeje šljunčani puteljak završavao i opet počinjao gradski pločnik, žena i psićiznova su se stvorili. Psić je histerično štektao, ali žena je nastavila hodatikao da ništa neobično nije prekinulo njezinu jutarnju rutinu.

Bilo je čudno, shvatila je Luce, da je cijela misija anđela zapravo bilaodržati njezin život takvim. Da spriječe da se dogodi išta što bi izbrisalosvijet ove žene, da se pobrinu da nikada ne primijeti u kakvoj je opasnostibila.

No iako ljudi na ulici možda nisu opazili Luce ili anđele, bez sumnje suopazili nebo. Žena s psićem svako je malo zabrinuto pogledavala premanebu, a većina ljudi koja je izašla iz kuća nosila je kišne kapute i kišobrane

»Hoće li pasti kiša?« Luce je letjela kroz nalete kiše s Danielom, kroztople pljuskove koji bi ih osvježili i razveselili... ali ovo je nebo bilo zlokobno,gotovo crno.

»Ne«, rekla je Dee. »Neće pasti kiša. To su Mjerodavni.«»Što?« Luce je strelovito podignula glavu. Stisnutih je očiju promotrilaSV

128

nebo i užasnula se shvativši da se ono miče i komeša. Olujni oblaci nisu setako kretali.

»Nebo je mračno od njihovih krila.« Arriane je zadrhtala. »I plašteva.«Ne.Luce je zurila u nebo dok ono što je vidjela napokon nije dobilo smisao.

Dok ju je obuzimao osjećaj sličan vrtoglavici, razabrala je ustalasanu masuplavosivih krila. Bila su razmazana preko neba, poput gustog sloja boje, izaklanjala su sunce na izlasku. Zamasi kratkih, surovih krila zvučali supoput zujanja roja stršljenova. Srce joj se stegnulo dok ih je pokušavalaprebrojiti. Bilo je to nemoguće. Koliko se stotina anđela nalazilo u mnoštvuvisoko iznad njih?

»Pod opsadom smo«, rekao je Daniel.»Tako su blizu«, rekla je Luce, lecnuvši se kada se nebo još više

uskomešalo. »Mogu li nas vidjeti?«»Ne baš, ali znaju da smo ovdje«, nonšalantno je ustvrdila Dee dok se

manja skupina Mjerodavnih spuštala prema njima, dovoljno nisko da sumogli vidjeti njihova smežurana, krvožedna lica. Hladne oči kružile su poprostoru gdje su Luce i ostali bili okupljeni, ali kada se radilo o Patini, činilose da su Mjerodavni jednako slijepi kao i Izopćenici.

»Moja nas Patina okružuje baš kao što pokrovac za čaj čuva čajnik. Onaformira zaštitnu barijeru oko nas. Mjerodavni ne mogu vidjeti niti proći kroznju.« Dee se nasmiješila Luce. »Patina odgovara kada joj zazvoni samoodređena vrsta duše, ona nesvjesna vlastitog potencijala.«

Danielova krila pulsirala su pokraj nje.»Skupljaju sve više svoje braće. Moramo pronaći izlaz odavde i moramo

se požuriti.«»Nemam namjere biti vezana jednom od njihovih burki koje lome

vratove«, rekla je Dee. »Nitko me neće oteti u vlastitoj kući!«»Sviđa mi se kako govori«, dobacila je Annabelle postrance Luce.»Za mnom!« povikala je Dee i počela trčati niz prolaz omeđen ogradom.

Lagano su trčali za njom kroz neočekivan nasad bundeva, oko kićeneoronule sjenice, te izbili na prostrano stražnje dvorište s bujnim zelenilom.

Rolandova orada podigla se prema nebu. Bilo je još mračnije, još gušćeprekriveno krilima.

»Kakav je plan?«»Pa, za početak«, Dee je stala ispod pjegastog hrasta u sredini vrta,

»knjižnica mora biti uništena.«Luce je zgranuto uzdahnula. SV

129

»Što?«»Jednostavna mehanika. Patina oduvijek obavija knjižnicu i stoga s

knjižnicom mora ostati. Kako bismo se probili kraj Mjerodavnih, morat ćemootvoriti Patinu i tako razotkriti knjižnicu, a ne namjeravam je prepustitičeprkanju njihovih kaotičnih ruku.« Rukom je pogladila Luceino ojađenolice. »Ne brini se, dušo, većinu vrijednih svezaka u zbirci već sam darovala,uglavnom Vatikanu, iako je nešto otišlo knjižnici Huntington te gradiću uArkansasu koji će se ugodno iznenaditi. Nikomu neće nedostajati ovomjesto. Ja sam posljednja knjižničarka i, iskreno, ne planiram se vratitiovamo nakon ove misije.«

»I dalje ne razumijem kako ćemo se probiti pokraj njin.« Danielovpogled ostao je podignut prema uskomešanu plavocrnom nebu.

»Morat ću stvoriti drugu Patinu koja će okružiti naša tijela i omogućitinam siguran bijeg. Zatim ću otvoriti ovu i pustit Mjerodavne da ulete u nju «

»Mislim da počinjem kužiti što spremaš«, rekla je Arriane i uzverala sena granu poput majmuna te se smjestila na hrastu.

»Knjižnica fondacije bit će žrtvovana« , Dee se namrštila, »ali barem ćeMjerodavni biti fino triješće za potpalu.«

»Samo malo, kako će točno knjižnica biti žrtvovana?« Roland jeprekrižio ruke preko prsa i prezirno pogledao Dee.

»Nadala sam se da mi ti možeš pomoći s time, Rolande«, rekla je Dee, aoči su joj zasvjeducale. »Dobro ti ide potpaljivanje, zar ne?«

Roland je podigao obrve, ali Dee se već bila okrenula. Stala je pred deblohrasta, posegnula prema čvoru na njegovoj kori, povukla ga kao neku kvakuna tajnim vratima i otvorivši deblo otkrila praznu komoru. Unutrašnjost jebila od glatkog drveta, a sama komora bila je veličine školskog ormarića.Dee je uvukla ruku i izvukla dugačak zlatni ključ.

»Tako otvaraš Patinu?« upitala je Luce, iznenađena da je za to potrebnonešto konkretno poput ključa.

»Pa, ovako je otvaram kako bismo njome mogli manipulirati za svojepotrebe.«

»Kada je otvoriš, ako bude vatre,« rekla je Luce sjetivši se kako je ženasa psićem na trenutak prestala postojati dok je prelazila travnjak knjižnice,»što će se dogoditi s kućama, s ljudima u ulici?«

»Ima nešto posebno kod Patine«, rekla je Dee, kleknula i počela neštotražiti u vrtu. »S obzirom na to kako leži na granici između prošle i sadašnjestvarnosti, mi možemo biti ovdje, ali i ne biti ovdje, biti sada, ali i negdjedrugdje. To je mjesto gdje se sve ono što zamišljamo o vremenu i prostoruSV

130

materijalno spaja u jedno.« Podizala je stove goleme paprati, a zatim počelaprstima kopati zemlju. »Nijednom smrtniku neće biti nanesena šteta, ali akosu Mjerodavni grabežljivi kao što znamo da jesu, čim otvorim Patinu obrušitće se svim snagama na nas. Na jedan napet trenutak pridružit će nam se udrugoj stvarnosti kada je knjižnica fondacije stajala u ovoj ulici.«

»A mi ćemo poletjeti van, obavijeni drugom Patinom«, nagađao jeDaniel.

»Upravo tako«, odgovorila je Dee. »Onda samo moramo zatvoriti ovuPatinu oko njih. Kao što sada ne mogu ući, tada neće više moći izaći. I dokmi sigurno letimo prema šarmantnom starom Avignonu, knjižnica ćeizgorjeti, a Mjerodavni će biti zatvoreni unutra.«

»Genijalno«, rekao je Daniel. »Mjerodavni će strogo gledano biti živi, panaš čin neće poremetiti rajsku ravnotežu, ali oni će biti...«

»Ožegotine povijesti, izolirani, više nam neće smetati. U redu, jesmo lisvi spremni?« Deeino se lice ozarilo. »Ah, tu si!«

Dok su Luce i anđeli stajali nad njom, Dee je maknula zemlju snazupčane rupe koja je bila zakopana u vrtu. Sklopila je oči, približila ključsrcu i prošaptala blagoslov:

»Neka nas svjetlost okruži, neka nas ljubav obavije, a Patina zaštiti odzla koje dolazi. «

Oprezno je gurnula ključ u bravu. Zglob joj je drhtao od siline potrebneda okrene ključ, ali on se naposljetku škripavo pomaknuo četvrt kruga udesno. Dee je mučno izdahnula i podignula se na noge, brišući ruke osuknju.

»Krećemo.«Podignula je ruke iznad glave i potom ih vrlo polako, vrlo promišljeno

spustila do srca. Luce je čekala da se tlo počne pomicati, da se bilo štodogodi, ali na trenutak sve je ostalo isto.

Potom, dok je prostor oko njih postao tako tih da se mogla čuti muhakako leti, Luce je začula gotovo neprimjetno šuštanj, kao da netko tare dvadlana zajedno. Činilo se da se zrak malo promijenio, uzrokujući da sve,smeđa kuća, red bečkih gradskih kuća oko nje, čak i plava krilaMjerodavnih iznad njih, treperi. Boje su se iskrivljavale, topile. Bilo je tokao da čovjek stoji unutar mutne izmaglice koja se diže iz tekućeg benzina.

Kao prije, Luce je istodobno vidjela i nije vidjela Patinu. Njezinaamorfna granica jedan je časak bila vidljiva, šareno prozirna poputmjehurića sapunice, a zatim je nestala. Ali mogla je osjetiti kako se stvaraoko malenog prostora u vrtu gdje su stajali ona i ostali, zračeći toplinom iSV

131

sigurnošću, kao da si u zagrljaju nekog moćnog zaštitnika.Svi su bili tiho, ušutkani čudom koje su otkrili u Dee.Luce je promotrila staricu, koja je pjevušila zatvorenih usta, tako

intenzivno da je gotovo zujala. Luce se iznenadila kada je osjetila da jeunutarnja Patina završena. Nešto što se samo časak prije doimalonepotpunim, sada je bilo gotovo. Dee je kimnula s rukama spojenim blizusrca kao da se moli.

»Sada smo u Patini koja se nalazi u Patini. U srcu smo sigurnosti. Kadaotvorim vanjski rub i pustim Mjerodavne, vjerujte toj sigurnosti i ostanitemirni. Nitko vam ne može nauditi.«

Ponovno je prošaptala one riječi, Neka nas svjetlost okruži, neka nasljubav obavije, a Patina zaštiti od zla koje dolazi, a Luce je odjednomshvatila da ih i sama mrmlja. Danielov glas također im se pridružio.

Potom je nastala rupa, kao da je nalet hladnog zraka ušao u toplu sobu.Svi su se primaknuli bliže jedni drugima, krila su se stiskala, a Luce je bilau središtu. Gledali su nebo koje se počelo mijenjati.

Divljački krik odjeknuo je visoko gore i uskoro su mu se pridružiletisuće drugih. Mjerodavni su je sada mogli vidjeti.

U golemu su roju nahrupili prema rupi.Otvor je uglavnom bio nevidljiv Luce, ali zasigurno se nalazio odmah

iznad dimnjaka smeđe kuće. Ondje su Mjerodavni pojurili, poput letećihmrava koji napadaju komadić palog pekmeza. S teškim su udarima bubnulina krov, na travu, na strehe kuće. Plaštevi su im se mreškali od silinegrubih slijetanja. Očima su kružili po posjedu, stodobno osjećajući i neosjećajući prisutnost Luce, Dee i anđela.

Luce je zadržala dah, nije ispustila ni zvuk.Mjerodavni su nastavili dolaziti. Dvorište je ubrzo bilo ispunjeno krutim

plavim krilima. Okružili su Deeinu unutarnju Patinu, bacajući gladnepoglede poput vukova prema mjestu gdje se skrivao njihov plijen. AliMjerodavni nisu mogli vidjeti anđele, djevojku i prekovječnicu koji su bili nasigurnome unutra.

»Gdje su?« zarežao je jedan od njih, a plašt mu se ispreplitao s moremplavih krila dok se probijao kroz gomilu ostalih Mjerodavnih. »Ovdje sunegdje.«

»Pripremite se na brz i snažan let prema Avignonu«, prošaptala je Dee,ukočivši se kada se Mjerodavni s madežom preko lica nagnuo blizu njihovePatine i onjušio je poput svinje u potrazi za napojom.

Arrianeina su krila zadrhtala i Luce je znala da se prisjeća onoga što suSV

132

joj Mjerodavni učinili. Luce je primila prijateljičinu ruku.»Rolande, mislim da je vrijeme za malo vatre«, promrsio je Daniel kroz

stisnute usnice.»Nema frke.« Roland je isprepleo prste i nabrao čelo, a zatim uputio

napet pogled prema smeđoj kući. Odjeknula je glasna eksplozija, kao da jenetko detonirao bombu, i knjižnica fondacije odletjela je u zrak. Mjerodavnisu vrišteći odbačeni prema nebu Patine dok su im plaštove proždiraliplameni jezici.

Roland je zamahnuo rukom i rupa koja se stvorila nakon nestankaknjižnice sada se pretvorila u vulkan koji je preko travnjaka počeo rigativatru i lavu. Hrast se zapalio. Plamenovi su se proširili njegovim granamakao da su šibice u kutiji. Luce se znojila i vrtjelo joj se od vrućine koja jeprodirala kroz Patinu, ali čak i dok su udarni valovi odbacivali Mjerodavneu zrak, skupina unutar Deeine male Patine bila je zaštićena od vatre.

»Poletimo!« povikala je Dee upravo kada je tornado vrućeg, plamenogzraka prošao kroz dvorište i progutao stotinu Mjerodavnih, podižući ih usvoju uzavrelu srž i vitlajući ih preko dvorišta.

»Spremna, Luce?« Daniel ju je obgrlio rukama baš kao što je Rolandčvrsto obujmio Dee. Dim se odbijao od vanjske strane Patine, ali Luce jeteško disala zbog bolnog, otečenog vrata.

Potom se Daniel podignuo s tla. Poletjeli su ravno gore. Krajičkom okaLuce je mogla vidjeti Rolandova mramorna krila zdesna te Annabelle iArriane slijeva. Svi su anđeli tako brzo i silovito zamahivali krilima da sustvorili čistu zasljepljujuću svjetlost. Poput strijela izjurili su iz vatre premačistome plavom nebu.

Ali Patina je i dalje bila otvorena. Mjerodavni koji su još mogli letjetinaslućivali su da su nekako prevareni, zarobljeni. Pokušali su se izdići izvatre, ali Roland je poslao još jedan plameni val dolje prema njima i bacio ihnatrag na goruću zemlju, spaljujući njihovu naboranu kožu dok od njih nisuostali samo kosturi s krilima.

»Samo još trenutak...« Dee je vršcima prstiju i postojanim pogledommanipulirala granicom Patine. Luce je promotrila Dee, a zatim zapaljeneMjerodavne. Zamišljala je kako se Patina zatvara pri vrhu poput plašta kojise steže oko vrata, te zatvara Mjerodavne unutar sebe, gušeći ih.

»Gotovo«, povikala je Dee dok ju je Roland nosio sve više kroz zrak.Luce je pogledala dolje, ispod svojih i Danielovih stopala, prema zemlji

koja se sve brže udaljavala od njih. Vidjela je kako užasan požar trepti,zatim podrhtava te na kraju nestaje, progutan skrivenim dimom. Ulica kojaSV

133

je ostala bila je bijela, suvremena i ispunjena ljudima koji nisu osjetili amabaš ništa.

Tlo je bilo kilometrima ispod njih kad je Luce napokon prestalazamišljati crvene plamenove kako proždiru krila Mjerodavnih. Nije imalosmisla osvrtati se. Mogla je jedino gledati naprijed prema sljedećem reliktu,prema Camu, Gabbe i Molly, prema Avignonu.

Kroz rupe u tankim oblacima teren je postao više stjenovit, tamnosiv iplaninski. Zimski zrak postao je hladniji, oštriji, a neumorno udaranjeanđeoskih krila izbrisalo je tišinu na rubovima atmosfere.

Nakon sat vremena leta, Rolandova mramorna krila pojavila su semetar ispod Luce i Daniela. Nosio je Dee isto onako kako je Daniel nosioLuce: ramena su mu bila u ravnini s njezinima, jednom je rukom obujmionjezina prsa, a drugom struk. Kao i Luce, Dee je prekrižila noge kodzglobova, a visoke potpetice visjele su joj na opasno velikoj visini iznadzemlje. Zbog načina na koji su Rolandovi tamni mišići uokvirivali Deeinokrhko, starije tijelo par se doimao komičnim dok su se pojavljivali i nestajaliu vidnom polju, leteći kroz oblake. Ali zbog uzbuđenog sjaja u očima, Dee sedoimala puno mlađom nego što je bila. Pramenovi crvene kose šibali su jojpreko obraza, a njezin miris, krema za lice i ruže, ispunjavao je zrak krozkoji su letjeli.

»Pa, mislim da smo na sigurnom«, rekla je Dee.Luce je osjetila kako zrak oko nje treperi. Tijelo joj se napelo u

očekivanju još jednog vremenskog potresa. Ali ovoga puta mreškanje nijebilo uzrokovano Luciferovim Padom koji se približavao. Bila je to Dee, kojaje smanjivala drugu Patinu. Magličasta granica sve se više primicalaLuceinoj koži, a potom prošla kroz nju, od čega je zadrhtala s neshvatljivimzadovoljstvom. Patina se zatim smanjila sve dok nije bila samo sićušnakugla svjetla oko Dee. Sklopila je oči i časak poslije upila Patinu u svojukožu. Bilo je to gotovo nevidljivo, i jedna od najljepših stvari koje je Luceikada vidjela.

Dee se nasmiješila lagano mahnuvši pozvala Luce k sebi. Dva anđelakoja su ih nosila podignula su krila kako bi dame mogle razgovarati. Dee jedlanom okružila usta i doviknula Luce, nadglašavajući vjetar:

»Reci mi, dušo, kako ste se vas dvoje upoznali?«Luce je oajetila kako je Danielovo rame iza nje zadrhtalo kada se

zasmijuckao. Bilo je to normalno pitanje koje bi čovjek inače postavio

SV

134

dvjema osobama u sretnoj vezi; zašto se Luce onda osjećala tako jadnom?Jer je odgovor bio bespotrebno kompliciran.Jer ni sama nije znala odgovor.Prislonila je ruku na medaljon oko vrata. Lupkao joj je u kožu svaki put

kada bi Daniel snažno zamahnuo krilima.»Pa, zajedno smo išli u školu i...«»Oh, Lucinda.« Dee se nasmijala. »Šalila sam se. Samo me zanimalo jesi

već otkrila priču vašeg prvog upoznavanja.«»Ne, Dee«, strogo je odvratio Daniel. »Još nije saznala...«»Pitala sam ga, ali ne želi mi reći.« Luce je pogledala vrtoglavi bezdan

ispod sebe, osjećajući se jednako daleko od istine o tom prvom upoznavanjukao i od gradova iznad kojih su leteli.

»Izluđuje me što ne znam.«»Sve u svoje vrijeme, dušo«, mirno joj je rekla Dee, gledajući ravno

prema zakrivljenom obzoru. »Pretpostavljam da si se sjetila barem nekihranih uspomena?« Luce je kimnula. »Briljantno. Zadovoljit ću se najranijomromantičnom uspomenom koje se sjećaš. Hajde, dušo. Udovolji staroj dami.Tako će nam brže proteći vrijeme dok ne stignemo do Avignona, kaocanterburyskim hodočasnicima*.«

Pred Luceinim očima bljesnula je slika: hladna, vlažna grobnica u kojojje bila zaključana s Danielom u Egiptu, njegove usne prislonjene uz njezine,njihova tijela tako blizu jedno drugome, kao da su posljednje dvoje ljudi nasvijetu... Ali nisu bili sami. I Bill je bio ondje. Bio je ondje i čekao,promatrao, žudio da njena duša umre u ustajaloj egipatskoj grobnici.

Luce je naglo otvorila oči i vratila se u sadašnji trenutak gdje je njegovecrvene oči nisu mogle naći.

»Umorna sam«, rekla je.»Odmori se«, nježno je odvratio Daniel.»Ne, umorna sam od toga da me se progoni samo zato što te volim,

Daniele. Ne želim imati ništa s Luciferom, Mjerodavnima, Izopćenicima ilibilo kojim drugim stranama koje još postoje. Ja nisam pijun; ja sam osoba. Idosta mi je.«

Daniel je rukama obujmio Luce i stisnuo je.Dee i Roland oboje su izgledali kao da bi i sami najradije ispružili ruke

____________________________________*Likovi iz Canterburyskih priča, zbirke pripovijedaka slavnog eng. književnika GeoffreyjaChaucera (13401400) u kojoj skupina hodočasnika putuje od Londona do Canterburyja, a svakiod njih priča svoiu priču.

SV

135

prema njoj i učinili isto.»Drugačija si, dušo«, rekla je Dee.»Drugačija?«»Nego prije. Nikada te nisam čula da tako govoriš. A ti, Daniele?«Daniel je časak pošutio. Naposljetku je, kroz hujanje vjetra i udaranje

anđeoskih krila u rijetkom zraku, odgovorio:»Ne. Ali mi je drago da sada može.«»A zašto i ne bi? Ono što je zadesilo vas dvoje klinaca prava je

transdimenzionalna tragedija. Ali ovo je ustrajna djevojka, hrabra djevojka,djevojka koja mi je jednom rekla kako nikada neće odrezati kosu, premda jeprokleta, tvoje riječi, dušo, zamršenim čvorovima i pravi je magnet za vrijes,zato što je ta kosa dio nje, neraskidivo povezana s njezinom dušom.«

Luce je suženih očiju promotrila staricu.»O čemu to govoriš?«Dee je nakrivila glavu prema Luce i naškubila pune usne.Luce je napeto zurila u nju, u njezine zlaćane oči glatku crvenu kosu,

razmišljajuć o načinu na koji je tiho pjevušila dok su letjeli. Odjednom joj seupalila svjećica.

»Sjećam te se!«»Divno,« odvratila je Dee, »i ja se tebe sjećam!«»Nisam li živjela u kolibi na ravnici?«Dee je kimnula.»I doista smo razgovarale o mojoj kosi! Ja... bila sam protrčala kroz

koprive dok sam nešto lovila... je li to bila lisica?«»Bila si poput malog dečkića. I hrabrija od nekih muškaraca s prerije,

zapravo.«»A ti si«, rekla je Luce. »provela sate vadeći listove iz moje kose.«»Bila sam takoreći tvoja najdraža tetica. Znala si govoriti da te vrag

prokleo tako gustom kosom. Malčice dramatično, no bilo ti je samo šesnaest,i nisi bila tako daleko od istine, kao što to obično biva sašesnaestogodišnjakinjama.«

»Rekla si da je prokletstvo moguće samo ako mu dopustim da meobuzme. Rekla si... da je u mojoj moći osloboditi se bilo kojeg prokletstva, dasu prokletstva samo preludij blagoslovima...«

Dee joj je namignula.»A onda si mi rekla da je odrežem. Svoju kosu.«»Tako je. Ali nisi htjela.«»Ne.« Luce je sklopila oči dok ju je preplavljivala hladna maglica oblaka,SV

136

a njezina joj kondenzacija škakljala kožu. Iznenada je bila neobjašnjivotužna. »Nisam htjela. Nisam bila spremna za to.«

»Znaš,« rekla je Dee, »jako mi se sviđa tvoja frizura otkako si seopametila!«

»Pogledajte.« Daniel je pokazao prema dnu oblaka koji se naglo spuštaopoput litice. »Stigli smo.«

Počeli su se spuštati prema Avignonu. Nebo iznad grada bilo je vedro,bez oblaka koji bi im ometali pogled. Sunce je bacalo sjene anđeoskin krilana srednjovjekovni gradić sačinjen od kamenih zgrada okruženih zelenimpašnjacima. Krave su lutale ispod njih. Traktor je krivudao preko zemlje.

Skrenuli su lijevo i preletjeli preko konjske staje, udišući ustajali smradsjena i gnojiva. Nisko su nadlijetali katedralu napravljenu od istogžutosmeđeg kamena kao i većina kuća u gradu. Turisti su pijuckali kavu udražesnom kafiću. Grad se bljeskao zlatnim sjajem na podnevnom suncu.

Zapanjenost zbog tako brzog dolaska miješala se s osjećajem kao davrijeme curi kroz Luceine prste. Već su četiri i pol dana bili u potrazi zareliktima. Isteklo im je pola vremena prije nego što ih snađe Luciferov Pad.

»Onamo idemo.« Daniel je uperio prstom prema mostu na kraju gradakoji se nije do kraja pružao preko svjetlucave rijeke koia je zavijala krozgrad. Izgledalo je kao da se pola mosta srušilo u rijeku. »Pont SaintBenezet.«

»Što mu se dogodilo?« priupitala je Luce.Daniel je bacio pogled preko ramena.»Sjećaš li se kako je Annabelle utihnula kada smo spomenuli da

dolazimo ovamo? Ona je nadahnula mladića koji je izgradio most u srednjemvijeku, u vrijeme kada su pape živjeli ovdje, a ne u Rimu. Jednog ju je danaugledao kako prelijeće rijeku Rhone kada je mislila da je nitko ne vidi.Izgradio je most kako bi je mogao slijediti na drugu obalu.«

»Kada se srušio?«»Polako, tijekom vremena, jedan bi luk pao u rijeku. Zatim drugi.

Arriane kaže da je mladić, ime mu je bilo Benezet, bio pronicljiv kada su upitanju bili anđeli, ali ne i arhitektura. Annabelle ga je voljela. Ostala je uAvignonu kao njegova muze sve do njegove smrti. Nikad se nije oženio,držao se podalje od ostatka društva. Građani su ga smatrali luđakom.«

Luce se trudila ne uspoređivati svoj odnos s Danielom s onim koji jeAnnabelle imala s Benezetom. Kakav bi odnos uopće mogli ostvariti anđeo ismrtnik? Jednom kada sve ovo završi, ako pobijede Lucifera... što onda?Hoće li se ona i Daniel vratiti u Georgiju i biti poput svih drugih parova kojiSV

137

petkom poslije kina idu na sladoled? Ili će je cijeli grad smatrati ludom, kaoi Benezeta? Je li sve ovo uzalud? Što će na kraju biti s njima? Hoće li njihovaljubav nestati poput lukova srednjovjekovnog mosta?

Sama pomisao na dijeljenje normalnog života s anđelom bila je suluda.Osjećala je to u svakom trenutku kada bi s Danielom letjela preko neba. Nosvaki ga je dan voljela sve više.

Sletjeli su na obalu rijeke pod sjenu vrbe, te uplašili jato gusaka koje suuzrujano odletjele na površinu vode. Anđeli su pod jarkim svjetlom danasklopili krila. Luce je stala iza Daniela kako bi gledala složeni procesuvlačenja njegovih krila u kožu. Prvo su se počela uvlačiti od sredine,proizvodeći tiho pucketanje dok su se slojevi mišića preklapali prekonebeskoga perja. Posljednji su bili Danielovi tanki, gotovo providni vršcikrila, koji su sjajili dok su ulazili u njegovo tijelo, ne ostavljajući traga nanjegovoj posebno krojenoj majici.

Odšetali su do praznog mosta, poput bilo kojih turista zanteresiranih zaarhitekturu. Annabelle je hodala puno ukočenija nego inače i Luce je vidjelakako joj je Arriane nježno dotaknula ruku. Sunce je bilo jarko, zrak jemirisao po lavandi i riječnoj vodi. Most je bio sačinjen od bijelog kamenjakoje su podupirali dugački lukovi. Malena kamena crkva sa zvonikomnalazila se na jednoj strani blizu ulaza na most. Kod nje je stajao natpis nakojem je pisalo

CHAPELLE DE SAINT NICHOLAS.Luce se zapitala gdje su pravi turisti.Crkvica je bila prekrivena finom, srebrnkastom prašinom.Tiho su hodali preko mosta, ali Luce je primijetila da nije samo

Annabelle uzrujana. Daniel i Roland drhtali su, držeći se što dalje od ulazau kapelicu, i Luce se sjetila da im je strogo zabranjeno ući u Božje svetište.

Dee je prešla prstima preko uske mjedene ograde i teško uzdahnula.»Zakasnili smo.«»Ovo nije valjda...« Luce je dodirnula prašinu. Bila je lagana i

nestvarna, s trunkom srebrnog sjaja, poput prašine koja je prekrila stražnjedvorište njezinih roditelja. »Misliš da...«

»Ovdje su poginuli anđeli.« Rolandov glas bio je bezbojan dok je buljio urijeku.

»A..ali«, promucala je Luce, »ne znamo jesu li Gabbe, Cam i Molly uopćestigli ovamo.«

»Ovo je nekoć bilo prekrasno mjesto«, oglasila se Annabelle. »Sada su gazauvijek okaljali. Je m’excuse, Benezet.«SV

138

U tom je trenutku Arriane s poda podignula uzdrhtalo srebrno pero.»Ovo je Gabbeino. Netaknuto je, što znači da ga je zacijelo svojevoljno

iščupala Možda ga je namjeravala dati Izopćeniku koji ga nije dobio, prijeenego što je...« Skrenula je pogled, držeći pero na prsima.

»Ali mislila sam da Mjerodavni ne ubijaju anđele«, rekla je Luce.»Ne ubijaju.« Daniel se sagnuo i uklonio hrpicu prašine koja mu se

nakupila oko stopala poput snijega.Nešto je bilo zakopano ispod nje.Prstima je pronašao prašnjavu zvjezdanu strijelu. Obrisao ju je o

majicu, a Luce je zadrhtala svaki put kada bi mu se prsti približilismrtonosnom vršku. Naposljetku ju je ispružio kako bi je ostali moglipogledati. Na njoj je bilo izrezbareno kićeno slovo Z.

»Starješine«, prošaptala je Arriane.»Oni drage volje ubijaju anđele«, tiho je rekao Daniel. »Ustvari, ništa na

svijetu nije im draže od toga.«Začuo se oštar prasak.Luce se brzo okrenula, očekujući... nije znala što: Mjerodavne?

Starješine?Dee je otresla šaku drugom rukom protrljala crvene zglobove prstiju.

Luce je zatim vidjela odakle je došao prasak: drvena vrata kapelice imala surupu u sredini. Dee ju je zacijelo probila šakom. Nitko drugi nije biozadivljen što tako sitna žena može napraviti toliku štetu.

»Jesi li dobro, Dee?« doviknula je Arriane.»Sophia nema što ovdje raditi.« Glas joj je drhtao od bijesa. »Ono što

Lucifer radi prelazi područje interesa Starješina. A ipak, ona bi vamaanđelima mogla sve upropastiti. Mogla bih je ubiti.«

»Obećavaš?« upitao je Roland.Daniel je stavio zvjezdanu strijelu u naprtnjaču i zatvorio je.»Kako god ova bitka završila, zacijelo je počela zbog trećeg relikta.

Netko ga je pronašao.«»Rat zbog resursa«, rekla je Dee.Luce se lecnula.»I netko je umro zbog toga.«»Ne znamo što se zapravo dogodilo, Luce«, rekao je Daniel. »I nećemo

saznati sve dok ne stanemo pred Starješine. Moramo im ući u trag.«»Kako?« upitao je Roland.»Možda su otišli na Sinajsko brdo kako bi nas dočekali u zasjedi«,

predložila je Annabelle. SV

139

Daniel je odmahnuo glavom i počeo koračati gore-dolje.»Ne znaju da treba ići na Sinajsko brdo, osim ako to nisu mučenjem

doznali od nekog od naših anđela.« Zastao je i skrenuo pogled.»Ne«, rekla je Dee, gledajući sve na mostu. »Starješine imaju svoje

prioritete. Pohlepni su. Žele imati veći ulog u svemu ovome. Žele da ih sepamti baš kao njihove pretke. Ako umru, žele umrijeti kao mučenici. «Zastala je. »A koja je najbolja lokacija na kojoj se može pokazati vlastitomučeništvo?«

Anđeli su se počeli premještati na nogama. Daniel je promotrioblijedoružičasto nebo na zapadu. Annabelle je dugačkim noktima prošlakroz kosu. Arriane se obgrlila rukama i napeto zagledala u tlo, bezinspiracije za uobičajeni sarkazam. Činilo se da je Luce jedina koja ne zna očemu Dee govori. Naposljetku, Rolandov glas zlokobno odjeknuo prekoruševnog mosta:

»Golgota. Mjesto lubanja.«

SV

140

JEDANAESTO POGLAVLJE

VIA DOLOROSA

Dok su anđeli u letu skretali desno preko južne obale Francuske,

Luce je promatrala tamne valove koji su se talasali ispod njih i udarali udaleku obalu. U glavi je počela računati:

U ponoć će biti utorak, 1. prosinca. Prošlo je pet dana otkako se vratilaiz Navjestitelja, što je značilo da je prošlo više od polovice od devet danatijekom kojih su anđeli padali na zemlju. Lucifer i sve njihove prijašnjeinkarnacije već su prošli više od pola Pada.

Imali su dva od tri relikta, ali nisu znali što je točno treći relikt nitikako će ih protumačiti kada ih sve skupe. A što je bilo još gore, tijekom svojepotrage stekli su nove neprijatelje. I činilo se kao da su izgubili nekeprijatelje.

Luce je pod noktima osjećala prašinu s mosta Pont Saint Benezet. Je lito bio Cam? Prije samo nekoliko dana Luce je s oprezom gledala na Camovosudjelovanje u njihovoj misiji, ali sada je osjećala samo očaj pri pomisli da biga mogla izgubiti. Cam je bio opak, mračan, nepredvidljiv i zastrašujući, inije bio dečko s kojim je Luce bilo suđeno da završi, ali to nije značilo da nijemarila za njega, da joj na neki način nije bilo stalo od njega.

A tek Gabbe. Južnjačka ljepotica koja je uvijek znala reći i učiniti pravustvar. Od trenutka kada ju je Luce upoznala u Maču i križu, Gabbe se samobrinula za nju. I Luce se sada željela pobrinuti za Gabbe.

Molly Zane isto je tako otišla u Avignon s Cam i Gabbe. Luce se prvobojala Molly, a zatim je mrzila, sve do onog jutra prije nekoliko dana kadaje Luce ušla kroz prozor roditeljske kuće i vidjela kako Molly leži u krevetu,pretvarajući se da je ona, štiteći je. Bila je to poprilična usluga. Je li sedemonica promijenila? Ili Luce?

Ritmični zamasi Danielovih krila pod zvjezdanim nebom uljuljali suLuce u stanje duboke opuštenosti, ali nije željela zaspati. Htjela seusredotočiti na ono što bi ih moglo dočekati u Golgoti, pripremiti se za svešto slijedi.

»O čemu razmišljaš?« upitao je Daniel. Glas mu je zvučao duboko iintimno na snažnom vjetru kroz koji su letjeli. Annabelle i Arriane letjele suSV

141

malo niže ispred njih. Njihova krila, tamnosrebrna i šarena, raširila su se izaklonila zelenu čizmu Italije.

Luce je dotaknula srebrni medaljon oko vrata.»Bojim se.«Daniel ju je čvrsto zagrlio.»Nevjerojatno si hrabra, Luce.«»Osjećam se snažnijom nego ikad prije i ponosna sam na sve uspomene

koje mogu vratiti iz zaborava, pogotovo ako nam mogu pomoći dazaustavimo Lucifera«, zastala je i kratko spustila pogled na prašnjave nokte,»ali ipak se bojim onoga prema čemu sada letimo.«

»Neću dopustiti da ti se Sophia približi.«»Ne bojim se onoga što bi mi ona mogla napraviti, Daniele. Bojim se što

je možda već napravila ljudima do kojih mi je stalo. Onaj most, sva onaprašina...«

»Nadam se isto kao i ti da nitko nije naudio Camu, Gabbe i Molly.«Silovito je zamahnuo krilima i Luce je osjetila kako joj se tijelo podiže iznadoblaka punog kiše. »Ali anđeli mogu umrijeti, Lucinda «

»Znam to, Daniele.«»Naravno da znaš. I znaš koliko je sve ovo opasno. Svaki anđeo koji se

pridruži našoj borbi protiv Lucifera također to zna. Tko god stane na našustranu priznaje da je naša misija važnija od duše bilo kojeg anđela.«

Luce je sklopila oči. Duša anđela.To joj je bilo poznato. O toj je ideji prvi put čula od Arriane u Vegasu.

Jedan moćni anđeo koji može promijeniti odnos snaga. Jedan izbor koji ćeodlučiti o ishodu bitke koja traje tisućljećima.

Kada je otvorila oči, Mjesec je bio okupan nježnom bijelom svjetlošću ipodizao se nad tamnim krajolikom ispod njih.

»Raj i pakao,« progovorila je napokon, »je li doista sada odmjeravaju ivažu svoje snage?«

Daniel je šutio. Osjetila je kako mu se grudi podižu i zatim spuštaju.Malo je brže zamahnuo krilima, no nije joj odgovorio.

»Znaš na što mislim«, uporno je nastavila Luce. »Isti broj demona najednoj strani i isti broj anđela na drugoj?«

Ošinuo ju je iznenadan nalet vjetra.Naposljetku, Daniel je odgovorio:»Da, iako nije tako jednostavno. Ne radi se toliko o tome da na nekoj

strani ima tisuća više ili manje. Neki su igrači važniji od drugih. Izopćenicitako uopće nisu bitni. Čula si Phila kako jadikuje zbog toga. Mjerodavni suSV

142

gotovo zanemarivi, iako se to nikad ne bi dalo zaključiti po načinu na kojipričaju o svojoj važnost.« Zastao je. »Ali jedan od arkanđela? Oni su vrijednikao tisuću malih anđela.«

»Je li još uvijek istina da postoji jedan važan anđeo koji još moraodabrati stranu?«

Tišina.»Da, to je još uvijek istina.«Jednom ga je već molila da izabere, na krovu u Shorelineu. Bili su usred

prepirke i nije bio pravi trenutak za to. Ali njihova je povezanost sada bilajača. Bude li znao da ga podržava, da je uz njega i da ga voli bez obzira nasve, to će mu sigurno pomoći da konačno donese odluku.

»A da to učiniš, da jednostavno... izabereš?«»Ne...«»Ali, Daniele, ti ovo možeš zaustaviti! Mogao bi promijeniti odnos snaga

više nitko ne bi morao umrijeti, i...«»Htio sam reći ne, to nije tako lako.« Čula je kako je uzdahnuo i znala,

čak i bez gledanja, točnu nijansu kojom su mu oči sada svijetlile tamnom,intenzivnom ljubičastom. »Više nije tako lako«, ponovio je.

»Zašto ne?«»Jer ova sadašnjost više nije važna. Nalazimo se u izoliranom djeliću

vremena koje će možda prestati postojati. Zato izbor sada ne bi ništa značio,ne dok se ova vremenska anomalija od devet dana ne ispravi. I dalje gamoramo zaustaviti. Ili će Lucifer pobijediti i izbrisati posljednjih pet, šesttisućljeća i svi ćemo početi ispočetka...«

»Ili ćemo mi uspjeti«, automatski je rekla Luce.»Ako se to dogodi,« nastavio je Daniel, »ponovno ćemo procijeniti kakav

je odnos snaga.«Šest metara ispod njih Arriane je izvodila polagane, sanjive lupinge,

kao da pokušava ubiti dosadu. Annabelle je uletjela u jedan od pljuskovakakve su anđeli obično izbjegavali. Izašla je na drugoj strani vlažnih krila iružičaste kose slijepljene za obraze, no činilo se kao da uopće to neprimjećuje. Roland se nalazio negdje iza njih, s Dee u rukama, vjerojatnozadubljen u misli. Svi su se doimali izmoreno, rastreseno.

»Ali kada uspijemo, ne bi li mogao...«»Izabrati raj?« dovršio je Daniel. »Ne. Ja sam već davno izabrao, gotovo

na Početku.«»Ali mislila sam...«»Izabrao sam tebe, Lucinda.« SV

143

Luce je prešla rukom preko Danielove dok je ispod njih more crno poputkatrana oplakivalo obalu pustinje. Krajolik je bio dako dolje, ali podsjetio juje na zemlju oko Sinajskog brda: oštre hridi koje je tek tu i tamo prekidalozeleno grmlje ili poneko drvo. Nije razumjela zašto Daniel mora izabratiizmeđu raja i ljubavi.

Jedino što je ikad željela bila je njegova ljubav, ali pod koju cijenu? Je livrijedilo da zbog njihove ljubavi svijet bude izbrisan, a s njim i sve njegovepriče? Je li Daniel mogao spriječiti ovu prijetnju da je izabrao davno prije?

I bi li se vratio onamo gdje je pripadao da zbog Luceine ljubavi nijezastranio?

Kao da joj je pročitao misli, Daniel je rekao:»Mi se uzdajemo u ljubav.«Roland ih je sustigao. Nagnuo je krila i okrenuo tijelo prema Danielu i

Luce. Dee je bila sigurno smještena u njegovim rukama, crvena joj se kosavijorila, a obrazi sjajili. Dala je Danielu i Luce znak da im se približe. Danielje napravio pun, graciozan zamah krilima te ih podignuo kroz oblak kako biostali lebdjeti kod Rolanda i Dee. Roland je zazviždao, Arriane i Annabelesu se vratile, čineći šareni krug na tamnome nebu.

»U Jeruzalemu su sada četiri sata u noći«, rekla je Dee. »Što znači davećina smrtnika spava i da nam neće smetati barem još koji sat. Ako jeSophia otela vaše prijatelje, onda vjerojatno planira... pa, mislim da jenajbolje da se požurimo.«

»Znaš li gdje će biti?« upitao je Daniel.Dee je razmislila časak»Prije nego što sam pobjegla od Starješina, plan je bio da ćemo se uvijek

sastajati u bazilici ove toga groba. Izgrađena je na obroncima Golgote, ukršćanskom dijelu staroga grada.«

Skupina se počela spuštati prema svetom tlu. Bili su poput stupablještavih krila. Vedro nebo bilo je tamnomodro i posuto zvijezdama, a bijelikamen dalekih kuća sjao je sablasnom jarkoplavom bojom. Premda sezemlja činda prirodno suhom i prašnjavom, tlo je bilo prošarano gustimpalmama i nasadima maslina.

Preletjeli su iznad najvećeg groblja koje je Luce ikada vidjela,sagrađenog na blagom obronku nasuprot Jeruzalemskog starog grada. Samgrad bio je taman i snen, obasjan mjesečinom i okružen visokim kamenimzidom. Impozantna džamija poznata kao Kupola na stijeni počivala je visokona brdu, a njezina zlatna kupola svjetlucala je čak i u tami. Bila je udaljenaod ostatka prenapučenoga grada, istaknuta nizovima kamenih stuba iSV

144

visokih vrata na svakom ulazu. Iza starih zidina nekoliko visokih modernihgrađevina presjecalo je udaljenu siluetu grada, ali unutar staroga gradazgrade su bile mnogo starije i manje, tvoreći labirint uskih popločanihuličica kojima se najbolje kretalo pješice.

Sletjeli su na bedem iznad visokih vrata kroz koja se ulazilo u grad.»Ovo su Nova vrata«, objasnila je Dee. »To je najbliži ulaz u Kršćansku

četvrt, u kojoj se nalazi bazilika.«Kada su se spustili s bedema niz istrošene stube, anđeli su već bili

uvukli krila u ramena. Dok se popločana ulica sve više sužavala, Dee jemahala crvenom plastičnom džepnom svjetiljkom i vodila ih prema bazilici.Većina dućana u kamenim kućama imala je metalna rešetkasta vrata kojasu se podizala i spuštala poput onih na garaži Luceinih roditelja. Vratadućana još su bila zaključana i zatvorena lokotima u ulici niz koju je Lucehodala s Danielom, držeći ga za ruku i nadajući se najboljemu.

Što su dublje ulazili u grad, činilo se da ih zgrade sve više pritišću sasvih strana. Prolazili su ispod prugastih tenda praznih arapskin tržnica,ispod dugačkih kamenih lukova i kroz polumračne prolaze. Zrak je mirisaopo pečenoj janjetini, potom tamjanu i sa punu za ručno pranje rublja. Viticeazaleje penjale su se uza zidove u potrazi za vodom.

U susjedstvu se nije čulo ništa osim koraka anđela i kojota koji jezavijao u brdima. Prošli su kraj zatvorene praonice rublja Laundromat, čijije natpis bio na arapskom, zatim pokraj cvjećarnice čiji su prozori biliobliiepljeni hebrejskim naljepnicama.

Kamo god je Luce pogledala, uski prolazi odvajali su se od glavne ulice,jedan je vodio kroz otvorena drvena vrata, drugi pak uz usko stubište. Činilose da Dee broji vrata kraj kojih su prolazili, mašući prstom lijevo-desno uhodu. U jednom je trenutku pucnula prstima, sagnula se ispod oronuladrvenog luka. zašla za ugao i nestala. Luce i anđeli kratko su razmijenilipoglede, a potom krenuli za njom: niz nekoliko stuba, iza vlažnog mračnogugla, uz još nekoliko stuba i iznenada su se našli na krovu zgrade, gledajućidolje na još jednu skučenu uličicu.

»Evo je.« Dee je mračno kimnula.Bazilika je nadvisivala sve oko sebe. Bila je izgrađena od blijedog,

glatkog kamena i visoka najmanje pet katova, s parom uskih tornjeva. Unjezinu središtu bila je golema plava kupola koja je izgledala kao da je netkouzeo ponoćno nebo i njime omotao kamen. Ogromne cigle tvorile su velikelukove duž pročelja, označavajući mjesta na prvom katu gdje su se nalazilamasivna drvena vrata i nadsvođeni vitraži iznad njih. Jedne su ljestve bileSV

145

naslonjene na izbočinu ispred prozora na trećem katu, ne vodeći nikamo.Dijelovi pročelja bili su oronuli i pocrnjeli od starosti, dok su drugi

izgledali nedavno obnovljeni. S lijeve i desne strane dva dugačka kamenakraka protezala su se iz bazilike, tvoreći granicu oko ravnog popločanogtrga. Odmah iza crkve visoki bijeli minaret pružao se prema nebu.

»Opa«, čula je Luce samu sebe kako govori kada su anđeli sišli niz jošjedne stube i izašli na trg.

Anđeli su prišli masivnim dvostrukim vratima koja su se uzdizalanajmanje dvanaest metara iznad njihovih glava. Bila su obojena u zeleno, asa svake su im strane stajala tri obična kamena stupa, Lucein pogledprivukao je ukrašeni friz između vrata i lukova iznad njih, te svjetlucavzlatni križ poviše koji je parao nebo. Građevina je bila tiha, ozbiljna iispunjena duhovnim elektricitetom.

»Okej, uđimo« rekla je Dee.»Mi ne možemo ući«, objasnio je Roland, udaljavajući se od crkve.»Oh, da,« rekla y Dee, »cijela ona priča sa zapaljenjem. Mislite da ne

možete ući jer je ovo Božje svetište...«»Ovo Božje svetište, i to ono najvažnijeg odvratio je Roland. »Ne želim

biti tip odgovoran za njegovo uništenje.«»Samo što ovo nije Božje svetište«, jednostavno je odgovorila Dee.

»Upravo suprotno. Ovo je mjesto na kojem je Isus patio i umro. Stoga ononikad ne može biti svetište što se Prijestolja tiče, i to je jedino što je važno.Svetište je zapravo utočište, zaštita od boli. Smrtnici se ovamo dolaze moliti,na svoj beskrajno morbidan način, ali kada je vaše prokletstvo u pitanju,ovdje vam se ništa ne može dogoditi« Dee je zastala. »A to je dobro jer seunutra nalaze Sophia i vaši prijatelji.«

»Kako znaš?« upitala je Luce.Začuli su se koraci na kamenom podu na istočnoj strani dvorišta. Dee je

stisnutih očiju promotrila usku uličicu.Daniel je tako brzo zgrabio Luce za struk da je pala na njega. Iza ugla,

ispod uličnog natpisa na kojem je pisalo VIA DOLOROSA, dvije starijeredovnice hodale su noseći teški drveni križ. Imale su jednostavnetamnoplave habite, čvrste praktične sandale i krunice oko vrata.

Luce se opustila kad je ugledala dvije vremešne vjernice, za koje jeprosudila da imaju oko osamdeset pet godina. Htjela je krenuti premanjima, slijedeći instinkt da pomogne staricama s teškim teretom, aliDanielov stisak oko Luce nije popustio dok su se redovnice približavalevelikim vratima bazilike s mučnom sporošću. Činilo se nemogućim da nisuSV

146

vidjele skupinu anđela šest metara od sebe, ali dvije klonule starice nisunijednom pogledale u smjeru anđela.

»Malo je rano da Sestre križnog puta budu vani, nije li?« prošaptao jeRoland Danielu.

Dee je poravnala suknju i vratila neposlušni pramen kose iza uha.»Nadala sam se da neće doći do ovoga, ali morat ćemo ih jednostavno

ubiti.«»Što?« Luce je pogledala jednu od slabašnih starica čija je koža bila

tamna od sunca. Sitne sive oči počivale su joj poput dva kamenčića međudubokim naborima lica. »Želite ubiti one redovnice?«

Dee se namrštila.»Nisu to nikakve redovnice, dušo. To su Starješine, moramo ih ukloniti

prije nego što one uklone nas.«»Čujte, meni izgledaju već poprilično klonule«, dobacila je Arriane

premještajući se s noge na nogu. »Čini se da Jeruzalem reciklira.«Možda su redovnice začule Arrianin glas i prepale se ili su možda čekale

da dođu na točno određeno mjesto, ali u tom su trenutku stigavši do vratacrkve zastale i okrenule se tako da je najduži krak križa bio uperen prekotrga, prema anđelima, poput topa.

»Vrijeme leti, anđeli«, rekla je Dee kroz stisnute usnice.Sitnooka redovnica pokazala je žilave desni anđelima i počela prtljati po

nečemu kod baze križa. Daniel je gurnuo naprtnjaču Luce u ruke, a zatim jepostavio iza Dee. Starija žena nije tijelom potpuno zaklonila Luce, vrh glavedopirao joj je samo do Luceine brade, ali Luce je shvatila zamisao i sagnulase. Anđeli su otvorili krila nevjerojatnom brzinom i raširili se na obje strane,Arriane i Annabelle skrenule su ulijevo, Roland i Daniel skočili su udesno.

Golemi križ nije bio pokajnički teret hodočasnika. Bio je to ogromansamostrel, napunjen zvjezdanim strijelama koje su trebale ubiti sveprisutne.

Nije bilo dovoljno vremena da Luce ovo u potpunosti shvati. Jedna odredovnica već je odapela prvu strijelu; prozujala je kroz zrak jureći ravnoprema Luceinu licu. Srebrna strijela sve je više rasla pred Luceinim očimadok joj se približavala kroz zrak.

Potom je Dee skočila.Sitna žena široko je raširila svoje ruke. Tupi vršak strijele pogodio ju je

u sredinu prsa. Dee je prostenjala kada se strijela, bezopasna za smrtnike,sjetila se Luce, odbila od njezina tijela i stropoštala na tlo, ostavljajućiprekovječnicu natučenom, ali neozlijeđenom.SV

147

»Presidia, budalo jedna«, viknula je Dee redovnici, odgurnuvši strijelunatrag vrhom pete. Luce se sagnula te je pokupila i spremila u naprtnjaču.»Znaš da mi time ne možeš nauditi! Samo si razljutila moje prijatelje.«Širokim potezom ruke pokazala je prema anđelima koji su se bacili u trkkako bi razoružali prerušene Starješine.

»Povuci se, otpadnice!« odvratila je Presidia. »Mi samo želimo djevojku!Predajte je i...«

Ali Presidia nikada nije uspjela dovršiti rečenicu. Arriane se u hipunašla Starješini za leđima, skinula joj veo s glave i šakama ugrabila bijelukosu.

»Kako poštujem starije od sebe,« prosiktala je Arriane kroz stisnutezube, »osjećam se dužnom spriječiti ih da se ovdje osramote.« Potom sepodignula od tla, i dalje držeći Presidiju za kosu. Starješina je bacakala nogeu zraku kao da vozi nevidljivi bicikl. Arriane se zavrtjela oko svoje osi itresnula staricom o kameni vijenac na pročelju bazilike tolikom snagom daje ostalo udubljenje nakon što se Starješina srušila u uvrnutu hrpu ruku inogu koje su stršile pod jezivim kutovima.

Za to je vrijeme druga redovnica ispustila samostrijel na pod i pokušalapobjeći, žustro trčeći prema uličici na drugom kraju trga. Annabelle jepodignula križ i pretvorila se u bacačicu koplja. Nagnula se unatrag poputnategnute vijuge i potom pojurila te bacila teški drveni križ u obliku slova T.Križ je opisao luk preko trga i probo Starješinu kroz pogrbljena leđa. Pala jenaprijed i počela se grčiti, probodena kopijom drevnog instrumentapogubljenja.

Trg je utihnuo. Svi su instinktivno pogledali prema Luce.»Dobro je!« povikala je Dee, podižući Luceinu ruku u zrak kao da su

upravo pobijedile u štafeti.»Daniele!« Luce je uperila prst u nešto bijelo što je promaknulo iza

Danielovih leđa i nestalo u baziliku. Dok su se dvokrilna vrata polakozatvarala, čulo se kako stariji redovnik kojeg nitko nije primijetio brzastubištem u crkvi.

»Slijedite ga«, viknula je Dee, zakoračivši preko Presidijinaizmrcvarenog tijela.

Luce i Dee potrčale su kako bi sustigle ostale. Kad su ušle u baziliku,vidjele su da je mračna i tiha. Roland je uperio prstom prema kamenimstubama u kutu. Vodile su u maleni kameni nadsvođeni prolaz, koji je pakvodio do dužeg stubišta. Prostor je bio preuzak da bi anđeli raširili krila, pasu se uspinjali strmim stubama što su opreznije i brže mogli.SV

148

»Starješina će nas odvesti do Sophije«, prošaptao je Daniel dok su sesaginjali ispod kamenog luka koji je vodio prema mramornom stubištu. »Akosu anđeli kod nje... ako je relikt kod nje...«

Dee je čvrsto položila ruku na Danielovu nadlakticu.»Ona ne smije znati da je Luce ovdje. Moraš spriječiti Starješinu da

dođe do Sophije.«Daniel je kratko pogledao Luce, a potom Rolanda, koji je brzo kimnuo i

pojurio uza stube kao da je već prije trčao kroz stare kamene utvrde.Nakon nepune dvije minute zatekli su ga kako ih čeka na vrhu

skučenog stubišta. Starješina je ležao mrtav na podu, plavih usana istaklastih, vlažnih očiju. Iza Rolanda otvoren prolaz oštro je zavijao ulijevo.Netko na odmorištu pjevao je nešto što je zvučalo poput crkvene pjesme.

Luce je zadrhtala.Daniel im je dao znak da se povuku te zavirio iza ugla zavojitog

stubišta. S mjesta na kojem je stajala, naslonjena uz kameni zid, Luce jemogla vidjeti mali dio kapelice iza odmorišta. Zidovi su bili oslikanifreskama s mnoštvom detalja i osvjetljeni desecima limenih lampica koje suvisjele na lancima sa svoda. Unutra je bila i sobica s mozaikom Isusovaraspeća preko cijelog zapadnog zida. Iza nje nalazio se red bogato ukrašenihi lučno povezanih stupova širok nekoliko metara, koji je odvajao drugu, većukapelu koju se odavde teško moglo vidjeti. Između dvije kapele velikopozlaćeno svetište Djevice Marije bilo je prekriveno buketima cvijeća inapola dogorjelim svijećama.

Daniel je nakrivio glavu. Nešto crveno načas je prošlo pokraj jednog odstupova.

Žena u dugačkoj grimiznoj halji.Naginjala se nad oltar napravljen od velike mramorne ploče koja je bila

ukrašena bijelom čipkanom tkaninom. Nešto je ležalo na oltaru, no Luce nijemogla razabrat što.

Žena je bila krhka, ali privlačna, s kratkom sivom kosom ošišanom upomodan bob. Haljina joj je oko struka bila vezana šarenim pletenimremenom. Zapalila je svijeću na prednjem dijelu oltara, široki rukavi haljeskliznuli su joj niz ruke dok je prigibala koljena, otkrivajući zapešćaukrašena nizovima bisernih narukvica.

Gospođica Sophia.Luce se primila za Daniela kako bi se mogla popeti stubu više, očajnički

željna vidjeti više. Široki stupovi zaklanjali su većinu kapelice, ali kada joj jeDaniel pomogao da se još malo uspne uza stube, mogla je vidjeti više. USV

149

prostoriji nije bio jedan oltar, već njih tri i ne jedna, već tri žene u grimiznimhaljama koje su palile svijeće oko oltara u nekakvom obredu. Luce nijeprepoznala druge dvije žene.

Sophia je izgledala staro i umornije nego kada je bila knjižničarka uMaču i križu. Luce se na čas zapitala je li to možda zato što je prije bilaokružena tinejdžerima, a sada je drugovala s bićima koji nisu bila tinjedžeriveć nekoliko stotina godina. One noći Sophijno lice bilo je našminkano, usnecrvene poput krvi. Halja koju je nosila bila je prašnjava i imala tamnekrugove od znoja. Ono pjevušenje od maloprije dolazilo je od nje. Kada jesada iznova počela pjevati na jeziku koji je zvučao kao latinski, ali sasvimsigurno nije bio, Luceino se cijelo tijelo ukočilo. Odjednom se sjetila.

Ovo je bio obred koji je gospođica Sophia izvela posljednje noći koju jeLuce provela u Maču i križu. Gospođica Sophia upravo se spremala ubiti jekada je Daniel upao kroz strop u sobu.

»Dodaj mi uže, Viviana«, rekla je gospođica Sophia. Bile su tolikoobuzete svojim mračnim obredom da nisu osjetile anđele koji su čučali nastubištu ispred kapele. »Gabrielle izgleda kao da joj je mrvicu preudobno.Želim joj vezati grlo.«

Gabbe.»Nemamo više«, odvratila je Viviana. »Morala sam dvostruko svezati

Cambriela. Vrpoljio se. Ooh, još uvijek to radi.«»O, Bože«, prošaptala je Luce. »Cam i Gabbe su ovdje.« Pretpostavila je

da prisutnost treće žene u halji znači da je Molly također tu.»Bog nema nikakve veze s ovim«, rekla je Dee ispod daha »A Sophia je

previše luda da bi to shvatila.«»Zašto su pali anđeli tako tihi?« upitala je šaptom Luce. »Zašto se ne

opiru?«»Zacijelo ne shvaćaju da ovo mjesto nije Božje svetište«, rekao je Daniel.

»Mora da su u šoku, ja bih sigurno bio, a Sophia to koristi kao prednost. Znada ih brine kako bi mogli zapaliti cijelu baziliku ako samo nešto kažu iliučine.«

»Znam kako im je«, prošaptda je Luce. »Moramo je zaustaviti.« Krenulaje prema vratima, ohrabrena svježim sjećanjem na Starješine koje suuništili ispred bazilike, snagom anđela iza sebe, Danielovom ljubavi ispoznajom koju su im donijela dva pronađena relikta. No nečija ju je rukazgrabila za rame i odvukla natrag u hodnik.

»Svi ćete ostati ovdje«, šapnula je Dee, gledajući svakog anđelaponaosob u oči kako bi se uvjerila da su je shvatili. »Ako vas vidi, znat ćeSV

150

daje Luce s vama. Čekajte ovdje.« Pokazala je prema trima stupovima,dovoljno širokima da se iza njih sakriju tri anđela »Znam kako treba smojom sestrom.«

Ne rekavši više ništa, Dee je odšetala u kapelu, lupkajući petama pocrnobijelim pločicama na podu.

»Mislim da bi sada bilo dosta, Sophia«, prozborila je Dee.»Tko je to?« ustrašeno je viknula Vivina koja se upravo prigibala u

koljenima pred oltarom.Dee je prekrižila ruke preko prsa te stala obilaziti oltare, pucketajući

jezikom s neodobravanjem zbog onoga što su Starješine radile.»Stravično loša odjeća. Tko bi drugi nego Sophia krajnje amaterski

prionuo na prinošenje žrtve koja nosi kozmičke vječne implikacije.«Luce je očajnički željela vidjeti reakciju na licu gospođice Sophije, ali

Daniel ju je zadržao natrag. Začulo se grebanje, potom melodramatičanuzdah, te okrutno smijuckanje.

»Ah, da«, odvratila je gospođica Sophia. »Vratila se moja droljastasestrica, točno na vrijeme da svjedoči mojem najslavnijem trenutku. Ovo ćenadmašiti tvoj precijenjeni klavirski recital!«

»Ti si stvarno glupa.«»Zato što nemam preporučenu marku užeta?« frknula je Sophia.»Ma zaboravi uže, tupko«, rekla je Dee. »Glupa si na bezbroj drugih

načina, a ponajviše zato što si mislila da se možeš izvući s ovime.«»Ne obraćaj joj se svisoka!« prosiktala je treća žena.»Jedino se tako s njom da razgovarati«, odmah je odvratila Dee.»Hvala, Lyrica, ali sama ću se pobrinuti za Paulinu«, rekla je Sophia ne

skidajući pogleda s Dee. »Ili da te zovem onim tvojim novim nadimkom?Pee?«

»Znaš veoma dobro da je Dee. Ali bi žarko željela znati zašto.«»Ah., da. Dee. Veeeelika razlika. Pa, uživajmo u našem kratkom

ponovnom okupljanju koliko možemo.«»Pusti ih, Sophia.«»Da ih pustim?« Sophia se zahihotala. »Ali ja ih želim mrtve.« Glas joj se

povisio i Luce je zamislila kako je zamahom ruke prešla preko anđelazavezanih na oltarima. »A najviše želim mrtvu nju.«

Luce nije mogla disati. Znala je o kome knjižničarka govori.»To neće spriječiti Lucifera da izbriše tvoje postojanje.« Deein glas

zazvučao je gotovo tužno.»Pa, znaš što je tatica uvijek običavao govoriti: >Svi smo ionako na putuSV

151

za pakao. < Zašto onda ne bismo pokušali dobiti ono što želimo dok smo naZemlji? Gdje je ona, Dee?« ispalila je Sophia. »Gdje je ono cendravo dijetezvano Lucinda?«

»Ne bih znala.« Deein glas bio je ležeran. »Ali došla sam ovamo kako bihtebe spriječila da to saznaš.«

Daniel je pustio da se Luce malo više približi ulazu u prvu kapelu.»Mrzim te!« proderala se Sophia i nasrnula na Dee.Roland se okrenuo prema Danielu, a u očima mu je bilo pitanje, trebaju

li se umiješati? Činilo se da Daniel ima povjerenja u sposobnostidesideratuma. Jednom je odmahnuo glavom.

Sophijine pomoćnice, Starješine, gledale su kraj svojih oltara kako sedvije sestre valjaju po podu, pojavljujući se u Luceinu vidnom polju, a zatimnestajući iz njega. Dee je bila gore, potom Sophia, a onda ponovno Dee.

Deeine ruke pronašle su Sophijin vrat i stisnule ga. Lice stareknjižničarke iz Mača i križa crvenjelo se dok je rukama pokušavalaodgurnuti Deeina prsa i borila se za život. Polako, Sophia je podizala koljenosve dok nije bilo dovoljno blizu Deeina trbuha da je može gurnuti natrag.Deeine ruke bile su potpuno pružene, svim se snagama trudila zadržatistisak oko Sophijina vrata. Pogledala je dolje prema sestrinu licu izobličenuod bijesa, očima koje su gorjele mržnjom.

»Srce ti je postalo crno, Sophia«, rekla je Dee, a glas joj je zazvučao blagod nostalgije. »Kao da je ugašeno svjetlo. I više ga nitko ne može upaliti.Mogli smo samo pokušati zaustaviti te da nas sve ne pregaziš u mraku.«Potom je pustila Sophiju, dopuštajući joj da povuče snažan, paničan dah upluća.

»Izdala si me«, protisnula je Sophia kada je Dee zgrabila sestru zaovratnik, sklopila oči i pripremila se udariti Sophijinom lubanjom o pločicena podu.

No umjesto toga začuo se glasan krik i Dee je odbačena visoko u zrak.Sophia ju je udarila snagom koju je Luce zaboravila da starica posjeduje.Skočila je na noge. Znojila se i bila je crvena u licu, a kosa joj je bila bijela iraščupana dok je trčala prema mjestu nekoliko metara dalje na koje jesletjela Dee. Luce se podignula na prste i lecnula vidjevši da su Deeine očisklopljene.

»Ha!« Sophia se vratila do oltara i posegnula rukom ispod onoga nakojemu je bio vezan Cam. Izvukla je korice sa zvjezdanim strijelama.

Roland je iz skrivene niše iza stupa ponovno bacio pogled premaDanielu. Ovoga puta Daniel je kimnuo.SV

152

U tren su oka Arriane, Annabelle i Roland poletjeli iz svojih skrovišta uprostoriju. Roland je krenuo prema gospođici Sophiji, no ona se uposljednjem času sagnula i spretno ga izbjegla. Krilima ju je udario po licu,no nije ju uspio uhvatiti.

Suočene s pojavom anđeoskih krila, druge dvije žene prepale su se ipanično šćućurile od straha. Annabelle ih je držala, a Arriane je otvorilašvicarski nož koji je držala u džepu, isti onaj kojim joj je Luce odrezala kosunekoliko mjeseci prije, te počela rezati užad kojom je Gabbe bila svezana zaoltar.

»Stani ili ću ga ubiti!« povikala je Sophia prema anđelima vadeći punušaku strijela i skačući na Cama. Obuhvatda ga je nogama i potegnulasrebrne strijele iznad njegove glave. Tamna kosa bila mu je zamršena imasna. Ruke su mu bile blijede i drhtave. Gospođica Sophia uočila je tedetalje s podmuklim smiješkom.

»Oh, kako volim gledati anđela kako umire.« Zasmijuckala se, držećivisoko zvjezdane strijele. »Pogotovo ovako arogantnog.« Ponovno je spustilapogled na Cama. »Njegova smrt bit će prizor za pamćenje.«

»Samo izvoli.« Prvi se put začuo Camov glas, dubok i ravnodušan. Luceje gotovo ispustila krik kada je čula kako je promrsio: »Nikada nisam tražiosretan završetak.«

Luce gleda kako Sophia ubija Penn golim rukama i bez imalo kajanja.To se neće ponoviti.

»Ne!« proderala se, pokušavajući se otrgnuti iz Danielovih ruku i vukućiga pritom sa sobom u kapelu.

Gospođica Sophia polako je okrenula tijelo prema Luce i Danielu, čvrstodržeći pregršt zvjezdanih strijela. Oči su joj zasvjetlucale srebrnim sjajem, ausne se izvinule u sablasan smiješak dok je Luce povlačila Daniela premanaprijed, odupirući se njegovu neumornom stisku.

»Moramo je zaustaviti, Daniele!«»Ne, Luce, preopasno je.«»Oh, pa ti si tu, dušo.« Gospođica Sophia zablistala je od sreće. »I Daniel

Grigori! Kako divno. Čekala sam vas.« Potom je trepnuk prebacivši prekoglave zvjezdane strijele, napela ih u gustu skupinu uperenu ravno premaDanielu i Luce.

SV

153

DVANAESTO POGLAVLJE

NEPOSVEĆENA VODA

Sljedeće se dogodilo u djeliću sekunde:

Roland je zgrabio gospođicu Sophiju i srušio je na tlo. Ali učinio je točasak prekasno.

Pet srebrnih zvjezdanih strijela u tišini je putovalo preko prazne kapele.Razdvojile su se u letu i na trenutak se činilo da samo lebde u zraku na putuprema Luce i Danielu.

Daniel.Luce se leđima prislonila uz Danielova prsa. Njegov je istinkt bio

suprotan: čvrsto ju je primio rukama i snažno povukao prema podu.Dva velika para krila presjekla su prostor ispred Luce, iskrsnuvši

slijeva i zdesna. Jedna su bila blistave bakrenozlatne boje, a drugasrebrnobijela. Ispunila su zrak pred njom i Danielom poput golemihpernatih zaklona, a potom su, u tren oka, nestala.

Nešto joj je prozujalo pokraj lijevog uha. Okrenula se i vidjela kako sejedna jedina strijela odbila od sivoga kamenog zida i pala na pod. Ostalezvjezdane strijele nestale su.

Sitna šarena prašina spustila se oko Luce.Škiljeći kroz prašinastu izmaglicu, pogledom je obišla sobu: Daniel je

čučao kraj nje. Dee se osvijestila i borila s uzvrpoljenom gospođicomSophijom, sjedeći na njoj. Annabelle je stajala nad ostalim dvjema ženama,koje su beživotno ležale na podu. Arriane je držala dio užeta i svoj švicarskinož u drhtavim rukama. Cam, i dalje zavezan na oltaru, izgledao jepreneraženo.

Gabbe i Molly, koje je Arriane maloprije oslobodila s oltara...Nestale su.A Luce i Daniel stajali su prekriveni tankim slojem prašine.Ne.»Gabbe... Molly...« Luce se podignula na koljena. Ispružila je ruke,

proučavajući ih kao da ih vidi prvi put u životu. Svjetlost svijeća padala jojje na kožu, pa se prašina čas doimala svjetlucavo zlatnom, a zatimžarkosrebrnom kada je Luce okrenula ruke i za gledala se u dlanove.SV

154

»Ne ne ne ne ne ne ne ne «Osvrnula se i uhvatila Danielov pogled. Lice mu je bilo blijedo, a oči su

mu gorjele tako intenzivnom ljubičastom bojom da je bilo teško gledati unjih.

A postalo je još teže kada joj se pogled zamutio od suza.»Zašto su...?«Jedan je trenutak vladala duboka tišina.Zatim je sobom odjeknuo životinjski krik.Cam ja silom izvukao desnu nogu iz užadi kojom je bila vezana, ogulivši

pritom kožu do krvi. Borio se da oslobodi zapešća, vrištao dok je izvlačiodesnu ruku, razderao krila koja su bila priklještena željeznim kolcem iiščašio rame. Ruka mu se njihala, jezivo rastegnuta od ramena, kao da ju jenetko gotovo iščupao.

Skočio je s oltara na Sophiju i odgurnuo Dee u stranu. Od siline udarcasve su se troje srušili na tlo. Cam se popeo na Sophiu, priklještio na bok,pokušavajući je zdrobiti svojom težinom. Ispustila je mučan vrisak ipodignula ruke ispred lica dok je Cam posezao prema njezinu vratu.

»Davljenje je najintimniji način da nekoga ubiješ«, prozborio je Cam,kao da podučava osnove nasilja. »A sada će tvoja smrt biti prizor zapamćenje.«

Sophijina borba za život bio je uistinu prizor za pamćenje, ali ružan. Izgrla joj se čulo grcanje i jecaji. Camovi prsti sve su se više stezan, a potomjoj je brutalnom snagom počeo udarati glavom o pod, ponovno i ponovno. Izstaričinih usta potekla je krv, tamnija od njezina ruža.

Daniel je dotaknuo Luceinu bradu i okrenuo joj glavu prema sebi.Primio ju je za ramena. Netremice su se gledali, pokušavajući pronaći načinda izbace iz misli zvuk Sophije koja je gleda u krvi.

»Gabbe i Molly znale su što rade«, prošaptao je Daniel.»Znale su da će biti ubijene?« upitala je Luce.Iza njih Sophia je tiho jecala, kao da je prihvatila da je ovo način na koji

će umrijeti.»Znali su da je zaustaviti Lucfiera važnije od bilo kojeg života«, rekao je

Daniel. »Više od ičega što nam se dogodilo, neka te ovo uvjeri u važnostnašeg zadatka.«

Tišina oko njih bila je zaglušljiva. Više se nije čulo krvavo hroptanjegospođice Sophije. Luce je nije morala pogledati da bi znala što to znači.

Oko struka je osjetila nečiju ruku. Na rame joj je pala poznata crnakosa. SV

155

»Hajde,« rekla je Arriane, »idemo vas očistiti.«Daniel je predao Luce u ruke Arriane i Annabelle.»Samo vi pođite.«Luce je odsutno slijedila anđele. Odvele su Luce prema stražnjem dijelu

kapele te otvorile nekoliko vrata dok nisu pronašle ono što su tražile:lakirana crna vratašca koja su vodila u okruglu sobu bez prozora.

Annabelle je zapalila svijećnjak na stolu blizu vrata, te još jedan ukamenoj niši. Soba čiji su zidovi bili od crvene cigle bila je velika poputpoveće smočnice i nije imala namještaj osim povišene krstionice s osamstranica. Unutrašnjost joj je bila prekrivena zelenoplavim mozaikom; izvanaje bio mramor s isklesanim vijencem koji je obavio krstionicu, prikazujućianđele kako se spuštaju na Zemlju.

Luce se osjećala jadnom, mrtvom iznutra. Činilo se da joj se i krstionicaruga. Ona, djevojka čija je prokleta duša nekako bila važna, bila željena jerje nikada nisu krstili kao dijete, sada se spremala sa sebe isprati prašinudva mrtva anđela. Je li Lucein i Danielov spas bio vrijedan gubitka njihovedvije duše? Kako bi to uopće moglo biti? Ovo »krštenje« još je više slomiloLuceino ionako slomljeno srce.

»Ne brini se« rekla je Arriane pročitavši joj misli. »Ovo se ne broji.«Annabelle je pronašla slivnik u kutu sobe, iza krstionice. Počela je iz

velike drvene kante nalijevati vruću vodu u krstionicu. Arriane je stajalakraj Luce. Nije je gledala, samo ju je držala za ruku. Kada je krstionica bilanapunjena i kroz vodu se lomila plavozelena boja pločica, Annabelle iArriana podignule su Luce iznad vode. I dalje je na sebi imala džemper itraperice. Nisu je se sjetile razodjenuti, ali onda su opazile njezine čizme.

»Ups«, blago je rekla Annabelle, skinula jednu po jednu i bacila ih ustranu. Arriane je podignula lančić s medaljonom preko Luceine glave istavila ga u čizmu. Začuo se lepet krila kada su podigle Luce s tla i spustileje u toplu vodu.

Sklopila je oči, spustila glavu pod površinu vode i neko vrijeme takoostala. Ako pusti suzu, neće to osjetiti bude li uronjena. Nije željela ništaosjećati. Bilo je to kao da je Penn ponovno umrla, svježa bol vratila joj je usjećanje staru bol, koja se Luce i dalje činila svježom.

Činilo joj se da je prošlo dugo vremena prije nego što su je nečije rukeuhvatile ispod pazuha i posjele u krstionici. Površina vode bila je prekrivenaslojem sive prašine. Više nije svjetlucala.

Luce nije skidala pogled s nje sve dok joj Arriane nije počela povlačitidžemper preko glave. Osjetila je kako nestaje, kao i bijela majica koju jeSV

156

nosila ispod. Počela je prtljati po gumbu svojih traperica. Koliko je dananosila ovu odjeću? Bilo je čudno riješiti je se, kao da je skinula sloj kože, kojije sada promatrala na podu.

Prošla je rukom kroz mokru kosu da je makne s lica. Nije shvatila da jetako prljava od prašine. Potom je sjela na klupicu na kraju krstionice,naslonila se i počela drhtati. Annabelle je nalila još vruće vode, ali to nijepomoglo Luce koja se i dalje tresla.

»Da sam samo ostala u prolazu kako mi je Dee rekla...«»Onda bi Cam bio mrtav«, odvratila je Arriane. »Ili netko drugi. Sophia i

njezin klan večeras su planirali od nekoga napraviti prašinu na ovaj ili onajnačin. Mi ostali znali smo to dolazeći ovamo, ali ti nisi.« Uzdahnula je.»Onako izjuriti i pokušati spasiti Cama? Za to je bila potrebna velikahrabrost, Luce.«

»Ali Gabbe...«»Znala je što radi.«»To je i Daniel rekao. Ali zašto bi se žrtvovala da spasi...«»Zato što je računala na to da ćete Daniel i ti, kao i mi ostali, uspjeti u

misiji.« Arriane je naslonila bradu na rub krstionice. Prstom je prošla krozvodu, razdvajajući sloj prašine. »Ali ta spoznaja ne čini ovo nimalo lakšim.Svi smo je strašno voljeli.«

»Nije moguće da je stvarno više nema.«»Nema je. Nestala je s najvišeg oltara u stvaranju.«»Što?« To nije bilo ono što je Luce mislila. Govorila je o Gabbe kao o

svojoj prijateljici.Arriane je nabrala čelo.»Gabbe je bila najviša od arkanđela, nisi to znala? Njezina je duša

vrijedila kao... ne znam ni sama koliko drugih. Vrijedila je puno.«Luce nikada nije razmišljala o tome kojem redu njezini prijatelji

pripadaju u raju, ali sada se prisjetila koliko je puta Gabbe pazila na nju,brinula se za nju, donosila joj hranu i odjeću, davala savjete. Bila je Luceinamila, nebeska majka.

»Što njezina smrt znači?«»Nekad davno, Lucifer je imao najviši položaj«, rekla je Annabelle.

Nakon stanke pogledala je Luce i vidjela njezin šok »Bio je ondje gdje seodvijala sva akcija. No onda se pobunio i Gabbe je zauzela viši položaj.«

»Iako je biti na položaja kraj Prijestolja relativan blagoslov« promrljalaje Arriane. »Samo pitaj svojeg starog prijatelja Billija.«

Luce je željela pitati tko po redu dolazi iza Gabbe, ali nešto ju jeSV

157

spriječilo. Možda je to nekoć bio Daniel, ali njegovo mjesto u raju bilo jeugroženo jer je stalno iznova birao Luce.

»A što je s Molly?« zapitala je naposljetku Luce. »Je li njezina smrt...poništava Gabbeinu? U smislu ravnoteže između raja i pakla?« Osjetila sebešćutnom što o svojim prijateljicama govori kao o stvarima, ali isto je takoznala da je u ovom trenutku odgovor na to pitanje važan.

»I Molly je bila važna, iako je bila na malo nižem položaju«, rekla jeAnnabelle. »To je, naravno, bilo prije Pada, kada je stala na Luciferovustranu. Znam da ne bismo trebale loše govoriti o onima koji su sada prašina,ali Molly mi je stvarno znala ići na živce. Bila je tako negativna.«

Luce je kimnula, osjećajući se krivom.»No u posljednje se vrijeme promijenila. Kao da se probudila iz ružnog

sna.« Kratko je pogledala Luce. »Što se tiče tvojeg pitanja, ravnoteža izmeđuraja i pakla još uvijek može biti uspostavljena. Morat ćemo vidjeti kako će sestvari odigrati. Puno toga što je sada važno postat će nevažno ako Luciferuspije. «

Luce je pogledala prema Arriane, koja je nestala iza vrata, kihnulatriput zaredom.

»Uh, kuglice naftalina!« Kada se ponovno pojavila, držala je bijeli ručniki preveliki karirani ogrtač. »Za sada će i ovo biti dobro. Morat ćemo tipronaći novu odjeću prije nego što odemo iz Jeruzalema.«

Kada se Luce nije pomaknula iz krstionice, Arriane je pucnula jezikomkao da mami konja van iz staje i raširila ručnik kako bi se Luce mogla njimeogrnuti. Ustala je, osjećajući se poput djeteta dok ju je Arriane obavijalaručnikom i sušila. Ručnik je bio tanak i grub, ali ogrtač nakon njega bio jedebeo i topao.

»Moramo zbrisati odavde prije nego što navali vojska turista«, rekla jeArriane, uzimajući Luceine čizme.

Kada su napustile sobu za krštenje i vratile se u kapelu, sunce je većbilo izašlo i bacalo je šarene zrake svjetla kroz vitraže s prikazima uzašašća.

Ispod prozora ležala su tijela gospođice Sophije i dviju žena, Starješina,zajedno svezana.

Kada su djevojke došle do prednjeg dijela veće kapele, zatekle su Cama,Rolanda i Daniela kako sjede na središnjem oltaru i tiho razgovaju. Cam jepio posljednju colu iz Philove crne kožnate naprtnjače u koju su prethodnoumočili zvjezdanu strijelu. Luce je doslovno mogla vidjeti kako mu se nakrvavom gležnju stvara krasta i potom se polako počinje sušiti i otpadati.Progutao je zadnju kap i zarotirao rame natrag na mjesto sa škljocajem.SV

158

Dečki su podigli poglede i ugledali Luce kako sjedi između Annabelle iArriane. Sva su trojica skočila s oltara, ali Cam je prvi zakoračio premaLuce.

Stajala je posve mirna dok joj se približavao. Srce joj je brzo lupalo.Koža mu je bila blijeda, pa su se njegove zelene oči doimale popur dva

smaragda. Uz rub kose nakupio mu se znoj i ispod lijevog oka imao je maluogrebotinu. Vrhovi krila prestali su mu krvariti i sada su bili povezaninekakvom finom gazom.

Nasmiješio joj se. Primio je za ruke. Njegove su bile tople i tako žive iLuce se sjetila trenutka kada je mislila da više nikada neće vidjeti Cama,sjaj u njegovim očima, rastvaranje njegovih zlatnih krila, da više nikadaneće čuti kako mu se glas podiže kada zbija neku mračnu šalu... i premda jevoljela Daniela više od bilo čega na svijetu, više nego što je ikad mislila da jemoguće, Luce nije mogla podnijeti pomisao da izgubi Cama. Zbog te jespoznaje onako uletjela u kapelu da ga spasi.

»Hvala ti«, rekao je.Luce je osjetila kako joj usnice drhte, a oči je peku. Prije nego što je

znala što radi, pala je Camu u zagrljaj i osjetila kako mu ruke obavijajunjezina leđa. Kada je naslonio bradu na njezino tjeme, počela je plakati.Pustio ju je da plače. Čvrsto ju je držao. Prošaptao je:

»Nevjerojatno si hrabra, Luce.«Zatim su se Camove ruke povukle, a prsa mu se udaljila. Na sekundu je

osjetila hladnoću i ranjivost, ali onda su druga prsa i druge ruke zauzelemjesto Camovih. I bez otvaranja očiju znala je da je to Daniel. Nijedno drugotijelo u svemiru nije tako savršeno pristajalo uz njezino.

»Smeta li ti ako se ubacim?« upitao je tiho.»Daniele...« Zgrčila je šake i čvrsto ga stisnula uza sebe, želeći istisnuti

svu bol koju je osjećala.»Šššš.« Držao ju je tako, činilo se Luce, satima, nježno je ljuljajući,

obavijajući je svo n krilima sve dok joj se suze nisu osušile, a težina uprsima popustila dovoljno da može disati bez šmrcanja.

»Kad anđeo umre,« rekla je naslonjena na njegovo rame, »ide li u raj?«»Ne«, odvratio je. »Za anđele ne postoji ništa iza smrti.«»Kako je to moguće?«»Prijestolje nikada nije predvidjelo da bi se neki od anđela mogao

pobuniti, a kamoli da će pali anđeo Azazel provesti stoljeća nad vatrom udubokoj grčkoj spilji, razvijajući oružje kojim će se moći ubiti anđele.«

Prsa su joj iznova zadrhtala. SV

159

»Ali...«»Šššš«, prošaptao je. »Tuga te može ugušiti. Opasna je, to je samo još

jedna stvar koju moraš pobijediti.«Duboko je udahnula i odvojila se dovoljno da mu vidi lice. Oči su joj bile

natečene i umorne, a Danielova majica natopljena njezinim suzama, kao daga je krstila svojom tugom.

Iza Danielova ramena, na oltaru gdje je Gabbe bila svezana, svjetlucaloje nešto srebrno. Bio je to golemi pehar, velik poput zdjele za punč, aliduguljstog oblika i napravljen od kovanog srebra.

»Je li to...« Je li to bio relikt zbog kojeg su njezine prijateljice izgubileživote?

Cam je otišao do predmeta i podigao ga.»Otkrili smo ga kod baze mosta Pont Saint Benezet odmah prije nego

što su nas Starješine otele.« Odmahnuo je glavom »Nadam se da je ovapljuvačnica vrijedna sveg ovog.«

»Gdje je Dee?« Luce se ogledala, tražeći osobu koja je vjerojatno najboljeznala značenje relikta.

»U prizemlju je«, objasnio je Daniel. »Baziliku su maloprije otvorili zajavnost pa se Dee spustila kako bi stvorila malenu Patinu i njome sakrilatijela Starješina. Sada je u podnožju stuba s natpisom na kojem piše da jeovo >krilo< zatvoreno zbog obnove.«

»I to je upalilo?« zadivljeno je upitala Annabelle.»Još nitko nije prošao kraj nje. Pobožni turisti nisu baš nogometni

huligani«, podrugljivo je dobacio Cam. »Brzo svi na jastučiće za molitvu!«»Kako se možeš šaliti u ovakvom trenutku?« upitala je Luce.»Kako ne?« usprotivio se mrko Cam. »Bi li radije da plačem?«Na prozoru s druge strane bazilike začulo se kucanje. Anđeli su se

ukočili, a Cam je otišao otvoriti prozorčić tik do vitraža. Čeljust mu sestegnula.

»Pripremite strijele!«»Came, čekaj!« povikao je Daniel. »Ne gađaj!«Cam je zastao. Trenutak poslije, dečko u bež baloneru provukao se kroz

otvoreni prozor. Čim se spustio na noge, Phil je podigao obrijanu plavuglavu i mrtvim očima fiksirao Cama.

»Izgubio si se, Izopćeniku?« zaiežao je Cam.»Oni su sada na našoj strani, Came.« Daniel je pokazao prema peru sa

svojeg krila koje je bilo zataknuto za Philov rever.Cam je progutao slinu, prekrižio ruke preko prsa.SV

160

»Ispričavam se. Nisam to znao.« Pročistivši grlo, dodao je: »Toobjašnjava zašto su se Izopćenici koje smo vidjeli na mostu u Avignonu boriliprotiv Starješina kada smo stigli. Nikada nisu imali priliku objasniti prijenego što su svi...«

»Ubijeni«, dovršio je Phil. »Da. Izopćenici su se žrtvovali za vas. «»Svemir je svačiji cilj« rekao je Daniel i kratko i kimnuo Philu.Luce je pognula glavu. Sva ona prašina na mostu. Nije joj palo na pamet

da su to možda ubijeni Izopćenici. Bila je previše zabrinuta za Gabbe, Mollyi Cama.

»Ovih posljednjih nekoliko dana zadali su težak udarac Izopćenicima«,rekao je Phil U glasu mu se mogla osjetiti određena tuga. »Mjerodavni suzarobili mnoge u Beču. Još ih je više palo Starješinama u ruke u Avignonu.Ostalo je nas četvero. Smijem li ih pozvati unutra?«

»Naravno«, odvratio je Daniel.Phil je pružio ruku prema prozoru i tri prilike u bež balonerima

provukle su se kroz otvoren prozor: djevojka koju Luce nije znala, a koju jePhil predstavio kao Phresiju; Vincent, jedan od Izopćenika koji je čuvaoLuce i Daniela na Sinajskom brdu; i Olianna, blijeda djevojka s krova palačeu Beču. Luce joj je uputila osmijeh iako je znala da ga Izopćenica ne moževidjeti. Ali Luce se nadala da ga Olianna osjeća jer joj je bilo drago što je vidioporavljenu. Svi su Izopćenici izgledali poput braće i sestara, skromno iatraktivno, zabrinjavajuće blijedo.

Phil je pokazao prema mrtvim Starješinama ispod prozora.»Čini se da bi vam dobro došla pomoć da se otarasite ovih leševa. Smiju

li vas Izopćenici riješiti te brige?«Daniel se iznenađeno nasmijao.»Molim vas.«»Samo nemojte tim gerijatrijskim crkotinama iskazati kakvo

poštovanje«, dodao je Cam.»Phresia.« Phil je kimnuo djevojci, koja se spustila na koljena pred

tijela, prebacila ih preko ramena, raširila prljavo smeđa krila i odletjelakroz prozor. Luce je gledala kako leti preko neba, odnoseći sa sobom iposljednji trag gospođice Sophije.

»Što je u sportskoj torbi?« Cam je pokazao na tamnoplavu platnenutorbu prebačenu preko Vincentovih ramena.

Phil je Vincentu dao znak da spusti torbu na središnji oltar. Sletjela jena površinu s muklim treskom.

»U Venecij je Daniel Grigori pitao imam li malo hrane za Lucindu Price.SV

161

Bilo mi je žao što sam mu mogao ponuditi samo jeftine nezdrave grickalice,vrstu hrane kakvu vole moje talijanske prijateljice manekenke. Ovoga samputa upitao jednu smrtnicu, Izraelku, kakvu hranu voli jesti. Odvela me donečega što se zove štand s falafelima.« Phil je podigao intonaciju na krajurečenice, kao da postavlja pitanje, te slegnuo ramenima.

»Želiš reći da preda mnom lezi torba puna falafela?« Roland jesumnjičavo podigao obrvu prema Vincentovoj natrpanoj torbi.

»Oh, ne«, odgovorio je Vincent. »Izopćenici su isto tako kupili humus,pitu, kisele krastavce, posudicu salate koja se zove tabbouleh, sdatu odkrastavaca i svježe iscijeđen sok od šipka. Jesi li gladna, Lucindo Price?«

Bila je to nevjerojatna količina ukusne hrane. Osjećali su da bi bilopogrešno jesti za oltarom, pa su rasprostrli gozbu i po podu i potom su svi,Izopćenici, anđeli, smrtnici, navalili. Raspoloženje je bilo mračno, ali hranaje bila zasitna i topla, i upravo ono što se činilo da je svima potrebno. Luce jepokazda Olinni i Vincentu kako da naprave sendvič od falafela; Cam jezamolio Phila da mu doda humus. U jednom trenutku Arriana je poletjelakroz prozor kako bi otišla Luce potražiti novu odjeću. Vratila se s ispranimtrapericama, bijelom majicom kratkih rukava V izreza, te modernomizraelskom pancirkom s oznakom na kojoj je bio narančastožuti plamen.

»Morala sam poljubiti vojnika za ovo«, rekla je, ali glas joj nije imao onubezbrižnost kao kada se šalila i s Gabbe i Molly.

Kada više nitko nije mogao jesti, Dee se pojavila na vratima. Pristojnoje pozdravila Izopćenike i položila ruku na Danielovo rame.

»Imaš li relikt, dušo?«Prije nego što je Daniel uspio odgovoriti, ugledala je pehar. Podigla ga je

i počela prevrtati u rukama, pregledavajući ga oprezno sa svih strana.»Srebrni znamen«, prošaptala je. »Zdravo, stari prijatelju.«»Pretpostavljam da zna što treba raditi s time«, rekao je Cam.»Zna«, odgovorda je Luce.Dee je pokazala na mjedenu pločicu koja je bila zavarena na jednu od

širih stranica pehara i promrmljala nešto ispod daha, kao da čita. Prstima jedotaknula prikaz iskovan na peharu. Luce se pomaknula naprijed kako bibolje vidjela. Izgledalo je poput anđeoskih krila u slobodnom padu.

Naposljetku, Luce je podignula pogled, a na licu joj je bio čudan izraz.»Pa, sada sve ima smisla.«»Što ima smisla?« upitala je Luce.»Moj život. Moja svrha. Znam kamo moramo ići. I što moramo učiniti.

Kucnuo je čas.« SV

162

»Čas za što?« upitala je Luce. Sada su skupili sve artefakte, ali i daljenije razumjela što trebaju napraviti.

»Čas je za posljednji čin, dušo«, toplo je odvratila Dee. »Bez brige,provest ću te kroz sve, korak po korak.«

»Idemo na Sinajsko brdo?« Daniel se podigao s poda i pomogao Luce daustane.

»Blizu.« Dee je sklopila oči i duboko udahnula, kao da izvlači sjećanje izdubine pluća. »Postoji mjesto s parom stabala u planinama otprilikekilometar i pol iznad samostana sv. Katarine. Voljela bih da se onamoskupimo. Zove se Qayom Malak.«

»Qayom Malak... Qayom Malak«, ponovio je Daniel. Riječi su zvučalekao kajome malaka. »To je iz moje knjige.« Otvorio je naprtnjaču i prolistaonekoliko stranica, mrmljajući ispod daha. Naposljetku je ispružio knjigukako bi Dee mogla vidjeti. Luce je zakoračila naprijed da pogleda, Na dnustranice, stotinjak stranica od početka, Danielov prst pokazivao je naizlijedjelu bilješku napisanu na jeziku koji Luce nije prepoznala. Odmah dobilješke tri je puta bila ispisana ista skupina slova:

QYWM' ML'K'. QYWM' ML'K'. QYW M' ML'K'.»Bravo, Daniele.« Dee se nasmiješila. »Cijelo si vrijeme znao za to. Iako

je današnjem govorniku mnogo lakše izgovoriti Qayom Malak nego...«Proizvela je niz kompliciranih grlenih zvukova koje Luce ne bi moglaponoviti ni da pokuša.

»Nikada nisam znao što to znači«, rekao je Daniel.Dee je pogledala Kroz prozor prema poslijepodnevnom nebu iznad

svetoga grada.»Uskoro ćeš saznati, dječače moj. Uskoro.«

SV

163

TRINAESTO POGLAVLJE

ISKAPANJE

Šuštanje krila iznad njezine glave.Krakovi lutajućeg oblaka klize joj preko kože.Luce je hitala kroz tamu, izgubljena u opojnom stanju još jednog leta.

Bila je bestežinska poput vjetra.Jedna jedina zvijezda sjala je na sredini tamnoplavog neba, miljama

iznad pojasa duge blizu horizonta. Treperava svjetla na mračnome tludoimala su se nevjerojatno dalekima. Luce je bila u drugom svijetu, uzdizalase prema vječnosti, obasjana sjajem blistavih srebrnih krila.

Zamahivala su, pomičući se silovito naprijed, potom natrag, noseći jesve više... i više...

Svijet je ovdje gore bio tih, kao da je samo njezin.Sve više... i više...Koliko god bila visoko, uvijek je bila natkrivena toplim srebrnim sjajem

krila iznad sebe.Krenula je dotaknuti Daniela, želeći s njim podijeliti ovaj mir,

pomilovati mu ruku kojom je uvijek čvrsto obavijao njezin struk.Rukom je dotakla samo vlastitu golu kožu. Njegove ruke nije bilo.Nije bilo Daniela.Samo Luceino tijelo, horizont koji se smračivao i jedna jedina daleka

zvijezda.Luce se stresla i probudila. U letu, budna, ponovno je pronašla

Danielove ruke, jednom joj je držao struk, a drugom obavijao prsa. Bile suondje gdje i uvijek.

Bilo je kasno poslijepodne, ne noć. Ona, Daniel i ostali popeli su seiznad punašnih bijelih oblaka koji su zaklanjali zvijezde.

Bio je to samo san.San u kojem je Luce letjela. Svi su sanjali takve snove. Pravilo je bilo

uvijek se probuditi časak prije nego što udariš o tlo. Ali Luce, koja je ustvarnom životu letjela svaki dan, probudila se kada je shvatila da letivlastitom voljom. Zašto u tom trenutku nije pogledala gore da vidi kako jojizgledaju krila, da vidi jesu li veličanstvena i sjajna?SV

164

Sklopila je oči, želeći se vratiti na to jednostavnije mjesto, gdje Lucifernije jurišao prema njima, gdje Gabbe i Molly nisu bile mrtve.

»Ne znam mogu li ovo učiniti«, progovorio je Daniel.Naglo je otvorila oči, razbistrila glavu. Ispod njih crveni granitni vrhovi

Sinajskog poluotoka bili su tako nepravilni i oštri da su izgledali kao da susačinjeni od krhotina stakla.

»Što ne možeš učiniti?« upitala je Luce. »Pronaći mjesto Pada? Dee ćenam pomoći, Daniele. Mislim da zna točno kako ga pronaći.«

»Sigurno«, odvratio je Daniel, neuvjeren. »Dee je sjajna. Sretni smo štoje imamo. Ali čak i ako nađemo mjesto Pada, ne znam kako ćemo zaustavitiLucifera. A ako ne uspijemo«, prsa su mu se podigla i spustila s uzdahom,»ne mogu te ponovno gubiti sedam tisuća godina.«

Kroz sve svoje živote Luce je vidjela Daniela kada je bio melankoličan,frustriran, zabrinut, strastven, nježan, plah, očajnički tužan... Ali nikada ganije čula da zvuči kao da je poražen. Tupi zvuk predaje u njegovu glasuzarezao ju je, naglo i duboko, poput zvjezdane strijele koja reže anđeoskomeso.

»Nećeš me morati više gubiti.«»Stalno zamišljam što nas čeka ako Lucifer pobijedi.« Lagano se odvojio

natrag od formacije u kojoj su letjeli, Cam i Dee na čelu, Arriane, Roland iAnnabelle odmah iza, Izopćenici rašireni oko njih. »To je previše, Luce. Zatoanđeli odabiru stranu, zato se ljudi pridružuju skupinama. Cijena jeprevisoka ako se to ne učini; preteško je boriti se sam.«

Postojalo je vrijeme kada bi se Luce instinktivno povukla u sebe,osjećajući se nesigurna zbog Danielovih sumnja, kao da to ukazuje naslabosti u njihovu odnosu. Ali sada je bila oboružana lekcijama iz njihoveprošlosti. Znala je, čak i kada je Daniel bio preumoran da se sjeti, veličinunjegove ljubavi.

»Ne želim to ponovno proživljavati. Sve to vrijeme bez tebe, to vječnočekanje, moj glupi optimizam da će jednoga dana biti drugačije...«

»Tvoj je optimizam bio opravdan! Pogledaj me. Pogledaj nas! Ovo jestdrugačije. Znam da jest, Daniele. Vidjela sam nas u Helstonu, na Tibetu iTahitiju. Bili smo zaljubljeni, da, ali to nije bilo ništa u usporedbi s ovimešto imamo sada.«

Još su se više povukli natrag, sve dok ih ostali nisu mogli čuti. Bili susamo Luce i Daniel, dvoje ljubavnika koji razgovaraju na nebu.

»Još sam ovdje«, rekla je. »Ovdje sam jer si vjerovao u nas. Vjerovao si umene.« SV

165

»Jesam... i još uvijek vjerujem.«»I ja vjerujem u tebe.« Čula je kako joj je glas ispunila sreća. »Oduvijek

jesam.«Neće biti poraženi.

Sletjeli su usred pješčane oluje.Obavila je pustinju poput velikog pokrivača, kao da su goleme ruke

podignule cijelu Saharu i bacile je u zrak. U gustoj žutosmeđoj izmaglicianđeli su se neprimjetno stopili s okolinom: uskovitlan pijesak preklapao ses tlom; golemo treperavo žutilo posve je izbrisalo horizont. Sve je izgledalopikselizirano, prožeto prašinom, statičkim elektricitetom, poput zahrđalogbijelog šuma, nagovještaj onoga što dolazi uspije li Lucifer u svojem naumu.

Pijesak je ispunio Lucein nos i usta. Uvukao joj se pod majicu i škakljaojoj kožu. Bio je mnogo grublji od baršunaste prašine koja je ostala iza Gabbei Molly, sumoran podsjetnik na nešto ljepše i gore.

Luce je izgubila osjećaj o svojem okruženju. Nije uopće imala predodžbuo tome koliko su blizu slijetanju sve dok stopalima nije okrznula nevidljivokameno tlo. Naslutila je da im se slijeva nalaze goleme stijene, možda čakplanine, ali nije mogla vidjeti više od metra ispred sebe. Samo je sjajanđeoskih krila zamućen naletima pijeska i vjetra, signalizirao gdje se ostalinalaze.

Kada ju je Daniel spustio na neravnu stijenu, Luce je navukla izraelskupancirku oko ušiju kako bi zaštitila lice od bockanja pijeska. Okupili su se ukrugu, a anđeoska krila formirala su aureolu svjetlosti na stjenovitoj stazi upodnožju planine: Phil i preostalo troje Izopćenika, Arriane, Annabelle, Cami Roland, Luce i Daniel, te Dee koja je stajala u središtu kruga, smirenapoput voditeljice u muzeju koja organizira obilazak.

»Ne brinite se, često je ovako poslijepodne!« povikala je Deenadglašavajući vjetar koji je bio tako snažan da je zabacivao anđelima krila.Rukom je zaštitila oči, stavivši dlan okomito uz čelo. »Oluja će uskoropopustiti! Kada dođemo do mjesta na kojem je Qayom Malak, skupit ćemosva tri relikta. Oni će nam ispričati pravu priču o Padu. «

»Gdje je točno Qayorn Malak?.« proderao se Daniel.»Morat ćemo se popeti na ovu planinu.« Dee je pokazala iza sebe prema

jedva vidljivom grebenu u čijemm su podnožju anđeli bili sletjeli. Ono malošto je Luce mogla vidjeti od planine izgledalo je beskonačno strmo.

»Misliš poletjeti, ne?« Arriane je udarila petama svojih crnih tenisica.

SV

166

»Nikada baš nisam bila >penjačica<.«Dee je odmahnula glavom. Posegnula je prema sportskoj torbi koju je

držao Phil, povukla zatvarač i izvukla par čvrstih smeđih planinarskihcipela.

»Drago mi je da vi ostali nosite praktičnu obuću.« Skinula je visokepotpetice, ubacila ih u torbu počela vezati planinarske cipele. »Uspon nijelagan, ali pod ovim uvjetima stvarno je najbolje prema Qayom Malakukrenuti pješice. Možete se koristiti krilima da održite ravnotežu podudarima vjetra.«

»Zašto ne pričekamo da oluja prođe?« predložila je Luce, očiju suznih odprašnjavog vjetra.

»Ne, dušo.« Dee je prebacila crnu naramenicu sportske torbe prekoPhilova uskog ramena. »Nemamo vremena. Moramo odmah krenuti.«

Formirali su kolonu iza Dee, prepuštajući joj ponovno vodstvo nadskupinom. Danielova ruka pronašla je Luceinu. I dalje se činio natmurennakon njihova razgovora, ali njegov stisak oko njene ruke nikada nijepopustio .

»Pa, sretno svima, bilo vas je lijepo poznavati!« našalila se Arriane kadasu se ostali počeli penjati.

»Ako me budete tražili, samo pogledajte u prašinu«, dobacio je Cam.Deein put vodio ih je u planinu, uz stjenovitu stazu koja je postajala sve

uža i strmija. Bila je prekrivena oštrim kamenjem koje Luce nije moglavidjeti sve dok se ne bi spotaknula o njega. Sunce na zalasku izgledalo jepoput Mjeseca, svjetlosti prigušene i blijede iza guste zavjese pustinjskogzraka.

Kašljala je, gušila se od prašine, a grlo joj je još uvijek bilo natečeno odbitke u Beču. Krivudala je lijevo-desno, nesigurna kamo idu, tek naslućujućida ih put vodi prema gore. Usredotočila se na Deein žuti kardigan, koji sevijorio na vjetru poput zastave na sitnu staričinu tijelu. Luce ni u jednomtrenutku nije ispustila Danielovu ruku.

Tu i tamo golema obla stijena stvorila bi zaklon od oluje, na trenutak bividljivost bila bolja. U jednom od tih trenutaka, Luce je opazila blijedozelenumrlju u daljini. Nalazila se na putu stotinjak metara iznad njih i desno odmjesta na kojem su stajali. Taj komadić zamućene boje bio je jedino što jeprekidalo ritam ogoljelog sepijastog krajolika. Luce je zurila u njega kao daje fatamorgana sve dok joj Deeina ruka nije dotakla rame.

»To je naše odredište, dušo. Samo se usredotoči na to.«Zatim je oluja uspjela zaobići oblu stijenu, prašina se iznova uskovitlalaSV

167

oko njih i zelena je mrlja nestala. Svijet je još jednom postao masa sitnihzrnatih metaka.

Činilo se da se u vrtlogu pijeska formiraju slike Billa: način na koji sehihotao kada su se prvi put sreli, promijenio iz lažnog Daniela u krastaču;njegov nedokučiv izraz lica kada je upoznala Shakespearea u kazalištuGlobe. Sjećanja su pomogla Luce da se uspravi kada bi posrnula na putu.Neće stati sve dok ne pobijedi vraga.

I sjećanje na Gabbe i Molly također je gonilo Luce naprijed. Bljesaknjihovih krila koja se preklapaju u dva veličanstvena zlatna i srebrna lukaiznova se pojavio pred Luceinim očima.

Nisi umorna, rekla je sama sebi. Nisi gladna.Napokon su zašli za visoku zaobljenu stijenu oblikovanu poput vrška

strijele koji je bio uperen prema nebu. Dee im je dala znak da se sklone uzstranu stijene koja je gledala prema planini i ondje su napokon pronašliutočište od vjetra.

Spustio se sumrak. Planine su bile obavijene tamnim srebrnim sjajem.Stajali su na ravnom platou veličine Luceine dnevne sobe. Uz iznimkumalenog otvora gdje je završavala staza kojom su došli, okrugli prostorplatoa bio je sa svih strana okružen strmim, zakrivljenimcrvenkastosmeđim stijenama koje su formirale prostor tako da je mogaoposlužiti kao prirodni amfiteatar. Nije ih štitio samo od vjetra: čak i da nijebilo pješčane oluje, većina platoa bila bi zaklonjena stijenom u obliku vrškastrijele i visokim okolnim gromadama.

Da se netko slučajno popne uz stazu, ovdje ih ne bi mogao vidjeti.Mjerodavni koji ih love morali bi imati sreće i letjeti točno iznad njih da ihugledaju. Ova zatvorena platforma bila je svojevrsno svetište.

»Moram reći da osjećam totalni high«, rekao je Cam.»Ovaj uspon oduševio bi Johna Denvera*«, složio se Roland.Obrisi rijeka vijugali su poput vena preko zemlje zasute pijeskom. Oštar

otvor špilje nalazio se na strani planine lijevo od zaobljene stijene u oblikuvrška strijele.

Na dalekoj strani platoa, desno od mjesta na kojem su stajali, odronjenokamenje ležalo je uz okomit zid od stijenja. Gomila je bila sačinjena od oblog___________________________________*John Denver američki je folk glazbenik poznat i po pjesmi Rocky Mauntain High koja jesvojevremeno izazvala kontroverzije jer su neki smatrali da promiče upotrebu droga (high užargonu može značiti euforiju izazvanu drogom), no Denver je pjevao o euforiji potaknutojljepotom Stjenjaka.

SV

168

kamenja koje je variralo veličinom od malenog poput snježne grude do većegod hladnjaka. Lišajevi su rasli u pukotinama među kamenjem i činilo se kaoda ga drže zajedno na strmini.

Maslina blijedih listova i kržljava smokva pokušavale su rastidijagonalno oko oblog stijenja na obronku. To je zacijelo bila zelena mrljakoju je Luce ugledala iz daljine dok su se penjali. Dee je rekla da im je toodredište, ali Luce nije mogla vjerovati da su se doista uspeli cijelim timputem kroz uskovirlani pijesak.

Krila anđela izgledala su kao da pripadaju Izopćenicima, smeđa iizubijana, zračila su slabašnim sjajem. Krila Izopćenika izgledala su čakkrhkije nego inače, poput paučine. Dee je rukavom kardigana koji serastegao od vjetra obrisala prašinu s lica. Crvenim je noktima prošla krozsvoju bujnu crvenu kosu. Stara je dama nekako i dalje izgledala elegantno.Luce nije htjela ni pomisliti na to kako ona izgleda.

»Nikad nam nije dosadno!« uskliknula je Dee i nestala u špilju.Slijedili su je i ušli nekoliko metara, do mjesta gdje je svjetlost sumraka

prelazila u tamu. Luce se naslonila na hladan crvenosmeđi pješčenjakpokraj Daniela. Glavom je gotovo dodirivao niski strop. Svi su anđeli moralisklopiti krila kako bi mogli stati u usku špilju.

Luce je začula struganje, a zatim se Deeina sjena izdužila doosvjetljenog dijela špilje. Vrhom planinarske cipele gurnula je veliku drvenuškrinju prema njima. Cam i Roland požurili su joj pomoći, a mutan jantarnisjaj njihovih prašnjavih krila ublažio je tamu špilje. Svaki je podignuo jedankraj škrinje pa su je odnijeli u prirodnu nišu prema kojoj je pokazala Dee.Kada im je kimnula, spustili su se pokraj zida špilje.

»Hvala vam, gospodo.« Dee je prešla prstima po mjedenom rubusanduka. »Kao da je bilo jučer kada sam ovo donela ovamo gore. No sigurnoje prošlo gotovo dvjesto godina.« Nostalgično se namrštila. »Ah, da, životčovjeka tek je jedan dan. Gabbe mi je tada pomogla, no zbog pješčanih olujanikada se nije mogla sjetiti točne lokacije. Bila je anđeo koji je znao koliko jevažno biti unaprijed pripremljen. Znala je da će ovaj dan doći.«

Dee je iz džepa kardigana izvukla elegantan srebrni ključ i okrenula gau bravi škrinje. Dok se starudija otvarala sa škripom, Luce se nagnulanaprijed, očekujući da će biti otkriveno nešto čarobno, ili barem povijesno.Umjesto toga, Dee je počela vaditi šest vojničkih čutura, tri malenabrončana fenjera, gomilu deka i ručnika te naramak željeznih poluga, pijukai lopata.

»Pijte ako ste žedni. Prvo Lucinda.« Podijelila je svima čuture, koje suSV

169

bile napunjene osvježavajućom hladnom vodom. Luce je željno ispila sadržajčuture i obrisala usta nadlanicom. Kad je oblizala usne, osjetila je kako jebocka suhi pijesak.

»Sad je bolje, zar ne?« Dee se nasmiješila. Otvorila je kutiju šibica izapalila iedan od fenjera. Svjetlost je treperila na zidovima špilje, stvarajućidramatične sjene dok su se anđeli sagibali, okretali i brisali jedni druge.

Arriane i Annabelle očistile su krila suhim ručnicima. Daniel, Roland iCam svoja su krila radije otresli, udarajući njima pod stijenama dok tihišum pijeska koji je padao na tlo nije iščeznuo. Špilja je uskoro bilarasvijetliena anđeoskim sjajem, kao da je netko zapalio krijes.

»Što sad?« upitao je Roland, sipajući pijesak iz jedne od svojih kožnatihčizama.

Dee se vratila do otvora špilje, leđa okrenutih ostalima. Izašla je naravni plato i čekala da dođu za njom. Skupili su se u malenom polukrugu,okrenuti prema strmoj gomili odronjenog kamenja i stablima masline ismokve.

»Moramo unutra«, objavila je Dee.»Kamo unutra?« Luce se osvrnula kako bi pogledala iza sebe. Špilja iz

koje su upravo išetali bilo je jedino >unutra< koje je Luce mogla vidjeti.Ovdje vani postojali su jedino ravni plato i gomila odronjenog kamenja uzstijenu.

»Svetišta se grade povrh starih svetišta koja su izgrađena na jošstarijim svetištima«, rekla je Dee. »Prvo svetište na Zemlji nalazilo seupravo ispod one hrpetine odronjenog kamenja. U njemu se nalazi konačandijelić rane povijesti palih anđela. To je Qayom Malak. Nakon što je prvosvetište uništeno, nekoliko drugih izgrađeno je povrh njega, ali QayomMalak uvijek je ostao unutar njih.«

»Želiš reći da su i smrtnici koristili Qayom Malak?« upitala je Luce.»Bez previše razmišljanja ili razumijevanja. Tijekom godina, svaka nova

skupina koja bi ovdje izgradila svoj hram sve ga je manje razumjela. Mnogiovo mjesto smatraju nesretnim«, okrznula je pogledom Arriane, koja sepremjestila s noge na nogu, » ali to nije ničija krivica. Bilo je to prije mnogovremena. Večeras ćemo otkriti ono što je davno izgubljeno.«

»Misliš na spoznaju o našem Padu?« Roland je obišao hrpu odronjenogkamenja. »To je ono što će nam otkriti Qayom Malakt«

Dee se tajnovito nasmiješila.»To su aramejske riječi. Znače... pa, najbolje da sami vidite.«Pokraj njih, Arriane je glasno grizla pramen kose, ruku gurnutihSV

170

duboko u džepove tregerica, ukočenih i nepomičnih krila. Zurila je u smokvui maslinu, kao u transu.

Luce je odjednom primijetila nešto neobično u vezi sa stablima. Razlogzbog kojeg su dijagonalno rasla iz kamenja bio je zato što su im debla bilazakopana duboko ispod njega.

»Stabla«, rekla je.»Da, nekoć su bila potpuno vidljiva.« Dee se sagnula i pogladila usahlo

zeleno lišće malene smokve. »Baš kao što je bio i Qayom Malak.« Ustala je ipotapšala gomilu odronjenog kamenja. »Cijeli ovaj plato jednom je bio punoveći. Ovo je njesto znalo biti dražesno i puno života, premda je to sad teškozamisliti.«

»Što mu se dogodilo?« upitala je Luce. »Kako je svetište uništeno?«»Zadnje svetište zatrpao je odron kamenja. To je bilo prije

sedamstotinjak godina, nakon iznimno snažnog potresa. Ali čak i prije toga,niz katastrofa koje su se ovdje dogodile bio je nezapamćen, poplave, požari,ubojstva, ratovi, eksplozije.« Zastala je i zagledala se u gomilu odronjenogoblog kamenja kao da gleda u mnoštvo kristalnih kugla. »Ipak, jedini diokoji je važan i dalje opstaje. Barem se nadam da je tako. I zato moramo ućiunutra.«

Cam se odšetao do jedne od većih gromada kamenja i naslonio se na njuprekriženih ruku.

»Briljiram u mnogim stvarima, Dee, i klesanje kamena jedna je od njih.Ali proći kroz kamen ne ubraja se u moje talente.«

Dee je pljesnula rukama.»Upravo sam zato prije svih tih godina spremila lopate. Morat ćemo

maknuti sve ovo kamenje«, rekla je. »Tražimo ono što leži ispod.«»Hoćeš reći da ćemo iskopati Qayom Malakl« upitala je Annabelle,

grizući ružičaste nokte.Dee je dotakla nakupinu mahovine u središtu hrpe kamenja koja se

davno odronila s litice.»Da sam na vašem mjestu, tu bih počela!«

Kada su shvatili da je Dee potpuno ozbiljna u vezi s rastavljanjemčitave te kule od kamenja, Roland je podijelio lopate koje je Dee bila izvadilaiz drvene škrinje. Prionuli su na posao.

»Dok budete raščišćavali kamenje, ostavite ovo područje slobodnim.«Dee je pokazala prema otvorenom prostoru između odronjenog kamenja ipočetka staze kojom su došli ovamo. Bio je velik otprilike jedan četvornimetar. »Trebat će nam.« SV

171

Luce je uzela pijuk i nesigurno njime udarila kamen.»Znaš li kako izgleda?« rekla je Danielu koji je namještao željeznu

polugu uz kamen iza smokvinog stabla. »Kako ćemo prepoznati QayomMalak kada ga vidimo?«

»U mojoj knjizi ne postoji nikakav crtež tog predmeta.« Daniel je lakorascijepio kamen s oštrim pokretom ruke. Mišići ruku drhtali su mu dok jepodizao polovice kamena, poput dva golema kovčega. Bacio ih je iza sebe,pazeći da ne padnu na područje koje je Dee spomenula. »Morat ćemovjerovati Dee i njezinu sjećanju.«

Luce je zakoračila na prazan prostor gdje je maloprije bila gromadakoju je Daniel maknuo. Maslina i smokva sada su bile potpuno otkrivene,sve do svojih debla. Bile su gotovo potpuno stiješenjene pod tonamaodronjenog kamenja. Pogledom je preletjela golemu hrpu gromada koju sujoš morali raščistiti, bila je visoka najmanje šest metara. Zar je išta mogloopstati pod moćnim naletom tog odrona?

»Ne brini se«, doviknula je Dee, kao da joj čita misli. »Negdje je dubokoispod, sigurno pohranjen baš kao uspomena na prvu ljubav.«

Izopćenici su odletjeli na vrh odrona. Phil je ostalima pokazao kamo dabacaju stijene koje su već razlomili. S treskom su padale na obronakplanine, lomeći se na još manje komade i kotrljajući prema dolje.

»Hej! Vidim neku stvarno staru žutu ciglu.« Annabelleina krilazatreperila su iznad najviše točke odrona, ondje gdje se naslanjao na oštre,okomite zidove planine. Lopatom je odstranila ostatke kamenja. »Mislim dabi to mogao biti zid svetišta.«

»Zid, dušo? Odlično«, rekla je Dee. »Trebala bi biti još tri, kao što običnobiva sa zidovima. Nastavite kopati.« Bila je rastresena te je koračala gore-dolje po dijelu platoa koji je bila označila blizu staze, ne primjećujući kakoiskapanje napreduje, činilo se da nešto broji. Pogled joj je bio prikovan zatlo. Luce je nekoliko trenutaka promatrala Dee i shvatila da stara damabroji korake, kao da koreografira predstavu.

Pogledala je gore i uhvatila Lucein pogled.»Pođi sa mnom.«Luce je letimice pogledala Daniela, njegovu kožu sjajnu od znoja. Bio je

zauzet pomicanjem golema nezgrapnog kamena. Okrenula se i slijedila Deeu špilju.

Svjetlost Deeina fenjera lelujala je poput strobolampe u tamnimudubinama špilje. Unutrašnjost je bila beskrajno mračnija i hladnija bezsjaja aneđoskih krila. Dee je nekoliko trenutaka kopala po škrinji.SV

172

»Ma gdje je ta vražja metla?« rekla je.Luce se nagnula nad Dee, držeći još jedan fenjer da joj olakša potragu.

Posegnula je u golemu škrinju i rukom okrznula oštre čekinje metle.»Evo je!«»Divno. Uvijek je na zadnjem mjestu gdje tražiš, pogotovo kada to

mjesto ne možeš niti vidjeti.« Dee je prebacila metlu preko ramena. »Želim tinešto pokazati dok ostali iskapaju.«

Išetale su natrag na stjenoviti plato, kojim su odjekivali udarci metala okamen. Dee je zastala kod ruba odrona i okrenula se prema prostoru koji jeprema njezinoj želji ostao čist. Počela je mesti metlom u ravnim oštrimcrtama. Luce je mislila da je plato posvuda napravljen od ravnog crvenogkamena, ali kako je Dee mela i čistila, Luce je primijetila da se ispod nalaziplitka mramorna površina. Uskoro se pojavio uzorak: blijedožuti kamenčićiispreplitali su se s bijelima, tvoreći zamršen mozaik.

Luce je naposljetku raspoznala simbol: jedna dugačka linija od žutogkamena kojoj su se niz obje strane nizale dijagonalne linije, postupno sesmanjujući.

Luce je čučnula kako bi prstima pogladila kamen. Simbol je izgledaopoput vrška strijele i bio uperen suprotno od vrha planine, prema smjeru izkojeg su došli anđeli.

»Ovo je Strijelin vrh«, rekla je Dee. »Kada sve bude spremno, poslužit ćenam kao neka vrsta pozornice. Cam je prije mnogo godina radio taj mozaik,no sumnjam da se toga sjeća. Otada je prošao kroz toliko toga. Slomljenosrce sa sobom nosi vlastitu vrstu amnezije.«

»Ti znaš o ženi koja je Camu slomila srce?« prošaptala je Luce,prisjetivši se kako joj je Daniel rekao da to nikad ne spominje.

Dee se namrštila, kimnula i pokazala prema žutoj strelici na pločicamamozaika.

»Što misliš o simbolu?«»Mislim da je prekrasan«, odvratila je Luce.»I ja«, složila se Dee. »Imam nešto slično tetovirano preko srca.«Smješkajući se, Dee je otkopčala gornja dva gumba kardigana i otkrila

žutu potkošulju. Povukla je izrez oko vrata nekoliko centimetara premadolje, pokazujući blijedu kožu prsa. Na kraju je prstom pokazala crnutetovažu na vrhu grudi. Bila je identičnog oblika kao i linije u mozaiku natlu.

»Što to znači?« upitala je Luce.Dee je pogladila tetovažu i povukla potkošulju natrag gore.SV

173

»Jedva čekam da ti kažem«, nasmiješila se i okrenula prema gomiliodronjenog kamenja iza njih, » ali sve u svoje vrijeme. Pogledaj kako imdobro ide!«

Anđeli i Izopćenici djelomično su raščistili vanjski dio odrona. Iz gomilese metar u zrak izdizao desni ugao dvaju starih ciglenih zidova. Bili su jakooštećeni i nekoliko probijenih dijelova sada su postali neplanirani prozori.Krova nije bilo. Neke cigle bile su pocrnjele od davno zaboravljenog požara.Drugi su pak izgledali pljesnivo, kao da se oporavljaju od neke prapovijesnepoplave. No pravokutan oblik prijašnjeg hrama polako se počinjao nazirati.

»Dee«, povikao je Roland, mašući joj da dođe do sjevernog dijela platoa ipregleda iskapanje.

Luce se vratila do Daniela. Dok je bila s Dee, on je raščisi o veliku hrpukamenja i uredno je složio na desnu stranu obronka. Osjećala se loše štotako malo pomaže. Ponovne je podignula pijuk.

Radili su satima. Već je odavno prošla ponoć kada su napokon raščistilipola hrpetine. Deeini fenjeri obasjavali su plato, ali Luce se više sviđalo bitikod Daniela i raditi pod jedinstvenim sjajem njegovih krila. Čeljust ju jeboljela od napetosti u licu. Ramena su je boljela, a oči pekle ali nijeposustala. Nije se žalila. Samo je nastavila udarati pijukom. Zamahnula jeprema četvrtastom ružičastom kamenu koji je bio ispod gromade koju jeDaniel maknuo, očekujući da će se pijuk samo odbiti od čvrste površineUmjesto toga udarila je u nešto mekano. Luce je pustila pijuk i uronila rukeu masu koja je bila iznenađujuće slična glini.

Doprla je do sloja pješčenjaka tako mrvljivog da se raspao čim ga jetakla. Približila je fenjer kako bi bolje vidjela dok je vadila velike komadekamenja. Ispod nekoliko centimetara pješčenjaka napipala je nešto glatko itvrdo.

»Pronašla sam nešto!«Drugi su kružili oko Luce dok je brisala ruke o traperice i prstima

čistila četvrtastu pločicu promjera šezdesetak centimetara. Jednom jezacijelo bila u potpunosti oslikana, ali sada je bio vidljiv samo tanki obrismuškarca s aureolom oko glave.

»Je li to to?« uzbuđeno je upitala.Dee je ramenom okrznula Luceino rame. Palcem je dotaknula pločicu.»Bojim se da ne, dušo. Ovo je samo prikaz našeg prijatelja Isusa.

Moramo se vratiti još malo dalje u prošlost od njega.«»Još dalje?«»Do kraja.« Dee je kucnula po pločici. »Ovo je s pročelja najnovijegSV

174

svetišta, srednjovjekovnog samostana za posebno nedruštvene redovnike.Moramo kopati sve do prvotne strukture, one iza ovog zida.« Primijetila jeda Luce oklijeva. »Nemoj se bojati uništiti drevnu ikonografiju«, rekla jeDee. »To se mora napraviti kako bismo došli do onoga što je doista staro.«Pogledala je nebo, kao da traži sunce, ali ono je već odavno bilo zašlo zaniski horizont iza njih. Zvijezde su bile na nebu. »Bože dragi. Kako vrijemeleti, zar ne? Samo vi nastavite! Sjajno vam ide!«

Konačno, Phil je stupio naprijed sa svojim pijukom i razbio pločicu sIsusovim likom. Nastala je rupa, a prostor ispod nje bio je šupalj, mračan ičudno mirisao po plijesni i starosti.

Izopćenici su skočili na slomljenu pločicu i proširili pukotinu kako bimogli kopati dublje. Bili su marljivi radnici, učinkoviti u svojim uništenju.Otkrili su da nad svetištem nije bilo krova i stoga je odron ispunio iunutrašnjost. Izopćenici su se izmjenjivali, rušeći zid jedan za drugim ibacajući u stranu kamenje koje je letjelo van iz građevine.

Arriane je stajala podalje od skupine, u mračnom kutu za tvorenogplatoa, udarajući nogom u hrpu kamenja. Luce je otišla do nje.

»Hej«, rekla je. »Jesi li dobro?«Arriane je podigla pogled, zataknuvši palce za naramenice tregerica. Na

licu joj se pojavio vragolast osmijeh.»Sjećaš li se kada smo zajedno bile u kazni? Natjerali su nas da očistimo

groblje u Maču i križu? Zajedno smo morale čistiti onog anđela?«»Naravno da se sjećam.« Luce se tog dana osjećala jadno, Molly ju je

ponizila, bila je opčinjena Danielom i tjeskobna zbog njega te, sjetila se sada,nesigurna sviđa li se Arriane ili se samo sažalila nad njom.

»To je bilo zabavno, zar ne?« Arrianein glas zvučao je odsutno. »Uvijekću se toga sjećati.«

»Arriane,« rekla je Luce. »to nije ono o čemu sada zapravo razmišljaš,zar ne? Zašto te ovo mjesto tako uznemirilo da si se došla sakriti u ovajkut?«

Arriane je stajala balansirajući na lopati i njihala se naprijed-natrag.Promatrala je kako Izopćenici i ostali anđeli iz hrpe kamenja otkopavajuvisok unutrašnji stup. Naposljetku, Arriane je sklopila oči i promrsila:

»Ja sam razlog zašto ovo svetište više ne postoji. Ja sam razlog zašto ovomjesto smatraju nesretnim.«

»Ali... Dee je rekla da to nije ničija krivica. Što se dogodilo?«»Nakon Pada«, počela je Arriane, »polako sam vraćala snagu, tražila

sklonište i pokušavala pronaći način da zaliječim krila. Još se nisam bilaSV

175

vratila Prijestolju. Nisam čak niti znala kako da to učinim. Nisam se sjećalatko sam. Bila sam sama i ugledala sam ovo mjesto...«

»Odlutala si u svetište koje je nekoć ovdje stajalo«, rekla je Luce, sjetivšise što joj je Daniel ispričao o razlogu zbog kojeg se pali anđeli nisupribližavali crkvama. Svi su bili napeti kod bazilike Svetoga groba. Nisu sehtjeli ni približiti crkvi na mostu Pont Saint Benezet.

»Nisam znala!« Arrianeina prsa zadrhtala su kada je udahnula.»Naravno da nisi.« Luce je stavila ruku oko Arrianeina struka. Bila je

sama kost, koža i krila. Naslonila je glavu na Luceino rame. »Je li svetištebuknulo?«

Arriane kimnula»Onako kako ti znas... ne«, ispravila se, »onako kako si ti znala u svojim

prošlim životima. Puf! Sve je nestalo u plamenu. Samo, ovo nije bilo, oprostišto to tako kažem, nije bilo tragično ili romantično na lijep način. Ovo je bilosumorno, crno i konačno. Kao da mi je netko zalupio vratima u lice. Tadasam znala da sam uistinu izbačena iz raja.« Okrenula se prema Luce, aširoke plave oči bde su joj nevinije nego što ih se Luce ikada sjećala. »Nikadanisam mislila otići. Bilo je to slučajno, puno nas jednostavno je povuklanečija tuđa bitka.« Slegnula je ramenima, a krajevi usana vragolasto su jojse izvili. »Možda sam se previše naviknula biti otpadnica. Nekako mi paše,ne misliš?« Spojila je prste kao da su pištolj i opalila u Camovu smjeru. »Činise da mi ne smeta družiti se s ovom bandom odmetnika.« Arrianeino liceodjednom se promijenilo, iščeznuo je svaki trag mušičavosti. Uhvatila jeLuce za ramena i prošaptala: »To je to.«

»Što?« Luce se okrenula.Anđeli i Izopćenici odstranili su nekoliko tona kamenja. Sada su stavili

na mjestu gdje se prije nalazila gomila odronjenog stijenja. Trebalo im jegotovo do zore da dovrše posao. Oko njih se uzdizalo svetište koje je Deeobećala da će pronaći. Stara elegantna dama bila je pouzdana kao i riječkoju je dala.

Od svetišta su ostala samo dva krhka zida koja su se spajala podpravim kutom, ali granica od sivih pločica na podu pokazivala je da seprvotni objekt prostirao na površini od dva četvorna metra. Bazu zida činilisu solidni mramorni blokovi, ondje gdje su nekoć mrvljive cigle odpješčenjaka podržavale krov. Oštećeni frizovi krasili su dijelove strukture,na njima su bila krilata stvorenja toliko stara i istrošena da su se gotovostapala s kamenom. Drevna vatra spalila je dijelove ukrasnih zidnihvijenaca blizu vrha zida. SV

176

Smokva i maslina, koje su sada bile do kraja otkrivene, označavale sugranicu između Deeina očišćenog Strijelina vrha i iskopanoga svetišta. Zbogdva zida koja su nedostajala ostatak građevine bio je prepušten Luceinojmašti; zamislila je drevne hodočasnike kako kleče ovdje i mole se. Bilo jejasno gdje su klečali.

Četiri jonska mramorna stupa sa žljebastim bazama i spiralnimglavicama bila su izgrađena oko podignute platforme na središtu pločica. Ana toj je platformi stajao golem pravokutni oltar od blijedog kamena.

Izgledao je poznato, ali Luce nikada nije vidjela nešto poput toga. Bio jeprekriven zemljom i kamenjem, i Luce je mogla slabašno razabratidekoraciju isklesanu na vrhu: dva kamena anđela okrenuta jedna drugom,svaki poput velike lutke. Činilo se da su nekoć bili oslikani zlatom, ali sadasu ostale samo mrlje njihova nekadašnjeg sjaja. Isklesani anđeli klečali su umolitvi, oborenih glava, bez aureola, a prekrasna krila s finim detaljima bilasu im svijena naprijed tako da su im se vrhovi dodirivali.

»Da.« Dee je duboko udahnula. »To je to. Qayom Malak. To znači>Nadglednik anđela<. Ali ja ga više volim zvati Anđeoskim pomoćnikom,sadrži tajnu koju još nijedna duša nije otkrila: ključ zagonetke gdje suanđeli pali na Zemlju. Sjećaš li se ovoga, Arriane?«

»Mislim da da.« Arriane se doimala nervoznom dok se primicalaskulpturi. Kada je stigla do platforme, dugo je vremena stajala predklečećim anđelima. Zatim je i sama kleknula. Dotaknula im je krila, točnoondje gdje su se dva anđela spajala. Zadrhtala je. »Vidjela sam ih samosekundu prije nego što...«

»Da«, rekla je Dee. »Prije nego što te udar eksplozije izbacio iz svetišta.Sila eksplozije prouzročila je prvi odron koji je zakopao Qayom Malaki, alismokva i maslina ostale su dijelom vidljive, poput znaka drugim svetištimakoja su ovdje izgrađena u narednim godinama. Ovdje su bili kršćani, Grci,Židovi, Mauri. Njihova su svetišta isto tako uništena zbog odrona kamenja,vatre, zbog straha ili skandala, što je stvorilo gotovo neprobojan zid okoQayom Malaka. Trebali ste mene kako biste ga ponovno mogli naći. A nisteme mogli naći sve dok me doista niste trebali.«

»Što će se sada dogoditi?« upitao je Cam. »Nemoj mi reći da se moramomoliti.«

Deein pogled ni na trenutak nije napustio Qayom Malak, čak ni kada jeCamu dobacila ručnik koji joj je bio prebačen preko ramena.

»Oh, nešto još gore, Came. Sada morate čistiti. Istrljajte anđele sve dokne zablistaju. Mjesečina na njih mora pasti pod točno pravim kutom.«SV

177

ČETRNAESTO POGLAVLJE

NEMOGUĆ IZBOR

Bum.

Zvučalo je poput grmljavine, poput mračnog tornada koji se sve višepribližava. Luce se prenula iz sna u dubini špilje, gdje je bila zaspala naDanielovu ramenu. Nije namjeravala zadrijemati, ali Dee je inzistirala da sesvi odmore prije nego što objasni svrhu Qayom Malaka. Probudivši se, Luceje imala osjećaj da su prošli dragocjeni sati. Znojila se u svojoj flanelskojvreći za spavanje. Srebrni medaljon bio joj je vruć na prsima.

Daniel je ležao posve mirno, netremice gledajući otvor špilje.Grmljavina je prestala.

Luce se pridignula na laktove i primijetila da Dee spava preko puta njeu fetalnom položaju, blago se meškoljeći, raspuštene i neuredne crvene kose.Lijevo od Dee ležale su prazne vreće za spavanje Izopćenici, ta neobičnastvorenja bila su budna i stajala skupljena u stražnjem dijelu špilje takoblizu da su im se prljava krila preklapala. Zdesna su Luce, Annabelle iArriane spavale, ili se barem odmarale, srebrnih krila ugodno isprepletenih,poput sestara.

Špilja je bila tiha. Luce je zacijelo samo sanjala onu grmljavinu. I daljese osjećala umornom.

Kada se okrenula, namještajući leđa uz Danielova prsa kako bi jemogao pokriti desnim krilom, zatreptala je i zatvorila oči. A potom ih naglootvorila.

Našla se licem u lice s Camom.Bio je udaljen samo nekoliko centimetara, na boku i glave podbočene

rukom. Prikovao ju je pogledom svojih zelenih očiju kao da su oboje utransu. Otvorio je usta kao da nešto želi reći...

BUM.Spilja je počela podrhtavati poput lista. Na trenutak se činilo kao da je

zrak poprimio neku čudnu prozirnost. Camovo je tijelo svjetlucalo,istovremeno prisutno i odsutno, kao da i samo njegovo postojanje treperi.

»Vremenski potres«, rekao je Daniel.»I to velik«, složio se Cam. SV

178

Luce se naglo pridignula, razjapljenih usta zureći u svoje tijelo u vrećiza spavanje, Danielovu ruku na svojem koljenu, i na kraju u Arriane, koja jeprigušenim glasom rekla

»Nisam to bila ja« prije nego što ju je Annabelle pljusnula krilom iprobudila. Svi su on treperili jedni pred drugima. U jednom su trenu biliprisutni, a već u drugom providni poput duhova.

Vremenski je potres oslobodio dimenziju u kojoj čak nisu ni bili tamo.Špilja oko njih se tresla. Pijesak je sipio sa zidova. No za razliku od

Luce i njezinih prijatelja, fizička svojstva crvenog kamena ostala sunepromijenjena, kao da time dokazuju da samo ljudima, dušama, prijetiopasnost da budu izbrisani.

»Qayom Malak!« povikao je Phil. »Mogao bi ga zatrpati još jedan odron.«Luce je gledala, s mučninom u želucu, kako blijeda krila Izopćenika

trepere dok mahnito juri prema otvoru špilje.»Ovo je seizmički pomak stvarnosti, Phile, ne pravi potres«, povikala je

Dee i Phil je stao. Glas joj je zvučao kao da netko pojačava i stišava zvuk naradiju. »Cijenim tvoju brigu, ali morat ćemo jednostavno izdržati.«

Potom se začuo još jedan konačan glasni tresak, duga zastrašujućatutnjava tijekom koje Luce nije mogla vidjeti nikoga od njih, a onda su seodjednom svi vratili, ponovno čvrsti i stvarni. Špilju je obavila tišina, takoduboka da je Luce mogla čuti kako joj srce udara u grudima.

»Eto«, progovorila je Dee. »Najgore je prošlo.«»Jesu li svi dobro?« upitao je Daniel.»Da, dušo, dobro smo«, rekla je Dee. »Iako je ovo bilo strašno neugodno.«

Ustala je i odšetala, a glas joj se polako gubio. »Barem je to jedan od zadnjihseizmičkih pomaka ko ćemo sada morati iskusiti.«

Ostali su razmijenili poglede i slijedil je van.»Kako to misliš?« upitala je Luce. »Zar je Lucifer već tako blizu?« Mozak

joj se naprezao brojeći izlaski zalaske sunca, izlaske i zalaske... Svi su sestopili u jedan dugačak niz mahnitosti, panike i krila koja zaklanjaju čitavonebo.

Bilo je jutro kada je Luce bila zaspalaZastali su pred Qayom Malakom. Luce je stajala na Strijelinu vrhu,

okrenuta prema dvama anđelima isklesanima na oltaru. Roland i Campoletjeli su prema nebu i ostali lebdjeti petnaestak metara u zraku.Zagledali su se prema horizontu i nagnuli jedan prema drugom kako bimogli tiho razgovarati. Njihova ogromna krila zaklanjala su sunce, koje je,opazila je Luce, bilo zabrinjavajuće nisko na obzoru.SV

179

»Sada je večer šestog dana otkako je Lucifer počeo svoj samotni Pad«,tiho je rekla Dee.

»Spavali smo cijeli dan?« upitala je Luce, užasnuta. »Izgubili smo tolikovremena...«

»Ništa nije izgubljeno«, rekla je Dee. »Čeka me velika noć. Kad boljerazmislim, i tebe isto. Uskoro će ti biti drago što si se odmorila.«

»Obavimo to prije novog potresa, prije nego što se budemo morali opetboriti protiv Mjerodavnih«, rekao je Cam dok su se on i Roland ponovnospuštali na tlo. Krila su im se lagano sudarila kada su silovito sletjeli.

»Cam ima pravo. Ne smijemo više tratiti vrijeme.« Daniel je donio crnunaprtnjaču u kojoj se nalazila aureola koju je Luce ukrala iz potonulekatedrale u Veneciji. Potom je preko ramena prebacio sportsku torbu koja jestršila u sredini, ondje gdje je spremio okrugli pehar poznat kao Srebrniznamen. Obje je torbe, otvorene, položio pred Dee tako da su sva triartefakta bila posložena u redu.

Dee se nije pomaknula.»Dee?« upitao je Daniel. »Što moramo napraviti?«Dee nije odgovorila.Roland je stupio naprijed i taknuo joj leđa.»Cam i ja vidjeli smo znakove Mjerodavnih na horizontu. Još ne znaju

našu lokaciju, al nisu daleko odavde. Bilo bi najbolje da požurimo.«Dee se namrštila.»Bojim se da je to nemoguće.«»Ali rekla si...« Luce je utihnula kada ju je Dee mirno pogledala.

»Tetovaža. Simbol na tlu...«»Rado ću vam sve objasniti,« odvratila je Dee, »ali sam se čin ne može

požuriti.«Pogledom je obišla krug anđela, Izopćenike i Luce. Kada je bila sigurna

da je svi pozorno slušaju, započela je.»Kao što znamo, rana povijest palih anđela nikaad nije zapisana. Iako

se možda toga ne sjećate jasno«, pogledala je sve anđele, »vi ste svoje prvedane na Zemlji zabilježili u predmetima. Do dana današnjeg temeljnielementi vaše prapovijesne spoznaje upisani su u tkivo raznih artefakata. Tiartefaki golom oku izgledaju kao nešto posve drugo.« Dee je posegnula zaaureolom i podignula je prema suncu. »Vidite«, prstom je prešla preko nizapukotina u staklu koje Luce dosad nije primijetila, »ovo je staklo ujedno ileća.« Ispružila je aureolu prema njima kako bi mogli vidjeti. Iza nje, Deeinolice bilo je blago izobličeno konveksnim staklom, zbog čega su joj zlaćane očiSV

180

izgledale golemo.Spustila je aureolu, pomaknula se do sportske torbe i izvadila Srebrni

znamen. Blistao je na zadnjim zrakama sunca tog dana dok je rukom polakogladila njegovu unutrašnjost.

»A ovaj pehar«, pokazala je na sliku iskovanu u srebru, krila koja jeLuce primijetila u Jeruzalemu, »sadrži zapis egzodusa s mjesta Pada, prvudijasporu anđela. Kako biste se vratili u svoj prvi dom na Zemlji, prvomorate napuniti ovaj pehar.« Zastala je i zagledala se duboko u Srebrniznamen. »Kada bude napunjen, izlit ćemo ga na pločice Strijelina vrha, kojesadrže prikaz svijeta onako kako je nekoć davno izgledao.«

»Kada pehar bude napunjen?« upitala je Luce. »Napunjen čime?«»Idemo po redu.« Dee je odšetala do ruba kamene platforme i uklonila

malo pijeska. Potom se sagnula i stavila pehar točno na vrh žutog simbola ukamenu. »Vjerujem da ovo ide ovdje.«

Luce je stajala pokraj Daniela i zaneseno gledala kako Dee korača gore-dolje platformom. Naposljetku je ponovno uzela aureolu i odinijela je doQayom Malaku. U jednom se trenutku bila iz planinarskih cipela preobula uvisoke potpetice koje su sada lupkale po mramoru. Nepočešljana kosa sezalajoj je sve do struka. Duboko je udahnula i izdahnula.

Objema rukama podignula je aureolu iznad glave, prošaptala nekolikoriječi molitve i potom, vrlo oprezno, spustila aureolu točno u krug na oltarukoji su tvorila dva anđela molitelja čija su se krila dodirivala pri vrhovima.Aureola je sjela u krug savršeno poput prstena na prst.

»Ovo nisam očekivala«, promrljda je Arriane Luce u uho.Ni Luce ni to očekivala, premda je bila sigurna da žena sudjeluje u

nečemu iznimno moćnom i svetom.Kada se okrenula prema Luce i anđelima, Dee je izgledala kao da se

sprema nešto reći. Umjesto toga pala je na koljena i potom legnula na leđaispod Qayom Malaka. Daniel je krenuo naprijed, spreman joj pomoći, aliodmahnula mu je rukom. Vršci cipela nalazili su joj se kod baze QayomMalaka; vitke ruke ispružila je preko glave tako da je prstima dodirivalaSrebrni znamen. Tijelo joj je savršeno pokrivalo tu razdaljinu.

Zatvorila je oči i nekoliko minuta mirno ležala.Upravo kada se Luce počela pitati je li Dee zaspala, rekla je:»Dobro da sam prestala rasti prije dvije tisuće godina.«Tada je ustala, prihvativši Rolandovu ruku, i obrisala sa sebe prašinu.»Sve je spremno. Još samo da Mjesec bude ondje.« Uperila je prst prema

nebu na istoku, malo iznad mjesta gdje su stijene nestajale.SV

181

»Mjesec?« Cam je kratko pogledao Daniela.»Da, Mjesec. Mora zasjati točno kroz ovo.« Dee je dotakla srebrna stakla

aureole, gdje je nepravilna pukotina odjednom bila jasnija nego prijenekoliko minuta. »Ako poznajem Mjesec, a poznajem ga, nakon svih tihgodina čovjek razvije intiman odnos sa svojim sudruzima, njegova bisvjetlost trebala pasti točno ondje gdje trebamo, i to noćas u ponoć. Bašprikladno, s obzirom na to da mi je ponoć najdraži dio dana. Sat začaranje...«

»Što će se dogodili?« upitala je Luce. »U ponoć, kada Mjesec bude gdjetreba.«

Dee usporila korak i dlanom obujmila Lucein obraz.»Sve, dušo.«»A što da radimo u međuvremenu?« upitao je Daniel.Dee je posegnula u džep kardigana i izvadila veliki zlatni džepni sat.»Valja obaviti još nekoliko stvari.«Slijedili su Deeine upute do najmanjeg detalja. Svaki artefakt prošao je

kroz nekoliko pari ruku i bio obrisan od prašine, očetkan i ulašten. Noć seveć odavno spustila kada je Luce napokon uspjela vizualizirati kako je Deezamislila ceremoniju.

»Još dva fenjera, molim«, rekla je Dee. »Tako će ih biti tri, po jedan zasvaki relikt.« Bilo je čudno kako Dee govori o reliktima kao da i sama nijejedan od njih. Još je čudnije bilo kako se vrzmala preko zaštićenog platoa,poput neke domaćice koja se priprema za večernju zabavu, pazeći da je svebaš onako kako treba biti.

Četvero Izopćenika ritualno je zapalilo fenjere, a njihove obrijane glavekružile su oko stjenovitog platoa poput planeta. Prvi je fenjer obasjaoQayom Malak.

Drugi je zasjao na Srebrni znamen, koji je i dalje bio ondje gdje ga jeDee stavila, na početku zlatne strelice na Strijelinu vrhu, udaljen metar ipol, točno koliko je Dee bila visoka, od Qayom Malaka. Anđeli su prije togastijene s plosnatim vrhovima rasporedili u polukrug s lijeve i desne straneStrijelina vrha tako da su izgledale poput klupa ispred pozornice. Zbog togase cijeli prostor još više doimao poput amfiteatra, a Annabelle, koja jebrisala stijene, poput razvodnika koji priprema mjesta za publiku.

»Što će Dee napraviti sa svim ovim?« šapnula je Luce Danielu.Danielove ljubičaste oči bile su turobne zbog nečega što nije mogao

izraziti riječima i prije nego što ga je Luce uspjela zamoliti da to učini,osjetila je Deeine ruke na svojim ramenima.SV

182

»Molim vas, obucite ove halje. Otkrila sam da svečana odjeća pomaže dase svi usredotoče na zadatak. Daniele, mislim da će ti ovo odgovarati.« Uruke mu je predala teški smeđi ogrtač. »A evo i nešto za ljupku Arriane.«Dodala je halju anđelu. »Ostala si još ti, Luce. Na dnu moje škrinje nalaze semanje halje. Uzmi moj fenjer i izaberi jednu.« Luce ju je poslušala i počelavoditi Daniela prema špilji u kojoj su protekle noći spavali, ali Dee jeuhvatila Daniela za ruku.

»Imaš li minutu?«Daniel je dao Luce znak da pođe sama, što je i učinila, pitajući se što to

Dee nije željela reći pred njom. Objesila je ručku fenjera preko podlaktice, anjegovo se svjetlo lelujalo dok je hodala prema otvoru špilje.

Podignula je težak poklopac škrinje i posegnula unutra rukom. Jedinošto je pronašla bila je dugačka smeđa halja. Podignula ju je u zrak. Bila jenapravljena od teške vune, gusto pletene kao mornarsk kaput i mirisala jeustajalo, po duhanu. Kada ju je Luce prislonila uz tijelo, izgledala je gotovometar predugačka. Odjednom je bila još znatiželjnija zašto ju je Deeotpravila. Spusida ie fenjer na tlo i nespretno navukla halju preko glave.

»Trebaš pomoć?«Cam je bio ušao u špilju tiho poput oblaka. Stojeći iza nje, nabrao je

materijal halje i zataknuo ga pod pleteni remen. Pričvrstio ga je čvorom takoda je halja dopirala točno do Lucinih gležnjeva, kao da je sašivena ponjezinoj mjeri

Okrenula se i pogledala ga. Svjetlost fenjera treperila mu je na licu.Stajao je veoma mirno, samo onako kako to Cam može.

Luce je palcem prešla preko čvora koji je svezao.»Hvala«, rekla je i počela odlaziti prema izlazu iz špilje.»Luce, čekaj...«Stala je. Cam je spustio pogled na vršak svoje čizme, udarajući njime

rub škrinje. Luce je također zurila u ono što je radi. Pitala se kako ga niječula da ulazi u špilju, kako su završili ovdje posve sami.

»I dalje ne vjeruješ da sam na tvojoj strani.«»To sada nije važno, Came.« Osjećala je da joj je grlo nevjerojatno

stegnuto.»Slušaj me.« Cam je zakoračio prema njoj tako da je između njih bilo tek

nekoliko centimetara razmaka. Pomislila je da će je zgrabiti, ali nije toučinio. Nije je čak ni pokušao dodirnuti; samo je ostao veoma miran i veomablizu. »Stvari su Bile drugačije. Pogledaj me sada.« Učinila je to, nervozno.»Možda na krilima nosim Luciferovo zlato, ali nije uvijek bilo tako.SV

183

Poznavala si me prije nego što sam krenuo tim putem, Lucinda, ti i ja smobili prijatelji.«

»Pa, kao što si rekao, stvari se mijenjaju.«Cam je frustrirano zagunđao.»Doslovno je nemoguće ispričat se djevojci s tako prikladno selektivnim

pamćenjem. Dopusti da nešto pretpostavim: kako sve više otkrivaš istinskusebe, otkopavaš svakojaka divna sjećanja u kojima se ti i Danielzaljubljujete, ili Daniel kaže nešto prekrasno, ili se Daniel prepuštamračnim mislima okrenut prema svilenkastim siluetama koje miluju nježnevrhove zvijezda na obzoru...«

»Zašto ne bih? Mi pripadamo jedno drugom. Daniel mi je sve. A ti...«»Što kaže o meni?« Camove su se oči suzile.Luce je počela pucketati zglobovima prstiju i sjetila se kako je, još na

početku njezina boravka u Maču i križu, Daniel rukom dotaknuo njezinukako bi prestala s tom glupavom navikom. Njegov dodir bio joj je poznat odprvog trenutka.

»Kaže da ti vjeruje.«Uslijedila je tišina koju Luce namjerno nije htjela ispuniti. Željela je

otići. Što ako se Daniel osvrne i ugleda je u ovoj polumračnoj špilji sCamom? Prepirali su se, ali Daniel to ne bi mogao zaključili iz daljine. Kakosu izgledali, zapitala se, ona i Cam? Kada je podignula pogled, oči su mu bilebistre, zelene i ispunjene dubokom tugom.

»Vjeruješ li mi ti.« upitao ju je.»Zašto je sada važno...«Raskolačio je oči, divlje i uzbuđeno»Sada je sve važno. Ovo je predstava za koju su sve ostale predstave bile

samo zagrijavanje A kako bi mogla učiniti ono što trebaš učiniti, ne smiješme doživljavati kao neprijatelja. Nemaš pojma u što si se upustila.«

»O čemu to pričaš?«»Luce.« Bio je to Deein glas. Ona i Daniel stajali su na ulazu u špilju.

Samo se Dee smiješila. »Spremni smo za tebe!«»Mene?«»Tebe.«Luce se odjednom jako bojala.»Što ja moram učiniti?«»Zašto ne bi pošla sa mnom i saznala?«Deeina ruka čekala je ispružena, ali Luce je bilo teško pomaknuti se s

mjesta. Bacila je pogled prema Camu, ali on je gledao Daniela. Daniel je iSV

184

dalje gledao nju, a oči mu mu gorjele istom onom čežnjom kao kada bi sespremao uhvatiti je u naručje i strastveno poljubiti. Ali nije se pomaknuo ito je tri metra između njih odjednom pretvorilo u tri tisuće kilometara.

»Jesam li napravila nešto pogrešno?« upitala je.»Upravo ćeš napraviti nešto prekrasno«, rekla je Dee, i dalje držeći ruku

ispruženu. »Nemojmo tratiti vrijeme koje nemamo.«Luce ju je primila za ruku koja je bila tako hladna da se prepala.

Promotrila je Dee, koja je izgledala blijede, krhkije i starije nego u knjižniciu Beču. Ali nekako, ispod njezine ostarjele kože i izraženih kostiju, neštosjajno i životno još je uvijek isijavalo iz nje.

»Izgledam li dobro, dušo? Buljiš.«»Naravno«, odvratila je Luce. »Samo...«»Moja duša? Blista, zar ne?«Luce je kimnula.»Odlično.«Cam i Daniel nisu progovorili ni riječ kada su prošli jedan kraj drugog.

Cam je odlučno išetao van gdje je počeo puhati nenadan vjetar, a Daniel jeobišao Luce kako bi podigao fenjer.

»Dee?« Luce se okrenula prema starici, pokušavajući zagrijati njezinupromrzlu ruku. »Ne želim izaći. Bojim se i ne znam zašto.«

»Tako i treba biti. Ali ova te dužnost ne može zaobići.«»Može li mi netko, molim vas, reći što se zbiva?«»Da«, rekla je Dee i čvrsto, ali ohrabrujuće povukla Luce za ruku. »Čim

se nađemo vani.«Kada su obišli stijenu u obliku vrška strijele koja je djelomično

zaklanjala ulaz u špilju, hladan vjetar nemilosrdno se oborio na njih. Luce jezateturala unatrag, štiteći slobodnom rukom lice od iznenadnog naletapijeska. Dee i Daniel poveli su je pokraj početka staze kojom su se uspeliovamo prošle noći, gdje su bili najviše izloženi vjetru.

Luce je otkrila da visoke stijene oko ostatka platoa tvore barijeru protivuskovitlanih, zrnatih naleta vietra te da ponovno može vidjeti i slušati.Premda je s druge strane platoa mogla čuti pješčanu oluju kako zavija, sveunutar njezinih zidova od zaobljenih stijena iznenada se činilo previše tihimi jasnim

Dva fenjera sjala su na mramornom Strijelinu vrhu, jedan ispredQayom Malaka, a drugi iza Srebrnog znamena. Oba svjetla privukla surojeve mušica koji su se odbijale od stakalaca, što je na neki čudan načinsmirivalo Luce. Barem je još bila u svijetu gdje svjetlost privlači kukce. JošSV

185

je bila u svijetu koji poznaje.Fenjer je obasjao dva zlatna anđela koja su se nagla jedan prema

drugome u molitvi. Njegova svjetlost dopirala je i do rubova teške stakleneaureole s pukotinama, koju je Dee bila vratila na njezino pravo mjesto, uutor između krila dvaju anđela.

Na liticama koje su nadvisivale plato sjedilo e četvero Izopćenika, asvaki od tih blijedih ratnika gledao je prema drugoj strani svijeta. Njihovakrila, sklopljena sa strane, bila su jedva vidljiva, ali dio svjetla iz Danielovafenjera obasjavao je zvjezdane strijele u srebrnim lukovima, kao daIzopćenici svakog časa očekuju napad Mjerodavnih.

Četvero paalih anđela koje je Luce najboli poznavda sjedilo je nakamenim sjedalima koja se se nalazila oko obredno postavljenih relikata.Arriane i Annabelle sjedile su na jednoj strani, uspravnih leđa i sakrivenihkrila. Na drugoj strani bili su Cam i Roland, te prazno mjesto između njih.

Je li ono bilo namijenjeno Luce ili Danielu?»U redu, svi su prisutni osim Mjeseca.« Dee je podignula oči prema nebu

na istoku. »Još pet minuta. Daniele, hoćeš li, molim te, sjesti?«Daniel je dodao Dee fenjer i prešao mramorni Strijelin vrh. Zastao je

pred Qayom Malakom. Luce je željela poći k njemu, ali prije nego što seuopće uspjela pomaknuti, Dee joj je još čvršće stisnula ruku.

»Ti ostani sa mnom, dušo.«Daniel je sjeo između Rolanda i Cama te usmjerio svoje bezizražajni

pogled prema Luce.»Dopustite da objasnim.« Deein miran, jasan glas odbijao se od crvenih

stijena i anđeli su se pozorno uspravili. »Kao što sam vam rekla ranije,potreban nam je Mjesec i on će se za koji časak podići iznad ovog vrha.Njegove će zrake proći kroz leću aureole. Sretni smo što je nebo noćas vedroi ništa neće zaklanjati sjene ljupkih mjesečevih kratera dok se buduzdruživale s pukotinama u staklu aureole. Ti će elementi zajedno projiciratiobrise kontinenata i granica zemalja koji će, ujedinjeni s uzorcima naStrijelinu vrhu, stvoriti Kartu Simulacrum Terra Prima. Točno ovdje.«Pokazala je prema praznini na mramornoj stubi, ondje gdje je ranije ležalakada je mjerila udaljenost između Qayom Malaka i Srebrnog znamena.»Vidjet ćete sliku svijeta kako je izgledao kada su anđeli pali na Zemlju.Da«, udahnula je, »još samo časak. Evo ga.«

Vrh Mjeseca pojavio se iznad stjenovite litice koja je stršala iza QayomMalaka u fazi smanjivanja, trenutačno. Iako je Mjesec bio blijed, bijel i ufazi smanjivanja, njegova svjetlost je bila jarka poput zore. Anđeli, IzopSV

186

ćenici, Luce i Dee nekoliko su minuta tiho stajali, promatrajući Mjesec kakose penje, gledajući kako baca slabu, a potom sve jaču svjetlost kroz providnupovršinu aureole. Mramorna površina iza nje bila je prazna, potomzamagljena; a onda, sasvim iznenada, projekcija je postala fokusirana ijasna. Pojavile su se linije, križanja, kontinenti, granice, zemlje i mora.

Izgledalo je napola dovršeno. Neke linije iščezavale su; neke granicenisu bile zatvorene. Ali to je očito bila karta Zemlje, pomislila je Luce, onakokako je izgledala kada je Daniel pao radi nje. Nešto se probudilo u njezinimnajdubljim sjećanjima. Izgledala je poznato.

»Vidiš li onaj žuti kamen u sredini?« upitala je Dee. Luce je stisnula očii opazila pločicu od istog, malo tamnijeg žutog kamena kao što je bio onaj nakojem se nalazio pehar. »To smo mi, upravo ovdje u središtu svega.«

»Poput strelice koja kazuje >Ovdje ste<«, rekla je Luce.»Tako je, dušo.« Dee se okrenula prema Luce. »A sada, Lucindo, reci mi

jesi li već spoznala svoju ulogu u ovome obredu?«Luce se promeškoljila. Što su htjeli od nje? Ovo je bila njihova priča, ne

njezina. Unatoč svoj ovoj zbrci ona je bila samo obična djevojka, očaranaobećanjem ljubavi. Daniel je nju pronašao na Zemlji nakon njegova pada;netko bi njega trebao pitati što se događa.

»Žao mi je, ali ne znam.«»Natuknut ću ti«, rekla je Dee. »Vidiš li na ovoj karti obilježenu točku

gdje su anđeli pali?«Luce je uzdahnula, željna prijeći na stvar.»Ne.«»Prije mnogo je tisućljeća određeno da će to mjesto na karti biti

otkriveno samo u krvi. Krv koja kola našim venama zna puno više od nas.Pogledaj bolje. Vidiš li brazde u mramoru? To su linije koje zatvarajugranice Zemlje prije Pada anđela. Postat će jasne nakon što krv budeprolivena i izlivena. Krv će se skupiti u jednoj važnoj točki. Znanje je, dragamoja, u krvi.«

»Mjesto Pada«, rekao je ženski glas pun poštovanja. Pripadao je Arrianeili Annabelle, ali Luce nije mogla odrediti kojoj.

»Poput karte s blagom u pustolovnoj priči, točka udara, to je mjestoPada, bit će označena zvijezdom s pet krakova. A sada...«

Dee je govorila, ali Luce je više nije mogla čuti. Znači, ovo je potrebno dabi se zaustavio Lucifer. Na to je Cam mislio kada je pričao o onome što onatreba učiniti. Zato je Daniel nije htio pogledati. Grlo joj se stisnulo kao da jenetko u njega nagurao pamuk. Kada je otvorila usta, glas joj je zazvučao kaoSV

187

da govori pod vodom.»Vi trebate«, bolno je progutala slinu, »moju krv.«Dee se zagrcnula od smijeha i položila hladni dlan na Lucein vrući

obraz.»Za boga miloga, dijete, nikako! Samo je ti zadrži. Ja ću ti dati svoju.«»Što ?«»Dobro si čula. Dok budem odlazila s ovog svijeta, napunit ćeš Srebrn

znamen mojom krvlju. Izlit ćeš je u brazdu istočno od zlatne strelice«,pokazala je prema udubini lijevo od pehara, a potom dramatično raširilaruke preko karte, »i gledati je kako teče kroz brazde ovamo i onamo, sve dokne pronađeš zvijezdu. U tom ćeš trenutku otkriti gdje pronaći Lucifera iosujetit ćeš njegov plan.«

Luce je pucketala zglobovima prstiju. Kako Dee može tako ležernogovoriti o vlastitoj smrti?

»Zašto bi ti to učinila?«»Pa, za to sam stvorena. Anđeli su stvoreni da obožavaju, a i ja imam

svoju svrhu.« Dee je iz dubokog džepa svoje smeđe halje izvukla dugačaksrebrni bodež.

»Ali to je...«Bodež kojim je gospođica Sophia ubila Penn. Onaj koji je imala u

Jeruzalemu kada je vezala pale anđele.»Da. Pronašla sam ga u Golgoti«, rekla je Dee, diveći se izradi oštrice.

Bljeskala je kao da je svježe izbrušena. »Ovaj bodež ima mračnu prošlost.Vrijeme je da ga iskoristimo za nešto dobro, dušo.« Ispružila je bodež tako daje oštrica počivala na njezinu otvorenu dlanu, a držak bio okrenut premaLuce. »Mnogo bi mi značilo kada bi upravo ti prolila moju krv, dušo. Nesamo zato što si mi draga, a jesi, već zato što to moraš biti ti.«

»Ja.«»Da, ti. Moraš me ubiti, Lucinda.«

SV

188

PETNAESTO POGLAVLJE

DAR

»Ne mogu!«

»Možeš«, rekla je Dee. »I hoćeš. Nitko drugi to ne može učiniti.«»Zašto?«Dee je pogledala preko ramena u Danielovu smjeru. I dalje je sjedio,

gledajući Luce, ali nije se činilo da je vidi. Nitko od anđela nije ustao kako bijoj pomogao. Dee je progovorila šaptom

»Ako si, kao što kažeš, u potpunosti odlučna razbiti prokletstvo...«»Znaš da jesam.«»Onda se moraš poslužiti mojom krvlju da ga razbiješ.«Ne. Kako njezino prokletstvo može biti vezano za nečiju tuđu krv? Dee

ih je dovela ovamo gore, do Qayom Malaka, kako bi otkrili mjestoanđeoskoga Pada. To je bila njezina uloga desideratuma. To nije imalonikakve veze s Luceinim prokletstvom.

Ili jest?Razbiti prokletstvo. Naravno da je Luce to željela; bilo je to sve što je

željela. Može li ga doista razbiti, sada i ovdje? Kako će živjeti sa sobom akoubije Dee? Luce je pogledala staricu, koja ju je uhvatila za ruke.

»Zar ne želiš saznati istinu o svojem izvornom životu?«»Naravno da želim. Ali kako će tvoja smrt pomoći u otkrivanju moje

prošlosti?«»Ona će otkriti svakojake stvari.«»Ne razumijem.«»Ajoj.« Dee je uzdahnula, gledajući pokraj Luce prema ostalima. »Ovi su

te anđeli vrlo dobro čuvali, ali toliko su te štitili da si postala previšespokojna. Vrijeme je da se probudiš, Lucinda, a kako bi se probudila, morašdjelovati.«

Luce se okrenula od starice. Pogled u Deeinim zlaćanim očima bio jepreviše molećiv, previše intenzivan.

»Vidjela sam dovoljno smrti.«Jedan jedini anđeo ustao je iz tame u krugu koji su formirali oko Qayom

Malaka. SV

189

»Ako ne može to učiniti, onda ne može.«»Daj zašuti, Came«, rekla je Arriane. »Sjedni.«Cam je stupio naprijed i približio se Luce. Njegovo usko tijelo bacalo je

sjenu preko Strijelina vrha.»Daleko smo dospjeli. Nitko ne može reći da nismo dali sve od sebe.«

Okrenuo se prema ostalima. »Ali ona možda to jednostavno ne može. Postojigranica koliko se od nekoga može tražiti. Ne bi bila prva ždrebica na kojoj jenetko izgubio bogatstvo. Pa što ako slučajno bude i posljednja?«

Ton mu nije odgovarao riječima, kao ni očima, koje su s očajničkomiskrenošću poručivale: Možeš ti to. Moraš.

Luce je odvagala bodež u ruci. Vidjela je kako njegova oštrica oduzimaživot Penn. Osjetila je njegov ubod kada ju je Sophia pokušala ubiti u kapeliu Maču i križu. Jedini razlog zbog kojeg Luce nije bila mrtva bio je Daniel,koji je upao kroz rozetu na stropu i spasio je. A ožiljak nije imala zbogGabbeina iscjeliteljskog dodira. Sačuvali su njezin život za ovaj trenutak.Kako bi ona mogla oduzeti tuđi.

Dee je primijetila kako strah utječe na Luce. Dala je Camu znak dasjedne.

»Dušo, možda bi bilo bolje da to ne doživljavaš kao oduzimanje života.Svojim bi mi činom dala najveći dar, Lucinda. Zar ne vidiš da sam spremnakrenuti dalje?« Stisnula je usne u smiješak. »Znam da je teško razumjeti, aliu životu smrtnoga tijela dođe trenutak kada ono poželi umrijeti nanajpogodniji mogući način. Nekoć su to zvali > dobra smrt<. Kucnuo je časda odem, a podariš li mi dar ove vrlo dobre smrti, obećavam ti da nećeš požaliti.«

Dok su joj suze punile oči, Luce je pogledala pokraj Dee.»Dan...«»Ne mogu ti pomoći, Luce.« Daniel je progovorio prije nego što mu je

uspjela izgovoriti ime do kraja. »Ovo moraš učiniti sama.«Roland je ustao sa sjedala i proučio kartu. Pogledao je istočno od

Mjeseca.»Kad bi bilo učinjeno, kad je učinjeno, tada bi dobro bilo da je učinjeno

brzo.«»Nije nam ostalo puno vremena«, objasnila je Dee i položila svoju krhku

ruku na Luceino rame.Luceine ruke tresle su se i znojile, zbog čega je bilo teško obuhvatiti

teški srebrni držak bodeža. Iza Dee je mogla vidjeti Strijelin vrh i napolanacrtanu kartu, a iza karte Qayom Malak na kojemu je počivala aureola.SV

190

Srebrni znamen stajao je kod Deeinih nogu.Luce je već jednom prije prošla žrtvovanje: u Chichen Irzi, kada je ušla

u tijelo Ix Cuat. Ovaj obred Luce nije imao smisla. Zašto je netko njoj dragmorao umrijeti kako bi ostali koji su joj bili dragi mogli živjeti ? Zar onaj koje izmislio ova pravila ne srmatra da zaslužuju objašnjenje? Bilo je to kaokad je od Abrahama traženo da žrtvuje Izaka. Je li Bog stvorio ljubav samokako bi bilo još gore osjećati bol?

»Hoćeš li učiniti ovo za mene?« upitala je Dee.Razbiti prokletstvo.»Hoćeš li učiniti to za sebe?«Luce je držala bodež između otvorenih dlanova.»Što moram napraviti?«»Vodit ću te cijelim putem.« Deeina lijeva ruka sklopila se oko Lucine

desne, kojom je držala bodež. Držak bodeža bio je klizav od znoja nanjezinim dlanovima.

Desnom rukom Dee je odvezala svoju halju, skinula je, stojeći tako predLuce u dugačkoj bijeloj tunici. Gornji dio prsa bio joj je gol, te se vidjelatetovaža strelice.

Luce je zajecala kada ju je ugledala.»Molim te, ne brini se, dušo. Ja sam posebna vrsta, a ovaj je trenutak

oduvijek bio moja sudbina. Jedan brzi ubod u srce trebao bi me osloboditi.«Bilo je to ono što je Luce trebala čuti. Bodež se tresao dok ga je Dee

usmjeravala prema tetovaži na svojim prsima. No starica je mogla pomoćiLuce samo do određene mjere; Luce je znala da će uskoro morati samadržati bodež.

»Ide ti dobro.«»Čekaj!« povikala je Luce kada je oštrica probola Deeinu kožu. Na koži

joj se pojavila crvena točkica krvi, odmah iznad izreza tunike. »što ćedogoditi s tobom kada umreš?«

Dee se nasmiješila tako spokojno da Luce nije nimalo sumnjala da je toza njezinu dobrobit.

»Pa, dušo, postat ću dijelom najljepšeg remekdjela.«»Otići ćeš u raj, zar ne?«»Lucinda, nemojmo spominjati...«»Molim te. Ne mogu te riješiti ovog života ako ne znam kako će izgledati

sljedeći. Hoću li te opet vidjeti? Ili ćeš samo nestati kao anđeo?«»Oh, ne, moja će smrt biti poput tajnog života, nešto kao san«, rekla je

Dee. »Zapravo, bolje od sna, jer ću napokon moći sanjati. U životuSV

191

prekovječnici nikada ne sanjaju. Sanjat ću o doktoru Ottu. Već dugo nisamvidjela svoju ljubav, Lucinda. Zasigurno me razumiješ?«

Luce je poželjela zaplakati. Razumjela je. Naravno da je barem torazumjela.

Sve jače dršćući, ponovno je podigla bodež iznad tetovaže na Deeimmprsima. Starica joj je blago stisnula ruke.

»Bog te blagoslovio, dijete. Obilno te blagoslovio. Požuri.« Dee jetjeskobno pogledda nebo i zatreptala prema Mjesecu. »Hajde.«

Luce je zastenjala i zarila nož u staričina prsa. Oštrica je prošla krozmeso, kosti i mišiće, i odjednom se našla u njezinu prekrasnom srcu,zabodena sve do drška. Lica Luce i Dee gotovo su se dodirivala. Njihovidahovi poput malih oblaka miješali su se u zraku.

Dee je zaškripila zubima i uhvatila Luceinu ruku kada je oštro okrenulaoštricu u lijevo. Zlaćane oči raširile su joj se, a potom sledile od boli ili šoka.Luce je htjela skrenut pogled, ali nije mogla. Pokušala je ispustiti vrisak kojije bio negdje duboko u njoj.

»Izvuci bodež«, prošaptala je Dee. »Izlij moju krv u Srebrni znamen.«Lecnuvši se, Luce je naglo izvadila bodež. Osjetila je kao da se nešto u

Dee rastrgnulo. Rana je zjapila poput crne spilje. Na njezinu površinuizbijala je krv. Bilo je zastrašujuće vidjeti kako se Deeine zlaćane oči polakomute. Dama se srušila na mjesečninom obasjan plato.

U daljini je odjeknuo krik Mjerodavnih. Svi su anđeli podignuli glave.»Luce, moraš požuriti«, rekao je Daniel, a njegova prisilna smirenost

uzburkala je Luce više od izravne panike.U rukama je i dalje držala bodež. Bio je sjajan, crven i s njega je kapala

krv prekovječnice. Bacila ga je na tlo. Sletio je sa slabašnim zveketom koji juje razbjesnio jer zazvučao poput neke igračke, a ne poput moćnog oružja kojeje ubilo dvije duše koje je Luce voljela.

Obrisala je krvave ruke o halju. Glasno je udahnula zrak. Pala bi nakoljena da je Daniel nije uhvatio u zadnji čas.

»Žao mi je, Luce.« Poljubio ju je, a oči su mu zračile svojom staromnježnošću.

»Zašto?«»Jer ti nisam mogao pomoći. «»Zašto nisi?«»Učinila si ono što nitko od nas nije mogao. Učinila si to posve sama.«

Primivši je za ramena, Daniel je okrenuo Luce prema onomu što nije željelavidjeti. SV

192

»Ne. Molim te, nemoj me tjerati da...«»Pogledaj«, rekao je Daniel.Dee je sjedila, držeći Srebrni znamen u rukama tako da joj je njegov rub

bio pritisnut uz prsa. Krv joj je slobodno curila iz srca, nadirući sa svakimnovim otkucajem, kao da nije krv već nešto čarobno i neobično s drugogsvijeta. Luce je pretpostavljala da doista jest. Deeine oči bile su sklopljene,ali zadovoljno se smješkala, podignuta lica obasjanog Mjesecom. Izgledala jekao da je nikad ništa nije boljelo.

Kada je pehar bio pun, Luce je stupila naprijed, sagnula se kako bi gavratila na žutu strijelu. Kada je istrgnula Srebrni znamen iz Deeinih ruku,starica je pokušala ustati, krvavim se rukama oslonila o tlo kako bi sepodignula. Koljena su joj klecala dok se podizala na jednu, a potom drugunogu. Pognula se prema naprijed, a tijelo joj se blago grčilo dok je uzimalacrnu halju u ruke. Luce je shvatila da je pokušava prebaciti natrag prekoramena, tako da pokrije ranu. Arriane je stupila naprijed da joj pomogne, alinije bilo važno. Nova krv probijala je kroz tkaninu halje.

Deeine zlaćane oči bile su bijede, a koža gotovo providna. Sve u vezi snjom činilo se zamućeno i blago, kao da je već negdje drugdje. Novi jecajpodigao se iz Luceinih prsa kada je Dee teturavo zakoračila prema njoj.

»Dee!« Luce je prešla prostor između njih, pružajući ruke kako biuhvatila umiruću ženu. Tijelo joj je bilo tek sjena onoga što je bilo prije negošto je Luce uzela bodež u ruke.

»Šššš«, nježno je rekla Dee. »Samo sam ti htjela zahvaliti, dušo. I dati tiovaj mali dar za rastanak.« Posegnula je u halju. Kada je izvadila ruku,palac joj je bio taman od krvi. »Dar samospoznaje. Moraš se sjetiti kako dasanjaš o onome što već znaš. Sada je vrijeme da ja zaspim, a da se tiprobudiš.«

Dee je očima prešla preko Luceina lica i činilo se kao da može vidjeti sveu njoj, njezinu prošlost i cijelu njezinu budućnost. Naposljetku je krvavimpalcem premazala sredinu Luceina čela.

»Uživaj dušo.«Zatim se srušila na tlo.»Dee!« Luce je posegnula prema njoj, ali starica je bila mrtva. »Ne!«Iza Luce stajao je Daniel, držeći je za ramena, dajući joj svu potporu

koju je imao. To nije bilo dovoljno. Nije moglo vratiti Dee ili promijenitičinjenicu da ju je Luce ubila. Ništa nije moglo to promijeniti.

Suze su zamutile Lucein pogled. Vjetar je puhao sa zapada i zavijaomedu zakrivljenim stijenama, donoseći sa sobom nove krikove Mjerodavnih.SV

193

Osjećala je kao da je cijeli svijet u kaosu, kao da se više nikada neće smiriti.Podignula je ruku i dotaknula krvavi otisak palca na čelu...

Oko nje je biiesnula bijela svjetlost. Vrućina joj je prožela nutrinu.Zateturala je, pružajući ruke pred sebe i njišući se dok joj je tijeloispunjavala...

Svjetlost.»Luce?« Danielov e glas zvučao daleko.Je li umirala?Odjednom se osjetila ispunjena energijom, kao da je otisak palca na

njezinu čelu prekidač za paljenje, a Dee joj je pokrenula dušu.»Je li ovo još jedan vremenski potres?« upitala je, premda nebo nije bilo

sivo već blještavo bijelo. Tako biielo da nije mogla vidjeti ni Daniela ni drugeanđele koji su je okruživali.

»Ne.« Rolandov glas, »To je ona.«»To si ti, Luce.« Danielov je glas zadrhtao.Stopalima je klizila po kamenu dok joj se tijelo podizalo u veličanstveno

bestežinskom stanje. Na trenutak svijet je odzvanjao blistavom harmonijom.Sada je vrijeme da se probudi.Činilo se da zrak ispred Luce pršti, mijenjajući boju iz bijele u

magličasto sivu. Potom se iz daljine javila slika Billova cerekavog lica. Crnakrda pružala su mu se šire od neba, šire od tisuću galaksija, ispunjavajućijoj um, ispunjavajući svaki kutak svemira, proždirući Luce beskrajnomsrdžbom.

Ovoga ću puta pobijediti.Glas mu je bio poput krhotina stakla koje grebu golu kožu.Koliko je sada bio blizu?Luceina stopala udarda su u plato. Svjetlost je nestala.Pala je na koljena, srušivši se odmah do Dee, koja je ležda na boku s

jednom rukom ispruženom pod glavom, a crvena joj se kosa razlila poputkrvi. Oči su joj bile sklopljene, lice mirno, nimalo nalik onomu licu koje jeLuce proganjdo cijeli tjedan. Pokušala je ustati, ali osjećala se nespretno.

Daniel se spustio na koljena. Sjeo je pokraj nje na Strijelinu vrhu i uzeoje u naručje. Miris njegove kose i dodirr njegovih ruku umirio ju je.Prošaptao je:

»Ovdje sam, Luce, u redu je.«Nije mu htjela reći da neprestano viđa Billa. Željela se vratiti u onu

svjetlost. Dotakla je otisak palca na čelu, no ništa se nije dogodilo. Deeinakrv bila je suha. SV

194

Daniel je zurio u nju, stisnutih usana. Maknuo i kosu iz očiju i prisloniodlan na čelo,

»Goriš.«»Dobro sam.« Doista se osjećala grozničavo, ali nisu imali vremena za

brigu. Nesigurno je ustala i podignula pogled prema Mjesecu.Bio je točno iznad njih, na sredini neba. Ovo je bio trenutak koji su,

prema Deeinim uputama, trebali čekati, trenutak kada će njezina smrtpostati vrijedna muke.

»Luce. Daniele.« Rolandov glas. »Mislim da trebate ovo vidjeti.«Držao je pehar nakrivljen i izlijevao zadnje kapi Deeine krvi u udubinu

na početku karte. Kada su Luce i Daniel stali pokraj ostalih, krv je već bilaispunila većinu ispresjecanih linija u mramoru. Iako je Dee rekla da jeZemlja bila drugačija u doba Pada, karta ispred njih sve je više nalikovalasuvremenoj karti Zemlje.

Južna Amerika bila je malo bliža Africi, kao da će se sudariti s njom.Severoistočni kutak Sjeverne Amerike bio je više pomaknut prema Europi,ali sve je ostalo uglavnom bilo isto. Bio je tu uzak trak vode gdje je Sueskizaljev razdvajao Egipat od poluotoka Sinaja, a na sredini poluotoka bio ježuti kamen koji je označavao plato na kojem su se upravo nalazili. Sjevernose prostirao Mediteran, posut s tisuću malih otoka, a na drugoj straninjegova uskog pojasa, na mjestu gdje se Azija pružala prema Europi, plitkalokvica krvi polako se pretvarala u zvijezdu.

Luce je čula kako je Daniel pokraj nje progutao slinu. Svi su anđeliizgledali zaprepašteno dok je Deeina krv ispunjavala krakove zvijezde,pokazujući današnju Tursku, ili točnije...

»Troja«, naposljetku je rekao Daniel, odmahajući zapanjeno glavom.»Tko bi rekao...«

»Opet tamo«, rekao je Roland, a po njegovu tonu dalo se naslutiti da gaje uz taj grad vezala mučna prošlost.

»Uvijek sam imala osjećaj da je to mjesto nesretno.« Arriane jezadrhtala. »Ali...«

»Nikad nisi znala zašto«, dovršila je Annabelle.»Came?« rekao je Daniel i ostali su se okrenuli od karte kako bi

pogledali demona.»Ići ću«, odvratio je brzo Cam. »Dobro sam.«»Onda je to to«, dodao je Daniel kao da ni sam ne može vjerovati.

»Phillipe«, povikao je gledajući prema gorePhil još troje Izopćenika ustali su sa svojih položaja na liticama.SV

195

»Uzbuni ostale.«Koje ostale? Tko je još ostao? pomislila je Luce.»Što da im kažem?« upitao je Phil.»Reci im da znamo lokaciju Pada i da krećemo prema Troji.«»Ne.« Lucein glas zaustavio je odlazak Izopćenika. »Ne možemo još otići.

Što je s Dee?«

Na kraju nije bilo nikakvo iznenađenje da se Dee pobrinula za sve, pačak i za pojedinosti svoje komemoracije. Annabelle je upute pronašla upretincu poklopca škripave drvene škrinje, koja se, kao što je Deeino pismoobjašnjavalo, mogla okrenuti i tako poslužiti kao mrtvački odar. Sunce je većbilo nisko na nebu kada su započeli s komemoracijom. Bio je kraj sedmogadana; Dee ih je u pismu uvjerila da to neće biti gubitak vremena.

Roland, Cam i Daniel odnijeli su odar na sredinu mramornoga podija.Njime su potpuno prekrili kartu tako da kada Mjerodavni slete, vidjet ćepogreb, a ne otkriveno mjesto anđeoskog Pada.

Annabelle i Arriane nosile su Deeino tijelo iza odra. Pažljivo su jepoložile na sredinu tako da joj je srce bilo točno iznad zvijezde s njezinomkrvlju. Luce se sjetila kako je Dee rekla da se svetišta često grade povrhdrugih svetišta. Njezino tijelo bit će svojevrsno svetište iznad karte kojuskriva.

Cam je prebacio Deeinu halju preko njezina tijela, ali ostavio joj je liceotkriveno tako da je gledalo prema nebu. Na svojem konačnom počivalištuDee, njihov desideratum, izgledala je maleno ali moćno. Izgledala jespokojno. Luce je žarko željela vjerovati da Dee sada luta kroz snove zajednos doktorom Ottom.

»Želi da Luce bude ta koja će je blagosloviti«, pročitala je Annabelleuputu iz pisma.

Daniel joj je stisnuo ruku, kao da želi reći: Jesi li dobro?Luce nikada nije radila nešto poput ovoga. Mislila je da će se osjećati

neugodno, mučena krivnjom što govori na sprovodu nekoga koga je ubila, aliumjesto toga osjećala je samo čast i strahopoštovanje.

Prišla je odru. Dala si je nekoliko trenutaka da sabere misli.»Dee je bila naš desideratum«, započela je. »Ali bila je mnogo više od

samo željene stvari.«Udahnula i shvatila da ne blagoslivlja samo Dee, već isto tako Gabbe i

Molly, čija su tijela sada bila samo zrak, i Penn, čijem sprovodu nije mogla

SV

196

nazočiti. Sve je to bilo previše za nju. Počelo joj se vrtjeti, riječi su iščeznule ijedino čega se sjećala bilo ie kako joj je Dee preko čela razmazala žrtvenukrv.

Bio je to Deein dar LuceMoraš se sjetiti kako da sanjaš o onome što već znaš.U sljepoočniucama joj je bubnjalo. Glava i srce bili su joj usijani od

vrućine, a ruke ledene dok ih je ispreplitala s Deeinima.»Nešto se zbiva.« Luce je zaronila lice među dlanove, a kosa j se raširila

posvuda oko nje. Sklopila je oči i pod kapcima otkrila blještavu bijelusvjetlost.

»Luce...«Kada : otvorila oči, anđeli su zbacili svoje halje i raširili krila. Plato je

bio preplavljen svjetlom. Mnoštvo Mjerodavnih kričalo je negdje visokoiznad nje.

»Što to se zbiva?« Pokrila je oči.»Moramo požuriti, Daniele«, povikao je Roland iz zraka. Jesu li ostali

anđeli već poletjeli? Odakle je dolazila sva ta svjetlost?Danielove ruke obujmile su joj struk. Čvrsto ju je primio. Osjećaj je bio

dobar, ali i dalje se bojala.»Ovdje sam s tobom, Lucinda. Volim te, bez obzira na sve.«Znala je da joj se stopala odvajaju od tla, da joj se tijelo podiže u zrak,

Znala je da je s Danielom. Ali bila je jedva svjesna njihova leta krozplatneno nebo, jedva svjesna ičega osim neobičnoga novog pulsiranja usvojoj duši.

SV

197

ŠESNAESTO POGLAVLJE

APOKALIPSA

Negdje putem počelo je kišiti.

Kišne kapi udarale su o Danielova krila. Nebom ispred njih orila segrmljavina. Munje su sijevale kroz noć. Luce je spavala, ili je barem bila ustanju koje nalikovalo snu, jer kada je stigla oluja, prenula se u nekakvusanjivu polusvijest.

Vjetar je bio snažan i neumoran, pritišćući Luce uz Danielovo tijelo.Anđeli su letjeli nevjerojatnom brzinom i sa svakim zamahom krilaprelijetali čitave gradove i planinske lance. Letjeli su iznad oblaka koji suizgledali poput golemih ledenjaka, obilazeći ih u tren oka.

Luce nije znala gdje su niti koliko već dugo putuju. Nije imala snagepitati.

Ponovno se spustio mrak. Koliko im je vremena ostalo? Nije se moglasjetiti. Činilo se nemogućim izbrojati, premda je Luce nekoć voljela rješavatisložene matematičke jednadžbe. Umalo se nasmijala pomislivši kako jesjedila za drvenim stolom na matematici, žvakala gumicu, zajedno sa jošdvadesetoro smrtne djece. Zar se to doista dogodilo?

Temperatura je pala. Kiša je postala jača kada su anđeli uletjeli u olujukoja se pružala dalje nego što je mogla vidjeti. Kišne kapi koje su bubnjalepo Danielovim krilima sada su zvučale poput tuče koja udara u zaleđenisnijeg.

Nevrijeme je dolazilo sa strane i odozdo. Luceina je odjeći bilapromočena. Jedan joj je trenutak bilo vruće, već sljedeći se smrzavala.Danielove ruke, koje su okruživale njezino tijelo, trljale su joj naježenu kožu.Gledala je kako joj voda curi s vrhova crnih čizama i pada prema tlu,stotinama metara ispod njih.

U tami oluje pojavljivale su se slike. Vidjela je Dee kako raspuštacrvenu kosu koja joj se vijorila oko tijela. Stara dama šaputala je: Razbijteprokletstvo. Kosa joj se pretvorila u bezbroj krvavih pipaka koji su jeobujmili kao da je mumija, a potom gusjenica u čahuri... sve dok joj tijelonije postalo golemi stup guste krvi koja je posvuda kapala.

Nekakva zlatna svjetlost sve se jasnije nazirala kroz maglu. PrizorSV

198

Camovih krila izoštrio se u prostoru između Luceinih stopala i komadića dakoji je bila promatrala.

»Jesmo li blizu?« povikao je Cam kroz vjetar.»Ne znam«, odgovorio je Daniel.»Kako ćemo znati?«»Jednostavno hoćemo.«»Daniele. Vrijeme...«»Nemoj me požurivati. Moramo stići na pravo mjesto.«»Spava li ona?«»Ima vrućicu. Ne znam. Ššš.«Frustrirani gunđaj popratio je nestajanje Camova sjaja u magli.Luceini kapci zatreperili su. Je li doista spavala? Činili joj se da iz neba

ne pljušti samo kiša, već i noćne more. Sada je pred sobom ugledalagospođicu Sophiju, crnih očiju koje su svjetlucale od sjaja što se odražavaokroz kapljice kiše. Podignula je bodež, a biserne narukvice oko rukuzazveckale su kada je zabola oštricu u Luceino srce. Njezine riječi,Povjerenje je nerazborita aktivnost neprestano su odjekivale u Luceinojglave sve dok nije poželjela vrištati. Zatim je slika gospođice Sophije počelatreperiti i kovitlati se, tamneći i pretvarajući se u gargojla kojemu je Lucetako neoprezno poklonila svoje povjerenje.

Maleni Bill, koji se pretvarao da joj je prijatelj, a zapravo je sve vrijemeskrivao nešto golemo i užasno. Možda je upravo to prijateljstvo i bilo vragu:ljubav vječito prožeta zlom. Gargojlovo tijelo bilo je ljuska u kojoj su boravilemračne i moćne sile.

U njezinoj viziji Bill je pokazao trule crne očnjake i izdisao oblake hrđe.Rikao je, ali tiho, i ta je tišina bila strašnija od bilo čega što je mogao reći jerju je ispunila njezina mašta. Ispunjavao je njezino vidno polje kao Lucifer,kao Zlo, kao Kraj.

Naglo je otvorila oči. Obgrlila je Danielove ruke kojima ju je obujmiodok su letjeli kroz beskonačnu oluju.

Ne bojiš se, tiho se zaklela na kiši. Bila je to najteža stvar u koju semorda uvjeriti na ovom putovanju.

Kada se ponovno suočiš s njim, nećeš se bojati.

»Ljudi«, rekla je Arriane, pojavivši se s desne strane Danielovih krila.»Pogledajte.«

Oblaci su se prorijedili dok su letjeli dalje. Ispod njih bila je dolina,

SV

199

široki pojas obradive zemlje s pokojom stijenom koja se na zapadnoj stranisusretala s uskim morskim tjesnacem. Golemi drveni konj stajao je pomaloapsurdno usred jalovog krajolika, kao spomenik mračnoj prošlosti. Luce jerazaznala kamene ruševine blizu konja, rimsko kazalište i modernoparkiralište.

Anđeli su nastavili letjeti. Dolina se pružala ispod njih, potpuno mračnaosim jednog jedinog svjetla u dalini, električna svjetiljka sjala je kroz prozorsićušne kolibe na sredini obronka.

»Letite prema onoj kolibi«, doviknuo je Daniel ostalima.Luce je bila promatrala skupinu ovaca koja se kretala preko natopljenih

polja i skupila u voćnjaku marelica. Želudac joj se okrenuo kada se Danieliznenada obrušio prema dolje. Kada su dotaknuli tlo, Luce i anđeli bili suotprilike pola kilometra od bijele kolibe.

»Uđimo.« Daniel ju je primio za ruku. »Očekuju nas.«Luce je hodala pokraj Daniela kroz kišu, tamna kosa bila joj je

slijepljena preko lica, a posuđeni kaput mokar kao da je u njemu pola tonekišnih kapljica.

Klipsali su uz zavojit blatnjavi puteljak kada se velika kap primila zaLuceine trepavice i kapnula joj u oko. Kada ju je obrisala i zatreptala,zemlja se potpuno promijenila.

Pred očima joj je bljesnula slika, davno zaboravljeno sjećanje iznenadaje oživjelo:

Mokro do ispod njezinih nogu na jednom je mjestu od zelenog postalospaljeno crno, a na drugom pepeljasto sivo. Dolina oko njih bila je prošaranadubokim kraterim iz kojih se pušilo. Luce je u zraku osjetila pokolj, spaljenomeso i trulež tako snažnu i jetku da joj je spalila nosnice i zaljepila se zanepce. Krateri su cvrčali, zvučeći poput čegrtuša, dok je hodala pokraj njih.Prašina, anđeoska prašina, bila je posvuda. Lebdjela je u zraku, prekrivalatlo i kamenje, padala joj poput snježnih pahulja na lice.

Krajičkom oka spazila je nešto srebrno. Izgledalo je poput slomljenihkomadića zrcala, samo što je bilo fosforescentno, svjetlucavo, gotovo živo.Luce je ispustila Danielovu ruku, pala na koljena i stala puzati prekoblatnjave zemlje prema slomljenom srebrnom staklu.

Nije znala zašto to čini. Znala je samo da ga mora dotaknuti.Posegnula je rukom prema velikom komadu stakla, stenjući od napora.

Čvrsto ga je obujmila šakom...A onda je trepnula i podigla samo šaku punu mekog blata.Pogledala je Daniela, a oči su joj se napunile suzama.SV

200

»Što se zbiva?«Letimice je pogledao Arraine.»Uvedimo Luce unutra.«Osjetila je kako je podižu za ruke»Bit ćeš okej, mala«, rekla je Arriane. »Obećavam.«Tamna drvena vrata kolibe otvorila su se i iznutra se prolila topla

svjetlost. U mokre anđele piljilo je mirno, pribrano lice Stevena Filmorea,Luceina omiljenog profesora u Shorelinu.

»Drago mi je što ste uspjeli doći«, rekao je Daniel.»Isto vrijedi za vas.« Stevenov glas bio je čvrst i profesorski, baš kao što

se Luce sjećala. Bilo je to nekako umirujuće.»Je li ona dobro?« upitao je Steven.Nije bila dobro. Činilo joj se da ludi.»Da.« Danielova samouvjerenost iznenadila je Luce.»Što joj se dogodilo s vratom?«»Naletjeli smo na Mjerodavne u Beču.«Luce je halucinirala. Nije bila dobro. Dršćući, pogledala je Stevena u oči.

Bile su mirne, pune utjehe.Dobro si. Moraš biti. Za Daniela.Steven je držao vrata otvorenima i pustio ih unutra. Malena koliba

imala je zemljani pod i slamnati krov, hrpu deka i pokrivača u jednom kutu,jednostavnu peć blizu vatre i četiri stolice za ljuljanje na sredini prostorije.

Ispred stolica stajala je Francesca, Stevenova supruga i drugaprofesorica nefilka u Shorelinu. Phil i ostalo troje Izopćenika stajali supripravni uza suprotni zid kolibe. Annabelle, Roland, Arriane, Daniel i Lucestisnuli su se u vatrom grijanu prostoriju.

»Što sada, Daniele?« zapitala je Francesca, strogo poslovno.»Ništa«, brzo je odgovorio Daniel. »Još ništa.«Zašto ne? Napokon su bili ovdje na poljima Troje, blizu mjesta gdje se

očekivao Luciferov dolazak. Jurili su ovamo kako bi ga zaustavili. Zašto suprošli kroz sve sto se dogodilo protekloga tjedna ako će sada samo sjediti ukolibi i čekati?

»Daniele«, rekla je Luce. »Dobro bi mi došlo neko objašnjenje.«Ali Daniel je samo pogledao Stevena.»Molim vas, sjednite.« Steven je doveo Luce do jedne od stolica za

ljuljanje. Potonula je u nju i zahvalno kimnula kada joj je pružio metalnušalicu punu začinjenog turskog čaja od jabuke. Rukom je pokazao kolibu.»Nije nešto, ali barem čuva od vjetra i kiše, a i znate što kažu...«SV

201

»Lokacija, lokacija, lokacija«, dovršio je Roland, naslanjanjući se nanaslon za ruke stolice u kojoj se Arriane sklupčala nasuprot Luce.

Annabelle je pogledala kišu koja je udarala u prozor, a potom prepunusobu.

»Znači, ovo je mjesto Pada? Mislim, nekako to osjećam, ali ne znam je lito samo zato što se toliko trudim. Ovo je čudno.«

Steven je obrisao naočale o svoj debeli džemper. Stavio ih je natrag nanos i nastavio profesorskim tonom:

»Mjesto Pada jako je veliko, Annabelle. Pomisli samo koliki je prostorpotreban da bi sto pedeset milijuna, osam stotina dvadeset sedam tisuća,osam stotina i šezdeset jedan...«

»Hoćeš reći sto pedeset milijuna, osam stotina i dvadeset sedam tisuća,sedam stotina i četrdeset šest...« prekinula ga je Francesca.

»Naravno, postoje neke nedosljednosti.« Steven je uvijek ugađao svojojlijepoj, svadljivoj supruzi. »Radi se o tome da je palo strašno puno anđela, paje mjesto udara golemo.« Nakratko je pogledao Luce. »Ali da, sada sjedite nadijelu mjesta gdje su anđeli pali na Zemlju.«

»Slijedili smo kartu stare dame«, rekao je Cam i raspirio vatru u peći.Od nje je bila ostala samo žeravica, ali njegov ju je dodir razbuktao natrag uživot. »Ali i dalje se pitam kako možemo biti sigurni da je ovo doista to. Nijenam ostalo puno vremena. Kako znamo?«

Jer imam vizije o mjestu Pada, iznenada je vrisnuo Lucein um. Jer samnekako bila ondje.

»Drago mi je što si pitao.« Francesca je raširila svitak pergamenta napodu između stolica za ljuljanje. »Nefilska knjižnica u Shorelinu ima jednukartu mjesta Pada. No karta je izrađena u tako malom mjerilu da je, doknetko nije odredio točnu zemljopisnu lokaciju, ono što je pokazivala moglobiti bilo gdje.«

»Mogla je isto tako prikazivati farmu mrava«, dodao ie Steven. »Čekalismo Danielov znak još otkako se Luce vratila iz Navjestitelja, pratili smovaš napredak, pokušavali ostati dostupni kada nas budete zatrebali.«

»Izopćenici su nas pronašli u našoi zimskoj vikendici u Kairu malo izaponoći.« Francesca je skupila ramena, kao da želi sprijičiti drhtaj. »Nasreću, jedan od njih imao je tvoje pero inače smo mogli...«

»Ime mu je Phillip. Izopćenici su sada na našoj strani«, objasnio jeDaniel.

Bilo je čudno da se Phil mjesecima pretvarao da je učenik u Shorelinu ida ga Francesca nije prepoznala. S druge strane, ta snobovska anđeoskaSV

202

profesorica oduvijek je obraćala pozornost samo na »darovite« učenike uškoli.

»Nadao sam se da ćete uspjeti stići ovamo na vrijeme«, rekao je Daniel.»Kakva je bila situacija u Shorelinu kada ste otišli?«

»Nije bila dobra«, odgovorila je Francesca. »Sigurna sam da ja vama bilogore, ali ipak, nama nije bilo nimalo dobro. Mjerodavni su u ponedjeiiakdošli u Shoreline.«

Danielova se čeljust stegnula.»Ne.«»Miles i Shelby«, zgranuto je izustila Luce. »Jesu li dobro?«»Vaši su prijatelji dobro Nisu mogli naći ništa za što bi nas optužili...«»Tako je«, ponosno je dodao Steven. »Moja supruga drži red i stegu.

Nitko joj ne može ništa prigovoriti.«»Ipak«, rekla je Francesca. »Učenici su se jako prepali. Neki od naših

najvećih donatora povukli su svoju djecu iz škole.« Zastala je. »Nadam se daje vrijedilo zbog ovoga.«

Arriane je skočila na noge.»Možeš se kladit' da je vrijedilo.«Roland brzo ustao i posjeo Arriane natrag u stolicu. Steven je primio

Francescu za nadlakticu i odveo je do prozora. Uskoro su svi nešto šaputali,a Luce nije imala snage čuti ništa drugo osim Arriane koja je glasnoprokomentirala:

»Donirat ću ja njoj nešto ravno u nos.«Kroz prozor tanka je zraka crvenkastosmeđe svjetlosti obasjala planine.

Luce je zurila u nju, a u želucu joj se stvarao čvor jer je znala da to označavazoru osmog dana, posljednjeg punog dana prije...

Na ramenu je osjetila Danielovu ruku, snažnu i toplu.»Kako si?«»Dobro.« Uspravila se u stolici, glumeći pripravnost. »Što moramo

sljedeće učiniti?«»Odspavati.«Ispravila je ramena.»Ne, nisam umorna. Sunce izlazi, a Lucifer...«Daniel se nagnuo preko stolice za ljuljanje i poljubio je u čelo.»Sve će proći puno bolje ako budeš odmorna.«Francesca je podignula pogled usred razgovora sa Stevenom.»Misliš li da je to dobra ideja?«»Ako je umorna, mora spavati. Nekoliko sati neće naškoditi. Već smoSV

203

ovdje.«»Ali nisam umorna«, pobunila se, iako je bilo očito da laže Francesca je

progutda slinu»Valjda si u pravu Ili će se dogoditi ili neće.«»Što to znači?« upitala je Luce Daniela.»Ništa«, odvratio je blago. Potom se okrenuo prema Francesci i tiho

dodao: »Dogodit će se.« Podigao je Luce dovoljno da može kliznuti na stolicupokraj nje. Rukama joj je obgrlio struk. Posljednje što je osjetila bio je njegovpoljubac na sljepoočnic i šapat kraj uha. »Pustite je da još jednom odspava.«

»Jesi li spremna?«Luce je stajala pokraj Daniela na preoranoj zemlji ispred bijele kolibe. S

tla se podizala maglica, a nebo je bilo intenzivne plave boje kao poslije velikeoluje. U brdima prema sjeveru bilo je snijega, ali obronci doline odisali sutoplinom koja je podsjećala na proljeće. Cvijeće je cvalo na rubovima polja.Posvuda su bili leptiri, bijeli, ružičasti i zlatni.

»Da.«Luce je bila budna tek časak kada je osjetila kako je Daniel podiže iz

stolice za ljuljanje i izvodi iz tihe kolibe. Zasigurno ju je cijelu noć držao unaručju.

»Čekaj,« rekla je. »Spremna za što?«Ostali su je promatrali, okupljeni u krugu kao da nešto čekaju, a anđeli

i Izopćenici imali su rastvorena krila.Jato roda preletjelo je preko neba, krila s crnim vršcima raširenim

poput palminih listova. Njihov je prolazak na trenutak zaklonio sunce,bacajući sjene preko krila okupljenih anđela, prije nego što su ptice otišledalje.

»Reci mi tko sam«, zamolio je jednostavno Daniel.Bio je jedini anđeo kojemu su krila bila sakrivena pod odjećom.

Odmaknuo se od nje, povukao natrag ramena, sklopio oči i oslobodio krila.Brzo su se rastvorila, s nevjerojatnom elegancijom, buknuvši sa svakestrane poslavši zapuh vjetra koji je zanjihao grane obližnjih marelica.

Danielova krila izdizala su se nad njegovim tijelom, blistava i čudesna,zbog čega je izgledao neizmjerno prekrasan. Sjajio je poput sunca, ne samonjegova krila, već cijelo njegovo tijelo, čak i više od toga. Ono što su anđelizvali svojom slavom sada je zračio iz Daniela. Luce nije mogla skinuti oči snjega.

SV

204

»Ti si anđeo.«Otvorio je svoje ljubičaste oči.»Reci mi još.«»Ti si... ti si Daniel Grigori«, nastavila je Luce. »Anđeo koji me voli

tisućama godina. Dečko kojeg sam voljela od trenutka, ne, od svakogtrenutka kada sam te prvi put ugledala.« Promatrala je kako sunčevasvjetlost ističe bjelinu njegovih krila i čeznula za onim osjećajem kada bi jeobrglio njima. »Ti si duša koja pristaje mojoj.«

»Dobro«, rekao je Daniel. »A sada mi reci tko si ti.«»Pa... ja sam Lucinda Price. Djevojka u koju si se zaljubio.«Oko njih se mogla osjetiti tiha napetost. Činilo se kao da su svi anđeli

sadržali dah.Danielove ljubičaste oči napunile su se suzama. Prošaptao je:»Još.«»Zar to nije dovoljno?«Odmahnuo je glavom.»Daniele?«»Lucinda.«Zbog načina na koji je izgovorio njezino ime, tako ozbiljno, zabolio ju je

želudac. Što je želio od nje?Kada je trepnula, zazvučalo je poput udara groma, i odjednom je

trojanska dolina pred njom bila crna kao prošle noći. Zemlja je bilanagrđena krivudavim rascjepima. Krateri iz kojih se dimilo, nalazili su sena mjestu gdje je prije bilo polje. Posvuda su bili prašina, pepeo i smrt. Dužobzora gorjela su stabla, a vjetar je donosio gnusan smrad truleži. Osjećalase kao da joj je duša poslana tisućljećima natrag u prošlost. Na planinamanije bilo snijega,; spred sebe nije vidjela ni urednu bijelu kolibu ni kruganđela zabrinutih lica.

Ali Daniel je bio ovdje.Krila su mu sjajila kroz prašnjavi zrak. Gola koža bila mu je savršena,

blago rosna, ružičasta. U očima mu s blistala ona ista opojna ljubičasta, alinije gledao nju. Pogled mu je bic usmjeren prema nebu. Činilo se da nijesvjestan da je Luce pokraj njega.

Prije nego što je i ona uspjela pogledati gore, svijet se počeo vrtjeti. Uzraku se više nije osjećala trulež, već miris suhe prašine. Ponovno je bila uEgiptu, zatočena u mračnoj grobnici u kojoj je gotovo izgubila dušu. Taj jojse prizor odigrao pred očima: topla zvjezdana strijela u njezinoj haljini,panika na njezinu nekadašnjem licu, poljubac koji ju je vratio, i Bill kakoSV

205

leti oko faraonova sarkofaga, planirajući svoju najambiciozniju spletku. Uušima jo je odzvanjao njegov okrutni smijeh.

A onda je nestao. Vizija Egipta pretvorila se u nešto drugo: Lucinda izjoš dalje prošlosti ležala je potrbuške u polju visokog cvijeća. Imala jehaljinu od jelenje kože i nad licem držala tratinčicu te trgala jednu po jednulaticu. Posljednja je treperila na vjetru, a ona je pomislila: Voli me. Sunce jebilo zasljepljujuće dok nešto nije stalo ispred njega. Danielovo lice, očiispunjene ljubičastom ljubavi, njegova plava kosa koja izgleda poput aureoleosvjetljene zrakama sunca.

Nasmiješio joj se.Zatim mu je lice nestalo. Nova vizija, novi život: vrućina krijesa na

nježnoj koži, žudnja koja joj gori u grudima. Čudna, glasna glazba, smijehljudi, prijatelji i obitelj posvuda oko nje. Luce se vidjela s Danielom, divlje suplesali oko vatre krijesa Mogla je osjetiti ritam pokreta duboko u svojojnutrini, čak i dok je glazba iščezavala, a plamenovi koji su letjeli u nebopočeli mijenjati boju iz žarko crvene u nježno srebrnu..

Vodopad. Dugačak, raskošan mlaz ledene vode koji teče niz vapnenačkuliticu. Luce se nalazila ispod njega, razdvajajući rukama mnoštvo lopoča.Duga mokra kosa skupila joj se oko ramena kada je izronila iz vode, a potomopet uronila. Isplivala je na drugoj strani vodopada i našla se usred vlažnekamene lagune. Ondje je bio Daniel i čekao je kao da ju je čekao cijelogživota.

Skočio je sa stijene i poprskao je kada mu je tijelo udarilo u površinuvode. Doplivao je do nje, privukao je k sebi, jednu ruku stavio ispod njezinihleđa, a drugu ispod koljena. Stavila mu je ruke oko vrata i dopustila da jepoljubi. Sklopila je...

Bum.Još jedan udar groma. Luce se ponovno našla u trojanskoj dolini

ispunjenoj dimom. Samo, ovoga puta, bila je zatočena u jednom od kratera,tijelo joj je bilo prikliješteno pod golemim kamenom. Nije mogla pomaknutilijevu ruku i nogu. Pokušavala se osloboditi, vrištala je, a pred očima su jojse pojavljivale crvene točkice i krhotine nečega što je izgledalo kao slomljenozrcalo. U glavi joj se zavrtjelo od najgore boli koju je ikada osjetila.

»Upomoć!«A onda: Daniel lebdi nad njom, niegove ljubičaste oči gledaju joj tijelo s

otvorenim užasom.»Što ti se dogodilo?«Luce nije znala odgovor, nije znala gdje se nalazi niti kako je tamoSV

206

dospjela. Lucinda iz njezinog sjećanja nije čak niti prepoznala Daniela. Aliona jest.

Odjednom je shvatila da je ovo prvi put kada su se ona Daniel upoznalina Zemlji. Ovo je bio trenutak o kojem je toliko željela znati, trenutak okojem Daniel nikad nije htio govoriti.

Nijedno od njih nije prepoznalo ono drugo. Već su bili zaljubljeni, i toistog časa.

Ali kako je ovo moglo biti mjesto njihova prvog susreta? Ovaj poharanimračni krajolik koji je bazdio po prljavštini i smrti. Njezina prijašnjainkarnacija izgledala je isprebijano, krvavo, kao da se slomila u tisućukomadića.

Kao da je pala s nevjerojatne visine.Luce je pogledala nebo. Nešto je bilo ondje, gomila beskrajno malenih

iskri, kao da je raj potresen strujnim udarom i udarni valovi širit će se iznjega do kraja vremena.

Samo što su se iskre sve više približavale. Tamni oblici obrubljenisvodom bezglavo su se rušili iz beskraja nad njezinom glavom. Zacijelo ih jebilo milijun i svi su bili pomiješani u kaotičnu, amorfnu masu koja sepružala preko neba, tamna svjetla, istodobno nepomična i u padu, kao dazakoni gravitacije tu ne vrijede.

Zar je i Luce bila ondje gore ? Gotovo se osjećala kao da jest.A onda je nešto shvatila: To su bili anđeli. Ovo je bio Pad.Sjećanje u kojem je svjedočila njihovu padu na Zemlju mučilo je Luce

Bilo je to kao da gleda kako sve zvijezde padaju s noćnog neba.Što su niže padali, to se više njihova bezlična formacija razbijala. Sada

su bili vidljivi pojedinačni entiteti, samostalna bića. Nije mogla zamisliti daje itko od njezinih anđela, njezinih prijatelja, ovako izgledao. Bili suizgubljeniji i bespomoćniji od najbjednijeg smrtnika na najgori dan unjegovu životu. Je li i Arriane bila među njima? Cam?

Pogledom je pratila jednu kuglu svjetlosti točno iznad nje. Postajala jesve veća i svjetlija što se više približavala.

I Daniel je podignuo pogled. Luce je shvatila da ni on ne prepoznajeoblike koji su padali. Njegov sudar sa Zemljom toliko ga je potresao da jeizbrisao sjećanje o tome tko je, odakle je došao, koliko je veličanstven jednombio. Promatrao je nebo s neskrivenim užasom u očima.

Nekoliko anđela u padu jedne je sekunde bilo stotinjak metara iznadnjih... a onda toliko blizu da je Luce mogla razabrati neobična, tamna tijelaunutar kugla svjetlosti. Tijela se nisu micala, ali nije bilo sumnje da su bilaSV

207

živa. Padala su sve bliže, približavajući se Luce dok nije zavrištala, ogromnamasa tame i svjetla srušila se u polje pokraj nje.

Eksplozija vatre i crnog dima odbacila je Daniela iz Luceina vidnogpolja. Dolazilo ih je još više. Dolazilo ih je preko milijun. Smlavit će Zemlju isvako živo biće na njoj dok ne postanu prah. Luce je pognula glavu, pokrilaoči i otvorila usta kako bi ponovno zavrištda.

Ali iz usta joj nije izašao nikakav vrisak...Jer joj se sjećanje vratilo još dalje u prošlost. Dalje i od Pada?Luce se više nije nalazila u polju zadimljenih kratera i meteorskih

anđela. Stajala je okružena krajolikom od čiste svjetlosti. Ovdje nije bilomjesta nikakvu užasu u njezinu glasu, užas na ovome mjestu nije mogaopostojati, što je istodobno znala i nije znda. Imala je osjećaj gdje se nalazi,ali to nikako nije moglo biti stvarno.

Iz njezine je duše strujala snažna, raskošna glazba takve ljepote da jesve oko nje pretvorila u bjelinu. Krater je nestao. Zemlja je nestala. Njezinoje tijelo bilo...

Nije znala. Nije ga mogla vidjeti. Nije mogla vidjeti ništa osim ovogačudesnog bijelog sjaja s primjesom srebrne boje. Svjetlost se rastvaralapoput paketa sve dok Luce pred sobom nije vidjela golemu bijelu livadu.Veličanstveni nasadi bijelog drveća pružali su se niz obje strane polja.

U daljini se mreškala srebrna izbočina. Luce je osjetila da je važna.Potom je vidjela da ih je još sedam i sve su tvorile veliki luk a zraku okonečega tako blještavog da Luce nije mogla gledati ravno u to.

Usredotočila se na izbočinu, treću slijeva. Nije mogla odmaknuti pogledod nje. Zašto?

Zato što... Sjećanje joj se vratilo još dalje unatrag... Zato što...Ta je izbočina pripadala njoj.Davno prije sjedila je na njoj, odmah do... koga? Činilo joj se da je to

važno.Pogled joj se zamutio i zamaglio, a srebrna je izbočina iščeznula. Ono

što je ostalo od bjeline skupilo se, razdvojilo u oblike, u...Lica. Tijela. Krila. Plavo nebo u pozadini.Ovo nije bilo sjećanje. Oko nje su stajali njezini profesori Francesca i

Steven, njezini saveznici Izopćenici, njezini prijatelji Roland, Arriane,Annabelle i Cam. I njezina ljubav, Daniel. Pogledala je svakoga od njih isvatko od njih bio je prekrasan. Gledali su je s tupavom radošću na licima. Iplakali.

Dar samospoznaje, rekla joj je Dee. Moraš se sjetiti kako da sanjaš oSV

208

onome što već znaš.Sve je ovo cijelo vrijeme bilo u njoj, u svakom trenutku svakog od

njezinih života Ali tek se sada Luce osjećala doista budnom, kao da jenadmašila prijašnju sposobnost zamišljanja što to točno znači biti budan.Blagi vjetar puhao joj je po koži i mogla je osjetiti miris dalekog mora koji jedonio s Mediterana, a koji joj je govorio da je i dalje u Troji. Vid joj je istotako bio oštriji nego ikada prije. Vidjela je sjajne točkice pigmenta koje susačinjavale krila leptira u prolasku. Udahnula je hladan zrak, napunilapluća, pomirisala cink u ilovastom tlu koji će ga učiniti plodnim u proljeće.

»Bila sam tamo«, prošaptala je. »Bila sam u...«Raju.Ali nije to mogla izgovoriti. Znala je previše da bi to zanijekala, a ipak

ne dovoljno da izgovori same riječi. Daniel. On će joj pomoći.Hajde, molile su je njegove oči.Gdje da počne? Dotaknula je medaljon u kojem je bila fotografija

slikana kada su ona i Daniel živjeli u Milanu.»Kada sam posjetila svoj prošli život u Helstonu,« započela je, »naučila

sam da je naša ljubav dublja od onoga što smo bili u svakom od pojednihživota...«

»Da«, rekao je Daniel. »Naša ljubav nadilazi sve.«»I... kada sam posjetila Tibet, doznala sam da jedan dodir ili poljubac

nisu okidač mojega prokletstva.«»Ne dodir.« Rolandov glas. Smiješio se, stojeći kraj Daniela, s rukama

spojenima iza leda. »Ne dodir, već samosvijest. Razina za koju nisi bilaspremna, sve do sada.«

»Da.« Luce je dotaknula čelo. Bilo je još toga, još mnogo toga.»Versailes.« Počela je brže govoriti. »Bila sam osuđena da se udam zamuškarca kojeg nisam voljela. A tvoj me poljubac oslobodio, i moja je smrtbila veličanstvena jer ćemo ja i ti uvijek pronaći jedno drugo. Zauvijek.«

»Zajedno zauvijek, bez obzira na sve«, dodala je Arriane, brišući suze orukav Rolandove majice.

Luceino grlo bilo je tako stegnuto da je bilo teško govoriti. Ali više je nijeboljelo.

»Sve do Londona nikada nisam shvaćala da je tvoje prokletstvo mnogogore od mojeg«, rekla je Danielu. »Sve kroz što si morao prolaziti, gubitimene...«

»To nikad nije bilo važno«, promrmljala je Annabelle, a krila su jojtoliko zujala da su joj stopala bila odignuta nekoliko centimetara od tla. »OnSV

209

te uvijek čekao.«»Chichen Itza.« Luce je sklopila oči. »Naučila sam da anđeoska slava

može biti pogubna za smrtnike.«»Da«, rekao je Steven. »Ali ti si još ovdje.«»Samo nastavi, Luce.« Francescin glas bio je više ohrabrujući nego

ikada u Shorelinu.»Drevna Kina.« Zastala je. Važnost ovog sjećanja bila je drugačija od

ostalih. »Pokazao si mi da je naša ljubav važnija od bilo kojeg proizvoljnograta.«

Nitko nije ništa rekao. Daniel joj je jedva primjetno kimnuo.I tada je Luce spoznala ne samo što je ona, već i što sve to znači.

Postojao je još jedan prošli život s njezina putovanja kroz Navjestitelje, zakoji je Luce osjećala da ga mora spomenuti. Udahnula je.

Nemoj misliti na Billa, rekla je sama sebi. Ne bojiš se.»Kada sam bila zatvorena u grobnici u Egiptu, shvatila sam jednom

zauvjek da ću uvijek izabrati tvoju ljubav «U tom su trenutku svi anđeli kleknuli na jedno koljeno i pogledali

prema njoj u iščekivanju, svi osim Daniela. Oči su mu sjale najsnažnijomnijansom ljubičaste koju je ikada vidjela. Posegnuo je prema njoj, ali prijenego što su mu ruke dotakle njezine:

»Aaauu!« proderala se Luce kada joj je oštra bol sijevnula leđima. Tijelojoj se počelo grčiti od tog nepoznatog, prodornog osjećaja. Oči su joj zasuzile.U ušima joj je zvonilo. Mislila je da će joj pozliti od boli. Ali polako, bol se izstrašne agonije koja joj je prožimala cijela leđa ograničila samo na dva malapodručja iznad njezinih lopatica.

Je li krvarila? Posegnula je iza ramena. Rana je bila osjetljiva iotvorena, i kao da netko nešto izvlači iz nje. Nije je boljelo, ali bilo jezbunjujuće. U panici je okrenula glavu, no nije ništa mogla vidjeti, samo ječula kako joj koža klizi i rastvara se, te paranje koje je zvučalo kao da sestvaraju novi mišići.

Zatim je uslijedio iznenadan osjećaj težine, kao da su joj stavili utegeoko ramena.

A onda, krajičkom oka ugledala je golemu uzburkanu bjeliinu s lijeve idesne strane, a iz usta okupljenih anđela začuo se kolektivan uzdah.

»Oh, Lucinda«, prošaptao je Daniel i pokrio rukom usta.Bilo je tako lako: raširila je svoja krila.Bila su blistava, vedra, nevjerojatno lagana, načinjena od najfinije

reflektirjće nebeske tvari. Od jednog do drugog kraja njihov je rasponSV

210

iznosio možda devet metara, ali njoj su se činila golema, beskonačna. Višenije osjećala bol. Kada je prstima obuhvatila bazu krila iza svojih ramena,osjetila je da su raskošna i debela nekoliko cenimetara. Bila su srebrna, aline posve, više poput površine zrcala. Bila su nezamisliva; bila su neizbježna.

Bila su to njezina krila.Sadržavala su svako zrnce snage i samospoznaje koje je prikupila

tijekom tisućljeća svojih života. Pri najmanjoj misli o letu, krila su jojodjednom zalepršala.

Njezina prva pomisao: Sada mogu sve.Ona i Daniel bez riječi su jedno drugom pružili ruke. Vrhovi njihovih

krila bili su savijeni prema naprijed i dodirivali se u nekoj vrsti poljupca,poput anđeoskih krila na Qayom Malaku. Plakali su i simijali se, a ubrzo suse i ljubili.

»I?« upitao je.Bila je zaprepaštena i zadivljena, i sretnija nego ikada prije. Ovo ne

može biti stvarno, pomislila je, osim ako naglas ne izusti istinu, s Danielom iostalim palim anđelima kao svjedocima.

»Ja sam Lucinda«, rekla je. »Ja sam tvoj anđeo.«

SV

211

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

IZUM LJUBAVI

Letenje je bilo poput plivanja, a Luce je bila dobra i u jednom i u

drugom.Stopala su joj se podignula od tla. Za to nije bila potrebna nikakva

misao ili priprema, zamahnula je krilima, vođena iznenadnom intuicijom.Vjetar je šumio među njezinim krilima, noseći je preko magličastogružičastog neba. U letu je osjećala težinu svojeg tijela, pogotovo u stopalima,ali taj je osjećaj nadmašivala neka nova, nezamisliva vedrina. Letjela jeiznad niskog niza oblaka i unosila među njih blagi nemir, poput povjetarcakoji prolazi između vjetrenih zvona.

Prešla je pogledom s jednog kraja svojih krila na drugi, proučavajućinjihov srebrnkastobiseran sjaj, zadivljena promjenama koje su joj sedogodile. Bilo je to kao da se ostatak njezina tijela u potpunosti pokoriokrilima. I na najmanju su želju reagirala elegantnim zamasima koji sustvarali nevjerojatnu brzinu. Izravnala bi se poput avionskog krila pa biLuce klizila zrakom samo pomoću sile zamaha, a potom bi se povukla natragu oblik srca iza njezinih ramena i ona bi naglo poletjela prema gore.

Njezin prvi let.Samo... što nije bio. Luce je sada znala, jednako kao što su njezina krila

znala letjeti, da je postojalo monumentalno prije. Prije Lucinde Price, prijenego što je njezina duša uopće ugledala zakrivljenu Zemlju. Usprkos svimživotima na Zemlji koje posjetila kroz Navjestitelje, svim tijelima u kojima ježivjela, Luce je jedva zagrebala površinu onoga što je bila, što je nekoć davnobila. Postojala je povijest starija i od same povijesti, tijekom koje jezamahivala ovim krilima.

Mogla je vidjeti kako je ostali promatraju s tla. Danielovo lice blistalo jeod suza. Sve je vrijeme znao za ovo. Čekao ju je. Željela je pohrliti k njemu,željela je da se podigne prema nebu i leti s njom, ali tada, iznenada, više ganije mogla vidjeti.

Svjetlost je ustupila mjesto potpunoj tami...Još jednog sjećanja koje joj je nahrupilo pred oči.Sklopila ih je i prepustila se, dopuštajući da je odnosi u prošlost.SV

212

Nekako je znala da joj je ovo najranija uspomena, trenutak iz najudaljenijihkutaka njezine duše. Lucinda je bila ondje od početka samih početaka.

Biblija je izostavila ovaj dio:Prije nego što je postojalo svjetlo, postojali su anđeli. U jednom

trenutku, tama; u sljedećem, topli osjećaj kao da te iz ništavila vadi nježna,veličanstvena ruka.

Bog je stvorio nebesku vojsku anđela, njih tristo osamnaest milijuna, ujednom jedinom briljantnom trenutku. Lucinda je bila ondje, kao i Daniel,Roland, Annabelle i Cam, i još milijuni drugih svi savršeni, veličanstveni istvoreni kako bi obožavali svojeg Stvoritelja.

Tijela su im bila načinjena od iste one tvari koja je tvorila nebeski svod.Nisu bili od krvi i mesa, već od nebeske tvari od koje je sačinjena samasvjetlost, bili su snažni, neuništivi i prekrasni. Njihova ramena, ruke i nogeniknuli su iz svjetla, nagovještavajući oblike koje će smrtnici poprimitinakon svojeg postanka. Svi su anđeli u isto vrijeme otkrili svoja krila, asvaki par krila bio je malo drugačiji, odražavajući dušu svojeg vlasnika.

Od samog početka postanka anđela, Lucindina krila bila su blistavosrebrna, boje zvjezdane svjetlosti. Sjajila su svojom jedinstvenom slavom odpočetka vremena.

Postanak se odvijao brzinom Božje volje, ali u Luceinu je sjećanju tekaopoput priče, još jedne od najranijih Božjih tvorevina, nusprodukta samogvremena. U jednom trenutku nije bilo ničega; a onda je raj bio prepunanđela. Tih dana raj je bio beskrajan, tlo mu je bilo načinjeno od vrsteoblaka, mekane bijele tvari koja je nalikovala magli i obavijala anđelimastopala i vrške krila kada bi hodali.

U raju je bilo beskonačno mnogo razina, a svaka je vrvjela nišamaputeljcima koji su zavijali šireći se u svim smjerovima pod nebom boje meda.Zrak je bio ispunjen mirisom nektara koji se širio iz delikatnog bijelogcvijeća što je raslo u dražesnim nasadima. Njihovi okrugli pupoljciispunjavali su svaki kutak raja, izgledajući kao daleki preci bijelih božura.

Voćnjaci bijelih stabala imali su najsočnije voće koje je ikad postojalo.Anđeli su se gostili i izražavali zahvalnost na svojem prvom i jedinom domu.Glasovi su im se ujedinili u hvali Stvoritelju, stvarajući zajednički zvuk kojiće u ljudskim grlima poslije postati poznat kao harmonija.

Odjednom je nastala livada i podijelila voćnjak na dva dijela. A kada jesve ostalo u raju bilo dovršeno, Bog je postavio veličanstveno Prijestolje navrh livade. Pulsiralo je božanskom svjetlošću.

»Dođite preda me«, zapovijedio je Bog i zasjeo na duboko sjedalo saSV

213

zasluženim zadovoljstvom. »Odsada ćete me poznavati kao Prijestolje.«Anđeli su se okupili na livadi raja i prišli Prijestolju s veseljem. Posve

su se prirodno stali u jedan red, odredivši tako jednom i zauvijek poredakmeđu sobom. Kada su se približili rubu livade, Lucinda se sjetila da nijemogla jasno vidjeti Prijestolje. Toliko je blještalo da anđeoske oči to nisumogle podnijeti. Isto se tako sjetila da je jednom bila treći anđeo po redu,treći Bogu najbliži anđeo

Prvi, drugi, treći.Krila su joj se protegnula, povećala od ponosa.U zraku iznad Prijestolja osam izbočina napravljenih od valovitog

srebra visjelo je u obliku luka, poput svoda koji štiti Prijestolje. Bog jepozvao prvih osam anđela u redu da popune ta mjesta i postanu arkanđeliPrijestolja. Lucinda je zauzela svoje mjesto na trećoj izbočini slijeva.Savršeno je odgovarala njezinu tijelu, kao da je stvorena samo za nju. Ovdjeje pripadda. Obožavanje joj je poteklo iz duše, putujući prema Bogu.

Bilo je savršeno.Nije potrajalo.Bog je imao još planova za svemir. Novo je sjećanje ispunilo Lucindu i

ona je zadrhtala.Bog je napustio anđele.Livada je bila ispunjena radošću, a onda je Prijestolje ostalo prazno. Bog

je prešao prag raja i otišao stvoriti zvijezde, Zemlju i Mjesec.Muškarac i žena lebdjeli su blizu samog ruba postojanja.Raj je obavila polutama kada ga je Bog napustio. Lucindi je bilo hladno

i osjećala se beskorisnom. U tom su času, sjetila se, anđeli počeli jedne drugegledati na nov način, uočavati varijacije u bojama svojih krila. Neki supočeli širiti glasine da su Bogu dojadili anđeli i njihove harmonične pjesmeovde. Neki su govorili da će ljudi ubrzo zauzeti mjesto anđela.

Lucinda se sjetila kako je ležala na boku na svojem srebrnom ležajupokraj Prijestolja. Sjetila se kako je primijetila da izgleda jednostavno idosadno bez Božje žive prisutnosti. Pokušala je obožavati svojeg Stvoriteljaiz daljine, ali nije mogla nadomjestiti svoju usamljenost. Bila je stvorena zaobožavanje u Božjoj prisutnosti i sada joj je ostala samo praznina. Što jemogla napraviti ?

Spustila je pogled sa svojeg mjesta i ugledala anđela kako lutanebeskim tlom. Izgledao je letargično, melankolično. Činilo se da je osjetionjezin pogled jer je podignuo glavu. Kada su im se pogledi susreli,nasmiješio joj se. Sjetila se kako je bio prekrasan prije nego što je BogSV

214

otišao...Nisu razmišljali. Posegnuli su rukama jedno prema drugom. Duše su im

se ispreplele.Daniel, pomislila je Luce. Ali nije mogla biti sigurna. Livada je bila u

polutami, a njezino sjećanje maglovito...Je li ovo bio trenutak njihova prvog povezivanja?Bljesak.Livada je ponovno bila blještavo bijela. Prošlo je neko vrijeme; Bog se

vratio. Prijestolje je blistalo u svojoj veličanstvenoj slavi. Lucinda više nijesjedila na svojem valovitom srebrnom ležaju pokraj Prijestolja. Bila jenagurana na Livadi sa cijelom vojskom anđela, i od nje se tražilo da neštoizabere.

Prozivka. Lucinda je i tada bila prisutna. Naravno da je bila. Bilo joj jevruće i bila je nervozna a da nije znala zašto. Tijelo joj je bilo zažareno kaokada je bila u nekoj od svojih prošlih inkarnacija i na rubu smrti. Nije moglasmiriti svoja uzdrhtala krila.

Izabrala je...Želudac joj se okrenuo. Zrak se doimao rijetkim. Ona je... padala. Luce

je zatreptala i vidjela kako sunce obasjava planine i znala je da se vratila usadašnjost, u Troju. I da pada s neba pet metara... deset metara. Mahala jerukama, kao da je ponovno samo obična djevojka, kao da ne može letjeti.

Raširila je krila, ali bilo je prekasno.S muklim je udarcem sletjela Danielu u naručje. Njezini su je prijatelji

li na travnatoj nizini. Sve je bilo isto kao prije: cedrovi plosnatih vrhovananizani oko blatnjave puste farme; napuštena koliba usred ogoljelogkrajolika; ljubičasta brda; leptiri. Lica palih anđela gledala su je, ispunjenabrigom.

»Jesi li dobro?« upitao je Daniel.Srce joj je i dalje snažno udaralo. Zašto se nije mogla sjetiti što se

dogodilo za vrijeme Prozivke? To im možda neće pomoći da zaustaveLucifera, a Luce je očajnički željela znati.

»Bila sam tako blizu«, rekla je. »Skoro sam shvatila što se dogodilo.«Daniel ju je nježno spustio na zemlju i poljubio.»Već ćeš se sjetiti, Luce. Znam da hoćeš.«Bio je sumrak osmoga dana njihova putovanja. Dok je sunce idizalo

preko Dardanela, bacajući zlatnu svjetlost na strma neobraŠena polja, Luceje poželjela da postoji neki način da ga odvuče natrag na nebo.

Sto ako jedan dan nije bio dovoljan?SV

215

Luce je pogrbila i potom ispravila ramena. Nije bila naviknuta natežinu svojih krila koja su na nebu bila laka poput ružinih latica, ali čim jestopalima dotaknula tlo postala su teška kao olovni zastori.

Kada su joj se krila prvi put raširila, rasparala su joj majicu ižućkastosmeđu vojničku pancirku. Odjeća je ležala u razderanim komadimana travi, poput nekog čudnog dokaza. Annabelle je brzo izašla iz kolibe snovom majicom. Bila je čeličnoplave boje sa otisnutom slikom MarleneDietrich na grudima, a na leđima su bili skrojeni suptilni izrezi za krila.

»Umjesto da razmišljaš o svemu čega se još moraš sjetiti,« rekla jeFrancesca, »uvaži ono što si dosada spoznala.«

»Pa...«, Luce je počela koračat livadom, osjećajući kako krila poskakujuiza nje. »Znam da me prokletstvo sprečavalo da spoznam svoju pravuprirodu anđela i da sam zbog njega umrla kad god bih počela dolaziti u dodirsa sjećanjem na prošlost. Zato mi nitko od vas nije mogao reći tko sam.«

»Morala si sama kročiti tom osamljenom dolinom«, rekao je Cam.»A razlog zašto si to otkrila tek u ovom životu također je dijelom tvojega

prokletstva«, dodao je Daniel.»Ovoga puta nisam odgojena ni u jednoj specifičnoj vjeri, bez određenog

niza pravila koji bi mi odredio sudbinu, što mi dopušta«, Luce je zastala iprisjetila se Prozivke, »da sama izaberem.«

»Nemaju svi taj luksuz,« Phil se oglasio iz reda Izopćenika.»Zato su me Izopćenici željeli?« upitala je i odjednom znala da je to

istina. »Ali zar nisam već izabrala Daniela? Prije se nisam mogla sjetiti, alikada mi je Dee podarila dar samospoznaje, činilo se«, pružila je ruku premaDanielu, »kao da je izbor oduvijek bio u meni.«

»Sada znaš tko si, Luce«, rekao je Daniel. »Znaš što ti je važno. Ništa tiviše ne bi trebalo biti izvan dohvata.«

Danielove su je riječi duboko taknule. Znala je tko je sada, i tko jeoduvijek bila.

Skrenula je pogled prema mjestu na kojem su Izopćenici stajali malodalje od grupe. Luce nije znala koliko su mogli vidjeti njezin preobražaj, jesuli njihove slijepe oči mogle uočiti metamorfozu duše. Potražila je neki znakna Olianni, izopćenici koja ju je čuvala na krovu u Beču. Ali dok je gledala uOliannu, shvatila je da se Olianna isto tako... promijenila.

»Sjećam te se«, rekle je Luce i prišla mršavoj plavokosoj djevojci svelikim bijelim očima. Poznavala ju je, iz raja. »Olianna, ti si bila jedna odDvanaest anđeia Zodijaka. Vladala si Lavom.«

Olianna je duboko, drhtavo udahnula i kimnula.SV

216

»Da.«»A ti, Phresia, ti si bila Lučonoša.« Luce je sklopila oči, prisjećajući se.

»Nisi li ti bila jedna od četvero koji su proizašli iz Božanske volje? Sjećam setvojih krila. Bila su«, zastala je, osjećajući kako joj se čelo mršti od prizoraprljavih smeđih krila koje je djevojka sada imala, »iznimna.«

Phresia je ispravila pogrbljena ramena i podignula blijedo upalo lice.»Nitko me nije istinski vidio već dugo vremena.«Vincent, koji je gledao najmlađi od Izopćenika, stupio je naprijed.»A ja, Lucindo Price? Sjećaš li se mene?«Luce je pružila ruku i dotakla dječakovo rame, sjećajući se kako je

izgledao smrtno bolesno nakon što su ga Mjerodavni mučili. A onda sesjetila nečeg drugog.

»Ti si Vincent, Anđeo Sjevernog vjetra.«V icentove slijepe oči zacaklile su se, kao da mu je duša željela plakati,

ali tijelo je odbijalo.»Phile«, rekla je Luce, pogledavši naposljetku Izopćenika kojeg se toliko

bojala kada je došao po nju u dvorište njezinih roditelja. Usnice su mu bilenapete i bijele, nervozne. »Jedan od Anđela Ponedjeljka, zar ne? Onaj komusu podarene Moći Mjeseca.«

»Hvala ti, Lucindo Price.« Phil se naklonio kolebavo, ali graciozno. »MiIzopćenici priznajemo da smo pogriješili što smo te pokušali odvojiti od tvojesrodne duše i tvojih obveza. Ali znali smo, kao što s ti upravo dokazala, danas jedino ti možeš vidjeti onakvima kakvi smo jednom bili. I da nam jedinoti možeš povratiti staru slavu.«

»Da«, rekla je. »Vidim vas.«»I Izopćenici vide tebe«, rekao je Phil. »Blistaš.«»Da, blidta.«Daniel.Okrenula se prema njemu. Njegova plava kosa i ljubičaste oči, snažna

ramena i pune usne koje su je tisuću puta vratile u život. Voljeli su se čak idulje nego što je Luce ikada mislila. Njihova je ljubav bila snažna od prvihdana raja. Njihov odnos protezao se kroz cijelu priču o postojanju. Znala jegdje je prvi put upoznala Daniela na Zemlji, upravo ovdje, na spaljenimpoljima Troje dok su anđeli padali, ali postojala je ranija priča. Drugačijipočetak njihove ljubavi.

Kada? Kako se to dogodilo?Potražila je odgovor u njegovim očima, ali znala je da ga neće ondje

pronaći. Morala se zagledati duboko u vlastitu dušu. Sklopila je oči.SV

217

Sjećanja su joj sada lakše dolazila, kao da je širenje njezinih krilanačinilo mrežu raspuklina u zidu koji je stajao između djevojke Lucinde ianđela koji je jednom bila. Što god ju je razdvajalo od njezine prošlosti, sadaje postalo krhko, tanko i lomljivo poput ljuske jajeta.

Bljesak.Ponovno je bila na Livadi, sjedila je raskrečenih nogu na srebrnoj

izbočini i čeznula za Božjim povratkom. Gledala je dolje prema anđelusvjetle kose, onom za kojeg se sjećala da je posegnula rukama prema njemu.Sjetila se njegovih sporih, tužnih koraka na nebeskom tlu. Vrha njegoveglave prije nego što je podignuo pogled. Raj je u tom trenutku bio tih. Luce ianđeo imdi su rijedak trenutak za sebe, sami, daleko od harmonij ostalih.

Okrenuo se i pogledao Lucindu. Imao je četvrtasto lice, valovitu kosuboje jantara i oči plave poput leda. Naborale su se u kutovima kada joj senasmiješio. Nije ga prepoznala.

Ne, nije se o tome radilo, prepoznala ga je, znala ga je. Jednom davnoLuce je voljela ovog anđela.

Ali to nije bio Daniel.Ne znajući ni sama zašto, Luce se željela udaljiti od ovog sjećanja,

trepnuti i ponovno se naći na kamenitim obroncima Troje s Danielom. Aliduša joj je bila prikovana za prizor. Nije mogla pobjeći od ovog anđela kojinije bio Daniel.

Posegnuo je prema njoj. Krila su im se ispreplela. Prošaptao joj je u uho:»Naša je ljubav beskrajna. Ništa drugo ne može postojati.«Ne.Naposljetku, uspjela se othrvati sjećanju. Ponovno je bila u Troji. I bez

daha. Oči su je zacijelo odavale. Osjećala se mahnito i uspaničeno.»Što si vidjela?« kroz šapat je upitala Annabelle.Luceina su se usta otvorila, ali iz njih nije izašao nikakav zvuk.Izdala sam ga. Tko god on bio. Postojao je netko prije Daniela i ja sam...»Još nije gotovo.« Napokon je povratila glas. »Prokletstvo. Iako znam

tko sam i znam da sam izabrala Daniela, ima još nešto, zar ne? Još netko.On je taj koji me prokleo.«

Daniel je prstima posve lagano prešao preko sjajnih rubova njezinihkrila. Zadrhtala je jer je svaki njegov dodir plamtio strašću dubokogpoljupca i zapalio nešto duboko u njoj. Napokon je spoznala kakvo mu jezadovoljstvo pružala svaki put kada bi rukama klizila preko njegovih krila.

»Došla si tako daleko, Lucinda. Ali čeka te još dobar dio puta. Pretražisvoju prošlost. Već znaš što tražiš. Pronađi to.«SV

218

Sklopila je oči, pretražujući ponovno tisućljeća nelagodnih sjećanja.Tlo joj je nestalo pod nogama. Labirint boja zamutio se pred njom, srce

joj je snažno udaralo u grudima i sve je obavila bjelina.Ponovno raj.Bio je blistav od Božjeg povratka na Prijestolje. Nebo je sjajilo poput

opala. Nebesko tlo tog je dana bilo gusto, a bijeli čuperci oblaka sezali suanđelima gotovo do struka. Bijeli tornjevi koji su se uzdizali zdesna zapravosu bila stabla u Gaju života; srebrnkasti pupoljci u punom cvatu slijevauskoro će roditi plodovima u Voćnjaku znanja. Stabla su sada bila viša.Imala su vremena narasti od Luceina posljednjeg prisjećanja.

Još se jednom nalazila na Livadi, u središtu velike, treperave skupinesvjetlosti. Svi anđeli raja okupili su se pred Prijestoljem, koje je iznovablistalo tako intenzivnim sjajem da je Lucinda zadrhtala pogledavši ga.

Srebrna izbočina koja je nekoć pripadala Luciferu sada je bilapremještena na daleki kraj Livade. Prijestolje ju je spustilo na uvredljivurazinu. Između Lucifera i Prijestolja ostali su se anđeli ujedinili ujedinstvenu masu, ali uskoro će, shvatila je Lucinda, biti razdvojeni najednu ili drugu stranu.

Ponovno je bila na Prozivci. Ovoga će se puta prisiliti da se sjeti što setočno dogodilo.

Od svakog sina, svake kćeri raja tražit će se da izaberu. Boga iliLucifera. Dobro ili... ne, on nije bio zao.

Zlo još nije postojalo.Iako okupljeni u gomilu, svaki anđeo bio je veličanstven, različit a opet

nerazberiv od onoga pokraj sebe. I Daniel je bio ondje, u središtu,najblistavji sjaj koji će ikada poznavati. U svojem sjećanju, Lucinda jekrenula prema njemu.

Ali odakle je krenula?Danielov glas ispunio joj je uši: Pretraži svoju prošlost.Još nije bila pogledala prema Luciferu. Nije željela.Pogledaj onamo gdje ne želiš.Kada se okrenula prema dalekom kraju Livade, ugledala je svjetlost oko

Lucifera. Bila je zapanjujuća i razmetljiva, kao da se želio nadmetati sasvim ostalim na Livadi, s Voćnjakom, s Nebeskim pjevom, čak i sa samimPrijestoljem. Lucinda se morala usredotočiti svim snagama kako bi ga jasnovidjela.

Bio je... lijep. Jantarna kosa slijevala mu se niz ramena u sjajnimvalovima. Tijelo mu se činilo veličanstvenim, definirano mišićima kojeSV

219

nijedan smrtnik nije mogao posjedovati. Njegove hladne plave oči bile suhipnotične.

Lucinda nije mogla skinuti pogled s njega. A onda je, između taktovaNebeskog pjeva, začula pjesmu. Iako se nije sjećala da ju je naučila, znala jeriječi i znat će ih zauvijek, baš kao što se smrtnici cijelog života sjećajudječjih pjesmica.

Od svih parova što ih podupire Prijestolje,Nijedan ne blistao tako žarko, kaoLucifer, Svjetlonoša, i Lucinda,Njegova VečernjicaStihovi su joj odjekivali u glavi i povlačili nove uspomene, sjećanja su

navirala sa svakom riječi pjesme.Lucinda, njegova Vecernjica!Lucindina duša puzala je s mučninom prema spoznaji. Lucifer je

napisao tu pjesmu. Bio je to dio njegova plana.Ona je... zar je bila Luciferova ljubavnica?Čim se zapitala može li taj užas biti moguć, Luce je znda da je to

najstarija, gola istina. Lucifer je bio njezina prva ljubav, i ona je bilanjegova. Čak su im i imena bila sparena. Nekoć su njih dvoje bili srodneduše. Osjećala se izopačeno, kao strankinja sama sebi, kao da se probudila ishvatila da je ubila nekoga u snu.

Preko Livade, Lucifer i Lucinda pogledali su se tijekom Prozivke.Njezine su se oči razrogačile od nevjerice, a njegove namreškale sazagonetnim smiješkom.

Bljesak.Sjećanje u sjećanju. Luce je kopala dublje kroz tamu, do mjesta kamo joj

se najviše gadilo otići.Lucifer je držao, a njegova su krila milovala njezina, stvarajući

neizreciv užitak, posve otvoreno, ondje na njezinoj srebrnoj izbočini okopraznoga Prijestolja.

Naša je ljubav beskrajna. Ništa drugo ne može postojati.Kada ju je poljubio, Lucinda i Lucifer postali su prva bića koja su

eksperimentirala s nježnošću koja nije potjecala od Boga.Poljupci su bili neobični i prekrasni i Lucinda je željela još, ali bojala se

što će drugi anđeli misliti o Luciferovim poljupcima na njezinoj koži. Brinulase da bi njegov poljubac mogao biti poput žiga na njezinim usnama. Alinajviše od svega, bojala se da će Bog doznati o tome kad se vrati i ponovno

SV

220

preuzme titulu Prijestolja.»Reci da me obožavaš«, molio je Lucifer.»Obožavanje je za Boga«, odgovorila je Lucinda.»Ne mora biti«, prošaptao je Lucifer. »Zamisli koliko bismo bili jaki kada

bismo otvoreno objavili svoju ljubav pred Prijestoljem, rekli da ti obožavašmene i ja tebe. Prijestolje je samo jedno, ujedinjeni u ljubavi, mogli bismobiti veći.«

»Koja je razlika između ljubavi i obožavanja?« upitala je Lucinda.»Ljubav je kad uzmeš obožavanje koje osjećaš prema Bogu i podariš ga

nekome tko je doista ovdje.«»Ali ja ne želim biti veća od Boga.«Luciferovo lice smrknulo se od tih riječi. Okrenuo se od nje, a ljutnja mu

je pustila korijenje u duši. Lucinda je osjetila neku čudnu promjenu unjemu, ali bila joj je tako strana da je nije prepoznala. Počela ga se bojati.Činilo se da se on ne boji ničega, osim toga da bi ga mogla ostaviti. Naučio juje pjesmu o veličini njihova saveza. Tjerao ju je da je neprestano pjeva, svedok Lucinda nije počela sebe vidjeti kao Luciferovu Večernjicu. Rekao jeLucindi da je to ljubav.

Luce se grčila od boli tog sjećanja. S Luciferom je to trajalo i trajalo. Sasvakom njihovom interakcijom, sa svakim milovanjem Lucindinih krila,postajao je sve posesivniji, sve zavidniji zbog njezina obožavanja Prijestolja igovorio Lucindi da ako ga doista voli, onda bi joj Lucifer bio dovoljan.

Sjetila se jednog dana tijekom toga mračnog razdoblja: plakala je naLivadi, sve do vrata u oblacima nebeskog tla, žudeći za time da samo ode odsvega. Sjena nekog anđela pojavila se nad njom.

»Pusti me na miru!« povikala je.Ali krilo koje je pokrilo njezino učinilo je suprotno. Počelo ju je utješno

njihati. Činilo se da anđeo bolje zna što joj treba od nje same. Polako,Lucinda je podignula glavu. Oči anđela bile su ljubičaste.

»Daniel.«Poznavala ga je kao šestog arkanđela, onoga zaduženog dapazi na izgubljene duše. »Zašto si mi prišao?«

»Zato što sam te promatrao.« Daniel je zurio u nju i Luce je znala daprije tog trenutka nitko nikada nije vidio anđela da plače. Lucindine suzebile su prve suze. »Što ti se događa?«

Dugo je vremena pokušavala naći prave riječi.»Osjećam se kao da gubim svoje svjetlo.«Priča je nahrupila iz nje i Daniel joj je to dopustio. Nitko nije slušao

Lucindu već jako dugo vremena SV

221

Kada je završila, Danielove su oči bile vlažne od suza.»Ono što zoveš ljubavlju ne zvuči baš lijepo«, rekao je polako. »Pomisli

samo na način na koji obožavamo Prijestolje. To nas obožavanje čininajboljim verzijama nas samih. Osjećamo se ohrabreni da slijedio svojeinstinkte, a ne da se mijenjamo zbog ljubavi. Da si ti moja ja tvoj, htio bih dabudeš upravo onakva kakva jesi. Nikada te ne bih zasjenio svojim željama.«

Lucinda je primila Danielovu toplu, snažnu ruku. Možda je Luciferotkrio ljubav, ali ovaj je anđeo shvaćao kako od nje stvoriti nešto prekrasno.

Iznenada, Lucinda je ljubila Daniela, pokazivala mu kako se to radi,osjećajući prvi put potrebu da potpuno podari svoju dušu nekom drugom.Dok su držali jedno drugo u naručju, Danielova i Lucindina duša blistale susve jače, dvije polovice koje su se spojile u bolje jedno.

Bljesak.Naravno, vratilo joj se sjećanje na Lucifera. Bijes u njemu toliko je

nabujao da je sada bio dvostruko viši od nje. Nekoć su bili jednake visine.»Ne mogu više podnijeti ovo ropstvo. Hoćeš li sa mnom stati pred

Prijestolje i objaviti svoju odanost našoj ljubavi?«»Lucifere, čekaj...« Lucinda mu je željela ispričati o Danielu, ali ionako

je ne bi čuo.»Laž je da dalje izigravam odanog anđela kada imam tebe i ne trebam

ništa drugo. Napravimo planove, Lucindo. Samo ti i ja. Isplanirajmo svojuslavu.«

»Kako to može biti ljubav?« povikala je. »Ti obožavaš samo svoje snove,svoju ambiciju, Naučio si me kako da volim, ali ne mogu voljeti dušu koja jetoliko mračna da proždire tuđe svjetlo.«

Nije joj povjerovao ili se pravio da je ne čuje, jer Lucifer je uskoroizazvao Prijestolje da okupe sve duše na Livadi za Prozivku. Držao jeLucindu u svojem stisku kada je ponudio izazov, ali kada je počeo govoriti,pozornost mu je popustila pa mu je uspjela umaknuti. Otišla je na Livadu itumarala među svjetlim dušama Ugledala je onu koju je tražila cijelovrijeme.

Lucifer je zaurlao prema anđelima:»U Livadi načinjenoj od oblaka povučena je crta. Sada svi imate

mogućnost izbora. Nudim vam ravnopravnost, postojani bez autoriteta kojiće vam samovoljno određivati položaje.«

Luce je znala kako je njoj ponudio jedino mogućnost da slijedi njega.

SV

222

Lucifer je možda mislio da je voli, no zapravo je samo volio kontrolirati jesvojom mračnom, destruktivnom opsesijom. Bilo je to kao da Lucifer vjerujeda je Lucinda dio njega.

Stisnula se uz Daniela na Livadi, uživajući u toplini nove ljubavi koja jebila nevina i okrepljujuća, kad je odjednom Danielovo ime odjeknulo prekoLivade. Pozvali su ga. Uzdigao se iznad mora anđeoske svjetlosti i staloženoizjavio:

»S dužnim poštovanjem, neću to učiniti. Neću izabrati Luciferovustranu, ali neću izabrati ni raj.«

Glasna rika začula se od okupljene gomile anđela, od onih koji su stajalikraj Prijestolja i ponajviše od samog Lucifera. Lucinda je bila zapanjena.

»Umjesto toga, ja biram ljubav«, nastavio je Daniel. »Biram ljubav, avas ostavljam da ratujete. Pogriješio si što si nas doveo u ovaj položaj«,rekao je Daniel Luciferu. Zatim se obratio Prijestolju: »Sve dobro u raju i naZemlji rođeno je iz ljubavi. Možda to nije bio Tvoj plan kada si stvoriosvemir, možda je ljubav bila samo jedan aspekt kompliciranog i brutalnogsvijeta. Ali ljubav je Tvoja najveća kreacija i postala je jedino što vrijedispašavati. Ovaj rat nije pravedan. Nije dobar. Ljubav je jedina stvar za kojise vrijedi boriti.«

Livada je utihnula nakon Danielovih riječi. Većina anđela izgledala jezabezeknuto, kao da nisu razumjeli ono što Daniel govori.

Još nije došao red da se Lucinda izjasni. Nebeski pisari prozivali suimena anđela po njihovu mjestu u hijerarhiji, a Lucinda je bila dna od šačiceanđela koji su bili iznad Daniela. No to nije bilo važno. Oni su bili tim,Ustala je pokraj njega na Livadi.

»Nikada nije trebao postojati izbor između ljubavi i Tebe«, objavila jeLucinda Prijestolju. »Možda ćeš jednog dana pronaći način kako da pomirišobožavanje i istinsku ljubav koju smo sposobni osjecati zahvaljujući Tebi.Ali ako moram izabrati, ostajem uz svoju ljubav. Biram Daniela i birat ću gaiznova do kraja svijeta.«

Luce se potom sjetila najteže stvari koju je ikad morala učiniti.Okrenula se prema Luciferu, svojoj prvoj ljubavi. Ako ne bude iskrenaprema njemu, ništa od ovoga neće vrijediti.

»Pokazao si mi koliko je ljubav moćna i na tome ću ti biti vječnozahvalna. Ali ljubav je za tebe tek na dalekom trećem mjestu, daleko izatvojeg ponosa i bijesa. Započeo si bitku koju nikada ne možeš dobiti.«

»Sve ovo činim zbog tebe!« proderao se Lucifer.Bila je to njegova prva velika laž, i prva velika laž svemira.SV

223

Držeći se za ruke s Danielom na sredini Livade, Lucinda je izabralajedino što je bilo moguće. Njezin je strah bio ništavan u usporedbi snjezinom ljubavi.

Ali ono što nikada nije očekivala bilo je prokletstvo. Luce se sada sjetilakako je njezina kazna došla od obje strane. Upravo je to prokletsvo činiloneraskidivim: i Prijestolje i Lucifer, zbog ljubomore, prkosa ili bešćutnogpogleda na pravdu, zapečatili su sudbinu Daniela i Lucinde za sljedećihnekoliko tisuća godina.

U tišini koja je preplavila Livadu dogodilo se nešto čudno: drugi Danielpojavio se pokraj Lucinde i Daniela. Bio je to anakronizam, Daniel kojeg jeupoznala u Shorelinu, anđeo kojeg je Luce Price poznavala i voljela.

»Došao sam moliti milost«, progovorio je drugi Daniel. »Ako već moramobiti kažnjeni, a Gospodaru moj, ne sumnjam u tvoje odluke, molim te, sjetise kako je jedna od tvojih najvećih snaga milosrđe, tajanstveno i golemo,koje nas sve drži poniznim.«

U tom trenutku Lucinda nije razumjela njegove riječi, ali sada, uLucineu sjećanju, sve je napokon dobilo smisao. Podano je Luce mogućnostiznimke u proketstvu, tako da jednog dana u dalekoj budućnosti ona bude umogućnosti osloboditi njihovu ljubav.

Posljednje čega se sjećala bilo je kako čvrsto grli Daniela dok se oblacipod njima pretvaraju u crnilo. Tlo im je uskoro nestalo pod nogama i anđelisu započeli svoj zaborav, svoj Pad. Daniel joj je kliznuo iz naručja. Tijelo jojse ukočilo i postalo nepokretno. Izgubila ga je. Izgubila je svoje sjećanje.Izgubila je sebe.

Sve do sada.Kada je Luce otvorila oči, noć se već bila spustila. Zrak je bio tako svjež

da su joj se ruke tresle. Ostali su se skupili oko nje i bili su tako tihi da jemogla čuti zujanje cvrčaka u travi. Nije htjela nikoga pogledati u oči.

»Sve je to zbog mene«, progovorila je. »Sve ovo vrijeme mislila sam dakažnjavaju tebe, Daniele, ali kazna je bila namijenjena meni.« Zastala je.»Jesam li ja razlog zbog kojeg se Lucifer pobunio?«

»Ne, Luce.« Cam joj se tužno nasmiješio. »Možda si ga nadahnula, alinadahnuće je samo izlika da napraviš ono što si odavno htio. Lucifer jetražio način ulaska u zlo. Pronašao bi ga na ovaj ili onaj način.«

»Ali izdala sam ga.«»Ne«, rekao je Daniel. »On je izdao tebe. Izdao je sve nas.«»Bismo li se zaljubili da nije bilo njegove pobune?«Daniel se nasmiješio. SV

224

»Volim misliti da bismo pronašli način. Sada konačno imamo prilikuostaviti ovo za sobom. Imamo priliku zaustaviti Lucifera, razbiti prokletstvoi voljeti se onako kako smo oduvijek željeli. Možemo se pobrinuti da sve ovegodine patnje ne budu uzdud.«

»Pogledajte«, rekao je Steven pokazujući prstom prema nebu.Na nebu se pojavilo mnoštvo zvijezda. Jedna, daleko u daljini, bila je

posebno jarka. Treperila je, a zatim je izgledalo kao da je potpuno nestalaprije nego što se vratila još sjainija.

»To su oni, zar ne?« rekla je. »Pad?«»Da«, odgovorila je Francesca. »To su oni. Izgleda baš kao što piše u

starim tekstovima.«»Maloprije je bila...«, Luce je nabrda obrve i zaškiljda, »Vidim je samo

kad...«»Usredotoči se«, ndožio je Cam.»Što joj se događa?« upitala je Luce.»Počinje postojati u ovome svijetu«, rekao je Daniel. »Ovih devet dana

nije bilo potrebno za fizičko putovanje od raja do Zemlje. Već za prelazak izrajske u zemaljsku sferu. Kada smo sletjeli ovamo, tijela su nam bila...drugačija. Postali smo drugačiji. Za to je potrebno vremena.«

»A sada nama ponestaje vremena«, rekao je Roland gledajući na zlatnidžepni sat koji mu je zacijelo dala Dee prije nego što je umrla.

»Onda je vrijeme da krenemo«, rekao je Daniel Luce.»Tamo gore?«»Da, moramo poletjeti prema njima. Otići ćemo sve do granica Pada, a

onda ćeš ti...«»Ja ga moram zaustaviti?«»Da.«Sklopila je oči i sjetila se kako je ju je Lucifer pogledao na Livadi.

Izgledao je kao da želi smrviti svaku trunku nježnosti koja postoji.»Mislim da znam kako.«»Rekla sam vam da će to reći!« uskliknula je Arriane.Daniel ju je privukao sebi.»Jesi li sigurna?«Poljubila ga je, nikad sigurnija u sebe.»Upravo sam dobila natrag svoja krila, Daniele. Neću dopustiti Luciferu

da mi ih uzme.«Luce i Daniel oprostili su se sa svojim prijateljima, primili za ruke i

poletjeli u noć. Dugo su vremena letjeli prema gore, kroz tanku vanjskuSV

225

ovojnicu atmosfere, kroz sloj svjetlosti na rubu svemira.Mjesec je postao ogroman i svijetao poput podnevnog sunca. Prolazili su

kroz magličaste galaksije i pokraj drugih mjeseca ispunjenih kraterima, tepokraj neobičnih planeta sa sjajnim crvenkastim dimom i prugastimprstenovima svjetla.

Koliko god letjeli, Luce se nije umarala. Počela je shvaćati kako Danielmože danima biti budan bez odmora; nije bila gladna ni žedna. Nije joj bilohladno dok su letjeli kroz ledenu noć,

Naposljetku, na rubu ničega, u najmračnijem kutu svemira, stigli su dokrajnje granice. Ugledali su crnu mrežu Luciferovih Navjestitelja kako sekoleba između dimenzija. Unutar nje odvijao se Pad.

Daniel je lebdio pokraj Luce, krilima dodirivao njezina, davao joj snagu.»Prvo ćeš morati proći kroz Navjestitelja. Nemoj ostati unutra. Idi dalje

sve dok ga ne pronađeš u Padu.«»Moram ići sama, zar ne?«»Slijedio bih te do kraja svijeta i dalje ali samo ti možeš ovo napraviti«,

rekao je Daniel. Primio joj je ruku i poljubio prste, a potom dlan. Drhtao je.»Čekat ću te ovdie.«

Usne su im se spojile još jedan posljednji put.»Volim te, Luce«, rekao je Daniel. »Uvijek ću te voljeti, uspio Lucifer ili

ne...«»Ne, nemoj to govoriti«, prekinula gaje Luce. »Neće...«»Ali ako uspije,« nastavio je Daniel, »želim da znaš kako bih sve to

učinio iznova. Izabrao bih tebe svaki put.«Luce je preplavila neka mirnoća. Neće ga iznevjeriti. Neće iznevjeriti

sebe.»Neću dugo.«Stisnula mu je ruku, a potom se okrenula i uronila kroz tamu u

Luciferova Navjestitelja.

SV

226

OSAMNAESTO POGLAVLJE

UHVATI ZVIJEZDU PADALICU

Tama je bila potpuna.

Luce je dosad putovala samo kroz svoje Navjestitelje, u kojima je bilosvježe i vlažno, čak spokojno. Ulaz u Luciferova Navjestitelja bio je ustajao,vruć, ispunjen oporim dimom, i zaglušljiv. Hroptavi vapaji za milost iisprekidani jecaji prodirali su kroz njegove unutarnje stijenke.

Luceina su se krila nakostriješila, bio je to posve nov osjećaj, kada jeshvatila da su Luciferovi Navjestitelji predstraža Pakla.

To je samo prolaz, rekla je sebi. Samo još jedan Navjestitelj, portal krozkoji se putuje na drugo mjesto i u drugo vrijeme.

Nastavila se probijati, gušeći se od dima. Tlo je bilo prekriveno nečimšto nije prepoznala dok nije pala na koljena i osjetila kako joj staklenekrhotine probijaju dlanove koje je Daniel maločas bio držao.

Nemoj ostati unutra, rekao joj je. Idi dalje sve dok ga ne pronađeš uPadu.

Duboko je udahnula, ispravila se, sjetila se tko je. Raširila je krila iNavjestitelja je preplavila svjetlost. Tek je sada Luce vidjela koliko jeužasan, iz svake zadimljene površine stršile su krhotine stakla različitihboja, poluljudska obličja ležala su mrtva ili umirala u ljepljivim lokvama potlu i, najgore od svega, posvuda se osjećao porazan osjećaj gubitka.

Luce je spustila pogled na krvave ruke i vidjela kako joj gadnitrokutasti komadići smeđeg stakla strše iz dlanova. Zacijeljeli su u tren oka.Zaškrgutala je zubima i poletjela, tijelo joj je probilo unutarnji zidLuciferova Navjestitelja i odjednom se našla duboko u srži Luciferovaukradenog Pada.

Bio je golem. To je prvo uočila. Dovoljno golem da čini vlastiti svemir,ispunjen sablasnom tišinom. Pad je bio toliko blještav od svjetla padajućihanđela da je Luce jedva mogla gledati. No, nekako ih je mogla osjetiti,posvuda oko sebe, njezine sestre i njezina braća, više od sto milijunanebeskih anđela, krasilo je nebo poput slika. Lebdjeli su u zraku, zamrznutiu prostoru i vremenu, a svatko od njih bio je zatočen u različitoj kuglisvjetla. SV

227

I ona je ovako pala. Sada se toga sjetila, s boli u srcu. Tih devet danasadržavalo je u sebi devet stotina vječnosti. A ipak, koliko su god anđeli uPadu bili mirni, Luce je vidjela da se zapravo sve vrijeme mijenjaju. Njihovaobličja poprimala su neobičnu, rudimentarnu providnost. Tu i tamo svjetlostbi zasjala na donjem dijelu para krila. Nečija bi ruka treperavo nastala izničega, a potom opet postala nejasna. Na ovo je Daniel mislio kada joj jepričao o prijelazu koji se zbivao unutar Pada, duše su se preobražavale izoblika koji su imale u rajskoj sferi u onaj koji će imati u zemaljskoj.

Anđeli su odbacivali svoju anđeosku čistoću i zaposjedali inkarnacije ukojima će kročiti Zemljom.

Luce se primaknula najbližem anđelu. Prepoznda ga je: Zadkiel, anđeonebeske pravednosti, njezin brat i prijatelj. Nije vidjela njegovu dušu čitavuvječnost. On nju nije mogao vidjeti, a i da jest, ne bi joj mogao odgovoriti.

Svjetlost unutar njega glasno je treperila, zbog čega je Zadkielovaesencija svjetlucala poput dragog kamena u mutnoj vodi. Stopila se uzamućeno lice koje Luce više nije znala. Izgledalo je groteskno, krnjeoblikovane oči, poluformirane usne. To još nije bio on, ali čim anđeli udare uneumoljivo tlo Zemlje, bit će.

Što se dalje probijala kroz more nepomičnih duša, to se osjećala težom.Luce ih je sve prepoznala, Sariel, Alat, Muriel, Chayo. S užasom je shvatilada, kada se dovoljno primakne krilima, može čuti misli svakog od anđela uPadu.

Tko će se brinuti o nama? Koga ćemo obožavati?Ne osjećam krila.Nedostaju mi moji voćnjaci. Hoće li u paklu biti voćnjaka?Žao mi je. Tako mi je žao.Bile suviše bolno zadržati se u njihovoj blizini dulje od trajanja jedne

misli. Luce se nastavila probijati, bez osjećaja za smjer, preplavljenaosjećajima, sve dok je nije privuklo jarko, poznato svjetlo.

Gabbe.Čak i u nedovršenom prijelazu, Gabbe je bila prekrasna. Bijela krila

bila su joj sklopljena poput ružinih latica oko lica čije su se crte izoštravale:zbog tamnih kontura njezinih trepavica doimala se spokojno i postojano.

Luce se privila uz Gabbeinu srebrnkastu kuglu svjetla. Na trenutak jepomislila kako Luciferov Pad možda ima i dobru stranu: Gabbe će se vratiti.

Potom je svjetlo unutar Gabbe zatreperilo i Luce je čula što anđeo misli.Pođi dalje Lucinda. Molim te, pođi dalje. Sanjaj o onome što već znaš.Luce je pomislila na Daniela, koji ju je čekao na drugoj strani. PomislilaSV

228

je na Lu Xin, djevojku koja je bila tijekom drevne dinastije Shang u Kini.Ubila je kralja, preodjenula se u odjeću generala i spremila za rat koji uopćenije trebala voditi, sve to zbog njezine ljubavi prema Danielu.

Luce je prepoznala svoju dušu u Lu Xin onog časa kad ju je ugledala.Isto će tako moći i ovdje pronaći svoju dušu, usprkos svim blistavim dušamakoje su svjetlucale oko nje poput gradskih svjetala bačenih u zrak. Pronaćiće sebe unutar Pada.

A tako će, shvatila je iznenada, pronaći i Lucifera.Sklopila je oči, blago zamahnula krilima i zamolila svoju dušu da je

odvede do nje same. Kretala se kroz milijune svjetala, klizeći prekoblještavih valova anđela. Trajalo je malu vječnost. Devet dana ona i njeziniprijatelji utrkivali su se s vremenom, misleći samo na to kako da pronađuPad. A sada kada su ga našli, koliko će trebati Luce da locira dušu koju jetrebala, tu iglu u sjenu napravljenom od anđela koji su mijenjali oblike?Koliko joj je vremena ostalo?

Odjednom, u galaksiji smrznutih anđela, i sama se Luce smrznula.Netko je pjevao.Bila je to ljubavna pjesma toliko lijepa da su joj krila zadrhtala.Zastala je iza nepomične bijele kugle anđela po imenu Ezekijel i slušala:»Moje je more našlo svoju obalu...Moja je žudnja našla svoj plamen...«Duša joj je nabujala od davno zaboravljenog sjećanja. Provirila je iza

Ezekijela, anđela oblaka, kako bi vidjela tko to pjeva na čistini.Neki je mladić u rukama zibao djevojku, a glas kojim je pjevušio bio je

blag i sladak kao med. Nježno njihanje njegovih ruku bio je jedini pokret ucijelome nepomičnom Padu.

Tada je Luce shvatila da djevojka nije obična djevojka. Bila jepoluformirana kugla svjetlosti koja je okruživala anđela u metamorfozi. Bilaje to duša koja je nekoć bila Lucinda.

Mladić je podigao pogled, osjetivši nečiju prisutnost. Imao je četvrtastolice, kosu boje jantara i oči plave poput leda, koje su zračile mladenačkomljubavlju. Ali to nije bio mladić. Bio je to anđeo tako veličanstvene ljepote dase Luceino tijelo ukočilo od usamljenosti koje se nije željela sjetiti.

Bio je to Lucifer.Ovako je nekoć izgledao u raju. Ali bio je pokretan, potpuno formiran,

za razliku od milijuna anđela koji su ga okruživali, što je uvjerilo Luce da jeon demon sadašnjosti, onaj koji je raširio svojeg Navjestitelja preko Padakako bi stvorio njegovu drugu vezu sa Zemljom. Njegova vlastita padajućaSV

229

duša mogla je biti bilo gdje ovdje, jednako paralizirana kao što su bili svi oninakon što ih je Prijestolje izgnalo iz raja.

Luce je imala pravo vjerujuć da će je njezina duša odvesti do Lucifera.Nakon što je pokrenuo ovaj Pad, zacijelo je ušao u njega kroz vlastitogNavjestitelja. I proveo posljednjih devet dana ovako? Pjevušeći uspavanke izibajući je amo-tamo dok je sudbina svijeta bila u neizvjesnosti, a hordeanđela jurcale posvuda pokušavajući ga zaustaviti.

Krila su joj bridila. Znala je da je radio samo ovo jer je znala da je voli,da je i dalje želi. Njezina izdaja Lucifera bila je razlog zašto se sve ovodogađalo.

»Tko je tamo?« povikao je.Luce je stupila naprijed. Nije došla ovamo kako bi se skrivala od njega.

Osim toga, već je osjetio sjaj njezine duše iza Ezekijela. U razdraženu mu jeglasu čula da je prepoznaje.

»Oh. To si ti.« Lagano je podigao ruke i ispružio Luceino drugo »ja« uPadu. »Jesi li upoznala moju ljubav? Mislim da će ti biti«, Lucifer jepogledao prema gore, tražeći pravu riječ, »osvježavajuća.«

Luce se primaknula bliže, privučena podjednako blistavom anđelu kojijoj je slomio srce neobičnoj, poluformiranoj verziji same sebe. Ovo je bioanđeo koji će postati djevojka kakva je Luce bila na Zemlji. Gledala je kakojoj se vlastito lice oblikuje u svjetlu koje je Lucifer držao u rukama. Potom jelice nestalo.

Palo joj je na pamet da se spoji s ovim neobičnim bićem. Znala je da tomože: mogla je posegnuti i zaposjesti svoje najstarije obličje, osjetiti kako jojse želudac okreće dok se stapa sa svojom prošlošću, zatreptati i naći se uLuciferovu naručju, u umu Lucinde u Padu, kao što je napravila već punoputa prije.

Ali više to nije morala činiti. Bill je podučio Luce kako da se spoji sasvojim prošlostima prije nego što je znala tko je doista, prije nego što jeimala pristup sjećanjima kao sada. Nije se morala spojiti sa svojom dušom uPadu kako bi znala što reći Luciferu. Luce je već znala cijelu priču.

Sklopila je ruke ispred sebe. Sjetila se Daniela koji ju je čekao s drugestrane Navjestitelja.

»Ljubav koju osjećaš nije ti uzvraćena, Lucifere.«Uputio je Luce blistav, prkosan osmijeh.»Jesi li ti svjesna koliko je trenutak poput ovoga rijedak?«Bez razmišljanja, Luce se primaknula još bliže.»Vas dvije, zajedno u isto vrijeme? Ona koja me ne može napustiti«,SV

230

pogladio je mijenjajuće tijelo u svojem naručju i podigao pogled, »i ona kojane zna kako da se drži podalje od mene.«

»Ona i ja dijelimo istu dušu«, odvratila je Luce. »A nijedna od nas više tene voli.«

»A kažu da je moje srce otvrdnulo!« nacerio se Lucifer, a s lica mu jenestala sva ljupkost. Glas mu se spustio nekoliko registara i postao dublji odičega što je Luce ikad čula. »Razočarala si me u Egiptu. Nisi to trebalaučiniti, kao što se nisi ni ovdje smjela pojaviti. Ostavio sam te u vanjskomsvijetu kako se ne bi mogla miješati.«

Oblik mu se promijenio: mladoliko, ljupko lice smežuralo se i ispuniloborama koje su mu presijecale tijelo poput dugačkih, nazubljenih šavova.Moćna krila buknula su mu iza ramena. Iz prstiju su mu izbile kandže,duge, uvinute i žute. Luce se lecnula kada ih je zario u njezinopoluoblikovano tijelo koje je držao u naručju.

Oči su mu blistale, mijenjajući se iz ledeno plave u crvenu poputrastaljenog olova, a on je sam narastao postavši deset puta veći. Luce jeznala da je to zato što se prepušta bijesu koji je dotad potiskivao kako biizgledao poput ljupkog, prijašnjeg sebe. Činilo se kao da je ispunio savprazan prostor, smanjujući u sekundi prostranstvo lebdećih anđela.

Luce je doletjela tako da su im oči bile u istoj razini, te uzdahnula.»Možeš stati«, rekla je.»Vidim da si postala tolerantnija, ha?«Luce je odmahnula glavom i raširila krila koliko je god mogla. Ispružila

su se u širinu koja ju je i dalje zapanjivala.»Znam tko sam, Lucifere. Znam što mogu. Nitko od nas nije vezan

sponama smrtnosti. I ja bih mogla postati strašna poput tebe. Ali koji jesmisao toga?«

Para se podizala s Luciferove glave dok je proučavao Luceina krila.»Tvoja su krila uvijek oduzimala dah«, rekao je. »No nemoj se naviknuti

na njih. Vrijeme je gotovo isteklo, a onda... a onda...«Promatrao joj je lice ne bi li spazio strah ili tjeskobu. Znala je što ga

pokreće, odakle crpi snagu i moć. Njegovi grubi mišići napeli su se i Luce jegledala kako treperi svjetlost njezina tijela u Padu, uzrujanog alinepokretnog, ranjivog u njegovim rukama. Osjećala se kao da gleda voljenuosobu u teškoj opasnosti, ali Luciferu nije namjeravala otkriti kako je tosmeta.

»Ne bojim te se.«S gunđajem je ispustio oblak sluzi i dima.SV

231

»Bojat ćeš se, kao što si se bojala prije i kao što se zapravo bojiš sada.Strah je jedini način da se štuje vrag.«

Prestao je rasti. Oči su mu se smirile i iznova poprimile zapanjujućeplavu ledenu boju. Mišići su mu se opustili i preobrazili u ono vitko tijelokoje ga je jednom činilo najljepšim među nebeskim anđelima. Njegova jeblijeda koža imala svjetlucavi sjaj kujeg se Luce nije sjetila sve do sada.

Bio je ljepši čak i od Daniela.Luce si je dopustila da se sjeti. Nekoć ga je voliela. On je bio njezina

prva prava ljubav. Podarila mu je svoje srce. A i Lucifer je nju volio.Kada je spustio pogled na nju, cijela povijest njihova odnosa vidjela mu

se na pristalome licu: plamen njihove prve romanse, očajnička žudnja da jeposjeduje, ljubavna bol za koju je tvrdio da je nadahnula njegov bunt protivPrijestolja.

Njezin um znao je da to prva laž Velikog obmanjivača, ali srce joj jegovorilo nešto drugo, djelomice zato što i sam Lucifer povjerovao u svoju laž.Imala je tajnu moć koja se širila, poput poplave koju nitko nije spazio.

Nije si mogla pomoći: omekšala je. U Luciferovim očima bila ista onanježnost kao i u Danielovim kad bi je pogledao. Osjetila je kako pogledompočinje uzvraćati tu nježnost Luciferu.

Još uvijek ju je volio, a svaki trenutak koji nije bila njegova duboko gaje ranjavao. Zato je posljednjih devet dana proveo sa sjenkom njezine duše,zato je žudio vratiti cijeli svemir na početak, samo kako bi ponovno bilanjegova.

»Oh, Lucifere« rekla je. »Žao mi je.«»Vidiš?« Nasmijao se. »Bojiš me se. Bojiš se onoga što osjećaš zbog mene.

Ne želiš se sjetiti...«»Ne, nije to...«Iz skrivenih korica iza leđa, Lucifer je izvukao dugačku srebrnu

zvjezdanu strijelu. Vrtio ju je među prstima, pjevušeći melodiju koju je Luceprepoznala. Zadrhtala je. Bila je to pjesma koju je napisao i njome ihzdružio. Lucinda, njegova Večernjica.

Gledala je kako zvjezdana strijela blista.»Što radiš?«»Ti si me voljela. Bila si moja. Mi koji razumijemo što je vječnost znamo

što znači prava ljubav. Ljubav nikada ne umire. Zato znam da ćeš kadaudarimo u tlo, kada sve počne ispočetka, pravilno izabrati. Izabrat ćeš meneumjesto njega i nas dvoje zajedno ćemo vladati. Bit ćemo zajedno«, pogledaoju je, »inače...« SV

232

Lucifer je pojurio prema njoj sa zvjezdanom strijelom.»Da!« proderala se Luce. »Nekoć sam te voljela.'«Ukočio se, držeći smrtonosnu strijelu nepomičnu nad njezinim prsima

dok mu je Luceina ranija duša visjela s pregiba lakta.»Ali to je bilo davnije nego što se sjećaš«, rekla je. »Ti cijeniš vječnost, ali

ne cijeniš kako se u samo jednom trenutku vječnost može promijeniti. Nisamte voljela kada smo pali.«

»Laži.« Spustio je strijelu još niže. »Voljela si me nedavno, samo to neznaš. Čak prošli tjedan, u tvojim Navjesteljima, mislila si da voliš drugoga,bili smo predivni zajedno Sjećaš li se kako smo se sakrili u pasiflori naTahitiju? Bilo je i trenutaka prije toga. Pretpostavljam da si se u posljednjevrijeme prisjećala nekih.« Odmaknuo se korak, proučavajući njezinureakciju. »Naučio sam te sve što misliš da znaš o ljubavi! Trebali smozajedno vladati. Obećala si da ćeš me slijediti. Ti si prevarila mene.« Njegoveoči preklinjale su je, a u njima su buktili bol i bijes. »Zamisli koliko sam biousamljen, u Paklu koji sam sam stvorio, ostavljen pred oltarom, najvećabudala svih vremena, i tu sam agoniju morao proživljavati sedam tisućagodina.«

»Prestani«, prošaptala je. »Moraš me prestati voljeti. Jer ja sam prestalavoljeti tebe.«

»Zbog Daniela Grigorija, koji nije ni desetina anđela kakav sam ja, čak ikad sam u svojem najgorem izdanju? To je apsurdno! Znaš da sam oduvijekbio blistaviji, talentiraniji. Bila si prisutna kada sam izumio ljubav. Stvoriosam je i iz čega, iz čistog... obožavanja!« Lucifer se namrštio izgovarajući turiječ, kao da mu izaziva mučninu. »Ne znaš ni polovicu priče. Bez tebe,nastavio sam i stvorio zlo, drugi dio spektra, potrebnu ravnotežu. Nadahnuosam Dantea! Miltona! Trebala bi vidjeti podzemni svijet. Uzeo sam idejePrijestolja i poboljšao ih! Možeš raditi što god hoćeš! Sve si propustila.«

»Nisam propustila ništa.«»Oh, dušo moja«, posegnuo je prema njoj i mekanom rukom joj

pomilovao obraz, »sigurno ne vjeruješ u to. Mogao bih ti podariti najvećenepoznato kraljevstvo, puno radimo, onda se zabavljamo. Čak ti je iPrijestolje ponudilo blagodati vječnog mira! A što si ti izabrala? Daniela. Štoje taj tikvan ikad učinio?«

Luce je odgurnula njegovu ruku.»Osvojio je moje srce. Voli me zbog onoga što jesam, a ne zbog onoga što

iz mene može izvući.«Podrugljivo se nasmiješio. SV

233

»Oduvijek si žudjela za priznanjem. To je tvoja Ahilova peta, dušice.«Pogledala je blistave, mirne duše kojima su bili okruženi, milijuni njih

protezali su se tisućama milja u daljinu, slučajni svjedoci istine o prvojromantičnoj ljubavi u svemiru.

»Mislila sam da je ono što sam osjećala prema tebi dobro«, rekla je Luce.»Voljela sam te dok me to nije ranilo, dok našu ljubav nije uništio tvoj ponosi tvoj bijes. Zbog onoga što si ti zvao ljubav gotovo sam nestala. Zato sam temorala prestati voljeti.« Zastala je. »Naše obožavanje nikada nije umanjilovrijednost Prijestolja, ali tvoja je ljubav umanjila moju vrijednost. Nikada tenisam htjela povrijediti. Samo sam te htjela spriječiti da ne povrijedišmene.«

»Onda me nemoj povrijediti!« preklinjao ju je, pružajući ruke koje su jenekoć, sjetila se Luce, grlile i doimale se poput doma. »Možeš naučitiponovno me voljeti. To je jedini način da zaustaviš moju patnju. Izaberi meponovno, sada, zauvijek.«

»Ne«, rekla je. »Doista je gotovo, Lucifere.« Pokazala je prema anđelimau Padu oko njih. »Bilo je gotovo prije nego što se išta od ovoga dogodilo.Nikada nisam obećala da ću vladati s tobom izvan raja. Taj si san projiciraona mene, kao da sam prazna ploča. Nećeš ništa postići ako ovu Lucindupošalješ na Zemlju. Ona ti neće uzvratiti ljubav.«

»Možda hoće.« Spustio je pogled na anđela u svojim rukama. Pokušao juje poljubiti, ali svjetlo koje je okruživalo Lucindino »ja« u padu sprečavalo jeda usnama dotakne njezinu kožu.

»Žao mi je zbog boli koju sam ti nanijela«, rekla je Luce. »Bila sam...mlada. Zanijela sam se... Igrala sam se s vatrom. Nisam to trebala učiniti.Molim te, Lucifere. Pusti nas.«

»Oh.« Prislonio je lice uz tijelo u svojim rukama. »Kako patim.«»Patit ćeš manje ako prihvatiš da je ono što smo dijelili sada u prošlosti.

Stvari nisu onakve kakve su bile. Ako me voliš, moraš u svojoj duši pronaćinačin da me pustiš.«

Lucifer je dugo gledao Luce. Lice mu se smrknulo, potom poprimilozbunjen izraz, kao da razmatra neku zamisao. Na trenutak je skrenuopogled, zatreptao, a kada je ponovno pogledao Luce, učinilo joj se da je moževidjeti onakvom kakva je doista bila: anđeo koji je postao djevojka, djevojkakoja je živjela kroz tisućljeća, postajući sve više i više sigurnom u svojusudbinu dok na kraju nije pronašla način da ponovno postane anđeo.

»Ti... zaslužuješ više«, prošaptao je Lucifer.»Više od Daniela?« Luce je odmahnula glavom. »Ne želim ništa višeSV

234

osim njega.«»Želim reći da zaslužuješ više od sve ove patnje. Znam kroz što si prošla.

Promatrao sam te. U nekim trenucima tvoja mi je bol donijela određenuradost. Mislim, poznaješ me.« Lucifer se tužno nasmiješio. »Ali čak i mojavrsta radosti uvijek je protkana krivnjom. Kada bih se mogao riješitikrivnje, onda bi stvarno vidjela nešto veliko.«

»Oslobodi me moje patnje. Zaustavi Pad, Lucifere. To je u tvojoj moći.«Zateturao je prema njoj. Oči su mu se napunile suzama. Vrag je

odmahnuo glavom.»Reci mi kako tip s dobrim poslom izgubi tako...«»DOSTA!«Glas je zaustavio sve. Rotaciju sunca, unutarnju svijest tri stotine i

osamnaest milijuna anđela, čak je i brzina samoga Pada jednostavno stala.Bijaše to glas koji je stvorio svemir: slojevit i bogat, kao da milijuni

njegovih verzija govore jednoglasno.Dosta.Zapovijed Prijestolja presjekla je Luce. Posve ju je prožela. Svjetlost joj

je ispunila vidno polje, preplavljujući Lucifera, njezinu inkarnaciju u Padu icijeli svijet svojim blještavilom. Duša joj je zujala neizrecivim elektricitetom,a sva težina spda je s nje i u hipu iščezla u daljinu.

Pad.Nestao je. Luce je bila izbačena iz njega samo jednom riječju i trzajem

od kojeg se osjetila kao da joj je nutrina izokrenuta. Kretala se kroz golemoništavilo, prema nepoznatom odredištu, brže od brzine svjetlosti pomnoženes brzinom zvuka.

Kretala se Božjom brzinom.

SV

235

DEVETNAESTO POGLAVLJE

LUCINDINA CIJENA

Ništa osim bjeline.

Luce je osjećala da su se ona i Lucifer vratili u Troju, no nije mogla bitisigurna. Svijet je bio previše sjajan, poput ebanovine u plamenu. Blistao je upotpunoj tišini.

Potom, polako, sjaj je počeo blijedjeti.Prizor pred Luceinim očima izoštrio se: dok je svjetlost slabjela, polje,

tanki čempresi, koze koje su pasle žutu slamu i anđeli oko nje postajali susve jasniji. Činilo se da sjaj ima svoju teksturu, poput perja koje joj milujekožu. Njegova moć učinila ju je poniznom i uplašenom.

Svjetlost je nastavila blijedjeti, činilo se kao da se smanjuje, sažimala sei povlačila u samu sebe. Sve je postalo tamnije i izgubilo boju kada sesvjetlost povukla. Skupila se u blještavu sferu, u sićušnu sjajnu kuglu kojaje bila najsvjetlija u srži i lebdjela je tri metra iznad tla. Pulsirala je itreperila dok su njezine zrake polako poprimale oblik. Izdužile su se,svjetlucajući poput karameliziranog šećera, u glavu, torzo, noge i ruke.

Prste.Nos.Usta.Sve dok svjetlost nije postala osoba.Žena.Prijestolje u ljudskom obliku.Nekada davno, Luce je bila miljenica Prijestolja, sada je to znala, znala

je to u dubini svoje duše, ali Luce nikada nije doista poznavala Prijestolje.Nijedno biće nije bilo sposobno za takvu vrstu spoznaje.

Jednostavno je bilo tako, bila je to priroda božanstva. Opisati ga značilobi umanjiti njegovu vrijednost. Stoga sada, čak i dok je neobično nalikovalona kraljicu u lepršavoj bijeloj haljini, Prijestolje je i dalje bilo Prijestolje, štoje značilo da je bilo sve. Luce nije mogla prestati zuriti.

Bila je zapanjujuće lijepa, kose ispletene od srebrnih i zlatnih vlasi.Njezine oči, plave poput kristalnog oceana, imale su moć da vide sve,svugdje. Dok je Prijestolje gledalo preko trojanske ravnice, Luce se naSV

236

trenutak učinilo da u izrazu Božjeg lica prepoznaje vlastito, odlučno,stegnute čeljusti, onako kako je Lucinda izgledala uvijek kada bi donijelaodluku. Vidjela je taj izraz u ogledalu već tisuću puta.

A kada se Bog okrenuo kako bi pogledom obuhvatio publiku pred njim.izraz lica promijenio mu se u nešto drugo. Nalikovao je Danielovoj odanosti;savršeno je odražavao onaj posebni sjaj u njegovim očima. Potom je uopuštenom, otvorenom načinu na koji je Bog držao ruke Luce prepoznalanesebičnost svoje majke, a zatim ugledala ponosni osmijeh koji je pripadaosamo Penn.

No Luce je tada shvatila da on ne pripada Penn. Svaki prolaznitrenutak života imao je svoje izvorište u sili koja je stajala pred Luce. Moglaje vidjeti kako je cijeli svijet, kako anđeli, tako i smrtnici, stvoren upromjenjivom liku Prijestolja.

Na rubu nizine pojavila se stolica od ebanovine. Bila je napravljena odiste onozemaljske supstancije koju je Luce već prije vidjela: od istog jematerijala bio i srebrni štap sa zavijenim spiralnim vrhom koji je Prijestoljedržalo u lijevoj ruci.

Kada je Prijestolje sjelo, Annabelle, Arriane i Francesca pohrlile su prednjega i s divljenjem pale na koljena. Osmijeh Prijestolja obasjao ih je,bacajući svjetlosne duge na njihova krila. Anđeli su zajedno pjevušili uskladnom obožavanju.

Arriane je podignula svoje blistavo lice i zalepršala krilima kako bi sepodignula i obratila Prijestolju. Glas joj je proizveo veličanstvenu pjesmu.

»Više nema Gabbe.«»Da«, otpjevušilo je Prijestolje, iako je, naravno, to već znalo. Bio je to

ritual žaljenja, ne toliko razmjena informacija. Luce se sjetila da je upravo uovu svrhu Prijestolje stvorilo glas i pjesmu; to je trebao biti još jedan načinizražavanja osjećaja, poput krila kojim utješno dodirneš prijateljevo.

Potom su Arriane i Annabelle odignule stopala s tla i odlepršale iznadPrijestolja. Ostale su lebdjeti, okrenute prema Luce i ostatku svojihprijatelja, te s obožavanjem gledale svoju Stvoriteljicu. Njihova je formacijaizgledala čudno, nekako nepotpuno, sve dok Luce nešto nije shvatila:

Mjesta u raju.Arriane i Annabelle zauzele su svoja stara mjesta koja su imale kao

arkanđeli. Na rajskoj Livadi, valovite srebrne izbočine nekoć su tvorile lukiznad glave Prijestolja. Sada su se vratile onamo gdje su pripadale: Arrianes desne strane ramena Prijestolja, a Annabelle nekoliko centimetara od tlablizu desne ruke Prijestolja. SV

237

Blistave praznine sjajile su u prostoru oko Prijestolja. Luce se sjetila nakoju je izbočinu uvijek slijetao Cam, koja je bila Rolandova te koja jepripadala Danielu. U umu joj je kratko bljesnula slika Mollyna mjestaispred Prijestolja, kao i Stevenova, iako nisu bili arkanđeli, već anđeli kojisu zadovoljno obožavali Boga s Livade.

Naposljetku je ugledala svoje i Luciferovo mjesto, njihove srebrneizbočine s lijeve strane Prijestolja. U krilima je osjetila žmarce. Sve je bilotako jasno.

Ostali pali anđeli, Roland. Cam, Steven, Daniel i Lucifer, nisu stupilinaprijed kako bi obožavali Pijestolje. Luce se osjećala rastrganom izmeđujedne i druge strane. Obožavanje Prijestolja bilo joj je prirodno; za to jeLucinda bila stvorena. Ali iz nekog razloga nije se mogla pomaknuti.Prijestolje nije izgledalo ni razočarano ni iznenađeno.

»Gdje je Pad, Lucifere?« Od zvuka toga glasa Luce je poželjela pasti nakoljena i moliti se.

»To samo Bog zna«, progunđao je Lucifer. »Nije važno. Možda ga nakraju krajeva nisam niti želio.«

Prijestolje je vrtjelo svoj srebrni štap, praveći udubinu u blatnom tluondje gdje je kraj štapa dodirivao zemlju. Vitica srebrno bijelih ljiljanaizniknula je iz tla, uvijajući se oko štapa. Činilo se da Prijestolje to neprimjećuje; svojim je plavim očima fiksirala Lucifera sve dok nije podigaosvoje plave oči i uhvatio njezin pogled.

»Vjerujem u prve dvije izjave,« reklo je Prijestolje, »a ti ćeš uskoro bitiuvjeren u posljednju. Moja blagost ima vrlo poznate granice.«

Lucifer je počeo govoriti, ali Prijestolje je skrenulo svoj pogled s njega ion je frustrirano udario nogom u zemlju. Otvorila se pod njime, lava je izbilai ohladila se na tlu, poput njegova osobnog vulkana.

Malenim pokretom ruke Prijestolje je ponovno svima privuklopozornost.

»Moramo se pozabaviti prokletstvom Luce i Daniela«, rekla je.Luce je mučno progutala slinu, osjećajući kako joj užas raste u želucu.A fosforescentne oci Prijestolja bile su blage kada je zataknula

srebrnozlatni pramen kose za uha, naslonila se u svojoj stolici i promotrilaokupljene.

»Kao što znate, ponovno je kucnuo čas da ovima dvoma postavimpitanje.«

Svi su utihnuli, osim vjetra.»Lucinda, počet ćemo s tobom.«SV

238

Luce je kimnula. Mirnoća njezinih krila bila je u suprotnosti s njezinimuzlupanim srcem. Osjećaj je bio neobično smrtnički i podsjetio ju natrenutke u školi kada bi je pozvali u ured ravnatelja. Pristupila jePrijestolju, pognute glave.

»Platila si svoj dug patnje tijekom ovih šest i više tisućljeća...«»Nije sve bila samo patnja,« rekla je Luce. »Bilo je teških trenutaka,

ali«, pogledala je prijatelje koje je stekla, Daniela, pa čak i Lucifera, »bilo jetu i mnogo ljepote.«

Prijestolje je uputilo Luce znatiželjan smiješak»Isto si tako ispunila uvjete otkrivanja vlastite prirode bez pomoći, i

ostala si iskrena prema samoj sebi. Bi li rekla da si upoznala svoju dušu?«»Da«, odgovorila je Luce. »Potpuno.«»Sada si Lucinda više nego što si to ikada bila. Svaka odluka koju

doneseš temelji se ne samo na znanju koje posjeduješ kao anđeo, već i nasedam tisuća godina životnih lekcija prikupljenih u svakom stanju ljudskogbića.«

»Ponizna sam zbog svoje odgovornosti«, rekla je, koristeći se riječimakoje nisu nimalo pristajale Luce Price, ali su, shvatila je, posve pristajaleLucindi Price, njezinoj istinskoj duši.

»Možda si u ovome životu čula da svako ima pravo na tvoju dušu?«»Da. Čula sam to.«»I možda si čula nešto o ravnoteži između anđela raja i Luciferovih

snaga!«Luce je polako kimnula.»I stoga ti još jednom postavljam ovo pitanje: hoćeš li izabrati raj ili ćeš

izabrati pakao? Naučila si svoje lekcije i sada s mudrija za četiristo života,stoga te pitam: gdje želiš provesti vječnost? Ako je to raj, dopusti mi dakažem kako si dobrodošla vratiti se kući i kako ću se pobrinuti da tiprelazak bude što lakši.« Bog je promotrio Lucifera, ali Luce nije skrenulapogled. »Ako je tvoj izbor pakao, usudila bih se reći da će te Luciferprihvatiti?«

Lucifer nije ništa odgovorio. Luce je začula teške korake iza sebe.Okrenula se i ugledala stražnje dijelove njegovih krila isprepletene u čvor.

Nije bilo lako u Padu reći Luciferu da ga ne voli, da ga neće izabrati.Bilo je gotovo nemoguće isto to sada reći Prijestolju. Luce je stajala predsilom koja ju je stvorila i osjećala se poput malenog djeteta.

»Lucinda?« Prijestolje ju je prikovalo pogledom. »Tvoja će odlukautjecati na konačnu ravnotežu.« SV

239

U sjećanje joj se vratio razgovor koji je vodila s Arriane u Vegasu: Nakraju će se sve svesti na izbor jednog moćnog anđela. Njegova će odlukaodrediti konačan ishod.

»Moja odluka?«Prijestolje je kimnulo, kao da je Luce cijelo vrijeme to trebala znati.»Posljednji si put odbila izabrati.«»Ne, nije istina«, rekla je Luce. »Izabrala sam ljubav! Maloprije si me

pitala poznajem li svoju dušu i ja sam rekla da. Moram ostati vjerna samasebi i zato stavljam ljubav na prvo mjesto.«

Daniel ju je uhvatio za ruku.»Već smo jednom izabrali ljubav i danas ćemo je ponovno izabrati.«»A ako nas opet prokuneš zbog toga,« rekla je Luce, »ishod će biti

jednak. Našli smo jedno drugo nebrojeno puta tijekom sedam tisuća godina.Svi ste tome svjedoci. Učinit ćemo to ponovno.«

»Lucifere?« upitalo je Prijestolje. »Što ti kažeš na ovo?«Pogledao je Luce očima koje su sijevale, a njegova je patnja bila

očigledna svima prisutnima. »Kažem da ćemo zauvijek žaliti zbog ovoga.Takav je izbor pogrešan, a usto i sebičan.«

»Uvijek postoji žaljenje kada prihvatimo da se ljubav udaljila od nas.«Staložen glas došao je od Prijestolja. »Ali prihvatit ću tvoj odgovor kaomaleni znak milosti i pomirenja, koji nudi svemiru nadu. Lucinda i Danieljasno su dali do znanja koji je njihov izbor i mi se oboje moramo pridržavatizavjeta koje smo dali tijekom Prozivke. Njihova ljubav više nije u našimrukama. Neka tako bude. Ali postoji cijena koju valja platiti.« Ponovno jeskrenula pogled prema Luce i Danielu. »Jeste li spremni podnijeti krajnjužrtvu za svoju ljubav?«

Daniel je odmahnuo glavom.»Ako imam Lucindu, i Lucinda ima mene, za nas ne postoji nikakva

žrtva.«Lucifer se zacerekao, poletio s tla i ostao lebdjeti u zraku iznad Luce i

Daniela.»Znači, možemo vam sve oduzeti, vaša krila, vašu snagu, vašu

besmrtnosti? I vi biste opet izabrali vašu ljubav?«Luce je krajičkom oka pogledala Arriane. Krila su joj bila sklopljena na

leđima. Ruke je gurnula u džepove tregerica. Ponosno je kimnula izadovoljno napućila usne, kao da želi reći Naravno da bi opet izabrali!

»Da.« Luce i Daniel progovorili su u isti glas.

SV

240

»U redu« odgovorilo je Prijestolje. »Ali zapamtite: Postoji cijena. Imatćete jedno drugo, ali nećete imati ništa više od toga. Ako jednom zauvijekizaberete ljubav, morate se odreći svoje anđeoske prirode. Bit ćete ponovnorođeni, ovoga puta kao obični smrtnici.«

Smrtnici.Daniel, njezin anđeo, rođen kao smrtnik?Sve ove noći ležala je pitajući se što će biti s njom i Danielom na kraju

ovih devet dana? Odluka Prijestolja podsjetila ju je na Billov prijedlog daubije svoju dušu u Egiptu.

Čak je tada uzela u obzir da proživi svoj smrtnički život i ostavi Danielada živi svoj. Tada više ne bi bilo bola zbog još jedne izgubljene ljubavi.Gotovo je to bila uspjela učiniti. Spriječila ju je samo pomisao da bi moglaizgubiti Daniela. Ali ovoga puta...

Mogla bi ga imati, doista imati, jako dugo vremena. Sve bi bilodrugačije. On bi bio uz nju.

»Ako prihvatite,« glas Prijestolja nadjačao je Luciferovo promuklosmijuckanje, »nećete se sjećati onoga što ste prije bili i ne mogu vam jamčitida ćete se ikada sresti za vrijeme svojeg života na Zemlji. Živjet ćete iumrijeti, baš kao bilo koji drugi smrtnik koji je ikada postojao. Sile raja kojesu vas uvijek vukle jedno prema drugom povući će se. Nijedan anđeo neće seumiješati.« Uputila je pogled upozorenja anđelima, Lucenim i Danielovimprijateljima. »Neće biti prijateljske ruke koja će se pojavit u najtamnijoj noćikako bi vas vodila. Bit ćete doista prepušteni sami sebi.«

Slabašan zvuk oteo se Danielu s usana. Okrenula se prema njemu iprimila ga za ruku. Dakle, bit će smrtnici, lutati Zemljom u potrazi zasvojom drugom polovicom, baš kao svi ostali. To je zvučalo poput predivneideje.

Iza njih, Cam se oglasio:»Smrtnost je najromantičija priča ikada ispričana. Imaš samo jednu

priliku da učiniš sve što treba. A onda, poput čarolije, nestaneš.«Ali Daniel je izgledao potišteno.»Što je?« prošaptala je Luce. »Ne želiš to učiniti?«»Tek si nedavno dobila natrag svoja krila.«»I baš zato znam da mogu biti sretna i bez njih. Dok god imam tebe. Ti

si taj koji će se doista morati odreći svojih krila. Jesi li siguran da je to onošto ti želiš?«

Daniel je spustio svoje lice do njezina, približio svoje meke usne!»Uvijek.« SV

241

Luceine su se oči ispunile suzama dok se Daniel okretao natrag premaPrijestolju.

»Prihvaćamo.«Oko njih sjaj krila postao je toliko blještav da je cijela nizina brujala od

svjetlosti. Luce je osjetila kako je raspoloženje ostalih anđela, njihovihnajbližih dragocjenih prijatelja, iz napetog iščekivanja prešlo u šok.

»U redu«, reklo je Prijestolje gotovo šaptom, a izraz lica bio mu jenedokučiv.

»Čekajte!« povikala je Luce. Postojala je još samo jedna stvar. »Mi...prihvaćamo pod jednim uvjetom.«

Daniel se promeškoljio pokraj Luce, pogledavši je krajičkom oka, ali nijeju prekinuo.

»Koji je vaš uvjet?« zagrmjelo je Prijestolje, posve nenaviknuto napregovore.

»Vratite Izopćenike u okrilje raja«, rekla je brže-bolje, prije nego što jesamopouzdanje napusti. »Dokazali su da su dostojni. Ako je bilo dovoljnomjesta da se ja vratim na Livadu, onda zasigurno ima mjesta za Izoćenike.«

Prijestolje je pogledalo Izopćenike, koji su bili tihi i blago svjetlucali.»Ovo je neuobičajen, ali u svojoj srži nesebičan zahtjev. Ispunit ću ga.«

Polako, ispružila je ruku. »Izopćenici, stupite naprijed ako želite ponovno ućiu raj.«

Četvero Izopćenika uputilo se prema Prijestolju s više odlučnosti negošto je Luce ikada doživjela od njih. Potom im je, kimnuvši samo jednom,Prijestolje povratilo krila.

Produžila su se.Postala gušća.Njihova ofucana smeđa boja izblijedjela je i postala blještavo bijela.A zatim su se Izopćenici nasmiješili. Luce nikada prije nije vidjela da to

čine, i bili su prekrasni. Na kraju njihova preobražaja, oči Izopćenikapovećale su se, a šarenice im procvjetale i vratile vid. Ponovno su moglividjeti.

Čak je i Lucifer izgledao impresionirano. Promrmljao je:»Samo je Lucinda ovo mogla izvesti.«»To je čudo!« Olianna je krilima obgrlila tijelo kako bi im se divila.»To je njezin posao«, rekla je Luce.Izopćenici su zauzeli svoja stara mjesta obožavanja oko Pri jestolja.»Da.« Prijestolje je zatvorilo oči kako bi prihvatilo njihovo obožavanje.

»Vjerujem da je ovako ipak bolje.« SV

242

Naposljetku, Prijestolje je podignulo štap u zrak i uperilo ga u Luce iDaniela.

»Vrijeme je da se oprostite.«»Već?« Riječ je nenamjerno izletjela Luce iz usta.»Recite zbogom svojim prijateljima.«Bivši Izopćenici obasuli su Luce zahvalnošću i zagrljajima, te primili

nju i Daniela u svoje ruke. Kada su se povukli, Francesca i Steven stali supred njih držeći se za ruke, blistajući, izgledajući predivno.

»Oduvijek smo znali da ti to možeš.« Steven je namignuo Luce. »Zar ne,Francesca?«

Francesca je kimnula.»Bila sam stroga prema tebi, ali dokazala si da si jedna od

najimpresivnijih duša koju sam ikada imala čast podučavati. Ti si enigma,Luce. Samo tako nastavi.«

Steven je stisnuo Danielu ruku, a Francesca ih oboje poljubila u obrazeprije nego što su se povukli.

»Hvala vam«, rekla je Luce. »Pazite jedno na drugo. I na Shelby iMilesa.«

Oko njih su se tada okupili svi anđeli, staro društvo koje se okupilo uMaču i križu i na stotinama drugih mjesta prije toga. Arriane, Roland, Cami Annabelle. Spasili su Luce više puta nego što se mogla sjetiti.

»Ovo je tako teško.« Luce se prepustila Rolandovu zagrljaju.»Ma, hajde. Pa već si spasila svijet.« Nasmijao se. »Sada pođi i spasi

svoju vezu.«»Ne slušaj doktora Phila!« ciknula je Arriane. »Ne ostavljaj nas!«

Pokušavala se nasmijati, ali nije joj uspijevalo. Neposlušne suze potekle sujoj niz lice. Nije ih obrisala; samo je čvrsto držala Annabelleinu ruku. »Okej,dobro, idite.«

»Mislit ćemo na vas«, rekla je Annabelle. »Uvijek.«»I ja ću misliti na vas.« Luce je morala vjerovati da je to istina. U

suprotnome, ako će doista zaboraviti sve ovo, neće se moći natjerati da ihostavi.

Ali anđeli su se tužno smješkali, znajući da ih ona mora zaboraviti.Ostao je samo još Cam, koji je stajao blizu Danielu, a obojica su jedan

drugog držali za ramena.»Uspio si, brate.«»Naravno da sam.« Daniel je pokušao odglumiti aroganciju, ali vidjela

se samo ljubav. »Zahvaljujući tebi.«SV

243

Cam je primio Luceinu ruku. Oči su mu bile jarkozelene, bila je to prvaboja koja se istaknula u mrkom, turobnom svijetu Mača i križa.

Nagnuo je unatrag glavu i progutao slinu, pažljivo birajući riječi.Privukao ju je sebi i, na trenutak, mislila da je će je poljubiti. Srce joj je

snažno udaralo kada je usnama prošao kraj njezinih i zastao joj kod uha tešapnuo:

»Sljedeći mu put nemoj dati da ti pokaže srednji prst.«»Znaš da neću.« Nasmijala se.»Ah, Daniel, tek sjenka pravoga zločestog dečka.« Položio je ruku na

srce i podignuo obrvu. »Pobrini se da se lijepo odnosi prema tebi. Zaslužuješnajbolje od svega.«

Barem jednom, nije željela da ispusti njezinu ruku.»Što ćeš ti sada?«»Kada si upropašten, imaš toliko izbora. Mogućnosti se naprosto

otvaraju pred tobom.« Pogledao ie pokraj nje prema dalekim pustinjskimoblacima. »Odigrat ću svoju ulogu. Dobro je znam. Znam što je to oproštaj.«

Namignuo je Luce, još jedan zadnji put kimnuo Danielu, a potomzabacio ramena, raširio svoja golema krila i odletio prema nemirnome nebu.Svi su gledali sve dok od Camovih krila nije ostala samo daleka zlatnamrlja. Kada je Luce spustila pogled, pao je na Lucifera. Koža mu je i daljeljupko svjetlucala, ali oči su mu bile hladne. Nije ništa rekao i činilo se kaoda bi je zauvijek gledao da se nije okrenula.

Učinila je sve što je mogla za njega. Njegova bol više nije bila njezinproblem.

Prolomio se glas Prijestolja.»Još jedan oproštaj.«Luce i Daniel zajedno su se okrenuli kako bi izrazili zahvalnost

Prijestolju, ali čim su im pogledi pali na njega, otmjeni lik žene planuo je ublještavu bjelinu i morali su zakloniti oči. Prijestolje je ponovno biloneraspoznatljivo, skup svjetlosti previše jak da bi anđeli mogli gledati unjega.

»Hej, ljudi.« Arriane je šmrcnula. »Mislim da je htjela reći kako jevrijeme da se vas dvoje oprostite.«

»Oh«, rekla je Luce i okrenula se prema Danielu, iznenada obuzetapanikom. »Već sada? Moramo...«

Primio ju je za ruku. Njegova krila dodirnula su njezina. Poljubio ju je uobraze.

»Bojim se«, prošaptala je. SV

244

»Što sam ti rekao?«Prisjetila se milijuna razgovora koje su ona i Daniel vodili, onih lijepih,

tužnih, ružnih. Jedan se izdvojio iz kaosa u njezinu umu. Drhtala je.»Da ćeš me uvijek pronaći.«»Da. Uvijek. Bez obzira na sve.«»Daniele...«»Ne mogu dočekati da te učinim ljubavi svojeg smrtničkog života.«»Ali nećeš me poznavati. Nećeš se sjećati. Sve će biti druga čije.«Palcem joj je obrisao suzu.»I misliš da će me to zaustaviti?«Sklopila je oči.»Previše te volim da bih rekla zbogom.«»Ovo nije zbogom,« utisnuo joj je još jedan posljednji anđeoski poljubac i

toliko je čvrsto zagrlio da je mogla čuti njegove postojane otkucaje srca kakose preklapaju s njezinima, »već do viđenja.«

SV

245

DVADESETO POGLAVLJE

POTPUNI STRANCI

SEDAMNAEST GODINA POSLIJE

Držeći karticu sobe među zubima, Luce je iskrivila vrat kako bi je

provukla kroz bravu, pričekala maleni električni škljocaj i gurnula vratabokom.

Ruke su joj bile pune: njezina žuta sklopiva košara za rublje bila jekrcata odjećom, a većina se stisnula već u prvom pranju daleko od kuće.Istresla je odjeću na uski donji ležaj kreveta na kat, iznenađena što jepronašla način da promijeni toliko odjevnih predmeta u tako malo vremena.Cijeli tjedan upoznavanja koledža Emerald prošao joj je kao u nekoj magli.

Nora, njezina nova cimerica, prva osoba izvan Luceine obitelji koja ju jevidjela s mobilnim aparatićem za zube (ali to je bilo okej jer ga je nosila iNora), sjedila je na prozorskoj dasci, lakirala nokte i razgovarda na mobitel.

Ona je uvijek lakirala nokte i razgovarala na mobitel. Imala je cijelupolicu za knjige koja je bila ispunjena bočicama lakova za nokte i već jedvaput napravila Luce pedikuru u tjedan dana koliko su se poznavale.

»Ma kažem ti, Luce nije takva.« Nora je uzbuđeno mahnula Luce, kojaje bila naslonjena na okvir kreveta i prisluškivala. »Nikad nije poljubilatipa. Okej, jednom, Lu, kako se zvao onaj štrkljavi klinac, iz ljetnog kampa,onaj o kojem si mi pričala...«

»Jeremy?« Luce je namreškala nos.»Jeremy, ali mislim da se radilo o boci istine ili tako nešto. Igrice za

djecu. Tako da...«»Nora«, prekinula ju je Luce. »Zar to stvarno moraš podijeliti s... s kim

uopće razgovaraš?«»Ma to su samo Jordan i Hailey.« Zagledala se u Luce. »Na zvučniku

smo. Mahni!«Nora je uperila prstom kroz prozor prema sumračnoj jesenjoj večeri.

Njihov učenički dom bio je zgrada od bijele cigle u obliku slova U i u sredinije imao maleno dvorište u kojem su se svi družili, ali Nora nije pokazivalaprema njemu. Odmah preko puta Luceina i Noreina prozora na trećem katuSV

246

bio je još jedan prozor. Prozorsko okno bilo je podignuto, vani su virileosunčane noge, a ubrzo su se pojavile i ruke dviju djevojaka te im mahnule.

»Bok, Luce!« viknula je jedna od djevojaka.Jordan, vatrena djevojka crvenkastoplave kose iz Atlante i Hailey, sitno

i uvijek nasmijano biće, guste crne kosa koja joj je padala oko lica u tamnimslapovima. Činile su se drage ali zašto su odjednom raspravljale o svimdečkima koje Luce nikada nije poljubila?

Koledž je bio tako čudno mjesto.Prije nego što je prošlog tjedna prešla tri tisuće kilometara u

automobilu s roditeljima na putu do koledža Emerald, mogla je točnoizbrojati koliko je puta bila izvan Teksasa, jednom na obiteljskom izletu uPikes Peak u Coloradu, dvaput na regionalnom natjecanju iz plivanja uTennesseeju i Oklahomi. Druge godine oborila je vlastiti rekord u kraulu igodišnji posjeti kući njezinih bake i djeda u Baltimoreu.

Selidba u Connecticut i odlazak na koledž bili su velika stvar za Luce.Većina njezinih prijatelja iz srednje škole Plano upisali su se u škole uTeksasu, ali Luce je oduvijek imala osjećaj da je nešto čeka u velikomebijelom svijetu i da mora napustiti dom kako bi to pronašla.

Njezini su je roditelji podržavali, pogotovo kada je dobila djelomičnustipendiju zbog izvrsnog plivanja leptira. Cijeli je život spakirala u jednugolemu sportsku torbu i napunila nekoliko kutija sentimentalnimstvarčicama s kojima se nije mogla rastati: pritiskivač za papir u oblikuKipa slobode koji joj je tata donio iz New Yorka, fotografije mame s lošomfrizurom kada je bila u Luceinim godinama, plišani mops koji ju je podsjećaona obiteljskog psa Mozarta. Tkanina na stražnjim sjedalima njezinaistrošenog džipa bila je izlizana i mirisala po lizalicama od višnje, što je Lucebilo utješno. Jednako kao i pogled na stražnju stranu glava roditelja dok jenjezin otac četiri duga dana vozio prema Istočnoj obali, uvijek poštujućiograničenje brzine, i s vremena na vrijeme stajao kako bi proučio povijesneznamenitosti ili ih odveo na razgledavanje tvornice pereca usjeverozapadnom Delawareu.

Postojao je trenutak kada je Luce poželjela da se okrenu i vrate kući.Već su se vozili dva dana i bih su negdje u Georgiji, a tatin ih je »prečac« odmotela na autocesti odveo prema obali, gdje je cesta bila posuta oblimkamenčićima i zrak je smrdio po kosmatki. Prevalili su jedva trećinu putado škole, a Luce je već nedostajala kuća u kojoj je odrasla. Nedostajao joj jenjezin pas, kuhinja u kojoj je mama pekla buhtle i način na koji su, krajemljeta, tatine ruže rasle oko njezina prozora, ispunjavajući joj sobu svojimSV

247

nježnim mirisom i obećanjem svježe odrezanih buketa.U tom su se času Luce i njezini roditelji provezli pokraj dugačkog

zavojitog prilaza s visokom, zlokobnom ogradom koja je izgledala kao da jeelektrična, poput zatvorske. Na natpisu na ogradi debelim je crnim slovimapisalo POPRAVNA ŠKOLA MAČ I KRIŽ.

»Zvuči pomalo zlokobno«, oglasila se njezina majka s prednjeg sjedala,podižući pogled s časopisa o renoviranju doma. »Drago mi je da ne ideš u tuškolu, Luce!«

»Aha,« odvratila je, »meni isto.« Okrenula se i kroz stražnji prozorgledala kako ograda škole nestaje među šumom. Potom su, prije nego što sesnašla, već ulazili u južnu Carolinu i bili bliže Connecticutu i njezinu novomživotu na koledžu Emerald sa svakim okretajem novih guma na džipu.

A onda je bila ondje, u svojoj novoj sobi, a njezini roditelji bili su dalekokući u Teksasu. Luce nije željela da se mama brine, ali istina je bila da joj jestrašno nedostajao dom.

Nora je bila sjajna, nije u tome bio problem. Bile su prijateljice odtrenutka kada je Luce ušla u sobu i vidjela kako njezina nova cimerica vješaposter Alberta Finneyja i Audrey Hepbum iz filma Two for the Road.Njihova je veza dodatno ojačala kada su u dva u noći pokušale ispeći kokiceu trošnoj kuhinji učeničkog doma i uspjele aktivirati požarni alarm zbogčega su svi morali izjuriti van u pidžamama. Cijeli tjedan, dok je trajaloupoznavanje pridošlica s koledžom, Nora se svim snagama trudila uključitiLuce u svoje mnogobrojne planove. Prije Emeralda pohađala je otmjenuprivatnu školu pa je na koledž došla već naviknuta na život u učeničkomdomu. Nije smatrala čudnim to što dečki žive vrata do, što je onlineradiostanica na kampusu jedini prihvatljivi način slušanja glazbe, što morašprovući karticu kroz sve želiš li ovdje išta učiniti i što eseji moraju bitidugački nevjerojatnih četiri stranice.

Nora je imala hrpu prijatelja iz privatne škole Dover i činilo se da svakidan stekne barem tucet novih, na primjer Jordan i Hailey, koje su se i daljenavirivale kroz prozor i mahale im. Luce je željela držati korak s ostalima,ali cijeli je život provela u uspavanom kutku Teksasa. Stvari su ondje bilesporije, i odjednom je shvatila da joj se to sviđa. Čeznula je za onim što je ujek mrzila kada je bila kod kuće, kao na primjer country glazbu i pohanupiletinu na štapiću s benzinske crpke.

Ipak, ovamo je došla kako bi pronašla sebe, kako bi njezin životnapokon počeo. Stalno si je to morala ponavljati.

»Jordan mi je baš rekla kako dečko iz sobe do njihove misli da siSV

248

slatka.« Nora je lagano povukla Luce za valovitu tamnu kosa koja joj jesezala do struka. »Ali on je igrač, pa sam im dala do znanja da si ti, dragamoja, dama. Možda bi mogla otići preko i malo se zabaviti prije pravezabave o kojoj sam ti pričala?«

»Može.« Luce je otvorila limenku Cole koju je kupila na automatu blizusobe s perilicama rublja posutima praškom i deterdžentom.

»Mislila sam da ćeš meni donijeti jednu bez šećera?«»I jesam.« Luce je posegnula u košaru s rubljem u koju je stavila

limenku koju je kupila za Noru. »Oprosti, valjda mi je ostala dolje. Idembrzo po nju. Odmah se vratim.«

»Pas de prob«, rekla je Nora, vježbajući francuski. »Ali požuri. Haileykaže da se školski nogometni tim infiltrirao u njihov hodnik. A gdje sunogometaši, tamo je dobra zabava. Trebale bismo što brže krenuti. Moramići«, rekla je na mobitel. »Ne, obući ću crnu majicu. Luce se odlučila za žutu,ili se misliš presvući? Uglavnom...«

Luce je mahnula Nori da će se odmah vratiti i izašla iz sobe. Spustila sestubama, preskačući po dvije odjednom, i zavijala niz katove učeničkogdoma sve dok nije došla do ofucanog tepiha boje trule višnje koji je stajao naulazu u podrum, na kampusu poznat kao Pit*, što je Luce uvijek podsjećalona breskve.

Kod prozora koji je gledao na dvorište Luce je odjednom zastala.Automobil krcat dečkima stajao je na kružnom prilazu učeničkom domu.Dok su izlazili, smijući se i međusobno naguravajući, Luce je vidjela da svinose majice nogometnog tima Emerald Varsity. Luce je prepoznala jednogod njih. Ime mu je bilo Max i prošlog je tjedna bio s Luce u nekoliko prilikakada su razgledavali koledž. Bio je jako sladak, plava kosa, velik blistavosmijeh, tipičan izgled dečka iz privatne škole (koji je sada prepoznala,nakon što joj je Nora neki dan za vrijeme ručka doslovno nacrtala dijagram).Nikada nije razgovarala s Maxom, čak ni kad su s još nekoliko klinacasudjelovali u potrazi za skrivenim predmetima po kampusu. Ali možda akovečeras bude na onoj zabavi...

Svi dečki koji su izlazili iz automobila bili su stvarno slatki, što je zaLuce bilo zastrašujuće. Nije joj se sviđala pomisao da će baš ona biti jedinasramežljiva cura u Jordaninoj i Haileynoj sobi.

Ali sviđala joj se pomisao da će biti na zabavi. Uostalom, što bi drugotrebala raditi? Skrivati se u svojoj sobi jer je nervozna? Nema šanse.__________________________________*Pit na engleskom može značiti koštica voća.SV

249

Brzim je korakom odskakutala niz zadnjih nekoliko stuba do oodruma.Sunce je bilo na zalasku pa je praonica rublja bila prazna i ispunjena nekimsamotnim sjajem. Sumrak je obično bio doba dana kada si odjenuo ono što sioprao i osušio. U prostoriji je bila samo jedna djevojka u šašavim prugastimdokoljenkama koja je mahnito prala traperice s batik uzorkom kao da joj svisnovi i nade ovise o uklanjanju mrlj koja ih je nagrdila. Bio je tu i nekidečko, koji je sjedio na glasnoj drndavoj perilici rublja te bacao kovanicu uzrak i hvatao je.

»Pismo ili glava?« upitao je kada je ušetala. Imao je četvrtasto lice, kosuboje jantara, velike plave oči i maleni zlatni lančić oko vrata.

»Glava.« Luce je slegnula ramenima i slabašno se nasmijala.Bacio je kovanicu u zrak, uhvatio je i okrenuo na dlan, a Luce je vidjela

da to nije novčić. Bilo je to nešto staro, doista staro, prljave zlatne boje sizblijedjelim slovima na nekom drugom pismu. Dečko ju je pogledao spodignutom obrvom.

»Pobijedila si. Ne znan još što si dobila, ali to vjerojatno ovisi o tebi.«Okrenula se oko sebe, tražeći limenku soka koju ostavila ovdje. Potom

ju je ugledala nekoliko centimetara od njegova desnog koljena.»To nije tvoje, zar ne?« upitala je.Nije joj odgovorio; samo je zurio u nju svojim ledeno plavim očima, koje

su sadržavale tugu tako duboku da se nije činila mogućom za nekoganjegovih godina.

»Maloprije sam je ostavila tu dolje. Za moju prijateljicu je. Mojucimericu. Noru«, rekla je Luce i posegnula prema limenci. Ovaj je dečko biočudan, zanimljiv. Jezik joj se počeo petljati. »Vidimo se poslije.«

»Još jednom?« upitao je.Okrenula se na vratima. Mislio je na igru s novčićem.»Oh. Glava.«Bacio ga je u zrak. Činilo se kao da novčić lebdi. Uhvatio ga je bez

gledanja, okrenuo i otvorio dlan.»Ponovno si pobijedila«, zapjevušio je glasom koji je bio jezivo sličan

onomu Hanka Williamsa, omiljenog starog pjevača Luciena tate.Vrativši se u svoju sobu, Luce je dobacila Colu Nori.»Jesi li upoznala onog luđaka s novčićem u praonici rublja?«»Luce.« Nora je zaškiljila. »Kada mi ponestane donjeg rublja, kupim

novo. Nadam se da ću dogurati do Dana zahvalnosti bez pranja rublja. Jesili spremna? Nogometaši čekaju i nadaju se zgoditku. Mi smo njihov gol, alimoramo ih podsjetiti da se ne smiju koristiti rukama.«SV

250

Uhvatila je Luce za lakat i izvela je iz sobe.»Slušaj, ako upoznaš nekog Maxa, predlažem ti da bježiš. Išla sam na

Dover s njim i sigurna sam da će biti u nogometnom timu. Mislit ćeš da jesladak i jako šarmantan. Ali kod kuće ima curu koja je najveća gadura naplanetu«, promrmljala je Nora iza ruke, »i izbačena je s Emeralda pa jestrašno bijesna zbog toga. Posvuda ima špijune.«

»Kužim.« Luce se nasmijala, ali iznutra se mrštila. »Što dalje od Maxa.«»Koji je uopće tvoj tip? Mislim, znam da hoćeš prijeći na nešto bolje od

krakatog starog Jeremyja.«»Nora.« Luce ju je blago gurnula. »Ne smiješ ga cijelo vrijeme

spominjati. Ono je bio kasnonoćni povjerljivi razgovor među cimericama. Štose kaže u pidžamama, ostaje tajna do groba.«

»Potpuno si u pravu.« Nora je kimnula i podigla ruke u znak predaje.»Neke su stvari svete. To poštujem. Okej. Da moraš opisati svoj savršenipoljubac u pet ili manje riječi...«

Hodale su drugim dijelom učeničkog doma s tlocrtom u obliku slova U.Za koji trenutak skrenut će za ugao i doći do kraja hodnika, koji se zvaoCaboose i gdje se nalazila Jordanina i Haileyna soba. Luce se naslonila nazid i uzdahnula.

»Ne sramim se toga što, znaš, nemam iskustva«, tiho je rekla Luce, ovisu zidovi bili jako tanki »Samo... jesi li se ikad osjećala kao da ti se ništa nijedogodilo u životu? Kao da znaš da imaš sudbinu, ali sve što si dosaddoživjela bilo je posve obično? Želim da moj život bude drugačiji. Želimosjećati kao da je napokon počeo. Čekam onaj pravi poljubac. Ali katkad seosjećam kao da bih mogla čekati dovijeka i ništa se nikad ne bi promijenilo.«

»I meni se žuri.« Norine oči pomalo su se zamutile »Znam na što misliš,ali imaš barem malo kontrole. Pogotovo ako se držiš mene. Možemo svaštanapraviti. Prvi semestar tek je počeo, mala.«

Nora je bila nestrpljiva doći na zabavu i Luce je također željela ići;doista jest. Ali govorila je o onoj neopisivoj stvari koja je bila važnija oddobrog provoda. Govorila ie o sudbini nad kojom je imala jednako onolikokontrole koliko i nad novčićem bačenim u zrak, bilo je to nešto što joj jeistodobno bilo i nije bilo u rukama.

»Jesi li dobro?« Nora je nakrivila glavu prema Luce. Kratakcrvenkastoplavi uvojak pao joj je preko oka.

»Aha.« Luce je nonšalantno kimnula. »Dobro sam.«Otišle su na zabavu, koja se u biti sastojala samo od niza otvorenih

vrata soba i učenika prve godine koji su u njih ulazili ili iz njih izlazili. SviSV

251

su imali plastične čaše ispunjene preslatkim punčom za koje se činilo da seautomatski pune. Jordan je puštala glazbu sa svojeg iPoda svako bi malopovikala:

»Ajmo!«Glazba je bila dobra. Simpatičan dečko iz sobe do Jordanine i Haileyne,

David Franklin, naručio je pizzu, koju je Hailey poboljšala dodavši svježiorigano iz malog vrta s biljem koje je donijela od kuće i postavila ga u kutprozora. Ovo su bili dobri ljudi i Luce je bilo drago što ih poznaje.

Luce je upoznala dvadesetero učenika u trideset minuta, a većina njihbili su dečki koji bi se nagnuli prema njoj i stavili ruke na donji dio njezinihleđa kada bi im se predstavila, kao da je u u suprotnome ne mogu čuti, kaoda dodir čini njezin glas jasnijim. Shvatila je da pogledom traži dečka koji jebacao novčić u zrak u praonici rublja.

Nakon tri čaše punča i dvije kriške nevjerojatno ukusne pizze s tankimtijestom i kobasicama, Luce se službeno upoznala s Maxom i sljedećih gadeset minuta pokušavala izbjegavati. Nora je bila u pravu: bio je zgodan, alipreviše je očijukao za nekoga koga je kod kuće čekala luda djevojka. Ona,Nora i Jordan bile su stisnute jedna uz drugu na Jordaninu krevetu iizmeđu napadaja hihotanja, šapćući su ocjenjenjivale sve prisutne dečke,kada je Luce odjednom zaključila da je malo pretjerala s tajnovitim punčem.Otišla je sa zabave i spustila se niza stube, tražeći malo mira i zraka.

Noć je bila svježa i suha, nimalo poput onih u Teksasu. Ovaj povjetaracosvježavao joj je kožu. Vani je bilo nekoliko zvijezda na nebu i nekolikoklinaca na dvorištu, ali nitko koga je Luce poznavala pa je sjela na jednu odkamenih klupa između dva gusta grma božura. Bilo je to njezino omiljenocvijeće. Kada je vidjela da je zemljište oko njezina učeničkog doma okruženonjime i da cvjeta čak iako je bio kraj kolovoza, shvatila je to kao dobar znak.Primila je velike latice jednog bijelog božura u punom cvatu i nagnula senaprijed kako bi pomirisala njegov blagi nektar.

»Bok.«Lecnula se. S nosom zakopanim u cvijet, nije vidjela da joj se približio.

Par ofucanih Converseica stajao je ravno pred njom. Oči su joj se polakopodignule: isprane traperice, crna majica kratkih rukava, tanak crveni šallabavo zavezan oko vrata. Srce joj je počelo brže udarati a da nije znalazašto; nije mu čak niti vidjela lice, kratka zlaćana kosa... besramno mekaneusne... i oči toliko očaravajuće da je Luce jedva mogla udahnuti.

»Žao mi je«, rekao je. »Nisam te mislio uplašiti.«Koje su mu to boje bile oči? SV

252

»Nisam zato uzdahnula. Hoću reći...« Cvijet jc je ispao iz ruke, a trilatice pale su na njegove tenisice.

Reci nešto.Voli me. Ne voli me. Voli me.Ne to!Bilo je fizički nemoguće išta reći. Ne samo da je ovaj dečko bio nešto

najnevjerojatnije što je Luce ikada vidjela u svojem životu, nego je prišao ipredstavio joj se. Zbog načina na koji ju je sada gledao, Luce se osjećala kaoda je jedina druga osoba na cijelom dvorištu. Kao da je jedina druga osobana cijelom svijetu. A ona će sve upropastiti svojim ponašanjem.

Instinktivno je podignula ruku kako bi dotakla svoj lančić, i otkrila dajoj je vrat gol. Neobično. Uvijek je nosila srebrni medaljon koji joj je majkapoklonila za šesnaesti rođendan. Bila je to obiteljska ostavština, a umedaljonu se ndazila stara fotografija njezine bake kojoj je Luce veomanalikovda, snimljena otprilike u vrijeme kada je upoznala muškarca koji ćeposlije postati njezin djed. Zar ga je to jutro zaboravila staviti oko vrata?

Dečko je nakrivio glavu i čudno joj se nasmiješio.O, ne. Cijelo je ovo vrijeme buljila u njega. Podignuo je ruku kao da joj

želi malo mahnuti. Ali nije mahnuo. Prsti su mu ostali u zraku. A njoj jesrce počelo snažno lupati jer odjednom nije imala pojma što ovaj stranacnamjerava učiniti. Mogao bi učiniti bilo što. Prijateljska gesta bila je jednamogućnost. Mogao joj je isto tako pokazati srednji prst. Vjerojatno je tozaslužila s obzirom na to da je piljila u njega poput lude obožavateljice. Ovoje bilo smiješno. Ona je bila smiješna što se tako ponaša.

Mahnuo joj je, kao da želi reći: Halo? Ima li koga?»Ja sam Daniel.«Kada joj se osmjehnuo, vidjela je da su mu oči prekrasne sive boje s

trunkom, zar je to bila ljubičasta? O, Bože, zaljubit će se u dečka sljubičastim očima. Što li će samo reći Nora?

»Luce«, napokon je uspjela izustiti. »Lucinda.«»Cool.« Ponovno se osmjehnuo. »Kao Lucinda Williams. Pjevačica.«»Kako to znaš?« Nitko nikada nije pogodio da je dobila ime po njoj. »Moji

su roditelji upoznali Lucindu Williams na koncertu u Austinu u Teksasu«,dodala je. »Ja sam odande.«

»Essence mi je jedan od najdražih albuma. Slušao sam ga pola vožnje odKalifornije dovde. Teksas, ha? Dolazak u Emerald je velika promjena?«

»Potpuni kulturni šok.« Osjećala se kao da je to najiskrenija stvar kojuje rekla cijelog tjedna. SV

253

»Naviknut ćeš se. Barem ja jesam, nakon dvije godine.« Pružio je ruku idotaknuo joj rame kada je ugledao izraz panike na njezinu licu. »Samo sešalim. Izgledaš puno prilagodljivije od mene. Kad te sljedeći tjedan vidim,sigurno ćeš se već osjećati kao doma i nositi majicu s velikim >E<.«

Promatrala je njegovu ruku položenu na svojoj. Ali važnije od toga, usebi je proživljavala tisuću malih eksplozija, poput završnice vatrometa zaDan neovisnosti. Nasmijao se i ona se nasmijala, ne znajući ni sama zašto.

»Želiš li«, nije mogla vjerovati da će to reći dečku s više godine koji je bioiz Kalifornije i izgledao poput modela, »možda sjesti?«

»Može«, pristao je istog časa, a potom pogledao gore prema prozoru gdjeje bilo upaljeno svjetlo i iza kojeg se odvijala zabava. »Znaš li možda o nekojzabavi s nogometašima koja upravo traje negdje u domu?«

Luce je pokunjeno uperila prstom prema gore.»Maloprije sam bila na njoj. Odmah je na vrhu stuba,«»Nije bilo zabavno?«»Bilo je«, rekla je. »Samo...«»Željela si malo izaći na zrak?«Kimnula je.»Ovdje me trebao čekati prijatelj.« Daniel je slegnuo ramenima i

ponovno pogledao prema prozoru, na kojem je Nora očijukala s nekim koganisu mogli vidjeti. »Ali možda sam ga već pronašao.«

Pogledao ju je suženih očiju pa se uspaničeno zapitala nije li možda sveovo vrijeme razgovarala s njim s peludom na nosu. Ne bi bio prvi put.

»Slušaš li ovaj semestar biologiju?« upitao je.»Nema šanse. Jedva sam izvukla živu glavu u srednje « Pogledala ga je,

posebno njegove oči, koje su nesumnjivo u sebi imale nijansu ljubičaste.Zablistale su kada je upitala: »Zašto?«

Daniel je odmahnuo glavom, kao da razmišlja o nečemu što ne želi rećinaglas.

»Samo... izgledaš mi tako poznato. Mogao bih se zakleti da smo se većnegdje sreli.

SV

254

EPILOG

LJUBAV U NJIHOVIM OČIMA

»Obožavam ovaj dio!« uskliknula je Arriane.

Tri anđela i dvoje nefila sjedilo je na prednjem rubu niskoga sivogoblaka iznad učeničkog doma s tlocrtom u obliku slova U u središnjemConnecticutu Roland joj se nacerio.

»Nemoj mi reći da si ovo već vidjela?« Njegova zlatna krila bila suraširena i poravnata poput deke za piknik na velikom nebeskom kinu naotvorenom, tako da su Miles i Shelby mogli sjediti na njima i lebdjeti uzraku.

Nefili nisu vidjeli anđele više od desetak godina. Iako na Rolandu,Arriane i Annabelle nisu bili vidljivi nikakvi znakovi prolaska vremena,nefili su ostarjeli. Nosili su isto vjenčano prstenje, a kutove očiju mreškalesu im sitne bore smijalice koje su im donijele godine sretnog braka. Podizblijedjelom plavom šiltericom, Milesova kosa bila je blago sijeda okosljepoočnica. Ruka mu je počivala na Shelbynu trbuhu, zaobljenom od bebekoja se trebala rodit sljedeći mjesec. Protrljala je glavu kao da je za dlakuizbjegla potres mozga.

»Ali Luce ne jede kobasice. Ona je vegetajanka!«»To je sve što si zaključila iz tog prizora?« Annabelle je zakolutala

očima. »Luce je sada drugačija. Ona je ista djevojka, samo s malo drugačijimdetaljima. Ne viđa Navjestitelje i nije posjetila svakog psihića na Istočnojobali. Puno je >normalnija<, pa se nasmrt dosađuje, ali«, Annabelle seširoko osmjehnula, »mislim da će, dugoročno gledano, biti stvarno sretna.«

»Je li vama ove kokice smrde kao da su zagorjele?« upitao je Miles,glasno žvačući.

»Nemoj to jesti«, rekao je Roland i uzeo kokice iz Milesova dlana.»Arriane ih je izvadila iz smeća nakon što je Luce zapalila kuhinju u domu.«

Miles je počeo mahnito pljuvati, naginjući se preko ruba Rolandovihkrila.

»To je moj način povezivanja s Luce.« Arriane je slegnula ramenima.»Ali ako si baš gladan, evo ti čokoladica Milk Duds.«

»Je li malo čudno što ih gledamo kao da su na filmu?« zapitala jeSV

255

Shelby. »Ne bismo li ih trebali zamišljati poput romana, poezije ili glazbe.Ponekad me deprimira koliko je film zapravo ograničavajući medij.«

»Hej. Roland vas nije morao ovamo dovesti, nefili. Zato prestanitepametovati i jednostavno uživajte. Pogledajte!« Arriane je zapljeskala.»Totalno joj bulji u kosu. Kladim se da će je nacrtati čim dode kući. Kakoslaaatko!«

»Arriane, ti si se stvarno saživjela s ulogom tinejdžerice«, rekao jeRoland. »Koliko ćemo ih još gledati? Mislim, zar nisu zaslužili maloprivatnosti?«

»Ima pravo«, rekla je Arriane. »Imamo mi drugih obveza na našemnebeskom popisu. Kao na primjer...« Blesavi smiješak nestao joj je s licakada se nije mogla ničega sjetiti.

»Viđate li se vi uopće međusobno?« upitao je Miles Rolanda, Arriane iAnnabelle. »Od Rolandova, znate,..«

»Naravno da ga viđamo.« Annabelle se nasmiješda Rolandu. »Jer se joštrudimo oko njega. Čak i nakon svih ovih godina. Prijestolje je izmislilooprost, znate.«

Roland je odmahnuo glavom.»Sumnjam da me u bližoj budućnosti čeka nebesko iskupljenje. Sve je

gore tako bijelo.«»Nikad ne znaš«, ubacila se Arriane. »Ponekad znamo biti strašno

tolerantni. Svrati malo i pozdravi nas. I zapamti, upravo zbog PrijestoljaLuce i Daniel sada imaju priliku ponovno biti zajedno.«

Roland se uozbiljio i zagledao u tamne daleke obale.»Ravnoteža između raja i pakla bila je savršena kada sam posljednji put

provjeravao Ne trebam vam ja da unesem pomutnju.«»Uvijek postoji barem nada da ćemo svi jednom biti zajedno«, rekla je

Annabelle. »Luce i Daniel pravi su primjer za to, nijedna kazna nije vječna.Možda čak ni Luciferova.«

»Je li itko čuo išta o Camu?« upitala je Shelby. Nekoliko časaka međuoblacima je vladala tišina. Potom je Shelby pročistila grlo i okrenula seprema Milesu. »Pa, kad već spominjemo stvari koje nisu vječne, našoj dadiljiuskoro završava smjena. Prošli nam je tjedan naplatila prekovremeno, kadase odužila utakmica Dodgersa.«

»Želite li da vas pozovem kada Luce i Daniel budu na prvom spoju?«upitala je Annabelle

Miles je pokazao dolje prema Zemlji.»Nije li vrijeme da ih ostavimo na miru?«SV

256

»Doći ćemo«, rekla je Shelby. »Nemojte ga slušati.« Milesu je rekla: »Tišuti. «

Roland je stavio svakog od nefila pod jednu ruku i pripremio se za let.Potom su anđeli, demon i nefili odletjeli prema dalekim predjelima

neba, ostavljajući za sobom kratak bljesak svjetlosti, dok su se daleko doljeLuce i Daniel zaljubljivali prvi i posljednji put.

KRAJ

SV